GASTRO PLUS

gastro-plus-jela-s-medom-iz-doba-cara-dioklecijana

JELA S MEDOM IZ DOBA RIMSKOG CARA DIOKLECIJANA

Kostimirana kulturno-zabavna manifestacija „Dani Dioklecijana“ koja već 12 godina oživljava vrijeme starorimskog imperatora, utemeljitelja grada Splita, ondašnjih običaja, mode, glazbe i hrane održana je početkom rujna na Peristilu i drugim lokacijama u Splitu. I ove se godine baš kao prije 1.700 godina organizirala svečana povorka legionara, a u rimskim zaprežnim kolima turiste i domaće stanovništvo pozdravili su car Dioklecijan (glumio ga je Robert Kurbaša) i carica Priska (glumila ju je Severina). Ovim spektaklom grad Split i srednja Dalmacija upotpunjuju svoju turističku ponudu u podsezoni. U program su bile uključene i gladijatorske borbe, performanse ulučnih zabavljača, koncertna i glazbeno-plesna događanja, kao i antički sajam običaja i proizvoda iz tog doba.

Svoje mjesto su dobili i gastronomski sadržaji sa delicijama pripremljenim prema starim rimskim receptima. Tako je na Rivi u nedjelju, 30. kolovoza bila aktualna antička spiza i piće, a u ponedjeljak, 31. kolovoza na Morpurgovoj poljani se odigravala „Apicijeva fešta: od jaja do jabuka“. Domaći kuhari i ugostitelji su i ove godine služeći se povijesnim zapisima i sastojcima koji su se koristili u vrijeme Rimskog carstva, a vodeći se temom „Što su jeli stari Splićani?“ u podrumima palače oživjeli bakanalije iz onih vremena i goste odjevene poput starih Rimljana odvesti u Dioklecijanovo doba.

Po prvi put je na ovoj manifestaciji došla i ekipa učenika kuharstva 2 b razreda i nastavnika Turističko-ugostiteljske škole Split koji su gostima ponudili čak 12 inačica specijaliteta iz sačuvanih povijesnih izvora, ponajprije slavne antičke kuharice „De re coquinaria“ („O kuhanju“) rimskog sladokusca Marca Gavija Apicija. Gastro tim su prevodili prof. Ivan Gojsalić, prof. Cvita Lolić i prof. Kruno Grgurević. Ono što je veoma zanimljivo u gotovo svim jelima se koristi med: pečeni odojak s medom, kuhana jaja s medom, kvasinom i urešene ribljom ikrom, te afrodizijak od orasa, rogača i meda.

Dio jelovnika prenosimo iz članka „Rimske bakanalije s patinom“ koji je za prilog „Skuhat ću te“ dnevnog lista „24 sata“ napisao novinar Mak Jovanović:

DIOKLECIJANOVE PALAČINKE

SASTOJCI: 6 jaja, 2 dl mlijeka, 10 dag meda, 50 g papra, malo soli, pol dl maslinovog ulja

PRIPREMA: Izmutite jaja i mlijeko s malo soli te ispecite u palačinke na maslinovom ulju. Dobit ćete 4 komada oko pol cm debljine. Premažite ih medom i popaprite. Omotajte ih u svitak i isijecite na manje komade za posluživanje.

PIJANA KAPULA

SASTOJCI: 1 kg luka, pol l crnog vina (dingač, vranac), 4 žlice meda, 1 dl vinskog octa, prstohvat mente, prstohvat pelina, 1 dl maslinova ulja, 2 jušne žlice garuma, sol

PRIPREMA: luk presjecite po pola te ga kuhajte dok ne omekša. Potom ga protisnite u pire. Zagrijte maslinovo ulje, te ubacite pire od luka i med. Dodajte začine i lagano pirjajte, te pomalo ulijevajte vino dok se posve ne iskuha.

PIRJANA BRAVETINA

SASTOJCI: 80 dag ovčjeg buta bez kosti, 40 dag luka, 2 dl maslinova ulja, pol l crnog vina, 2 dl prošeka, 1 dl vinskog octa, 2 žlice meda, pol l garuma, grančica ružmarina, grančica timijana, glavica češnjaka, origano

PRIPREMA: Izdinstajte nasjeckani luk na maslinovom ulju, pa dodajte meso koje ste isjekli na kockice oko 1 cm. Dodajte prvo sve začine, med i vinski ocat. Kad se povežu, ulijte vino, a na kraju prošek. Nakon svega začinite garumom i pustite da se kuha uz povremeno miješanje.

PRESOLAC OD SKUŠE – GARUM NIGRUM PUREE

SASTOJCI: 2 i po kg skuša, 1 dl kvasine, pol l reduciranog mošta (varenik), 10 dag meda kadulje, 30 g sušenog origana, 50 g svježeg origana, 40 g svježeg pelina, 1 i pol dl maslinova ulja, 30 dag soli, 5 g papra, 3 i po l vode

PRIPREMA: svježe skuše operite, očistite te precizno filetirajte. Od ribljih kostiju napravite snažan riblji temeljac, ocijedite ga nekoliko puta kroz gazu i ostavite da se ohladi. Filete skuše marinirajte preko noći u zatvorenoj posudi sa svježim origanom, maslinovim uljem i solju. Sutradan u već pripremljenom temeljcu, s dodatkom reduciranog mošta, sušenog origana te svježeg pelina, iskuhavajte filete 3 – 4 sata te ga na taj način jako reducirajte. Potom izmiksajte štapnim mikserom. Dodajte maslinovo ulje, kvasinu i med kadulje te promiješajte. Začinite solju i paprom po želji, te koristite kao dodatak jelima.

Koristimo prigodu da čestitamo ekipi učenika i profesora na odlično obavljenom zadatku za koji je trebalo mnogo proučavanja starih recepata i kulinarskih vještina onog doba, ali i mnogo entuzijazma i pozitivne energije koje – više nego očito – ovoj generaciji ne manjka.

back-to-school-kitchen

DRŽITE SE PRAVILA: PET OBROKA NA DAN

S prvim školskim zvonom sigurno se mijenjaju i prehrambene navike djeteta. Glavni obroci često se konzumiraju u dugim vremenskim razmacima i školarcu treba osigurati hranjivu užinu – međuobroke bogate kalcijem poput jogurta, mlijeka, svježeg sira i sirnog namaza s integralnim kruhom. Preporuča se da djeca i adolescenti imaju 5 – 6 obroka na dan. Zašto?

Doručak je obrok koji je ključan za održavanje neprestane razine šećera u krvi tijekom dana. Doručak mora biti bogat žitaricama i kompleksnim ugljikohidratima, a treba izbjegavati jednostavne, rafinirane šećere koji daju kratkoročni učinak na razinu šećera u krvi. Djeca do 10. godine trebala bi jesti 5 obroka na dan  kako bi se osigurala potrebna glukoza kako bi se osigurala potrebna količina glukoze neophodna za rad mozga i živčanog sustava. Potrebno je ograničiti konzumiranje zaslađenih gaziranih pića i konzervirane hrane, a treba povećati količinu svježeg voća i povrća, mliječnih proizvoda te proizvoda od punog zrna žitarica. Također je uputno smanjiti količinu masnoća i soli. Udio masnoća ne bi smio biti veći od 30 % dnevnih energetskih potreba.

Primjer lošeg jelovnika

DORUČAK: krafna s čokoladom – 1 komad

MEĐUOBROK: čips – 30 g (1 šalica)

RUČAK: pohana svinjetina s prženim krumpirićima, matovilac salata začinjena s 3 žličice suncokretova ulja

MEĐUOBROK: kroasan punjen čokoladom – 1 komad

VEČERA: pecivo namazano s 2 žličice majoneze te s 4 šnite suhomesnate salame

Ukupno: 1.883 kcal

Ugljikohidrati 37 %, proteini 14 %, masti

Primjer dobrog jelovnika

DORUČAK: pecivo s rajčicom i kravljim sirom začinjeno žlicom maslinova ulja

MEĐUOBROK: narezana jabuka i kruška prelivena medom s grožđicama

RUČAK: matovilac salata s piletinm i povrćem (rajčica, patlidžan), 1 kriška kruha

MEĐUOBROK: zdjelica kompota od višanja

VEČERA: tanjur tjestenine s tikvicama i maslinovim uljem, žličica ribanog parmezana

Ukupno: 1874 kcal

Ugljikohidrati 53 %, proteini 17 %, masti 30 %

IZVOR: www.budi.in (Silvana Mrvelj: „Držite se pravila: pet obroka na dan“)

medeni mjesec u svakom obroku naslovnica

MEDENI MJESEC U SVAKOM OBROKU

Efekt dnevnog dolaska meda u ma koji obrok nemjerljiv je po zdravlje. Med je tako prilagodljiva namirnica čija je jedina želja popraviti, obogatiti okus brojnim jelima. Neovisno o tome jesu li napici  (doručak iz „blendera“) naglašenije oćni ili povrtni, med će se u svakom od njih jako dobro snaći. Na litru tako spravljenog napitka, žlica meda je odličan dodatak koji će silno popraviti okus, a da se snaga meda (koja mnogima smeta) neće isticati. Odlična je kombinacija: manja cikla, limun, komadić đumbira, jednako toliko korijena celera i manja kriška dinje na kraju će dati zanimljiv koktel sasvim ugodna okusa i vrhunskih nutritivnih vrijednosti.

Iako neke daleko istočne kuhinje uživaju  miješanju slatkih i slanih komponenti, kao i neke srednjeeuropske kuhinje pod germanskim utjecajem (poput starih Rimljana), mediteranska kuhinja ipak voli razdvajati ova dva okusa. Iako nam po tradiciji ručak mora biti na bazi mesa uz sol kao obavezan začin, med možemo upotrijebiti u fazi pripremanja jela. Meso je prije termičke obrade poželjno marinirati. Tako se zahvaljujući marinadi i od nježnog, gotovo bezličnog mladog mesa poput pilećih prsa  može napraviti dobar zalogaj. Marinade dozvoljavaju bezbroj kombinacija i nisu pretjerano podložne strogoj gramaturi koju neki recepti propisuju, već se odmah složiti sa svakom vašom željom. Sastojci za marinadu: 1žlica meda, sok jednog limuna, pola limete, malo krupne soli, svježe mljeveni papar, mediteranske trave (no bez pretjerivanja, pogotovo ružmarina), 1 dl maslinovog ulja. Priprema: sve navedene sastojke vilicom „istući“ kako bi se komponente idealno pomiješale i povezale. Dovoljna je to količina za 1 kg filea pilećih prsa, odnosno ručak za 4 osobe.

Marinirati se može i junetina, odnosno govedina, a u svakoj kombinaciji poželjno je da se meso odmori preko noći u hladnjaku. Tako dolazi do prožimanja komponenti i onog željenog efekta: poboljšanja okusa. Kao i kod sljubljivanja vina i hrane, i ovdje vrijedi pravilo: što je meso nježnije , blaže i skromnijeg okusa, takav mu se i med pridružuje u marinadi. Piletina će dobro prihvatiti bagrem ili jednu opću livadnu kombinaciju, dok ćemo govedinu spojiti s kaduljom. Ne želite li eksperimentirati, „planinska livada“ će se u svemu jako dobro snaći (kao chardonnay kad su u pitanju vina).

Med je najrašireniji u slatkim jelima. Medene pite ili medenjaci stoljetna su tradicija kontinentalne Hrvatske (posebice Slavonije), dok je med u primorju skoro pa nepoznanica. No, mediteranski je prostor savršeni poligon koji jako dobro zna spremati ni iz čega – nešto i to dobro! Jako brzi i veoma ukusan kolač se može napraviti od lijevanog tijesta u koji se za jednu tepsiju dodaju 3 žlice meda adekvatnoj količini brašna i jaja. Zatim se dodaju nasjeckane svježe smokve u količini u kojoj se  komadići neće pretjerano koncentrirati (zamjena mogu biti: breskve, šljive). Poželjno je nježnije izdanje meda, ne treba niti gram šećera, sve će se odlično sljubiti. Med preliven u tankim crtama (kao što se to čini s rastopljenom čokoladom) preko sladoleda: livadni med preko vanilije, a kaduljin med preko čokolade (nemojte pretjerati!)

Za lagan večernji obrok tostirajte tanku krišku kruha (francuskog ili u trokute rezanog tosta), kad se ohladi na njega stavite kuglicu sladoleda (npr. vanilija i badem) te u tankim mlazevima „zašarajte“ medom snažnijeg „tijala“ (može i kadulja).

IZVOR: Edi Prodan: „Medeni mjesec u svakom obroku“ – prilog „Gastro Adria“ u „Glasu Istre“ 22.08.2016.)

S MEDENIM NAPITCIMA DO VRHUNSKIH SPORTSKIH REZULTATA naslovnica

S MEDENIM NAPITCIMA DO VRHUNSKIH SPORTSKIH REZULTATA

    Tenis, kao i svi ostali sportovi ima pozitivan učinak na kardiovaskularni sustav: pomaže sagorijevanje masti i održava visoku razinu energije u organizmu. Bijeli sport, kako ga često nazivamo, povećava snagu nogu i ruku, pa tenisači imaju jače kosti i čvršće mišiće, a srcu pomaže da efikasnije pumpa krv. Natjecateljski tenis sagorjeva mnogo više kalorija nego aerobic, vožnja na koturaljkama ili biciklizam: tijekom samo 1 sata treninga muškarci mogu izgubiti 560, a žene 420 kalorija! Pošto ovaj sport zahtjeva izuzetnu budnost i taktiziranje, tenisači moraju biti izuzetno fokusirani, u svakom trenutku spremni na promjenu strategije i drugačiji potez, a to nije baš lako na visokim temperaturama i vlažnosti zraka. Udaranjem loptice, tvrde medicinski stručnjaci, može osloboditi stresa nagomilanog zbog poslovnih ili privatnih problema, no takmičenje nosi rizik od novog stresa zbog imperativa za pobjedom.

Generalno gledajući, tenisači rijetko imaju problema s depresijom, napetošću ili uznemirenošću – puni su energije, optimizma i samopoštovanja, pa bavljenje ovim sportom u ranoj mladosti može doprijeti razvoju motoričkih sposobnosti i koordinacije, a fokusiranost, procjena protivnika, adaptacija na promjene strategije na putu do pobjede može koristiti i u svakodnevnom životu. No, kao i u svakom profesionalnom sportu i u tenisu postoje velike šanse za povrede, fizičku i psihičku preopterećenost. Ekstremne vrućine (baš kao i hladnoće) svakako umanjuju izdržljivost tenisača, stvaraju dodatni umor, remete koncentraciju i ukupnu sposobnost sportaša. Na Australian Openu 2009. Novak Đoković je zbog iscrpljenosti uslijed velike vrućine bio prisiljen predati meč u četvrtom setu amerikancu Andyju Roddicku. Tom prigodom je izjavio: „Nikada neću tenisu davati prednost u odnosu na zdravlje! Ako mi moje tijelo šalje znak da moram stati, onda ću stati!“ Zašto se to desilo?

U vrućoj okolini ubrzano gubimo tekućinu što ubrzava negativne procese u našem tijelu. Prema preporuci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, potrebno je piti 2 l vode dnevno, te još 2 l na sat teškog tjelesnog opterećenja. Doc. dr. sc. Ivan Rakovac iz poliklinike Osteon u Funtani kod Poreča u članku „Tenis na toplen“ („Glas Istre“ od 24. srpnja 2016.) naglašava da se tenis igra na 60 – 75 % maksimalnog utroška kisika dugotrajno u intermitentno visokom intenzitetu s periodima manjih aktivnosti ili mirovanja, a da su  vrućem ambijentu, naprezanja organizma još intenzivnija. Nadalje, uspoređuje tjelesnu temperaturu u normalnim uvjetima okoline i tijekom sportske aktivnosti kada se ona penje do 38*C. Iako je to temperatura  zbog koje bi mi “ne-sportaši” odmah posegnuli za antipireticima, tijelo sportaša je u stanju izdržati ovaj napor, no ako temperatura raste i dalje na 40 – 42*C mogu nastupiti simptomi temperaturnih utjecaja na središnji živčan sustav u vidu razdražljivosti, smetenosti, čak i halucinacija. Tijekom sportske aktivnosti zbog pojačanog rada mišića i većih energetskih potreba, ubrzava se metabolizam, sagorjevaju se šećeri i masti, stvara se energija i toplina kao nusproizvod, pa tjelesna temperatura raste. Dr. Rakovac navodi slučaj rasta tjelesne temperature tijekom igre tenisa na 39,5*C.  Tijelo se adaptira, mehanizmi termoregulacije rade punom parom i počinje pojačano znojenje kojim se tijelo hladi. Znojenjem tenisač gubi i do 2,5 l tekućine koju treba redovito nadoknađivati je se osjećaj žeđi javlja tek kod 1,5 l gubitka (oko 2 % tjelesne težine). Ukoliko bi sportaš pio samo kad je žedan, veći dio vremena bi bio dehidriran, pa dr. Rakovac zaključuje: „Piti treba redovito ne čekajući žeđ!“ Ali što: vodu ili ?

Umoru i vrućem ambijentu sportaš se adaptira i nesvjesno: manjim angažmanom u igri što naravno rezultira i manjom učinkovitošću. Dr. Rakovac navodi 2 tipa umora: periferni i centralni. Periferni umor ekstremiteta, mišića, neuromišićnog kompleksa kod tenisača počinje nakon 60 minuta igre, a nakon 3 sata igre je veoma intenzivan. Centralni umor nosi promjene u neurotransmiterima u samom mozgu: sportaš je sporiji, manje energičan i više griješi. Kako mogu pčelinji proizvodi pomoći tenisačima da izdrže napore na takmičenjima poput turnira u Umagu ili na još ekstremnijim vrućinama poput onih u Australiji?

konzum croatia open 2016.

S biokemijskog aspekta, uspjesi svih sportaša, pa tako i tenisača ovise o opskrbljenosti organizma ugljikohidratima. Tijekom natjecanja posebno su važni oni lakše razgradivi, a upravo med predstavlja idealnu namirnicu za njihovo podmirivanje. Sa znojem raste i izlučivanje određenih elektrolita, pri čemu se troši čitav niz vitamina (B1 i B6) i minerala (Ca, Mg, Zn). Med je čist , prirodan proizvod bez bakterija i nadražujućih sastojaka. Osim toga, med je bogat esencijalnim aminokiselinama koje ljudski organizam ne može proizvesti, već ih mora unositi hranom: od 24 mikroelementa u našoj krvi – med sadrži 22. – gotovo 91 % svih prijeko potrebnih elemenata za čovjekov krvotok. Za razliku od šećera, uz saharozu med sadrži i glukozu i fruktozu, te čitav niz drugih spojeva (bjelančevina, aminokiselina i enzima) koji mu daju dodatnu vrijednost. Glukoza je glavni šećer u čovjekovom organizmu, jer se svi šećeri moraju pretvoriti u nju, a potom biti iskorišteni kao izvor energije ili se deponirati u jetri i mišićima kao rezerva. Fruktoza ne izaziva reakciju inzulina i brzo popunjava sve rezerve. Glukoza se iz meda direktno apsorbira u organizmu, čime organizam ubrzano opskrbljuje energijom, a razgradnja fruktoze teče nešto sporije, pa tako s jedne strane dobivamo brzu nadopunu energetskih potreba, a s druge strane bez dodatnog opterećenja probavnog sustava i rezervu na duži rok. Dakle, med je idealan izvor prije, tijekom i nakon treninga, koji će sportašima osigurati snagu i kondiciju. Tenisači bez ikakvog dvoumljenja (za razliku od bilo kojih drugih energetskih pripravaka)mogu koristiti med u različitim oblicima i kombinaciji s drugim proizvodima i napitcima.

Energetska vrijednost meda je oko 1.000 J. Optimalna dnevna doza za muškarce je 100 g (ujutro 30 g, tijekom dana 40 g, navečer 30 g), žene nešto manje, djeca 50 g dnevno. Samo 1 žličica meda dnevno je dovoljna ljudskom organizmu da normalno obavlja sve vitalne funkcije, a tenisačima, kao i svim drugim sportašima, preporučujemo 1 žličicu meda prije ili poslije objeda i treninga dnevno! U prehrani sportaša med se preporučuje tijekom najjače aktivnosti, zatim kao «punjač baterija» prije tjelesnih napora i na kraju, za vrijeme odmora – kao pomoć iscrpljenom organizmu.

Obitelj Kovač iz Radoši kod Poreča već duže vremena proizvodi pripravke na bazi meda, cvjetnog praha i matične mliječi za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta u omjerima optimalnim za sportaše i druge koji su izloženi većim tjelesnim naporima. Evo što o prehrani sportaša kaže Ivan Kovač:

„Rano ujutro natašte popijte vode koliko god možete (ne odveć hladnu) s dodatkom limunovog soka. Nakon pola sata popijte mlaki čaj zaslađen s 2 žlice meda. Između doručka i ručka treba jesti voće. Ne treba posebno naglašavati da ručak mora biti energetski i nutritivno uravnotežen. Pola sata iza ručka, uzmite žlicu meda, zadržite da u ustima 2 – 3 minute i na gutljaje progutajte. Za trening pripremite napitak u količini koliko ćete ga popiti tijekom vježbanja. U pola iscijeđenog limuna dodajte 1 jušnu žlicu pripravka, razmutite u bokalu od ½ litre, dolijte vodu i imate napitak koji će vam otkloniti umor i nadoknaditi energiju izgubljenu tijekom treninga ili utakmice. Prije spavanja obavezno uzmite 1 čajnu žlicu meda: bolje ćete spavati, a vaša će jetra lakše servisirati organizam tijekom noćnog odmora.“

HVALI SUNCE, MORE - DRŽ'SE DEBELOGA HLADA!

SUNCE, MORE I PRAVILNA LJETNA ISHRANA

Sunce je najbolji prirodni izvor vitamina D, jako važnog za čvrstoću kostiju. Sunčanjem potičemo lučenje hormona melatonina, endorfina koji stvaraju osjećaj sreće i zadovoljstva, pa omogućaju kvalitetniji san. No sa sunčanjem valja biti oprezan jer pretjerana želja za preplanulom kožom može odvesti na krivu stranu: crvenilo, dehidracija, fotostarenje kože i pigmentacija, a u ekstremnijim slučajevima opekline, pa čak i melanom – rak kože.  Osobama svjetle puti je dovoljno desetak minuta bez zaštitne kreme da se opskrbe s potrebnom tjednom dozom vitamina, jer nakon toga proizvodnja vitamina D značajno opada, pa  od daljnjeg izlaganja suncu nema koristi, ali može biti štete. Ako se baš želite “nafilati” vitaminom D, iako za to nema potrebe, činite to jedući mlijeko, masnu ribu ili uzimajući dodatke prehrani. Iako je uvriježeno mišljenje da je nemoguće izgorjeti kad je oblačno, varate se:  oblaci blokiraju zrake koje griju, ali propuštaju one koje izazivaju tamnjenje i crvenilo kože. Imajte na umu da i ispod kupaćeg kostima možete zadobiti opekline. Zato se namažite kremom i pustite da se osuši prije no što ga obučete. Između 11 i 16 sati bolje je ostati doma ili se držati debele hladovine: u tom su razdoblju sunčeve zrake najjače, isušuju kožu, brže je staraju i uništavaju. Za zaštitu kože lica koristite kremu koja sadrži retinol: sprečava bore, smanjuje smeđe mrlje i akne te potiče proizvodnju kolagena. Dobra je i krema s dodatkom vitamina C te niacinamida, koji povećava sjaj i glatkoću kože te smanjuje upale. Nanosite kreme koje sadrže alfa hidroksi kiseline: potiču proizvodnju kolagena i pomažu zadržati vlagu. Salicilna kiselina djeluje protuupalno pa je korisna u borbi protiv crvenila, kao i akni. U sastojke poželjne u zaštitnim kremama spadaju:  shea maslac, zeleni čaj i ulje jojobe. Opekline smirite uljem od nevena. I mliječne kiseline iz jogurta djeluju umirujuće na kožu opaljenu suncem. Ostavite jogurt na koži 30 minuta, kao masku prije mlakog tuša. Recept za brzo osvježenje: zdrobite 2 žlice papaje i dobro promiješajte sa 1 žličicom meda i 1 bjelanjkom. Ostavite smjesu na licu oko 15 minuta pa isperite mlakom vodom, pa će zablistati novim sjajem.

Morska voda sadrži vitamine, mineralne soli, elemente u tragovima, aminokiseline, žive mikroorganizme, koji ispuštaju antibiotske, anti-bakterijske i hormonske supstance, koje pomažu u uspostavljanju biološke ravnoteže tijela, pa ima višestruki pozitivan učinak ne samo na kožu, nego i ljudski organizam u cjelini.  Morska voda aktivira imunosustav i povećava sposobnost tijela prema samoiscjeljivanju i samoobrani. Pozitivno utječe i na psihu ljudi: daje osjećaj mira, stabilnosti i samopouzdanja, povećava nivo životne energije u tijelu, poboljšava san i pomaže u borbi sa stresom. Kupanje,  plivanje i druge aktivnosti u moru (ili uz more): ronjenje, jedrenje, pa čak i „obična“ šetnja obalom izuzetno povoljno djeluju na tjelesnu kondiciju i zdravlje. Plivanje aktivira sve mišiće tijela, povećava rad srca, pluća i mišićnih stanica te poboljšava izdržljivost organizma. Pozitivno djeluje na zglobove, jer povećava njihovu pokretljivost i elastičnost, poboljšava koordinaciju pokreta. Duboko disanje , nužno kod plivanja, snižava razinu kortizola (hormona stresa) , odgovornog za uznemirenost. Svima koji imaju problema s kralježnicom (loše držanje, bolovi) toplo preporučujemo leđno plivanje. Osobama s visokim krvnim pritiskom preporučujemo plivanje u kratnim dionicama s dugim pauzama: 4 – 5 puta tjedno po 30 minuta, a s vremenom smanjivati pauze  i povećavati dionice plivanja. Ne treba plivati nakon obilnog obroka, ali niti gladan, zbog moguće hipoglikemije. Nemojte ulaziti vrući u hladno more, jer to može dovesti do stezanja krvnih žila i mogućih kardiovaskularnih tegoba.

Prehrana ljeti kao i sve druge aktivnosti mora biti umjerena. Ljetni obroci općenito je zdravija i lagana, no samo ako pri tom mislimo na voće, povrće i salatu, ribe i maslinovo ulje, a ne čevape i pommes frites. Zdrav, nutricionistički optimalan tanjur trebao bi izgledati otprilike ovako: ½ tanjura voće i povrće, ¼ žitarice od cjelovitog zrna, ¼ proteini. Prednost treba dati ribi, piletini, jajima, grahu i drugim mahunarkama. Masnoće treba ograničiti, ali ne posve izbaciti jer su nam neophodne za normalno funkcioniranje organzma. Preporučuje se korištenje maslinovog, repičinog i bučinog  ulja. Treba izbjegavati gazirana, zaslađena i alkoholna pića. Ograničite unos slatkiša. Konzumacija rajčice smanjuje upale nastale djelovanjem štetnih UV zraka i neutralizira opasne molekule. Konzumacijom mrkve, marelice, manga, batata, dinje, lubenice i tamnozelenog povrća možete pripremiti kožu uoči sezone sunčanja, jer sadrže beta-karoten koji sprečava starenje kože, a omogućava brže tamnjenje. Optimalna količina obroka ljeti je 5 obroka voća i povrća dnevno. Redoviti obroci osiguravaju organzmu dotok hranjivih tvari, smanjuju osjećaj gladi i izloženost stresu. Birajte namirnice biljnog porijekla bogate tekućinom: zelena salata, brokula, mrkva, celer, krastavac, lubenica. Jedite laganu nemasnu kuhanu hranu i razne salate s začinskim biljem i maslinovim uljem. Izbjegavajte masnu, jako začinjenu, prženu i pečenu hranu i kremaste kolače. Pijte minimalno 2 l tekućine dnevno. Rasladiti će vas svježi voćni sokovi od slatkog voća, sokovi od povrća (slatkog i gorkog), ohlađeni mliječni napici i procijeđeni temeljac od povrća, biljni ohlađeni čajevi – od kamilice, komorača, hibiskusa, koprive, metvice – naravno zaslađeni medom. Odličan biljni tonik za ljeto koji pomaže jetri i hladi organizam je sok od aloe vere. Na kraju evo i jednog recepta za osvježenje u ovim vrućim ljetnima danima:

LIMUNADA OD ĐUMBIRA, MENTE I MEDA

SASTOJCI: 1 l vode, 500 g kockica leda, 2 žlice ribanog svježeg đumbira, sok 2 limuna, 2 žlice listića mente, 1 žlica meda

PRIPREMA: naribajte svježi đumbir. Iscjedite sok limuna. Rastopite med u vodi. U vodu dodajte zajedno s natrganim listićima mente i kockicama leda.

