SAT PČELARSTVA

uvođenje podmladka u pčelarstvo naslovnica

UVOĐENJE PODMLADKA U PČELARSTVO

Pčelarstvo je porodično zanimanje teško je naći još neki zanat u kome svaki član porodice može da pronađe svoju ulogu i da pruži svoj doprinos, kao što je to pčelarstvo. Sa druge strane, danas je nezaposlenost najveći problem za mlađe naraštaje, usko povezan sa osnovnom egzistencijom. Zato velik broj pčelara ima želju da svoju decu i unuke privoli da se bave ovim zanimanjem.

Ne postoji neki poseban dan kada se deca mogu o prvi put uvesti u pčelinjak. Bolje reći, ljuvav prema pčeli počinje da se razvija od onog trenutka kada dete prvi put ugleda pčelu. Tada mu treba objasniti šta je to pčela, reći da ona donosi med, da oprašuje cveće, da je vredna i dobra. Deca mogu da budu jako mala, ali će prva saznanja upijati kao sunđer vodu i pamtiti. Naravno treba da se kaže i to da pčelu ne treba dirati, jer može da ubode, ali da ubada samo onda kada se brani.

Deca najčešće rade ono što rade i roditelji, želeći da ih oponašaju. Dakle već na početku postoji znatiželja  da se zaviri  u košncu i upozna taj svet. Za odrasle tada nastupa zadatak razvijanja dejčije želje za lepom pričom. A ima da se priča  i pokaže punotoga. Polenarnice, med polen, vosak, prolpolis, matica, trutovi, pčele koje vrte zadnjimdelom tela itd. obavezno m treba dati ram da drže u rukama, jer je to posebno zadovoljstvo. Naravno prve lekcije obuhvataju i saznanje da se ne stoji ispred košnice i da se pčela ne sme pritisnuti rukom,

Pčele ubadaju! To bolno saznanje se stiče pre ili kasnije, najčešće tako što se bosom nogom stanje na nju, tako što se prignječi rukom ili se stoji na putanji za letenje. Jedini pravi problem može biti eventualna alergija na pčelinji otrov i s tim treba biti oprezan. Ako dete nije alergično na ubod, osnovni zadatak je ublažavanje bola i lokalnog otoka hladnim oblogom. Nakon toga je najvažnija lepa i umirujuća reč. Detetu treba da se objasni da pčela nije htela da ga ubode, već da se branila.

Pčelarstvo je i isplativo zanimanje. Upravo ta činjenica otvara mogućnost zapošljavanja mlađih naraštaja, pa mladim momcima i devojkama treba to predočiti. Međutim kako kod naših mladih ljudi nije tako izražena želja da se nastavi s roditeljskim zanimanjem, već je uvek bolje nešto drugo, treba biti malo mudriji. Od „teranja da se nešto radi“ i primoravanja najčešće se dobije samo šteta. Daleko je ispravnije ponuditi određenu novčanu nagradu za urađen posao ili zajednički dogovor oko ispunjavanja želje, ako se ostvari rezultat. Tako se stvara veza između učinjenog rada i zarade, a zarada je najbolji stimulans za dalje interesovanje. Vremenom treba dati mladom pčelaru određen broj košnica na potpunu slobodu i odgovornost raspolaganja uz pružanje svih mogućih saveta i pomoći ako za tim ima potrebe.

Ko radi, taj i greši. Ne treba očekivati da netko ko uči, neće napraviti i poneku grešku. Setite se vašeg početka! Svim pčelarima su se dešavale greške, pa će tako biti i kod mlađih. Ali tada ne treba da se viče, pametuje ili ismejava, već da se savetuje i ukazuje na greške. Uostvalom, gubitak društava, rojenje i slične nezgode na pčelinjaku su sastavni deo pčelarstva koje se dešavaju svima. Najveća je greška da kod mladih ljudi izazovemo razočaranje i odustajanje.

Budite spremni i da neko drugi, iako je mlađi, ume da obavlja pojedine postupke boljeod vas! Mlade osobe lako uče, brzo napreduju i prihvataju nova saznanja. Takođe vole i da ekserimentišu. Ne bi bilo nikakvnočudo da otpočnu primenu neke apitehnike koja se vama baš ne dopada. Pustite ih da rede. Ako oni nisu u pravu, vremenom će shvatiti grešku i vratiti se na pravi put. Ako vi niste bili u pravu, prevazišao vas je baš vaš naslednik i učenik je nadrastao svog učitelja.

I pored naše želje i truda, nekada ne uspevamo u našim namerama. Teško je uticati na tuđa interesovanja. Zato se dešava da mladi i pored našeg htenja ne žele da se bave pčelarstvom, tj. ne žele da im to bude zanimanje, pa ni hobi. Ipak, ako smo im preneli ljubav ka pčeli, kao i osnovna znanja, ne treba gubiti nadu tako lako. Uvek može da se desi da „pčelarski crv“ proradi i probudi u njima zanimanje za pčelarstvom. I na njihovo, ali i na naše zadovoljstvo.

TEKST/FOTO: Goran Čakardić, pčelar iz Lazarevca

IZVOR: časopis „Pčelar“ br. 10/2015.  

sat pčelarstva janković

SAT PČELARSTVA U MOTOVUNSKOM VRTIĆU “PČELICE”

Zahvaljujući dugom pčelarskom stažu, lijepo uređenoj kušaonici u Livadama (u okviru koje je i mali muzej s košnicama, alatom i priborom starim preko 50 godina),  slatkim proizvodima za koje je osvojio mnoge nagrade širom zemlje (prije točno 10 godina prilikom posjete pape Ivana Pavla II Hrvatskoj njegov je med darivan Svetom Ocu!), živom temperamentu ispod kaubojskog šešira i nesebičnom pomaganju kolegama – početnicima, naš kolega i aktivni član Udruge pčelara Bujštine SVETOZAR JANKOVIĆ je vremenom postao svojevrsna legenda.

barba pčelar 2

Zbog profesionalnosti i entuzijazma kojima je zarazio mnogo mladih, novih pčelara u svojoj okolici, zbog specifičnog načina na koji priča o pčelama i tehnologiji pčelarenja (stručan i sveobuhvatan, a opet dovoljno jasan i najvećem laiku), odnosno problemima u struci i oko struke (kritičan, no dobronamjeran) i onome tko ga prvi put sluša, lako je uočiti koliko Sveto voli svoj poziv i pčele, a da i one vole njega, dokazuju pune bačve meda u vremenima kad varoa lako nadmudri i iskusne pčelare.

