STRUČNI RADOVI

a1a2

Stručni rad “Mala pčelarska škola – ključ za održivi razvitak struke i nov ruralno-turistički proizvod” prvi je put predstavljen javnosti na III međunarodnom kongresu ruralnog turizma u Osijeku 23.-26. svibnja 2012.g. I u ovom je radu naglasak na važnost edukacije mladih kao jedinom sigurnom ulaganju u budućnost pčelarstva, odnosno novom modelu vaninstitucionalnog obrazovanja predškolske djece i učenika osnovne škole u specijaliziranom objektu (kula iz XIX st. preuređena i opremljena za potrebe nastave) i realnom okruženju (apisarij u galeriji, ogledni pčelinjak u neposrednoj blizini). Poveznica između struke, tradicije i ruralnog turizma u području gdje je turizam osnovni pokretač većine drugih djelatnosti,  odnosno most između pčelarstva i turizma nameću se sami po sebi.

Strukturirani apstrakt  na hrvatskom i engleskom jeziku možete preuzeti na stranici  108-109  Knjige sažetaka:  http://www.kongres-seoskog-turizma.org/zbornik_satezaka.php 

naslov rada

MALA PČELARSKA ŠKOLA – KLJUČ ZA ODRŽIVI RAZVITAK STRUKE I NOV RURALNO-TURISTIČKI PROIZVOD                                                                                

 APSTRAKT 

Potaknut poražavajućim činjenicama o visokoj starosnoj dobi pčelara, nedostatnosti  klasičnog  školovanja u pomlađivanju kadrova i slabom medijskom osvrtu na ovu temu, autor novim pristupom istoj problematici pokušava iznaći rješenje koje će osigurati budućnost pčelarstvu, a sekundarno postati i nov turistički proizvod.

Ciljana skupina (djeca predškolske dobi i učenici osnovnih škola) u grupama po 6 polaznika pohađa nastavu u trajanju 2 školska sata. Nastavni program je podijeljen u 4 tematske cjeline: «Život i rad pčela», «Pčele i pčelari», «Pčelinji proizvodi», «Med – hrana i lijek». Polaznike kroz predavanja, projekciju edukativnih filmova i radionice (prilagođene uzrastu) vode mentori – iskusni pčelari. Cilj je djecu osloboditi straha od uboda pčela, naučiti ih razlikovati od ostalih kukaca, objasniti kako funkcionira zajednica, upoznati s koristima od meda i ostalih pčelinjih proizvoda, te ih tako – kroz igru, radionice i druge aktivnosti – na jedan ležerniji, a opet poučan način zainteresirati za pčelarstvo. Djeca imaju priliku vidjeti pčele «u živo» – u apisariju, ali i na oglednom pčelinjaku u neposrednoj blizini škole. Mala škola pčelarstva je odmak od klasičnog sustava, jer poučava djecu u realnom okruženju umjesto dosadašnjeg odlaska pčelara u vrtiće i škole. Praktično znanje stečeno uz mentora je osnova za njihov daljnji napredak kao pčelara, ali i kao ljudi u odnosu na život, prirodu, zajednicu. Edukaciju vrše članovi Udruge na volonterskoj osnovi. Ukoliko strateški partneri ne budu kvalitetno pratili razvitak Centra, početni entuzijazam će opasti, te se nastava neće moći organizirati po zadanom planu.

Mala pčelarska škola će biti smještena u kuli iz XIX. stoljeća u Segetu, selu 3 km od Umaga. Dio naselja (kula, vila, gospodarske zgrade i park) je zaštićeno kulturno dobro, za koje se predviđa kompletna obnova i pretvaranje u elitni turističko-hotelijerski centar, pa u takvom okruženju i novoj funkciji kula može postati prava turistička atrakcija.

KLJUČNE RIJEČI

pčelarstvo, obrazovanje, djeca, kulturno dobro

THE LITTLE SCHOOL OF BEEKEEPING – THE KEY TO THE SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF THE PROFESSION AND A NEW RURAL TOURISM PRODUCT                                         

 Motivated by the defeating facts about the old age of beekeepers, inadequacy of the conventional education system with regard to introducing young generations into the profession and a poor media coverage of this subject, the author uses a new approach to the same issues in an effort to find a solution that would ensure the future of beekeeping and, as a secondary output, become a new tourism product as well.

The target group (pre-school and primary school children) in groups of 6 participants will attend classes in the duration of 2 school periods. The curriculum is divided into 4 thematic units: «The Life and Work of Bees», «Bees and Beekeepers», «Bee Products», «Honey – Food and Medicine». Participants will be guided through the lectures, screening of educational film and workshops (age adjusted) by mentors – experienced beekeepers.

The objective is to liberate children from fear of bee stings, teach them the distinction between bees and other insects, explain the functioning of been community, introduce them to the benefits of honey and other bee products and thus – by means of playing, workshops and other activities – in a relaxed, yet educational manner spur their interest in beekeeping. Children will have opportunity to see bees «live» – in an apisarium, at a model apiary in the near vicinity of the school. The little school of beekeeping is a step away from the conventional system, since it teaches children in the actual environment rather than through typical beekeeper visits to kindergarten and schools. The practical knowledge acquired with the help of mentors is the basis for their further advancement as beekeepers, but as a people as well, with regard to life, nature, community. The education will be carried out by members of the Associations on a voluntary basis. If strategic partners fail to keep up with development of the Center, the initial enthusiasm will subside, and it will not be possible to organize classes according to the scheduled plan.

The little school of beekeeping will be located in a XIX century tower in Seget, a village 3 km from Umag. A part of the settlement (the tower, villas, agricultural buildings and park) is a protected cultural resource, planned to be fully restored and turned into an elite tourism and hotel center; therefore, in such surroundings whit a new function the tower may become a real tourist attraction.

KEY WORDS

beekeeping, education, children, cultural resource

1. UVOD

 Pčelarstvo je divan poziv koristan ljudima i prirodi, jer bez pčela više na Zemlji ne bi bilo života onakvog kakvog imamo danas. Kao najvažniji oprašivač, pčela je nezaobilazni čimbenik u razvoju poljoprivrede, pa je time i jedan od najvažnijih elemenata u održavanju ravnoteže ekosistema. Pčelari su marljivi i skromni, gotovo samozatajni ljudi, nažalost još uvijek podcijenjeni u sredini koja favorizira neke druge djelatnosti.

U sve težim uvjetima za opstanak pčela (trovanje pesticidima, masovni gubitak pčela) pčelari nisu njihovi gospodari, već prijatelji koji im pomažu u nevolji, a one im za tu skrb i ljubav uzvraćaju medom i ostalim darovima, izuzetno vrijednima za naše zdravlje i vitalnost.  Družeći se s tim ljudima na poslu, u pčelarskoj školi, na stručnim seminarima i studijskim putovanjima, tijekom svakog razgovora osjetio bih bojazan da će sva ta ljubav, znanje i iskustvo jednog dana usahnuti, a pčela nestati.

Ovaj rad otvara problematiku strukture pčelarskog korpusa (dob, kvalificiranost, motivacija) i potencijala ove djelatnosti pred ulazak Hrvatske u EU. U tom kontekstu rad je usko povezan s projektom Udruge pčelara Bujštine «Apiarium – centar za promicanje pčelarstva» u naselju Seget nedaleko Umaga. Primarni cilj projekta je edukacija djece i omladine, a sekundarna revitalizacija kulturno-povijesne baštine i pokretanje apiturizma na području sjeverozapadne Istre.

Ukoliko ga znanost i struka prihvate, ovaj projekt može postati temelj za novi model obrazovanja djece predškolske dobi i učenika osnovnih škola, pa slijedom toga i putokaz drugim udrugama kako pomoći održivi razvitak struke. Pošto će se u Centru paralelno s edukacijom odvijati i neke druge aktivnosti (izložbe, radionice, svečanosti) zanimljive lokalnom stanovništvu, putnicima-namjernicima (pčelarskim udrugama iz regije, studentima veterine), ali i izletnicima (turistima zasićenim kupanja i sunčanja), za očekivati je da kula postane i središte apiturizma u destinaciji.

2. ANALIZA STANJA U PČELARSTVU HRVATSKE

 U Hrvatskoj ima oko 10.000 pčelara (od toga 7470 evidentiranih u Registru pčelinjaka i pčelara prema podacima Hrvatskog pčelarskog saveza iz 2011.) i većinom su to: amateri i hobisti (81%), bez kvalifikacije, osobe starije dobi i bez nasljednika u krugu obitelji, što je vidljivo iz tablice 1. i grafa 1. Prema istraživanju Puškadije (2001.) prosječna je dob pčelara 52 godine, 53 % pčelara ima srednju stručnu spremu, 45 % su umirovljenici, što se vidi na grafu 2. i 3.

Tablica 1.   Ukupan broj pčelara u Hrvatskoj i tranzicijskim zemljama

 

 Zemlja  Češka  Poljska  Bugarska  Makedonija  Slovenija  Hrvatska  Albanija
Broj pčelara  61.428  45.000  45.000  10.000  9.500  6.720  5.000

 

Izvor: Puškadija, Z., Štefanić I., Kezić N., Grgić Z. (2001.) Analiza poticaja u hrvatskom     pčelarstvu

Graf 1. Odnos profesionalaca i amatera u strukturi pčelara u Hrvatskoj

graf 1.

                                             Izvor: http: www.pcelinjak.hr (2010.)

Graf 2.  Dobna struktura pčelara na Bujštini

GRAF 2.

                                                                      Izvor: Izrada autora

Graf 3.  Obrazovna struktura pčelara u Istri

graf 3.

                                                    Izvor: Izrada autora

Blagi pomak u pozitivnom smjeru u posljednje dvije godine zasluga je nove poticajne politike Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog pčelarskog saveza (zakonski regulirana mogućnost prodaje vlastitih proizvoda – tzv. «prodaja na kućnom pragu», besplatan lijek, tehnička potpora – povrat 50 % sredstava uloženih u apitehniku), nažalost je privid, jer se povećao samo broj registriranih, a ne sveukupan broj pčelara u Hrvatskoj. Važno je istaknuti i činjenicu da ulaskom Hrvatske u EU neregistrirani pčelar gubi pravo na poticaje, pa je to još jedan razlog za porast broja registriranih pčelara. Ne tješi ni podatak da je broj novih, mladih pčelara u blagom porastu, jer je to posljedica recesije (traženja izlaza iz krize u dodatnoj djelatnosti), a ne promjene u percepciji pčelarskog poziva.

 2.1.  Resursi i potencijali pčelarstva u Hrvatskoj

Pčelarstvo u strukturi stočarstva prema istraživanju Špoljarić (2010.) sudjeluje sa svega 0,1 %. Proizvodnja meda u Hrvatskoj je oko 7.000 t. Europska unija – kao najveći svjetski uvoznik meda proizvodi svega 51 % od svojih ukupnih potreba. Ako se uzme u obzir činjenica da samo Njemačka godišnje uveze 100.000 t meda, te da je prema istraživanju Dukić i dr. (2002.) za potrebe pčelarstva iskorišteno svega 10 % resursa, onda je jasno koliki su nam proizvodni potencijali. Svi ekonomisti koji su proučavali ovu gospodarsku granu u funkciji malog poduzetništva su uvjereni da profesionalno bavljenje pčelarstvom može četveročlanoj obitelji donijeti egzistencijalnu sigurnost. S obzirom na pašne uvjete, proizvodnju meda u Hrvatskoj moguće je udeseterostručiti, a to znači i zaposliti veliki broj mladih ljudi, koji zbog krize i nedostatka radnih mjesta u vlastitoj struci, traže alternativu u samozapošljavanju, odnosno malom poduzetništvu.  Ruralni turizam (bar u Istri) gotovo da se pretvorio u ugostiteljstvo u seoskom ambijentu, a to nije njegova svrha niti perspektiva. Zanimanje mladih za poljoprivredu je i dalje minimalno. Objekata (poput kule u Segetu) od kulturno-povijesnog značaja, bez sadržaja i funkcije u Hrvatskoj ima daleko više nego pčelarskih udruga (u Istri 6). Osim takvih objekata, izuzetno zahvalnih za razvitak više oblika turizma (edukacijski, zavičajni, kulturni, gastronomski) koji prosto vape za revitalizacijom i mogućnosti da postanu turističke atrakcije, pčelarima (ali i ne samo njima) u svrhu edukacije stoji na raspolaganju i čitav niz praznih seoskih škola, odavno zatvorenih zbog pada nataliteta u ruralnim sredinama. Utoliko je hvalevrijedna inicijativa Pčelarske udruge «Učka» iz Opatije koja je početkom ove godine oko sebe okupila dvadesetak učenika iz osnovne škole, oformila grupu zainteresiranu za pčelarstvo kao hobi i uz veliku podršku nastavnika i pedagoga, ali i lokalne zajednice, u praznim prostorima obližnje područne škole započela s njihovom edukacijom.

2.2. Obrazovanje pčelara u Hrvatskoj

 U Hrvatskoj funkcionira više modela osposobljavanja za pčelarski poziv. Formalni se program obrazovanja odraslih najčešće obavlja u Pučkim otvorenim učilištima koje po završenoj školi izdaju verificirani dokument o kvalifikaciji, a u neformalni oblik obrazovanja spadaju seminari i stručna predavanja, znanstveni skupovi i studijska putovanja.

Za predškolsku djecu i učenike nižih razreda osnovnih škola povremeno se organiziraju odgojno-edukativne akcije u sklopu nastave o prirodi ili sata biologije, no pčelari koji posjećuju vrtiće i škole u edukaciji daju naglasak na nutritivno-zdravstvene vrijednosti meda umjesto da djecu usmjere k upoznavanju struke, jer samo tako – na neposredan način mogu utjecati na stvaranje novih generacija pčelara. Dobar primjer u praksi je angažman tri pčelara iz Petrovije kod Umaga koji su pomogli projekt pod nazivom «Pčelarstvo» u tamošnjoj područnoj školi. U desetak škola u Hrvatskoj postoje i tzv. učeničke pčelarske zadruge, gdje djeca teoretski i praktično savladavaju osnovna znanja iz pčelarstva kao vannastavne aktivnosti. Jedna od takvih je «Apiculae Civitas Novae» u osnovnoj školi «Rivarela» u Novigradu. Nažalost, usprkos nastojanjima svih pčelarskih entuzijasta – osnivača škola, udruga, te raznim drugim poticajima, dosadašnji stručno-obrazovni sustav nije u stanju zaustaviti negativne trendove u pčelarstvu (visoku starosnu dob, neambicioznost, pasivnost), pa je indikativno da se stanje u pčelarstvu može popraviti samo promjenom ili dopunom obrazovnog sustava. Projekt «Apiarium» Udruge pčelara Bujštine (slika 2.) jedan je od rijetkih pokušaja da se klasičnom  školovanju doda nova komponenta, usmjerena isključivo djeci predškolske dobi i učenicima osnovnih škola. Po izvješću Nadzornog odbora HPS-a zaključno s 31.12.2011. u Hrvatskoj je bilo 129 pčelarskih udruga (s ukupno 4558 članova) što je ogroman potencijal za aktivan rad na pomlađivanju pčelarske populacije kroz novi model obrazovanja u izvaninstitucionalnim objektima.

 3. STRATEGIJA U RJEŠAVANJU PROBLEMA

 Potaknuti poražavajućim činjenicama o visokoj starosnoj dobi pčelara, nedostatnosti klasičnog školovanja u pomlađivanju kadrova i slabom medijskom osvrtu na ovu temu, pokušat ćemo novim pristupom istoj problematici iznaći rješenje koje će osigurati budućnost pčelarstvu, a sekundarno postati i nov turistički proizvod. Poštujući i činjenicu su djeca u realnom okruženju (košnice, pčelarska oprema i alat) opuštenija i zato spremnija suočiti se sa svojim strahovima i predrasudama, te u takvim okolnostima prijemčivija za informacije i usvajanje osnovnih znanja o struci, za očekivati je da sve ove aktivnosti moraju imati pozitivan učinak, odnosno da će postepeno, ali dugoročno riješiti problem starenja pčelarske populacije. Edukacija djece i omladine u ovoj domeni još nije ušla u Nacionalni program Hrvatskog pčelarskog saveza, no postoje načini kako to premostiti do 2013. godine uz financijske potpore institucija lokalne samouprave, zaklada u okviru raznih natječaja za dodjelu sredstava malim projektima. U svibnju 2012. je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta otvorilo Natječaj za financijsku potporu projektima udruga u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih u školskoj godini 2012./2013. što je izvrstan primjer za izvor financiranja projekata poput ovog.