27.KONZUM CROATIA OPEN UMAG

MED U GASTRO-PONUDI NA SPORTSKIM DOGAĐANJIMA

Teniski ATP turnir u Umagu po mnogo čemu je poseban: niz poznatih svjetskih imena na stadionu, a daleko više njih oko sportskih terena. Preko 100.000 posjetitelja  iz zemlje i inozemstva tih se dana slijeva u Stella Maris kako bi uživali u vrhunskom tenisu, odličnoj glazbi i raznovrsnoj zabavi do ranih jutarnjih sati i naravno – bogatom gastronomskom programu. Istria Gourmet Festival već je 7 godina neizostavan dio ovog spektakla, a Taste Istria zona okupljalište svih koji žele uživati u najboljem što pruža naša županija: vinu, maslinovom ulju, tartufima, siru, pršutu… Nažalost do sada se istarski med nije izborio za svoje mjesto među autohtonim kreacijama vrhunskih kuhara, vinara, sommeliera… Hoće li se išta promijeniti na 27. Konzum Croatian Open Umag 15. – 24. srpnja 2016. saznat ćemo na licu mjesta tijekom priprema i samog turnira, a do tada ćemo samo ponoviti da med može imati važnu ulogu u prehrani sportaša – amatera i profesionalaca, pa tako i tenisača. Zašto? Za vrijeme sportskih napora organizam je izložen biokemijskim reakcijama za koje je nužna adekvatna prehrana esencijalnim tvarima koje se ubrzano troše. Kako s biokemijskog stanovišta, uspjesi sportaša najviše ovise o opskrbljenosti organizma ugljikohidratima, a tijekom natjecanja posebno su važni oni lakše razgradivi, med predstavlja idealnu namirnicu za njihovo podmirivanje. Uz saharozu med sadrži i glukozu i fruktozu, te čitav niz drugih spojeva (bjelančevina, aminokiselina i enzima) koji mu daju dodatnu vrijednost. Glukoza se iz meda direktno i lako apsorbira u organizmu, čime organizam ubrzano opskrbljuje energijom, ali razgradnja fruktoze teče nešto sporije, pa tako s jedne strane dobivamo brzu nadopunu energetskih potreba, a s druge strane bez dodatnog opterećenja probavnog sustava i rezervu na duži rok. Zato med predstavlja idealan izvor prije, tijekom i nakon treninga, koji će svim sportašima osigurati snagu i kondiciju, a time i vrhunske rezultate. I ponovimo zaključak iz više obraćanja sportašima i onima koji žele održati vitalnost i kondiciju: 1 žličica meda prije ili poslije objeda i treninga dnevno = niz vrhunskih rezultata i sportskih pobjeda svakodnevno!

casanovafest 2016

 O CASANOVI, AFRODIZIJACIMA I MEDU

     Ovo nije prvi put da pišemo o Casanovi i njegovom izletu davne 1743. godine u Istru povodom kojeg se događaja već osmu godinu za redom kroz kulturno-gastronomsko-zabavnu manifestaciju Casanovafest u Vrsaru slavi ljubav, erotika i hedonizam. Prije par godina tim smo se povodom upitali je li legendarni zavodnik i bonvivan Giacomo uz ostrige i tartufe uživao i u drugim, manje egzotičnim afrodizijacima, primjerice medom i orasima, što je od davnina bio pučki eliksir za nadoknadu utrošene seksualne energije velikim ljubavnicima, a moć i snagu onim malo manje uspješnim ljubavnicima. Recept za probleme seksualne disfunkcije iz tih vremena je glasio ovako: pomiješajte mljeveni orah s medom u jednakim količinama i uzimajte 20 – 30 dana 2 žlice 2 – 3 puta dnevno, pola sata nakon jela. Jedini koji bi mogao dati pravi odgovor na to pitanje je sam Casanova! Jesu li njemu afrodizijaci trebali da nadoknadi snagu izgubljenu tijekom burne noći s nekom ljubavnicom ili iz nekih drugih razloga? Što uopće označava pojam – afrodizijak?  

Naziv afrodizijak je došao od imena grčke božice ljubavi, ljepote i plodnosti Afrodite, pa se općenito afrodizijakom smatra bilo što (hrana, piće, biljke, začini, mirisi…) za što se vjeruje da pospješuje libido i vođenje ljubavi. Znanstvenici sa Sveučilišta u Guelphu (Kanada) zaključili su da su najjači prirodni afrodizijaci šafran, ginseng, johambin – ekstrakt zapadnoafričkog drveta johambe, korijen biljke maka s Anda i brazilski cvijet muira puama. Iako postoji niz svjedočanstava o učinkovitosti mrvljenog nosorogovog roga i španjolskih mušica, znanstvena istraživanja još nisu dokazala njihovo djelovanje. Prema legendi Casanova bi nakon burne noći za doručak pojeo 50, a po nekim povjesničarima i više  sirovih kamenica začinjenih samo maslinovim uljem i češnjakom! Da bi poboljšali seksualni život ne morate loviti nosoroge i tigrove niti se penjati na Ande: na dohvatu ruke vam je npr. čokolada (sadrži feniletilamin i serotonin koji u mozgu stimuliraju centre za ugodu), đumbir (potiče cirkulaciju krvi osobito u genitalnom području), lubenica ili ananas (pomiješajte ga s rumom ili mlijekom i medom). Jeste li znali da je samo 28 g badema dovoljno da osigura 35 % preporučene dnevne doze vitamina E koji utiče na plodnost i funkciju spolnih organa? A jeste li znali  da orasi imaju dva puta veću razinu polifenola nego bilo koje drugo koštunjičavo voće? Osim antioksidanata, orasi sadrže i omega masne kiseline, željezo, kalcij, magnezij, fosfor, cink, mangan, selen, vitamine B, E i K – nutrijentne izuzetno vrijedne i za aktivan spolni život.

casanovine male tajne

      Med je zbog velike količine ugljikohidrata visokokalorična namirnica koja nas okrepljuje gotovo trenutačno, a koju organizam lako probavlja, jer njeni šećeri vrlo brzo ulaze u krv i mišiće. Između ostalog med sadrži bor i folnu kiselinu koji pomažu stvaranje estrogena, ženskog spolnog hormona, ali i asparaginsku kiselinu koja također ima važnu ulogu u spolnoj aktivnosti. U starim knjigama s pučkim receptima za zdravlje i vitalnost naći ćete savjet da svako jutro valja pojesti kuglicu od meda, sezama, vrhnja i pšeničnih klica, pa problema spolne prirode ne bi smjelo biti ni u poznijoj dobi. Još u antičkim vremenima bio je običaj da mlade žene odmah po vjenčanju popiju napitak spravljen od meda i ječmenih klica, kako bi spriječile frigidnost i povećale plodnost.

Posljednji vikend ovog lipnja Vrsar je opet oživio uspomene na renesansno doba i Casanovine ljubavne zgode i nezgode. Ovaj su se put organizatori potrudili ispričati malo drugačiju priču o najpoznatijem svjetskom zavodniku: posjetitelji su u petak plovili, družili se, popili ljubavni koktel i gricnuli nešto iz  posebno gastronomskog programa – Casanovine palete okusa na izletu brodom u večernjim satima. Naime, vrsarski ugostitelji su iskoristili prvi dan festivala da na „brodu ljubavi“ predstave svoja jela i pića sastavljena na temu hedonizma i afrodizijačkih namirnica. Ženski prezentatorski dio je ponavljao staru izreku da ljubav do muškog srca putuje kroz želudac, a muški su tvrdili da je isto važi i za ljepši spol. Sve se odvijalo pod maskama uz prigodnu atmosferu i prateća događanja: glazbu, plesačice, animatorice i ples – ni više ni manje nego baš – s Casanovom! U subotu je odigran simpatični igrokaz s prikazom dolaska mladog Giacoma u Vrsar i njegova očijukanja s mladim i lijepim ženama tog kraja u kojem glavni junak hvali prekrasne istarske pejzaže, ljubaznost domaćina i darove ovog podneblja: sir, masline, vino, maslinovo ulje…nažalost, o medu opet niti riječi!

    Iako znamo da vas zanimaju i malo pikantni detalji, nećemo ih otkriti  – kako bi slijedeće godine i sami posjetili Casanovafest i Vrsar. Za sada ćemo samo reći da je opet izostala promocija pčelinjih proizvoda kao izvora zdravlja i vitalnosti (nije li to osnova i za kvalitetan ljubavni život?) Na štandovima uz obalu ni ove se godine nije nudio med, a iako med definitivno nije i ne može biti korektor erektilne disfunkcije i tko ga god reklamira kao prirodnu Viagru iskrivljava činjenice, sigurno je da redovitim uzimanjem meda i drugih pčelinjih proizvoda (cvjetnog praha, matične mliječi) možemo poboljšati opće stanje organizma, pojačati imunitet i otpornost na stres, pa se s tim i spolni život učiniti zdravim i vitalnim.

casanova med i orasi

Veliki pomak u promociji pčelinjih proizvoda prije par godina je napravio Ivan Kovač, ekološki pčelar iz Radoši kod Poreča i danas u svojoj ponudi ima praline „Casanova“ na bazi tamne čokolade, bagremovog meda, crnih tartufa i orasa – kojima je  oplemenio svoj bazni proizvod i uz dobro osmišljen marketing potrošaču dao proizvod s višestrukom vrijednošću. Da ne bi sve ostalo na kritici lokalnim pčelarima (tek se radi na osnivanju udruge s  područja jugoistočne Istre: Vrsara, Rovinja, Kanfanara, Bala, Žminja) što su propustili idealnu šansu za promicanje svojih proizvoda i pčelarstva općenito, te u nadi da se ovaj propust neće ponoviti i slijedeće godine za IX izdanje Casanovafesta – osim medenice za aperitiv, a medenjaka s bademima i palačinki s medom i orasima prelivenim medenim likerom za desert – predlažemo još 2 prigodna recepta.

LJUBAVNI SLADOLED

SASTOJCI: 80 g livadnog meda, 2 žumanjka, 50 g šećera, 5 g vanilin šećera, 400 ml mlijeka, 4 žlice soka od đumbira, 150 g šlaga

PRIPREMA:  Pomiješajte žumanjke i šećer, dodajte mlijeko, vanilin šećer i zagrijte na temperaturu do 80*C. Ohlađenoj smjesi dodajte med i đumbirov sok. Dobro pomiješajte sa šlagom. Smjesu stavite u zamrzivač 60 minuta. Nakon toga je izvadite i pomiješajte dok ne postane kremasta, pa je opet vratite u zamrzivač dok ne očvrsne (smjesa!).

LJUBAVNI NAPITAK

SASTOJCI: velika cikla, ½ banane, 2 crvena naranče, 2 žlice meda, 2 žlice maca praha, goji bobice, 2 dl ledene vode

PRIPREMA: naribajte ciklu, ogulite naranču, očistite je od koštica, pa sve zajedno s bananom i ledenom vodom izblendajte i dodajte med i maca prah. Sve zajedno blendajte do glatke smjese.

med u orijentalnoj kuhinji JAPAN

MED U JAPANSKOJ KUHINJI

Japanska kuhinja, sve popularnija i u drugim dijelovima svijeta, a ne samo na Dalekom Istoku ima specifičnu percepciju hrane i pripreme jela. Koriste se sezonske namirnice, lagane, zdrave i samo najsvježije, često i sirove. U njihovoj gastronomiji izuzetno je važna tradicija, autentičnost, originalnost, prezentacija, čak i poštovanje izmjene godišnjih doba.  Obroci su lagani, niskokalorični. Iako većina namirnica dolazi iz mora (ikra, alge, morski krastavci, dimljene i sušene ribe), Japanci vole i meso, perad, povrće, začine i klice za koje vjeruju da produljuju životni vijek. Tradicionalni recepti japanske kuhinje ne poznaju maslinovo ulje, za pripremu u woku se prvenstveno koristi kikiriki ulje uz dodatak sezamovog ulja, a od začina se najčešće koristi limunska trava, ginger, mljeven i svjež, chili. Tradicionalna japanska kuhinja je pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna baština. Najpoznatije japansko jelo je sushi koji se priprema od kuhane riže ili algi začinjenih octom, a servira se sa sirovom ili dimljenom ribom (lososom ili tunom), dok se sashimi sastoji od 4 ili više vrsta svježe ribe poslužene s umakom od soje ili nekim drugim pikantnim umakom. Teriyaki je tradicionalna japanska kuharska tehnika pripreme ribe (tuna, losos, pastrva, skuša) ili mesa (crvena ili bijela) u posebnom umaku od soje, rižinog vina, sake i šećera. Na Zapadu se najviše koristi piletina, pa stoga i mi nudimo par recepata na bazi pilećih bataka i/ili krilaca naravno s dodatkom meda koji će ovom specijalitetu dati specifičnu aromu.

teriyaki s piletinom

TERIYAKI PILETINA S POVRĆEM I NJOKIMA

SASTOJCI: 600 g pilećih bataka, 0,5 dl đumbirovog soka, 1 glavica luka, 100 g šampinjona, 2 mrkve, 300 g svježeg kupusa, 2 dl teriyaki umaka, 1 žlica meda,1 kg kuhanih njoka

PRIPREMA: Batkove s kožom zarežite na par mjesta s gornje strane te ih držite minimalno 2 sata u marinadi od svježe iscijeđenog soka od đumbira i meda. Sve zajedno prebacite u pećnicu i pecite 5 – 10 min. na 220 *C. Kada se meso kratko ispeklo i malo omekšalo, dodajte krupno narezani luk, šampinjone, mrkvu i svježi kupus. Povrće rasporedite pored mesa kako bi se meso prilikom pečenja fino zapeklo. Sve zalijte teriyaki umakom i pecite 40 – 50 min. na 180 *C. 5 minuta prije kraja pečenja ubacite prethodno kuhane njoke i kada je jelo gotovo, servirajte ga i dekorirajte po želji. (IZVOR: www.kuhari.com)

TERIYAKI PILETINA S PEČENIM MLADIM LUKOM

SASTOJCI: 2 žlice soja umaka, 1 žlica octa od riže, 100 g meda, 1 režanj češnjaka, 1 žličica svježeg đumbira, 4 batka s zabatcima, 4 vezice mladog luka, 2 žlice suncokretovog ulja, sol i svježe mljeveni papar

PRIPREMA: Posolite batke i zabatke koju ste prethodno otkoštili. Na zagrijanu tavu dodajte malo ulja, položite batkove s kožom prema dolje. Na njih stavite papir za pečenje, opteretite ga težom tavom i pecite dok se ne napravi korica. Tada okrenite i lagano pecite s druge strane. Napravite umak od soje, octa i meda, dodajte naribani đumbir i češnjak, pa sve promješajte. Za prilog na lim za pečenje obložen papirom položite mladi luk, posolite, popaprite, pokapajte uljem i pecite na 220*C oko 10 min. Pečenu piletinu narežite na prutiće, stavite u manju posudu za pečenje, zalijte umakom i stavite peći na220*C oko 10 minuta, tek toliko da se zapeče. Na tanjur stavite pečeni mladi luk i na njega stavite piletinu i sve zalijte umakom.

TERIYAKI PILEĆA KRILCA

SASTOJCI: 1,5 kg pilećih krilaca, 250 ml vode, 250 ml soja umaka, 125 g meda, 125 g smeđeg šećera, 60 ml jabučnog octa, 60 ml ulja, 1 žlica češnjaka, 1 žličica đumbira u prahu

PRIPREMA:  U većoj posudi pomiješajte sve sastojke za marinadu. Krajeve krilaca odsjecite i bacite. Krilca pomiješajte s marinadom da pokrije sve komade, pokrijte i spremite u hladnjak minimalno 60 min. Ugrijte pećnicu na 175 *C. Lim za pečenje premažite uljem i posložite u jedan red krilca s kožom prema dolje. Pokrijte folijom i pecite 30 min. Kuhajte marinadu dok ne postane srednje gusta. Sklonite foliju, okrenite krilca i premažite četkicom gustom marinadom. Pecite 30 – 45 min. uz premazivanje još 2 x svakih 15 min. Površina treba da se karamelizira i postane ljepljiva. Poslužite toplo.

u susret Vinistri VINO I MED

MED I VINO – ZDRAVO I FINO

MEDOVINA se, kao i ostala alkoholna pića, proizvodi vrenjem vodene otopine meda uz pomoć kvasaca (Saccharomyces cerevisiae). Postupak vrenja je isti kao i kod proizvodnje vina od grožđa. Tradicionalno vrenje odvijalo se uz pomoć spontane mikroflore koja se nalazila u medu ili voću koji se koristio. Međutim, ti kvasci ne daju uvijek zadovoljavajuće rezultate i vrlo često samo djelomično odrade svoj „posao“, to jest pretvorbu šećera iz meda u alkohol. Danas se stoga preporučuje uporaba selekcioniranih kultura kvasaca koje se koriste u proizvodnji vina i piva. Time osiguravamo pravilan tijek vrenja. Osim kvasca, preporuča se dodati i hranu za kvasac koja pridonosi nutritivnoj vrijednosti. Ona pruža određene količine dušika i vitamina koje kvasac u početku koristi za svoj rast i razvoj. Prije vrenja dodaje se i limunska kiselina kako bi se spustio pH i utjecalo na okus i stabilnost medovine. Dodaje se oko 10 – 20 g/100L medovine. Medovina može sadržavati razne okuse i mirise koji potječu od vrste meda koji se koristi, začina (od kuda i potječe naziv gvirc) i kvasca koji se koristi. Ukoliko se koristi med tamnije boje (medljika, kesten…) dobit ćemo tamniju boju medovine. Kestenov med će dati jače okuse i jaču boju, dok će naprotiv bagremov med dati blagi okus i svjetliju boju. Zahvaljujući svojem kemijskom sastavu, med spada u skupinu namirnica s visokim antioksidacijskim kapacitetom. Većina antioksidansa preživljavaju uvjete tijekom vrenja, dok neki fenoli i proteini talože, te se smanjuju koncentracije tih spojeva u gotovoj medovini. Prilikom dodavanja meda treba pratiti specifičnu težinu medovine i dadavati med do 100°Oe što je oko 13,5% vol. potencijalnog alkohola. Neki recepti preporučuju kuhanje meda s vodom što može štetiti kvaliteti medovine i njenoj antioksidativnoj sposobnosti. Stoga pri zagrijavanju vode i meda treba paziti da temperatura ne prijeđe 40°C. Voda se može prokuhati prije na 100°C (sterilizacija) i onda ohladiti na 40°C. U tom trenutku možemo dodati med. Nakon hlađenja na 20°C, potrebno je dodati selekcioniranu kulturu kvasca koja je prethodno pravilno rehidrirana prema uputi proizvođača. Može se koristiti bilo koji soj kvasca koji se koristi za proizvodnju vina. Također se može dodati i hrana za kvasac. Nakon toga bocu je potrebno zatvoriti vrenjačom i ostaviti na vrenju 3-4 tjedna na 15°C. Nakon vrenja, potrebno je pretočiti medovinu s taloga kvasca i zasumporiti, kako bi je zaštitili od oksidativnih procesa i kvarenja. Ovisno o ostatku neprovrelog šećera u medovini razlikujemo suhu, polusuhu, poluslatku i slatku medovinu. Ukoliko je punimo u boce pred sami kraj vrenja, dobiti ćemo pjenušavu medovinu s otopljenim CO2. Medovini u vrenju možemo dodavati i neke začine kao što su klinčići, cimet ili muškatni oraščić. Od biljaka koriste se končara (Filipendula ulmaria), hmelj ili čak lavanda i kamilica. Hmelj daje specifično gorak okus sličan pivu. Ovi začini maceriraju u medovini i otpuštaju specifične mirise i okuse koji čine medovinu posebnom. Dodaju se na početku prilikom dodavanja kvasca ili otapanja meda u vodi. Ovisno o začinu ili voću koji smo dodali razlikujemo više tipova medovine. Npr. medovina u kojoj su macerirali začini cimet, klinčići, korijander, đumbir, muškatni oraščić, narančina kora i vanilija naziva se Metheglin. Medovina s dodatkom hmelja u vrenju naziva se Braggot itd. Naš gvirc je također medovina karakteristična za područje oko grada Samobora i proizvodi se uz dodatak raznih začina. (IZVOR: www.gospodarskilist.hr)

MEDOVINA (GVIRC)

SASTOJCI: 4 l vode, 2 kg meda

PRIPREMA: U veći lonac ulijemo 4 litre prethodno prokuhane i ohlađene vode. Med koji koristimo trebao bi biti što tamnije boje (medljika, kesten) da piće dobije što tamniju boju. Dodamo 2 kilograma meda promješamo i stavimo na vatru. Prilikom kuhanja trebamo skidati pjenu, a u slučaju da nam tekućina počinje vrijeti ulijemo malo hladne vode. Ohlađenu smjesu prelijemo u 10 litarnu staklenku dodamo prethodno pripremljenu smjesu promućkamo i pokrijemo gazom ili cjediljkom. Staklenka se drži na toplom i promućkamo je svaki dan. Nakon 6-7 dana počinje vrenje. Kad počinje vrenje u staklenki (šum) dopunimo prokuhanom i ohlađenom vodom začepimo čepom od pluta kroz koji prolazi plastična cijev za fermentaciju. Vrenje i zrenje medovine traje otprilike 3 mjeseca. Tijekom tog vremena odvajamo talog. Prelijemo pažljivo u drugu posudu. Staklenku operemo i vratimo medovinu u nju. Tako čuvamo do proljeća na sobnoj temperaturi. Čistimo od taloga i tad treba dozrijevati kao vino do ljeta. Medovina spremljena na taj način ima oko 14% alkohola, a količina alkohola ovisi o dužini i načinu vrenja medovine. (IZVOR: Wikipedia)

MEDENO VINO OD SOKA BREZE

SASTOJCI: 2 l soka breze, 2 kg meda, 1 l bijelog vina

PRIPREMA: U deblu mlade breze izbušiti 4-5 cm duboku rupu, u rupu staviti cjevčicu i ostaviti da sok kaplje u staklenku. Kad u staklenki bude dovoljno soka, cjevčicu izvaditi, a rupu zatvoriti plutenim ili drvenim čepom. U sok breze odmah umiješati med. Miješati dok se med ne rastopi, a potom dodati vino. Medeno vino čuvati u hladnjaku. Uzimati 3 puta na dan po 1 likersku čašicu vina dok se ne potroši sva količina. (IZVOR: www.ljekovite-biljke.hr)

ZAČINJENO VINO (na starorimski način)

SASTOJCI: 2 l crnog vina, 500 g meda, 5 g papra, 3 g cimeta u kori, 3 g korijena đumbira

PRIPREMA: sve sastojke pomiješajte s vinom, ulijte u staklenku i ostavite na suncu 40 dana. Nakon toga ih procijedite te vino prelijte u butelje i začepite. (IZVOR: „GastroAdria“ br. 14/2016.)

MEDENI ŠAMPANJAC

SASTOJCI: 2 l bijelog vina, 200 g meda, 2  žlice likera

PRIPREMA: Liker i med sipati u vino, sve preliti u dublju staklenu posudu i pustiti da odstoji na hladnom 4 – 5 dana. Nakon toga preliti u boce deblje stijenke, jer tanje ne bi izdržale pritisak CO2, a ako zakasnimo sa punjenjem napitak bi se ukiselio. Šampanjac se filtrira tako da se u lijevak za pretakanje u boce stavi nekoliko slojeva gaze. Dobro ih zatvoriti čepovima koji se vežu čvrstom konopom i zapečate, tako da se grlo boce umoči u otopljeni vosak.  Boce se čuvaju se u tamnom i hladnom prostoru s dnom okrenutim prema gore najmanje 30 dana. Nakon toga je pjenušac spreman za serviranje, no što više odleži, to je ukusniji i jači.  (IZVOR: www.kuharicareceptisavjeti.com.hr)

korištenje meda u prehrani djece naslovnica

KORIŠTENJE MEDA U PREHRANI DJECE

(sažetak predavanja Nives Brečević, dipl. ing. preh. teh. i Olge Dabović Rac, dr. med. spec. epidemiologa iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, održanom u Pazinu 26. veljače 2016. u sklopu manifestacije „Dani meda“)

Hrvatska je na dnu ljestvice europskih zemalja po redovitosti uzimanja zajutraka. Prema anketama koje su rađene kod djece u osnovnim i srednjim školama u Istarskoj županji oko trećina djece konzumira zajutrak. Također je poznato da je roditeljski primjer ključan u prihvaćanju zdravih životnih navika još od najranije dobi. Po konzumaciji meda svrstavamo se na samo europsko dno, samo 400 g po stanovniku dok zapadni Europljani konzumiraju 3 do 8 kg po stanovniku.

ŠTO MORAMO ZNATI O PRAVILNOJ PREHRANI ZA DJECU I ODRASLE?

Zdrava i pravilna prehrana temelji se na uzimanju raznovrsne hrane koja osigurava dnevnu energiju i sve potrebne hranjive sastojke: bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vitamine i minerale. Pravilna prehrana također mora osigurati pravilan rast i razvoj tijekom preškolske dobi i školskog perioda, otpornost na razne bolesti, bolju koncentraciju i bolji uspjeh u školi, te obavljanje raznih sportskih aktivnosti. Od posebne važnosti za školarce je da pravilnom prehranom kontroliraju tjelesnu težinu i sprječavaju nagomilavanje suvišnih kilograma, naravno uz redovitu tjelesnu aktivnost, pa makar i pješačenje.

OPĆE PREHRAMBENE PREPORUKE

  1. Jedite raznoliku hranu.
  2. Jedite nerafiniranu hranu, po mogućnosti biološki uzgojenu.
  3. Izbjegavajte šećer, sol, bijelo brašno, previše začinskih masnoća u hrani i razne grickalice.
  4. Umjesto šećera kao zaslađivač koristite med.
  5. Koristite što više maslinovo ulje.
  6. Jedite više raznovrsnog voća i povrća.
  7. Češće jedite crni (integralni) kruh od bijelog.
  8. Češće jedite mahunarke (najmanje 1 x tjedno).
  9. Od mesa više koristite perad i divljač
  10. Jedite ribu barem 2 x tjedno.
  11. Najmanje 3 x dnevno koristite mlijeko mliječne proizvode.

OPĆE SMJERNICE ZNAČAJNE ZA PREHRANU PREDŠKOLSKE I ŠKOLSKE DJECE I ZA NJIHOVE RODITELJE

  1. Jedite dostatne količine mesa, ribe, jaja i sira. To su izvori životinjskih bjelančevina. Moraju se jesti i biljne bjelančevine iz mahunarki, cjelovitih žitarica i orašastog voća.
  2. Osigurajte dodatan unos kalcija što znači da uz 3 obroka jedete sir ili mliječne proizvode.
  3. Zbog potrebne količine željeza koje je važno za izgradnju mišića i crvenih krvnih zrnaca jedite razne vrste mesa, lisnatog zelenog povrća, žitnih pahuljica, ali i začinskog domaćeg biljha poput peršina, voće, ososbito bobičasto i šumsko, a zdrav je i med koji je bogat ne samo željezom već i drugim važnim mineralima.
  4. Za dnevne potrebe vitamina važno je svakog dana jesti voće i povrće (jabuke, naranče, grožđe, blitvu, kelj, kupus, sušeno voće…), ali cjelovite žitarice i mahunarke (grah, leću, slanutak…). Preporuča se koristiti  maslinovo i suncokretovo ulje te jesti orašaste plodove (orasi, lješnjaci, bademi) i proizvode od cjelovitog zrna (integralni kruh). Pored zdravlja cijelog organizma pobrojane namirnice blagotvorno djeluju na ljepotu kože, kose i noktiju.

MED U PREHRANI

Med je sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod kojeg proizvode medonosne pčele od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose, koje pčele skupljaju i dodaju mu svoje specifične tvari te odlažu  stanice saća gdje dozrijeva. U mnogim starim kulturama med je imao prehrambenu  ljekovitu svrhu. Sva nutritivna i ljekovita svojstva meda potjeću od njegova kemijska sastava. Med sadrži najviše ugljikohidrate (glukozu i fruktozu), esencijalne i neesencijlne aminokiseline, enzime, neznatne količine vitamina, brojne minerale (Ca, K, Mg, Fe, Cu, Zn, Mn i dr.), organske kiseline, polifenle i aromatske spojeve. Od polifenola posebno se ističu flavonoidi poznati po svom antioksidativnom djelovanju

ZANIMLJIVOSTI O SVOJSTVIMA I DJELOVANJU MEDA

  1. Med ima dokazan antimikrobni učinak (djelovanje protiv bakterija, virusa i gljivica) pa se osobito preporuča u slučaju raznih prehlada, ali već i redovito preventivno uzimanje ima blagotvoran učinak na organizam.
  2. Istraživanja su pokazala da redovno konzumiranje meda sprječava nastanak zubnog plaka i upalu zubnog mesa, a nakon uzimanja meda svakako oprati zube (posebno predškolska i školska djeca)
  3. Fitokemikalije (flavonoidi) i druge tvari u medu smanjuju rizik za nastanak bolesti srca i krvnih žila (75 g meda dnevno snižava razinu ukupnog kolesterola i triglicerida, a povećava razinu HDL-a (dobrog kolesterola)
  4. Još od davnina je poznato da med koristi u liječenju bolesti probavnog sustava poput gastritisa, peptičkog ulkusa i raznih upala crijeva, a dokazano je da djeluje na infekcije izazvane Helicobacter pylori
  5. Ugljikohidrati (oligosaharidi) iz meda imaju probiotički učinak te održavaju poželjnu bakterijsku floru u probavnom traktu
  6. Kod manje djece starije od godinu dana redovito davanje meda osigurava bolju krvnu sliku i bolju probavu. Upozorenje: med se ne daje djeci mlađoj od godinu dana zbog opasnosti infekcije bakterijom Clostridium botulinum!

PRIJEDLOZI ZA ZDRAVI I MEDENI ZAJUTRAK

  1. Mlijeko i razne žitne pahuljice bez dodatnog šećera s medom, sušenim voćem i orašastim plodovima.
  2. Razne vrste integralnih kruhova i peciva sa mliječnim namazima, maslacem, medom, marmeladama.
  3. Zdravi sendviči s raznim sirevima, šunkom, sezonskim povrćem, ribljim paštetama i namazima od mahunarki sa začinskim biljem.
  4. Riža ili proso na mlijeku, palenta s mlijekom, jogurtom i vrhnjem, zobena i heljdina kaša, razni pudinzi, keksi i krekeri bez dodanog šećera, zdravi voćni kolači i palačinke s medom, razni frapei od sezonskog voća, svježe sezonsko voće, suho voće.
  5. Jaja dobro termički obrađena na sve načine po želji.
  6. Svježi sir, skuta i vrhnje sa dodatkom meda po želji.

SAVJET ZA RODITELJE

Preporučena dnevna količina meda za odrasle je 60 – 100 g meda dnevno, a za djecu do 12 godina 30 g dnevno, obično raspoređeno u 3 puta. Ukoliko ne koristite dovoljno med u prehrani, pokušajte ga djeci prvo ponuditi za zajutrak. Ako ni sami nemate naviku uzimanja najvažnijeg dnevnog obroka, uvedite ga vikendom kad ste kod kuće. tako ćete najlakše nastaviti i radnim danom i dati primjer svojoj djeci.

med u indijskoj kuhinji naslovnica

MED U ORIJENTALNOJ KUHINJI: INDIJA

      Zemlja veličine gotovo jednog kontinenta s više od milijardu stanovnika koji govore više od stotinu jezika, različitih  klimatskih obilježbi, vjerskih i kulturnih običaja u tradicionalnoj kuhinji također odražava sve ove različitosti. Iako je cjelokupnu gastronomiju ove zemlje nemoguće obuhvatiti jednim imenom, pošto je rezultat poveznica iz više krajeva, nacija i povijesne baštine Orijenta. Svaka od indijskih regija ima svoje specifičnosti, kako u izboru hrane, tako u pripremi i začinima.

