PČELARSKI TURIZAM

KAKO JE JEDAN PČELINJAK POSTAO PRAVA OAZA ZDRAVLJA

KAKO JE JEDAN PČELINJAK POSTAO PRAVA OAZA ZDRAVLJA?

Karl Vogrinčič, pčelar i apiterapeut iz mjesta Močna kod Pernice u Sloveniji i njegova obitelj posjeduju jedan od najopremljenijih pčelinjaka namjenjenih za zdravstveni apiturizam. Iako pčelari već 40 godina i u ponudi ima med, kremasti med, kremasti med s cimetom, orahe u medu, med sa sezamom, medni liker i čokoladno-medni liker, cvjetni prah, sapune, kreme i svijeće, najveći doseg je postigao zahvaljujući antistres-terapiji (odmor uz pčelinjak + zvuk + inhalacije), terapiji voštanim oblogama i masaži cvjetnim medom.

pčelinjak obitelj vogrinčič

Pčelinjak g. Vogričiča je prava oaza zdravlja za putnike namjernike i turiste željne novih doživljaja, savršena za uživanje u blagotvornim učincima mikroklime u sinergiji s drugim pčelinjim proizvodima. Kako funkcionira anti-stres komora? Korisnik u naslonjaču ili u ležećem položaju putem posebne maske udiše zrak iz košnica, a gospodin Vogrinčič ističe: „Ova metoda se preporučuje za dišne probleme u 10 tretmana 2 x po 30 minuta dnevno, iako nema mjesta strahu od predoziranja: takve mikroklime nikad previše! ” Domaćin ima odgovor i na pitanje kako s onima koji se uplaše pčela čim čuju njihovo zujanje:  “Ako se bojite pčela, brzo ćete uvidjeti da su prilično pitome. Možete gledati kroz staklenu stijenu u košnici bez straha da će vas ijedna ubosti.” Na svom imanju obitelj Vogrinčič može primiti maksimalno 50 osoba, a osim kupnje pčelinjih proizvoda iz biodinamičke proizvodnje, za one znatiželjnije posjetitelje se organizira i posebna edukacija i vođena degustacija.

interijer antistresne komore

Kako je nastala ova svojevrsna oaza zdravlja? Sve je krenulo s projektom „Pčelarstvo i apiterapija“ 2011. godine vrijednim 25.000 eura financiran sredstvima iz EU Fonda za poljoprivredu i ruralni razvoj (85 %) i Ministarstva za poljoprivredu i okoliš Republike Slovenije (15 %) uz pomoć Razvojne agencije Lenart.  Pčelinjak za apiterapiju g. Vogrinčiča ima 27 komada 10-okvirnih AŽ košnica koje služe za klasično pčelarenje, a 9 košnica je odvojeno i od njih su napravljene antistresne komore. U tom prostoru korisnik terapije legne i meditira ili diše zrak iz košnice. „Važno je samo da smo tada u energetskom polju pčele i da nas okružuje njen zvuk.“ – naglašava domaćin. Važno je napomenuti da je g. Vogrinčič prikupljao znanje u Ukrajini i Rumuniji, gdje apiterapiju koriste i u sanatorijima, Karlova supruga Marija je savladala tehniku masaže medom u Bonnu, a u suradnji s poduzećem Poznik iz Celja razvili su i tzv. API naljepnice za oboljeli dio tijela, pa sve to daje posebnu težinu iz stručnog aspekta ovom projektu koji živi već petu godinu. Gosti dolaze iz čitavog svijeta (Japan, Finska, Francuska, Njemačka, Kina), a doma se vraćaju svježi i odmorni, ali što je jo važnije: bogatiji za nove spoznaje o životu pčela i prednostima pčelinjih proizvoda, te blagodati apiterapije.

klupa za medenu masažu

Apiturizam je specifična grana agroturizma koja uključuje posjete turista pčelinjaku, upoznavanje s tehnologijom proizvodnje, degustaciju pčelinjih proizvoda u kušaonici i naravno – prodaju istih, te stručno-edukativni sadržaj, a u slučaju obitelji Vogrinčič i zdravstveno-terapijske usluge što je najviši stupanj apiturizma. Njihova priča nije samo zbir natuknica o vrijednostima pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje i značenju oprašivanja za opstanak Zemlje, već je upotpunjena brojnim dokazima o više nego pozitivnim rezultatima u liječenju raznih bolesti, baš kao i o djelovanju pčela na oblikovanje čovjekova duha i svjetonazora. Već samim takvim pristupom obitelj Vogrinčič je dala dodatnu vrijednost projektu i pčelarskoj proizvodnji općenito, a apiterapija, antistresna komora i sve drugo je rezultat dugogodišnje prakse,  stručne educiranosti, inovativnog razmišljanja i poduzetničkog duha, pa je i moralo završiti – „slatkim na kraju“, iako ima tu još puno prostora za razvoj. U svakom slučaju pčelinjak obitelji Vogrinčić je siguran putokaz svim ostalim, pogotovo mladim pčelarima u kom pravcu trebaju razvijati svoj pčelarski obrt, jer budućnost apiturizma leži baš u ovoj zdravstvenoj komponenti.