barba pčelar 1a

Već treću godinu za redom djecu u motovunskom vrtiću „Pčelica“ obilazi njihov Barba Pčelar, kako ga od milja zovu, pa ih je i u utorak, 17. veljače 2015. uoči sajma „Dani meda“ u Pazinu, posjetio kako bi im ispričao priču o svojim ljubimicama – pčelama, ali i trutovima, matici, pčelarima i pčelinjim proizvodima. Kao što to obično i bude na ovakvim susretima, djeca imaju svakojakih pitanja o životu i radu pčelica, no Svetozara ne možete iznenaditi tako lako, jer je njegovo znanje i iskustvo na zavidnom nivou. Na kraju pčelarskog sata gost je počastio domaćine darovima svojih košnica, a domaćini su uzvratili razdraganim osmjesima i zahvalom na posjeti uz „Do viđenja dogodine, Barba pčelar!“

radionica 1

PČELARSKA RADIONICA U DJEČJEM VRTIĆU „TRAVICA“ U SENJU

Pčelari senjske udruge pčelara „Drača“ posjetili su mališane Dječjeg vrtića „Travica“ u Senju i održali im radionicu o životu pčela i pčelinjim proizvodima, a zorno su im prikazali i proces vrcanja meda. Radionici je prisustvovalo devedesetak djece, a većini je njih, ali i nekim njihovim tetama, ovo bio prvi susret s cijelim procesom dobivanja meda. Djeci je prezentirana jedna „kućica“ za pčele, odnosno jedna košnica sa svim svojim dijelovima. Vidjeli su kako izgleda pčelarsko odijelo, a jedan im je mali pčelar pokazao kako on pčelari sa svojim ocem. U apisariju, odnosn školskoj košnici, pokazane su im žive pčele radilice, matica, trutovi te pčelinje leglo, što im je privuklo veliku pozornost. Djeca su pažljivo slušala, a imala su i mnogo pitanja, na koja su im pčelari odgovarali. Najviše im se svidio dio kada su sami svojim ručicama otklapali saće , pripremali okvire za vrcanje, a zatim i vrcali med od vriska. Svojski su se trudili okretati vrcaljku kako bi med potekao, a kada se to i dogodilo, uslijedilo je pravo oduševljenje. Ovom se radioncom djeci pokušala objasniti važnost pčela u prirodi, ali i važnost uvrštavanja meda u svakodnevnu prehranu. Nekima se cijeli proces toliko svidio da su rekli da će biti pčelari kad narastu, što je odraslim pčelarima bilo posebno drago čuti.

pčelarska radionica senj 2

Ovo nije prva ovakva radionica, a zasigurno ni posljednja jer je jedan od glavnih ciljeva Udruge pčelara „Drača“ educirati sugrađane o važnosti pčela u prirodi, kao i o upotrebi meda u svakodnevnoj prehrani. Pčelari su u ime udruge svakom djetetu poklonili važić meda, a počastili su ih i keksićima od meda, tj. medenjacima, dok su vrtičkoj kuhinji donirali med za čaj i doručak. (IZVOR: članak Ines Žarković, mag.nov.  u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 12/prosinac 2014.)

sat pčelarstva naslovnica 1

SAT PČELARSTVA U OSNOVNOJ ŠKOLI BAŠANIJA

U našoj domovini (a slično je i u drugdje u svijetu) većina pčelara su hobisti i amateri, bez kvalifikacije, u dobi iznad 50 godina, nažalost bez nasljednika u krugu obitelji. Družeći se s njima ovih 7 godina koliko se bavim pčelarstvom i svime što je u vezi s tim plemenitim zanimanjem, tijekom svakog razgovora osjetio bih bojazan da će sva ta njihova ljubav, znanje i iskustvo jednog dana usahnuti, a pčela nestati. I dok se u svrhu obrazovanja odraslih polaznika u Hrvatskoj organiziraju stručni seminari (obično u trajanju 3 dana) ili pčelarska škola (50-tak sati teorije i vježbi), djeci predškolske i školske dobi preostaju ili učeničke zadruge (poput «Apiculae Civitas Novae» u OŠ «Rivarela» u Novigradu) kao vannastavna aktivnost ili povremene posjete lokalnih pčelara vrtićima i osnovnim školama. Potaknut ovim činjenicama i svjestan da dosadašnji školsko-obrazovni sustav nije dovoljan da zaustavi starenje pčelarskog korpusa, par entuzijasta iz Udruge pčelara Bujštine od samog osnutka pokušava iznaći konačno rješenje za ove probleme, no za radikalnu promjenu nije dovoljna dobra ideja, kvalitetan projekt i napor pojedinca, već zalaganje čitavog tima volontera s jasno određenim ciljevima i programom aktivnosti uz financijsku potporu nadležnih institucija.

apisarij 2

Iako je ulaganje u mlade jedino jamstvo za budućnost struke, u okolnostima u kakvima se nalazimo (ekonomska kriza, borba za radna mjesta, nedostatak sredstava zajednice i za važnije projekte) nerealno je očekivati da će se na ovom planu u dogledno vrijeme učiniti neki značajniji pomak. Utoliko je važan bilo kakav oblik obrazovanja mladih, bez obzira vode li je stručni predavači s pedagoškim iskustvom ili lokalni pčelari s dugogodišnjim iskustvom. Odgojno-edukativne akcije u sklopu nastave o prirodi ili sata biologije za niže razrede područnih osnovnih škola i vrtiće na području sjeverozapadne Istre organizirali su članovi Udruge pčelara Bujštine u više navrata i redovno su bili odlično primljeni kako među djecom, tako i među nastavnicima, odnosno odgojiteljima. KORADO 3

Tako je bilo i u područnoj školi talijanske OŠ Galileo Galilei u Bašaniji 20. svibnja 2014. kad ih je posjetio naš kolega Korado Jakac, pčelar, vinogradar i vinar iz Savudrije. I ovaj put susret iskusnog poznavatelja struke i malih znatiželjnika nije prošao bez bure pitanja koja ipak nije zbunila našeg Korada, a u upoznavanju djece s osnovama svog zanimanja puno mu je pomogao i apisarij s živim pčelama. Njegov je cilj bio kroz priču (naravno – prilagođenu njihovoj dobi) o životu i radu pčela, te funkcioniranju njihove zajednice, djecu naučiti razlikovati pčele od ostalih kukaca, osloboditi straha od uboda, skrenuti im pozornost na nutritivno-zdravstvene vrijednosti meda i koristi pčela za oprašivanje većine bilja koje koristimo za ishranu ljudi i stoke. Naš kolega nije zaboravio spomenuti teške prilike koje u posljednje vrijeme pogađaju pčele, te zlokobnu činjenicu da bi nestanak pčela (zbog pretjeranog korištenja pesticida, zagađivanja i bolesti) bio strašan gubitak za ravnotežu ekosistema na Zemlji s dalekosežnim posljedicama za sve nas. Utoliko je važno da se pčelarstvom počnu baviti što ranije, jer i amatersko pčelarenje s par košnica doprinosi opstanku pčelinje vrste, a uz tako plemenit čin, pčelarstvo je i vrlo opuštajući hobi u prirodi na čistom zraku (treba li urbanom čovjeku koji živi i radi pod stresom – sve duže vremena za sve manje zadovoljstva – bolji ispušni ventil?) SALUTI 4

Uznemirujuća je činjenica da naša djeca većinu slobodnog vremena provodi uz računalo s virtualnim prijateljima ili uz video-igrice umjesto da ih roditelji, društvo i zajednica zainteresiraju za neku korisniju aktivnost i hobi kao što je pčelarstvo, pa je hvalevrijedan svaki pokušaj udruge ili pojedinca da prenese svoje znanje, iskustvo, trud i muku na nove generacije. No, neka ne ostane na tome: neka Koradov primjer slijede i drugi pčelari na svom području djelovanja i neka edukacija djece predškolske i školske djece u budućnosti postane misija svih pčelarskih udruga u Lijepoj našoj i osnova za unapređivanje nacionalnog pčelarstva . U ime pčelara Bujštine zahvaljujem učiteljici Carmen Rota na gostoprimstvu i ustupljenim fotografijama, a djeci želim da brzo stasaju u prave pčelare i pridruže nam se u borbi za opstanak pčela u Istri i šire.

PREZENTACIJA 2

 U prostorijama Talijanske zajednice Baderna 15. svibnja 2014. godine je mališanima privatnog dječjeg vrtića Zvončica iz Vodnjana i Pule održana prezentacija „Pčele i njihov svijet”. Na događaju je bilo ukupno 45 djece iz navedenih vrtića, a prezentaciju je održao savjetnik za pčelarstvo Petar Banko iz Baderne.