      Ono što obično nazivamo indijskom kuhinjom ustvari je samo kuhinja sjevernih pokrajina ove zemlje.  Jela u Indiji su bogata aromom, okusima i mirisima i suprotno vjerovanjima nisu sva ljuta. Začine u zrnu uvijek koriste u  izvornom stanju, a oni u prahu se prže radi okusa i arome. Glavni indijski začini su: kim, papar, crveni i zeleni čili, klinčić, korijander, cimet, veliki i mali kardum, kurkuma, lovorov list, mali kardumum, methi, šafran i hing. Uz začine se koristi i aromatično povrće: luk, češnjak i đumbir. Ipak, zaštitni znak indije je curry koji u sebi sadrži preko 30  različitih začina.  

      Ono što je zajedničko svim pokrajinama je da koriste jako puno žitarica: rižu, proso, pšenicu ili kukuruz koje se jedu sa lećom ili grahom (dhal), povrćem i začinjavaju sa različitim umacima od curry-ja. Koriste se jako puno i mlječni proizvodi, naročito jogurt koji je potreban za pripremu lassi-ja, indijskog tradicionalnog pića. Iako je veliki broj indijaca vegeterijanskog opredeljenja, ipak neke pokrajine jedu manje ili više i ribu, piletinu, ovčetinu i jaretinu. Jesti govedinu za Indijce je svetogrđe jer se krava smatra svetom životinjom od koje se samo uzima mlijeko.  U većini dijelova Indije nisu skloni ni jesti svinjetinu jer je svinja svežder, pa se boje različitih oboljenja.

     Indijske zalogajnice  možete pronaći u svakom kutku zemlje i ponudit će vam sigurno vrhunske specijalitete. Hrana se uvijek pravi pred vašim očima i vi određujete količinu začina. Tradicionalno obrok se servira na thal-u, metalnom pladnju na kojem se nalaze manje posude sa rižom, kruhom i ostalim jelima. Neka jela se prave tako da se slažu u male zalogaje, koje izgledaju poput loptica i koja se jedu rukom. Hrana u Indiji se određuje i prema kastama koje imaju kompleksan sistem pravila kada, kako i s kim mogu jesti, koje će se jelo jesti i koga smije napraviti. U nastavku slijedi par recepata u kojima se koristi med kao dodatak jelima zbog jače arome.

RIŽA S MEDOM I ŠAFRANOM

SASTOJCI: 250 g riže, 1 veliki crven luk, ½ žličice kardamoma, 4 klinčića, ½ žličice anisa, ½ žličice šafrana u prahu, 2 lovorova lista, 2 žličice meda, 6 dl povrtne juhe, 50 g maslaca, ½ žličice soli

PRIPREMA: rižu operite i ostavite u vodi 30 minuta, pa ocijedite. Na suhoj tavi popržite kardamom, klinčiće i anis, te ih zdrobite u prah. Narežite sitno crveni luk i pržite ga na maslocu dok ne omekša. Dodajte rižu, mljevene začine, lovor, malo soli i kratko popržite. Dodajte juhu sa šafranom i medom, zakuhajte i kuhajte na jakoj vatri 2 minute. Smanjite vatru i kuhajte pokriveno još 8 minuta lagano dok riža ne upije svu tekućinu. Rižu maknite s vatre i ostavite 10 minuta da odstoji. Zrna riže odvojite vilicom i možete odmah poslužiti rižu.

PIKANTNI CHUTNEY OD BATATA I RAJČICE

SASTOJCI: 300 g batata, 400 g patlidžana, 300 g rajčica, 50 g maslaca, 2 mlada luka, 4 – 5 češnja češnjaka, 4 žlice jabučnog octa, 1 – 2 žličice meda, 2 žličice garam masale, ½ žličice soli

PRIPREMA: neoguljeni batat skuhajte, a potom ogulite i narežite na kocke. Patlidžan dobro operite, osušite, neoguljen narežite na kocke i ispržite u maslacu. Rajčice ogulite, prerežite, izvadite sjemenke i narežite na kockice. Mladi luk narežite na kolutiće, a češnjak sitno narežite. Batat, patlidžan i rajčice pomiješajte, dodajte mladi lik i češnjak. Začinite octom pomiješanim s medom, garam masalom i solju.

ZLATNO MLIJEKO – PRIRODNI KURKUMA NAPITAK

SASTOJCI: 50 g kurkume u prahu, 150 ml vode (pasta); 250 ml mlijeka, 30 ml nerafiniranog bademovog ulja, 1 žličica kurkuma paste, 1 žlica meda, ¼ žličice cimeta

PRIPREMA: Kurkumu promješajte u vodi i zagrijte do ključanja. Kuhajte uz stalno miješanje do 8 minuta, dok smjesa ne postane gusta. U skuhano mleko dodajte bademovo ulje , promješajte i ulijte u šoljicu. Zatim dodajte kurkuma pastu, med i cimet, te promiješajte.  Pasta od kurkume se može čuvati u frižideru do 5 dana, a kad je zamrznuta, čak 40 dana. Prirodan  napitak od kurkume treba popiti dok je topao.

JESTE LI ZNALI? Jesti i koristiti se lijevom rukom za vrijeme jela u Indiji se smatra nepristojnim. Lijeva ruka se  smatra prljavom jer se povezuje sa tjelesnim funkcijama. Ukoliko ste ljevak možete jesti lijevom rukom, ali onda se nipošto ne smijete koristiti desnom rukom.

GOGIN LAB A

Sastav, označavanje i zdravstvena ispravnost dodataka prehrani koji se temelje na pčelinjim proizvodima u pravnom okviru Europske unije – hrvatska iskustva

AUTOR: mr. sc. Mario Vujić dipl. ing./ dr. sc. Lea Pollak dipl. ing.

 Tržište Europske unije preplavljeno je dodacima prehrani i sve se više potrošača okreće upravo onim dodacima prehrani u čijem sastavu pčelinji proizvodi igraju bitnu ulogu. Ovaj se rad bavi složenim zakonodavstvom Europske unije o dodacima prehrani koji se temelje na pčelinjim proizvodima, s naglaskom na njihovom sastavu, deklaraciji i zdravstvenoj ispravnosti. Ispravno označavanje dodataka prehrani također je velik izazov s obzirom na to da unatoč pozitivnim propisima još uvijek postoje otvorena pitanja vezana za izjave o količini propolisa, što nije jasno utvrđeno pravnim okvirom. Jedno od ključnih pitanja su deklaracije koje sadržavaju zdravstvene izjave s EU-ova popisa koji je odobrila Europska agencija za sigurnost hrane. Naglasak će isto tako biti na informiranju potrošača o hrani s obzirom na to da izjave koje upućuju na ljekovita svojstva dodataka prehrani i njihovu sposobnost liječenja bolesti nisu dopuštene. Jedan od ključnih elemenata zdravstvene ispravnosti hrane je HACCP, koji se temelji na Uredbama EU-a 178/2002 i 852/2004. Analize zdravstvene ispravnosti dodataka prehrani koji sadržavaju pčelinje proizvode kao sirovine, standardizirane pravnim propisima, također su predmet ovog rada. U budućnosti bi pažnju valjalo posvetiti uspostavi sustava „nutrivigilancije“ na razini EU-a. Hrvatska iskustva u rješavanju izazova s kojima se suočavaju proizvođači, mjerodavna tijela te regulatorna tijela i inspekcije mogu poslužiti kao primjer onim zemljama koje žele postati dijelom velike europske obitelji.

Kompletan sadržaj člankaSastav, označavanje i zdravstvena ispravnost dodataka prehrani koji se temelje na pčelinjim proizvodima u pravnom okviru Europske unije – hrvatska iskustva“ autora mr. sc. Mario Vujić dipl. ing./ dr. sc. Lea Pollak dipl. ing. na engleskom jeziku možete naći na web-adresi: http://www.hrcak.srce.hr 

med u orijentalnoj kuhinji naslovnica

MED U ORIJENTALNOJ KUHINJI (1.dio)

Orijent (lat. orijens = istok) je tradicionalni termin za prostor jugozapadne i središnje Azije, te sjeverne Afrike u kojem pretežno žive stanovnici  islamske vjere. Iako je granice nedefinirane i podložne promjenama zbog čestih ratnih sukoba između susjednih naroda Orijent u geografskom, povijesnom, kulturnom, ali i političkom smislu dijelimo na Bliski Istok i Daleki Istok. Pod pojmom Daleki Istok podrazumjeva se područje jugoistočnih zemalja (Kina, Japan, Tajvan, Koreja, Vijetnam, Kambođa, Malezija, Mianmara, Tajland, Indonezija i Filipini, a pojam Bliski Istok pokriva područje jugozapadne Azije, na sjeveru omeđeno Turskom, na zapadu Egiptom, na istoku Iranom, a na jugu Arapskim morem. Tu pripadaju Bahrein, Cipar, Egipat, pojas Gaze, Iran, Irak, Palestina, Izrael, Jordan, Kuvajt, Liban, Libiju, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Sudan, Sirija, Turska, Ujedinjeni Arapske Emirati, Zapadna obala i Jemen. Gastronomija ovih zemalja je u mnogome slična, kao i u drugim islamskim područjima religijski uvjetovana: zabranjena je konzumacija svinjetine, a njena su zamjena ovčetina, govedina, perad i ribe. Neizostavan dio glavnog obroka su riža, žitarice i mahunarke, a smokve, bademi, pinjole, pistacije i datulje sastavni su dio slatkih i slanih jela. A začini u orijentalnoj kuhinji su posebna priča: baharat (pikantna arapska začinska mješavina crnog papra, korijandera, klinčića, kardamoma, kumina, muškatnog oraščića i cimeta), harissa (pasta, umak od čilija, maslinovog ulja, češnjaka, korijandera i soli, sa dodatkom metvice, limunovog soka i octa), tahini pasta (od mljevenih sjemenki sezama pomiješanih sa sezamovim uljem u gustu pastu), kumin, karadamon, zvjezdasti anis, piment, kajenski papar, cimet, sezam, šafran, muškatni oraščić i naravno – curry. Kod nas poznati kao balkanski specijaliteti pljeskavice, ćevapi, šiš-ćevapi i ražnjići ustvari potječu iz orijentalne kuhinje. Tu su još i ćufte, musaka, burek, kuhanja janjetina s povrćem, kebab, falafel (pržene kuglice od slanutka), sarme (od vinove loze s nadjevom od riže, grožđica i pinjola), patlidžani (s nadjevom od suhe rajčice, bulgura i grožđica),  blitvini savici (s orasima i sirom) i losos (u “košuljici” od sezama mariniran u aromatičnom i blago pikantnom umaku), ćufte, musaka, burek, kuhanja janjetina s povrćem, kebab, juha od luka (s kurkumom, cimetom, kardamomom te sokom limuna i limete), krem-juha od cvjetače (s umakom od korijandera, curryja i mješavine kikirikijevog ulja i curryjevog praška), umak od jogurta (sa sezamom i narančinom koricom). Meze je naziv za poseban način serviranja 40 različitih vrsta toplih i hladnih jela, ali i specifičan stil opuštenog „guštanja“ hrane u ugodnom društvu. A kako se pripremaju slatka jela i kakvu ulogu u orijentalnoj kuhinji ima med?

U pripremi slatkih jela i kolača u orijentalnoj se kuhinji najčešće koristi šećer aromatiziran ružinom vodicom ili med, pa zato ove delicije odlikuje iznimna slatkoća i egzotičan okus. Najpoznatiji orijentalni deserti su baklava, kadaif (od sitnih rezanaca s nadjevom od pistacija), jogurtova krema sa šafranom, kuhane smokve (kandirane u aromatiziranom šećernom sirupu). U ovom ćemo se osvrtu na orijentalnu gastronomiju zadržati na palestinskoj kuhinji.

Palestina je zemljopisni, povijesni i politički pojam za područje između Sredozemnog mora i rijeke Jordan. Palestinska kuhinja u mnogome liči na kulinarstvo u Libanonu, Siriji, Jordanu, ali ima i neke specifičnosti različitim od obale prema unutrašnjosti, od sjevera prema jugu. Tradiciju prati epitet zdrave hrane pretežno slatko-kiselog okusa. Kiselost dolazi od jogurta i njegovih nusproizvoda, limuna, nara, nezrela grožđa te rajčice i tamarinda. Slatkoća dolazi uglavnom iz suhog voća poput grožđica, datulja, marelice i smokve. Urbana kuhinja je profinjenija i delikatnija, sa više sastojaka i više je na nju bilo uticaja sa strane. Neka od najpoznatijih palestinskih jela su falafel (vegetarijanska alternativa ćevapima), magluba (riža s piletinom), hummus (služi se i kao namaz i kao umak), knafeh (desert sa sirom), mansaf (janjetina s jogurtom i rižom – posebno se sprema kada se radi o velikim skupovima ili vjenčanjima), mutabel (izmiksani pečeni patlidžani s tahinom i limunom) i brojni drugi.

Najpoznatiji slatki desert su baklave, knafeh (od blagog bijelog sira, muhallabiyeh s mlijekom, bademima i pistacijama) i kadaif. Evo i odličnog recepta za ovaj posljednji slatki orijentalni specijalitet:

KADAIF KOŠARICE S LJEŠNJAKOM I MEDOM

KADAIF KOŠARICE S LJEŠNJACIMA I MEDOM

SASTOJCI: 3 jaja, 3 – 4 dl mlake vode, 700 – 800 g brašna, 150 g maslaca, 300 g lješnjaka; 200 g meda, 200 g šećera, 3 dl vode, malo limunova soka (sirup)

PRIPREMA: umutite jaja s malo vode, dodajte veći dio brašna i ostatak vode, te izmijesite rukama glatko tijesto. Na dasci s ostatkom brašna umijesite tvrdo tijesto. Rastanjite ga na napravi za rezance i pomoću nje izrežite rezance dužine 20 cm. Kalup za muffine premažite maslacem, pa dno i rubove udubina obložite zamotuljcima od rezanaca. Prelijte ih s paržlicarastopljenog maslaca. Svaku košaricu nadjenite očišćenim lješnjacima. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180*C oko 20 minuta. izvadite i ohladite košarice. Napravite sirup od šećera, meda i vode. Kuhajte oko 10 minuta dok se ne zgusne. Pred kraj dodajte malo limunovog soka. Vrućim sirupom prelijte kadaif i ostavite nekoliko sati dok upije tekućinu. Prebacite u papirnate košarice i poslužite. (IZVOR: www. 24sata.hr )  

jabuke i med izvori zdravlja naslovnica

IZVORI ZDRAVLJA: JABUKA I MED

JABUKA (lat. Malus domestica), voćka iz porodice ruža, još u starom vijeku je bila poznata zbog svoje ljepote, arome, slatkoće, ali i svojih nutritivnih vrijednosti. Latinska uzrečica: „ab ovo usque ad mala“ za vrijeme Rimskog carstva značila je da obrok treba početi jajeto, a završiti jabukom. Zašto? Jabuka sadrži i do 90% vode, u kojoj su otopljene različite tvari te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta. Zato ju treba jesti prije obroka ili nekoliko sati poslije. Ako se jede s drugom hranom, onda boravi u želucu i nekoliko sati. U našim krajevima jabuka je simbol braka i plodnosti. Poznata je uzrečica: „Jedna jabuka na dan – doktor iz kuće van!“ Što je to u plodu ove voćke da je ljudi uzgajaju još od davnina, a mnogi je nazivaju i „kraljicom voća“ i „eliksirom života“?

Plod jabuke sadrži 82% vode, 12 % ugljikohidrata, 1 % masti i bjelančevina, 1 % celuloza i niz drugih vrijednih sastojaka: šećer (glukoza, fruktoza i saharoza), netopiva vlakna (pektin), organske kiseline (omjer šećera i kiselina određuje slatkoću), sve esencijalne i neesencijalne aminokiseline (ali u vrlo malim količinama), aromatične tvari, boje (klorofil, karoteonidi i antocijani), vitamine i minerale (osobito ima dosta kalija), pa čak i masnoće (sjemenke sadrže 24% ulja). Plod jabuke je istinski izvor zdravlja: njena vlakna smanjuju štetan kolesterol i sprječavaju nastanak srčanih oboljenja, obiluje vitaminima (C, A, E, K i B) i mineralima (K, Mg, P, Fe). Sadrži mliječnu, limunsku i jabučnu kiselinu koje pomažu u procesu probave. Opskrbljuju organizam energijom, sprječavaju umor i razbistruju um. Jabuka olakšava probavu, a sadrži i mnoštvo korisnih tvari koje potiču rad imunološkog sustava, onemogućuje taloženje masti u jetri i štiti od karcinoma. Ako prije spavanja pojedete jabuku, zajamčen vam je miran san. Jabuka sadrži pektin koji u doticaju s vodom nabubri, odnosno stvara osjećaj sitosti, pa ne čudi da ćem je naći u raznim dijetama kao namirnicu za mršavljenje. Polaganim grickanjem i žvakanjem jabuke, jačamo zubno meso. Jednom jabukom možemo očistiti usnu šupljinu od čak 90 % bakterija – uzročnika karijesa. Kiselina iz jabuke može pridonijeti i otapanju zubnog kamenca. U svrhu prevencije mnogih bolesti osim plodova koriste se i cvjetovi i listovi. Čaj od lista jabuke koristi se za ispiranje kožnih nečistoća, ali i u odvikavanju od pušenja. Cvijet jača srce, pluća i živce, smanjuje tegobe kod prehlade, hunjavice, kašlja i probavnih smetnji. Kora jabuke liječi i jača živce, otklanja tegobe reumatizma i artritisa, pomaže u izlučivanju kamenaca i pijeska u bubregu. Sok od jabuke s dodatkom đumbira uklanja umor i bezvoljnost, a zimi zagrijava organizam. Dvije čaše jabučnog soka dnevno smanjuje mogućnost oboljevanja od senilnosti i Alzheimerove bolesti. Kao ljekovita namirnica od davnina je poznat i jabučni ocat. Uz octenu kiselinu koja je prirodan antiseptik i konzervans, u jabučnm octu se krije više od 90 vitamina, minerala i enzima koji povoljno utječu na metabolizam (potiču brže sagorijevanje kalorija), jačaju imunitet, sudjeluju u detoksikaciji organizma (pomažu pri razgradnji suvišnih masnoća).

DETOX DIJETA NA BAZI JABUKA I MEDA

Ova se dijeta za čišćenje organizma preporučuje bar 1 x mjesečno. Preporučuje je poznati fitoterapeut Ivan Lesinger.

Zajutrak: čaša čistog bezalkoholnog jabučnog octa pomiješanog sa sokom od polovice limuna. Sok može biti mlak, a pije se u malim gutljajima.

Užina: jednu do dvije svježe neoguljene jabuke dbro sažvakati

Ručak: čaj od jabukove pokožice s 2 pune čajne žlice meda

Užina: dva sata nakon ručka 3 – 4 jabuke s pokožicom

Užina (oko 17 sati): čaša svježeg jabučnog soka

Večera: tanjur jabučne kaše s 2 – 3 žličice meda

MOŽDA NISTE ZNALI: Jabuka se jede polagano I treba je dobro sažvakati – što duže, to bolje! Jabuke jedite s korom, jer pokožica sadrži 6 – 8 x više vitamina od ploda. Jabuka je najzdravija sirova I to kao kaša, ribana ili isjeckana na tanke kriške. Jabuka se ne smije jesti hladna, već sobne temperature. Iza jabuke se ne smije piti tekućina jer može doći do poremećaja probave, a smanjuje se I učinak pektina. Sušene jabuke imaju veću energetsku vrijednost od svježih. U pučkoj medicini postoje recepti čak i od trulih jabuka: za kožne nečistoće, promrzline, konjuktivitis. Jabuka je uistinu prava škrinja s blagom, a ako joj se doda i malo meda, organizam će nam itekako biti zahvalan.

KAKO SE VRATITI U KONDICIJU

DETOX PROGRAM NA BAZI VOĆA, POVRĆA I MEDA

DETOKSIKACIJA je prirodan proces neutralizacije ili eliminacije otrova iz ljudskog tijela. Otrovi se kemijski pretvaraju u manje štetne tvari, koje se potom izlučuju putem stolice ili urina. Iako se detoksikacijom primarno smatra čišćenje organizma od opojnih droga, alkohola i pretjerane količine lijekova, termin se također odnosi na specijalne dijetalne režime, korištenje saune, tjelesne vježbe i druge metode s ciljem optimiziranja zdravlja, obavezno u konzultaciji s kvalificiranim nutricionistom ili liječnikom, jednom do 2 puta, maksimalno 3 x godišnje. Detoksinacijska dijeta je kratkotrajna metoda koja potencira hranu bogatu vitaminima, mineralima, enzimima i drugim nutrijentima neophodnima za proces eliminacije otrova s naglaskom na namirnice koje sadrže vlakna i vodu koji povećavaju frekvenciju probave i uriniranja. Otrovi koji su se nakupili u našem tijelu tijekom prošlih blagdana potencijalni su okidač za razne bolesti i hormonalni disbalans, usporavaju metabolizan i slabe prirodni imunitet organizma. Simptomi su problemi tijekom probave i loš zadah, umor i bolovi u mišićima, te bljedilo i pad koncentracije. Cilj ove dijete je povrat energije i radnog elana, čišćenje kože, poboljšanje probave i umnih sposobnosti.

SEDMODNEVNI DETOX-PROGRAM

Prvog dana možete jesti sve vrste voća, svježe ili kozervirano. Preporučuju se jabuke, kruške, mandarine, naranče, grejp i kivi, a zabranjene su banane. Drugi dan možete jesti sve vrste povrća, sirovo ili kuhano. Treći dan možete jesti sve vrste voća (osim banane) i povrća (osim krumpira). Četvrti dan možete jesti banane (maksimalno 8) i piti mlijeko (maksimalno 3 čaše) kako bi nadoknadili izgubljeni kalij i natrij. Peti dan možete jesti meso, ali isključivo govedinu (maksimalno 600 g) s rajčicom (maksimalno 6 komada). Meso će vam vratiti željezo i proteine, a rajčica vitamine i vlakna. Šesti dan možete jesti govedinu i povrće u neograničenim količinama. Sedmi dan možete jesti sve vrste povrća, smeđu rižu i piti voćne sokove zaslađene s malo meda. Tijekom ovog brzog detox programa morate popiti minimum 10 čaša vode i par šalica biljnog čaja (zeleni, kopriva, menta, maslačak) ili prirodnih voćnih sokova zaslađene s malo meda. Evo par primjera napitaka za detoksikaciju organizma:

LIMUNADA S ĐUMBIROM I MEDOM

SASTOJCI: 3 dcl vode sobne temperature, iscjeđeni sok polovine limuna, 1 cm korijena đumbira, 1 žlica meda

PRIPREMA: Ovaj je napitak jednostavan i brz za pripremu – iscijeđeni limun i sitno izribani đumbir treba samo dodati u čašu mlake vode. Napitak je kiselkasto-gorkog okusa, pa ga obavezno zasladite medom ovisno o ukusu. Prije nego ga popijete napitak ostavite da malo odstoji. Đumbir je snažan antioksidans koji pospješuje funkciju jetre i odličan stimulator metabolizma, pa pomaže kod nadutosti i drugih probavnih tegoba. Limun ima diuretski učinak koji potiče otpuštanje toksina iz tijela putem mokraće. Osim što osvježava, ovaj napitak smiruje želučane tegobe, osjećaj nadutosti, nervozu, te povećava fizičku i mentalnu izdržljivost. Treba ga piti 3 x dnevno, prije jela – na prazan želudac, tijekom svih 7 dana detox programa.

MED I MLIJEKO S BOROVNICAMA

SASTOJCI: 200 g smrznutih borovnica, 2 žlice zobenih pahuljica, 500 ml mlaćenice, 2 žlice mljevenih badema, 3 žličice meda

PRIPREMA: borovnice ne morate odmrzavati prije pripreme, samo ih operite pod mlazom hladne vode. Zobene pahuljice popržite u teflon tavi. Mlaćenicu, bademe, borovnice i med smiksajte u glatku smjesu,  a potom dodajte popržene zobene pahuljice. Ulijte u visoke čaše, ukrasite ražnjićima sa svježim borovnicama. Poslužite rashlađeno.

ŠARENI MIX OD VOĆA I POVRĆA

SASTOJCI: 2 kruške, 1 đumbir (korijen), 5 komada mrkve, 2 stabljike celera, 1 cikla, ½ šalice peršinovog lista, 1 žlica meda, 2 male žličice limunovog soka

PRIPREMA: Očistiti i narezati 2 čvršće kruške na kriške, oguliti komad đumbira veličine 2 cm, oguliti i narezati mrkve, narezati celer i odstraniti suvišne dijelove cikle i izribati je izvana. Kruške protisnuti kroz sokovnik. Zatim učiniti isto sa mrkvom, celerom, ciklom i peršinom. Na kraju u dobiveni napitak umiješati sok limuna. Servirati u čaše.

ZELENA ČAŠA ZDRAVLJA

SASTOJCI: 4 kivija, 150 ml soka od kruške, 4 žlice soka od limete, 150 ml gazirane mineralne vode, 2 žlice meda, 125 g smrznutog bobičastog voća, ½ vanilin šećera

PRIPREMA: Kivi ogulite i pomiješajte sa sokom od kruške, limete i mineralnom vodom. Zgnječite voće, dodajte med, promiješajte i ulijte u čaše. Pomiješajte bobičasto voće s vanilin šećerom te zgnječite poput pirea. Dodajte u čaše i poslužite.  

u potrazi za najboljim medom na svijetu naslovnica

U POTRAZI ZA NAJBOLJIM MEDOM NA SVIJETU

Neki me dan u društvu na kavi prijatelj iznenadio pitanjem: „Ti poznaješ mnogo ovdašnjih pčelara?“ „Da, zašto pitaš? Trebaš li možda malo kvalitetnog meda?“ – upitao sam ga. „Ne, trebam teglicu najboljeg meda na svijetu! Možeš li mi je nabaviti?“– potpuno me zbunio, ali se nisam dao pokolebati, već sam isto poslijepodne odlučio potražiti odgovor na najvećem izvoru informacija modernog doba – Internetu!

    Iznenadio sam se koliko ima tekstova na ovu temu, ali nisam se mogao oteti osjećaju da je svima zajedničko ono čega sam se najviše plašio – pretjerivanje! Gotovo nitko ne piše o kakvoći meda, već samo iznose činjenice da su rijetki i stoga – skupi kao suho zlato! Iako već 10 godina postoji službeno svjetsko natjecanje u kvaliteti meda koje se održava u sklopu međunarodnog pčelarskog kongresa „Apimondia“ pod nazivom World Beekeeping Awards prigodom kojeg se proizvođači bore za nagrade “The Honey Grand Prix“, „Honey Silver Bowl“ i „The Oak Shield“, na Internetu je daleko više onih neslužbenih informacija o rijetkim medovima koji se tržištu nude etiketirani kao „čudo od meda“ i prodaju po još čudnijim cijenama!

    Prvo sam našao podatak da je najbolji ukrajinski med od bijelog bagrema. U rijetke, egzotične i skupe medove ubrojali su i med od timijana s grčke planine Himetus, a ni med od skandinavskog vrijeska ne zaostaje za njima. Medljikovac podrijetlom s endemske crne i crvene bukve u Novom Zelandu također je veoma cijenjen i sukladno tome skup, a iz iste zemlje dolazi i manuka med. Pčele ovaj jedinstven med proizvode sakupljajući nektar s autohtone drvenaste biljke koja raste u izoliranim uvjetima, daleko od zagađenja kojima obiluje ostatak svijeta. Njegov antibakterijski učinak nije pronađen niti u jednoj drugoj vrsti meda, a autori članka tvrde da se ne gubi ni zagrijavanjem niti razvodnjavanjem, pa su ga zato i proglasili –  najljekovitijim medom na svijetu! A ovaj „super med“ ima i super cijenu:  kilogram manuka meda košta gotovo 120 eura! U Jemenu i Saudijskoj Arabiji već 7.000 godina se proizvodi sidrov med od grmolike biljke Kristov trn za koju se vjeruje da je od nje bio ispleten vijenac na Kristovoj glavi uoči raspeća, a danas se prodaje po 235 eura za 1 kg! A onda sam pronašao članak o Anzer medu, podrijetlom s istoimene visoravni u turskoj pokrajini Riza koji se proizvodi u veoma malim količinama (ove godine svega 300 kg!) na tri do 3.500 m nadmorske visine i dostiže cijenu od gotovo 300 eura po kilogramu. I sada slijedi podatak koji graniči s fantastikom i spada u rubriku „Vjerovali ili ne!“ – najskuplji med na svijetu je tzv. „vilin med“ koji je u pećini na platou Sarycayir našao turski pčelar iz Šavšata: star je 7 godina, pronađeno ga je svega 18 kg i  zbog činjenice da je nastao u endemskim uvijetima, bez košnice i zato je drugačiji od svih drugih svjetski poznatih vrsta meda na farmaceutskom je tržištu postigao cijenu od čak 45.000 eura za 1 kg!