začeci pčelarskog turizma u BiH reportaža V. Hudolin

ZAČECI PČELARSKOG TURIZMA U BIH                                                                  

      Četrdesetak članova Udruge pčelara „Zrinski” iz Slavonskog Broda posjetilo je pčelinjake dr. Gorana Mirjanića iz Gradiške u Bosni i Hercegovini, pčelara, predavača na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci i vlasnika tvrtke Košnica, koji je uspješno spojio teoriju i praksu. 
      Riječ je o svojevrsnoj ekskurziji koja je, kako je rekao dr. Mirjanić, i začetak pčelarskog turizma u Bosni i Hercegovini. „Pčelarski je turizam nešto što bi i u okruženju moglo biti sve interesantnije s aspekta širenja pčelarskog znanja na jednostavan i efikasan način. Osim toga, kao što je to danas slučaj ovdje u Krajini, na području Općine Gradiška u Bosni i Hercegovini, lijepo je da kolege iz drugih krajeva vide ljepote područja gdje mi pčelarimo, ali i gostoprimljivost naroda na ovom području. S druge strane, otvaraju se i mogućnosti prekogranične suradnje s pčelarima iz Republike Hrvatske. Meni je drago da je pčelarski turizam počeo posjetom pčelara iz Slavonskog Broda, s kojima već nekoliko godina odlično surađujem”, kaže doktor Mirjanić, čija je cijela obitelj bila odličan domaćin gostima iz Slavonije.

PREZENTACIJA AKTUALNIH RADOVA U PČELINJAKU

      Gosti su najprije posjetili pčelinjak u Bistrici, selu na putu koji vodi od Gradiške prema Kozarskoj Dubici. Ondje su dr. Mirjanić i njegovi suradnici prezentirali aktualne radove u pčelinjaku:

  “Prvenstveno su to radovi na poticanju proljetnog razvoja pčelinjih društava, pravovremenom dodavanju satnih osnova, zatim dodavanju matične rešetke i po potrebi proširenju pčelinjih društava na tri tijela kod košnica nastavljača i biološkoj borbi protiv varoe.“

      Uslijedio je posjet većem pčelinjaku u Podgradcima, kod rodne kuće domaćina. Na jednoj strani ovog lijepog sela, na sjevernim obroncima Kozare, dominiraju veliki rascvjetali voćni nasadi, a na drugoj bogate šume kestena i bagrema.

      Na tom pčelinjaku dr. Mirjanić govorio je o najvažnijim radovima u razdoblju koje dolazi, pred i u njezinu tijeku.  Naglasak je bio na dvomatičnom pčelarenju, zamjeni matica, proizvodnji rojeva i sazrijevanju meda, tako da su slavonski pčelari imali priliku vidjeti kako se pčelari u tom dijelu BiH.

GOSTI ODUŠEVLJENI PREDAVANJIMA I GOSTOPRIMSTVOM

 Slavonskobrodski pčelari bili su jako zadovoljni stručnom ekskurzijom koja je završila zajedničkim ručkom u Podgradcima, nakon čega su posjetili i „Košnicu“ – prodavaonicu u kojoj su razgledali bogat izbor pčelarske opreme i pribora, te ponešto i kupili.

    “S doktorom Mirjanićem imamo odličnu suradnju, on je kod nas održao više edukacija, a posebno smo zadovoljni pozivom na njegove pčelinjake gdje je održao praktična, zanimljiva i korisna predavanja o aktualnim radovima. On je sigurno jedan od najboljih predavača, praktičara i znanstvenika u ovoj regiji, veliki praktičar, tražen je u cijeloj regiji, vrlo smo zadovoljni ovakvom prezentacijom, kolege pčelari su oduševljeni onim što su vidjeli i čuli”, rekao nam je Ivan Živić, tajnik Udruge pčelara „Zrinski“ iz Slavonskog Broda. Posebice su ga oduševile mirne pčele, a kako je objasnio dr. Mirjanić, za tu njihovu mirnoću najzaslužnije selekcionirane matice.

    “Meni je ovo bilo korisno i zanimljivo iskustvo. Strašno me je zaintrigirao posjet ovom pčelaru i stručnjaku zato što sam i ranije u njegovim izlaganjima i predavanjima primijetio da imamo sličan način pčelarenja i rada sa pčelama, to jest da su nam slični principi rada s pčelama, razvoj pčela u proljetnom dijelu i širenje društava, pa čak i rad sa dvomatičnim pčelarenjem u proizvodnji matica i zamjeni matica tijekom godine.“, rekao nam je Zvonko Vidaković koji uspješno pčelari sa osamdesetak pčelinjih društava.