3.1.  Ciljevi i metode rada

Osnovni cilj je unaprjeđenje pčelarstva u regiji, očuvanje kulturno-povijesne baštine i razvitak pčelarskog turizma i ostalih turističkih potencijala u istoj sredini. Činjenica da se do određenih zaključaka nije došlo provjerenim znanstvenim metodama i izvornim istraživanjem, ne bi smjelo umanjiti važnost rada za širenje znanja i struke, odnosno njihovu primjenjivost u praksi. Sve izneseno je stav autora i ne odražava službena stajališta institucija kompetentnih u ovoj domeni. Kroz iskustva kolega iz pčelarskih udruga u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji i osobnih saznanja proizašla proučavanjem stručne literature na ovu temu, dubinskim intervjuima s pčelarima iz Udruge, te raspravama u stručnim krugovima došlo se do određenih spoznaja koje su bile više nego dovoljan temelj za pokretanje projekta «Apiarium».

Ciljane skupine su djeca predškolske dobi i učenici osnovnih škola u Istri i šire, pčelarske udruge i studenti agronomije i veterine u sklopu jednodnevnih studijskih izleta, a po otvaranju prema turističkom tržištu (putem specijalizirane agencije) i djeca iz inozemstva tijekom ljetovanja. Kad su ciljane skupine djeca, oni će pohađati nastavu u grupama po 6 polaznika. Predviđeno trajanje nastave je dva školska sata. Nastavni program je podijeljen na četiri tematske cjeline: «Život i rad pčela», «Pčele i pčelari», «Pčelinji proizvodi», «Med – hrana i lijek». Polaznike kroz predavanja, projekcije edukativnih filmova i radionice vode mentori – iskusni pčelari.

3.2.   Izvornost ideje i očekivani rezultati

 Mala pčelarska škola je odmak od klasičnog sustava, jer svoje polaznike poučava u realnom okruženju. Umjesto dosadašnjih odlazaka pčelara u vrtiće i škole kao na slici 4.  – na inicijativu njihovih voditelja, a ne pčelarskih organizacija, bez nastavnog plana i školskih pomagala u Centru će polaznici uz didaktički i metodološki stručan pristup imati i priliku vidjeti pčele «u živo» – u apisariju  (staklenoj košnici koja omogućava uvid u događanja unutar pčelinje zajednice) koji se vidi na slici 3., ali i na pčelinjaku u blizini (gdje bi se mrežama osiguralo nesmetano promatranje rada pčela) koji se vidi na slici 1. Cilj je djecu osloboditi straha od uboda pčela, naučiti ih razlikovati od ostalih kukaca, objasniti kako funkcionira zajednica, upoznati ih s koristima od meda i ostalih pčelinjih proizvoda, te ih tako – kroz igru, radionice i druge aktivnosti (modeliranje, crtanje) na jedan ležerniji, a opet poučan način zainteresirati za pčelarstvo. U tu će se svrhu upotrebljavati razna pomagala od modela pčele do fotografija i filmova. Ako se radi o grupi starije djece, spremnijoj za ozbiljniji pristup, mentori će u svojim izlaganjima biti utoliko opširniji, ali i zahtjevniji u provjeri znanja polaznika. Izreka da «gram prakse vrijedi više od tone teorije» prikladna je i ovdje. Praktično znanje stečeno uz mentora je osnova za njihov daljnji napredak kao pčelara, ali i kao ljudi u odnosu na život, prirodu, zajednicu.

 4. PRAKTIČNA PRIMJENA

 Mala pčelarska škola će biti smještena u kuli iz XIX. stoljeća koju prikazuje slika 1. u Segetu, selu nadomak Umaga. Dio naselja (kula, vila, gospodarske zgrade i park) je zaštićeno kulturno dobro, za koje se predviđa kompletna obnova i prenamjena za potrebe turizma. Nositelj projekta «Apiarium – Centar za promicanje pčelarstva Seget» je Udruga pčelara Bujštine, a strateški partneri: Grad Umag, Turistička zajednica Umag i Županija Istarska. Suradnici na projektu su pčelarske udruge iz Istre i šire, vrtići, osnovne škole, privatni donatori. Osnovna načela su poštivanje urbanističkih uvjeta glede Detaljnog plana uređenja naselja Seget (namjena i opterećenje prostora i čuvanje kulturno-povijesne baštine) u samom startu, a marketinška prepoznatljivost i financijska stabilnost u nastavku, te razvoj turističkog potencijala Segeta u posljednjoj fazi projekta.

1A

                                                 Sl. 1 Kula i pčelinjak u Segetu (Umag) 2012.

 4.1. Povijest Segeta i njegove kule

 Seget (tal. Seghetto) je malo naselje jugoistočno od Umaga sa svega 200-njak stanovnika, koji se pretežno bave poljoprivredom. Zbog plodnog tla u XVIII stoljeću je ovdje nastala najveća umaška stancija (poljoprivredno gospodarstvo koje karakterizira veliko imanje s pripadajućim okolišem, kućom za stanovanje i gospodarskim zgradama). Kad je posjed pripao obitelji De Franceschi, izgrađen je ladanjski kompleks u barokno-klasicističkom stilu kojim dominira velika vila nalik na dvorac. U sjeverozapadnom kutu imanja nalazi se kula, izgrađena oko sredine XIX stoljeća u duhu romantizma, prepoznatljiva po zupčastim prsobranima na vrhu. Prolazila su vremena, mijenjali su se društveni sistemi, vlastodršci i vlasnici imanja, a vilu  gospodarske objekte oko nje polako je nagrizao zub vremena.

Rješenjem Ministarstva kulture 2003. godine Stancija Seget se proglašava kulturnim dobrom, a mjesni odbor 2004. godine pokreće inicijativu za revalorizaciju i preuređenje naselja. Temeljem ugovora između Zavoda za urbanizam u Zagrebu, Uprave za zaštitu kulturne baštine (konzervatorskog odjela) u Puli i Grada Umaga 2008. godine se donosi Detaljni plan uređenja središnjeg dijela naselja (vila s kulom i parkom). Plan predviđa obnovu kompletne baštine i njeno pretvaranje u elitni turističko-hotelijerski centar, naravno s obvezom poštivanja klauzula o kulturno-povijesnim vrijednostima. 2009. godine je završena prva etapa uređenja i u potpunosti je restaurirana kula, koja je u vlasništvu Grada Umaga. 2012. godine Grad Umag sklapa Ugovor s Udrugom pčelara Bujštine (slika 2.) o korištenju kule u svrhu osnivanja edukacijskog centra za pčelarstvo.

4.2. Arhitektura kule i prenamjena prostora

Kula je podijeljena na četiri etaže, međusobno povezane jednostavnim drvenim stubištem. Etaže su približno jednakih dimenzija (4,4 X 4,3 m), što znači da je ukupna iskoristiva površina oko 70 m2. Etaže se razlikuju po svojoj visini: prvi i drugi kat su znatno niži u odnosu na prizemlje i potkrovlje. Visina posljednje etaže je standardna i zato je potkrovlje najzahvalniji prostor za neformalne skupove.

U prizemlju kule predviđa se prijemni ured Udruge pčelara Bujštine – glavnog nositelja projekta, njihova arhiva i prateća dokumentacija, zemljopisna karta Bujštine s koordinatama pčelinjih paša u katastru Republike Hrvatske, oglasna ploča, računalo, telefon i stručna biblioteka. Na ovom odjelu odvijao bi se i prvi stupanj nastave (tema: «Život i rad pčele»), pa su nužna i neka nastavna pomagala (model pčele, slike matice, radilica, trutova, medonosnog bilja koja će se osigurati kroz donacije ili uz potporu Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatskog pčelarskog saveza i Županije Istarske.

Na prvom katu kule cilj je učenike provesti kroz temu «Pčele i pčelari», pa će ih mentori ovdje upoznati s pčelarskom tehnikom uz praktičan rad. Zbog specifičnosti tematske cjeline od nastavnih pomagala neophodne su košnice (dva tipa), oprema, alat, lutka s zaštitnom odjećom, te LCD televizor i video-player, odnosno projektor i prezentacijsko platno. Za mlađe polaznike organizirala bi se radionica kroz igru (bojanje, plastelin), a za starije konkretni zadaci (sastavljanje i užičavanje okvira, te umetanje satnih osnova), dakako uz pomoć mentora – iskusnih pčelara ili posebno obučenih volontera iz redova srednjoškolaca, odnosno studenata agronomije i veterine.

Na drugom katu kroz temu «Pčelinji proizvodi» učenici bi se upoznali s pojmovima: med, vosak, otklapanje saća, vrcanje, kristalizacija uz pomoć slijedećih nastavnih pomagala: stalak za otklapanje, vrcaljka, posude za med, sita, staklenke. Mlađi polaznici bi se zabavili izrađujući svijeće od satnih osnova, a stariji bi naučili radnje vezane za proizvodnju meda.

Na posljednjoj je etaži zamišljen stalni postav izložbe eksponata iz povijesti hrvatskog pčelarstva (oprema, alat i pribor, knjige i fotografije). Uz Mali pčelarski muzej predviđa se i postavljanje apisarija, koji će biti najveća atrakcija.U potkrovlju bi se održavale i izložbe likovnih radova i fotografija, obilježavale prigodne obljetnice, predstavljale nove stručne knjige i njihovi autori. Kako je ovaj prostor zgodan i za neobavezno druženje mentora i polaznika škole, odnosno vodiča i turista, tu je predviđena i kušaonica s originalnim proizvodima članova Udruge (med i medenica u prigodnim suvenir-pakovanjima). Uz neke crtice iz povijesti pčelarenja u našim krajevima, ovdje bi se djeca prvi put susrela s pčelama «u živo», što će im sigurno ostati nezaboravan doživljaj i pomoći da lakše prebrode svoj strah od uboda pčela. Mentori bi polaznike upoznali s koristima od meda, propolisa, matične mliječi i peluda. Potom bi slijedila lutkarska predstava za mlađi uzrast i testiranje znanja za starije učenike. Na kraju škole svaki bi polaznik bio darivan staklenkom meda, a najbolje učenike bi nagradili igračkom u obliku pčelice Maje. Pri rastanku bi se svaka grupa polaznika obavezno fotografirala sa svojim mentorom uz model pčele, apisarij, vrcaljku, kulu – djeci za uspomenu, a odraslima na ponos.

5. MALA PČELARSKA ŠKOLA – NOV RURALNO TURISTIČKI PROIZVOD

 S odgojno-obrazovnog aspekta mala pčelarska škola će sigurno ispuniti očekivanja i u budućnosti postati ključ razvitka ove struke, ali hoće li zaživjeti i kao nov turistički proizvod?

Upravo ta posljednja etaža u kuli gdje će se odvijati najvažnije aktivnosti van obrazovnog  programa odigrat će glavnu ulogu u povezivanju edukacije i turizma. Kula, odnosno Centar «Apiarium» treba postati most koji će spojiti pčelarstvo i umjetnost kroz niz interaktivnih događanja pod zajedničkim nazivom «Apiart»: amaterski foto-natječaj i izložba školskih likovnih radova na temu pčela i pčelarstva, večeri poezije posvećene prirodi, cvijeću, proljeću, prezentacije licitarsko-medičarsko-svijećarskog obrta, radionica oslikavanja staklenki i košnica i slične manifestacije. Glavni inicijator događanja uvijek bi bila Udruga pčelara Bujštine u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem «Ante Babić» iz Umaga, Turističkom zajednicom i Muzejom Grada Umaga. Uz glavne aktivnosti (edukacijsko-galerijska djelatnost, savjetodavno-informativna pomoć novim pčelarima i građanstvu kroz specijalizirani web-portal, radio-emisiju, te objavljivanje tekstova  u dnevnom tisku i stručnim časopisima kojima se promiče pozitivna slika o pčelarstvu i popularizira korištenje meda u svakodnevnoj ishrani) Udruga bi kroz bratimljenje s muzejima pčelarstva u Sloveniji (Radovljica), Srbiji (Sremski Karlovci), Španjolskoj (Malaga) i školama za male pčelare u Hrvatskoj napravila i prvi korak k otvaranju prema ruralnom turizmu, jer sve ove institucije djeluju upravo u tom okruženju.

Prigodne aktivnosti i akcije koje bi se mogle odvijati pod okriljem kule, odnosno Centra za promicanje pčelarstva su: izbor najboljeg meda, medenice i medenjaka u sklopu sajma agroproizvoda «Umag Land» (7.-9. svibnja), akcija «Najbolje uređen pčelinjak» uz sajam cvijeća «Umag Floria» (24.-25. svibnja), obljetnica rođenja Bogdana Penjića, utemeljitelja suvremenog pčelarstva u Hrvatskoj (8. srpnja), te proslava blagdana Svetog Ambrozija – Sveca zaštitnika pčelara (7. prosinca). U kuli bi se nadalje mogli obilježavati još neki važni datumi: Svjetski dan apiterapije (30. ožujka), Dan planeta Zemlje (22. travnja), Međunarodni dan muzeja (17. svibnja), Međunarodni dan biološke raznolikosti i Dan zaštite prirode (22. svibnja), Svjetski dan zaštite životinja (5. lipnja) i Svjetski dan zaštite okoliša (4. listopada).

U tijeku je inicijativa kojom bi se 14. rujna proglasio Međunarodnim danom zaštite pčela, pa ni taj datum nije za zanemariti. Neke od tema za predavanja mogu biti: «Tradicija pčelarenja u Istri», «Apiturizam – san ili tlapnja», «Apikultura – pojam i značaj za ruralni turizam», «Pčelarstvo u EU», «Unapređenje prodaje meda», «Med u kuhinji». Okrugle stolove i panel rasprave bi držali renomirani stručnjaci: agronomi, veterinari, nutricionisti, ekonomisti, apiterapeuti, turistički menadžeri, majstori kuharstva, napredni pčelari-profesionalci iz Hrvatske i drugih zemalja. Ako broj zainteresiranih za ove aktivnosti nadmaši kapacitet kule, manifestacija bi se pravovremeno preselila u prostor Pučkog otvorenog učilišta Buje (s kojim Udruga od samog početka uspješno surađuje).

Malu pčelarsku školu, odnosno Centar «Apiarium» ne treba gledati izolirano kao zaseban punkt, već kao dio lanca apiturističkih točaka sjeverozapadne Istre. Kako to već zadire u jedan drugi projekt, ovdje ćemo samo otkriti da se radi o posve novoj viziji apiturizma koja bi trebala zadovoljiti sve imperative pčelarstva i turizma sa stručno-edukativnog, kulturno-povijesnog, socijalno-terapijskog, odgojno-obrazovnog, komercijalno-trgovačkog, zdravstveno-kozmetičkog i ugostiteljsko-gastronomskog aspekta. Bit će to spoj profesije, tradicije, edukacije, novih trendova u kulinarstvu i wellness-ponudi, ali prije svega promocija apikulture, kao nadgradnje suvremenog pčelarstva. U tom turističko-gastronomskom itineraru  gosta vodimo od same proizvodnje i edukacije na terenu kroz evociranje uspomena na pčelarenje «po starinski» i duševnog bogatstva do slatkih užitaka za stolom da bi na koncu došli do pozitivne vizije o budućnosti pčela i pčelara, prirode i društva. U tom kontekstu

Mala pčelarska škola ne samo da može zaživjeti kao nov ruralno-turistički proizvod, već će biti okosnica svih budućih zbivanja vezanih za apiturizam u sjeverozapadnoj Istri, a može postati i uzor znatno širem području.