      A onda mi je došao u ruke časopis u kojem sam našao članak  o homoljskom medu porijeklom sa čak 80 vrsta medonosnog bilja na relativno malom području u općini Žagubica (Srbija). Unatoč činjenici da su količine ovog meda veoma male, pa se prodaje isključivo u malim pakovanjima, cijena iznosi svega 7 – 8 eura po kilogramu, što sigurno nije ekvivalent njegovoj kakvoći. A ugodno me iznenadio i podatak da je na 41. Kongresu „Apimondija“ u Francuskoj 2010. godine zlatno odličje za najbolji med na svijetu dobio jedan pčelar iz BiH. Pročitavši to, sjetio sam se riječi mog prijatelja iz Zenice koji je na svom predavanju o pčelinjim proizvodima više puta ponovio kako su čist okoliš, raznolikost klime i vegetacije – naravno: uz tradiciju u pčelarenju – osnovni aduti Bosne i Hercegovine za proizvodnju meda najviše kvalitete, naglasivši pritom činjenicu da flora te zemlje broji oko 3.500 biljnih vrsta! No te je godine na manifestaciji „Apimedica and Apiquality“ u Ljubljani najboljim medom na svijetu proglašen med od bagrema jednog našeg kolege iz Zagorja, a na istom takmičenju zlatno priznanje su osvojili još dva pčelara: prvi iz Slavonije i drugi iz Dalmacije. Na ovo je ocjenjivanje stiglo čak 336 uzoraka iz 14 zemalja, pa već sam taj podatak dovoljno govori o kvaliteti njihovih proizvoda. I što sam više kopao po Internetu, starim novinama i časopisima to sam više tonuo u beznađe, jer pohvale i nagrade na prestižnim natjecanjima u kvaliteti meda podjednako su dobivale i kolege iz Slovenije, Makedonije, Crne Gore i okolnih zemalja. Upitao sam se:  „Kako mogu svi biti pobjednici?! Čiji je med ipak najbolji?“

        I tako sam zbunjen svim tim činjenicama, odlutao do mog starog prijatelja – dugogodišnjeg pčelara čiji sam med nebrojeno puta kušao i uvijek mi je bio izvanrednog okusa, prelijepe zlatno-žute boje i čarobnih miomirisa po cvijeću s okolnih livada i šuma. Kao i uvijek ponudio me čašicom medenice što bih uvijek prihvatio jer sam znao da je u njoj sve prirodno, dobro i zdravo, pa bih (pola u šali – pola u zbilji) znao govoriti kako to nije obična žestica, već pravi lijek! A kad sam ga upitao zna li gdje se proizvodi najbolji med na svijetu, zagonetno je odgovorio:  Svaki med koji pčela proizvede u čistoj i nezagađenoj prirodi, a pčelar uzima onda kad je pravo vrijeme za to, je – kvalitetan med. Nijedna pčelinja zajednica ne može da proizvede loš med, samo ga nestručan, neodgovoran i brzoplet pčelar može pokvariti!“

      I onda sam shvatio u kakvoj sam zabludi bio čitavo vrijeme tražeći po svijetu nešto što mi je bilo ispred nosa. Ako pčelari u čistoj prirodi neukaljanoj industrijskim zagađenjima i pesticidima opasnim za pčele i druge oprašivače, ako su u blizini njegova pčelinjaka livade, šume i voćnjaci puni raznovrsnog medonosnog bilja, ukoliko se drži osnovnih pravila dobre pčelarske prakse (tehnologije pčelarenja, liječenja pčela preporučenim sredstvima koja ne ostavljao rezidue u medu ili vosku, higijene u radnom prostoru i dr.), i ako med vrca tekkad saće bude poklopljeno – pčelar iz našeg najbližeg susjedstva može proizvesti najbolji med na svijetu! Taj će med u sebi sadržavati peludna zrnca s cvijeća iz naše okoline, što znači da će nam najviše odgovarati ako patimo od alergijskog rinitisa ili slične bolesti sezonskog tipa. I to nije sve: i ostali sastojci u medu, kao i u drugim pčelinjim proizvodima, posve prirodni i zdravi (nema ni razloga da to ne budu, jer kako voli isticati moja prijateljica iz Zagreba: „Pčela ne može proizvesti loš med!“) najbolji su – ako su porijeklom iz područja gdje živimo!

       A kako ćemo znati sve to? U vrijeme sve drskijeg patvorenja meda i uvoza pčelinjih proizvoda sumnjive kvalitete, ipak moramo nekome dati povjerenje! Kome? Najbolje je zamoliti svog susjeda pčelara da nas odvede na svoj pčelinjak: ako se ponosi njime (lokacijom, uređenošću, čistoćom), on će to rado učiniti, jer pohvala godi svakome, a pčelare raduje i mogućnost da svoju ljubav prema prirodi, pčelama i pčelinjim proizvodima netko ipak prenosi dalje! A ako vas početkom ljeta pozove na vrcanje, nemojte odbiti – to će biti nezaboravan doživljaj i dokaz koji će vas definitivno uvjeriti da je najbolji med na svijetu u vašem najbližem susjedstvu i čeka samo vas, a tko zna – možda se počnete i sami baviti uzgojem pčela i proizvodnjom svog vlastitog meda?!

matična mliječ u prehrani naslovnica

SUPER HRANA ZA DIJABETIČARE

Autori: Bjanka Matić, dipl. biolog/dr.sc.pharm. Dragan Panić

Najvažnija činjenica vezana uz dijabetes jest da čovjek, čak i ako ima genetsku predispoziciju za tu bolest, može načinom života spriječiti njezino pojavljivanje. Najvažniji koraci na koje treba obratiti pozornost, praktički već od puberteta, su prakticiranje neke od antistresnih metoda, redovite fizičke aktivnosti i pravilna načina prehrane. Ono što je možda i najvažnije jest da čovjek ima bogat i skladan emotivni i duhovni život.
Što se prehrane tiče, postoje vrlo kvalitetni, visokovrijedni dodaci prehrani koji nadoknađuju ono što čovjek ne uspije unijeti tijekom dana putem namirnica, ali i neke vrlo kvalitetne i korisne biološke tvari koje ne pripadaju svakodnevnom izboru namirnica, a pokazuju ljekovite učinke u organizmu – primjerice pčelinji proizvodi, a na prvome mjestu matična mliječ.

Antistresni učinak

Stres je značajan čimbenik rizika za brojne bolesti, pa i za šećernu bolest, jer kontinuirano izlučivanje stresnog hormona kortizola u povećanim količinama u stanjima kronične napetosti, anksioznosti, strahovanja i očekivanja lošeg događaja, s vremenom oštećuje beta-stanice gušterače koje izlučuju inzulin, ali i druga tkiva, te osoba postaje podložnija različitim oboljenjima.
I inače, a posebno u oboljelih od šećerne bolesti, hrana treba biti prilagođena trenutačnom fiziološkom stanju: energetski bogata, ali ne i suviše kalorična, tj. treba imati nizak glikemijski indeks (npr. različite vrste voća i povrća, žitarica, mahunarke, riba i pčelinji proizvodi), količinski odmjerena i usklađena prema dogovoru s liječnikom, uz obvezno korištenje tableta ili inzulina.
Od pčelinjih proizvoda preporučuje se ponajprije matična mliječ, koja je već više od 50 godina tema znanstvenih ispitivanja, uz brojne potvrde učinkovitosti, posebno za posljedice dijabetesa.
Najvidljiviji učinci u oboljelih od šećerne bolesti odnose se na poboljšanje cirkulacije, zaštitu krvnih žila, srca i mozga, jačanje imuniteta i obrane od infekcija, učinkovitiji metabolizam i maksimalno iskorištavanje hranjivih i zaštitnih tvari iz hrane, snažan antioksidativni učinak, ublažavanje oscilacija u raspoloženju i sniženje vrijednosti kortizola u organizmu te povećanje otpornosti na stres.

Regenerativna sposobnost

U zdravih pojedinaca inzulin je hormon koji organizam sam proizvodi s ciljem održavanja optimalne razine glukoze (šećera) u krvi, a kod oboljelih od šećerne bolesti obvezna je terapija koja osigurava normalan život. Međutim, ako isključimo najnoviju eksperimentalnu terapiju transplantacijom beta-stanica, oboljeli od šećerne bolesti može povećati svoj vitalni kapacitet i mentalnu snagu pravilno uravnoteženim dijetetskim mjerama. Višegodišnja iskustva u primjeni dijetetskih preparata, uz dijetalni režim prehrane i tjelesnu aktivnost, jača organizam do te mjere da je moguće smanjiti broj potrebnih inzulinskih jedinica, naravno pod uvjetom da gušterača još uvijek izlučuje neku količinu prirodnog inzulina.
S obzirom na to da matična mliječ sadrži tvari slične inzulinu, potvrđeno je da može potaknuti pretvorbu preadipocita (preteče masnih stanica) u adipocite (masne stanice). Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, matična mliječ zauzima jedno od vodećih mjesta na listi terapeutskih pripravaka s regenerativnim osobinama, jer uočeno je da potiče regeneraciju oštećenih stanica gušterače, što vodi očuvanju razine inzulina i sprječavanju pojave dijabetesa.

Čistom energijom do smanjenja pretilosti

U današnje vrijeme pretilost i šećerna bolest sve su prisutnije. Nažalost, nisu pošteđena ni djeca, i to kao rezultat modernog načina života koji podrazumijeva nepravilnu prehranu (brza hrana, neredoviti obroci…) i manjak tjelesne aktivnosti. Ne treba smetnuti s uma da su djeca izložena i kroničnom stresu, a poznato je da su na njega manje otporna jer još ne raspolažu određenim socijalnim obrambenim vještinama. Naravno, ne smijemo smetnuti s uma ni genetsku predispoziciju.
Do problema gojaznosti ili šećerne bolesti u žena u razdoblju menopauze može doći i zbog pada razine estrogena i neravnoteže hormona, a kod muškaraca u andropauzi zbog smanjenja razine testosterona, udruženog sa stresom i lošim životnim navikama.
Ako je gojaznost udružena s dijabetesom, matična mliječ ima još jaču ulogu jer djeluje kao antistresna tvar, ali i kao pčelinji proizvod koji metabolizam usmjerava prema proizvodnji čiste energije, a ne deponiranju masti i masnih naslaga.

Dijabetes i sport

Redovita i genetskoj konstituciji prilagođena tjelesna aktivnost, kako sportska, tako i rekreativna, u velikoj mjeri može povećati sposobnost organizma za regulaciju razine glukoze u krvi, kao i tjelesne težine. Međutim, čest je slučaj iz prakse da se nakon prestanka bavljenja nekim sportom, kod zdravih pojedinaca povećava rizik od pojave pretilosti ili dijabetesa, posebno ako postoji genetska predispozicija. S obzirom na to da organizam nije više u aktivnom treningu, troši i manje kalorija, a potrebe neko vrijeme ostaju iste, pa kalorijski unos nadmašuje potrošnju.
Kad je posrijedi sportska aktivnost, treba reći da dijabetes ne isključuje bavljenje sportom. Međutim, valja znati da neke sportove treba izbjegavati jer trening i natjecanja stres su za organizam, što oboljeli od šećerne bolesti svakako trebaju izbjegavati. Odluku o primjeni bilo kakve terapije, a posebice inzulina, donosi isključivo sportski liječnik u dogovoru s endokrinologom koji je upoznat s poviješću bolesti.

matična mliječ u ishrani slika 2

Iako je matična mliječ čudotvoran i čaroban napitak, ipak neće sam po sebi proizvesti određene učinke bez korjenite promjene loših životnih navika i usvajanja drukčijeg pogleda na hranu i okruženje.

(IZVOR: www.vasezdravlje.com )

ŠKOLSKA KUHARICA

ŠKOLSKA KUHARICA –  sjajan primjer sinergije nutricionističkih spoznaja, kulinarstva i entuzijazma za dobro djece i mladih

O PROJEKTU: Nedavno je u OŠ Šijana u Puli održana prezentacija knjige recepata za školske kuhinje „ŠKOLSKA KUHARICA“ u sklopu projekta Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije i Grada Pule “Promocija pravilne prehrane u osnovnim školama na području grada Pule”.Da bi ovaj projekt mogao zaživjeti moralo se uložiti mnogo sredstava u uređenje školskih kuhinja kako bi zadovoljavale zahtjevima HACCP sustava koji se odnose na objekte za pripremu i proizvodnju hrane, a i kuhinjsko osoblje se moralo dodatno educirati. Jedna od osnovnih školi koje su potpuno rekonstruirane i sad zadovoljavaju sve tražene uvjete (vezane za podove, zidove, opremu, riješavanje otpada) je i OŠ Marije i Line u Umagu, a njenom otvaranju su nazočili i predstavnici Zavoda za javno zdravstvo, inicijatori ovog hvalevrijednog projekta još 2007. godine  u pulskim vrtićima. Voditeljica odjela za promociju zdravlja i rano otkrivanje bolesti dr. med. spec. Olga Dabović Rac i tom je prigodom ponovila poražavajuću činjenicu da 50 % škola u Hrvatskoj i dalje nema organiziranu prehranu, a ravnatelj škole Mato Vidović ponosno je istakao činjenicu da u OŠ Marije i Line učenici već 20 godina imaju kuhanu marendu i da ne moraju jesti hrenovke, pizze i hamburgere. Gradonačelnik Grada Umaga Vili Bassanese dodao je kako zdrava i pravilna prehrana predstavlja jedan od najvažnijih preduvijeta za stvaranje zdrave zajednice. Činjenica da su ovaj projekt počele preuzimati i druge škole u Hrvatskoj još je jedan dokaz da su promotori na pravom putu, a poseban doprinos dala je knjiga „Školska kuharica“ za koju dr. Olga Rac , jedna od njenih autorica i urednica naglašava da nije nastala iz mašte već su primjeri su stvarnih školskih jelovnika u što je uloženo puno truda i rada, a naravno i velikog entuzijazma svih uključenih u projekt. Ove je godine stavljen naglasak na edukaciju kuhinjskog osoblja koje je osim predavanja polazilo i praktične radionice. Školski su kuhari uložili mnogo truda da bi smislili jela koja će zavoljeti i prvašići i osmaši.Poanta edukacije školskih kuhara je bila kako od jednostavnih i jeftinih namirnica posložiti nutritivno vrijedna jela koja će djeca rado jesti.

školska kuharica recenzija

KRATKI SADRŽAJ KNJIGE: Kao što stoji u uvodu knjige pravilna prehrana i adekvatna tjelesna aktivnost ključni su za pravilan rast, razvoj i zdravlje djece i mladih. Tijekom školovanja je važno kontinuirano educirati djecu o pravilnoj prehrani i zdravom načinu života, ali i osigurati kvalitetne obroke za vrijeme njihova boravka u školi. Školsko doba je doba intenzivnog rasta i razvoja djece pa je veoma važno konzumirati hranu kojom se uravnoteženo unosi energija, makronutrijenti (bjelančevine, masti i ugljikohidrati), mikronutrijenti (vitamini i minerali) i ostale tvari koje imaju blagotvorno djelovanje na organizam (fitokemikalije). Dr. Stojanović ističe da kvalitetni školski obroci imaju pozitivan učinak na odgoj i obrazovanje. „Školska kuharica“ se sastoji iz više cjelina: prvi dio donosi recepte iz razdoblja 2013. – 2014. drugi dio sadrži jelovnike iz razdoblja 2014. – 2015., a treći su preporuke i savjeti struke posebno za svaku školu zbog specifičnosti ljudskih resursa i tehničkih mogućnosti. Poseban prilog su izabrani recepti i kulinarski savjeti školskih kuhara i kuharica, koji mogu poslužiti svima koji žele pripremati zdrave i ukusne obroke. Školski obrok (u Istri je udomaćen izraz „marenda“) može biti suh, mliječni ili kuhan. Suha marenda može biti kruh s namazom, šunkom i sirom ili mesnim, odnosno ribljim fileom uz dodatak povrća, mliječnog napitka i voća. Namazi mogu biti od slanutka, graha, tune, oslića, sirni namaz s dodacima (sjemenke, začini, povrće). Dodatak suhom obroku mogu biti kuhana jaja. U slatke namaze spadaju maslac i pekmez, a može biti i čokoladni. Mliječni obrok su žitarice i pahuljice na mlijeku uz neki dodatak (kakao, ribana čokolada, cimet, suho voće, mljeveno orašasto voće). Kuhani doručak je sličan ručku, ali bez juhe. Školski ručak bi se trebao sastojati od juhe, namirnica bogatih bjelančevinama uz prilog od namirnica bogatih ugljikohidratima, te salate od svježeg povrća. Desert bi trebalo biti voće, kompot ili voćna salata. Ako se za ručak priprema grah, maneštra ili jota, juha nije potrebna. Za ručak bi trebalo bar jednom tjedno pripremati ribu i mahunarke. U pire od krumpira trebalo bi dodati mrkvu, brokulu ili cvjetaču. Kolači bi se trebali sastojati od voća ili povrća (mrkva, tikvice) nadopunjeni s mljevenim orašastim voćem i sjemenkama. Uz marendu i ručak služi se voda, čaj, svježe cijeđeni voćni sok, limunada, mlijeko, jogurt, kakao ili bijela kava. Preporuka struke kaže da se marendom unosi 25 %, a ručkom 35 % ukupnih dnevnih energetskih potreba, odnosno učenici od 7 – 10 godina bi trebali dnevno unositi prosječno 1855 kcal, a  od 11 – 15 godina 2033 kcal. U pripremi obroka treba prevladavati svježe sezonsko voće i povrće, a treba izbjegavati gotove, prekuhane i konzervirane namirnice. Svakodnevno treba koristiti žitarice od cjelovitog zrna, a krumpir pripremati kuhanjem. Treba izbjegavati rafinirane (prerađene) žitarice i proizvode od bijelog brašna, a češće pripremati mahunarke (grah, bob, grašak, leća, soja). Svakodnevno treba osigurati mlijeko il mliječni proizvod, davati prednost svježoj morskoj plavoj ribi, izbjegavati korištenje zaprški i gotovih umaka. Treba više koristiti meso peradi, a izbjegavati prženo i pohano crveno meso. Svakodnevno bi trebalo pripremati juhe i u školski meni uvrstiti orašasto voće (orasi, lješnjaci, bademi) i sjemenke (buće, sezam, lan, suncokret). Još je puno dobrih preporuka i smjernica i stvarno je teško napisati kratak sadržaj knjige kad su sve činjenice iznesene u toj maloj, a tako velikoj knjizi neizostavne u pripremi pravilne i zdrave hrane ne samo za školsku djecu, već i za nas odrasle. Poseban „začin“ knjizi su „Male tajne velikih školskih Mastershefova“ u kojima nam nesebično otkrivaju sve svoje znanje i iskustvo, pa sam u ovom dijelu našao i zanimljivost za koju nisam nikad prije čuo: cvjetača dužim kuhanjem postaje teže probavljiva (sirovu probavimo za 2 sata, a kuhanu za 4). Od svih ponuđenih jela naravno da mi se najviše svidjela maneštra, za koju je za jedno serviranje potrebno: 20 g kukuruza, 17 g graha, 10 g slanutka, 10 g leće, 10 g ječmene kaše, 10 g sušene slanine, 15 g luka, 15 g mrkve, 15 g korijena celera, 5 g maslinovog ulja, začini, sol i voda. Prema Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnim školama ovaj obrok sadrži 14 % od ukupnih dnevnih energetskih potreba djece u dobi 10 – 13 godina, 15 % masti, 10 % zasićenih masnih kiselina, 13 % ugljikohidrata, 8 % šećera, 44 % vlakana, 18 % bjelančevina i 28 % soli  od njihovih dnevnih potreba. Uz maneštru djeca bi za ručak dobila kukuruzni ili graham  kruh, salatu od crvenog radiča ili ribane cikle i kao desert – naranču, krušku ili kompot od dunje i šljive. Pa tko ne bi išao u školu kad su ovako dobre marende?!

VIC O MANEŠTRI

ZAKLJUČAK:  Povodom projekta “Promocija pravilne prehrane u osnovnim školama na području grada Pule” u „Glasu Istre“ je objavljen članak pod naslovom „Nekad se maneštra vraćala, danas se traže repete“, a tragom tog napisa, te zahvaljujući voditeljici projekta dr. med. spec. Olgi Dabović Rac i dr. med. spec. Aleksandra Stojanovića, ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo do ove hvalevrijedne knjige došao je i urednik „Pčeline školice“. Iako se u zbirci recepata nažalost ni na jednom mjestu ne spominje med kao punovrijedna namirnica itekako važna u ishrani djece školske dobi, ova velika – mala knjižica po svemu ostalom zaslužuje svoje mjesto u ovoj rubrici, pa koristim priliku da još jednom zahvaliti autoricama na susretljivosti i razumijevanju. Iz svake rečenice napisane u ovoj knjizi jasno se vidi ogroman entuzijazam i trud uložen ne samo u njeno pisanje, već u čitav projekt, a to mogu samo izuzetni ljudi s vizijom i ljubavi prema životu, zdravlju i djeci. Ova knjiga kao rezultat čitavog tima od znanstvenika i nutricionista, medicinskih stručnjaka i gastronoma do kuharica i kuhara u školskim kuhinjama pravi je putokaz kako se rade projekti od vitalnog značenja za čitavu zajednicu. Bravo za autorice knjige, bravo za sve sudionike projekta – držat ćemo vam palčeve da ostanete ustrajni u svojim ciljevima bez obzira na sve zapreke od kojih su mnoge već iza vas, a iskreno vjerujem da ćete uspjeti savladati i sve one koje su tek ispred vas.

pozdrav sa slatke Istre 1.

SLATKA ISTRA 2015.

U subotu i nedjelju 19. i 20. rujna u Kopru se održavao 7. Međunarodni festival slastica i slatkih proizvoda „SLADKA ISTRA 2015.“ pod motom „Okušaj, spoznaj in ustvari sladke dobrote“. Program se odvijao uz šetnicu na obali od tržnice do Ukmarjevog trga i bio je podjeljen na 3 dijela.

„Slatki program“ se sastojao od degustacije i prodaje kolača i drugih slatkih specijaliteta po promotivnim cijenama (1 euro = 2 kupona = 2 porcije), kuharske, slastičarske i senzorične radionice, te vođene degustacije refoška, slatkih vina i pjenušaca (imali ste prigodu isprobati čokoladno vino). Uz cooking i cocktail show u sklopu ovog programa odražalo se i takmičenje u pripremi palačinki.

SLATKA ISTRA 2015 NASLOVNICA

Dječji program se sastojao od kreativnih, kuharskih i slastičarskih radionica (izrada slatkih lizalica) i prigodne lutkarske predstave, a u pozadini ovih događanja mališani su se mogli zabaviti na igralištu postavljenom samo za njih.

Treći dio programa je bio sportsko-umjetničkog sadržaja i u sklopu njega su se odvijale izložba slika „Ex Tempora“, filmske projekcije i muzika u živo.

pozdrav iz kopra 2015

Izložbeno-prodajnih štandova je bilo stotinjak, a od izlagača (koji su stvarno dali sve od sebe da ovaj festival bude bolji nego ikad prije) izdvojiti ćemo naše kolege čebelare (Damjan Celec iz Prosenjakovci, Marino Jurada iz Kampela kod Kopra, Petelin Irma iz Pliskovice kod Dutovlja, Aleksandar Žvikart iz Slovenskih Konjica) s bogatom ponudom meda i drugih pčelinjih proizvoda. Nećemo zaboraviti ni Emiliju Pavlič, kuharicu, učiteljicu zdravog kuhanja i autoricu knjige „Mamice, nauči me kuhati“ koja koristi sve prigode da djeci objasni prednosti zdrave prehrane, pa je to učinila i na ovoj priredbi.

pozdrav iz Kopra 1.

Veliki sam sladokusac i volim kolače svih vrsta s istim žarom od malih nogu do dan danas, pa sam na festivalu u Kopru isprobao mnogo delicija od kremšnita, krofni i palačinki preko medenjaka, tortica, pita i štrudli do posebno izrađenih čokoladnih figurica, vafli i kebaba, pio sam čokoladni liker (i pojeo čašu iz koje sam pio, jer je i ona bila od čokolade) i kušao čokoladno vino, ali najviše su mi se dopale praline s kestenovim medom čokoladnice „Rustica“ iz Ljubljane.

MEDENE PRALINE

Posve sam siguran da će se svi posjetitelji u potpunosti složiti samnom da su organizatori i sudionici „Slatke Istre“ uspjeli u namjeri da naprave feštu nad feštama – slađu od svih dosadašnjih: vidjelo se to iz njihovih pogleda i izraza na licu dok su kušali sva ta slatka iznenađenja. Uistinu ovaj vikend u Kopru je bio pravi praznik za oči i nepce i jedva čekam slijedeću godinu da opet isprobam sve maštarije majstora slastičarstva.  

DANI KRUHA PRELOG 2015.

MED U KUHINJI

PREDNOSTI UPOTREBE MEDA U KUHINJI

  Upotrebom meda pojačava se tamnjenje i hrskavost, pa se kao premaz može koristiti prilikom glaziranja pečenki i keksa (potiče se smeđa boja prilikom pečenja)

   Djeluje kao pojačivač okusa, a može služiti i kao zaslađivač

   Produžuje rok trajanja proizvoda jer djeluje kao prirodni konzervans (tijesta, peciva, kiselina, umaci, marinade)

   Zbog svoje higroskopnosti zadržava vlažnost, pa je stoga esencijalni prirodni sastojak koji produžava svježinu pecivu, kruhu, keksima, biskvitima

   SAVJETI ZA KUHANJE S MEDOM

   Neke vrste meda su dvostruko slađe od šećera pa je potrebno u receptu prilagoditi količinu… recimo, šalicu šećera možemo zamijeniti s pola šalice meda. Zbog činjenice da je med higroskopan (privlači vodu) potrebno je smanjiti i količinu tekućine u receptu i to za ¼ šalice na svaku šalicu meda.

   Zbog tipične konzistencije meda (gustoće) koja ponekad otežava miješanje produžite vrijeme miješanja i ubrzajte broj okretaja.

   Dodajte pola žličice sode bikarbone na svaku šalicu meda koju koristite ali samo kod dizanog tijesta (to će neutralizirati kiselost meda i pomoći da se tijesto bolje podigne).

   Potrebno je prilagoditi i temperaturu pećnice prilikom kuhanja s medom. Sva tijesta u kojima se koristi med prije dobiju tamniju boju i postanu hruskava.

  Ovisno o vrsti meda potrebno je prilagoditi količinu da ne dominira preintenzivan okus (to se obično odnosi na slana jela)

   (Tekst: Gordana Hegić, mag.ing.agr.)

PP U TRUDNOĆI

PČELINJI PROIZVODI U PREHRANI TRUDNICA

Najljepši događaji u životu žene – trudnoća i rađanje – često znaju biti i razdoblje puno očekivanih i neočekivanih tegoba: jutarnjih mučnina, žgaravice, povraćanja…Kako bi izbjegli gotovo neminovna zbivanja koje su posljedica hormonskih i psihosomatskih promjena u tijelu trudnice, valja obratiti pozornost na prehranu i prije začeća, a pravilan izbor namirnica i uravnoteženost obroka u trudnoći, posebice u drugom i trećem tromjesečju su od višestrukog značaja: normalan rast i razvoj fetusa, zdravlje buduće majke, razvoj laktacije.

Po nekim autorima s pravilnom ishranom treba započeti 6 mjeseci prije začeća što prije svega podrazumijeva izbjegavanje nikotina, alkohola, fast fooda, namirnica s aditivima. Pušenje povećava rizik od pobačaja, a tijekom trudnoće može imati utjecaj i na bebino zdravlje, jer kemikalije iz duhana smanjuje dotok krvi u posteljicu i dovod kisika i važnih hranjivih tvari djetetu. Uživanje alkohola tijekom trudnoće itekako utječe na zdravlje nerođenog djeteta. Žene su po prirodi svog metabolizma podložnije štetnim učincima alkohola, jer ga njihov organizam sporije apsorbira. Alkohol potiče proizvodnju mokraće i dehidraciju, te nadražuje želudac što je nepoželjno zbog poriva za povraćanjem u ranoj trudnoći.  Izgubljenu tekućinu može se nadoknaditi napitkom na bazi 4 žlice meda i 1 žličice soli u litri vode. Na listi namirnica koje trudnice treba izbjegavati su i jetra, jetrene prerađevine i namirnice bogate vitaminom A, jer prevelika količina ovog vitamina može biti jedan od uzroka oštećenja ploda. S druge strane ovaj je vitamin važan u borbi protiv anemije, drugog neželjenog suputnika u trudnoći, pa valja pripaziti na dobru izbalansiranost obroka prema stupnju trudnoće. Trudnica treba da jede što više voća i povrča u količinama tek nešto većim nego prije začeća, jer u trudnoći ne bi smjela dobiti na tjelesnoj težini više od 9 – 12 kg. Uravnoteženi obroci povećavaju izglede da dijete pri porođaju ima normalnu težinu i smanjuju rizik da u odrasloj dobi boluje od dijabetesa, gojaznosti, hipertenzije i bolesti krvožilja, pa stoga medicinski stručnjaci i nutricionisti preporučuju trudnicama najmanje 5 porcija voća i povrća na dan.

prehrana trudnica

Od ukupnih energetskih potreba (prosječnoj ženi treba oko 2.000 kalorija na dan) u pravilnoj su ishrani šećeri zastupljeni do 6 %, a zbog svojih pozitivnih nutritivnih svojstava, med i voćne prerađevine imaju prednost ispred bijelog šećera. Med sa svojih 180 sastavnica (vitamina, minerala, enzima i antioksidanata) ustvari sadrži sve što je ljudskom organizmu potrebno da normalno funkcionira i ostane zdrav zahvaljujući antibakterijskom, antivirusnom i antimikotičnom učinku. Svakodnevnim uzimanjem meda i prije trudnoće buduće majke stvaraju temelj za održavanje svog tijela zdravim i normalan razvoj ploda.

Dugogodišnji liječnik obiteljske medicine, stručnjak za apiterapiju i veliki promotor upotrebe pčelinjih proizvoda prim.mr.sc. Josip Lončar, dr. med savjetuje trudnicama da iz svoje ishrane potpuno izbace šećer i zamjene ga medom: „Uspješno izvršenje biološke funkcije trudnoće nezamislivo je bez odgovarajuće prehrane, a med je iznimno vrijedna i nezamjenjiva  namirnica  koja osposobljava organizam trudnice i jača njegovu vitalnost da može uspješno funkcionirati sa svim promjenama u trudnoći.“  Ako trudnica ne prilagodi svoju prehranu povećanim potrebama za željezom (do 40 mg dnevno) može doći do anemije. Da bi se to spriječilo prehrana trudnica osim s željezom mora biti bogata vitaminima A, B-6, C, E, folnom i pantotenskom kiselinom, flavonoidima, manganom i esencijalnim masnim kiselinama. U 100 g šumsko-livadnog meda ima oko 32 mg željeza, pa se trudnicama preporuča 1 – 2 velike žlice meda 3 x dnevno.