TEKST/FOTO: Vjekoslav Hudolin

kovač ivan

PČELARSKI TURIZAM U OPG KOVAČ

    O obitelji Kovač, eko-pčelarima iz malog mjesta Radoši kod Poreča pisao sam više puta, uvijek iz drugog razloga, ali s istim zaključkom: da im na putu do ostvarenja životnih i poslovnih ciljeva prepreka nikad nije nedostajalo, ali bi sve te nevolje uvijek uspjevali prebroditi zahvaljujući zavidnoj unutarnjoj snazi i gotovo nevjerovatnom optimizmu. Možda njihov pčelinjak i nije velik, pa u tom smislu ne odgovara uobičajenoj percepciji profesionalnog pčelarstva, ali im je zato asortiman meda i mednih prerađevina daleko iznad prosjeka, a da bi se to realiziralo, moralo se paziti i na najmanji detalj od recepture za čitavu lepezu delicija preko izbora etiketa do izlaska na tržište. Prošlo je par godina od našeg prvog susreta na sajmu u Tinjanu preko prezentacije nove čokomedne linije na međunarodnoj konferenciji o autohtonoj kuhinji u Umagu, otvaranja štanda uz turističku prugu „Parenzana“ i nesreći s otrovanim pčelama na tamošnjem pčelinjaku do uspješnom plasmanu proizvoda na eko-tržnici u Puli i Rovinju. Izazovi su se nizali, baš kao i problemi, no usprkos malim zastojima, Branka i Ivan nikad nisu odustajali od svojih zamisli i vizije razvitka obiteljskog posla. Oduvijek sam se pitao kako im uspjeva spojiti tako puno segmenata: ekološku pčelarsku proizvodnju, gastronomiju i preradu meda s naglaskom na zdravu hranu, sport i rekreaciju i u najnovije vrijeme – turizam u jednu novu kompaktnu cjelinu?

slika 2

    Ivan Kovač je rođen prije 64 godine u malom slavonskom selu, pa odatle i njegova velika ljubav prema prirodi. Kad je završio ugostiteljsku školu, nastavio je školovanje uz rad, pa je ubrzo stekao nova iskustva u pripremi hrane i termičkoj obradi namirnica. Kako se ujedno bavio i sportom, ne čudi da mu je uža specijalizacija postala prehrana sportaša, a Ivan s ponosom ističe činjenicu da je u tom razdoblju svoje sportske karijere surađivao s Linom Červarom – jednim od najboljih rukometnih trenera svih vremena. Prve pčelinje zajednice daruje mu najbolji prijatelj i kum Branko Vidmar, živa legenda u pčelarstvu Primorsko-goranske županije, 2008. godine u Moravicama završava pčelarsku školu, a potom slijede uspjesi na izložbama meda, sudjelovanje na raznim pčelarskim manifestacijama i aktivnosti u udruzi pčelara „Nektar“ iz Poreča. Uz kontinuirano praćenje zbivanja u pčelarstvu, nije propuštao pratiti nove trendove u ugostiteljstvu i turizmu. Priznaje da je uvijek sanjao da turistima na svom imanju pruži maksimalan doživljaj Istre: da osim što imaju priliku uživati u predivnom pejzažu i čistom okolišu i bar na kratko se srode s iskonskom prirodom, te malo odmore dušu i tijelo, nešto i nauče o pčelama, njihovom značenju za opstanak naše planete i vrijednostima pčelinjih proizvoda za naše zdravlje, a usput da se počaste s nekom od slatkih delicija na bazi meda kako bi doma vratili puni lijepih uspomena i pozitivne energije.

kušaonica

       Iako još uvijek to nije nigdje definirano, pčelarskim turizmom se mogu baviti isključivo pčelari čiji prodajno-izložbeni prostor, kušaonica, sanitarni čvor i parkiralište zadovoljavaju određene kriterije, više-manje slične onima u drugim oblicima ruralnog turizma. Pčelar koji se bavi ovom djelatnošću uz optimalne resurse mora imati i dara za turističko-ugostiteljske usluge i volje da se gostu posveti s više pažnje od uobičajenog odnosa proizvođač – kupac, jer za razliku od agroturizma, ovdje gost nema smještaj, pa su turističke usluge najčešće ograničene na jednosatni program obilaska pčelinjaka uz kraću edukaciju za grupe između 10 i 20 posjetitelja. Bez obzira na kvalificiranost i motiviranost za ovaj posao, dobro osmišljen marketing i visoku kvalitetu ponude, na gospodarstvu obitelji Kovač je bilo još puno toga za odraditi po pitanju dostupnosti, opremljenosti i uređenosti objekata, kao i okoliša, pa su nužne bile nove investicije i ulaganja. O svojoj viziji pčelarskog turizma u sklopu imanja u Radošima, Ivan Kovač je pričao na prezentaciji prigodom prijateljske posjete pčelara iz PU „Bilogora“ iz Bjelovara kada je kolegama otkrio kako oplemeniti svoj bazni proizvod (ekološki med) dodatkom komplementarnih namirnica visoke nutricionističke i zdravstvene kvalitete u ukusnom i praktičnom pakiranju, te uz podjednako dobro osmišljen marketing ponuditi potrošaču proizvod s višestrukom vrijednošću. I tom je prigodom ponovio svoj stav: „Nisam od onih koje zanima samo količina izvrcanog meda i njegova cijena po kilogramu. Mene zanima med kao sirovinska baza u koju se dodaju drugi pčelinji proizvodi i/ili provjereni poboljšivači hrane iz prirodnih izvora u svrhu podizanja vitalnosti i zaštite zdravlja.“ I opet je Ivan dokazao da je neumoran i da ima još mnogo dobrih ideja za unaprijeđivanje pčelarstva i promjenu filozofije života kod konzumenata u pravcu okretanja prirodnim vrijednostima.