PREZENZACIJA 5

Pčelar Banko ih je na jednostavan i zanimljiv način upoznao s pčelama i njihovom zajednicom i hijerarhijom (kraljica, trut, radilice: hranilice, graditeljice, stražarice, izviđačice, sakupljačice), a u prezentaciji je, kako bi se prilagodilo njihovom uzrastu, korišten lik Pčelice Maje kako bi se djeca potpuno uživjela u predavanje. Mora se naglasiti da je mališanima, iako su uzrasta od 3 do 5 godina, uspješno pobuđeno zanimanje za pčelarstvo. Tijekom prezentacije postavili su mnoga simpatična pitanja, na koja je sa zadovoljstvom odgovarano kako bi se objasnio smisao i uloga pčela u prehrani te mnogobrojnim koristima od pčela.

Presentation4

Nakon predavanja, mališanima su odjevene mrežaste zaštite te su obišli obiteljsko gospodarstvo-pčelinjak Banko, gdje su mogli vidjeti proizvodnju meda, košnice, saće te pčele i maticu u staklenim košnicama – apisariju. Na kraju ovog događaja i ugodnog jutra, djeca su degustirala med i počastila se tortama ukrašenim likom Pčelice Maje, a svatko je dobio žutu majicu i diplomicu „malog pčelara”.

PREZENTACIJA 3

Voditelji vrtića „Zvončica” zajedno s odgojiteljicama te Petar Banko jučerašnjim su događajem za cilj imali podići svijest djece o važnosti pčela, dobrobiti njihovih proizvoda, njihovom značaju u prirodi i opstanku našeg planeta, približiti im pčelarstvo i omogućiti im lijepo iskustvo i druženje s pčelama, a za takav trud zaslužili su svaku pohvalu, javljaju iz vrtića. (izvor: www.ipress.hr )

U ŠKOLI 1

EDUKACIJA ŠKOLSKE DJECE U REŽIJI MARČELA MELONA IZ PETROVIJE       

Djeca su, baš kao i pčele, moja vječna inspiracija i nadahnuće jer svojim zanosom, jednostavnošću, iskrenošću, vedrinom i nesebičnom ljubavlju bude u meni ono najbolje. Djeca te cijene po onome što činiš, a ne po tituli ili odjeći, pa ako si iskren i dosljedan djeca će to sigurno prepoznati u svakoj tvojoj riječi, pogledu, gesti i uzvratit će ti sjajem u očima i smiješkom na usnama. Tako je bilo i u srijedu, 19. veljače 2014. na trećem i četvrtom školskom satu, zajedničkom za učenike od prvog do četvrtog razreda kad je umjesto uobičajene nastave održao kraće predavanje o životu, organizaciji i radu pčela uz degustaciju meda iz pčelinjaka naš kolega iz Udruge Marčelo Melon.  U ŠKOLI 2

Naš je posjet bio na neki način uvertira manifestaciji «Dani meda» koja će se održati  21. i 22. veljače u Spomen domu u Pazinu. Ove godine, devete za redom od kako se ova izložba meda i drugih pčelinjih proizvoda, te pčelarske opreme priređuje, najavljen je rekordan broj edukacijskih ekskurzija iz istarskih dječjih vrtića i škola za čije će stručno vođenje sajmom organizatori angažirati 25 pčelara. Jedan od tih stručnih vodiča bit će i Marčelo, pa su ga je zato pozvali iz škole kako bi učenike nižih razreda upoznao s osnovnim pojmovima iz pčelarstva i mnogobrojnim koristima meda, pa ih tako pripremi za ono što slijedi na sajmu. A naš je kolega više nego ozbiljno shvatio ovaj zadatak i sve svoje znanje i iskustvo pokušao prenijeti djeci u 2 školska sata što se pokazalo prekratko, jer je tema tako široka da se o njoj može pripovijedati danima, a ne satima. Marčelo je osebujan i zanimljiv način svim okupljenima (znatiželjne su bile i učiteljice, a ne samo djeca!) pričao o matici, radilicama i trutovima, njihovoj marljivosti i zajedništvu, a sve to je dočarao uz pomoć svojih pčelica koje su i za ovu priliku pozirale u svojoj staklenoj kućici – apisariju. Uz pčelice manekenke tu je bila i teglica meda iz koje su djeca kušala najslađi dar prirode i pčela, a koja je predavaču itekako pripomogla u nastavku predavanja o medu i drugim pčelinjim proizvodima, te njihovim koristima za ljudsko zdravlje. Dokaz da je cilj ove odgojno-edukativne akcije: pobuditi među djecom interes za pčelarstvo ispunjen bilo je 50-tak dječjih ruku visoko u  zraku, jer su svi htjeli još nešto saznati o pčelama i pčelarstvu. Naravno da za sve odgovore nije bilo dovoljno vremena, pa smo se s nastavnicama dogovorili da u narednim mjesecima upriličimo još jednu predavanje slično ovome.

U ŠKOLI 3

       Potaknut poražavajućim činjenicama o sve težim uvjetima za opstanak pčela s jedne strane, te visokoj starosnoj dobi pčelara bez nasljednika u krugu obitelji, nedostatnosti klasičnog školovanja u pomlađivanju kadrova i slabom medijskom osvrtu na ovu temu prije dvije godine sam pokrenuo internetski portal «Pčelina školica» čiji je cilj na jedan ležerniji, a opet poučan način približiti ovu tematiku predškolskoj djeci i učenicima nižih razreda osnovne škole, dakle upravo ovoj skupini pred nama. Nakon informacije o web-adresi portala, ne umanjujući vrijednost meda kao najpriznatijeg pčelinjeg proizvoda, podsjetio sam da je ustvari oprašivanje  glavna korist od pčela, jer bez njih ne bi bilo ni poljoprivrede, dakle ni hrane za ljude. Naglašavajući da je pčelarstvo plemenit poziv i da pčelari nisu gospodari pčela, već njihovi prijatelji u nevolji, pozvao sam prisutne prvo na bolje upoznavanje s našom strukom putem naših portala i kroz literaturu dostupnu u školi, a potom i kroz bavljenje pčelarstvom iz hobija.

U ŠKOLI 4

Najljepši dio ovog događaja ipak se desio na samom kraju ovog ugodnog prijepodneva kad je Marčelo u ime obrta «ApiMelon» darivao učenicu Lauru Alessio svojim najnovijim proizvodom: čokomedom s lješnjacima za njen likovni rad na temu pčela i pčelarstva, a ona mu uzvratila poklanjajući mu isto djelo (objavljen i na Facebook stranici naše Udruge).