6. GLAVNI NOSITELJ PROJEKTA

 Udruga pčelara Bujštine  je osnovana 14. siječnja 2011. nastala je na temeljima Pčelarskog društva «Bagrem» koje je bilo aktivno od 1978. do 1996. godine. Djeluje na području Buja, Umaga i Novigrada. Ima 50 članova, ali taj broj raste, jer se pčelarstvom na Bujštini profesionalno, kroz dopunsku djelatnost ili tek hobistički bavi 100-njak obitelji. Osnovna uloga Udruge je priprema, stvaranje i koordinacija aktivnosti za održivi razvitak pčelarstva u ovim krajevima. Rad na unaprjeđenju pčelarstva tijekom prve godine svog djelovanja ogledao se u edukaciji članstva (putem stručnih predavanja i studijskih izleta), popularizaciji meda i ostalih pčelinjih proizvoda među građanstvom, te sudjelovanjem u aktivnostima Hrvatskog pčelarskog saveza u sklopu Nacionalnog programa potpora u Hrvatskoj. Udruga još uvijek nema vlastiti prostor za djelovanje, a za sastanke i edukaciju članstva koristi prostor u POU u Bujama. 23. svibnja 2012. Udruga se po prvi put predstavila široj javnosti na sajmu agroproizvoda «Umag Land», gdje je između ostalog i promovirala svoj glavni projekt. Pred Udrugom su još mnogi zadaci. Uz redovne aktivnosti (rad na širenju članstva i povećanju broja pčelinjih zajednica na Bujštini, suradnja s HPS-om) i osnivanje Male pčelarske škole, kao izuzetno zahtjevan posao, tu je i uvođenje mjera za suzbijanje pretjerane upotrebe pesticida u poljoprivredi na području Istre, te organiziranje lanca apiturističkih izletišta u sjeverozapadnoj Istri.

3

                            Sl. 2 Udruga pčelara Bujštine na Osnivačkoj skupštini  2011.

 7. MOGUĆE KOČNICE U REALIZACIJI PROJEKTA

 U Hrvatskoj postoji više od sto pčelarskih udruga kojima je zajednički cilj unapređivanje pčelarstva, a ne tek druženje s ljudima istih afiniteta i ljubavi prema pčelama i prirodi. Svaka udruga ima moralno-etičku obvezu planski, osmišljeno djelovati u korist razvoja vlastite struke, zaštite pčela, promišljati nova rješenja za bolju efikasnost pčelara, educirati članstvo i građane, razvijati međunarodnu suradnju, ali i raditi na širem društvenom interesu kao što je stvaranje nove generacije pčelara i promicanje apikulture. To se može samo upornim zajedničkim radom i zalaganjem ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već čitavog tima.

Ne napredovati ne znači stagnirati, već nazadovati – to bi trebala biti osnovna smjernica za razvitak neke udruge. Duboko svjesni bezidejnosti i nezainteresiranosti, pasivnosti i nerada koji su svud oko nas, ovaj rad treba potaknuti da sve one udruge koje razmišljaju drugačije, inventivnije i progresivnije hrabro promiču svoje ideje, jer i društvena zajednica očekuje više.

Vrlo skoro će lokalna samouprava ukinuti poticaje po dosadašnjem ključu i uvesti pravilo da financijsku potporu dobiju samo kvalitetni projekti, a to znači da će opstati  jedino udruge koje imaju jasne, precizno razrađene ciljeve i programe aktivnosti, realne proračune i financijsku održivost, te konkretan učinak na zajednicu. Udruživanje ne smije biti bauk, to nije ni hir Evropske unije, niti nužda, već novi svjetonazor.

Misija svih partnera u ovom projektu, od udruge pčelara preko vrtića i škola do turističke zajednice ja da pčelarstvo opstane u ovim krajevima i da zaživi apiturizam u kojem Hrvatska iza drugih zemalja u okruženju kasni i to znatno. Mala pčelarska škola je rezultat vizije i entuzijazma pojedinaca, ali i timskog rada na volonterskoj osnovi, te potpore od strane nadležnih institucija, odnosno zainteresiranih subjekata. I baš zato što sve aktivnosti u svezi škole vrše amateri – članovi Udruge, postoji opravdan strah  da će (ukoliko strateški partneri ne budu kvalitetno pratili razvitak Centra) početni entuzijazam opasti, te se nastava, kao i ostale predviđene aktivnosti neće moći odvijati po zadanom planu.

8. ZAKLJUČAK

 Ulaganje u mlade je jedino sigurno ulaganje u budućnost struke. Djece bez hobija, udruga bez ideja i strategije razvoja, objekata bez funkcije, te sela bez turista, kako u Istri, tako i u ostatku Hrvatske ima na pretek, ali o edukativnim centrima za pčelarstvo još nitko ni ne razmišlja. Ovaj rad ne predstavlja samo pokušaj jedne udruge da prenese svoje znanje i iskustvo, trud i muku na nove generacije, koje tek trebaju shvatiti važnost pčelarstva, već način kako prevladati malodušnost i pasivnost, te zajednički djelovati u korist šireg društvenog interesa. Najsličniji uspješan projekt je obnove stare napuštene škole u selu Jakovici u Općini Tinjan sredstvima iz IPARD programa i njena prenamjena u edukacijski centar za usluge u ruralnom turizmu. Naravno da je taj model revitalizacije primjenjiv i u drugim sredinama i da ga treba slijediti kao primjer dobre prakse. Kako je u razvojnoj strategiji turizma Hrvatske jedan od ciljeva osmišljavanje novih proizvoda koji se realiziraju u razdobljima pred i post sezone, te promocija istog paketa za tržište posebnih interesa, onda ovaj projekt može nadrasti svoje početne okvire i postati ne samo nov ruralno-turistički proizvod, već i putokaz svim drugim selektivnim oblicima turizma (istraživački, kreativni, kulturni, volonterski) za bolje iskorištavanje postojećih kapaciteta.

Znanstvena valorizacija Male pčelarske škole ne samo kao novog modela obrazovanja i formule za održivi razvitak struke, već i kao turističke atrakcije s jasnom porukom društvu o kreativnosti, zajedništvu i volonterstvu, tek treba uslijediti po uvriježenim pravilima i iznijeti svoje zaključke. No, ako ćemo samo analizirati situaciju u kojoj se nalazi ruralni turizam, promišljati strategije i taktike, a ne djelovati kroz konkretne akcije, sve će ostati na istoj razini kao prije. Zato opaska «Razmišljajmo globalno, a djelujmo lokalno!» ne smije djelovati oporo, već stimulirajuće. Obzirom na značaj koji ima u stvaranju novih vrijednosti na ruralnim područjima (primjerice u Sloveniji), pčelarski turizam u Hrvatskoj je golem neiskorišten potencijal, ali očito još uvijek neprepoznat ili podcijenjen. U kontekstu povlačenja sredstava iz EU-fondova za male projekte u ruralnom turizmu, pred pčelarskih udrugama, Hrvatskim pčelarskim savezom turističkim zajednicama i agencijama, tek stoje pravi izazovi.

2

Sl. 3 Djeca iz vrtića Zajednice Talijana  na sajmu «Umag Land» 2012.

9. POPIS IZVORA

 1.     Rimanić, M. (2011.)   Pčelarenje u našem kraju, Grafički zavod Hrvatske Zagreb, str. 82

2.     Svečnjak, L., Hegić, G., Kezić, J., Turšić, M., Dražić, M., Bubalo, D., Kezić, N.  (2008.)

Stanje  pčelarstva u Republici Hrvatskoj, Journal Central European Agriculture, str. 13

  1. Puškadija, Z., Štefanić I., Kezić N., Grgić Z. (2001.) Analiza poticaja u hrvatskom pčelarstvu, Zbornik izvornih znanstvenih članaka, str. 4
  2. Dukić, D., Puškadija, Z., Štefanić, I., Florijančić, T., Bošković, I. (2002.) Hrvatsko tržište meda u Europskom okruženju, Zbornik izvornih znanstvenih članaka, str. 2
  3. Špoljarić, J. (2010.) Istraživanje o konzumaciji meda za potrebe prodaje u pčelarstvu, EFZG – Serija članaka u nastajanju, str. 4
  4. Zmaić, K., Sinković, K., Mijić, M., Tolušić E. (2002.) Tradicijska proizvodnja meda u funkciji razvoja seoskog poduzetništva i multifunkcionalnosti agrara (44. hrvatski i 4. međunarodni simpozij agronoma) str. 280
  5. Šumenjak – Mlaker, M., (2011.) Čebela se predstavi – Učbenik za ljubitelje čebel, Čebelarska zveza Slovenije, str. 77
  6. Pehant, I., Mlaker, M., Prezelj, F., Borko, M. (2008.) Učni načrt za čebelarske krožke, Čebelarska zveza Slovenije, str. 10
  7. Pehant, I., Mlaker, M., Prezelj, F., Borko, M. (2008) Navodilo za uporabo učnega načrta za čebelarske krožke, Čebelarska zveza Slovenije, str. 20
  8. Pojbič, J.: Čebelarski turizem kot slovenska tržna niša (Delo, 11.10.2011.)
  9. ……….http: www.pcela.hr Registar pčelinjaka i pčelara (on line 23.02.2012.)
  10. ……….http. www.pcelinjak.hr  broj pčelara u Hrvatskoj (on line 3.03.2011.)
  11. ……….http: www. esola-czs.si /e-šola Čebelarske zveze Slovenije (on line 1.11. 2011.)
  12. ……….http: www. vizit-slovenia.si/čebelarski turizem (on line 17.02. 2012.)
  13. ……….http: www. czs.si/čebelarski turistični produkt (on line 20.02.2012.)
  14. ……….http: www. szs.si/slovenske čebelarske poti (on line 21.03.2012.)

 5

                        Sl. 4 Mali pčelari iz Osnovne škole u Petroviji (Umag) sa svojim mentorima

10. SAŽETAK NA ENGLESKOM  JEZIKU (RESUME IN ENGLISH)

«The Little School of Beekeeping» is a project of the Association of Beekeepers Bujština with the aim of establishing the Centre for the Promotion of beekeeping in town Seget near Umag. The primary function of the Centre is to improve beekeeping in the region and the rejuvenation of personnel through education of children of preschool age and elementary school students and a secondary revitalize the cultural and historical heritage, launching apitourism and other forms of rural tourism (cultural, local history, culinary) in northwest Istria. The project is the result of the vision and enthusiasm of one individual, but it would hardly be feasible without the volunteer work and other members of the Association and support from strategic partners (City of Umag, Umag Tourist Board, the Department of Agriculture of the County of Istria) and other stakeholders (kindergartens, elementary schools, travel agencies). The Little School of Beekeeping is a conceptual shift away from the traditional school system (classes hold in out institutional object – the tower of the nineteenth century), but also from the formal and informal education of beekeepers in Croatia. Past models of education (adult education, seminars and lectures, educational and educational campaign beekeepers in kindergartens and elementary schools, students beekeeping cooperatives) unfortunately it didn’t stop the trend of aging population of beekeepers or have changed the general perception Bee calls. This paper attempts to explore the problems that plague the profession for a long time: the structure Beekeepers Corps in Croatia (age, qualifications, motivation), the potential of this activity before the Croatian accession to the EU, the comparison with the practice in neighboring countries. If that uphold arguments to the arguments set out in the paper (older age, passivity and un enterprise, dysfunction of incentive policies) and accept the proposed form of education (in a specialized facility and real environment with a casual approach), this project could become the basis for a new model of education for children and youth and signpost to other organizations to assist the sustainable development of the profession and ensure the survival of bees and beekeeping in the region. Although little school of Beekeeping has prioritized educational purpose, the Centre will take place and other activities in the domain of culture (forums, exhibitions and events) and in an environment that is protected cultural heritage, in the next phase of the project will be open through the specialized agencies of the tourist market (one-day field trip), and eventually become a real tourist attraction. The little School of Beekeeping is a fusion of the profession, education, culture, history and art to improve the promotion of beekeeping and new components tourism in rural areas. On the educational aspect of the future will certainly be a key to the sustainable development of the profession, but will meet your expectations and come to life as a new tourism product, for now it’s only challenge to the Association, its partners and relevant institutions.

 

11. POPIS PRILOGA

 Tablice: Tablica 1.  Ukupan broj pčelara u Hrvatskoj i tranzicijskim zemljama

 Grafovi: Graf 1.  Odnos profesionalaca i amatera u strukturi pčelara u Hrvatskoj

Graf 2.  Dobna struktura pčelara na Bujštini

Graf 3.  Obrazovna struktura pčelara u Istri

Fotografije: Slika 1. Kula i pčelinjak u Segetu (Umag)

Slika 2. Udruga pčelara Bujštine na Osnivačkoj skupštini

Slika 3. Djeca iz vrtića Zajednice Talijana na sajmu «Umag Land»

Slika 4. Mali pčelari iz Osnovne škole u Petroviji (Umag)    

DNEVNIK

Pčelarska škola Pazin (generacija 2010. god.):  

DNEVNIK PRAKSE                                                              

Polaznik: Gregurić Damir                            

Mentor: Bubola Arduino

NEDJELJA, 18. TRAVNJA 2010.(10.00 – 15.00 sati)

Po dogovoru s mentorom gospodinom Bubola Arduinom, dugogodišnjim pčelarom iz Novigrada, s još dva polaznika škole došli smo na njegov pčelinjak uz bagremovu šumu, kilometar od magistralne ceste Buje – Novigrad. Gospodin Bubola pčelari od svog djetinjstva, završio je pčelarsku školu u prethodnoj generaciji, a posjeduje između 100 i 140 košnica, koje su stacionirane na više lokacija uglavnom po Bujštini. Pčelinjak na kojem ćemo danas vršiti praksu ima 34 LR-košnice od kojih je polovica s po jednim nastavkom, a druga polovica s po 2 nastavka. Košnice su izrađene u kućnoj radinosti od kvalitetnog materijala i u odličnom stanju, jer ih vlasnik redovno održava, obnavlja ili mijenja novima. Od tla su podignute uz pomoć blokova i betonskih gredica. Obojane su ekološkom bojom. Nalaze se u poluhladu, što omogućava lakši rad ljeti. Iz njegovog vozila izvadili smo unaprijed pripremljene prazne nastavke, te okvire s izgrađenim saćem, te isto tako i sa novim satnim osnovama, te alat i pribor potreban za manipulaciju. Uz nezaobilaznu napomenu za početnike (da se košnicama prilazi isključivo sa zadnje strane, najviše smo koristili pčelarsko dlijeto, koje nam je služilo za odvajanje nastavaka uljepljenih propolisom, razmicanje i vađenje okvira. Umjesto dimilice za umirivanje pčela radi lakšeg i bržeg pregleda društva, koristili smo dimak. Uz obvezno korištenje zaštitne odjeće (pčalarska jakna s šeširom) i kožnih rukavica prvo smo dignuli krov (poklopac), dlijetom malo odškrinuli hranilicu i poklopnu dasku sa nastavka, te upuhnuli malodima i sačekali minut-dva da se pčele smire. Tek tada smo otpočeli s pregledom društva, da bi se utvrdila njegova jačina i zdravstveno stanje, te kvaliteta matice.

Detaljni pregled zajednica

Opći dojam o pčelinjim zajednicama je bio zadovoljavajući, obzirom na nestabilnu zimu i zimsko hranjenje pčela bez pogača, isključivo medom i sirupom, po vlastitom pčelarevom receptu. Iako je već prošla sredina travnja još se stignu proširiti srednje jake zajednice, a slabe ćemo kasnije spajati. Praksa pčelara-mentora je zimi zajednice držati u jednom do dva nastavka, što se kroz duži niz godina pokazalo ispravnim. Dokaz je i činjenica da za razliku od nekih drugih pčelara u Istri gospodin Bubola nije imao gotovo nikakvih gubitaka, pa ni bolesti u svim svojim pčelinjacima. Pčele još nisu posve aktivne, ali kako je travanj najrojevniji mjesec, izuzetno je važno ne zakasniti u proljetnim radovima. Kao iskusni pčelar, naš mentor nas je više puta upozorio na činjenicu kakva pčelinja društva pčelar razvije do početka bagremove paše, tako će i iskoristiti pašu! Učili smo prepoznavati pčele po spolu, trutovsko leglo, nismo našli niti jedan rojevni matičnjak. Pčelar (mentor) je i iz razloga koncentracije na bagremovu pašu, ograničio maticu na jedan (donji) nastavak. Naglašava da u slučaju rojevnog nagona ne pomaže ni proširivanje (dodavanje još jednog nastavka), ni dodavanje satnih osnova. Tada bi trebalo porušiti matičnjake, te eventualno oduzeti koji okvir legla, ali ako su matičnjaci pred zatvaranjem, jedini način za sprečavanje rojenja je razrojavanje (premještanje matice sa 2-3 okvira zatvorenog legla i 2-3 puna medno-peludna okvira na posve novu lokaciju). Pregledom košnica smo utvrdili da nema znakova bolesti legla, jer nismo uočili nikakvih nepravilnosti u izgledu i rasporedu legla, niti u izgledu ili građi ličinki, odnosno kukuljica. Kako smo to zaključili? U svim košnicama matice su proširivale leglo u koncentričnim krugovima, od središta prema rubovima saća. Obratili smo pažnju na pucanje opne pojedinih jajašaca, iz kojih bi izašla ličinka bjelkaste boje. Kad se ličinka izvija prema otvoru stanice, radilice je počinju pokrivati. Poklopci na stanicama budućih radilica su lagano izbočeni, a budućih trutova mnogo više. Kako nije bilo ni uvučenosti tih poklopaca, niti promjene boje ili rupica na njemu, zaključili smo da su sve zajednice na ovom pčelinjaku potpuno zdrave.