025

       Pred nama je nova turistička sezona: kompletan sektor je na nogama – putničke agencije, hotelijeri, ugostitelji, iznajmljivači…Neizostavan dio turističke ponude su i turistički vodiči, jer jedino uz njihovu pratnju turisti mogu upoznati naš kraj, njegove prirodne ljepote i druge osobitosti. Grupa od dvadesetak turističkih vodiča iz Istre, Rijeke i Kvarnera koji su sredinom ožujka posjetili OPG Kovač istinski su zaljubljenici u ovo podneblje i od prve se vidjelo da vole svoj posao i žele ga upotpuniti ne samo poznavanjem stranog jezika i osobnošću, već i stručnošću, no ipak nisam očekivao toliko pitanja proizašlih iz starih predrasuda vezanih za pčelinje ubode. Očito da će upozorenje o mogućim zdravstvenim posljedicama kod alergičnih na pčelinji otrov i nadalje ostati obvezna uvodna informacija za goste koji prvi put posjećuju pčelinjak. Nakon razgledanja pčelinjaka i polja punog samoniklog i kultiviranog medonosnog  bilja, Ivan je sve prisutne upoznao sa svojim vizijama i konačnim ciljem: da OPG Kovač postane jedan od segmenata gastro-turističkih ruta po Istri uz dosadašnje putove gurmanskih užitaka u domaćem pršutu, siru, tartufima, maslinovom ulju i vinu. Na taj bi se način sve zahtjevnijem turističkom tržištu otkrio med kao još jedan dar ovog podneblja, ali i pčelarstvo kao još jedna ljubav i umijeće ljudi u Istri.

026

     A onda je uslijedila degustacija raznih vrsta sortnih medova i kremastih medova s raznim dodacima i još nove linije proizvoda na bazi pčelinjih proizvoda i raznih dodataka za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta: „Remedy“ – kremasti med s dodacima ljekovitog bilja (kadulje, zelene pčenice, lavande, koprive, metvice, ružmarina i sjemenki konoplje; „MadMed“ (mješavine meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi u omjerima optimalnim za sportaše i osobe izložene većim fizičkim naporima) s matičnom mliječi, crnim kimom, đumbirom i proteinima konoplje. Meni se osobno najviše svidjela Istarska marinada na bazi ekstra djevičanskog ulja i meda sa začinskim biljkama (ružmarin, lovor, kadulja, origano, majčina dušica, bosiljak) kojom je Branka začinila svježi domaći sir). Svoje mišljenje o proizvodima gosti su upisivali u unaprijed pripremljene formulare, pa su tako bar na kratko bili u ulozi senzorskih analitičara pčelinjih proizvoda što ih se posebno dojmilo.  Da bi turističkim vodičima uspomena na posjet OPG-u Kovač i PTO Remedy ostala u još ljepšem sjećanju, Ivan i Branka su svoje goste na kraju prezentacije počastili posebnom delicijom: pralinama na bazi tamne čokolade, bagremovog meda s raznim egzotičnim dodacima. Muškom dijelu prisutnih su se najviše svidjele praline s dodatkom chilly paprike, a pripadnicama ljepšeg spola one s dodatkom lavande.

madenjaci

     Na kraju smo se svi složili da pčelarstvo ima ogroman potencijal u turističkoj ponudi jer propagira zdrav život (poput zdravstvenog i wellness-turizma) kroz promjene prehrambenih navika (redovita potrošnja meda), širenje ugostiteljske ponude tradicionalnim i novim receptima za jela na bazi meda (kao oplemenjivača gastronomskog doživljaja i sveukupnog raspoloženja za stolom) da bi kroz katarzu urbanog čovjeka koji želi pobjeći iz betonske džungle i potpuno se sjediniti s prirodom, na kraju došli do pozitivne vizije za budućnost pčela i dodatne motivacije gostima da ostanu duže i – naravno – troše više.

tvrdić 2

„SEOSKA GOZBA“ KOD OBITELJI TVRDIĆ U MJESTU GROHOTE NA OTOKU ŠOLTI

Domaćini pete emisije TV-serijala o seoskim običajima i gastronomiji obitelj Tvrdić iz mjesta Grohote na otoku Šolti bavi se pčelarstvom već treću generaciju, prvenstveno nepreglednim poljima samoniklog ružmarina. HTV ekipu i 6 sudionica „Seoske gozbe“ domaćini su, kao pravi pčelari i medari, dočekali medovačom, medenjacima, medom u saću, palačinkama s marmeladom od šipka i mandarine prelivene medom i još puno slatkih delicija.