PREPORUKE U PREHRANI TRUDNICA

Živka Vlajković, dipl. nutricionist iz Zemuna u svojoj knjizi „Moj kuvar u trudnoći“ preporučuje trudnicama 3 – 4 kavene žlice meda svakodnevno (do 30 g dnevno) i nudi jednostavan, a izuzetno učinkovit recept za liječenje anemije: u ½ kg meda i sok od jednog limuna umiješati mljevene orahe da se dobije pasta. Pripravak treba uzimati po 1 žličicu svako jutro na prazan želudac. Osim što poboljšava krvnu sliku, med otopljen u vodi, čaju ili mlijeku učinkovit je i u borbi protiv drugih tegoba kojima su trudnice izložene u ranoj trudnoći (žgaravica, mučnina, povraćanje). Mlaku mednu vodu treba piti u gutljajima. Dobro je žvakati komadić svježeg đumbira i pijuckati čaj od kamilice ili stolisnika s klinčićem, cimetom i kardamom (2 – 3 šalice dnevno). Trudnice trebaju izbjegavati kavu i masnu hranu i jesti lake namirnice bez jakih okusa koje se lako probavljaju (npr. bistru juhu, prepečanac od integralnog kruha, nemastan jogurt, pire od jabuka, rižu). Med se u organizmu brzo rastvara (od uzimanja do asimilacije u krvi samo 20 minuta!) što omogućava brzu obnovu energije, pa otklanja umor i loše raspoloženje (što je dobro i kod postporođajne depresije). Za dobar san trudnicama se pred počinak preporučuje uzimanje 1 žličice meda otopljenog u šalici toplog mlijeka, a za dobar imunitet 2 – 3 dnevno po jednu jušnu žlicu mješavine meda, pire jabuke i soka od naranče.  Za regulaciju probave u vrijeme trudnoće može pomoći slijedeći recept:

KUGLICE OD ŽITA I ORAHA

SASTOJCI: 300 g pšenice, 100 g mljevenih oraha, 100 g zobenih pahuljica, 4 žlice prepečenog sezama, 3 žlice meda, sok od naranče, cimet

PRIPREMA: skuhati pšenicu, ocijediti i samljeti. Dodati mljevene orahe, sezam i sok od naranče. Pahuljice ostaviti u toploj vodi kojoj je dodan cimet. Omekšale pahuljice ocijediti i umiješati u pripremljenu smjesu. Na kraju dodati med i sve dobro pomiješati. Vlažnim rukama oblikovati kuglice, uvaljati u orahe i staviti u papirnate košarice.

uravnotežen obrok

ZAKLJUČAK: Devet mjeseci trudnoće ima velik utjecaj na organizam žene zbog hormonalnih i psihosomatskih promjena u tijelu trudnice. Iako je većina žena zdrava tijekom cijele trudnoće, te promjene mogu donijeti i određene tegobe i neugodnosti. Kako trudnoća odmiče, plod je sve teži i rastu njegove potrebe za željezom, kalcijem i drugim mineralima što kod majke može izazvati neke zdravstvene probleme.  Nutritivna vrijednost hrane u trudnoći važan je čimbenik kako zdravlja majke tako i djeteta. Svakodnevno uzimanje meda i drugih pčelinjih zbog antibakterijskog, antivirusnog i antimikotičnog djelovanja čvrst su jamac za održavanje zdravlja trudnice i normalan razvoj ploda. Ženama koje su zbog mogućnosti pobačaja prisiljene na održavanje trudnoće med, pelud i matična mliječ mogu pomoći da iznesu trudnoću bez većih tegoba, trudnoća će teći uredno, a novorođenče će biti normalno razvijeno i zdravo, a neka istraživanja su dokazala da uzimanje meda tijekom trudnoće i dojenja poboljšavaju somatske i intelektualne funkcije djeteta.

MEDENA ARENA

MEDENA ARENA:  Sjećate li se Dolores Kliman, trgovkinje po struci, a slastičarke po vlastitom izboru kad je za Božični sajam svojom maštom i kreativnošću nadmašila i majstore nad majstorima, jer je ponudila čitavu lepezu kolača i medenjaka u svim mogućim oblicima i (to ne smijemo zaboraviti!) bez konzervansa, a između ostalog i medene kućice koje kao da su ispale iz neke bajke. Ovaj put nam je spremila još veće iznenađenje – medenu Arenu!

Izgrađena je od dvjestotinjak kockica medenjaka, a za njihovo spajanje poslužila je smjesa za spajanje od šećera i limuna. U završnici je simbolično, oko Arene svezana crvena kravata. I ona je naravno bila slatka, budući da je sačinjena od šećerne mase. Njena je gradnja izazvala interes brojnih prolaznika, koji su ju čak željeli i kušati, no ipak ona je čekala slavljenike, predstavnike Grada Pule koji su je odnijeli u Gradsku palaču.

Slatka je Arena sagrađena u sklopu manifestacije “Kreativna čarolija Pule” koja se u organizaciji udruge „Razvoj“ nedavno održala na Portarati povodom obilježavanja Dana Grada Pule, a u projektiranju koje je trajalo puna 2 sata gospođi Dolores je pomogao Velimir Percan. Predsjednica Udruge Lela Blekić nam je otkrila da već razmišljaju o novom projektu građenom na istoj ideji, ali u umanjenom izdanju koje bi se nudilo tuirstima kao suvenir.

Što drugo reći osim: „Bravo, Dolores! Bravo udruzi Razvoj! Samo naprijed!“

jogijski doručak 1

Joga je je sustav drevnih duhovnih i tjelesnih vježbi porijeklom iz Indije. Za Hinduse je joga sredstvo k prosvjetljenju, a na Zapadu je prakticiraju radi fizičkog zdravlja, razvijanja koncentracije i postizanja duševnog mira. U indijskoj tradiciji vještina kuhanja pakšastra je jedna od 16 osnovnih vidja (znanja), prava  znanost o utjecaju hrane i začina na tijelo, žlijezde i hormone. U Hrvatskoj već 20 godina djeluje spiritualna organizacija Divine Energy Park koja između ostalog propagira i uravnoteženu prehranu kao siguran put k zdravlju. Kako se po jutru dan poznaje, u našoj je prehrani doručak najvažniji obrok jer nam on daje snagu i energiju za sve kasnije obaveze i aktivnosti. Ulogu doručka u zdravstvenom smislu ističu i poklonici joge. Važan dio joge je vegetarijanski način prehrane. Savladavajući ispravne principe kuhanja i korištenja začina moguće je održati tijelo i svijest zdravima i prevazići umor, stres, slab imunitet, dekoncentraciju i razne poremećaje zdravlja.

yoga 2 - kopija

JOGIJSKI DORUČAK

SASTOJCI: 2 jušne žlice zobenih pahuljica ili pšenice, 1 žlica mljevenog lana i sezama, mljevenih oraha i badema, malo suhih grožđica, brusnica ili drugog suhog voća, 1 jušna žlica meda, cimet

PRIPREMA: Ako kao sastojak koristimo pšenicu, moramo je prethodno (preko noći) namočiti i ujutro prokuhati 5 minuta. U malenu posudu stavimo sve sastojke, dolijemo malo tople vode i promiješamo. Ovaj će nam obrok osigurati dovoljno energije do ručka, pa nećemo posezati za grickalicama.

SAVJET: Pšenica je najvažnija žitarica na svijetu. Cijelo zrno pšenice sadrži: 70,7 % ugljikohidrata, 10,2 % bjelačevina, oko 2 % masti, 1,7 % minerala, vitamine B, E, D, K i provitamin A, od minerala P (50 %), K (20 – 30 %), Fe, Ca i Mg, pa je dobra protiv iscrpljenosti i neraspoloženja, jača imunitet, pospješuje rast i razvoj organizma.  Orašasti plodovi poboljšavaju rad srca i krvnih žila, povećavaju razinu serotonina, pa pomažu kod depresije i nervoze. Bogati su vlaknima, bakrom, folatima i angininom (aminokiselina bitna za imunitet). Već 6 – 8 oraha je dovoljno za zadovoljenje čovjekovih potreba za mineralima (Mg; ZN, S, P, J). Bademi su nešto bogatiji kalcijem od ostalog orašastog voća, a lješnjak vitaminom C i željezom. (IZVOR: www.divineenergyoark.org )

zuker

HIPERAKTIVNA DJECA, ŠEĆER I MED

Šećer je jeftina i lako dostupna komponenta u prehrani da je danas prisutan gotovo na svakom koraku: više se ne koristi samo kao zaslađivač slatkiša, kolača i kave, već i kao konzervans u gaziranim pićima, čak i u voćnom jogurtu. Odnedavno je šećer zabranjen i duhanskoj industriji koja ga je koristila kao aditiv u proizvodnji kako bi cigaretu učinila još privlačnijom pušačima. Pošto je suštinski šećer suha tvar (99,7 %) u ljudskom organizmu djeluje poput spužve i upija veliki dio tjelesne tekućine. Tako npr. 100 g čokolade povuče iz našeg tijela ½ litre vode iz tijela. A tko više troši čokolade i gaziranih napitaka od djece? Da, ljeti dnevno trošimo litre i litre ovih pića u kojima vješto skriven šećer ustvari izaziva još veću žeđ i na kraju može rezultirati dehidracijom organizma. Naime, gazirane sokove u pravilu pijemo ledeno hladne, a upravo ta ledena hladnoća blokira stanice na jeziku i slatkoću uopće ne osjećamo. Tako se na lukav način stvara iluzija osvježavanja organizma, a u biti smo nakon konzumiranja još žedniji!

No, kakve veze ima šećer i hiperaktivnost u djece bez obzira na dob?

Šećer ulazi direktno u krv gdje podiže razinu glukoze, zatim se imobilizira inzulin koji mora spustiti tu razinu glukoze, pa slijedi pad glukoze u krvi. Naglo dizanje šećera stvara osjećaj euforije, a nagli pad glukoze u krvi suprotan osjećaj. Zbog tih oscilacija «gore-dolje» djeca se ne mogu fokusirati, agresivnija su i češće čine ispade, odnosno sklonija su poremećajima u ponašanju. Djeca su osjetljivija u odnosu na odrasle, jer su prirodno prijemčivija za slatkiše i već zbog sam činjenice da imaju manju tjelesnu masu. Poznata stručnjakinja za prirodnu prehranu, učiteljica makrobiotike Jadranka Boban Pejić upozorava da danas u EU jedno 11-godišnje dijete u svoj organizam (prosječno težak 40 – 45 kg) unese čak 45 kg šećera – dakle cjelokupnu svoju težinu! Onda ne čudi podatak da pandemija dijabetesa u djece raste u čitavom svijetu, jer šećer prednjači u fast-food hrani, koju mladi tako rado troše.

Gdje se krije rješenje ovog problema na koji industrije uopće ne obraćaju pažnju, dapače još vještije maskiraju aditive u marketinške podvale pod imenom light proizvoda? Svakoj lošoj prehrani uvijek je alternativa dobra prehrana! Što ona podrazumijeva kod djece? Jadranka Boban Pejić ističe važnost dnevnog konzumiranja kuhanog obroka, na «žlicu» (varivo, juha), te sugerira kako bi bilo dobro jednom dnevno u dječju prehranu unijeti jelo od cjelovitih žitarica.

Trebalo bi izbaciti bijeli šećer i zamijeniti ga smeđim, kao i kruh, odnosno tjesteninu i rižu. Dakako da prilikom kupnje treba paziti ne radi li se u stvari o obojenom bijelom šećeru, jer se u borbi za potrošača nažalost koriste i ovakve podmukle metode. Svaki bi dan trebalo u organizam unijeti i malo voća, mahunarke, sjemenke, orašastih plodova, ribu i plodove mora. Ako se sve to uradi postepeno uz malo roditeljske lukavosti (npr. miksanjem zdravih sastojaka koje dijete ne voli ni vidjeti, a kamoli okusiti), ne bi smio biti problem ni zaslađivanje deserta alternativnim prirodnim zaslađivačima: med, rižin i ječmeni slad, agavin sirup, stevija.

A da med može u potpunosti zamijeniti šećer, čak i u kavi, to je odavno poznata stvar, no još uvijek robujemo starim lošim navikama, pa u kafićima na stolu uz vrećice šećera (bijelo i smeđeg) i druge zaslađivače nažalost nećete vidjeti i med. Za razliku od šećera, uz saharozu med sadrži i glukozu i fruktozu, te čitav niz drugih spojeva (bjelančevina, aminokiselina, enzima) koji mu daju dodatnu nutritivnu vrijednost. Glukozi i fruktozi nije potrebna razgradnja kao bijelom šećeru i oni direktno popunjavaju rezerve u mišićima i jetri. Glukoza iz meda se direktno i lako apsorbira u organizmu, a fruktoza ne izaziva reakciju inzulina s posljedicama o kojima smo pisali u dijelu o bijelom šećeru.

zuker 2

Med je čist, prirodan proizvod bez bakterija i nadražujućih sastojaka. Osim toga med je bogat esencijalnim aminokiselinama koje naš organizam nije u stanju proizvesti sam, već ga mora unijeti hranom. Med se može koristiti svakodnevno bez straha da će stvoriti ovisnost: kao sladilo ili namaz, u kombinaciji s jelima ili kao zamjena za sladila u kolačima. Optimalna dnevna doza za djecu je 50 g (ujutro 15 g, tijekom dana 20 g, navečer 15 g).

sport i med

MED U ISHRANI SPORTAŠA

Još je za antičkih vremena med dobio epitet nektar Bogova, a o njemu kao tajni zdravog i dugovječnog života pisali su Sokrat i Aristotel. Kako stari Grci, tako su i Rimljani za povećanje snage i izdržljivosti sportaša koristili med. Iako je med svoj renome odavno zaslužio, novi dokazi svjetski uvaženih nutricionista da je idealan izvor energije, te bogat nizom vitamina i minerala neophodnih ljudskom organizmu neprestano stižu. Od 24 mikroelementa u našoj krvi – med sadrži 22. Med je jedina prirodna tvar koja sadrži gotovo 91 % svih prijeko potrebnih elemenata za čovjekov krvotok. Iskustva, praksa, logika i znanost su rekli svoje, a što kažu sportaši?

Sport je aktivnost koja s jedne strane pojačava imunitet, ali zato s druge strane intenzivni napori (posebice u profesionalnih sportaša) mogu organizam dovesti do iscrpljenja. Za vrijeme sportskih napora organizam je izložen biokemijskim reakcijama za kje je nužna adekvatna prehrana esencijalnim tvarima koje se ubrzano troše. Kako se troše, tako bi se i trebale dopunjavati pričuve ugljikohidrata, vitamina i minerala. Takav režim opskrbe hranjivim tvarima direktno utječe na snagu, brzinu i izdržljivost sportaša. Kako njihovi uspjesi, s biokemijskog stanovišta, najviše ovise o opskrbljenosti organizma ugljikohidratima, a tijekom natjecanja posebno su važni oni lakše razgradivi, med predstavlja idealnu namirnicu za njihovo podmirivanje. Kako se tada ubrzava metabolizam tvari u organizmu, utoliko je povećano i znojenje, a sa znojem i izlučivanje određenih elektrolita, pri čemu se troši čitav niz vitamina (B1 i B6) i minerala (Ca, Mg, Zn).

kovač

Za razliku od šećera, uz saharozu med sadrži i glukozu i fruktozu, te čitav niz drugih spojeva (bjelančevina, aminokiselina i enzima) koji mu daju dodatnu vrijednost. Ovo je od izuzetne važnosti za sportaše kojima su svi ti elementi neophodni za obnovu stanica nakon intenzivnih treninga. Glukozi i fruktozi nije potrebna razgradnja i oni direktno popunjavaju pričuve šećera u jetri i mišićima. Glukoza je glavni šećer u čovjekovom organizmu, jer se svi šećeri moraju pretvoriti u nju, a potom biti iskorišteni kao izvor energije ili se deponirati u jetri i mišićima kao rezerva. Fruktoza ne izaziva reakciju inzulina i brzo popunjava sve rezerve, što je u sportu važno – kada je najjača potreba za šećerima. Glukoza se iz meda direktno i lako apsorbira u organizmu, čime organizam ubrzano opskrbljuje energijom, ali razgradnja fruktoze teče nešto sporije, pa tako s jedne strane dobivamo brzu nadopunu energetskih potreba, a s druge strane bez dodatnog opterećenja probavnog sustava i rezervu na duži rok.

muhamed ali

Nedostatak šećera u jetri ćemo primijetiti po zamoru duha i tijela: nemogućnosti fokusiranja na trening, ali i općoj dekoncentraciji kao posljedicama iscrpljenih jetrenih rezervi. Kada živčani sustav ne radi svim svojim kapacitetom izostaju jake kontrakcije mišića, pa se bez obzira na stanje muskulature, ne može proizvesti maksimalna snaga. Dakle, med je idealan izvor prije, tijekom i nakon treninga, koji će svim sportašima osigurati snagu i kondiciju, a time i vrhunske rezultate. Med je idealan i za one sportaše koji moraju regulirati tjelesnu težinu, a ne smiju izgubiti na mišićnoj masi i snazi. Sportaš može koristiti veću količinu meda za razliku od bilo kojeg drugog energetskog preparata, a moguće ga je koristiti u različitim oblicima i u kombinaciji s drugim proizvodima i napicima. Med je čist , prirodan proizvod bez bakterija i nadražujućih sastojaka. Osim toga, med je bogat esencijalnim aminokiselinama koje ljudski organizam ne može proizvesti, već ih mora unositi hranom. Može se koristiti svakodnevno kako bi se zadovoljile svakodnevne energetske potrebe organizma (najbolje u sklopu doručka), kao sladilo ili namaz, u kombinaciji s jelima (voćna salata, kiselo mlijeko), kao zamjena za ostala sladila u kolačima i slatkišima. Energetska vrijednost meda je oko 1.000 J. Optimalna dnevna doza za muškarce je 100 g (ujutro 30 g, tijekom dana 40 g, navečer 30 g), žene nešto manje, djeca 50 g dnevno. Podsjetimo se i pravilnog načina uzimanja meda: drvenom ili plastičnom žličicom, rastvoren u mlakoj vodi – ne toplijoj od 45 *C ili direktno – zadržavajući ga u ustima, jer će se tako esencijalne tvari rastvoriti već u ustima i direktno putem sluznice biti unesene u krvotok.

MED I SPORT 2

ZAKLJUČAK: Za postizanje dobre forme i rezultata, sportašima – profesionalcima i amaterima, osim intenzivnog treninga neophodna je pravilna i kvalitetna prehrana. Med je izvrsna energetska nadopuna: osigurava potrebnu energiju prije, ali pomaže bržem oporavku mišićnog tkiva i nakon vježbi, zahvaljujući svom jedinstvenom, balansiranom sastavu. U prehrani sportaša med se preporučuje tijekom najjače aktivnosti, zatim kao «punjač baterija» prije tjelesnih napora i na kraju, za vrijeme odmora – kao pomoć iscrpljenom organizmu.

Samo 1 žličica meda dnevno je dovoljna ljudskom organizmu da normalno obavlja sve vitalne funkcije, a kao pouku za sportaše, dodat ćemo i ovo: 1 žličica meda prije ili poslije objeda i treninga dnevno = niz vrhunskih rezultata i sportskih pobjeda svakodnevno!

djeca i med 5

MED U PREHRANI ŠKOLSKE DJECE

Služba za školsku medicinu Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije je nedavno objavila poražavajuće činjenice o zdravstvenom stanju školaraca i mladih u Istri, a prema podacima državnih institucija nadležnih za isti sektor ni u drugim dijelovima Hrvatske situacija nije ništa optimističnija. Po ovom izvješću čak 12 % pučkoškolaca je pretilo, a zbog tzv. sjedalačkog načina života (uz TV i Internet) i smanjene fizičke aktivnosti, djecu muče i drugi problemi (skolioza, ravna stopala, slabiji vid). Današnji školarci u usporedbi sa svojim roditeljima sve manje vremena provode s vršnjacima na igralištu, a sve više ispred kompjutora i televizora, jedu rafiniraniju hranu i slatkiši su im daleko dostupniji. Po nekim statistikama, Hrvati spadaju u deblje Europljane, pa postoji opravdana bojazan da pretiloj djeci prijeti sve veći rizik od visokog pritiska, dijabetesa, kardiovaskularnih i bolesti koštano-mišićnog sustava. Sve ove činjenice pogubne su podjednako i za djecu i za njihove roditelje, ali i za osoblje koje se po školama brine za prehranu djece. Ima li naša struka odgovor za takvo stanje? Mogu li med i pčelinji proizvodi u svakodnevnoj ishrani pomoći da djeca odrastaju zdrava, puna energije i elana za učenje i druge aktivnosti?

djeca i med 4

PREHRAMBENE NAVIKE DJECE U HRVATSKOJ

U dobi između 5. i 12. –te godine djeca imaju sve veću potrebu za slobodom u izboru odjeće i obuće, frizure, ali i – hrane! Velik utjecaj na nastanak debljine prije svega imaju kulturološke navike u obitelji, a najkritičnije razdoblje je upravo – adoscelencija! Roditelji moraju svojoj djeci pružiti pozitivan primjer, a ne poticati ih na pizze, hamburgere i slično, opravdavajući se kako zbog zauzetosti nemaju vremena za kuhanje, jer svi znamo da je kuhani obrok – najbolji obrok! Djeca u čijem se domu jede kuhano, domaće i raznoliko, zadržat će dobre navike i u odrasloj dobi, a dobrobiti zdrave i uravnotežene prehrane će osjećati još dugo. Pošto prehrambene navike koje se stvore u djetinjstvu ostaju za čitav život, zajednički ručak ili večera (bez uključenog televizora!) ne bi smjeli biti iznimka vikendom i praznicima, već temelj obiteljske kulture blagovanja!

ORGANIZIRANA PREHRANA DJECE U ŠKOLAMA

Iako roditelji igraju najvažniju ulogu u stvaranju prehrambenih navika, ne smije se zaboraviti ni odgovornost vrtića i škole glede zdrave i uravnotežene ishrane djece. Ako dijete nema organiziranu užinu u školi, bolje da od kuće nosi sendvič nego da pribjegava brzim gotovim obrocima (fast food, razne grickalice, slatkiši, gazirani sokovi) koji su visoke kalorijske, a male nutritivne vrijednosti. S obzirom da rastu i troše puno kalorija, djeca u školskoj dobi imaju velike potrebe za energijom, pa je izuzetno važno da energetski izdašni i bogati svim potrebnim nutrijentima budu prvi jutarnji obroci: zajutrak i užina. Nažalost, većina djece u Hrvatskoj odlazi u školu bez doručka i zato su tijekom nastave pospana i slabije koncentrirana. Preskakanje prvog jutarnjeg obroka može uzrokovati mučninu tijekom dana i rezultirati lošim raspoloženjem, a na kraju i – slabijim postignućima. Ta djeca ne samo da su manje zainteresirana za nastavu, pa posljedično imaju lošije ocjene, već imaju i više psiholoških problema.

SMJERNICE  ZA PREHRANU UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA

Uz poštivanje načela zdravstvene ispravnosti i sigurnosti hrane, u školskoj je prehrani najvažnija kvaliteta, raspored i nutritivna uravnoteženost obroka. Još 2010. godine vlada RH je pokrenula Akcijski plan za prevenciju i smanjenje prekomjerne tjelesne težine, u okviru kojeg je donesen i Normativ za prehranu učenika osnovnih škola. Preporučen broj obroka je pet: 3 glavna obroka i 2 užine. Po većini nutricionista, dijete u školskoj dobi treba svakodnevno uzimati mliječni obrok (sir, jogurt, mlijeko), najmanje 2 x tjedno morsku hranu (srdela, skuša), a 3 x tjedno mogu jesti jaja! Naglasak je na proteinima (puretina i piletina) i to 1 gram dnevno na 1 kg tjelesne težine djeteta, sezonskom povrću i voću (zbog potreba za mineralima i vitaminima), zdravim masnoćama (riba, maslinovo ulje, orašasti plodovi) zbog djelovanja Omega 3 masnih kiselina na razvoj djetetovog mozga. Bar 1/3 kruha i tjestenina bi trebala biti od punozrnatih žitarica, a djeci moramo osigurati i dovoljno tekućine. Jedna od smjernica u normativu za prehranu djece u osnovnim školama je da izbjegavaju gazirana pića  i slatke sokove, a preferiraju vodu, svježe cijeđene sokove i biljne ili voćne čajeve bez dodanog šećera ili umjereno zaslađene medom. U nastavku teksta autor  napominje da  pri odabiru meda treba paziti na njegovu kvalitetu i izvornost. Jedno od pitanja u anketi o kvaliteti prehrane koja bi se prebala provoditi bar jednom tromjesečno je: „Da li je djeci uvijek dostupna zdravstveno ispravna pitka voda ili nezaslađen ili malo (medom) zaslađen čaj?“ Med se spominje i u dijelu teksta gdje se govori o prednostima namirnica od punozrnatih žitarica: „U mješavinu žitarica se po potrebi može, radi jačeg slatkog okusa, dodati još suhog voća (grožđice su najslađe) te mala količina meda (ako djeca odbijaju jesti jer im je premalo slatko), a postupno s prilagodbom djece na manje sladak okus smanjivati i stupanj zaslađivanja.“ Kako vam to zvuči? Pomalo gorko, zar ne?! Ne zaslužuje li med daleko bolju poziciju u toj rang listi zdrave hrane za djecu? Zašto je med još uvijek podcijenjen i slabo zastupljen u kuhinjama vrtića i osnovnih škola?

djeca i med 3 

MED U PREHRANI ŠKOLSKE DJECE

Naši susjedi su prije nekoliko godina napravili velik kvalitativan odmak od ovakve sheme: otkako je 2011. godine pokrenut projekt „Tradicionalni slovenski zajtrk“ djeca u većini vrtića i škola u Sloveniji za užinu dobivaju: crni kruh, jabuku, mlijeko, maslac i – med! Zašto med? Prije svega jer je idealan izvor energije: kao prirodan invertni šećer koji ne nadražuje stijenke želuca i crijeva, organizam ga ne treba razgrađivati (bez probavljanja se apsorbira u krv) i u malim količinama ima visokokaloričnu vrijednost i zato brzo vraća potrošenu energiju. Uz to je i izvrstan posrednik između različitih vitamina i minerala, što je važno jer su i te male količine (svega 4 %) kojima med raspolaže dovoljne da se sačuva organska ravnoteža. Med djeluje smirujuće na živčani sustav, dobar je za očuvanje krvnih žila, rad bubrega, a pri liječenju osigurava brži oporavak organizma. Ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je med jedna od rijetkih namirnica čiste prirodne hrane koja (za razliku od voća i povrća) dugo vremena ne gubi svojstva svojih sastojaka.. Djeca koja uzimaju med imat će zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intezivniji rast i razvoj. Zato stručnjaci preporučuju davati djeci (u otopljenom obliku – zbog lakšeg uzimanja i apsorpcije). Osim svojih prehrambenih i preventivnih vrijednosti, med u svih uzrasta poboljšava koncentraciju i pamćenje i utječe na bolji, kvalitetniji i mirniji san, što dolazi do izražaja pred važan test ili usmeni ispit (mozak treba glukozu, a ne kofein ili „Red Bull“!). Treba li navesti još prednosti meda zbog kojih ne bi smio izostati iz školskih kuhinja?

djeca i med 2

RECEPTI ZA ZDRAV DORUČAK S MEDOM

KUHANE JABUKE S ZOBENIM PAHULJICAMA I MEDOM

Sastojci: 2 jabuke, 2 žlice zobenih pahuljica, 2 žlice meda, 1 jogurt, malo vanilin- šećera

Priprema: Jabuke oguliti i kuhati 30-tak minuta, zatim ih miješati s ostalim sastojcima do kremastog stanja. Ako se doda još jedna žlica zobenih pahuljica, dobit ćemo namaz za kruh.

MEDENI JOGURT

Sastojci: 1 jogurt, 1 žumanjak, 2 žlice meda

Priprema: Jogurt, žumanjke i med pomiješati 1 minutu mikserom, a zatim ohladiti najmanje 1 sat u hladnjaku. Poslužiti uz mliječno pecivo i namaz po izboru.

MEDENI NAMAZ

Sastojci: 250 g maslaca, 50 g meda, 50 g mljevenog cvjetnog praha

Priprema: Maslac ostaviti par sati da omekša na sobnoj temperaturi, zatim mu dodati med i cvjetni prah, te dobro izmješati (izmiksati). Ovaj namaz je najukusniji s integralnim ili raženim kruhom.

djeca i med 1

ZAKLJUČAK: Više je nego sigurno da zajedničko objedovanje u školama (po uzoru na tradicionalno obiteljsko objedovanje) unaprjeđuje međuljudske odnose i stvara osjećaj blagostanja i dobrobiti. Usprkos tome, samo manji broj škola povremeno vodi ankete o zadovoljstvu školskom prehranom, a u većini škola predstavnici roditelja i učenika uopće nisu uključeni u planiranje i unaprjeđenje školske prehrane. Iako edukacija o prehrani spada u nadležnost sanitarne inspekcije i zavoda za javno zdravstvo, na poslovima vezanim za školsku prehranu trebali bi surađivati i drugi kompetentni stručnjaci  (nutricionisti, prehrambeni tehnolozi, pedijatri), ali i laici, prije svega roditelji, koji bi trebali pomagati u izradi jelovnika. Pčelarske udruge se također moraju uključiti u inicijative o obrazovanju o pravilnoj ishrani i projekte promocije zdravlja, jer bez komunikacije između nadležnih subjakata, obitelji i vaninstitucionalnih partnera neće biti ni učinkovite sinergije. Usprkos brojnim dokazima da med (i drugi pčelinji proizvodi) spadaju u najprirodnije i najzdravije što se djeci u fazi rasta i razvoja može dati, u službenim jelovnicima školskih kuhinja još uvijek su zanemareni i spominje ih se tek kao zdravije sladilo – zamjena za šećer, a ne integralni dio menija. Zašto je tako, ne treba se pitati, već prionuti razradi novog uvjerljivijeg pristupa nadležnim institucijama i pokrenuti tribine, prezentacije i degustacije za građanstvo, prije svega roditelje, na kojima ćemo popularizirajući med i druge pčelinje proizvode, na višu razinu podići i svoju struku, odnosno poziv. Projekt „Tradicionalni slovenski zajtrk“ je svoj cilj ostvario u potpunosti, čak štoviše ovu su promotivno-edukativnu akciju uspjeli proširiti i na druge zemlje u Europi i svijetu. Na manifestaciji „Dani meda“ u Pazinu 2013. Udruga pčelara „Lipa“ i partneri su predstavili  dječju slikovnicu „Med za doručak“ čija je zadaća također bila  skretanje pozornosti predškolske i školske djece, ali i šire javnosti na važnost jutarnjeg obroka. U rujnu je UP „Radilica“ na Gajevoj tržnici organizirala „Medeni doručak“ kada se građanima nudio med na kruhu uz limunadu s medom. Ohrabrujuća vijest stiže i iz Pule: u OŠ Šijana održana je 2. Promocija pravilne prehrane u osnovnim školama u sklopu koje je jelovnik pripremalo čak 11 kuhara, a kušali nastavnici, ravnatelji i učenici skupa s roditeljima i uzvanicima iz Grada Pule i Županije istarske. Svi su bili oduševljeni menijem koji se sastojao iz svježih i zdravih namirnica redom od domaćih proizvođača i svi su se složili da je pravilna prehrana jedan od ključeva zdravlja. Hvala organizatorima ovakvih akcija kojih treba još puno više širom čitave zemlje ako stvarno želimo mijenjati prehrambene navike, jesti zdravu i prirodnu hranu od domaćih proizvođača i na kraju krajeva, ako uistinu želimo  pomladiti pčelarski korpus u Hrvatskoj!