Proširivanje pčelinjih zajednica

Zbog ponovne mentorove napomene kako je travanj mjesec intenzivnog razvoja pčelinjih zajednica, detaljnim pregledom košnica utvrđeno je da su pčele gusto zaposjele jedan plodišni nastavak sa 5-6 okvira s leglom. Ostali okviri sa strane su s medom i peludi. Prvi i deseti plodišni okvir ne smijemo odvajati od legla, jer im osigurava dovoljno hrane, kontinuitet u nesenju i manje stresa, pa će pčele dohranjene (u ovim košnicama) s njihovim medom biti u boljoj kondiciji i otpornije na bolesti. U slučaju kad se košnica sastojala iz 2 nastavka, plodišni nastavak smo spuštali na podnicu, a prazni s podnice stavljali na njega. Zašto? Kad matica ne bude imala praznih stanica za zalijeganje jaja u donjem nastavku, ona će prijeći u gornji nastavak. Proširivanje plodišnog prostora radili smo prevješavanjem (premještanjem okvira) i to na slijedeći način: jačim pčelinjim zajednicama ubacili smo 1-2 okvira s ugrađenim saćem i to do okvira s leglom. Tu i tamo ubacivali bi i okvire s novim satnim osnovama, uz napomenu da u slučaju kad pčelar nema dovoljno okvira s izgrađenim saćem, može medišni nastavak naizmjenično popuniti s okvirima s novim satnim osnovama. Kad je bio slučaj više zaležanih okvira s leglom nego što stane u jedan plodišni nastavak, dizali smo višak tih okvira u nastavak iznad matične rešetke, jer će se iz tog legla izleći pčele do bagremove paše, na koju u ovom slučaju cilja pčelar. Dodavanjem novih satnih osnova zapošljavaju se mlade pčele i tako sprečava rojevni nagon. Ako nema rezerve hrane iznad plodišta, a nema ni unosa iz prirode, jer bagremova paša počinje tek za 10-tak dana, nema ni osjećaja sigurnosti u pčelinjoj zajednici. Zato treba pripaziti da u košnici uvijek bude rezervnog meda. Na košnicama su pribilježene sve promjene i primjedbe tog radnog dana, kao svojevrsni pčelarski dnevnik rada, odnosno podsjetnik za slijedeći dolazak (najčešće se radilo o broju okvira koje treba dodati u određeni nastavak).

Posjet pčelinjaku uz pašu uljane repice

Nakon pregleda i intervencije na košnicama u prvom pčelinjaku (uz bagremik) uputili smo se na pčelinjak na drugoj lokaciji udaljenoj od prve 10 km. Ovdje smo na sunčanoj strani našli 50-tak LR-košnica, u sličnom stanju poput predhodnih, poredanih u 2 niza i podignutih od tla blokovima i betonskim gredicama. Za razliku od prethodnog pčelinjaka ovdje je aktivnost pčela bila življa, a razlog tome je blizina paše uljane repice. Mentor naglašava da kod pčelarenja uz pašu uljane repice neophodno obratiti pažnju na slijedeće činjenice: s kojim je sredstvom tretirano sjeme, odnosno kojim se insekticidima tretira u fazi cvjetanja. Tada se moraju pčele zatvoriti u košnice (ili ih preseliti na drugo udaljeno mjesto). Cvjetanje je počelo prije 5-6 dana. Na ovoj paši pčele sakupe manju količinu meda, dovoljnu da pojača sakupljačku snagu pčelinje zajednice. U ovo vrijeme u istom okruženju su i voćnjaci u cvatu (jabuka, trešnja, šljiva), a ima i dosta maslačka, a sve je ovo važno radi skupljanja peludi. Nakon obilaska pčelinjaka zadržali smo se u razgovoru na temu prvih dojmova, mog prevladavanja bojazni od pčelinjih uboda i odrađenog prvog dana prakse s ponovnim naglašavanjem da je proljetno proširivanje zajednica jedan od najvažnijih poslova pčelara. Dogovorili smo ponovni susret na istom pčelinjaku za subotu 24. travnja ujutro.

PONEDJELJAK, 26.TRAVNJA 2010. (16.00 – 20.00)

Ponovno smo na istom pčelinjaku nedaleko Novigrada. Zahvaljujući velikom iskustvu našeg mentora (gotovo 32 godine praktičnog pčelarenja, ali i kontinuiranog praćenja sve dostupne literature, niti jedan propušteni stručni skup u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, redoviti odlasci na predavanja) osim praktičnih savjeta vezanih za tehnologiju pčelarenja, u razgovorima koje bi vodili prije samog odlaska na pčelinjak i nakon prakse dodirivale bi se razne teme: od ishrane, tretiranja pčela lijekovima protiv varoe, ponašanju pčela u raznim stadijima, opasnostima od tretiranja poljoprivrednih površina pesticidima…Sve ove informacije «iz prve ruke» izvrsno su nadopunjavale naša znanja stečena na predavanjima u pčelarskoj školi.

Pregled zajednica i intervencije 

Kako smo mi još jako daleko od mogućnosti da stanje u košnicama procjenjujemo samo promatranjem ponašanja pčela na letu, opet je bio neophodno otvaranje košnica, posebice onih na kojima je zapisan podatak o obveznom pregledu i potrebi intervencije. Naš nas je mentor ponovo upozorio na je razrojavanje najvažniji korak u toku čitave pašne sezone. Upravo zato smo i danas ponovili sve pripremne akcije u proljetnom razvoju zajednice, naravno s naglaskom na sve detalje koji su nam se učinili važni, a potom ih prodiskutirali. Obzirom na činjenicu da za najjače aktivnosti može položiti 2.500 do 3.000 jaja na dan (za čitavo je leglo potrebno 50 – 60 tisuća stanica, odnosno 70 – 75 dm2 prostora), te potrebe pčela za dodatnim prostorom za pelud (kojeg ove sezone ima na pretek), nadolazak bagremove paše poduzeli smo sve potrebno u proljeće, a to je podrazumijevalo slijedeće:

       – ubacivanje kompletnog pomoćnog društva (zajedno s maticom) u plodište slabijeg društva (iz kojeg je prethodno odstranjena matica)

       – dodavanje zrelog legla iz pomoćnih u proizvodno orijentiranu zajednicu koja još nije dostigla taj stupanj razvoja

       – oduzimanje 2 – 3 okvira legla najjačim društvima da ne uđu u proces rojenja

       – izbacivanje iz upotrebe svih okvira s nepravilno izgrađenim ili tamnim saćama

       – stvaranje nukleusa

Izuzetno je važno 3 tjedna prije bagremove paše stvoriti uvijete u košnici neophodne za daljnji razvoj u kojem se pčele trebaju isključivo brinuti o unosu nektara i tako isključiti mogućnost rojenja. Postupkom razrojavanja dobit ćemo zajednicu koja se ponaša kao prirodni roj s ogromnom radnom energijom. Upravo taj elan je potencijal za unos 4 – 5 kg nektara već prvi dan paše. Na ovim pčelinjacima nije primijećena tzv. «tiha smjena matice» (zbog naglog nestanka legla koje smo oduzeli). U plodišta smo vratili 2 okvira legla različite starosti zajedno s maticom, a ostali dio plodišta popunili izgrađenim praznim saćama (naizmjenično). Koliko je legla oduzeto, toliko se dodaje okvira sa satnim osnovama. U proizvodnim društvima (u kojima je ostalo 2 okvira legla) sve nezaposlene mlade pčele postaju aktivne i sudjeluju u smještaju nektara. Ovom je tehnologijom onemogućena pojava nagon za rojenjem čitavo vrijeme pašne sezone. Uz pretpostavljeni broj pčela u košnici 3 tjedna prije paše (30 tisuća) nakon svih ovih tehničkih mjera uoči same paše ( uzevši u obzir u istom razdoblju: uginuće od 50 %, izleženo 800 pčela po 1 dm2 = 56.000, prevješavanjem oduzeto 15.000, ali 25% se ipak vrati u osnovno društvo) ukupan broj se penje na 60.000 pčela po proizvodnoj košnici

Stvaranje nukleusa  

Izvađeno leglo zajedno s pčelama koje se nalaze na njima stavljamo u posebne prazne košnice (mentor ih naziva «akumulatori»). Mlade pčele premještene s okvirima legla (drugih pčela osim mladih i nema, jer su one druge vratile se osnovnoj zajednici) osjećaju nedostatak matice i počinju s izvlačenjem prisilnih matičnjaka. Zbog svog ogromnog broja u stanju su kvalitetno hraniti larve u matičnjacima. Iako su temperature relativno visoke u travnju, čak i da dođe do naglog sniženja temperature, leglo neće trpiti od hladnoće, zbog velike mase pčela. No, da bi se izbjegli problemi s eventualnim nedostatkom hrane ili vode, drugi i treći dan pčele u «akumulatorima» treba prihraniti razrijeđenim medom (1:1). Danas (dakle, 8 – 10.-tog dana od razrojavanja) te posebne košnice («akumulatore») ćemo posebnim pregradnim pločama podijeliti na 3 oplodnjaka, (preporuka je da se tako stvoren nukleus ne otvara 2 tjedna) kako bi u narednih par dana matice se izlegle, sazrele, oplodile i počele s polaganjem jaja. Ako se nakon spomenutih 2 tjedna kontrolom utvrdi da kako matica još uvijek ne polaže jaja, u taj dio nukleusa treba dodati okvir s mladim otvorenim leglom. Ako i nakon toga ne dobijemo oplođenu maticu, treba izvaditi pregradnu ploču i spojiti taj oplodnjak sa susjednim uspješnijim. Petog dana od formiranja nukleusa treba uništiti sve zatvorene matičnjake. Sve poduzete tehničko-tehnološke mjere imale su za svrhu slijedeće: zaustavljanje nagona za rojenjem (bez obzira u kojoj je fazi), buđenje nagona za skupljanjem hrane, davanje matici dovoljno prostora za zalijeganje , osiguranje zaposlenosti pčela voskarica. Osim toga, zajednica je oslobođena  lošeg saća, a samim tim i najvećeg dijela varoe i mnogih bolesti.

NEDJELJA, 2. SVIBNJA 2010. ( 16.00 – 20.00 )

Po unaprijed dogovorenom terminu našli smo se s svojim mentorom, gospodinom Bubola Arduinom na njegovom pčelinjaku u Bužiniji kod Novigrada. Da bi lakše razumjeli zašto se određen posao na pčelinjaku mora obaviti upravo onda kada u razvoju dođe do kritične točke koja bi mogla ugroziti pčelareva očekivanja, mentor nas je podsjetio na tijek zbivanja  u pčelinjoj zajednici od ranog proljeća kad ona počinje vidno jačati. Tada je nužno obaviti neke poslove o kojima ovisi konačan uspjeh.

 Prihranjivanje pčela 

Jedan od najvažnijih poslova u pripremi za proljetnu pašu je prihranjivanje šećernim sirupom (1 : 1) 2-3 dcl svaki drugi dan. Naš mentor izbjegava prihranjivanje pogačama zbog lošeg iskustva od prije par godina. Napominje da 5 x jača zajednica daje 15-20 x više meda. Potreba prihranjivanja se javlja posebno ovog proljeća – zbog nestabilnog vremena ( i današnji je dan kišovit), a jaka zajednica troši 30 – 50 dkg sirupa dnevno.

Izmjena mjesta nastavka

Što smo uradili tijekom dosadašnje prakse i zašto?  U nastavke koji su bili na podnici, prevjesili smo 1-2 okvira zrelog legla, do tada gornji nastavak stavili bi na podnicu, a na njega dotadašnji donji. Ova izmjena mjesta nastavka je bila prvi korak u borbi protiv rojenja, slijedećem neizostavnom poslu u proljeće. Tako smo proširili prostor u kojem će matica odlagati jajašca. Mentor ponavlja da u ovim mjerama ne smijemo ni uraniti ni kasniti: zato smo to radili tek kada su pčele počele prelaziti na 1. i 10.-ti okvir.

 Dodavanje nastavaka

Koju smo slijedeću mjeru koristili u borbi protiv rojenja? Sve pčelinje zajednice koje su zimovale u jednom nastavku, proširivali smo dodavanjem drugog nastavka. Ukoliko nismo imali izgrađenog saća, dodavali smo nastavak sa satnim osnovama. Pošto matica sigurno ne bi prešla na satne osnove (kao ni na tzv. «djevičansko saće»), odmah bi prevješali 2 okvira zrelog legla. Na mjestu odakle smo prevjesili okvire s leglom, stavljali bi satne osnove  (ili «djevičansko saće») po 1 okvir na oba kraja. Mentor nas je više puta upozorio da se u travnju košnice sve više pune medom, peludom i mladim pčelama koje nemaju što raditi, a to može poremetiti ravnotežu u zajednici. Matica je pri kraju svoje nesivosti, a ponestaje joj stanica u koje bi polagala jajašca.

Ubacivanje trećeg nastavka

Mentor naglašava da u travnju kod mladih pčela bujaju mliječne žlijezde, koje se ne prazne, jer ponestaje najmlađeg legla – nastaje kriza nezaposlenosti: mlade pčele nemaju ni što hraniti ni što graditi. U takvoj situacijidolazi do rojevnognagona i izgradnjematičnjaka koje matica zaleže. Što smo radili da bi to spriječili? Kad su oba nastavka bila puna pčela, između njih bi ubacili prazni, treći nastavak s 5-6 satnih osnova. Na taj nastavak smo stavili matičnu rešetku (ispod koje mora biti matica!). U sredini umetnutog nastavka prevjesili bi 1-2 okvira legla (što je imalo za svrhu privući maticu da u dodanom prostoru proširuje leglo!). Tim smo postupkom spriječili rojenje na duži rok.

Izdvajanje matice

Umjesto ubacivanja 3. nastavka u borbi protiv rojenja koristili smo i postupak izdvajanja maticeu jednom izoliranom slučaju. Pronašli smo maticu (što i nije bilo teško s obzirom da je bila obilježena, ovaj put zelenom bojom, što je značilo da je matica od 2009. godine) i s okvirom  na kojem smo je našli, prenijeli smo je u sredinu nastavka kojeg smo dodali. U taj smo nastavak stavili okvir s medom i peludom do okvira s maticom, s oba kraja po 1 izgrađen okvir, a preostali prostor popunili satnim osnovama. Taj smo nastavak stavili na podnicu i na njega matičnu rešetku. Sve okvire s leglom smo stavili u jedan nastavak (koji je postao treći – gornji!), a okvire s medom i prazne okvire u srednji nastavak. Taj srednji nastavak stavili smo na matičnu rešetku i tako postigli slijedeće: maticu smo izdvojili od legla, ona je dobila novi prostor za širenje legla, a mlade pčele mogućnost da hrane leglo i dograđuju satne osnove. Na taj smo način naučili još jednu metodu za odgađanje opasnosti od rojenja, pa će potencijal mladih pčela biti iskorišten u potpunosti.