Goran Tvrdić s ponosom je prisutnima pričao o počečima pčelarstva u obitelji: njegov je djed prije 80 godina započeo tradiciju s 2 košnice, nastavio otac s 40, a on danas pčelari s 150 – 160 košnica. Iskoristio je prigodu za sat pčelarstva, pa je na slikovit način gostima dočarao život pčelinje zajednice, obzirom na hijerarhiju, te odnos matice i radilica prema muškim članovima obitelji.

tvrdić 3

Na pitanje jedne od gošći: „Jesu li pčele agresivna bića?“ Goran je odgovorio: „Ne, samo čovjek je agresivan!“ i već zbog same činjenice da na neki način „krade“ pčelama med koji se one tako trude sakupiti do zime kako bi prehranili svoje leglo i višak sačuvali za zimnicu. Simpatična je bila i njegova usporedba propolisa i silikona kad je objašnjavao znatiženim damama kako on nastaje i čemu služi u košnici. Edukacija je na kratko prekinuta zbog zajedničke fotografije u pčelarskoj odjeći, a potom se Goran uputio na svoj pčelinjak na južnoj strani otoka.

Kao svaki uzoran pčelar i Goran obilazi svoje pčele svaka 3 – 4 dana bez obzira koje je godišnje doba i naglašava da pčele ne poznaju svog pčelara, pa priznaje da i njega koji put piknu za sezonskih poslova na pčelinjaku. No, kako kaže njegova supruga i desna ruka u svim poslovima Nataša: „Priča o pčelama je priča bez kraja. Nije to samo posao, već i način života. Pčelar uzgaja pčele, a one odgajaju njega.“

TVRDIĆ 4

Zato je vrcanje i prvi mlaz meda koji curi iz slavine na vrcaljki pravi festival za ovu obitelj, a njihov med zbog izuzetne kvalitete koja potiče od nektara samoniklog ružmarina i ostalih mediteranskih biljki na otoku redovno na natjecanjima širom Lijepe naše osvaja visoka priznanja i titile šampiona meda. OPG Tvrdić se ne bavi samo proizvodnjom meda, već i drugih pčelinjih proizvoda, pa je Nataša pokazala kako se skida propolis i kako se pravi njegova alkoholna otopina.

Pčelinji vosak ovoj pčelarskoj obitelji ne služi samo za izradu satnih osnova, već i za pretapanje u razne figurice koje služe kao ukrasne svijeće. Najsimpatičnije od njih su male sovice (ili kako ih lokalno stanovništvo zove: „čuvite“) koje su svojevrsni simbol Šolte, pa ih turisti rado uzimaju kao suvenir i uspomenu na boravak na ovom prekrasnom otoku. 

Nekad je Goran bio seleći pčelar i osnovna mu je djelatnost bila proizvodnja meda, no otkako su se uključili u program „Give Bees a Chance“ i krenuli s tzv. edukativnim turizmom, pokazalo se da je to pravi potez, a iz svega što se vidjelo u emisiji ova je obitelj uistinu zlatan primjer kako postati uspješan u ovoj još uvijek nedovoljno istraženoj gospodarskoj grani. Goran naglašava poantu čitave priče: zainteresirati ljude širom svijeta za sadnju medonosnog bilja radi bioraznolikosti koja osigurava opstanak pčela, a isto tako za uzgojem pčela, jer bez njih nema opstanka ni ljudima!

tvrdić 5

ZAKLJUČAK: malo smo se predomišljali pripada li ovaj tekst u rubriku KAZALIŠTE, FILM, TV ili negdje drugdje (npr. GASTRO PLUS), jer je prilog o obitelji ipak snimila TV-ekipa u sklopu serije fokusirane na kulinarstvo. Na kraju je ipak pobijedila ova opcija jer stvarno mislimo ono što smo napisali kao formulu za uspjeh u pčelarskom turizmu. Naravno da uz to ide i komercijalni duh, ljubaznost, znanje jezika, a i pejzaž s raznovrsnim medonosnim biljkama može samo ići u prilog domaćinima! Edukativni dio pčelarskog turizma u OPG Tvrdić je poveznica s našim (nažalost nerealiziranim) projektima “APIARIUM- Centar za promicanje pčelarstva među mladima i djecom” i “APIPOINTS – pčelarski turizam na umaški način”, pa koristimo priliku još jednom čestitati obitelji Tvrdić što su uspjeli ostvariti bar dio autorovih ideja!

apiturizam

VJETAR U LEĐA PČELARSKOM TURIZMU

      Hrvatska turistička zajednica objavila je javni poziv za sufinanciranje na projekata turistički nerazvijenim područjima koji pridonose aktiviranju neiskorištenih turističkih resursa i kreiranju novih motiva dolazaka turista na turistički nerazvijena područja, posebice u razdoblju pred i posezone.