U ŠKOLI 5

      Ulaganje u mlade je jedino sigurno ulaganje u budućnost struke. Koristi od bavljenja pčelarstvom su višestruke i naša je obveza u ovoj krizi kad je radnih mjesta sve manje, mladima pružiti alternativu u samozapošljavanju, odnosno malom poduzetništvu. Čak i da pčelarenje prihvate kao dopunsko zanimanje ili samo kao zanimljiv hobi, mi ćemo biti zadovoljni, no da bi to ostvarili, nije dovoljan jedan obilazak godišnje, već valja organizirati školske sekcije po uzoru na Pčelarsku učeničku zadrugu u O.Š. «Rivarela» u Novigradu ili slične u Hrvatskoj. Tek na taj način možemo biti sigurni da ćemo jednog dana pomladiti pčelarski korpus i osigurati opstanak pčele medarice u Lijepoj našoj. Kako svaki veliki put započinje prvim korakom, tako valja pohvaliti trud našega kolege i krenuti njegovim stopama u vrtiće i škole na svom području. Edukacije i propagande u pčelarstvu među mladima nikad dovoljno, pa zato još jednom zahvaljujemo našim domaćinima, osnovnoj školi «Galileo Galilei» uz obećanje da ćemo ih ubrzo opet posjetiti i otkriti još koju tajnu pčelarskog poziva.

dobrodoc5a1li

“MEDNI UŽITAK” –  PROMOCIJA MEDA I EDUKACIJA U OSJEČKOM VRTIĆU Da se interes za brigu o zdravoj prehrani kroz redovitu konzumaciju meda i drugih pčelinjih proizvoda mogu propagirati već u predškolskoj dobi pokazala je i dokazala još 2011. godine MIA LUCIĆ iz Osijeka (apsolventica na smjeru: odgajatelj predškolske djece na Učiteljskom fakultetu) diplomskim radom pod naslovom “Medni užitak”. Malo iz profesionalne znatiželje, malo pod utjecajem svog oca, iskusnog pčelara Franje Švegera Mia je postavila sebi za cilj upoznati djecu s osnovnim pojmovima iz pčelarske prakse, dajući naglasak na zdravstvene prednosti meda i pčelinjih proizvoda. Praktični dio stručnog ispita Mia i njeni suradnici su odradili u osječkom Centru za predškolski odgoj kroz više kreativnih radionica. Tako su djeca prošla više aktivnosti: istraživačke (upoznavanje djece s osnovnim pčelarskim alatom i priborom, upoznavanje s novim pojmovima iz pčelarske prakse), kreativno-stvaralačke (izrada svijeća od satnih osnova); radno-praktične i spoznajne (mazanje meda na kruh, izrada frapea od banane, meda i mlijeka, spremanje oraha i meda u staklenke, izrada medenjaka i njihovo ukrašavanje) i razvojne aktivnosti (motorika šake savijanjem satnih osnova u svijeće i izradom košnice – pletare namotavanjem i lijepljenjem špage na balon, izrada tijesta za kolače, oblikovanje tijesta kalupima za medenjake, upotreba vilice i noža prilikom mazanja kruha medom). Iako je od ovog događaja prošlo već godinu dana, nadamo se da je Mia nastavila promovirati med i pčelarstvo među djecom u vrtićima, te joj i u budućnosti želimo puno uspjeha u radu, a svima ostalima šaljemo ovu priču kao pouku da nikad nije prerano započeti s brigom o zdravoj prehrani i blagodatima prirode koji su nam ispred nosa, a mi ih ne vidimo ili ignoriramo (Hrvatska je i dalje među posljednjima u Europi u konzumaciji meda po stanovniku).

 

IZ ARHIVE: Bilo bi nepravedno ne sjetiti se kako su sličan posao svojevremeno odradili i mali Motovunci, pripremajući se za 5. Dane meda u Pazinu 2010. godine. Tada su bili tek učenici nižih razreda, a već su zasukali rukave kao veliki slastičari, dakako uz pomoć svojih učiteljica Marine Srdoč, Snježane Klanjec i Sandre Kaligari, a po receptima umirovljene slastičarke Ester Fatur. S mnogo znatiželje, ali (što je i najvažnije) s mnogo dobre volje cure i dečki su napravili možda i najbolje kolače u svojoj karijeri…ili su danas, 2 godine kasnije, kao stariji, možda odlučili da im to postane profesija?! Bilo kako bilo: praviti medenjake je predivno iskustvo i za stare, a kamoli za mlade, neiskusne pekare i pekarice! Pa zašto se onda i sami ne okušate u ovom najslađem poslu na svijetu?

“PČELICE” I EUROPSKI DAN JEZIKA Već petu godinu za redom povodom Europskog dana jezika 26. rujna polaznici centralne i područnih odjeljenja Osnovne škole “Marija i Lina” iz Umaga za svoje sugrađane organiziraju prigodni kulturno-umjetnički program u atriju Pučkog otvorenog učilišta “Ante Babić”. Ovaj se dan obilježava od 2001. godine na inicijativu Vijeća Europe u Strasbourgu s ciljem promicanja višejezičnosti. 

“Koliko jezika govoriš, toliko vrijediš!” – ta je latinska izreka bila moto ove priredbe koju su poput pravih TV-zvijezda vodili Ariana Paripović (8.c) i Neven Krt (8 b.). Učenici su recitirali i pjevali na materinjem, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku, igrali igrokaz, pričali priče i plesali, a najsimpatičnija je bila grupa “Pčelice” iz Područne škole u Petroviji. “Pčelice” su prvo su na engleskom jeziku recitirale pjesmu “BUMBLE BEE” (za što ih je pripremila  prof. Vesna Srdoč-Lekšan), a zatim na talijanskom jeziku otpjevale pjesmu “L’APE MAIA” (za što ih je uvježbala prof. Marija Bijelić). “Pčelina školica” smatra da su za ovakav trud i učenici i njihovi učitelji zaslužili sve pohvale, pa im darujemo posebnu plaketu za promociju pčelarstva 2012. doduše u virtualnom obliku, ali od srca!

Još je netko bio vrijedan poput naših pčelica iz Petrovije! vrtic~5

Povodom Dana planete Zemlje Udruga pčelara Medeni Pregrda u suradnji s dječjim vrtićem Naša Radost iz Pregrade održala je predavanja i organizirala igraonicu sa djecom na temu pčelarstva i pčelinjeg svijeta. Tako je članica udruge Slavica Reiner prvo održala predavanje i upoznala djecu o tome kako pčele žive, kako su organizirane u košnici, te ponešto i o njihovim proizvodima. Kako bi djeci to bilo što zanimljivije imali su priliku vidjeti pčelarsku opremu i dijelove košnice. Potom je u ponedjeljak Ivan Pogačić uprizorio igraonicu gdje su djeca preuzela različite uloge pčela iz košnica i time se u potpunosti uživili u njihov svijet. Istog dana, poslijepodne su Slavica Reiner i Zdravko Bedeniković održali predavanje i prezentaciju za roditelje djece koja pohađaju vrtić, a također na temu pčelarstva i pčelinjih proizvoda. Posebna vrijednost ovakvih predavanja je približiti širem broju ljudi tajne pčelinjeg svijeta i razvijanje svijesti kako ga što bolje zaštititi. Naime, razvojem modrene poljoprivrede suočeni smo sa sve većom upotrebom pesticida i herbicida, a dokazano je da oni uvelike ugrožavaju pčele. Istraživanja su pokazala da bi nestankom pčela bila ugrožena proizvodnja voća i bilja kojima su pčele potrebne za oprašivanje. Ukoliko se već oni moraju koristiti, preporuka je da se voćke ne prskaju dok su u cvatnji, a da se njive prskaju predveće, te za mirnog vremena. Na kraju predavanja organizirana je i mala degustacija na kojoj su prisutni mogli isprobati nekoliko vrsta meda i drugih pčelinjih proizvoda. Članovi udruge su ovom prilikom djeci u vrtiću donirali desetak staklenki meda. Vrijedno je spomenuti da je uspostavljena suradnja izmežu PU Medeni Pregrada i Filmskog video kluba iz Pregrade. Milan Bunčić i njegova filmska ekipa snimili su događanja u vrtiću kao dio promotivnog filma o pčelarstvu koji za potrebe udruge snimaju. Zahvaljujući razumijevanju ravnateljice vrtića, Gordane Krizmanić uspostavljena lijepa suradnja između pregradskog vrtića i pčelara, a slične aktivnosti članovi udruge planiraju tijekom godine i u vrtićima u Humu na Sutli i u Desiniću.