Ograničenje matice

U zajednici gdje smo umetali 3. nastavak, upravo sad (10-tak dana pred bagremovu pašu), maticu smo ograničili na 1 nastavak na podnici. U gornjem je nastavku dobar dio legla izašao, iz srednjeg će postepeno izlaziti, pa će i on (tijekom paše) postati – medište. U plodištu (nastavku na podnici) matica je ostavljena s najmlađim leglom i nešto praznih okvira (što joj je na određeno vrijeme osiguralo prostor za nesenje, a mladim pčelama omogućilo pražnjenje mliječne žlijezde).

Sprječavanje izlaska roja

Mentor nas je upoznao s 3 metode: da se matica odijeli od legla, da se ukloni leglo i zajednica stavi u stanje golog roja ili da se ukloni matica.

Odvajanje matice od legla

Kad smo pronašli matičnjake, maticu uopće ne bi tražili, već smo jedan okvir s leglom i matičnjacima stavili u donji nastavak , a ostatak popunili izgrađenim saćem i satnim osnovama. Na taj smo nastavak stavili matičnu rešetku. U srednji smo nastavak stavili prazne okvire i okvire s medom, a na njega nastavak u koji smo smjestili preostalo leglo s matičnjacima. Ako matice nema u gornjem, onda je ona u donjem nastavku – ako je ona dolje, ubit će je prva izležena matica.

 Stavljanje zajednice u stanje golog roja

Kad smo pronašli matičnjake u pojedinoj košnici, srušili smo ih, maticu s pčelama smo otresli na satne osnove, a leglom pojačali druge zajednice. Pošto je matica bila stara ubili smo je i ostavili 1 okvir legla s 2 matičnjaka. Snaga ove zajednice je opala, pa će je trebati pojačati s par okvira zrelog legla.

Sprječavanje rojenja nukleusom

Čitavo smo leglo i sve pčele na njemu prebacili u nukleus. U jednom je matica, u drugima zreli matičnjaci. U prazno plodište smjestili smo nukleus sa svim leglom i pčelama. Tako smo zaustavili rojevni nagon, jer smo oduzeli aktivno rojevne pčele, a snaga zajednice je ostala ista.

Kako je jedan poznati pčelar svojevremeno rekao: «Pčele ne priznaju ni praznike ni blagdane, ni noćne smjene ni bilo koje druge isprike – svaki će takav i sličan pčelarev propust kazniti rojenjem!» Izuzetno je pohvalno ako pčelar postupa prema uputama i primjenjuje bar neku od preventivnih tehničkih mjera i uspije spriječiti rojenje. No, ne treba očajavati ni ako rojevi bježe – niste ni prvi ni zadnji pčelar kojem se to dogodilo! 

NEDJELJA, 13. LIPANJ 2010. (8.00 – 13.00)

Sastali smo se s mentorom nakon dužeg perioda (gotovo mjesec i pol dana). Razlozi za ovu pauzu su bili višestruki: klimatske prilike (izuzetno dug period kiša i hladnoće neuobičajene za ovaj mjesec), pripreme za završni ispit u školi, obaveze oko vlastitih košnica. Ovaj je period na pčelinjaku bio pun raznih događanja, nažalost nemilih, poput učestalog rojenja (usprkos svim pripremama i poduzetim tehničko-tehnološkim mjerama) i zbog nepovoljnih vremenskih prilika većim dijelom propuštene bagremove paše. Naime, bagrem medi približno 10-tak dana, ali je zbog kiša kasnilo cvjetanje u većem dijelu Istre, pa tako i u okolici pčelinjaka kod Bužinije. Dio košnica vlasnik pčelinjaka je stigao preseliti na teren oko Žminja gdje bagrem kasnije dozrijeva, ali većina pčelara u Istri (kao i u ostalim dijelovima zemlje) je ostala uskraćena za najbogatiju pašu, (jer u većini krajeva bagrem prestaje mediti 20. – 25. svibnja), tako da se rijetko koji mogao pohvaliti da je imao išta za vrcati. Kad završi bagremova paša, pčelinje zajednice brojno oslabe, pa do slijedeće intenzivne paše (lipa, kesten, livada) društva treba ojačati. Osim tih radova, u ovom periodu zbog obilja padalina narasla je trava ispred i iza košnica, pa je valjalo pokositi. Osim uređenja okoliša, provjerili smo i stanje svježe vode u pojilicama. Ponovno smo vršili rotaciju nastavaka (tako da smo gornji nastavak stavili na prvo mjesto, a donji – prvi nastavak s podnice podigli gore). Slabije zajednice pojačali smo unosom okvira s poklopljenim leglom iz jakih zajednica. Straha od daljnjih rojenja više nema, pa nije ni bilo razloga za neke mjere za sprečavanje rojevnog nagona. Ali smo zato vršili razrojavanje prenošenjem okvira poklopljenog legla iz nukleusa i tako osnovali  3 nove zajednice s novom maticom koju smo sami uzgojili. U drugim smo košnicama po potrebi dodavali satne osnove i osiguravali prostranost medišnog dijela. Plodište svake košnice razmjestili smo tako da smo okvir s maticom stavili u sredinu plodišnog dijela, dok smo do njega stavljali sa svake strane po jedan okvir s razrađenim saćem. Prvi i deseti okvir u plodišnom nastavku popunili smo peludnim okvirima, a ostatak praznim okvirima s užičenom satnom osnovom matičnu rešetku stavili smo na prvi nastavak. Drugi smo nastavak popunili sa satnim osnovama (jedan ili dva okvira u sredini s razrađenim saćem djelimično  popunjenim medom). U treći smo nastavak smjestili izvađene okvire s leglom (u sredinu), a na ostala prazna mjesta stavili smo okvire s medom. Zbog specifične situacije ove sezone (ali i iz drugih razloga) razgovarali smo o potrebi seljenja na druge lokacije i problematike vezane uz ovu temu. Kako bi se lokacije trebale dogovarati unaprijed (da bi se izbjegao preveliki broj košnica na istoj paši, a druga ostaju nepokrivena), pojavila se potreba za osnivanjem udruge pčelara na Bujštini čiji bi predstavnik – pčelarski povjerenik dobio u zadatak popisati sve pčelare na ovom području i napraviti katastar paša.

Svibanj 2010. pčelari Istre (a i šire) pamtit će po hirovitosti vremena – neujednačenoj izmjeni padalina i sunčanih dana, što je onemogućavalo redovitost u izlasku pčela na pašu i uvelike smanjilo prinose, tako da mnogi pčelari ove godine nisu imali što vrcati od bagremove paše. Nažalost, situacija u kojoj je par dana unosa nektara, pa onda par dana bez paše rezultirala je prekomjernim rojenjem. Previše besposličarenja u košnici u razdoblju kada pčelinja zajednica doživljava svoj biološki maksimum i nije moglo za posljedicu imati nešto drugo.

NEDJELJA, 11. SRPANJ 2010. (9.30 – 17.00)

Odmah po (relativnom) debaklu s bagremovom pašom u lipnju, dogovorili smo se s mentorom pokušati praktični dio – vrcanje meda – odraditi u prvoj polovini srpnja, nakon kestenove paše. Ovaj put smo odlučili to učiniti u mentorovoj vrcaoni (ujedno i punionici, odnosno kušaonici) u malom mjestu Kučibreg, nadomak granice sa Slovenijom, u predivnoj okolini punoj brda, šuma i livada. U predjelu gdje gospodin Bubola ima pčelinjak (oko 50-tak košnica) prevladava kesten. Prinos nije bio bogat kao prethodne godine, ali s obzirom na nestabilnost klimatskih prilika daleko je bio od lošeg. Moramo priznati da je mentor jednu od najvažnijih prethodnih radnji – postavljanje pregradne daske s bježalicom  (koja omogućuje pčelama da prođu u nastavke prema plodištu i letu. A onemogućuju povratak u medišni dio košnice) – obavio dan prije, kako bi se danas ubrzao proces vrcanja.

Oduzimanje medišnih od plodišnih nastavaka

Skrivene od znatiželjnih pogleda prolaznika i turista, 50-tak košnica (sa po 3 nastavka) poredanih u 2 niza smještene u poluhladu doline ispod kuće na brijegu u kojoj je i prostorija za vrcanje, izrađene u kućnoj radinosti (poput svih ostalih na drugim lokacijama), u dobrom stanju, (od kvalitetnog materijala, obojane ekološkom bojom), podignute od tla blokovima i betonskim gredicama. Od alata smo koristili pčelarsko dlijeto – za odvajanje medišnih od ostalih nastavaka, zatim pčelarsku četku – za odvajanje pčela zaostalih na okvirima s medom i nakon postavljanja bježalice, a za smirivanje pčela smo opet koristili dimakNakon otresanja pčela s okvira, ponovno napunjene nastavke stavljali smo u automobil i transportirali u vrcaonu.

Vrcanje meda

Prostorija u kojoj smo vrcali med posve je uređena u skladu s propisima o objektima za potrebe pčelarske proizvodnje: pod i zidovi popločani keramikom (radi lakšeg održavanja), dobro osvijetljen, s priključkom na toplu i hladnu vodu, s posudama za obradu i pripremu meda izrađenim od nehrđajućeg materijala, kao i sa svom drugom potrebnom opremom (vrcaljka, stol za otklapanje, radni stol, ormari) izrađeni (ili modificirani) po važećim standardima sigurnosti hrane i zaštite zdravlja potrošača. Iako nevelik prostor je ipak bio sasvim dovoljan za neometan rad i prolaz između nastavaka odloženih na PVC-foliju na podu. Vrcaljka je bila mala (za 4 okvira) radijalna, s električnim priključkom, pa je to uvelike olakšalo rad. Za otklapanje saća koristili smo isključivo vilice . Rad s njima na stalku za otklapanje (također od inoxa) zahtjeva određenu vještinu, kako bi se voštani poklopci lakše skinuli, a da stanice saća ostanu nedirnute. Nakon toga, okvire s medom smo stavljali okomito u košare vrcaljke tako da satonoša bude s lijeve strane. Košare su povezane osovinom koja se nalazi u sredini vrcaljke, a na osovini je pogon koji pokreće vrcaljku lijevo ili desno. Mi smo vrtili s desna na lijevo, postepeno povećavajući brzinu minut-dva po stranici okvira, pazeći da se težina okvira bar približno izjednači kako bi se spriječila prekomjerna trešnja čitave vrcaljke. Okviri u vrcaljki se okreću oko svoje osi, pa se stvara centrifugalna sila pomoću koje se med iscijedi iz stanica saća. Pri dnu vrcaljke nalazi se PVC-slavina za ispuštanje izvrcanog meda u  plastičnu posudu s ručkom, kojom bi presipali med u inox-posudu od 320 l , ali ne direktno , jer u tom nepročišćenom medu još uvijek ima mnogo sitnih nečistoća (uginulih pčla, voska), već kroz 3 filtera: sito s grubim i finim rešetkastim dnom, te kroz još jedan poseban super fini vrećasti filter. Med dobiven vrcanjem u Kučibregu na dan 11. srpnja 2010. u količini od oko 250 kg, srednje gust, svjetlo smeđe boje relativno blagog okusa i arome koja nije isključiva za kesten, jer ima i primjesa livadnog cvijeća. Kako je sadržaj vode u medu jedna od najvažnijih odlika (jer utiče na njegovo čuvanje i kvalitetu), pomoću tzv. refraktometra ustanovili smo da je udio vode u izvrcanom medu 16,5 %, što je u granicama preporučenih vrijednosti (14 do 20 % – niži udio bi otežao daljnju doradu, a viši potaknuo fermentaciju!). Vlasnik pčelinjaka i naš mentor očito je bio zadovoljan obavljenim poslom, pogotovo ako se uzme u obzir na malo izvrcanog meda od bagrema u lipnju i na činjenicu da smo početnici. Kao izuzetno dobar domaćin počastio nas je pićem i ićem, a nakon toga smo još dugo vodili razgovore o raznim pčelarskim temama, što se i prije pokazalo kao dobar poticaj, jer početnici kao početnici – uvijek imaju pregršt pitanja, a gospodin Bubola je uvijek spreman za odgovor potkrijepljen iskustvom od preko 30 godina! Otvorili smo temu potrebe ponovnog osnivanja udruge pčelara Bujštine, koja je svojevremeno imala dosta članova, kao i povjerenstva za pčelarski katastar. Dogovorili smo novi susret prilikom tretiranja pčela protiv varooze i posljednji kad budu pripreme za zimski period.

NEDJELJA, 5. rujan 2010. (9.30 – 12.30)

Kolovoz je po svim autorima i tehnolozima u pčelarstvu prvi mjesec u pčelarskoj godini. Da bi pčelinja zajednica uspješno prezimila, potrebno je proizvesti što veći broj mladih pčela (koje će u proljeće odgojiti novu generaciju i omogućiti daljnji razvoj društva) u kolovozu je neophodno iste pčele dobro zbrinuti zbog vrućina i bespašnog perioda. Ako dnevni unos nektara nije 200 – 300 g, već od početka mjeseca pčele treba stimulativno prihranjivati: pogačama (pogodne za velike pčelinjake, jer su praktičnije i ne izazivaju grabež) ili šećernim sirupom. Samo one zajednice koje broje 30 – 35.000 pčela, izleženih od početka kolovoza do uzimljavanja će se moći razviti u jaka i visokoproduktivna društva! Zbog toga je glavni zadatak svakog pčelara  da poduzme sve mjere za pojačani razvoj (6 – 7 okvira legla po zajednici).

 Radovi na pčelinjaku u kolovozu

Kako je paša pri kraju, neophodno je osigurati dovoljno prihrane i vode.  Kad je vruće i suho vrijeme, zbog visokih temperatura i niske vlažnosti zraka, odgoj legla bez dovoljno vode bio bi otežan. Voda je potrebna za pripremu hrane ličinkama, a u isto vrijeme pčele raznose vodu u kapljicama na rubove stanica, od čijeg se isparavanja zrak hladi i povećava njegova vlažnost. Ako nisu promijenjene stare matice, sad je najpovoljniji moment za to. Treba napraviti detaljan pregled svih pčelinjih zajednica kako bi utvrdili  njihovo zdravstveno stanje i kondiciju. Kolovoz je i vrijeme za zamjenu starog i dotrajalog saća. Naime, nakon izlijeganja više generacija pčela iz istog saća, ono ne samo da potamni i oteža, već stanice tog saća postaju  sve uže (zbog kokona – košuljica zaostalih na zidovima iza svake generacije), a to znači da bi pčele iz ovakvog saća bile sitnije i slabije, odnosno kratkovjeke, loše produktivnosti, a to ne smijemo dopustiti! Osim toga, staro je saće nepovoljno za proizvodnju meda (u sužene stanice stane manje meda), a veoma pogodno za razvoj raznih bolesti. Prvi pregled smo obavili odmah po skidanju medišta i trećeg nastavka u vrijeme kad je još bilo nešto unosa nektara. Tada je broj pčela u košnicama još bio velik, ali to su bile stare pčele koje će uginuti na samom početku zime. Zato ćemo njih iskoristiti za preradu šećernog sirupa (2/3 konzumnog šećera + 1/3 vode) kojim prihranjujemo, kako bi poštedjeli zimske pčele istog posla i tako im produžili život. Sirup se daje u količini 2 – 3 dcl dnevno i to svaki dan. Zajednice moraju imati mlade i kvalitetne matice, kao i slobodnog mjesta na okvirima za polijeganje jaja, jer pred jesen mlade matice najintenzivnije polažu jaja (dok stare matice smanjuju intenzitet nošenja).