Cilj je poziva doprinijeti izgradnji, obnovi i podizanju kvalitete smještajnih kapaciteta i dodatnih turističkih sadržaja na turistički nerazvijenim područjima, (posebice na područjima s oznakom „PPS destinacija“), razvoju turističke ponude s većom dodanom vrijednošću koja će omogućiti veću prosječnu potrošnju turista te općem razvoju gospodarske aktivnosti i povećanju zaposlenosti na turistički nerazvijenim područjima, posebice u razdoblju pred i posezone. Korisnici potpora su: trgovačka društva, obrti, OPG-i/seljačka domaćinstva registrirana za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te javne ustanove. U smislu ovog poziva, pod turistički nerazvijenim područjem smatraju se područja svih kontinentalnih županija, osim područja Grada Zagreba, te sva naselja s područja ostalih županija, koja na svojem području nemaju izlaz na more. Intenzitet potpore iznosi do 50% ukupnih troškova tj od 50.000 do 200.000,00 kuna. Rok za podnošenje kandidatura je 27. veljače 2015. godine.

pčelarski turizam predavač slavko horvat sajam gudovac 2015

Mr. sc. Slavko Horvat:

PČELINJI PROIZVODI KAO DIO HRVATSKOG TURISTIČKOG PROIZVODA

(XI Međunarodni pčelarski sajam, Gudovac, 8. veljače 2015.)

  1. Današnje pčelarstvo i njegova veza s ugostiteljstvom i turizmom

Današnje suvremeno ugostiteljstvo i turizam te njihov marketing sve više moraju biti usmjereni na pitanje kakvu hranu želi gost-turist, kakve napitke želi popiti i u kakvoj turističkoj atrakciji uživati, pa i kakav suvenir želi ponijeti kući. To su vrlo važna marketinška pitanja koja ukazuju na potrebu da ponuđač u ugostiteljstvu i turizmu neprekidno istražuje želje i potrebe gosta, kao i pojedine skupine potražnje koja je danas sve više i više educirana i usmjerena prema zdravoj prehrani i ekološkom karakteru ne samo hrane, već i cjelokupnog  turističkog proizvoda koji turist bira. Ima li tu razloga da se razmišlja i o potrebi čvršćeg povezivanja turizma s pčelarstvom u cilju podizanja kvalitete ugostiteljsko-turističkog proizvoda i potpunijeg zadovoljenja pojedinih segmenata tražnje? Jasno da odgovor mora biti pozitivan i ukazati na potrebu poboljšanja kvalitete turističkog proizvoda, kao i njegove različitosti koja se može ostvariti i značajnijom primjenom pčelinjih proizvoda u gastronomiji, ponudi pića i napitaka na bazi meda, pčelarskim zanimljivostimau okviru ruralnog proizvoda, specifičnim autohtonim i kvalitetnim pčelarskim suvenirima i mnogim drugim učincima pčelarstva. Dakako da u gospodarstvu svaka suradnja mora biti u interesu oba ili svih partnera suradnje. Na temelju navedenog, interes ugostiteljstva i turizma je poboljšanje kvalitete ugostiteljsko-turističke ponude ugradnjom pčelarstva i pčelinjih proizvoda, a interes pčelara je također jasan, to jest prodati svoj proizvod pomoću turizma kao vrlo interesantnog distributivnog kanala koji je ujedno izvozni i koji osigurava relativno visoku prodajnu cijenu.

  • Prednosti prodaje pčelinjih proizvoda pomoću turizma

Pronaći odgovarajući oblik plasmana pčelinjih proizvoda za pčelara znači i mogućnost valorizacije svog rada i truda kroz povećanu dobit koja proizlazi upravo iz učinkovitog i tržišno prihvatljivog oblika prodaje. Znajući današnju situaciju na tržištu pčelinjih proizvoda u nas (koju karakteriziraju niske otkupne cijene, još uvijek velike zalihe neprodanog meda, vrlo mali i neučinkovit izvoz, sve veći uvoz manje kvalitetnog stranog meda…) treba konstatirati da je uistinu potrebno unaprijediti prije svega kanale distribucije, kao i oblike prodaje naših vrlo kvalitetnih pčelinjih proizvoda. Distribucijski ili marketinški kanal označava pojedince ili organizaciju koje usmjeravaju tijek proizvoda od proizvođača do potrošača na domaćem ili inozemnom tržištu. Pomoću turizma svoje proizvode mogu prodati i dobro organizirane veće pčelarske tvrtke, ali i manji pčelari s usko usmjerenom ponudom koji ponekad sa svojim specifičnim ekološkim i etnološkim ambijentom mogu biti zanimljiv i primamljiv segment turističkog prostora. Istovremeno, razvijeni oblici turističke ponude sve više uvažavaju visoko vrijedne prirodne prehrambene proizvode, ekologija je i u turizmu prioritetan zadatak, a sve su to elementi koji imaju utjecaj na proširenje mogućnosti plasmana pčelinjih proizvoda kao djela turističke ponude. Spomenute mogućnosti sve više se nude i samim razvojem turizma u nas, razvojem našeg kontinentalnog i ruralnog turističkog prostora. Okruženje dobavljača hrvatskih hotela, kao i ostalih subjekata, mora se izboriti za snažniju prisutnost naših kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda, naravno, i kroz ponudu pčelinjih proizvoda, prije svega meda, ali i novih paleta pčelinjih proizvoda koji će svojom kvalitetom i originalnošću kod turista pobuditi interes za kupnju. Riječ je o relativno novim oblicima plasmana, novim putovima prodaje koje ne smijemo izostaviti, već ih doraditi te ih ponuditi kao originalne i prepoznatljive proizvode hrvatske turističke ponude.