šparuge i med 1

ŠPAROGE I MED – TANDEM ZA PET

Svatko tko živi u Istri, a vid ga dobro služi uz cestu ili u šumi iza bodljikavog grmlja lako će prepoznati nježnu i aromatičnu penjačicu dugih stabljika – divlju šparogu (lat. Asparagus maritimus) koja je zbog svoje niskokaloričnosti, bogatstva vitaminima, mineralima i vlaknima jedna od nutritivno najuravnoteženijih samoniklih biljaka na Mediteranu, a kao povrće su je obožavali još stari Egipćani, Grci i Rimljani. Kako se od davnina ova biljka smatrala čuvarem zdravlja (diuretik, laksativ, regulator holesterola i krvnog tlaka, sprječava bolesti srca, krvnih žila, štiti od astme, moždanog udara, jača kosti), ali i afrodizijakom (zbog visokog udjela vitamina E), šparoga je postala najcjenjenija samonikla kultura na području županije. Stoga i ne čudi da joj je Turistička zajednica klastera sjeverozapadne Istre posvetila posebnu gastronomsku manifestaciju.

«Dani istarske šparoge» se održavaju od 24. ožujka do 15. svibnja kada omiljenu proljetnu namirnicu možete naći na posebnim menijima po promotivnim cijenama u čak 34 restorana i konobe od Savudrije i Novigrada do Buja i Brtonigle. Šparoga se izvrsno slaže s mesom i ribom, tjesteninom i rižom, krumpirom i sirom, pa ne možete promašiti ni ako je pripremite doma s jajima, za juhu, kao prilog ili na salatu, niti ako ste malo odvažniji, pa pokušate spraviti neki maštovit desert kao što su to učinili chefovi kuhinje restorana «Stari Kaštel» nedaleko Buja u kojem je održana prezentacija ovogodišnjih «Dana istarskih šparoga». Ponudu raznih sirovih, prženih i kuhanih jela prvi put je dopunila i jedna delicija za koju su mladi, ali vrsni kuhari Nikola Tadijanović i Kristijan Budiša koristili – med! Za to je najzaslužniji naš kolega  Marčelo Melon iz Petrovije koji je na otvaranju manifestacije prezentirao med kao blago ovog podneblja podjednako  kvalitetno u hrani i značajno za turističku ponudu poput ribe, školjki, tartufa, vina, maslinova ulja…Zaslužno je i osoblje restorana u kojem se odvijala priredba u čast kraljice samoniklog bilja, ali i direktor Turističke zajednice Buje Valter Bassanese koji je zajedno sa svojim kolegama iz klastera još prije 8 godina osmislio ovu manifestaciju. Podsjetit ćemo da je skupa s Denisom Ivoševićem, direktorom TZ Istre nedavno posjetio pčelare na Bujštini kako bi promovirao nov turistički proizvod Istre – pčelarski turizam i tom prigodom podržao naše vizije i planove, pa je i ovo jedan od dokaza da je od riječi.

šparuge i med 3

Hrana, lijek, afrodizijak: najčešći epiteti koji se lijepe uz šparogu – i te kako podsjećaju na nutritivne i zdravstvene vrijednosti meda. Upravo zbog te koincidencije, ali i zbog činjenice da se med odlično sljubljuje sa svim drugim namirnicama,  u maštovito pripremljenoj kombinaciji provjereno će kod gurmana iz čitavog svijeta, izazvati najiskrenije oduševljenje, slast i pohvalu kuharu. Za razliku od meda šparoga je niskokalorična namirnica bogata vlaknima što je čini idealnom za one koji žele zdravo jesti, a uz to i  održati vitku liniju, no ne smijemo zaboraviti da jelo mora biti i radost ne samo za želudac, već i dušu, pa se nekad smijemo opustiti uživajući i u delicijama s malo više kalorija. Iako se na Istoku okusi miješaju već stoljećima, kad nas se mnogi i  dalje čude slatko-ljutim, slatko-kiselim ili slatko-gorkim  kombinacijama u jelima i desertima. U maštovitoj kombinaciji kakav je bio parfe od šparoga i meda lipe s okusom konjaka i karamela, ovaj se spoj gorko – slatko pokazao kao bomba fantastičnih aroma, mirisa i okusa. Lipov med jakog je mirisa i blagog okusa (inače odličan za žele ili mousse) pokazao se izvrsnim i u ovoj kombinaciji, jer ne dominira ostalim ukusima, već ih upotpunjuje. Pošto med podjednako oplemenjuje sve vrste jela, slastica i pića,  a mogućnosti sparivanja i igranja s različitim namirnicama  su gotovo neograničene, osobno sam uvjeren da uspjeh nekog restorana ne leži u njegovom ambijentu ili interijeru, već prije svega u kuharevoj kreativnosti i spremnosti da eksperimentira, uvodi nove trendove i širi kulinarske vidike. O toj temi je naš kolega razgovarao s mnogim uzvanicima, a posebno s gospodinom Giuseppe Casagrande, urednikom poznate talijanske revije «Papageno» koji je pohvalio nastojanja istarskih ugostitelja i proizvođača autohtonih proizvoda da se afirmiraju na eno-gastro sceni Europe i obećao da će uskoro obići i njegovu kušaonicu kod Umaga.

šparuge i med 2

Zahvaljujemo se organizatorima ove gastro-manifestacije i kolegi koji je branio naše boje i govorio okupljenim novinarima iz Hrvatske, Slovenije i Italije o dobrobitima meda u nadi da će učestvovanje pčelara Bujštine u ovakvim događanjima postati pravilo (a ne izuzetak, kao do sada), jer se na ovaj način i kulinarstvo i pčelarstvo u regiji diže na jedan viši, elitniji nivo.

antioksidansi 1

ANTIOKSIDANSI, SLOBODNI RADIKALI i ORAC VRIJEDNOST?

Povod ovom tekstu je članak «Pomidori, česan i šparuge – aduti zdravih jelovnika» u Glasu Istre od četvrtka, 27. veljače 2013. no razlozi za istraživanje antioksidativnih vrijednosti meda i drugih pčelinjih proizvoda mnogo su dublji od razočarenja što je med ponovo izostavljen s popisa visokovrijednih namirnica koje bi u bliskoj budućnosti trebale biti nositelji gastro-zdravstvenog turizma u našoj Županiji. Naime, u članku se između ostalog spominje kako će se «antioksidativne vrijednosti rajčice, češnjaka i šparoga utvrditi tzv. ORAC-metodom kao bazom za edukaciju konobara, kuhara i sommeliera o organoleptičkim svojstvima autohtonih gourmet-proizvoda u Istri.» Namjera pisca ovih redova nije osporavati visoke antioksidativne vrijednosti istarskog voća, povrća i samoniklog bilja je su one neupitne, već skrenuti pozornost na med, propolis i matičnu mliječ kao podjednako vrijedne prirodne izvore antioksidansa, prije svega flavonoida i fenolnih kiselina, koji imaju itekako koristan učinak na čovjekovo zdravlje. Osim toga spomenuta metoda utvrđivanja antioksidativnih vrijednosti namirnica u najmanju ruku je diskutabilna, jer ima samo teoretsku primjenu bez znanstvene verifikacije. No, objasnimo prvo što su to uopće antioksidansi i zašto su važni za naš organizam.

ANTIOKSIDANSI su fitokemikalije koje u maloj koncentraciji sprječavaju oštećenje biološkog materijala. U zdravom organizmu postoji ravnoteža između nastajanja slobodnih radikala i antioksidativne obrane samog organizma. Narušavanje te ravnoteže vodi do oksidativnog stresa, a on do poremećaja u metabolizmu stanice, gubitku fizioloških funkcija, pojavi različitih bolesti, preranog starenja ili smrti. Glavna karakteristika antioksidansa je sposobnost hvatanja, odnosno neutraliziranja slobodnih radikala.

SLOBODNI RADIKALI se nusprodukti normalnih fizioloških i metaboličkih procesa u stanici, a unose se u organizam iz vanjskih izvora, poput dima cigareta, zagađenog zraka, djelovanja UV i ionizirajućeg zračenja, primjenom umjetnih gnojiva, insekticida i pesticida. Stvaranje slobodnih radikala može biti povećano i u stanjima stresa, te povećanog fizičkog i psihičkog napora. Slobodni radikali su uključeni su u razvojne procese brojnih bolesti kao što su: astma, tumori, kardiovaskularne bolesti, katarakt, dijabetes, gastrointestinalne upalne bolesti, bolesti jetre, makularna degeneracija i drugi upalni procesi. Pridonose starenju stanica, mutagenezi, karcinogenezi i koronarnim bolestima srca. U medu postoji velika količina sastojaka koji pokazuju antioksidacijsku aktivnost, a mogu biti enzimski (katalaza, glukoza-oksidaza) i neenzimski ( flavonoidi, fenolne kiseline, askorbinska kiselina, enzimi, karotenoidi, vitamini C i E, te produkti Maillardovih reakcija). Osim što određuju boju meda, aromu i okus flavonoidi imaju i koristan učinak na zdravlje, a sadrže i protuupalna, antibakterijska, antialergijska, antiishemijska i antitumorska svojstva. Glavni flavonoidi u medu su: pinocembrin, krizin, pinobaksin i galagin. Najvažniji je pinocembrin koji osim antioksidativnog djelovanja, pokazuje i slabo antibakterijsko djelovanje, a pronađen je samo u medu i propolisu. Po nekim istraživanjima u Japanu najviše je antioksidanta u heljdinom medu i propolisu. I dok se zagrijavanjem u medu ona smanjuje, kod matične mliječi i propolisa antioksidativna aktivnost ostaje nepromijenjena. Količina flavonoida u medu iznosi do 6000 μg/kg, a puno je veća u peludu (0,5%) i propolisu (10%).

ORAC VRIJEDNOST (Oxigen Radical Absorbance Capacity) je sposobnost apsorpcije slobodnih radikala koju su svojevremeno mjerili znanstvenici jednog američkog sveučilišta. Po njihovoj teoriji se unosom hrane s visokim brojem ORAC jedinica može povećati razina antioksidansa u tijelu i pomoći prevenciji starenja, zaustavljanju nastanka bora, zaštititi zglobove od artritisa, smanjiti rizik od bolesti srca i povećati šanse za zaštitu od mnogih degenerativnih bolesti. Antioksidansi su vezani uz proces fotosinteze, pa se zbog visokog udjela određene vrste voća, povrća, cvijeća i sjemenki mogu se izdvojiti kao njihovi koncentrirani izvori. Najbogatiji izvori antioksidanata po ORAC metodici su: šumsko voće (gotovo 3 x više od crnog grožđa), a u povrću su češnjak, kelj, brokula i špinat daleko iznad luka i rajčice. Teoretičari ove metode mjerenja antioksidativne vrijednosti hrane po serviranju zauzeli su stav da su ukupne dnevne potrebe odraslog čovjeka za oksidansima 3.000 – 5.000 ORAC – jedinica. No, Američko ministarstvo poljoprivrede je 2012. godine povuklo svoju web-stranicu s ORAC-vrijednostima hrane u SAD, jer većina njih nije znanstveno potvrđena, ni podvrgnuta nezavisnoj recenziji u stručnim publikacijama, pa može potrošače zbog svoje nevjerodostojnosti dovesti u zabludu. Iz istih je razloga Američka agencija za hranu i lijekove i Europska agencija za sigurnost hrane zabranila isticanje potencijalne zdravstvene prednosti hrane s visokim ORAC-vrijednostima na etiketi proizvoda i bilo kakvo impliciranje antioksidativnih koristi pri označavanju hrane. O antioksidativnom kapacitetu kao novom parametru u procjeni kvalitete meda prvi put u našoj zemlji je bilo riječi na Nacionalnoj konferenciji o strategiji vrednovanja kakvoće meda u Opatiji 2011. godine kada je između ostalog iznesen podatak da med nije najbolji izvor vitamina C (kao najznačajnijeg antioksidansa), ali je ukupni sadržaj antioksidanasa u medu ekvivalentan sadržaju istih u rajčici. Valja naglasiti da nije bitna samo količina, nego i kvaliteta antioksidansa u proizvodu i da je za zdravlje ključna raznolika prehrana. Ako uz te činjenice znamo da je med višestruko koristan zbog obilja drugih podjednako važnih elemenata u sebi, nameće se pitanje: zašto onda med, propolis i matična mliječ i dalje u našoj sredini ostaju podcijenjeni ili čak izostavljeni s liste izvornih, prirodnih proizvoda visokih nutritivnih vrijednosti?

antioksidansi 2

ZAKLJUČAK: U potpunosti podržavamo nastojanja svih institucija u Županiji koje kontinuirano rade na podizanju kvalitete turističke ponude Istre kroz gastro-komponentu, pozdravljamo svaki i najmanji korak u popularizaciji bilo kojeg autohtonog proizvoda jer su svi redom vrhunske kvalitete zahvaljujući specifičnom podneblju i čistom prirodnom okolišu, no ako uistinu želimo Istru promovirati kao regiju zdrave prehrane onda se med i drugi pčelinji proizvodi jednostavno ne smiju zaboraviti u projektima, strategijama i vizijama. Svima u turističkom sektoru: kuharima i konobarima, sommelierima i managerima, voditeljima turističkih agencija i zajednica želimo uspješnu sezonu, u nadi da će shvatiti dobronamjernost naše poruke: «Istarski je med tako dobar da zaslužuje puno više respektabilnosti i medijskog prostora! Istarski med treba da stoji ravnopravno rame uz rame s svim drugim autohtonim proizvodima s ovog područja: vinom, maslinovim uljem, pršutom, tartufima, sirom…Istarski med treba biti ponos ne samo istarskih pčelara, već svih nas zajedno koji težimo kvalitetnijoj prehrani i zdravim životnim navikama!»

MED U ISTARSKOJ KUHINJI

MED U TRADICIONALNOJ ISTARSKOJ KUHINJI

istarska kuhinja 1

«Kako pripremiti zdravo i ukusno jelo od malo namirnica?» imperativ je svake kuhinje, bez obzira iz kojeg je kraja svijeta kuhar, odnosno domaćica, jer je kvalitetno osnovno kulinarsko umijeće temelj za svaku uspješnu nadogradnju. Glavne namirnice kao i u kontinentalnoj kuhinji su: brašno, jaja, mlijeko, povrće i meso, no svega toga u prošlosti u ovim krajevima nije bilo u izobilju, dapače zbog škrte zemlje ni obroci nisu mogli biti obilni. U Istri se jelu oduvijek pristupalo s izuzetnim poštovanjem, gotovo obredno. Hrana se pripremala s mnogo mašte, truda i ljubavi, jela su, pogotovo u unutrašnjem dijelu bila jednostavna, bez pretjerivanja u dodacima i začinima. Dok se u priobalju pripremala riba i morski plodovi, po selima u središnjoj Istri se kuhala maneštra, palenta, njoki, fažol i kiseli kupus. Iako su istarske domaćice oduvijek više cijenile kuhana od pečenih jela u odnosu na tradicionalnu kontinentalnu kuhinju koristile su mnogo više maslinovog ulja, vinskog octa i samoniklog bilja. No,  da li je med bio obavezan sastojak istarske kuhinje u stara vremena? Na ovo smo pitanje pokušali naći odgovor u starim gastronomskim vodičima i receptima iz prošlog stoljeća, ali i u jelovnicima rimsko-italske kuhinje, jer ne smijemo zaboraviti da su Istrom stoljećima vladali narodi iz tih zemalja. Kao i svugdje u svijetu u stara vremena med je u  prehrani bio dodatak od velike važnosti, a medovina omiljeno piće, no s pojavom šećera, med je i ovdje izgubio svoju ulogu vrhunskog začina i pojačivača okusa. Zbog veoma skromnih paša u Istri, meda ni kasnije nije bilo u izobilju, pa usprkos svojoj univerzalnoj primjenjivosti nije ni mogao doseći istu razinu korištenja  (kao  npr.  u  Slavoniji) s izuzetkom medenice koja se po sastojcima i pripremi ne razlikuje bitno od svoje kontinentalne inačice. Na smotri vina i  maslinovih  ulja  «Antonja»  koja se održava u Rovinjskom Selu povodom blagdana Svetog Antuna 18. siječnja, otkrili smo novo nadahnuće za spajanje tradicionalne i suvremene istarske kuhinje:

istarska kuhinja 2

NJENO VELIČANSTVO: ISTARSKA SUPA

Ove će godine «Antonja» ostati zapamćena prije svega zbog jednog jedinstvenog. izvornog, gotovo kultnog specijaliteta – istarske supe, čiju su pripremu na novi stari način prezentirali vrhunski kuhari iz Rovinja i okolice. U povijesti su se ovim  u suštini veoma jednostavnim energetskim napitkom hranili istarski seljaci ili se davao bolesnicima za brži oporavak, a danas  posebno prija u hladnim zimskim večerima pripremljen na otvorenom ognjištu po konobama i agroturističkim objektima širom Istre. Istarsko vino (zvalo se ono refošk, teran ili nekako drugačije) hvalili su još stari Grci i Rimljani, a da ne spominjemo da su se često nalazili i na stolovima austrijskog dvora i kranjskih baruna, te da su ih prošlih stoljeća uvozili i francuski veletrgovci, ponajbolji svjetski poznavatelji vina. Slično je i s istarskim maslinovim uljem, a i istarski je med također bio cijenjen u Austrougarskoj Monarhiji. Kako kruh upija vino, a riječ «supa» nastala od glagola «supati» (u prijevodu s dijalektalnog istarskog govora «upijati»), odatle i izreka: «Supa vino popila, supa mene opila!»

istarska kuhinja 3

RECEPT ZA PRIPREMU ISTARSKE SUPE

Sastojci: crno vino (Teran ili Borgonja), ulje od starih sorti maslina (buža, rošinjola) i med (umjesto uobičajenog «cukra», iako u stara vremena na selu nije bilo previše šećera), domaći stari kruh i papar.

Priprema: komad odrezanog kruha debljine 1 cm (200 g) se ispeče na gradelama (roštilju), te se u bukaleti  (zemljani vrč u kojem se sprema i iz njega pije supa) stavi 1 do žlice i pol meda i prstohvat papra, pa se zalije 1 žličicom ekstra djevičanskog maslinovog ulja. U tu se smjesu ulije 1 litar blago zagrijanog vina, te promiješa. Pečeni se kruh do pola umoči u vino i tako se servira.

Najvažnije prednosti meda u ovom receptu su da zamjenjuje šećer, veže sastojke i pojačava okus. Med je slađi od šećera, pa ga moramo koristiti u manjoj dozi (žlica meda mijenja žlicu i pol šećera). Kao i inače u klasičnom kulinarstvu i za istarsku supu preporučujemo bagremov med, jer je najlakši, ima najmanje peludnih zrnaca i ne dominira ostalim ukusima. Osim toga njegov ljupki, slatkasti okus se fantastično  sljubljuje s naglašenom kiselošću i oporošću terana, odnosno gorčinom maslinova ulja, pa zajedno daju harmoničan, gotovo baršunast osjećaj da se u njoj okusi isprepliću bez ikakva nadmetanja, već se spajaju tako da uznose jedan drugog. «Zašto onda istarska supa kao tako jednostavan, a tako fantastičan spoj izvornih okusa ne bi mogao u budućnosti postati formula za nov turistički proizvod, pa i suvenir?» – pitaju se organizatori i sudionici radionice na smotri u selu nadomak Rovinja, jednog od najturističkijih gradova na Mediteranu.

istarska kuhinja 4

ZAKLJUČAK: Uvjereni da je njeno veličanstvo istarska supa savršena kombinacija  dva najpoznatija i najpriznatija istarska dragulja u novom starom ruhu (jer se vinu i maslinovu ulju   pridružio  i med, kao treći dragulj u kruni ovog jedinstvenog proizvoda), ipak nećemo uzviknuti: «Aut bibat, aut abeat!» (latinski: «Il’ pij, il’ se nosi!») poput drevnih Rimljana, ali ćemo sve gurmane, domaće i strane pozvati da obavezno prilikom prvog slijedećeg boravka u Istri dođu u Rovinjsko selo kušati istarsku supu i tako podrže nastojanja Udruge Agrorovinj da se njihova radionica jednog dana pretvori u Festival istarske supe.

med u kuhinji 1

MED U SUVREMENOJ ISTARSKOJ KUHINJI

Činjenica da su u jednom tradicionalnom proizvodu kao što je istarska supa, majstori kulinarstva šećer zamijenili medom, kao daleko kvalitetnijom i zahvalnijom namirnicom, sigurno nije od radikalnog značaja, ali to je itekako važan pomak u percepciji meda u kulinarskim krugovima na Poluotoku, odnosno fuziji tradicionalne kuhinje i novih trendova u kulinarstvu.

U novije vrijeme šefovi kuhinja u istarskim hotelima i elitnim restoranima više ne daju  naglasak na ljekovita svojstva meda, već na njegova do sada manje istražena hranjiva svojstva, smjelo eksperimentiraju i s  puno mašte i ljubavi prema kuhanju otvaraju nove kulinarske vidike. Inicijativa o uvođenju meda u suvremenu istarsko kulinarstvo započela je još prije par godina u okviru pazinske manifestacije «Dani meda», kada se održalo prvo međunarodno natjecanje kuhara u pripremi jela na bazi meda. Nov doprinos u promjeni percepcije meda u domaćoj kuhinji ponovno su dali pčelari UP «Lipa» iz Pazina u timu s majstorima kuhanja poznatog pulskog restorana «Ribarska koliba» na gastro-projektu «Dolcevita» i manifestaciji «Medeni mjesec» održanoj u listopadu prošle godine, kada su nas više nego ugodno iznenadili maštovitim kombinacijama ribe i mesa s medom i drugim pčelinjim proizvodima. Osnovni cilj projekta je bio približiti med širem građanstvu, što bi u konačnici rezultiralo dizanjem pčelarstva u Istri na jedan viši nivo  po uzoru na vinarstvo i maslinarstvo.

Gastro-komponenta tek traži svoju potvrdu u istarskom turizmu, ali smo uvjereni da će vrlo brzo postati hitom poput vinskih i maslinskih cesta, tenisa ili wellnessa. Otkako je turizma u ovim krajevima, gosti su uvijek voljeti dobro pojesti i popiti, ali su im se uvijek nudila jela koja su bila daleko od tradicionalnih istarskih, dapače i od hrvatskih specijaliteta. Upravo iz tih razloga, tim stručnjaka s zagrebačkog instituta za etnologiju i folkloristiku u sklopu najnovijeg istraživačkog projekta «Okusi tradicije» koji provode Otvoreno učilište Diopter iz Pule, POU Andragog iz Županje i Stadium iz Vukovara, odlučio je pomnije istražiti poveznice između slavonske i istarske gastronomije, ali i moguće kombinacije tradicionalne i suvremene kuhinje u čast autohtonosti, a u slast  najprofinjenijih gostiju i gurmana iz čitavog svijeta.

U konačnici bi sva nastojanja etnologa, ugostitelja, kuhara i pčelara rezultirala unaprjeđenjem gastro-ponude domaćem i stranom gostu u produženoj turističkoj sezoni i dizanjem pčelarstva u Istri na jedan viši nivo  po uzoru na vinarstvo i maslinarstvo. Namjera etnologa koji rade na projektu «Okusi tradicije» je ne samo napraviti elaborat i publicirati ga, već organizirati besplatnu radionicu za tradicijsku kuhinju, zatim objaviti prigodnu kuharicu s originalnim receptima i na kraju projekta osmisliti verificirani nastavni program za zanimanje specijalist tradicijske kuhinje. Pozdravljamo ovakve projekte, ali poradimo i sami na promjeni ustaljenih navika! Med ipak nije tradicionalna namirnica u istarskoj kuhinji, ali je to tako dobar proizvod da mora naći zasluženo mjesto ne samo u elitnim restoranima, već i širem građanstvu kojem on još uvijek nije dio svakodnevice u kuhinji. Lijep primjer u tom pravcu spajanja tradicionalne i suvremene kuhinje je manifestacija «Istra gourmet tour» u sklopu koje se u biranim restoranima i konobama gostima nude poznati specijaliteti tipični za ovo podneblje uz neke nove kulinarske finese, a po izuzetno pristupačnim cijenama. Tako se nedavno na meniju jedne pazinske konobe našao izuzetan desert: skuta s medom od maslačka, a nadamo se da će po uzoru na njih i ekipu kuhara iz «Ribarske kolibe» u Puli i ostali ugostitelji na Poluotoku pokazati svu svoju kreativnost i upotpuniti svoju gastro-ponudu receptima na bazi meda. Moj kolega Ranko Anđelini, predsjednik UP «Lipa» iz Pazina – suorganizatora gastro-projekta «Medeni mjesec» u Puli krajem prošle godine, preporučuje krem juhu od kestena s medom od kestena, riblji file brancina s mediteranskim krumpirom i emulzijom od meda, vlasca i maslinovog ulja, a kao desert slatku palentu s kestenom, no ako niste baš ljubitelji ribe, svidjet će vam se carpaccio od govedine sa smokvama, suhim marelicama, umakom od maslinovog ulja, limunovog soka, oraha i meda od medljike kao predjelo, tagliata od ramsteka sa raguom od leće, pancete, salate od rukole, grana padane i meda s matičnom mliječi kao glavno jelo, te kruška u merlotu sa skutom, cimetom i medom od medljike kao desert. Naravno da su sve ove delicije djela vrsnih kuhara inovativnih  profesionalaca u kreativnom okruženju i mi se obični ljudi ne možemo tek tako mjeriti s njima, pa zato svima onima koji nisu baš skloni eksperimentiranju u kuhinji preporučujemo manje zahtjevne recepte. Pošto smo u jednom od prošlih brojeva otkrili kako se priprema lagana ljetna salata s pršutom i medom, a u prvom dijelu ovog teksta opisali jedan tipično zimski  specijalitet (istarsku supu), ovom ćemo prigodom preporučiti nešto što je prikladno za sva godišnja doba.

2b

RECEPT ZA PILETINU S ĐUMBIROM, MASLINOVIM ULJEM I MEDOM

SASTOJCI: pile (oko 1,4 kg), 1 češanj češnjaka, sol, papar, 1 žlica svježe naribanog đumbira, 3 žlice sojina umaka, 2 žlice extra djevičanskog maslinovog ulja, 1 žlica bagremova meda, 2 mlada luka, 1 grančica ružmarina 

MARINADA: narežite češnjak, zgnječite ga i dodajte u manju posudu. Dodajte malo soli, papra, đumbira, ružmarina, sojina umaka, te po 1 žlicu maslinovog ulja, meda i vode. Mladi luk očistite, operite  narežite na tanke kolutove, te dodajte u lonac. Zagrijavajte marinadu na laganoj vatri dok se med potpuno ne otopi. Sklonite i ostavite da se hladi.

PRIPREMA: Pile operite, obrišite i oštrim nožem narežite na 6 jednakih dijelova. Komade piletine stavite u marinadu i neka odstoje najmanje 2 sata. Pećnicu zagrijte na 200*C. Izvadite meso iz marinade, ocijedite ga i ostavite da se osuši. Zatim ga stavite na malo namašćen lim tako da strana s kožicom bude okrenuta prema gore i pecite oko 40 minuta u pećnici, dok ne poprimi zlatnu boju. Može se servirati toplo ili hladno uz prilog po vlastitom izboru. 

3

ZAKLJUČAK: Drage naše domaćice i kuhari, amateri i profesionalci, ne samo u Istri, već širom Lijepe naše, imajte na umu da med ne oplemenjuje samo slastice, već podjednako sve vrste jela i pića, pa ga svakako uvrstite u svoju svakodnevnu kuhinju. Za početak u pripremi svojih kolača šećer zamijenite domaćim medom, a potom u predjelima, salatama, umacima i preljevima (bagremov med se izvrsno sljubljuje s raviolima, pečenom govedinom ili brancinom, kestenov med s palentom). Budite uvjereni da s medom jednostavno ne možete pogriješiti i da Vaši ukućani i gosti neće zbog ove promjene gunđati, već dapače: bit će oduševljeni i tražiti još mnogo ovakvih slatkih iznenađenja!

med i dijeta 1

MEDENA DIJETA

Jeste li znali da se tjelesna težina za godinu dana poveća za 2 kg ako samo dnevno unesemo 50 Kcal više od potreba? Višak unesenih ugljikohidrata u organizmu se sprema u „rezervu“, tj. pretvara se u mast ili običnim riječnikom: u salo, a njegovom smo taloženju  naročito skloni vikendima i praznicima, u trenucima opuštenosti i bezbrižnosti! Zato su upravo postblagdanski dani i početak nove godine pravo vrijeme za donošenje važnih životnih odluka, između ostalog i o promjeni loših prehrambenih navika što bi nam trebalo pomoći da očuvamo zdravlje i vitalnost, te da nakon skidanja viška kilograma i detoksinacije organizma opet budemo zadovoljni svojim izgledom i kondicijom. Može li u tome pomoći med, postoji li znanstveno dokazana poveznica između korištenja meda i zdravog mršavljenja, da li je tzv. hibernacijska dijeta (mršavljenje u snu) mit ili neiskorišten adut u promidžbi pčelinjih proizvoda?