 

EDUKATIVNO PREDAVANJE ZA NAJMLAĐE

U samoborskom vrtiću u Južnom naselju održano je edukativno predavanje za djecu o pčelama i pčelinjim proizvodima. Članica pčelarske udruge “Samobor i Sveta Nedelja” Marijana Kljajić (pčelarka, ujedno i odgajateljica u dječjem vrtiću) održala je vrlo interesantno predavanje o životu i radu pčela, uz praktično izlaganje pčelarske opreme i apisarija sa živim pčelama. Gordana Hegić mag. ing. agronomije tom je prilikom djeci recitirala autorsku pjesmicu o pčelinjim proizvodima koju je ustupila i nama, te je prenosimo u cijelosti, za svu djecu da se  upoznaju s pčelinjim proizvodima.

Hvala našim kolegicama Marijani i Gogi na iskazanom entuzijazmu i trudu. Kamo sreće da je ovakvih primjera više! Pjesmicu “Pčelice” Gordane Hegić, inače i stručnjakinje po pitanju apiterapije i naše buduće suradnice možete pročitati na stranici “Pričaonica” u rubrici “Pjesmarica”.

BUZZZETALICA “BUZZZETALICA”  je izuzetno zanimljiv ilustrirani godišnjak učenika OŠ «Vazmoslav Gržalja» iz Buzeta o prirodi, pčelama, medu i naravno – djeci. Prvi broj «Buzzzetalice» je izašao 30. travnja 2012. godine kada su ga pokrenule Anamarija Guzijan, Tia Krančić i Katrin Mraković, tada učenice 5 a razreda. Daržaj je zabano-edukativan, pun korisnih informacija i što je najvažnije: radova buzetskih učenika! Bravo za Buzet i male novinarke, uz želju da «Buzzzetalica» izađe i ove godine još bogatija i ljepša! Svi učenici i učitelji koji žele pomoći ovaj hvalevrijedan projekt neka se jave na:                                                                               buzzzetalica@hotmail.com ???????????????????????????????

ANAMARIJA, TIA I KATRIN: GLAVNE UREDNICE I POKRETAČICE LISTA “BUZZZETALICA” ???????????????????????????????

PROMOCIJA LISTA “BUZZZETALICA” 30. travnja 2012.

slide772

IZ DNEVNIKA JEDNE TETE U VRTIĆU Odgojiteljice dječjeg vrtića «Ciciban» u Bjelovaru (Podravska13) Sunčica Vrban i Ankica Kramarić odlučile su mješovitoj skupini otkriti svijet pčela, a kako su to učinile otkrit ćemo u daljnjem tekstu. Po svojoj filozofiji odgoja temeljenoj na postavci da «UČENJE BILO ČEGA TREBA I MORA BITI ZABAVNO», one smatraju da su naši domovi, igrališta, parkovi, muzeji, šume i plaže NAJBOLJE ŠKOLE NA SVIJETU, da mala djeca uče krou iskustva putem svih svojih osjetila, te da su ona najbolji vlastiti edukatori. Ako stoji tvrdnja da se 50 % sposobnosti za učenje svake osobe razvija tijekom prve 4 godine života, onda te godine valja iskoristiti kako najbolje znamo. Zato se «tete» Sunčica i Ankica u «Cicibanu» trude osigurati pozitivno i proaktivno okruženje koje kod djece potiče kreativnost, inicijativu i bude njihov istraživački duh, poštujući pri tome pravo svakog djeteta na jedinstvenost i individualnost. CICIBAN 1.

PROJEKT «PČELE» Teta kuharica dovezla je doručak na kolicima i odmah su se začuli uzvici: – “Fuuj, ja to neću jesti, to ne valja. To je ljepljivo! Za doručak je bio kruh i namaz od maslaca i meda. Djeca se poslužuju doručkom, ali imamo osjećaj da ga nerado jedu. Luka, dječak iz grupe, objašnjava svojim prijateljima: – Med vam je jako zdrav, ja ga jedem svako jutro! Med vam prave pčele! Lorena mu je odmah znatiželjno i borbeno uzvratila: – Ma, nemoj, a kako ga prave pčele? Osluškujući njihov razgovor, zaključile smo da djecu zanima kako to pčele prave med, a i ponadale smo se da će ga slasnije pojesti ako nešto više nauče. Luka je obećao da će donijeti košnicu u vrtić da vidimo gdje pčele žive. Iva, Lorena, Ela i Petar Z. donijeli su nam u vrtić med. Promatrali smo ga, utvrđivali kakve je boje. Pozvali smo tetu kuharicu i obratili joj se s molbom da nam sutra skuha čaj i donese mlijeko kako bismo med degustirali na razne načine. Petar Z. donio je “pravu pravcatu” pčelu u vrtić i to staklenki, na što su njegovi prijatelji odmah inzistirali da je pustimo jer se mora vratiti svojoj kući. Luka i Filip su u vrtić donijeli pletenu košnicu i saće. Tako smo naučili da postoje i pletene košnice, a ne smo drvene. Započeli smo s uređenjem kutića o pčelama koji se svakodnevno bogatio zahvaljujući trudu roditelja. Sakupili smo razne vrste meda koji se razlikuju po boji i okusu (to smo i provjeravali), košnicu, različite slike, slikovnice i enciklopedije. Kao što smo se dogovorili, teta kuharica nam je donijela čaj, mlijeko, med i kekse medenjake. Mmmm, baš smo uživali u istraživanju! Djeca su zaključila da je med najbolji u čaju i kolačima. Med smo klasificirali po boji – med od lipe, bagrema, kestena i livadski. Nabrojali smo osnovna svojstva svih “medova”: slatki su, ljepljivi su i gusti su. Upoznali smo građu pčele i naučili nove pojmove (krilo, žalac, matica, trut, radilica, košnica, saće, vosak, okvir, jajašce, ličinka…). Plesali smo ples pčelica koje pokazuju svojim prijateljicama gdje ima meda, pričali smo priče o pčelama, crtali ih i slikali, izradili lutke na štapu i izmišljali predstave o pčelama,  pjevali pjesmice i igrali zagonetki: Zaigra mi srce sretno Kad ugledam polje cvjetno. Al dirneš li u moj žalac, Izbost ću ti ruku, palac. U košnicu med sam djela, Radilica, Ja sam – PČELA! Sličan je projekt osmislila jedna druga «teta» iz istog vrtića – odgajateljica Ranka Obradović, pa čujmo što je ona otkrila tijekom tog malog istraživačkog poduhvata.