Borba protiv varoe u rujnu

Prilikom današnjeg pregleda ocijenili količinu meda, peludi i saća, zdravstveno stanje pčela i legla, starost i kvalitetu matice. S formiranjem novih zajednica, zamjenom starih matica kombinirali smo i borbu protiv varoe. Nažalost, iz mog osobnog iskustva, odnosno kontakata s pčelarima iz Istre, a i šire, došao sam do poraznog zaključka: u našoj regiji još uvijek nema organiziranog (dakle u isto vrijeme s istim preparatima) suzbijanja ovog u pčelarstvu najopasnijeg nametnika. Upravo suprotno – godinama većina nazovi pčelara radi to nestručno, upotrebljava sva moguća sredstva nabavljena tko zna gdje, registrirana u nas ili ne, provjerena u praksi ili ne, a uz sve to ne obraćajući dužnu pažnju na vrijeme tretiranja i hoće li se u medu i drugim pčelinjim proizvodima naći ostaci (rezidue) tih preparata! Nadajmo se da će se od iduće godine u Hrvatskoj započeti sa suzbijanjem Varooze zajedničkom, istodobnom  akcijom na svim pčelinjacima dobro odabranim lijekom i njegovom pravilnom primjenom koju će nadgledati veterinarska služba određenog područja. Iako je činjenica da će varoe biti dok je pčela i pčelarstva, visoku proizvodnju je moguće postići samo odgovarajućim i pravovremenim suzbijanjem varoe korištenjem stručno proizvedenih, testiranih kemijskih sredstava (u svijetu ih je poznato oko 200), naravno uz striktno pridržavanje uputa za uporabu. U tu se svrhu osim mravlje i mliječne kiseline primjenjuju dimna i kontaktna sredstva: Bayvarol strips, Varolik, Varodal, Gabon PA 92, sredstva na bazi timola (Apiguard, ApilifeVAR, Thimovar), a na svom pčelinjaku naš mentor koristi duži niz godina Rothenon vrpce. Po nekim autorima, borba protiv varoe trebala bi imati 3 faze: proljetnu (travanj, svibanj, lipanj), ljetnu (srpanj, kolovoz, rujan) i zimsku (studeni, prosinac, siječanj). Naš mentor uobičajeno tretira krajem kolovoza i početkom listopada (zimi oksalnom kiselinom). Iako je dijagnostika, liječenje, nabavka i odabir lijekova stručan posao koji bi trebale obavljati nadležne veterinarske službe, ovo je još jedna (nadajmo se posljednja!) sezona u kojoj to pčelar mora obaviti sam, bez obzira je li dovoljno informiran i školovan. Na osnovi kontrole podnice brojanjem  palih varoa ocijenili smo njihovu brojnost u zajednici. Brojimo otpale varoe na nauljenom limu ispod mrežaste podnice u određenom  periodu. Premazivanjem podloška vazelinskim uljem spriječili smo mrave da iznesu varoe iz košnice. Jedna varoa dnevno znači 120 – 130 varoa u pčelinjoj zajednici. Pošto smo na većini podnica u 7 dana izbrojali 50-tak varoa, taj broj 50 : 7 = 7 x 130 = 910 varoa u zajednici. Pošto se u dijagnostici po priručnicima iz tehnologije pčelarenja smatra da invadiranost do 5 % legla i pčela nije potrebno liječenje, u našem slučaju je tretiranje Rotheronom bilo neophodno. Iako mnogi pčelari izbjegavaju otvaranje košnica zbog «nepotrebnog» uznemiravanja pčela i kratkotrajnog povećanja utroška hrane, činjenica je da ako se predviđeni posao dobro pripremi, on će se obaviti u nekoliko minuta, pa neće biti štetnih, a kamoli smrtnih posljedica. U svakom slučaju tretiranje se vrši kad u zajednici nema poklopljenog legla. Veća je korist ukloniti varou na vrijeme, nego eventualna šteta uslijed uznemiravanja! Rotheron je kontaktni akaricid, pripravak koji se dobiva ekstrakcijom korijena Derris Eliptica, biljke iz porodice leguminoza, porijeklom s indonezijskih otoka. Iako još nije registriran u Hrvatskoj, upotreba ovog sredstva dozvoljena je u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji, naravno samo onda kad su prethodno iskorištene sve druge tehničko-tehnološke metode i mjere za aktivaciju vlastitih obrambenih snaga biljke. Dolazi na tržište u obliku kartonskih vrpci. Prema uputama proizvođača ovaj pripravak treba upotrijebiti odmah po proizvodnji (nakon 3 – 5 dana). Po zajednici stavljamo po 1 vrpcu između okvira s leglom.

SRIJEDA, 29. rujna 2010. (8.00 – 20.00)

Posjet APIEXPO- 3. međunarodnom forumu o apiterapiji

Na prijedlog mentora uz dogovor prije mjesec dana odlučili smo zajedno krenuti u Ljubljanu na 3. međunarodni forum o apiterapiji. O sajmu se duže vrijeme pričalo u pčelarskim krugovima, jer je tema izuzetno zanimljiva kako profesionalcima, tako i među amaterima, pošto je promet pčelarskim proizvodima koji se koriste u medicini i kozmetici u znatnom porastu, pogotovo posljednjih godina. U sklopu istog sajma održavao se i 2. međunarodni forum o kakvoći pčelinjih proizvoda. Čitava manifestacija se održavala na više lokacija u Sloveniji (Maribor, Dolenjske toplice, Lipice, Bled, Lukovica) i čini se da je organizator baš tu pogriješio. Naime, uz pretjerano skup najam izložbenog prostora nemoguće je bilo istovremeno prisustvovati na više mjesta, pa su se izlagači raspršili i sajam u Ljubljani je nažalost ostavio dojam nepopunjenosti kapaciteta, odnosno praznine. Naša su očekivanja bila velika, jer je Ljubljana ipak veliki grad i zaslužuje tako važan sajam. Moje osobno razočarenje se ipak smanjilo nakon službenih pregovora s predstavnicima glavnih europskih proizvođača pčelarske opreme: LOGAR TRADE d.o.o. iz Šenčura (Slovenija),KIPGO d.o.o. iz Črniče (Slovenija) i LEGA s.r.l. iz Faenze (Italija). U ime tvrtke «Agroval» u kojoj radim uspio sam dogovoriti posjet Istri, Buzetu, našoj poljoapoteci, kao i Pazinu, konkretno 6. Danima meda u veljači 2011. godine. Zanimljiv je bio i posjet štandu ČZS (Čebelarske Zveze Slovenije) gdje se mnogo govorilo o geografski zaštičenim i certificiranim poljoprivrednim proizvodima (uz poznatu kranjsku kobasicu, kraški pršut, piransku sol itd.), pa se poseban naglasak dao kraškom medu (od divlje trešnje, bagrema, travničke kadulje, kestena, hrasta, lipe, heljde i bršljana) i kočevskom šumskom medu (od lipe, smreke). Oba meda su se prodavali u staklenkama od 900 g po 8,80 m eura, što je ekvivalent i našim najnovijim cijenama, bar na istarskom tržištu. Govorilo se mnogo i o specifičnostima programa Saveza i njihove organizacije u Sloveniji, gdje je politika subvencioniranja i poticaje uvelike drugačija nego u nas. Za pohvaliti je njihovu savjetodavnu ulogu i stručnu pomoć pčelarima, usavršavanju veterinarske službe koja ima obvezu kontrole i liječenja bolesti u pčelinjacima. Naravno da se govorilo mnogo i o kranjskoj sivoj pčeli i autohtonoj slovenskoj staklenki za med. Bio je zanimljiv i štand Pčelarskog muzeja Radovljica s umjetnički oslikanim košnicama iz 18. i 19. stoljeća, kao i posjet štandu tvrtke Sudzucker AG Mannheim iz Ochsenfurta (Njemačka) gdje smo se upoznali s njihovom asortimanom hrane za pčele: APIINVERT, APIFONDA i APIPUDER. Apiinvert je tekuća hrana za pčele najviše kvalitete, sastavljena isključivo iz saharoze i njenih sastavnih dijelova (fruktoze i glukoze), posebno pripremljen sirup za kasnu zimsku prihranu. Apifonda je mikrofino hranjivo u pastastom obliku, također od saharoze, primjereniji za stimulativno hranjenje.  Apipuder je praškasta hrana za pčele koji za razliku od prethodnih gotovih pripravakatreba pomiješati s vodom da bi se dobilo tijesto najviše kvalitete. Na štandu VITA Ltd iz Basingstoka (Engleska) još jednom smo slušali o prednostima liječenja varooze pomoću Apiguarda, ali smo i upoznali neke nove proizvode: Apistan (lijek protiv Varoe), B401 (protiv voskova moljca), kao i nove biostimulanse: Vitafeedgreen i Vitafeedgold. Za razliku od njih poduzeće KIPGO iz Črniče (Slovenija) nudilo je svoj Antivarroa – sredstvo za uništavanje varoe, uz već poznati Bee Vital. Na štandu PARADISE HONEY ltd. iz Kerkoa (Finska) imao sam priliku prvi put vidjeti košnice izrađene od stiropora. Štand MEDEXA iz Ljubljane bio je najbogatiji  proizvodima iz područja apiterapije: Apifit, Apikompleks, Diethon, Apisirup, Redapin, Gelee royale, Proapin, Apireumin, Apilana i Apident. Ne smijemo zaboraviti da je ova tvrtka jedna od najstarijih na ovom dijelu Europe i kao takva je bila temelj za mnoge kasnije nastale tvrtke u istoj branši. Posjetili smo i štand  tvrtke ADAMEK iz Gilowica (Poljska) koja je pokazala svoj asortiman pčelarske odjeće, a imali smo priliku i vidjeti tradicionalna svečana odijela slovenskih (vjerujem i austrijskih) pčelara i pčelarica. Prije odlaska sa sajma posjetili smo na kratko i štand posvećen nadolazećem, najvećem događaju u svijetu pčelarstva – 42. internacionalnom pčelarskom kongresu APIMONDIA  koji će se održati u Argentini 21. – 25. rujna 2011. godine. Po svemu sudeći, nitko od nas neće poći na taj prestižni sajam, pa je mnogo vjerojatnije da ćemo se ponovo naći u sličnom okruženju tek u Pazinu na 6. danima meda ili na 34. međunarodnom sajmu u Celju 19. – 20. ožujka 2011. No, o tom potom. Na pojedinim štandovima bi se zadržali da bi kušali med, medicu ili medenjake, a na štandu MA-JA iz Kočevja kupili smo i prigodne suvenire za obitelj i prijatelje. Po povratku u Istru zadržali smo se kod našeg kolege Marčela Melona, vidjeli još nedovršen poslovni objekt (kušaonica-vrcaona) u Petroviji kod Umaga i za kraj (usprkos svim zamjerkama sajmu u Ljubljani) izuzetno zanimljivog dana kušali njegov novi specijalitet – medni pjenušac!

 Zaključak dnevnika prakse

Netko se pčelarstvom počne baviti radi nasljeđa i tradicije u obitelji, netko zbog egzistencije, netko iz čistog entuzijazma. Osobno do ove godine nisam ni sanjao da ću uopće ikada samo prići pčelama bliže od 10 metara. Usprkos činjenici da u okviru poljoprivredne apoteke u kojoj sam zaposlen već 3 godine egzistira pčelarski program (oprema, lijekovi i ostale potrepštine), te da sve vrijeme kontaktiram s pčelarima iz čitave Istre, a oni su me od početka pokušavali zaraziti svojim nevjerojatno velikim entuzijazmom, strah od uboda pčela bio je prevelik, pogotovo što sam je sve povezivao i s alergijom na pelud koju imam od rane mladosti. No, kad sam ga konačno razbio – već pri drugoj posjeti pčelinjaku našeg mentora gospodina Bubole – shvatio sam koliko je on bio bezrazložan i neopravdan. Dakle, svaka čast teorijskoj nastavi i predivnim profesorima koji su stvarno dali sve od sebe kako bi od nas apsolutnih početnika načinili prave pčelare, tek na praksi sam mogao suočiti sa svojim strahovima i osloboditi ih se. Vježbe na pčelinjaku u Bermu kod Pazina tek su pojedincima bile prvi susret s dimilicom, dlijetom, okvirima, pa vjerujem da je našim profesorima bio prvenstven cilj upoznati polaznike škole s tipovima košnica, smještajem pčelinjaka, s posebnim osvrtom na same pčelinje zajednice. Naučili smo koji se to procesi odvijaju unutar košnice, koji su članovi te obitelji – zajednice i kako su organizirani, naučili smo razlikovati maticu od trutova ili radilica, otvoreno i zatvoreno leglo, zreli i nezreli med, mlado i staro saće. U relativno kratko vrijeme, naučili smo stvarno puno! Negdje sam pročitao da se znanje studenata veterine provjerava na sličnim vježbama. Da bi student uopće mogao pristupiti glavnom ispitu, prethodno bi morao prisustvovati terenskoj nastavi. Nakon što mu voditelj vježbi otvori košnicu, student mora izvaditi jedan okvir i opisati što vidi, te vratiti okvir na svoje mjesto! Možda će se činiti previše kritički s moje strane, ali osobno smatram to više nego nedostatnim, jer će vrlo brzo (navodno od 2011. godine) upravo oni – budući doktori veterinarske medicine na sebi nositi obvezu i odgovornost kontrole zdravlja u pčelinjacima širom zemlje! Teško da će oni, uz tako malo prakse, moći biti kompetentni dijeliti savjete mnogo iskusnijim pčelarima! Zato našem mentoru prioritetni cilj nije bio tek puko upoznavanje s osnovama pčelarske prakse, već razvijanje ljubavi za taj posao i pomoć učenicima u osnivanju vlastitih pčelinjaka, pogotovo kod apsolutnih početnika poput mene. Upravo zbog te nesebičnosti u širenju praktičnog znanja i dodatnog truda koji je morao uložiti zbog mog straha, on će na kraju i uspjeti u tome! Gospodin Bubola se pokazao i dokazao kao izvrstan poznavatelj struke, jer je po prirodi znatiželjan i kreativan, ali i šire problematike vezane za istu temu: (apiterapija, prodaja, marketing, udruživanje), jer prati trendove i ima duha za komercijalu. Ne smijem zaboraviti da je naš mentor i kao pedagog i domaćin zaslužio čistu peticu, pa koristim i ovu priliku da mu se zahvalim na širokogrudnosti i gostoprimstvu. Svi radovi na pčelinjaku, najčešće u Bužiniji (pregledi društava, prevješavanje, proširivanje zajednice, dodavanje trećeg nastavka, vrcanje, liječenje) počinjali bi i završavali na isti način – dugim, ugodnim razgovorima punim razumijevanja, dosjetki iz dugogodišnje prakse, ali i praktičnih savjeta. Što ipak nismo uradili, a trebali smo? Ili, točnije – nismo još stigli!? Nekako spontano zaobišlo nas je: skidanje rojeva, skupljanje peluda i propolisa, bojanje i popravak košnica, dezinfekcija, seljenje, uređivanje okoliša, točenje meda u tegle, proizvodnja medenice…No, kao što znaju naglašavati stariji i iskusniji pčelari: «Nijedna godina nije ista!» bit će još prilike za nadoknaditi propušteno, ako ne u pčelinjaku kod gospodina Arduina, onda negdje drugdje ili – ako bude sve kako je u planu – na vlastitom pčelinjaku od iduće godine.

POSEBAN DODATAK DNEVNIKU

U svojoj pčelarskoj «karijeri» ostat će zapamćena dva datuma: 6. i 10. listopada 2010. Prvi jer sam primio svjedodžbu za kvalificiranog pčelara (uvjerenje o završenoj pčelarskoj školi), a drugi je sam postao ponosni vlasnik svoje prve košnice! Naime, naš mentor mi je darivao jednu košnicu sa svog pčelinjaka kao poticaj za nastavak pčelarenja i nakon završetka prakse. Zbog činjenice da još uvijek nemam vlastiti poljoprivredni teren na kojem bi mogao držati pčele, moja prva košnica našla je svoje mjesto među ostalih 30-tak na pčelinjaku mog kolege iz pčelarske škole Matijašić Franka u Jecima. Zatečen ovim činom, koristim priliku još jednom se zahvaliti svima koji su imali povjerenja u mene i bodrili me čitavo vrijeme školovanja i prakse: od članova Pčelarske udruge «Lipa» iz Pazina i pčelara iz Buzeta do profesora i kolega iz škole, te posebno mentora gospodina Bubole u nadi da ću opravdati povjerenje i uskoro postati dobar pčelar!  

SEMINARSKI RAD

EKONOMSKI POKAZATELJI MINI-KOOPERACIJE “BUONI AMICI”

 ( s e m i n a r s k i   r a d   i z   e k o n o m i k e   p č e l a r s k e   p r o i z v o d n j e )

voditelj seminara: Prof. dr. sc. Zoran Grgić                       

Pazin, travanj 2010.

                            SADRŽAJ:

                                                                                                   str.