  • Visoko kvalitetni ugostiteljsko-turistički proizvodi kao rezultat trendova turističke tražnje

U današnje vrijeme, usred nemilosrdne tržišne utakmice, standardne usluge ne mogu ostaviti dojam na gosta i zadovoljiti njegova očekivanja. Odmak od konkurencije omogućuju samo vrhunske usluge, što ne znači da se pod svaku cijenu radi o luksuznim uslugama. Odlučujući kriterij je emocionalni doživljaj gosta i njegova emocionalna procjena usluge. Još prije nego se odluči na neki turistički proizvod, gost već ima određena očekivanja u vidu osjećaja, predodžbi i snova, što u turističkom marketingu danas nazivamo „dizajn doživljaja“. Ponuđači u turizmu bi pri izradi ponude trebali imati na umu upravo tu psihološku pozadinu te ponudu kreirati iz perspektive gosta kojemu je danas „puna kapa“ sumnjivih namirnica, novih sorti voća i povrća, lanaca hotela, betonskih plaža i destinacijskih prostora s narušenim okolišem. Trebamo znati da je kupac (gost, turist) itekako informiran o uvijetima proizvodnje i mehanizmima svjetske trgovine te njihovim posljedicama po ekonomiju zemalja u razvoju. S obzirom na sve, jasno se nameće potreba da se naš turistički proizvod planira upravo na osnovi nastojanja da se udovolji očekivanjima tako produhvljenog gosta koji, dolazeći u našu zemlju, želi maksimalno uživati u svim segmentima naše ponude. Hrvatski turistički proizvod odmak od konkurencije treba, između ostalog graditi i na ruralnom užitku, ekologiji okoliša i zajedništvu ljudi koji svoje proizvode planiraju i žele plasirati i pomoću turizma. Upravo pčelarstvo i pčelinji proizvodi kao nezamjenjivi dio ruralnog krajolika, zdrave hrane, nenarušenog prirodnog okruženja u nas mogu značajno utjecati na razinu dizajna  Jadranu tako i na kontinentu. Jasno, riječ je o procesu koji nudi višestruke dobiti, ali koji se mora planirati kao dio strategije razvoja turističkog proizvoda u nas u okviru kojeg će obostranu korist ostvariti i naši turistički ponuđači, pčelari, a naravno i krajni potrošači – turisti. Dakako cjelokupni koncept mora biti temeljen na suvremenim marketinškim istraživanjima, što u konačnici može osigurati odmak u kvaliteti i originalnosti ponuđenog proizvoda, a što će gost zasigurno znati prepoznati.

slika 1 apii

  1. Kanali prodaje pčelinjih proizvoda pomoću turizma

 Kao što je već rečeno, distribucijski ili marketinški kanal označava pojedince ili organizacije koje usmjeravaju tijek proizvoda od proizvođača do potrošača na domaćem ili inozemnom tržištu. U turističkom poslovanju postoji više vrsta kanala distribucije. Moguće je poslovati preko više kanala istovremeno, a najčešće korišteni su: turističke agencije, turoperatori, rezervacijski sustavi, a u današnje vrijeme posebno raste značaj interneta, ali i direktnog marketinga u kojem dolazi do izravnog kontakta između ponuđača i potrošača usluge. Dakle, distributivni kanali u turizmu predstavljaju tijek kretanja turističkog proizvoda od ponuđača do krajnjeg potrošača, to jest turista. Ako je dio turističkog proizvoda  koji se na neki način nudi turistima i pčelinjak sa svojim pčelinjim proizvodima, onda se oni nude u okviru turističkog proizvoda koji se prodaje na turističkom tržištu, bilo putem putničke agencije, turoperatora ili na neposredni način. Poznavajući današnju situaciju na tržištu pčelinjih proizvoda u nas (koju karakteriziraju niske otkupne cijene, još uvijek velike zalihe neprodanog meda, vrlo mali i neučinkovit izvoz, vrlo niska domaća potrošnja…) treba konstatirati da je uistinu potrebno unaprijediti prije svega kanale distribucije, kao i oblike prodaje naših vrlo kvalitetnih pčelinjih proizvoda. U cilju jačanja konkurencije, a prije svega i za jači nastup na tržištu s dobro i jasno tematski profiliranom ponudom, treba stvarati takozvane marketinške saveze. Riječ je zapravo o umrežavanju različitih ponuda, pružanju usluga i događanja, odnosno povezivanja u vertikalnu suradnju, što omogućava potpunije zadovoljenje želja i potreba potrošača angažirajući primjerice i pčelare, pčelinjake i medne ceste u kalendar događanja određenog aranžmana. Ako u pčelarstvu postoje ozbiljni problemi u oblicima prodaje, logično je da se razmišlja o novim i učinkovitijim oblicima, pa i prodaji preko posrednika kao što je turizam. Hrvatskoj još uvijek nedostaje kvalitetnih turističkih programa, posebice u kontinentalnom dijelu ponude u okviru koje postoji potreba za pomoć kod realizacije kvalitetnih zamisli prilikom stvaranja turističkog proizvoda pomoću njegovog odašiljanja na tržište, uz veći angažman naših putničkih agencija, pa sve do učinkovitog oglašavanja.