CICIBAN 2

PROJEKT «MED» Prilikom dječje igre na igralištu kod vrtića djeca su primijetila nekoliko pčela. Stajala sam kraj njih jer im pčele nisu predstavljale izravnu opasnost (bile su daleko od njih) i slušala njihove komentare i nejasnoće vezane uz pčele. Neka djeca su se jako uplašila i potrčala odgajateljima da ih zaštite, a neka su ostala stajati na mjestu i fascinirala su se tim sitnim stvorenjima. Primjećujem da ih najviše fascinira ubod pčele i što bi učinila da ih napadnu pčele. Razmišljajući kako započeti projekt s djecom iskorištavam situacijski poticaj. U dječjem vrtiću „Ciciban“ imamo običaj doručkovanja meda. Djeca med obožavaju i uvijek se vesele doručku kad je med na jelovniku pa planiram to iskoristiti za početak projekta. Razgovarajući s djecom o medu i njegovom porijeklu, pčelama i pčelarstvu dolazim do zaključka da djeca mnogo toga žele saznati i da ih mnogo toga zanima te bilježim dječja pitanja. Ela, Iva i Eugen, dječak koji ima pčele doma, obećali su nam više toga saznati o pčelama. Na temelju toga dogovaramo se da započinjemo svi skupa istraživati o pčelama i načinu njihova življenja. Iako je med već postao prehrambena navika u našem vrtiću, smatramo da mu treba pokloniti više pažnje. Nastojimo da djeca što više saznaju o hranjivosti i zdravstvenim razlozima uzimanja meda. Osim toga primjećujemo veliki interes za slijedeće teme: život i rad pčela, pčelarstvo i med kroz dječje enciklopedije o životinjama i degustacijom meda. Djeca kroz igru uče o tome gdje se med može nabaviti, da nam je prehrambena namirnica, da nam može služiti i kao slastica, da je dodatak čaju te da ga koristimo u medicinske svrhe (za liječenje). Kako su djeca ove grupe već vrlo „odrasla“ učimo zajedno kako se samozaštiti od pčelinja uboda.  Iz dnevnika odgajateljice: «Danas nam je za doručak med i maslac. Primjećujem dječji interes i krećem u istraživanje pčela i meda sa djecom. Postavljam djeci pitanje:“Od kuda nam ovaj med za doručak, kako on nastaje?“ Djeca vrlo kompetentno s obzirom na nedovoljno iskustva s pčelama odgovaraju: „Med se izvadi iz pčele, al ne znam kak’“, Walter Nikola T.„Pčele ti jedu nešt’ iz cvjetića“, Tena M. „Može nastat i od cvijeta, ose ili stršena“, Karla M. „Od onog smeđeg cvijeta nastaje med“, Hrvoje P. „Pčele dođu, uzmu pelud u neku zdjelicu i to naprave u svojoj košnici i onda to promućkaju sve i pčele stave to u košnicu i to jedu“, Iva B. „Ljudi vade med sa rukavicama van iz košnice i stave ga u bočice i poslije ga prodaju“ Tea J.„Teta kuharica…ona nam slaže med“, Tea J. „Pčelice rade med… a ne znam, sad sam zaboravila“, Kristina L. Djeca su se vrlo zainteresirana pa predlažem da zajednički istražujemo. Govore mi i bilježimo slijedeća pitanja koja želimo istražiti: „Čime se pčele hrane?“ „Kako se ne posvađaju, a puno ih ima?“ „Što je propolis?“? “Što da radim kada me pčela ubode?“„Što pčelar napravi da ga pčela ne ubode dok on uzima med?“ Idući dan kao poticaj u sobu donosim pravu, prirodnu i umjetno stvorenu košnicu. Polako formiram kutić pčela i donosim pisane materijale za djecu. U suradnji sa ravnateljicom i zdravstvenom djelatnicom izrađujemo materijale za roditelje. U suradnji sa djecom punimo kutić u nadolazećim danima. Djeca su vrlo zainteresirana za saće iz košnica i oblik saća iz košnica i same oblike košnica. Primjećujem da djeca ne barataju riječima vezanima uz pčele pa pomoću slika iz dječjih rječnika učimo riječi kao saća, košnica, propolis, ticalo. Djeca su orijentirana na promatranje košnice, čitanje pisanih materijala i slikovnica o životu pčela, na promatranje istih i njihov likovni izričaj novo naučenog. Djeca komentiraju spontano o pčelama: „Pčela ima uša..“ Karlo P. „Košnica je dom pčela od pčela u ovakvoj kutiji, neke su umrle po zimi jer im je hladno, nemaju topline“, Ela B. „Moj bratić ima pčele u ovakvoj kutiji“,Iva B. „Med im je hrana…“, Eugen N. „Pčele beru crvene cvjetove i od onog žutog hrane se…“, Kristina L. „Nekad dolete do nas doma“, Ela B. „Na mici maci ima puno meda, pa dok ne žive u košnici odlaze tamo jest’“ Luna F. Čitajući slikovnicu o pčelama djeca komentiraju između sebe: „Matica rađa djecu, a trut je oplodi“, Luna F. Kao novi poticaj za igru i učenje donijela sam u kutić pčela sav trenutno raspoloživi pribor pčelara. On se sastoji od pribora za uspavljivanje pčela, rukavica koje su djeca sama osmislila, zaštitnog šešira koji pčelar stavi na glavu da ga pčele ne ubodu kada ide po med u košnicu. Vidjevši nove stvari u kutiću pčela djeca su sa velikim interesom uzela sav pribor na stol i počela komentirati: „Ja imam pčele doma i mene je tata naučio kako da ih držim bez rukavice“, Eugen N. „Rukavicu trebaš da ju ne stisneš i da pčela ne pukne jer je mala“, Eugen N. „Joj ovo ti je šešir ili kapa od vještice“,Tea J. „Ovo puhalo ti je za brašno i bacimo ga u zrak gore da uplašimo pčele“, Walter Nikola T. „Šešir nam služi da nas pčele ne napadnu“, Roko V. „Čarobni šešir…“, Tea J. „Ovo ti je njihova ubitka, ovo puhalo“, Walter Nikola T. „To nam služi za pčele, kad im je hladno da ih griješ i malo omamiš“, Eugen N. „Puhalo se zove stoga što pušeš sa njim“, Ela B. „A ovo ti je šešir nekakvi da te pčele ne ugrizu“ Iva B. „Puhalo je za med…staviš mede, zaklopiš i teče ti med“, Luna F. „Ak nije tak onda ti tu ide žar nekakvi jer smrdi po dimu“, Luna F. „Moj djed je imao pčele, one su bile vani na propuhu“, Luna F. „Unutra je med…pčele sumnjivo gledaju i isprobavaju taj dim iz puhala“, Roko V. Dječak Eugen pokazao se pokazao se vrlo kompetentan u razgovoru o pčelama pa onda on preuzima glavnu ulogu i uči djecu. Poziva nas na svoje imanje u malo mjesto nedaleko od Bjelovara. U grupu donosim razne vrste meda. Djeca individualno rade sa odgajateljem. Istražujemo okus, miris i opip meda. Djeca uživaju u degustaciji, a Luna nam daje ideje za novo istraživanje: “Teta, meni taj med nekak prejako miriši, to mi je nekak škakljivo za grlo, ne znam da l’ možeš biti alergičan na med?“ Dječaci, Hrvoje, Walter Nikola i Karlo nožićima istražuju saće. Režu po praznoj i punoj saći. Uklanjaju prirodan, tanak zaštitni sloj i vade med na tanjurić, te ga degustiraju. Komentiraju slijedeće: „Teta, mi smo ti istraživači, teta našao sam med“, Hrvoje P „Te saće vam se mogu jesti, tu ti se otvori pa pojedi“, Eugen N. Djeca isprobavaju kupljeni med i komentiraju: „Livadni med je dobar, od lipe malo fuj i kestenov je jako gorak“,Tea J. „Kestenov nije fin, al miriši, livadni mi je mljac…“,Roko V. „Cvjetni nije sladak, grkast je, kestenov je smećkast, gorak,nije fin, lipin mi je najtaman“, Luna F. „Livadni je slatkast mmmm…, kestenov gorak, fuj, lipin sladak“, Ela B. „Livadni je slatkast, malo gorkast kao pravi med, livadni je slatki, kestenov mi je baš dobar“, Iva B. „Livadni je dobar, fini, kestenov je bljak, fuj ne valja, ali jako je zdrav“, Karla M. Poslije degustacije djeca po sjećanju pokušavaju složiti slagaricu o vrstama i okusima meda.  Jedan od slijedećih dana započinjemo tjelovježbom kao i inače, ali uz malu promjenu, uz glazbu. Tata dječaka Filipa iz jasličke grupe snimio nam je „Bumbarov let“. Djeca su iznenađena promjenom i pjesmom čije zujanje ih asocira na pčele, ali ubrzo u skladu sa brzinom glazbe počinje ples, a dječak Kevin je oduševljen. Poslije tjelovježbe pokušavamo zajednički osmisliti na papiru izgled ćelije i nacrtati šesterokut. Pri tome učimo i pojam „ćelija“ iz dječjeg slikovnog rječnika koji je donio Mihael I. Djevojčica Nikolina kaže da se šesterokut možda sastoji od trokuta. Nakon toga djeci sam ponudila tuš u boji i tanke drvene štapiće da slikaju oblik šesterokuta po vlastitom nahođenju. Kako im nisam željela nametnuti nikakve šablone djeca pokušavaju sama slikati imajući za predložak pravu ćeliju iz košnice. Iz tog razloga djeca slikaju i košnicu. Nakon slikanja sa tušem nudim im razne kartonske trokute i predlažem da sad sami pokušaju složiti oblik šesterokuta. Od prve to uspijeva djevojčici koja je zaključila da se šesterokut sastoji od trokuta, Nikolini K. Bilježim i razgovor skupine djece koja komentiraju međusobno u kutiću pčela i pčelarstva: „Saća ti je meka kao spužva“, Roko V. „To ti je vosak, to pčelama ide iz guze, a od toga rade svijeće“ Ela B. „Matica rodi bebu sa bumbarom“, Luna F. „Truta mjeri pčelama temperaturu“, Luna F. „Trutovi samo jedu, oni nekad isto hrane djecu malo u saći“,Eugen N. „Nekad sam vidio pauka u košnici“, Ino B. „Radilice skupljaju med…“, Eugen N. „Trutovi pomažu da se pčele rode“, Karlo P. Primjećujem da mnoga djeca uspoređuju stvarnost sa imaginarnim svijetom. Zbog gledanja animiranog filma „Pčelica Maja“ imaju određenja imaginarna saznanja o pčelama. Pričali smo o zdravlju i što se događa kada smo bolesni. Pričamo o dišnom sustavu i kako funkcionira kada je neka upala u njemu. Dječak Filip potaknut pričama i pčelama komentira kako nam je za prehladu dobar propolis. Djeca imaju iskustva sa propolisom jer je dobar za bolesti grla i pojačavanje imuniteta pa ga djeca često i koriste. Filip nam objašnjava kako ga možeš popiti u čaši vode, ali je pri tome gorkog okusa: ako ga popiješ gorak je, a ako ga natopiš u kockicu šećera puno lakše ga je pojesti. Dogovaramo da taj pokus i napravimo sutra ili slijedećih dana. Djeca se međusobno dogovaraju tko će donijeti propolis. Nakon što smo prokomentirali zašto nam je med zdrav netko od djece je upitao „Što da radimo ako nas pčela ubode?“ Nisam željela djeci dati gotov obrazac ponašanja pa sam im pripremila plakat sa dvije osobe, napravila sam nekoliko sličica situacija kako se ponašati i što učiniti pri ubodu pčele i djeca su morala određena ponašanja prilijepiti na plakat, osim ponuđenih odgovora djeca su mogla i sama smisliti određene odgovore. Plakat je završen i napravljeno je mnogo kreativnih rješenja. Bilježim odgovore djece: „Kad te ugrize pčela treba staviti ruku u hladnu vodu“,Iva B. „Kad te osa ugrize stavi ruku u hladnu vodu“, Antonijo Š. „Moga strica je tako ugrizla jako“,Antonijo Š. „Staviti led odmah“, Lucija Š. „Uzeti i namočiti vodenu maramicu i staviš gdje te upikla“, Walter Nikola T. „Da te ne upikne moraš biti miran“, Walter Nikola „Staviš led i držiš ga“, Karlo P.„Ne smiješ bježat’, bit’ na miru i onda odleti“, Karlo P. Djeca ove dobne skupine imaju mnoga saznanje kako se zaštiti od pčela i mlađa djeca su poučavala stariju što je vrlo efikasan način učenja. Djeca su mnogo komunicirala i jedan drugom pomagala shvatiti nejasnoće oko preventivnog programa zaštite od pčele. Moju pomoć nisu tražili, ali sam im ja stajala na raspolaganju. Bilježim komentar maloga Filipa koji je i započeo razgovor o propolisu: “Propolis ti jedem svaki dan jer sam nekak’ bolestan, samo staviš malo nečega smeđeg i to popiješ za zdravlje i grlo“.   BILJEŠKA NA KRAJU DNEVNIKA: Projekt Med voljeli bismo nastaviti jer dječji interes traje. Tijekom projekta zadovoljene su dječje aktualne razvojne potrebe, a djeca su kroz igru i istraživanje naučila mnogo važnih stvari o medu i pčelama. Dobili smo mnogo novih spoznaja o pčelama i medu, a važno je i to da ga djeca sada radije jedu. Projekt je uvijek dobar način učenja djece predškolske dobi jer integrira rad na svim razvojnim područjima, a dijete je prihvaćeno kao kompetentno biće koje je sposobno istraživati i zaključivati.  NAŠ ZAKLJUČAK: Svaka inicijativa iz svijeta odraslih koja ide u pravcu upoznavanja djece u predškolskoj i školskoj dobi s koristima od  pčela i njihovih proizvoda je više nego hvalevrijedna. Više o ekipi iz vrtića “Ciciban” i njihovim spoznajama u odgoju djece možete saznati na njihovoj stranici http://www.ciciban.net ili ih možete upitati na e-mail: dv.ciciban@bj.t-com.hr Da ovakvi projekti nisu usamljeni dokazat će i najnoviji događaj u Poreču kada su se u Gradskoj knjižnici djeca upoznala s jednim malim pčelarom i njegovom mamom.  1 zorana i djeca