 

  1. 1.     Uvodne napomene………………………………………………3

 

  1. 2.     Osnovna sredstva mini-kooperacije

          Prilog : tabele i grafikoni…………………………………………………5

 

  1. 3.     Lokacija mini-kooperacije «Buoni amici” ……6

 

  1. 4.     Tehnologija pčelarenja ………………………………………7

 

  1. 5.     Opće napomene i bilješke o uspjehu pčelarenja

          Prilozi: Struktura proizvodnje meda po košnici………………….9

                                     Prosječna proizvodnja……………………………………10

               

  1. 6.    Ekonomski proračuni

    Prilozi: Ekonomika proizvodnje…………………………………………….12

                 Ekonomski pokazatelji…………………………….………………. 13

 

  1. 7.     Bilješke uz proračune: ulaganja, proizvodnja, prinosi i  prodaja meda

    Prilozi: Struktura cijene koštanja kg meda……………………..……….15

                Struktura troškova ukupne proizvodnje……………..……….16    

                Formiranje prodajne cijene…………………………………………….17

                Prag rentabilnosti…………………………………………..……………..18

                Troškovi po kg/košnici…………………………………………….……..19

               Cijena koštanja meda po košnici/pčelinjaku……………………. 20

 

  1. 8.    Kritički osvrt na postignute rezultate …………….…21

 

  1. 9.    Mjere unaprjeđenja proizvodnje……………………………22

 

   10.  Plan poslovanja u budućem razdoblju………………………..23

           

   11.  Zaključak………………………………………………..……………………..   24

     

1. Uvodne napomene

Za razliku od većine polaznika pazinske pčelarske škole 2010., (iako sam inženjer stočarstva još od 1983. godine), još uvijek nisam nositelj poljoprivrednog gospodarstva, ne posjedujem ni jednu košnicu, niti se u obitelji itko ikada bavio ovom djelatnošću, čak ni iz hobija. Unatoč ovim (na prvi pogled poražavajućim) činjenicama, moj  entuzijazam nije mali, a rezultat je druženja s pčelarima-kupcima opreme i repromaterijala u poljoprivrednoj apoteci «Agroval» u Buzetu, gdje radim kao prodavač. No, dok je pohađanje tečaja motivirano isključivo osobno (proširenje stručnog znanja zbog lakše komunikacije s kupcima, indirektno poboljšanje prometa u trgovini), ovaj je poslovni plan rezultat zajedničkog premišljanja s još dvojicom polaznika škole, pčelara-amatera sa skromnim brojem košnica, ali s ogromnim elanom i potencijalom u proizvođačko-komercijalnom smislu. Slušajući predavanja i komentare starijih, iskusnijih pčelara, došli smo do zaključka kako ne bi bilo na odmet bar pokušati udružiti snage: stručno, materijalno i financijski s napomenom da naš tim za početak ne bi imao pravno-formalni značaj udruge, već bi to prije svega bio skup entuzijasta- zaljubljenika u prirodu i pčelarstvo, pa stoga i nosi radni naslov «BUONI AMICI» (tal. = dobri prijatelji), koji bi kasnije mogao postati i naš zaštitni znak. Uvjeren sam da bi sinteza partnerovih praktičnih znanja, poboljšanih saznanjima u školi, resursa (imanja u blizini pčelinjih paša), zajedničkog ulaganja u opremu uz obveznu primjenu novih tehnologija, te mog poznavanja tržišta, kako repromaterijala, tako i meda u maloprodaji (na tržnicama i sajmovima) bila dobar uvod u pravi mali biznis, možda čak i primjer drugim, neodlučnim malim pčelarima, još uvijek skeptičnima glede udruživanja.

2. Osnovna sredstva mini-kooperacije

Partneri trenutno posjeduju 30 LR-košnica i relativno novu 4-okvirnu vrcaljku. Jedan od partnera ima stolarskog iskustva i priručnu stolarsku radionicu , koja bi trebala omogućiti jeftiniji repromaterijal, bar u tom dijelu, a drugi posjeduje kombi-vozilo prerađeno i prilagođeno potrebama za manipulaciju u pčelarstvu. Kako je jedan dio tehnike dotrajao i neadekvatan za ove izazove i veću proizvodnju, odlučio sam uložiti dio svoje ušteđevine u nabavku nove opreme, koju ću u nastavku izlaganja ovog projekta unijeti kao postojeći inventar.

  Osnovna sredstva u pčelarstvu    
  Godina   Vrijednost imovine  
  nabave Dob u Kn  
Oprema i pčelinjak    

21.970

 
vrcaljka ručna 4 okvira

1995

15

2.350

 
motor za vrcaljku 220 V 80 W

2010

 

2.615

 
inox-posuda za med 25 l

1995

15

375

 
inox-posuda za med 100 l

2000

10

880

 
inox-posuda za med 200 l

2010

 

1.180

 
inox-posuda za med 300 l

2010

 

2.050

 
stol za otklapanje inox

2010

 

2.280

 
 

2010

 

3.650

 
perforator za okvire

2010

 

240

 
transformator

1995

15

200

 
sito za med

1995

15

600

 
dimilica (3 kom)

1990

20

570

 
podizač nastavaka

2010

 

880

 
stolarska oprema

 

 

3.100

 
ostali pčelarski pribor

 

 

1.000

 
Košnice

 

 

43.500

 
Proizvodne – stare

1990

20

10.500

 
Proizvodne –  nove

2010

 

33.000

 
Vozila

 

 

34.530

 
kombi vozilo

1999

11

34.530

 
UKUPNO    

100.000

 

3.  Lokacija mini-kooperacije «Buoni amici»

Pčelinjaci mojih partnera su smješteni na dvije lokacije nedaleko naselja u kojem živimo (gotovo da smo susjedi), ali na udaljenosti 10 km zračne linije jedan od drugog. Na prvoj je lokaciji smješteno 20 LR-košnica i drvena baraka u funkciji poljoprivredne kućice za smještaj alata i repromaterijala. U neposrednoj blizini se na 1 hektar površine prostire bagremova šuma i ona je osnovna paša za isti pčelinjak. Na drugoj lokaciji nalazi se voćnjak (breskve) u ograđenom prostoru na kraju kojeg drži 10 LR-košnica, a u okruženju su livade (s mnogo medonosnog bilja) i poljoprivredne površine. Potencijalnih zagađivača nema u blizini niti jednog od ta dva pčelinjaka. Kako partneri nemaju adekvatan prostor za prihvat i obradu meda, njegovo skladištenje i distribuciju sam preuzeo ja. Naime, u sklopu stambenog objekta gdje živim, adaptirao bih postojeću garažu (ima struju, vodu, kanalizaciju, podna i zidna keramika, mali sanitarni čvor) u vrcaonu i skladište za med (u planu je mala punionica).

4. Tehnologija pčelarenja

Do sada su partneri koristili i AŽ-košnice, ali su nakon par godina uvidjeli praktičnost LR-košnica i prešli na pčelarenje isključivo u LR-košnicama. Slijedeća nadopuna do ukupnog broja 90 košnica također će biti LR, naravno izrađene u stolariji kod jednog od partnera. Proizvodnju ćemo bazirati na bagremovoj (svibanj) i livadnoj (kolovoz) paši, u prvoj fazi stacionarno. Ne mislimo povećavati broj košnica, jer bi tako ušli u sustav PDV-a, a to bi možda uvjetovalo čak i prodaju po znatno nižim cijena nekom od otkupljivača. Ipak je nama prvenstveni cilj zadovoljstvo prenošenja stečenog znanja iz škole u praksu, a zatim proizvesti meda toliko koliko ga možemo prodati unutar zakonske kategorije «prodaje na kućnom pragu». Nitko od nas nema ozbiljnu namjeru napuštati svoja radna mjesta, a uz ovaj broj košnica i međusobnu suradnju neće to biti ni potrebno – kao da je to neka «zlatna sredina»: niti samo hobi i usputna zanimacija, a niti isključivi izvor prihoda – tek nešto meda za obitelj, prijatelje, susjede i naravno – «ponekog» turista! Poslove bi ravnopravno podijelili između sebe, tako da bi u isto vrijeme istim lijekovima tretirali pčele, koristili iste izvore prihrane (pogače) ili iste recepte za sirupe, kontrolirali bi rad međusobno se konzultirajući, kao i s iskusnijim pčelarima, mentorom i profesorima-predavačima iz škole. Zajedno bi vršili preglede i proširivanje zajednica, poslove u radioni, vrcanje i punjenje meda u posude od inoxa, odnosno staklenke. Prodaju meda svako bi rješavao na svoj način: partneri na kućnom pragu, ja na štandu u kampu, a zajedno bi nastupali po sajmovima.

5. Opće napomene i bilješke o uspjehu pčelarenja

Kao i do 2010. godine, naglasak će ostati na proizvodnji bagremovog meda: zbog blizine paše, visokih prinosa, niskog stupnja kristalizacije (lakšeg čuvanja) i vrlo dobre cijene (35-40 kn po tegli). Do sada su partneri, svako za sebe, ostvarivali skromnih 10 – 15 kg meda po košnici, pa nam je prvenstveni cilj povisiti tu brojku na bar 20 – 25 kg. Tijekom svih godina pčelarenja izmjenjivale su se dobre i loše sezone: ne toliko zbog varoe, koliko zbog dugih i iscrpljujućih suša, ali – iako su par puta ostali bez ijedne zajednice – to ih nije pokolebalo i nastavili su pčelariti s još većim elanom. I u najboljim sezonama uspjeli bi prodati sav proizveden med i medenicu, tako da nikad nisu imali problema s zalihama (pa zbog toga i kristalizacijom), niti s prodajnom cijenom (jer nisu imali viškova, koji bi išao u otkup).

Broj proizvodnih košnica

90

Broj pomoćnih košnica

10

Struktura proizvodnje meda po košnici

Vrsta meda Min Max Prosječno
Bagrem kg

15,00

20,00

17,50

Kesten kg

0,00

0,00

0,00

Livada kg

10,00

15,00

12,50

Repica kg

0,00

0,00

0,00

Rinfuza (Cvjetni med, livada i sl.) kg

10,00

15,00

12,50

Ukupno med kg

35,00

50,00

42,50

Prosječna proizvodnja – priprema za tržište

 

kg

udio

Bagrem

1.575,00

41,18

Kesten

0,00

0,00

Livada

1.125,00

29,41

Repica

0,00

0,00

Rinfuza (Cvjetni med, livada i sl.)

1.125,00

29,41

Ukupno med

3.825,00

100,00

6. Ekonomski proračuni

Ovaj je seminarski rad zamišljen kao ideja o udruživanju 3 mala pčelara-hobista u jedno društvo, koje bi svojom snagom moglo postati konkurentno na zadanom tržištu (prodaja na kućnom pragu, gradska tržnica, obližnji kampovi, prigodne manifestacije i sajmovi) i tako se uvježbavati za malo poduzetništvo. Na Bujštini egzistira i ne tako mali broj pčelara, naravno neregistriranih, ali se nadamo da bi med pod etiketom «Buoni amici» našao svoje mjesto pod suncem. Zašto sam optimist? Zato što iskreno vjerujem u svoje partnere, a moram priznati da su me i pretpostavljeni ekonomski pokazatelji ohrabrili. Prije svega moram napomenuti da ulaganja svakog pojedinačnog partnera nisu ujednačena (iako svatko od njih ima udružena osnovna sredstva: objekt, vozilo ili opremu), pa tako ne mogu biti ni podjednaki rizici, odnosno udio u (eventualnoj) dobiti. Radna mjesta u tvrtkama u kojim smo trenutno zaposleni za sada su stabilna i nitko od nas još uvijek ne razmišlja ozbiljno riskirati svoju koliku-toliku sigurnost, prekinuti radni odnos i posvetiti se isključivo pčelarenju, odnosno proizvodnji meda. Ideja o mini-kooperaciji krenula je s osnovnom pretpostavkom da će cijena meda u Istri još dugo ostati visoka, a da će potražnja ubudućnosti samo rasti. Analiziravši tržište kroz iskustva pčelara koji su prodavali svoj med u sličnim uvjetima i kroz duži period (tijekom 5-6 turističkih sezona) došli smo do zaključka da se i bez većihmarketinških napora može plasirati kompletna proizvodnja, a sve (što je veoma bitno!) – na malo! Druga jako važna stavka je da niti partneri niti ja osobno nećemo biti zaposlenici, kao ni članovi naših obitelji koji će pripomagati za vrijeme vrcanja ili pakiranja meda. Zbog koncentracije na osobnu prodaju bit ćemo prisiljeni u startu odrediti ipak nešto niže cijene od konkurentskih s time da moramo dodatno uložiti trud u uvjeravanje kupaca kako (unatoč našem amaterizmu) nudimo proizvod podjednako visoke kvalitete i vrijednosti. No, kako to bude u poduzetništvu, neki se rashodi (troškovi poslovanja, materijalni troškovi) mogu predvidjeti, ali kao se u ovoj proizvodnji radi o živom organizmu valja biti oprezan i računati na mogućnost nepredvidivih troškova (bolesti većih razmjera, grabež, nepovoljni vremenski uvjeti, trovanja pesticidima, krađe). Pčelari, uostalom kao i ostali iz poljoprivredne proizvodnje vole ponavljati kako «iza sunca uvijek dolazi kiša», aludirajući da se plaše izuzetno uspješne sezone, jer iza nje sigurno dolazi bar jedna do dvije loše. Zato optimalizirani pokazatelji tijekom nulte godine ne mogu biti realan putokaz za slijedećih, primjerice 5 godina!

  Ekonomika pčelarske proizvodnje    
           
Red broj OPIS Jedinica Količina Prosječna cijena Kn Iznos Kn
I sum (a:d) Prihodi Kn    

174.825

I a (sum 1-5) Med kg

3.825

 

122.625

1

Bagrem kg

1.575

35,00

55.125

2

Kesten kg

0

 

0

3

Livada kg

1.125

30,00

33.750

4

Repica kg

0

 

0

5

Rinfuza (Cvjetni med, livada i sl.) kg

1.125

30,00

33.750

I b Pčelinja društva kom

90

180,00

16.200

I c Košnice kom

90

400,00

36.000

I d Ostali pčelinji proizvodi (propolis, matična mliječ…)      

0

  Ostalo (poticaji, osiguranje-naKnada štete) Kn    

0

II (IIa+7) Troškovi proizvodnje Kn    

45.147

II a (sum 1-6) Materijal i energija Kn    

29.646

1

Izmjena matica kom    

0

2

Zamjena satnih osnova kg

100

80,00

8.000

3

Energetske pogače kg

300

11,50

3.450

4

Šećer kg

150

7,00

1.050

5

Vitamini i aditivi Kn    

0

6

Lijekovi Kn    

3.000

7 (sum a-d) Pakiranje      

7.896

a Staklene boce (0,5kg) kom

2.400

1,35

3.240

b Staklene boce 1 kg kom

1.200

1,60

1.920

c poklopci za tegle kom

3.600

0,76

2.736

d Kartonske kutije (24 kg) kom

0

 

0

8

El.energija kW

500

3,50

1.750

9

Voda m3

300

7,00

2.100

10

Nafta lit.