Stres i previše obaveza postali su dio naše svakodnevice, a ukusan obrok na kraju radnog dana (najčešće kasno uvečer) jedina je svijetla točka u mnoštvu briga. Zato i ne treba čuditi da u svijetu ima sve više i više pretilih ljudi i da je to postao jedan od velikih problema svjetskoj zdravstvenoj javnosti, jer je pretjerana debljina samo uvod u niz mnogo težih tegoba i bolesti! Pretilost širom otvara vrata za preopterećenje srčanožilnog, imunosnog i živčanog sustava kao i poremećajima metaboličkih i hormonalnih procesa u našem tijelu. A činjenica da su ljudi s viškom kilograma ujedno i osobe s manjkom volje za bilo kakve promjene u životu samo još otežava ovu zabrinjavajuću situaciju. Gladovanje ne pomaže, štoviše dugoročno šteti našem organizmu, a farmaceutska industrija je fokusirana isključivo na redukciju apetita putem neurotransmitera i profit koji ostvaruje kroz preparate na toj bazi – s puno marketinške pompe, ali kratkog daha! I liposukcija kao najpopularnija metoda odstranjivanja suvišnih masnoća iz tijela se nije baš iskazala na ovom polju, jer je znanstveno dokazano da su pacijenti (ukoliko se ne pridržavaju preporuka liječnika o ishrani i fizičkim aktivnostima) podvrgnuti toj operaciji 3 – 4 puta skloniji povratku izgubljenih kilograma! Može li med (kojeg većina potrošača doživljava kao visokoenergetsku namirnicu!) pomoći da osobe s prekomjernom tjelesnom težinom mršave bez ikakvih posljedica po svoje zdravlje?

Na pisanje o toj kontraverznoj kombinaciji ponukao me članak „Med topi suvišne kilograme!“ dr. med Rodoljuba Živadinovića („Pčelar“ 2/2006.) i tekst pod naslovom „Za vitku liniju – mršavite uz med!“ mr. Žarka Stepanovića („Darovi medonosne pčele“, 2012.) u kojima se autori nadovezuju na istraživanja i iskustva utemeljitelja tzv. hibernacijske dijete nutricionista Mike McInnes i Stuart McInnes („The Hibernation Diet“, 2006. i „The Honey Diet“, 2014.). Radeći niz godina na podizanju kvalitete ishrane sportaša, autori ovog koncepta došli su do zaključka da se oporavak od prevelikog tjelesnog napora ubrzava ukoliko testirani imaju naviku konzumiranja meda neposredno pred počinak. Spavati i mršaviti – fantastična ideja koja itekako imponira pasivnima i lijenima kakvih ima na pretek u klubu debelih! No, ne zvuči li to previše idealno da bude i realno?

U jednoj sam staroj knjizi o pučkoj medicini našao recept za mršavljenje na tragu hibernacijske dijete koji glasi: „Svako jutro, pol sata prije doručka na prazan želudac i navečer prije spavanja uzmite 2 žlice meda i 1 žličicu cimeta u prahu prokuhanog u 1 šalici vode. Ukoliko redovito pijete ovaj napitak, masnoće se više neće nakupljati u vašem organizmu i sigurno ćete smanjiti svoju tjelesnu težinu.“ Nedavno sam u časopisu o hrani (kakvih u posljednje vrijeme ima stvarno na pretek!) otkrio još jedan čudotvorni noćni napitak za mršavljenje: „U 2,5 dcl mineralne vode dodati 1 žlicu jabučnog octa i malo meda. Popiti uz večeru, a prije spavanja još 3 dcl mineralne vode s dodatkom soka od 2 limuna.“ Jednostavno da ne može biti jednostavnije, zar ne? Koji je onda razlog zašto se takvoj dijeti ne vjeruje? Što o tome misle naši pčelarski stručnjaci i apiterapeuti?

Fruktoza iz meda odlazi u jetra gdje se pretvara u glikogen koji regulira razinu šećera u krvi. Upravo taj mehanizam (tzv. fruktozni paradoks) omogućava kontinuitet u dotoku glukoze do mozga tijekom dana, posebice noću. Na pad glukoze mozak reagira aktiviranjem nadbubrežne žlijezde koja proizvodi tzv. „hormon stresa“, u većim dozama toksičan i opasan po ljudsko zdravlje. Uravnoteženi unos ugljikohidrata iz meda sprječava ovu pojavu i poništava negativan učinak adrenalina i omogućava produkciju tzv. anaboličnih hormona koji obnavljaju oštećeno i stvaraju novo tkivo, sagorjevaju masnoće i okrepljuju organizam. Sve se to dešava upravo noću i to u prvoj fazi sna pri čemu se isključivo troši i tjelesno masno tkivo, ali ne i masno tkivo mišića! Po ovoj logici ti hormoni predstavljaju naše urođeno prirodno sredstvo za vitku liniju! Zagovornici hibernacijske dijete  tvrde da je korisnije otići u krevet (nakon umjerene 15 minutne vježbe 3 puta tjedno) nego ići u teretanu i svoje tijelo izložiti gubitku težine, ali i mišićne mase, jer on uzrokuje već spomenute i potencijalno opasne hormone stresa. Da bi se potakao ovaj proces dovoljno je iz večere izbaciti namirnice bogate ugljikohidratima i zamijeniti ih bjelančevinama iz sirovog voća i povrća, piletine, tune i začiniti ih jabučnim octom. Valja pripaziti i pri unosu aminokiselina u organizam, jer i višak i manjak neke tvari može dovesti do poremećaja. Više od 4 žlice meda dnevno (64 cal po žlici) moglo bi okrenuti vagu protiv vas! Najnovija istraživanja negiraju neke od gore navedenih tvrdnji izjednačujući učinke fruktoze i glukoze u odnosu na kolesterol i trigliceride, pa ispada da za pretilost ljudi nije kriva vrsta šećera, nego njegova pretjerana konzumacija! U knjizi „Apiterapija“ dr. Peter Kapš ključnim čimbenicima u regulaciji tjelesne težine smatra hormone leptin (mozgu poručuje kolike su energetske zalihe) i grelin (povećava osjećaj gladi) i predlaže najjednostavniji mogući način popunjavanja zaliha glikogena u jetri (ne zaboravimo da za normalno funkcioniranje jetri treba 10 g glukoze svakog sata!): „Prije spavanja pojesti 1 – 2 žlice meda direktno iz staklenke ili otopljen u mlijeku (čaju).“ Učinkovitost dijeti daje umjerena tjelovježba, a prednost ispred trčanja i aerobika autor daje laganom opterećivanju mišića. Naglašava da je za mršavljenje u snu neophodno spavati u tišini i mraku da hormoni mogu normalno funkcionirati. Nakon preporuke svima da medom zamijene šećer i druge vrste sladila, autor  naglašava da su „jedna do dvije žlice meda dovoljne za miran san i dobar dan“.

med i dijeta 2

ZAKLJUČAK: Do danas nije otkriven čaroban eliksir koji bi pretile ljude oslobodilo viška kilograma, a da može jesti i piti što hoće i koliko god može! Važno je korigirati unos rafiniranih ugljikohidrata i zasićenih masti i smanjiti ukupan energetski unos za 500 – 800 Kcal dnevno (na taj ćemo način u 6 mjeseci izgubiti više od 10 kg!) Hranu podijelite u više manjih obroka (veličine koliko hrane stane na jedan dlan!), dodajte joj okus (a ne kalorije), dobro je sažvačite, izbjegavajte prezačinjene, suhomesnate i konzervirane proizvode! Med možda nije savršeno, ali je zato posve sigurno prirodno sredstvo za regulaciju tjelesne težine, jer aktivira prirodne mehanizme u našem organizmu koji oslobađaju i razgrađuju masne stanice, dakle troši ono što je negativno, a proizvodi ono pozitivno bez štetnih nuspojava! Pošto pri tom i potiče metabolizam i stanično disanje, djeluje antibakterijski i  kao detoksikant, med je idealno riješenje za mršavljenje nakon nakupljanja masnih naslaga tijekom blagdana, ali i općenito u svakoj prilici kad poželimo svom tijelu darivati  bar malo odmora! A nakon postignute optimalne tjelesne težine valja ustrajati na njenom održavanju i zadržati te navike kako nam se debljina ne bi poput bumeranga vratila nazad! Dakle, bez obzira na razlike u mišljenjima znanstvenika o hibernacijskoj dijeti, siguran sam u jedno: „Samo raznovrsna i umjerena ishrana donosi zdravlje!“, a ima li bolje hrane od one koja nam dolazi direktno iz prirode?!

kongres 1

III MEĐUNARODNI KONGRES AUTOHTONE KUHINJE IAGI

SVJETSKI POZNATI KUHARI U UMAGU: Tijekom vikenda 28. veljače do 2. ožujka u hotelu Sol Garden Istra održavao se 3. međunarodni Kongres autohtone kuhinje IAGI (Intenational Art of gastronomy in Istria). Već sam naziv manifestacije sugerira koje su poveznice s pčelarstvom, odnosno proizvodnjom meda. Znatiželjan po prirodi otkako se bavim ovim pozivom i svim u vezi njega obišao sam mnoge simpozije, kongrese i slična događanja gdje bih redovno slušao vrsne predavače, redom ljude iz struke o važnosti autohtone gastronomije kao dijela tradicije, kulture i prepoznatljive turističke ponude jednog kraja.

kongres 2

I ovaj je kongres čija je glavna tema «Autohtona kuhinja i gastronomska baština u profiliranju nacionalne i svjetske gastronomije» bila prigoda da se prezentiraju istarske delicije i potvrdi ugled koji Istra ima među turistima. Ako uistinu želimo da u budućnosti naša regija bude prepoznatljiva i u gastronomskom smislu, onda je poželjno još ovakvih susreta kuhara, ali i konobara i sommeliera iz različitih zemalja kako bi svi jedni od drugih kroz predavanja, prezentacije i degustacije naučili nešto novo i prenijeli to u praksu na dobrobit gosta od kojeg žive svi u turizmu.

kongres 3

Iako je zbližavanje kuhara iz čitavog svijeta, bez obzira na rasu, vjeru i političku pripadnost dovoljno lijep prizor sam po sebi, ovaj će mi kongres ostati u sjećanju iz više razloga. Jedan je izvrsno predavanje «Tradicionalna hrvatska jela u funkciji promidžbe hrvatskog turizma» prof. dr. sc. Slobodana Ivanovića, predstojnika Zavoda za ugostiteljstvo na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. Predavač nas je upozorio na krivu interpretaciju termina «autohtono» koji se (pre)često koristi u javnosti i medijima i da je ispravno reći «autentično» ili «tradicionalno». Autohtono znači da je samorodno, tj. da nema predhodnika, a autohtonih jela – nema (čak i pizza kao dio imidža talijanske kuhinje podrijelom je iz Palestine!) Po čemu je prepoznatljiva Lijepa naša nažalost nismo dobili odgovor, jer Hrvatska još uvijek nema svoj gastro-brand. Može li bogatstvo raznolikosti biti odgovor na to pitanje, jer će turist u našoj zemlji putovanjem od Slavonije i Podravine preko Zagorja i Gorskog kotara do Istre, Dalmacije i otoka imati priliku isprobati tisuće raznih okusa, mirisa kojima je zajedničko jedno: da se dugo pamti i da mu se želi vratiti i dogodine! Uz bojazan da ćemo zbog asimilacije s Europom izgubiti dio identiteta (način pripreme i čuvanja hrane, ali i prodaja na tržnicama) profesor Ivanović je iskazao nadu da nikad nećemo zaboraviti kako su kuhale naše bake i prabake, jer to je ono čime se trebamo ponositi i što nam treba osigurati međunarodni ugled.

kongres 4

Ništa manje zanimljivo bilo je i predavanje «Spoj autohtone kuhinje i kulture u turizmu» Doris Cerin Otočan, chefa i restoratera, članice Udruge kuhara istarske županije u kojem je iznesena kritika na račun turizma sunca i mora utemeljenom na boravak gosta u kampovima i hotelima bez dodatnih sadržaja i dan naglasak na kreativnost kao glavnog pokretača razvitka turizma. Turizam u kojem se međusobno prožimaju gastronomska, zdravstvena, sportska i kulturna komponenta nije samo trenutni trend, već budućnost ove djelatnosti i tko se prije prilagodi ovim novim vjetrovima bit će konkurentniji i privlačniji na globalnom tržištu. Više kvantiteta nema glavnu ulogu, daje se prednost širini ponude, u igri su nove forme marketinga, promocije i prezentacije. U tom kontekstu spomenut je i tzv. turizam doživljaja u koji se savršeno uklapa vizija o pčelarskom turizmu u Istri. Nemojte pomisliti da je o tome bilo riječi na ovom ili nekom drugom predavanju na Kongresu – niti slova, ali je formula za turistički paket koji spaja tradiciju i turizam u maslinicima podjednako primjenjiv u našoj grani. Povezujući aktivni turizam (posjet masliniku i sudjelovanje u berbi maslina), kulturni turizam (izložba ili koncert u sklopu razgleda) i enogastronomski turizam (piknik na otvorenom s tipičnim istarskim proizvodima uz degustaciju extradjevičanskih maslinovih ulja sa sommelierima za ulja) stvoren je nov proizvod koji u sebi njeguje tradicionalno i moderno na zadovoljstvo i gostiju, i domaćina. U završnoj riječi predavačica s bogatim iskustvom u ovoj branši (a ne tek suhoparni teoretičar!) naglasila je nužnost komercijalizacije proizvoda: od stvaranja, oblikovanja, dizajna, marketinga i prodaje i njegovoj dodanoj vrijednosti koja će pojačati cjelokupni doživljaj. Upravo ta komercijalizacija je poanta zbog čega bi pčelar morali posjećivati manifestacije ovog tipa, bez obzira da li kao izlagači ili publika. O unaprjeđivanju prodaje meda i drugih pčelinjih proizvoda dakako ovdje nije bilo riječi, ali da je ova formula itekako primjenjiva u našoj branši, dokazao je i naš kolega Ivan Kovač, ekološki pčelar iz Radoši kod Poreča, jedan od izlagača – sponzora ove manifestacije promovirajući svoj novi proizvod.

kongres 5

ČOKOMEDNE ČAROLIJE OBITELJI KOVAČ: I dok se u kongresnoj dvorani držala stručna predavanja, u prezentacijskom prostoru hotela Sol Garden Istra gostima su se svojom ponudom autohtonih jela predstavila i naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva: OPG Agroturizam Ograde, OPG Vošten, OPG Sokić Cerknik, te obrt Milena i MA-NI d.o.o. Bilo je veliko zadovoljstvo kušati njihove specijalitete, ali posebno mi je bilo drago posjetiti štand naših prijatelja Branke i Ivana Kovača iz Udruge pčelara «Nektar». Iako je meni osobno uvijek drago popričati s njima o aktualnostima u ekološkom pčelarstvu i sličnoj problematici, ova je prigoda ipak bila izuzetna, jer sam bio sudionik promociji njihovog novog proizvoda kojim je obitelj Kovač potvrdila svoj put inovativnih pčelara i proizvođača meda na drugačiji način.

kongres 6

Čokomedne praline «Casanova» – delicija na bazi tamne čokolade, bagremovog meda, crnih tartufa i orasa spravljena u čast legendarnog talijanskog zavodnika iz XVIII stoljeća Giacoma Casanove, osobe koja je bila i ostala sinonim hedonizma i avanturizma i kao takva zaslužuje da se uz njegovo ime vežu i svima poznati afrodizijaci kao jednog od temelja njegovih ljubavničkih uspjeha. Ako se sjetimo da je kao 18-godišnjak posjetio Istru i zaustavio se u Vrsaru gdje je uživao u blagodatima ovog podneblja, posebice crnog vina, onda postaje jasnom vizija proizvođača ove delicije: oplemeniti svoj bazni proizvod (ekološki med) dodatkom komplementarnih namirnica visoke nutricionističke i zdravstvene kvalitete u pomno odabranom, ali ukusnom i praktičnom pakiranju i uz podjednako dobro osmišljen marketing ponuditi potrošaču proizvod s višestrukom vrijednošću.

kongres 7

Obitelj Kovač je svojim pripravcima za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta Gym&Fit i Gym&Fit Plus (mješavine meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi u omjerima optimalnim za sportaše i osobe izložene većim fizičkim naporima već dokazala da u svojoj poslovnu strategiju ništa ne prepušta slučaju, jer se Branka i Ivan maksimalno trude i paze na sve detalje: od recepture za proizvode s dodanom vrijednosti preko izbora etikete do izlaska na sve zahtjevnije tržište, pa uopće ne sumnjam da će i praline «Casanova» vrlo brzo postati prepoznatljiv vrsarski brend i suvenir.

kongres 8

Iako na tom putu ne nedostaje birokratskih i malograđanskih prepreka, naš je Ivan neumoran i ima još mnogo dobrih ideja za unaprjeđivanje pčelinjih proizvoda u Istri i šire, kao i specifičnu viziju pčelarskog turizma na svom imanju, ali o tome drugi put da opet ne bih probudio zavist kod onih konzervativnijih kolega. Za kraj samo čestitke organizatorima kongresa, svim učesnicima, a posebice predstavnicima naše županije koji su još jednom svojim maštovitim delicijama pokazali svijetu da znamo i umijemo biti inovativni i kreativni.

kongres 9

ZAKLJUČAK: Iako to većina pčelara u Istri neće priznati, još je mnogo neiskorištenog potencijala u ponudi meda na našem tržištu, posebno ako su kupci turisti: od brendiranja, pakiranja, promidžbe i prodaje. Samozadovoljstvo konvencionalnih pčelara kojima je to proizvodnja meda isključivo dopunska djelatnost bez šansi da se ikad upuste u poduzetništvo i postanu profesionalci neće dugo trajati, jer nam se ulaskom Hrvatske u Europu nameću neka druga ekonomska i tržišna pravila. Činjenica da većina naših kolega bez ikakvih problema (kvantitativnog i kvalitativnog unaprjeđivanja proizvoda, propagande, podizanja konkurentnosti kroz nove, kreativne forme prezentacije i sl.) prodati sav med koji proizvedu i to na kućnom pragu bez suvišne papirologije (certifikata, svjedodžbi, etiketa) dakako ide u prilog konzervativnijem krugu pčelara, ali ne smije obmanuti i mlađe generacije koje tek uče kako proizvesti dovoljno kvalitetnog meda, a već se moraju suočavati s daleko zahtjevnijim tržištem nego njihove starije kolege. Slična je situacija i glede percepcije apiterapije i pčelarskog turizma. Na nedavnom predavanju Franca Šivica bio sam svjedok kako je publika reagirala saznavši gdje su u tim domenama otišli naši susjedi u Sloveniji. Bilo je tu divljenja tradicionalnom poimanju pčelarskog poziva u jednom narodu, pohvala na račun pojedinaca – entuzijasta koji uporno rade na unaprjeđivanju svoje struke, ali i društvenim institucijama koji podupiru njihovu kreativnost. Dakako bilo je i dosta zločestih, zavidnih i ljubomornih, ali je najmanje bilo onih samokritičnih koji bi priznali da smo si za mnoge greške, propuste i nedorečenosti – sami krivi, uvijek zbog istih osobina: bezidejnosti, nezainteresiranosti, pasivnosti i na kraju krajeva – svojeglavosti! Med je zdrav i nema nikakvog razloga zašto ga ne proizvoditi više, pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da ga prosječni Hrvat troši manje od 1 kg godišnje i po toj je prehrambenoj navici pri samom dnu u Europskoj uniji. Unaprjeđivanje prodaje meda i ostalih pčelinjih proizvoda usko je vezano za popularizaciju zdravog stila života, pa konzumaciju meda moramo proširiti među mlade njegovim uvrštavanjem u dnevni meni kuhinja u vrtićima i školama, ali i uključivanjem pčelara u sportska događanja (tenis, biciklizam, maraton) kroz sponzorstva ili degustacije, kao i druge konferencije i mitinge u vezi gastronomije, medicine i kulturne manifestacije. Na tako zahtjevno tržište nije preporučljivo izaći s običnom teglom meda na kojoj je rukom napisano porijeklo proizvoda, na takvo tržište treba izaći ponosan i pun samopouzdanja, ali ne bez artikla koji u sebi ne sadržava samo kvalitetu (ona ionako dolazi od prirode i pčela), već i dodatan trud nas samih kao kreativaca koji želimo učiniti taj proizvod još boljim, primamljivijim za oko kupca i ako baš hoćete i – skupljim! Iako nisam ni mali, a kamoli robni proizvođač meda, pa će me zlobnici (uvjereni da nema boljeg načina prodaje od njihovog) opet ogovarati kako im solim pamet bez razloga i prava na to, nadam se da će makar i manji broj kolega shvatiti moju dobronamjernost i bez podcjenjivanja mog trgovačkog iskustva, uočiti poruke ovog teksta i u budućnosti napredovati i kao pčelari i kao proizvođači i kao poduzetnici!

zajtrk 1

TRADICIONALNI SLOVENSKI ZAJTRK

U dobi između 5. i 12.-te godine djeca imaju sve veće potrebe za slobodom i u izboru hrane, pa prehrambene navike koje tada stvore ostaju za čitav život. Iako roditelji igraju najvažniju ulogu u stvaranju tih navika, ne smije se zaobići ni odgovornost i obveza vrtića i osnovnih škola da djecu educiraju o važnosti zdrave i uravnotežene prehrane. S obzirom da rastu i troše puno kalorija djeca u predškolskoj i školskoj dobi imaju velike potrebe za energijom, pa je izuzetno važno da njihov prvi, jutarnji obrok bude energetski izdašan i bogat svim potrebnim nutrijentima. Najbolji recept za usvajanje zdravih navika prehrane za čitav život jest – pružiti im pravi primjer. A to je uspjelo našim susjedima koji su prije godinu dana odlučili učiniti nešto radikalnije da bi djetetova hrana u vrtiću i školi postala raznovrsnija i zdravija od dotadašnje.

zajtrk 2

Projekt Tradicionalni slovenski zajtrk pokrenuo je sa svojim strateškim partnerima ČZS (Čebelarska zveza Slovenije) 18. studenog 2011. godine s ciljem da upozna predškolsku i školsku djecu, kao i širu javnost o važnosti jutarnjeg obroka u okviru prehrambenih navika s naglaskom na prednosti hrane domaćih proizvođača, a posredno i o važnosti poljoprivrede (posebice pčelarstva) za čovjeka, gospodarstvo i okoliš.

zajtrk 3

U ovaj hvalevrijedan projekt uključeno je 707 vrtića i 828 osnovnih školi (ukupno 268.074 djece) i na taj će dan kao tog petka prošle godine djeca u svim vrtićima i školama za prvi jutarnji obrok dobiti CRNI KRUH, MASLAC, MED, MLIJEKO i JABUKU. U okviru projekta otvorena je i internetski portal http://www.tradicionalni-zajtrk.si na kojem će se objavljivati sve aktualnosti u vezi projekta i natječaja za likovne i literarne radove na temu projekta.

Pokrovitelji projekta : Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i prehrambene industrije, Ministarstvo školstva i sporta, Ministarstvo zdravstva, Poljoprivredno-šumarska komora, Gospodarska komora, Institut za zaštitu zdravlja Republike Slovenije. Donatori ovog projekta (koji može i treba biti primjer svima nama) su: tvrtke iz prehrambene industrije, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrti i zadruge, fakulteti, školski centar, instituti, pčelarske udruge i drugi. Ako želite saznati nešto više o projektu, kliknite na stranicu Instituta za zaštitu zdravlja Republike Slovenije: http://www.ivz.si na poglavlje o prehrani gdje je temu opširnije obradio mr. Matej Gregorič i drugi u stručno-istraživačkom radu “Poročilo o evaluaciji projekta”.

skočko 1

FRUŠKOGORSKI SKOČKO – priča o unaprjeđenju prodaje meda

U sklopu sajma «Promohotel» u Poreču održava se i «Promonatura» – izložba autohtonih i ekoloških proizvoda, na kojoj se nude delicije iz Istre, ali i iz drugih dijelova Hrvatske. Našao sam tu međimursko bučino ulje, varaždinske likere u posebno dizajniranim i ručno ukrašenim bočicama, prirodne aromaterapijske i kozmetičke proizvode, slovenski pečeni sir, a kušao sam dalmatinsku pancetu i slavonsku kobasicu. No, nisu me zaintrigirali ni čvarci ni kulen, već nešto nalik na običnu staklenku s medom i dodacima, a opet sasvim drugačije zbog specifičnog marketinškog pristupa proizvodu. «Fruškogorski skočko» znakovit je naziv mješavine 18 vrsti sjemenki koštunjičavog i bobičastog voća zalivenih bagremovih medom. Ima tu orasa, badema, lješnjaka i drugih «đakonija» (kako odmila ove dodatke zovu Srijemci), a svima im je zajedničko da se proizvode organski (bez upotrebe umjetnih gnojiva i kemikalija) na salašu gospođe Mirjane Hemun u Banastolu 36 km od Novog Sada. Na maloj etiketi uz staklenku piše da je jedna mala žličica ovog proizvoda dovoljna za zadovolji dnevne potrebe za dizanjem imuniteta, regeneracijom moždanih stanica i sluznice unutrašnjih organa, te poboljšanje apetita, no mene je najviše zaintrigirala posljednja rečenica: «Odličan je kao afrodizijak!», jer se u medijima Skočko reklamira ni više ni manje nego kao sremačka alternativa Viagri, «napravljen isključivo od plodova prirode koji jači pol čini jačim». Kako afrodizijačka vrijednost meda ni u svijetu ni kod nas još uvijek nije dovoljno istražena, (a ako nije znanstveno verificirana, ne može biti ni optimalno iskorištena u komercijalnom smislu), zanimalo me da li se kod Skočka radi samo o propagandnoj lukavosti ili iza njega stoji puno truda da bi se prešle sve birokratske barijere oko registracije proizvoda. Iako je za svog Skočka gospođa Hemun osvojila veliku zlatnu medalju još 2010. godine na Novosadskom sajmu i tako dokazala da je kvaliteta njenog proizvoda neosporna, zaključio sam da je manje bitna priča o Skočkovom čudesnom djelovanju (koju ona potkrepljuje činjenicom da njen sin ima petero, a kći četvero djece!) i da je važnija ona druga strana iste priče – domišljat, ali i pomalo riskantan marketinški potez i njegov (očekivan ili neočekivan?) komercijalni učinak.