MALE PČELICE U POREČU U petak 15. ožujka u 17 sati u Gradskoj knjižnici Poreč se održavala još jedna edukativno-kreativna radionica pod dirigentskim štapićem izuzetno motivirane voditeljice dječjeg odjela Zorane Gržinić. Vjerojatno bi to promaklo mom oku da tema radionice nije bila vezana za pčele i pčelarstvo, a da sam to propustio bilo bi mi izuzetno žao, jer je doživljaj bio izuzetan. Radionica je počela čitanjem stihova iz slikovnice “MED ZA DORUČAK” (o kojoj možete više pročitati na stranici “Pričaonica” u rubrici “Pjesme”) i bilo je jako zanimljivo slušati voditeljicu Zoranu kako malo po malo približava temu “PČELICA MEDARICA” djeci kojoj očito ova mala slatka bića još uvijek predstavljaju opasne životinjice s rilcem na guzi kojim pikaju zločestu djecu. Da nije tako uvjeravala ih je Zorana, učeći ih kroz stihove iz knjige, ali i vlastitih saznanja i dilema koje su koristi od pčela, zašto bockaju i što učiniti kad nas pčele u samoobrani ubodu. Zorana potrudila argumentirati činjenicu koja je izuzetno važna za djecu u toj dobi: med je zdrava hrana i lijek, a ne samo poslastica u kolačima i još jednom naglasila ono što je i poanta knjige: med treba koristiti redovito u preporučenim količinama, u svako godišnje doba, a ne samo zimi kad se prehladimo i ne samo za doručak! event 2, 3