300

8,00

2.400

11

Ostalo Kn    

0

III (a+b) Plaćeni rad ljudi i strojeva      

440

a Usluge rada ljudi sati

20

22,00

440

b Usluge rada strojeva sati

0

0,00

0

IV Investicijsko održavanje strojeva i opreme Kn    

3.500

V Amortizacija Kn    

6.561

VI Ostali neizravni troškovi Kn    

5.000

VII (I-(II+III+IV+V+VI) Dohodak Kn    

129.678

VIII Vlastiti rad      

44.000

IX Dobitak prije poreza      

85.678

           
  Vlastiti rad Sati rada Cijena Kn/sat Iznos Kn  
  Gospodar/ica

2.000

22,00

44.000

 
  Suprug/a

0

22,00

0

 
  Sin

0

22,00

0

 
  Ostali članovi domaćinstva

0

22,00

0

 
  UKUPNO

2.000

 

44.000

 
  Prosječna cijena rada

22,00

     
 

OSNOVNE EKONOMSKE VRIJEDNOSTIRedni brojOpisKoličinaJedinica

1

Proizvodnja meda

3.825

kg

2

Prihodi od meda

122.625

Kn

3

Prihodi ukupno

174.825

Kn

4

Troškovi materijala i energije

29.646

Kn

5

Troškovi rada tuđeg

440

Kn

6

Troškovi rada vlastitog

44.000

Kn

7

Neizravni troškovi

15.061

Kn8 (4+5+6+7)Ukupni troškovi

89.147

Kn9(8-(3-2))Troškovi umanjeni za ekstra prihode

36.947

Kn10 (3-(4+5))Financijski rezultat

144.739

Kn11 (3-8+6)Dohodak

129.678

Kn12 (3-8)Dobitak

85.678

Kn Utrošak rada vlastiti i tuđi

2.020

sati

 

Ekonomski pokazatelji
   
Proizvodnost rada  
Naturalna (kg/sat)

1,89

Vrijednosna (Kn/sat)

60,71

Ekonomičnost  
Ek ukupno

1,96

Rentabilnost  
R dohotka (%)

129,68

R dobitka (%)

85,68

7. Bilješke uz proračune – ulaganja, proizvodnja, prinos i prodaja meda

Iako znam da sve ove činjenice nisu ništa novo,  moram priznati da me zanimala profitnaučinkovitost kao bar jedan od pokazatelja oplodnje investiranog kapitala. Naime, kako je vidljivo iz tabele predviđena osobna ulaganja u mini-kooperaciju iznose  45.895,00 kn, što i nije mali iznos. Drugim riječima: da li bi bilo bolje ostaviti ušteđevinu tamo gdje jest sada – u banci ili isti novac uložiti u ovaj posao? Ako nisam nigdje pogriješio, ocjena projekta pokazuje siguran dobitak, jer kad se uzmu sve činjenice u obzir, pokazatelji su slijedeći: uz prosječan prinos 12,5 – 17,5 kg meda po košnici, dakle ukupnu proizvodnju od 3.825 kg meda i prosječnu cijenu 32, 06 kn po 1 kg, ostvario bi se prihod 122.625,00 kn. odnosno dohodak 129.678,00 kn, tj. dobit 85.678,00 kn (zbirno za sva 3 partnera!), odnosno 28.559,33 kn pojedinačno (ako se složimo da dobit dijelimo na jednake dijelove. Da li bi to značilo da u 2 godine mogu vratiti uložena sredstva, a tek treće godine početi zarađivati, ovisilo bi o još nekoliko čimbenika, ali svakako da bi u realnim uvjetima valjalo u startu staviti na papir visine ulaganja po partnerima i njihova očekivanja, odnosno realne udjele u dobiti! Proizvodnost rada je 1,89 kg/sat (vrijednosna 60,71 kn/sat), Ek = 1,96 a prag rentabilnosti (prinos) 2,89 kg/košnici (259,74 kg po pčelinjaku), dakle – projekt je posve prihvatljiv! Ipak, treba biti realan i priznati da je u virtualnom svijetu (za računalom: kroz tablice i grafikone) puno lakše zadovoljiti uvjete prema kojim krajnji rezultat naprosto mora biti pozitivan, nego što je to u vanjskom svijetu! Mnogo realniji pokazatelji bi proizašli iz analize kroz 5-godišnji period 3 mala pčelara, s primjerice 10-tak košnica, makar i s neujednačenim sezonama, odnosno relativno maloj dobiti ili minimalnim gubicima. Ovako smo nešto precijenili (stabilnost tržišta, održivost cijene, sigurnost plasmana), a možda i podcijenili (timski rad, povjerenje, marketing). Sigurno je da oslanjanje na ovako uzak asortiman (samo 3 vrste meda u 2 pakovanja) nije dobar, kao ni prodaja isključivo za štandom – bilo doma, na tržnici ili u turizmu (skriveni potencijal: vrtići, škole). Vjerojatno projekt ima još propusta, kao uostalom i svaki biznis na svom početku.

Struktura troškova proizvodnje meda ukupno

Struktura cijene koštanja kg meda brutto bez odbitka ostalih prihoda
  Ukupno Po kg meda Udio %  
Materijal i energija

29.646

7,75

33,26

 
Vlastiti i tuđi rad

44.440

11,62

49,85

 
Investicijsko održavanje

3.500

0,92

3,93

 
Amortizacija

6.561

1,72

7,36

 
Ostali neizravni troškovi

5.000

1,31

5,61

 
UKUPNO

89.147

23,31

100,00

 

Struktura cijene koštanja kg meda

Bez vlastitog rada        
  Ukupno Po kg meda Udio %  
Materijal i energija

29.646

7,75

33,26

 
Tuđi rad

440

0,12

0,49

 
Investicijsko održavanje

3.500

0,92

3,93

 
Amortizacija

6.561

1,72

7,36

 
Ostali neizravni troškovi

5.000

1,31

5,61

 
UKUPNO

45.147

11,80

50,64

 
         
Struktura cijene koštanja kg meda neto realna cijena meda
  Ukupno Po kg meda Udio %
Materijal i energija

12.287

3,21

13,78

Vlastiti i tuđi rad

18.418

4,82

20,66

Investicijsko održavanje

1.451

0,38

1,63

Amortizacija

2.719

0,71

3,05

Ostali neizravni troškovi

2.072

0,54

2,32

UKUPNO

36.947

9,66

41,44

Formiranje prodajne cijene

OPIS

Kn/kg

Neto cijena

9,66

Marža

1,93

Cijena bez PDV

11,59

Prodajna cijena s PDV

14,26

  

 

Prag rentabilnosti pčelarenja

Redni broj Opis   Jedinica Broj / Iznos

1

Broj košnica   komada

90

2

Proizvodnja meda   kg

3.825

3

Prodaja meda   kg

3.825

4

Prodajna cijena

 

Kn/kg

32,06

5

Prihod od meda

(3×4)

Kn

122.625

6

Prihod od poticaja

 

Kn

0

7

Troškovi proizvodnje

 

Kn

36.947

8

Dohodak

((5+6)-7)

Kn

85.678

9

Vrijednost košnica

 

Kn

43.500

10

Vrijednost strojeva

 

Kn

34.530

11

Vrijednost opreme

 

Kn

21.970

12

Ukupna sredstva

(9+10+11)

Kn

100.000

13

Rentabilnost

(8/12)*100

%

85,68

 

Iznos Kn

%

Promjenjivi troškovi

30.704,77

83,11

Materijal i energija

12.286,72

33,26

Vlastiti i tuđi rad

18.418,05

49,85

Nepromjenjivi troškovi

6.241,83

16,89

Amortizacija

1.450,57

3,93

Inv.održavanje

2.719,03

7,36

Ostali troškovi

2.072,24

5,61

UKUPNO

36.946,60

100,00

cijena rada

3,61

 

PRAG RENTABILNOSTI

    Ostvareni kapacitet Puni kapacitet Po jedinici Po jedinici
Kapacitet kg

3.825

634,12

   
Prodajna cijena Kn

32,06

32,06

   
Nepromjenjivi troškovi Kn

6.242

6.242

1,63

9,84

Promjenjivi troškovi Kn

30.705

5.090

957,76

158,78

   

36.946,60

     
 

Prag rentabilnosti FT

6.241,83

Cp

32,06

vt

8,03

Kilograma proizvodnje

259,74

  Stupanj iskorištenja kapaciteta na pragu rentabilnosti

40,96 %

Prinos po košnici

2,89 kg 

 

 Prag kg meda u pčelinjaku                                                   259,74 kg

Jedinica proizvodnje kg

900

195

260

325

406

507

634

Ukupni prihod Kn

28.853

6.245

8.327

10.409

13.011

16.263

20.329

Nepromjenjivi troškovi Kn

6.242

6.242

6.242

6.242

6.242

6.242

6.242

Promjenjivi troškovi Kn

7.225

1.564

2.085

2.606

3.258

4.072

5.090

Ukupni troškovi Kn

13.466

7.806

8.327

8.848

9.500

10.314

11.332

Dohodak Kn

15.386

-1.560

0

1.560

3.511

5.949

8.997

CIJENA KOŠTANJA MEDA U KN PO KILOGRAMU (PROIZVODNJA ZA CIJELI PČELINJAK)

Troškovi po kilogramu

 

Jedinica proizvodnjekg

900

195

260

325

406

507

634

  

13.466

7.806

8.327

8.848

9.500

10.314

11.332

  

14,96

40,07

32,06

27,25

23,41

20,33

17,87

Po košnici 

10,00

2,16

2,89

3,61

4,51

5,64

7,05

 

CIJENA KOŠTANJA MEDA U KN PO KILOGRAMU (PROIZVODNJA PO KOŠNICI)

8. Kritički osvrt na postignute rezultate

Iz tablica je uočljivo da su svi pokazatelji zadovoljavajući (s obzirom da se radi o početnicima) i da je (pretpostavljena!) proizvodnja mini-kooperacije «Buoni amici» ekonomična i rentabilna. Ali to je tako uvijek kad se planira – koji je pesimist ili vječniskeptik ikad postao uspješan poduzetnik? Pri izračunu ekonomičnosti ove proizvodnje rukovodio sam se nekim općim pokazateljima (cijena vlastitog i tuđeg rada, investicijsko održavanje, stopa amortizacije) koji su u najmanju ruku – diskutabilni. Neke od njih analizirat ću detaljnije u nastavku. Možda se prodajna cijena od 30,00 – 35,00 kn po 1 kg meda isprva čini previsokom (pogotovo ako se usporedi s drugom krajnošću: izuzetno niskom otkupnom cijenom na veliko u kontinentalnom dijelu zemlje), ali – činjenica je da je ta cijena, naravno isključivo u okvirima Istarske županije – realno održiva, doduše samo uz prodaju na «kućnom pragu», ali to je i bila jedna od nužnih pretpostavki ovog poslovnog projekta. Mislim da sam prinose po košnici stavio u realne okvire, iako valja biti iskren i reći da je pri stacionarnom pčelarenju (druga pretpostavka projekta) teško zadržati i ustaliti ove vrijednosti, zbog nestabilnih klimatskih uvjeta (iznenadne kiše znaju skratiti cvjetanje bagrema, zatim problem sa dugim, sušnim ljetima itd.), a i zbog sve češćih i većih gubitaka uslijed bolesti ili trovanja pesticidima. Slijedeća pretpostavka: da košnice iz vlastite proizvodnje moraju biti isplativije (jeftinije) u odnosu na one kupljene (npr. iz BiH na Danima meda u Pazinu) – možda i ne stoji! Isto tako teško mi je unaprijed tvrditi da mogu kod dobavljača (za ipak male količine repromaterijala i lijekova) postići puno bolje cijene nego što su kod lokalnih trgovaca. Marketing nigdje nismo ni spominjali – zar je uistinu danas moguće imati uspješnu prodaju bilo koje robe bez ikakve reklame, bazirane isključivo na osnovi usmene pohvale proizvoda? U početku sam naveo kako sam investiciju novih košnica i tehnike, te adaptacije garaže u vrcaonu i skladište, pokrio iz vlastitih rezervi – a što da sam bio prisiljen dići kredit (koliko bi nas opterećivale kamate?!)

9. Mjere unaprjeđenja proizvodnje

U prvoj fazi smo na oba postojeća pčelinjaka zamijenili stara drvena postolja, na zemlju postavili betonske blokove, a na njih betonske gredice, pa tek onda i košnice. To je bio osnovni uvjet za rad s dizalicom, koja bi morala olakšati pristup i manipulaciju nastavcima prilikom pregleda košnica, promjene pozicije nastavaka, postavljanje matičnih rešetki ili bježalica. Drugi tehnološki iskorak bio je adaptacija moje garaže u vrcaonu i skladište meda. Za razliku od higijenskih uvjeta u dosadašnjim, improviziranim objektima, ovdje će biti uvelike jednostavnije održavanje, pranje i dezinfekcija, čime će u konačnici kompletan posao postati ugodniji i privlačniji. U trećoj fazi montirali smo na prečku postojeće ručne vrcaljke elektromotor 220 V 80 W i tako omogućili da i ova radna operacija ne oduzima previše vremena (jer se mora uzeti u obzir da smo sva trojica u radnom odnosu). Kupovina parnog topionika i stola za otklapanje bila pun pogodak (zbog povećanog kapaciteta), baš kao i posuda za med od inoxa kapaciteta 200 i 300 L. Poslove u radioni i dalje će obavljati jedan od partnera (onaj koji je to radio i prije, jer je najbolji baš u tome), a imati vlastite nastavke, okvire i ostale dijelove košnica sama po sebi je prednost i velika ušteda. Naravno da ćemo mu mi pomoći u sastavljanju i užičavanju okvira, kao što zajedno činimo i bojanje, odnosno popravak dotrajalih košnica. Jedino servis vrcaljke i topionika bi prepustili ovlaštenim profesionalcima. Gdje se još može uštedjeti? U pčelarstvu je (kao uostalom i u ostaloj poljoprivrednoj proizvodnji) udio fizičkog rada velik i dosta utiče na cijenu koštanja meda, a taj smo problem najčešće skloni posve ignorirati (seljak gotovo nikad u svoje proračune ne uračunava svoj rad).

10. Plan poslovanja u budućem razdoblju

Ovaj je seminarski rad pisan u namjeri da pokaže ( i dokaže) isplativost ove proizvodne grane, čak i kad se ne radi o većim brojkama (od 300 i više zajednica), naravno ako se druge brojke smiješe pčelaru (prvenstveno mislim na prodajnu cijenu). Tehnologija pčelarenja opisana na prethodnim stranicama ipak ne opterećuje zaposlenog čovjeka  (jedino mora paziti na pravovremenost svih zootehničkih mjera)!  Ono na čemu valja poraditi u budućnosti je slijedeće:   

1) udruživanje kao uvjet ne samo golog opstanka, već i stvaranja nove percepcije u proizvodnji ekstenzivnog karaktera

2) stvaranje zdravih prehrambenih navika, te podizanje vrijednosti ekološkog meda (čime bi automatski rasla potrošnja/potražnja i za klasičnim medom) – dobivanje eko-markice

3) lagani prijelaz na seleći oblik pčelarenja uz obvezno povećanje ukupnog broja košnica, punionica za manja pakovanja

4) marketing  (upis u Medene točke, te daljnji rad na brendiranju autohtonog istarskog meda od bagrema (ako je to uspjelo Bjelovarsko-bilogorskoj, zašto ne bi i našoj županiji?)

5) dodatna edukacija (kroz kontakte s iskusnim pčelarima, profesorima-predavačima, mentorom, redovito praćenje predavanja u organizaciji PU «Lipa» iz Pazina, stručne literature i naravno -usvajanje novih tehnologija! Naravno da je ovaj seminarski rad prepun pretpostavki – pozitivnih, naravno – ali tko u svijetu fikcije može ostati nepristran? Ja ne sigurno, jer previše cijenim pčelare i njihov trud, tako da sam jedno vrijeme istraživao mogućnost i ekonomsku opravdanost otvaranja prve specijalizirane trgovine pčelarskom opremom u Istri (kad već za to nisu zainteresirane slične trgovačke tvrtke na kontinentalnom dijelu Hrvatske, odnosno kad se tim ne bavi zadruga, odnosno udruga), da (bar na taj način) pomognem tim vrijednim ljudima da lakše, brže i jeftinije nabave repromaterijal, lijekove i ostale potrepštine. No, to je već neka sasvim druga priča!                     

11. Zaključak

Iako sam u žaru navijanja za pčelarstvo možda znao i pretjerati (jesmo li uistinu zreli za udruživanje, voljni usvajati nove tehnologije, centralizirati nabavu repromaterijala i lijekova za dobrobit svih), iznad svih ekonomskih pokazatelja stoji ona stara istarska izreka: «Nije u šoldima sve!» Ja bih s tom rečenicom i završio ovaj seminarski rad, jer je nekad od profita mnogo važnije druženje s ljudima istih afiniteta, punih ljubavi prema prirodi i pčelama. Hoćemo li moji prijatelji i ja ikad udružiti sredstva, snage, znanje i volju ipak ne ovisi o ovom seminarskom radu, ali ako nam uspije i pola od svega navedenog, bit će to pouzdan putokaz drugima da udruživanje ne smije ostati bauk, da to nije ni hir europske unije, niti nužda, već novi svjetonazor

 

 

 

 

                                                                                

One comment on “STRUČNI RADOVI

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s