skočko 2

Unaprjeđenje prodaje pčelinjih proizvoda tema je koja zaokuplja pčelarsku javnost tek kad je riječ o prijelazu iz pčelarstva kao hobija ili dopunske djelatnosti u prave poslovne vode gdje vladaju neka druga oštrija i nemilosrdnija pravila. Svjedoci smo činjenice da prosječni stanovnik u našoj zemlji troši veoma malo meda (a da o drugim pčelinjim proizvodima i ne pričamo) i da je percepcija ovog proizvoda (kao cjelokupne struke!) među građanstvom još uvijek daleko od onoga što svojom kvalitetom za ljudski organizam zaslužuje. S druge strane nepodržavanje novih svjetskih trendova u ishrani u sklopu općeg pokreta za povratak prirodi od strane resornih ministarstava i nadležnih institucija na lokalnoj razini i nerazumijevanje preventivno-terapeutskih prednosti pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje samo otežavaju ionako nezavidnu situaciju na tržištu. Ovoj situaciji u mnogome su nažalost doprinijeli i sami pčelari svojim konzervativnim poimanjem trgovine, ignoriranjem novih metoda prezentacije, promidžbe i prodaje, vjerujući da se na tržištu može opstati i bez dodatnih ulaganja u sebe, asortiman i posao općenito. Ako je netko zadovoljan prodajom «na kućnom pragu» bez robne marke, deklaracije, posebno dizajnirane ambalaže, a širenje asortimana i oglašavanje putem medija smatra nepotrebnim, neka mu bude, ali mora biti svjestan da se na taj način unaprijed odriče prosperiteta u budućnosti! Pčelarima starije dobi kojima je ovo zanimanje samo dopunska djelatnost nemamo pravo zamjeriti – rijetko koji se koristi Internetom, pa kako onda od njega očekivati da pokrene web-prodaju?! Mladi se pčelari ipak ne smiju osloniti samo na usmenu reklamu, ustaljen asortiman i zastarjele oblike prezentacije naslijeđene od generacija prije njih. Na što trebaju obratiti posebnu pozornost? Ne postoji univerzalan obrazac za konkurentnost, propagandu i siguran plasman: tržište je živ organizam koji se mijenja iz dana u dan i valja mu se prilagođavati, a ne čekati da se ono formira prema našim očekivanjima! Pravila tržišnog ponašanja gdje vladaju veliki sustavi i multinacionalne kompanije ne važe za male gospodarske subjekte na malom tržištu, no u oba slučaja valja usmjeriti aktivnosti koje će povećati interes za pčelinje proizvode i njihovu potrošnju. Pošto je opća percepcija o pčelarstvu i prednostima meda i drugih pčelinjih proizvoda nažalost još uvijek niska, moramo organizirati što više predavanja za građanstvo, posebice mlade i mijenjati njihove prehrambene navike (naravno: u pravcu redovne potrošnje meda), sudjelovati na takmičenjima (kako bi potvrdili kvalitetu svog proizvoda) i u zajedničkim aktivnostima Udruge (programi, akcije, donacije), jer sve to itekako pozitivno djeluje na stvaranje određene slike o sebi kod kupaca i na ukupno unaprjeđenje prodaje! Zato mladi pčelari koji su tek zagazili u poduzetničke vode moraju neprestano iznalaziti nove promidžbene metode (sudjelovanje na manifestacijama, nastupi u medijima). Istarski vinari i uljari su to znali iskoristiti, ali se nisu prepustili samozadovoljnosti, već su se nastavili boriti na sve moguće načina za što bolji plasman na tržištu. Uspjeh u direktnoj prodaji na kućnom pragu, na tržnici, sajmovima i manifestacijama ovisi od samog prodavača: njegovog izgleda, komunikativnih vještina i ponašanja na štandu. Smoking i kravata možda nisu primjereni, ali ni krajnje ležerno odijevanje (izlizane traperice, trenirka i tenisice), jer uspješan prodavač prvo prodaje sebe, a tek potom svoj proizvod! Zato ne šaljite kupcu krivu poruku o sebi i držite do svog izgleda! Nadalje, uspješan prodavač uočava kupčeve potrebe i onda mu za njih nudi najpovoljnije rješenje i savjet. Dakle: ne dosađuje mu informacijama o svom proizvodu (njegovim svojstvima, cijeni, popustima), već mu naglašava prednosti koje će imati krajnji korisnik! Na većim prodajno-izložbenim manifestacijama gdje je prisutan veći broj pčelara, uspješniji će biti onaj s najkvalitetnijom prezentacijom robe, ali i samog sebe! Prvo podrazumijeva uredno složenu deklariranu i etiketiranu robu s dodatnom obavijesti o svojim prednostima na atraktivnim reklamama i oznakama obilježenom prodajnom mjestu, a u drugom slučaju se valja prethodno pripremiti za svakojaka pitanja kupaca, naučiti prevladavati eventualne prigovore, jednom riječju ovladati komunikacijskim vještinama). Sve više kolega pčelara otvara vlastitu internetsku stranicu, svjesni da je danas web oglašavanje medij s najbržom stopom rasta (pogledajte kako je to na: www.apimelon.hr uradio Marčelo Melon, pčelar iz Petrovije kod Umaga), ali ne treba bježati ni od «staromodnih» intervjua za tisak (nedavno su tako ekipe domaćih i stranih novinara posjetile pčelara iz Škofi kod Oprtlja gospodina Darija Vežnavera). Njima ne treba zavidjeti, već učiti od njih kako se boriti za kvalitetu, pouzdanost i prepoznatljivost na sve žešćem tržištu. Ako imate i samo jednu vrstu meda, to ne znači da ne možete popraviti izglede na tržištu različitim pakovanjima (posebno oblikovana staklenka, poklopac pokriven tkaninom od jute ili pamuka), a neke sorte možete dodatno oplemeniti jednostavnim umakanjem stabljika eteričnih biljaka (matičnjak, mravunac, bosiljak) u med prije punjenja. Med je izuzetno dobro prijemčiv medij za mirise, ali je isto tako odlična baza za razne dodatke (sušeno voće, orasi, lješnjaci, bademi i drugo koštunjičavo i bobičasto voće). Odličan primjer je Fruškogorski skočko, ali i praline s tartufima «Casanova» Ivana Kovača, pčelara iz Poreča. Svaki taj mix je mješavina više vrsta sastojaka od kojih svaki za sebe ima neospornu kvalitetu, ali zajedno čine maštovitu i djelotvornu kombinaciju. Na taj je način primarni proizvod dvostruko oplemenjen: dodanim prednostima i posebnom pričom koja ide uz njih. Dakako da sve ove kombinacije (popis i podrijetlo sastojaka) moraju biti ubilježene u deklaraciji ispravnim nazivom i količinom, uz uobičajene podatke (rok trajanja, način uporabe, uvjeti čuvanja). Zbir svih nabrojanih aktivnosti uz individualni angažman osigurati će prepoznatljivost našeg proizvoda, a to je ulaznica u europski klub velikih igrača u tom sektoru. O promociji i unaprjeđenju prodaje Vaših proizvoda neće nitko drugi voditi brigu, nego Vi sami! U uvjetima sve oštrije konkurencije neće biti dovoljno samo proizvesti kvalitetnu robu, već je i plasirati na što kvalitetniji način! Ne budite konzervativni i ne robujte predrasudama – budite domišljati, inovativni i kreativni, jer samo tako možete parirati većim i reklamiranijim proizvođačima!

casanova 1

     Neovisno od obveza na poslu ili u udruzi, volim lutati po Istri, uvijek u potrazi za nekim događajem koji promovira bar jedno od sedam istarskih blaga: ribe i plodove mora, vino i rakiju, pršut i sir, maslinovo ulje, tartufe i samoniklo bilje, te naravno i med. Svaki od mnogo sajmova u Istri ne slavi samo proizvod koji je plod čiste i netaknute prirode, te blage mediteranske klime, već i rezultat velikog truda malih ljudi da iz škrte zemlje izvuku vrijednost više za svoju obitelj, prijatelje, goste…Na sva svoja hodočašća obavezno nosim fotoaparat koji nije neka skupa marka, ali služi svojoj svrsi: da slikom zabilježi događaje i ljude koji to zaslužuju zbog  ljubavi prema svom kraju i pozivu. Med iz košnica istarskih pčelara neizostavni je dio ponude na tim sajmovima i danas mogu tvrditi da više nema nijedne gastro-manifestacije u Istri u koju nije uključen bar jedan štand s pčelinjim proizvodima. Od svih zgoda za ovu sam prigodu izabrao onu «najškakljiviju»: Casanovafest u Vrsaru.

casanova 2

CASANOVA, PLODOVI MORA I MED

Zašto baš ovaj festival i kakve on veze ima s pčelarstvom?  Povijest kaže da je najpoznatiji talijanski zavodnik u ovom istarskom gradiću boravio u 2 navrata, pa ga i opisuje u svojim memoarima – zbog lijepih žena, ali i dobrog ića i pića. Tijekom svih dana trajanja Casanovafesta posvuda u gradu se nudi čitava lepeza delicija koje nazivamo skupnim imenom afrodizijaci, a čak 10 vrsarskih restorana je osmislilo kompletan Casanova meni baziran na tartufima, školjkama i – medu. Jer tko je mogao bolje znati da «ljubav ide kroz želudac» od osobe koja bi ujutro nakon raskalašene noći pojela čak 50 ostriga da povrati snagu i započne nove pustolovine? Odgovor na pitanje: «Je li legendarni Giacomo svoju ljubavnu moć temeljio na afrodizijacima i da li je u njegovom jelovniku med zauzimao posebno mjesto?» – potražili smo u njegovim memoarima, ali i kroz razgovor s ovdašnjim kuharima.

casanova 3

POVIJESNE ČINJENICE

Casanova je bio hedonist, ali čelična zdravlja, uvijek vedar i raspoložen. Iako inteligentan i načitan, vječno je lutao prekomjerno uživajući u ženama, spletkarenju, kocki, hrani i piću. I tako sve do (nećete povjerovati) svoje 40.-te godine kad mu je naglo opala seksualna snaga, a s njom i samopouzdanje. Istog je trena odložio svoju raskošnu odjeću, (a s njom i oholost), te nastavio životariti do svoje 73. godine. No, 1743. godine kada je posjetio Vrsar (tada Orsaru), Giacomo je tek napunio 18 godina i itekako je znao uživati u blagodatima istarskog podneblja, posebice domaćem refošku. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da su se najbolje i najukusnije ostrige, koje je ovaj bonvivan posebno volio, još od Rimskog doba uzgajale upravo u Limskom kanalu, zaljevu između Vrsara i Rovinja. Ove školjke (poznate i kao «mlijeko oceana») sadrže veliku količinu cinka, minerala koji je nezamjenjiv u proizvodnji testosterona (muškog spolnog hormona), pa ne čudi da su oduvijek smatrane afrodizijakom. A je li Casanova kao stimulans za jačanje opće kondicije, pa slijedom toga i libida, odnosno potencije koristio i orase u medu? Pretpostavljamo da su i njemu bile poznate prednosti jednog od najstarijih recepata za kvalitetan ljubavni život: svako jutro valja pojesti kuglicu od meda, sezama, vrhnja i pšeničnih klica, pa ne bi smjelo biti razloga za zabrinutost ni u poznijoj dobi! Podsjetimo da je u antičkim vremenima bio običaj da mlade žene odmah po vjenčanju piju poseban napitak spravljen od meda i ječmenih klica (kasnije hmelja), kako bi spriječile frigidnost i povećale plodnost (otud i naziv «medeni mjesec»).

CASANOVA 55

MED – hrana, lijek i – afrodizijak

Naziv afrodizijak dolazi od imena grčke božice ljubavi, ljepote i plodnosti Afrodite, pa se općenito afrodizijakom smatra bilo što (hrana, piće, biljke, začini, mirisi…) za što se vjeruje da pospješuje libido i vođenje ljubavi. Usprkos svim «argumentima» (koje su neki naši sugovornici pretjerano naglašavali) još uvijek nije znanstveno dokazana učinkovitost afrodizijaka (čak ni megapopularnog tartufa, o kojem smo već pisali na ovim stranicama u kontekstu njegova sljubljivanja s medom), no neosporna je činjenica da plodovi mora i još neke namirnice zahvaljujući Omega-3 masnim kiselinama, bjelančevinama, vitaminima A, C i E, te posebno B-grupe, ugljikohidratima, cinku, jodu, te prirodnom amfetaminu uistinu doprinose stvaranju preduvjeta za željen, opušten i uspješan ljubavni čin. Također je sigurno da određene tvari u školjkama i medu šire krvne žile i kapilare, osim toga su i izvor neophodne energije, utječu na funkcioniranje žlijezda s unutrašnjim lučenjem o kojima dijelom ovisi i spolni život, zagrijavaju organizam i potiču na znojenje, djeluju na središnji živčani sustav tako da relaksiraju, pojačavaju želju i uzbuđenje, što rezultira podizanjem samopouzdanja i općeg raspoloženja. Zbog velike količine ugljikohidrata med je visokokalorična namirnica koja nas okrepljuje gotovo trenutačno, a koju organizam lako probavlja, jer njeni šećeri vrlo brzo ulaze u krv i mišiće. Između ostalog med sadrži bor i folnu kiselinu koji pomažu stvaranje estrogena, ženskog spolnog hormona, ali i asparaginsku kiselinu koja također ima važnu ulogu u spolnoj aktivnosti.

casanova 4

ZAKLJUČAK

Za potpun doživljaj ljubavi ipak su potrebna sva čula, a ne samo miris i okus. Ako su ispunjeni svi ovi uvjeti s različitih izvora, ali međusobno funkcionalno isprepletenih, ovaj će čaroban spoj u nama stvoriti pozitivnu energiju i obostran osjećaj zadovoljstva. Da li to ostrige i med čine pojačavajući cirkulaciju ili potičući aktivnost mozga koji je naš najvažniji seksualni organ, (stručnjaci smatraju da je tajna u placebo učinku, odnosno autosugestiji), konzumentima nikad nije bilo važno. Ako u zagađenoj urbanoj i industrijski prezasićenoj sredini već ne možemo utjecati na okolinu koliko bismo htjeli, ne moramo se i hraniti loše i gutati antidepresive kako bi izgurali još jedan dan. Redovitim uzimanjem pčelinjih proizvoda poboljšati ćemo opće stanje organizma, pojačati imunitet i otpornost na stres, pa se s tim i spolni život učiniti zdravim i vitalnim. A ako se usput osladite i drugim biološki vrijednim namirnicama: tartufima ili plodovima mora, te osladite orasima ili bademima i sve to zalijete čašom crnog istarskog vina – nakon toga sigurno nećete biti bezvoljni i depresivni. Hoće li iza toga uslijediti još nešto u Casanovinom stilu, odgovorili su nam vrsarski kuhari:  «Ova jela slave ljubav, mi ih s ljubavlju pripremamo, pa će ona na kraju ljubavlju i uzvratiti!»

pršut i med 22

PRŠUT I MED: NEMOGUĆA KOMBINACIJA?

     Svaki sajam u Istri je nastavak vječne priče o delicijama koje su plod izuzetnog podneblja i vrijednih ljudi, bez obzira je li riječ o vinu, maslinovom ulju ili medu. Naravno da su svim gurmanima (bez obzira da li dolaze s Dalekog istoka ili bliskog nam Zapada) i dalje privlačniji tartufi ili pršut nego med unatoč svojoj iznimnoj kvaliteti. Ipak valja priznati da su  organizatori ovakvih manifestacija čvrsto odlučili da u sklopu sajma obavezno budu prisutni i pčelari, posebice registrirani u ekološkoj proizvodnji.

handmadefest

Nažalost u Istri postoje samo 2 ekološka pčelara: Armandu Sirotić iz «A& Ž» u Buzetu našli smo na 11.-tom sajmu ručnih izrada, maštovitosti i dizajna «Handmadefest» u Puli, a Branku iz OPG Kovač iz Radoši za 7. Internacionalnom sajmu pršuta u Tinjanu. Upravo je toliko godina koliko traje ovaj sajam prošlo otkako je započela preobrazba ove mesne prerađevine u registrirani autohtoni specijalitet  o čijoj se proizvodnji, plasmanu i marketingu vodi institucionalna briga uz svijest da pršut nije samo hrana, već i dio regionalne, odnosno nacionalne baštine. A gdje je tu med istarskih pčelara, da li se bar približio svom pravom i zasluženom ugledu? Ideja o brendiranju istarskog meda postoji već odavno i ona je i te kako vrijedna truda, rada i borbe, no uvijek se zapne na neizbježnoj financijskoj strani projekta. Iako smo na sajmu već vidjeli jednu neobičnu deliciju – pršut sa sladoledom, upitali smo gospođu Kovač da li postoji recept za pršut u medu.

sajam tinjan

Naravno da postoji, ove ga je godine predstavio čuveni «goli kuhar» Jamie Oliver u svojoj knjizi  «Sve za 15 minuta»: laganu ljetnu salatu na bazi pršuta, smokava, mozzarelle i bosiljka u preljevu od maslinovog ulja, limunovog soka i naravno – meda! Evo to kaže jedan od najpopularnijih kuhara na svijetu o ovoj deliciji: „Volim ovu salatu. Osim što je super kombinacija, ona uvijek izgleda vrijedna napora, što je vrsta recepata koji mi se sviđaju. Uspjeh je to zbog neobičnog spoja slanog pršuta, mliječno bijele mozzarelle i slatkih smokava, koje moraju biti dobre kvalitete. Najbolje smokve su talijanske i najbolje vrijeme za kupovinu od lipnja do kolovoza, kada im je sezona. Koristite zelene ili crne smokve – svejedno je.

SEKSI SALATA

NAJLAKŠA I NAJSEKSI SALATA NA SVIJETU

Sastojci: 4 smokve, 4 veće fete pršuta, mozarella, bosiljak, 6 žlica maslinovog ulja, 3 žlice limunovog soka, 1 žlica meda, sol i papar

Priprema: Najprije morate presjeći smokvu uzduž i poprijeko, ali ne sasvim do dna. Zatim malo razdvojite bazu smokvi da razotkrije unutrašnjost. U ovom trenutku ćete misliti: „ Oh , da izgleda lijepo…“. Što je još važnije, to vam omogućuje da preljev uđe pravo u sredinu smokve. Sve te sitnice stvarno pomažu da salata bude posebna. Jednostavno stavite smokve u posudu, posložite po jednu fetu pršuta oko svake smokve, postavite kriške mozzarelle i pospite bosiljkom. Pomiješajte ekstra djevičansko maslinovo ulje, sok od limuna , med, malo morske soli te svježe mljeveni crni papar zajedno u zdjeli i poškropite salatu preljevom. Salata sad izgleda vrlo sexy…PS: dobro je imati i malo kruha na stolu kako bi njime pokupili fine, sočne sokove iz salate – prava poslastica.

Drugi, ništa neobičniji, a opet za prste polizati nam je preporučio gospodin Ivan Kovač:

PRŠUT S DINJOM

Sastojci: pršut, dinja, limeta, med

Priprema: pršut izrežemo na tanke fete, a dinju na manje kockice, zatim sve zajedno posipamo usitnjenim listićima svježe limete i pokapamo cvjetnim medom.

ZAKLJUČAK: Iz razgovora s mnogo kuhara, someliera, domaćica i gurmana saznali smo da su još uvijek u manjini oni koji se usude eksperimentirati u svojoj kuhinji. Kombiniranje različitih do jučer nespojivih okusa: slatko – ljuto, kiselo – gorko ili slatko – slano kao u gornjem slučaju i dalje spada u zonu zabranjenog, odnosno nepreporučljivog! Tradicionalisti u kulinarstvu se slijepo drže tradicionalnih vrijednosti i formule: ako je bilo dobro 100 godina – čemu onda išta mijenjati? Na svu sreću postoje i oni drugi: hrabriji, inovativniji i spremniji na avanturu zvanu „fusion kuhinja“ u kojoj gotovo da nema pravila, bar ne krutih kao u pučkoj kuhinji! Ne smijemo zaboraviti da je med nekad bio povlastica bogatijih i da se običan čovjek htio ne htio morao zadovoljiti energetski zadovoljavajućom  hranom u skromnim obrocima i bez puno „nepotrebnih“ začina. Iz naše perspektive gastro-manifestacije ne postoje samo da bi podsjetile turiste i domaće stanovništvo na autohtone proizvode, već da bi ih se senzibiliziralo i po pitanju novih trendova u kulinarstvu. U svakom slučaju pčelari se trude svoje potrošače uvjeriti bar u činjenicu da je zdravije zamijeniti medom šećer, a koliko će nam još vremena trebati za redovnu upotrebu meda u svakodnevnoj kuhinji, uistinu je nezahvalno nagađati… Ipak se nadamo da će onih koji gunđaju na svaku i najmanju promjenu tradicionalnog recepta biti sve manje, a onih spremnih na izazove u kuhinji sve više!

SEPOMAIA VIVA UMAG 2012.

SEPOMAIA VIVA I MED U ANTIČKO DOBA

Svake godine krajem srpnja Muzej Grada Umaga svoje sugrađane i mngobrojne turiste obraduje Međunarodnim festivalom antike „Sepomaia Viva“ (latinski naziv za područje od Savudrije, Zambratije, Katora, Umaga, Sv. Ivana do Lovrečice). Tako je bilo i ovog ljeta kada je na pozornici Trga Sv. Martina  u starogradskoj jezgri Umaga na dva dana ponovno oživjelo vrijeme Rimljana i gladijatora, antičkih igara i plesova, te jela i slastica po drevnim receptima. Radionice klesarstva, keramike, mozaika i freske vodili su vrsni istarski umjetnici, a ove jedanaeste po redu sezone imali smo priliku upoznati i jednu od najstarijih tehnika tkanja. Najmlađima je bio najzanimljiviji dio s antičkim igrama za djecu, klaunovi Ludus i Onofrio te fotohrafiranje u tradicionalnim togama, a ženskom dijelu publike se najviše svidjela modna revija. Na putovanju po davnoj prošlostidalje su nas pratile čarobne plesačice umaške udruge „Gaia“, a vrhunac večeri bila je borba gladijatora iz milanske udruge „Ars Dimicandi“.

borbe gladijatora

Posjetitelji su obje večeri aktivno sudjelovali u programima svih radionica, a po prvi put na Trgovišću (prostoru ispred Muzeja) uz tradicionalno bogatu trpezu i vino, imali su prilike kušati i med pčelara iz Udruge pčelara Bujštine: obitelji Miani iz Završja i Melon iz Petrovije. Za ovu priliku odjeveni u odjeću iz rimskih vremena Mirjana, Ljubica i Marčelo izložili su ono čime se ponose oni – kao proizvođači, ali i čitava sjeverozapadna Istra kao destinacija. U turističkoj ponudi Istre uvijek su se isticali vino i maslinovo ulje, pršut i tartufi. Tek posljednjih godina je med postao ravnopravan segment gastronomske ponude, a medu, kao i drugim pčelinjim proizvodima to mjeste itekako pripada. O tome svjedoče i dokumenti iz davne prošlosti, pa tako i iz vremena starih Rimljana.

Gaj Julije Cezar

U Rimskom carstvu izmijenili su se mnogi carevi, ali njihova ljubav prema pčelarstvu i medu je uvijek ostala ista. Prema receptima iz kuharice Marcusa Gaviusa Apiciusa bogataške gozbe započinjale su maslinama i vinm zaslađenim medom, a završavale bi desertom od voća, orašastih plodova i kolača od meda. Poput Egipčana i starih Grka i Rimljani su darivali med svojim bogovima i stavljali ga u grobove svojih najmilijih. Možda su Grci ušli u povijet kao prvi koji su se i teoretski počeli baviti pčelama i pčelarstvom (prisjetimo se da je prve stručne knjige o uzgoju pčela napisao Aristotel), ali i u starom Rimu je proučavanjepčela bio dio općeg obrazovanja i kulture, pa je tako čak i postojalo zanimanje „njegovatelj pčela“. Kako je proizvodnja meda donosila znatan profit, pčelarstvo je bilo tako prošireno da nije postojao posjed baz barem jednog pčelinjaka. Kao i u staroj  Grčkoj, osim za hranu i piće, Rimljani su med koristili i kao univerzalno sredstvo za liječenje, kozmetičko sredstvo, antidepresiv, pa čak i kao afrodizijak.

STARORIMSKA TRPEZA - kopija

Med su koristili i rimski vojnici kao antiseptik za rane zadobivene u brojnim bitkama, a njihov glasoviti vođa i imperator Gaj Julije Cezar (100. g. pr. Kr. – 44. g. pr. Kr.) navodno je za plaćanje poreza umjesto zlata prihvatio med. Najznačajniji pjesnik rimske književnosti za vladavine caraAugusta – Publije VergilijeMaron (70. g. pr. Kr. – 19. g. pr. Kr.) u svom životnom djelu „Eneida“ spominje da glavni junak epa Eneja u hipu promatra kao „u proljeće rano po poljima cvjetnim na suncu posluju pčele“. U svojoj je enciklopediji „Naturalis Historia“ pisac i znanstvenik u vrijeme vladavine cara Nerona Gaj Plinije Stariji (23. g. pr. Kr. – 79. g. pr. Kr.) tvrdio da je med s otoka Šolte traženiji u Rimu od atenskog.

Hieroglyph

Iz povijesti znamo da je još Kleoparta, egipatska kraljica (69. g. pr. Kr. – 30. g. pr. Kr.) i ljubavnica Gaja Julija Cezara i Marka Antonija znala za blagotvorna svojstva meda, pa se, kako bi sačuvala mladolik izgled, redovito kupala u medu i mlijeku. Poznati rimski pjesnik iz vremena cara Augusta Publije Ovidije Nazon (43. g. pr. Kr. – 18. g. po Kr.) u svojoj nedovršenoj elegiji „Medicamina Faciei“ („Kozmetika za žensko lice“ poznata i kao „Umjetnost ljepote“), posvećenoj Rimljankama koje žele sačuvati svoju ljepotu i zavodljivost, odnosno usporiti starenje i propadanje svog lica i tijela, nudi ženama recepte za kozmetičke tretmane u kojima je jedna od komponenti i med, štoviše obećava da će „njihovo lice nakon preporučenih tretmana zasjati bolje nego u zrcalu“.

pčelari na festivalu antike Umag 2012.

Na kraju ovog malog povijesnog podsjetnika treba reći da se dana ne zna pravi odgovor na pitanje: zašto je s padom Rimskog carstva na neko vrijeme nestala i praksa pčelarenja? Tko zna, možda nam nova pokoljenja arheologa i povijesnih istraživača u budućnosti razotkriju i tu zagonetku. Za sada ćemo se zadovoljiti opisanim saznanjima i odama medu u poeziji i prozi tih vremena, naravno uz svaku pohvalu organizatorima „Sepomaie Vive“ i pčelarima Bujštine koji su prezentirali svoje proizvode i više nego profesionalno, s naglaskom da priredbi koje populariziraju med iz povijesnog aspekta treba još više, jer med kao jedinstven prirodni eliksir to i zaslužuje.

med i tartufi 3

MED I TARTUFI – LJUBAV NA PRVI MIRIS

Tko još nije čuo za tartufe, najcjenjenije i najskuplje gljive na svijetu? Vjerojatno znate i što je razlog tako visokoj cijeni: dakao – rijetkost, ali i legenda o njihovoj afrodizijačkoj moći.

A znate li da se na latinskom jeziku „tartuf“ zove „tuber“, pa odatle i naziv sajmu „Tuberfest“ koji se već 18 godina za redom održava u malom istarskom mjestu Livade nadomak stoljetne Motovunske šume. Listopad je mjesec u kojem se gotovo na svakom uglu središnje Istre slavi kraljica gljiva: Motovunu, Oprtlju, Buzetu, a Livade se svih vikenda od 30. rujna do 4. studenog iz pitomog seoceta pretvaraju u veliko sajamsko središte – centar svijeta tartufa, jedino takve vrste u Hrvatskoj. Tartufa ima i drugdje u svijetu, no istarski su jedinstvenog okusa i vrhunske kvalitete, a ono što im daje iznimnu aromu je teška glinasta zemlja ispod Motovunske šume. Zato i nije čudo da se u Livade slije rijeka gurmana, znatiželjnika i turista iz kontinentalne Hrvatske, a ima ih koji potegnu čak iz Amerike ili Japana da bi na čas pomirisali čuveni Tuber Magnatum Pico – istarski bijeli tartuf. Sajam posjećuju i poznati političari, estradne zvijezde i druge javne osobe, jer je to sajam za koji vrijedi pravilo: vidjeti i biti viđen! Ove se godine u vještini traženja tartufa na terenu (uz profesionalnog vodiča i dresirane pse, dakako) okušao i bivši predsjednik RH, gospodin Stipe Mesić.

med i tartufi naslov

Ove je godine sezona za tartufare bila gotovo katastrofalna: čak ni najstariji ne pamte ovako ekstremnu ljetnu sušu! Ali su zato na svoje došli svi ostali sajamski izlagači, jer „Tuberfest“ nije samo izložba tartufa, već i mjesto gdje se mogu degustirati vina, maslinova ulja, sirevi, rakije i drugi istarski autohtoni proizvodi, pa naravno i – med! Iskoristio sam priliku i upitao gospodina Vergilija Daklića, jednog od čak 8 istarskih pčečlara na sajmu: „Je li tartuf usitinu afrodizijak ili je to samo reklama za turiste dubokih džepova?“ I još važnije: „Ne bi li se med i orasi – narodni proizvod za iste boljke trebao bolje prodavati od tartufa?“ jer su se cijene tartufa popele na vrtoglavih 4.500 eura za 1 kg prve klase, pa su se „gljive od suhog zlata“ za sajmenih dana više mirisale i fotografirale nego kupovale. Svi su se pčelari složili da je tartuf svjetski brand i da mu je nemoguće parirati, ali da je napravljen i sretan kompromis između ove dvije delicije: tartuf u medu, na radost gurmana najistančanijih ukusa! A male tajne u sljubljivanju aromatičnih okusa bijelog tartufa i meda objasnila nam je gospođa Lorena Paladin, vlasnica tvrtki „Miris Istre“ i „Tartufino“, po struci ekonomist, a po vlastitom izboru fititerapeut. Tartufi za pripremu ove delicije moraju biti svježi, najbolje kvalitete, ubrani u razdoblju od polovice listopada i do kraja prosinca, jer tada imaju najjači miris. Kako bi omjer meda i tartufa u konačnom proizvodu bio optimalan, koristi se isključivo bagremov med, jer je svijetle boje i nenametljivog okusa. Listići bijelog tartufa se maceriraju u medu duže vremena kako bi med na sebe vezao mirisne molekule tartufa. Mnogima je (pa i meni osobno) ovaj nesvakidašnji spoj blage arome bagremova meda s opojnim, ali teškim mirisom tartufa bio nezamisliv, ali kad sam prvi put kušao ovu deliciju, doslovce sam ostao bez teksta. Dva potpuno oprečna okusa izvrsno su se sljubili u ovoj neodoljivoj kombinaciji možda i bolje nego u maslinovu ulju ili maslacu. Gospođa Paladin nam je otkrila još jednu tajnu: postoje stotine recepata s tartufima, neki su iznimne delicije, neki zanimljivi, a neki dodavanjem tartufa samo nepotrebno poskupljuju jelo. Na prezentacijama po sajmovima u zemlji, ali i širom svijeta (Zurich, London, New York, Dubai) pripremali su štrudlu od jabuke, pečene jabuke, pana cottu, sladoled, sir, pečena svinjska rebra, sve začinjeno i preliveno medom s tartufima. Tržište za ovaj specifičan proizvod su Belgija, Švicarska, Singapur, Hong Kong, Ujedinjeni Emirati.

med i tartufi 2

Možda su u pravu oni koji tvrde da su tartufi afrodizijak rezerviran samo za bogataše, ali jedno je sigurno: imamo prirodno bogatstvo kojim se rijetko tko na svijetu može pohvaliti i tartuf itekako zaslužuje svoje mjesto, ali ni med ne zaostaje za njim. Tartuf u sebi krije bogatstvo vitamina, minerala i proteina. Niacin štiti organizam od starosne demencije i Alzeheimerove bolesti, vitamini B2 i B6 brane organizam od stresa i iscrpljenosti, minerali potiču imunološki sustav. Ali ova i još mnoga izvanredna nutritivna svojstva imajui orasi i med, zar ne? Kako je razlika u cijeni te dvije delicije ogromna, upitali smo gospođu Lorenu zašto kao sirovinu ne koriste jeftiniji crni tartuf? Odgovor je bio: on nije tako aromatičan kao bijeli, a i kora crnog tartufa se mrvi, pa bi to pokvarilo vizualni efekt.

I za kraj, tartufe su otkrili stari Rimljani prije 1.800 godina, za vladavine Mlečana lov na tartufe je bio dozvoljen samo pojedincima, a za vrijeme Austro-Ugarske svi bi tartufi završavali na trpezi u Bečkom dvoru. Ali ne smijemo zaboraviti da je naš med također bio iznimno cijenjen i u Rimu i u Beču. U svakom slučaju promocija tartufa, ali i ostalih autohtonih proizvoda uvelike pridonosi prepoznatljivosti unutrašnjosti Istre i produžetku turističke sezone, a turistima, kao i svim drugim sladokuscima prepuštamo da sami izaberu deliciju po svom ukusu. Dobar tek svima žele pčelari i tartufari iz Livada, Motovuna, Buzeta, Oprtlja. I ubuduće nam je dobrodošao svatko tko još nije probao med s tartufima, jer smo sigurni: tko ga jednom proba, uvijek će se vraćati u Istru i tražiti još!  

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s