Nakon Zoranine interpretacije knjige “Med za doručak” u objašnjavanju zašto su pčele korisne za čovječanstvo, kako se uzgajaju, odnosno gdje žive i kako mukotrpno rade čitav svoj kratki vijek, da li su trutovi tako lijeni kako se priča o njima, što je to propolis, a što vosak i kako se proizvode pridružila nam se gospođa Aleksija Farina sa OPG “Farina”. Ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo otvoreno je 2009. godine, ali se tata Alessandro bavi pčelarenjem već 25 godina, a posao će više nego sigurno nastaviti i njegov sin Asten, kojeg smo imali čast upoznati nakon prikazivanja edukativnog filma o pčelinjaku i pčelarenju kako to radi obitelj Farina u selu Farini kod Višnjana.  4 asten

Nakon filma, ustvari odlično koncipiranog kolaža sličica iz rada na pčelinjaku OPG-a “Farina” u kojem je na jednostavan način pristupačan djeci te dobi objašnjena uloga pčelara u čuvanju pčela od bolesti i štetočina, te drugih važnih pojmova kao što je razvoj pčele od jajeta do odrasle jedinke, pčelinjoj paši, njihovu snalaženju u prirodi, sporazumijevanju, što je roj, a što klupko, kakve vrste košnica se danas koriste, a kakve u prošlosti, što je satna osnova nastupio je glavni junak ovog događaja mali pčelar Asten Farina koji pomaže svom tati od ranog djetinjstva na pčelinjaku koji broji 40 zajednica. Ne smijemo zaboraviti da je i otac počeo pčelariti kao 17-godišnjak, ali Asten ima tek 12 godina, a već sve zna o pčelama i pčelarstvu. Mališani su ga gledali zadivljeno, jer je za njih bio junak koji se ne plaši uboda i upijali su svaku njegovu riječ. Sve pohvale tati i mami Farina, a malom Astenu želimo sretno odrastanje i uspješno pčelarenje u budućnosti.   5 kreativna radionica

A onda je došao na red drugi dio radionice kojem je prethodilo slatko iznenađenje u vidu «Kinder» jaja, ali ovaj put ne kao nagrade za pozornost na predavanju, već kao dio neophodan za izradu figurice u obliku pčele. Voditeljica Zorana je osigurala i ostali materijal potreban za kreativne vježbe: elastičnu žicu koja je poslužila za izradu pruga na tijelu igračke, škarice i flomaster za crtanje očiju i usana pčelice. Ako je i nedostajalo spretnosti djeci su pretekli u pomoć mame i tate koji su čitavo vrijeme sjedili u publici i strpljivo pratili predavanje, da bi sada uskočili i praktično pomogli svojim mališanima u «maloj pčelarskoj školi». Na kraju sve su se pčelice i djeca skupili u jedno klupko i za uspomenu na ovaj dan kad su upoznali prave pčelare i naučili nešto o koristima pčela i meda fotografirali se kao jedan jedinstveni veseli roj! Bravo za Zoranu, bravo za Aleksiju i Astena, ali bravo i za male porečke pčelice i njihove roditelje! Ovo je odličan primjer kako rezultira prožimanje zabavnog i poučnog u dobi djece kad su najprijemčivija za sve informacije u vezi prirode! Ovo je i pravi primjer kako se trebaju povezati djeca i roditelji s «tetama» u vrtiću i drugim institucijama za odgoj i obrazovanje, ali i s ljudima iz prakse! Ovo je primjer pčelarskim udrugama kako se trebaju povezati s vrtićima i školama kako bi zajedno propagirali koristi od pčela i pčelinjih proizvoda, te svoj poziv još više približili javnosti!    6 veseli roj

U PAZINU PREDSTAVLJENA SLIKOVNICA ZA DJECU «MED ZA DORUČAK»

Pazinski «Dani meda», sajam pčelarstva i pčelinjih proizvoda, koji se ove godine održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića, odavno je prerastao prvobitno mu zadane okvire izložbe meda i pčelarske opreme. Grad Pazin koji već 8 godina podržava ovu manifestaciju 2010. godine započinje novu kulturnu strategiju spajanja pčelarstva i književnosti sufinanciranjem knjige «Pčelarenje u našem kraju» autora Mirjana Rimanića (izdanom povodom 100.-te obljetnice Istarskog pčelarskog društva i 30 godina Udruge pčelara «Lipa») što je više nego hvalevrijedan događaj, koji označava srž pojma apikultura

a1

Ako ijedan grad (bar u Istri) zaslužuje časni naziv «Grad meda» onda je to upravo – Pazin, jer o opstanku pčela, koristi od meda, radišnosti i plemenitosti pčelara na isti način razmišljaju i njegov gradonačelnik i njegovi građani, veliki (bez obzira bili pčelari ili tek potrošači) i mali, organizatori i sudionici, odnosno posjetitelji sajma, jednostavno: Pazin ima pčelarsku dušu!

a2

Ovogodišnji «Dani meda» najavljeni su predstavljanjem dječje slikovnice «Med za doručak» autorice Bojane Božović i ilustratorice Branke Hollinghsworth Nare, u nakladi Gradske knjižnice Pazin i Udruge pčelara «Lipa». Knjiga u 24 stranice kroz stihove i crteže djeci najranijih uzrasta opisuje put od nektara u cvijeću preko pčela sakupljačica i prerade do meda koji nam u staklenci dolazi za doručak na stol, sve napisano po formuli «fun & learn» (zabavno i poučno) koja se pokazala kao najuspješnija u toj dobi djece.

a3

Kako je knjiga namijenjena djeci predškolske dobi, na prezentaciji su (uz predstavnike nakladnika i pazinskog gradonačelnika Renata Krulčića)  najbrojnija bila djeca iz vrtića «Hihotići» i «Prstići», kao i osnovci 3 b razreda. Nakon što su se domaćini i gosti pozdravili «pčelinjim pozdravom» – zujanjem, Ranko Anđelini, predsjednik UP «Lipa» objašnjavao je djeci kako pčele žive i rade i između ostalog naglasio: «U košnici nema ljenčarenja: svaka pčela nešto radi, pa čak i trutovi!» (bit ću slobodan dodati: «Kamo sreće da isti kodeks važi i za ljude!»), a otkrio je i malo poznatu činjenicu da medvjed napada pčele više radi njihovih jajašaca nego li meda. Ravnateljica Gradske knjižnice Pazin Iva Ciceran čitala je ulomke iz knjige i učila djecu «da je med zdrav za doručak, a pčela nas neće ubosti ako je ne napadamo».

a4

Hvala autorici i ilustratorici, kao i nakladnicima i svima koji su pomogli ovaj izuzetan projekt, a roditeljima knjigu toplo preporučujemo kao savršen uvod u čaroban svijet pčela! A djeci uz knjigu i poziv na sajam: dođite da vidite pčele u živo, da upoznate pčelare i taj plemeniti poziv, pa na koncu i da se osladite kušajući  med i ostale pčelinje proizvode. Više o radu ove vrijedne udruge na stranici http://www.lipa-pazin.hr

a5

DRAGA DJECO! “PČELINA ŠKOLICA” VAM OD SRCA PREPORUČUJE ŠTO PRIJE NABAVITI SLIKOVNICU “MED ZA DORUČAK”, JER JE ONA STVORENA BAŠ ZA VAS –  PČELOLJUPCE I SLADOKUSCE, A SUTRA MOŽDA I BUDUĆE PČELARE! 

book

KNJIGA JE PUNA PREDIVNIH STIHOVA I CRTEŽA KOJI ĆE VAM SE TAKO SVIDJETI DA ĆETE AKO JOŠ NEMATE TU NAVIKU,  VEĆ SLIJEDEĆE JUTRO POŽELJETI UPRAVO – MED ZA DORUČAK!

007

I POŽURITE: PRVO IZDANJE KNJIGE JE TISKANO U SVEGA 700 PRIMJERAKA!

012-kopija

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s