 3. Pčelinji proizvodi kao mogući dio hotelskog proizvoda

Svaki proizvod s marketinškog aspekta, pa tako i proizvod hotelske kuće mora biti načinjen od niza istinskih vrijednosti kako bi se što potpunije zadovoljile potrebe sve educiranijih potrošača, odnosno turista. To je vrlo odgovoran i zahtjevan posao jer je riječ o vrlo složenom hotelskom proizvodu kojega čini mnoštvo elemenata koji gotovo ravnomjerno utječu na konačno zadovoljstvo gosta. Potrebe suvremenog gosta danas je nemoguće zadovoljiti jednostavnm uslugom, stoga je kod planiranja hotelskog proizvoda potrebno voditi računa o visoko vrijednim segmentima cjelovitog hotelskog proizvoda načinjenog od gastronomskog dijela, udobnosti gostinjske sobe, animacijskih sadržaja, dizajna i svega drugog što zapravo proizlazi iz želja i očekivanja gosta. Menadžment hotela itekako mora voditi računa koji i kakvi elementi kreiraju ponudu. Ulazne vrijednosti važne su kao nastali troškovi vezani za nosioca troška, odnosno proizvod, no očekivana kvaliteta, primjerice namirnice itekako utječe na zadovoljstvo i uživanje u gastronomskom dijelu ponuđenog hotelskog proizvoda. Racionalno poslovanje hotela i hotelske kuhinje, čije je poslovanje usko u vezi s nabavom sirovina, ne znači nužno i nabavku najjeftinijeg, što u konačnici ne zadovoljava zahtjeve gosta. Nema sumnje da pčelinji proizvodi, a posebice med, predstavljaju prirodna dobra koja turist itekako želi vidjeti i konzumirati u okviru gastronomske ponude, ali i znati da se neki pčelinji proizvodi koriste u kozmetičkim tretmanima wellness programa hotela, pa čak i da su oni sastavni dio ekoloških sredstava za održavanje čistoće hotela.

Med u okviru gastronomskog proizvoda hotela

Kvaliteta i svojstva ponuđenog prehrambenog proizvoda hotela ovise o mnogim faktorima poput kategorije hotela, okruženja u kojem je izgrađen, vrste i načina poslovanja, ali isto tako i o idejama gastro menadžera koji istražujući želje i potrebe gosta, kreira i gastronomski proizvod. Uvažavajući navedene elemente i prije svega zahtjeve gosta za visoko vrijednim gastronomskim proizvodom, med je već dugo cijenjen i tražen segment u okviru gastronomske ponude hotela, kao i mnogih drugih objekata koje čine gastronomsku ponudu u ugostiteljstvu i turizmu, kako u svijetu tako i kod nas. S obzirom na educiranost gosta kojemu je previše sumnjivih živežnih namirnica i koji tijekom boravka u turističkoj destinaciji traži kvalitetan ekološki proizvod, med je itekako tražen dio gastronomske ponude pa se može ponuditi kao namaz tijekom zajutraka, kao dodatak glavnim jelima, posebice prilikom termičke obrade različitih vrsta mesa i mnogih drugih namirnica. Gostu hotela moguće je ponuditi vrlo kvalitetne pekarske proizvode s dodatkom meda, kao i različite deserte načinjene od meda ili s dodatkom  određene vrste meda. Naravno da karakter tražnje utječe na oblikovanje ponude, pa tako ovisno o strukturi gostiju ovisi i potreba da se med više ili manje nudi kao dio ukupne ponude. Gosti starije dobi traže kompromis između dobrog okusa i zdravlja, a ugostiteljski objekt to treba pretvoriti u medni užitak s mogućim naglaskom na upotrebna svojstva meda i uživanja u njemu. Upravo na taj način s marketinškog aspekta gastronomija prehrane i gastronomske usluge prerastaju u gastronomiju komunikacije i u konačnici u gastronomiju doživljaja. U posebnim hotelima za djecu (kinderhotels) med i neki drugi pčelinji proizvodi predstavljaju značajan dio dječjeg jelovnika, odnosno obroka, a isto tako i posebno pripremljeni napitci poput limunade s medom.

 4. Pčelinji proizvodi kao visoko vrijedni suveniri

Riječ suvenir je internacionalni pojam nastao od francuske riječi souvenir – sjećanje, uspomena. Suvenir mže biti stvar ili predmet veoma raznolikog porijekla, veličine i predstavlja dar za uspomenu, odnosno stvar za uspomenu i sjećanje. Suvenir je već vrlo dugo važan dio turističke ponude određenog destinacijskog prostora i kao materijalno dobro ima karakter proizvoda kojeg turist kupuje u destinaciji te nosi sa sobom da bi ga nekom poklonio ili sam koristio u vremenu nakon turističkog puta. Kao važan dio mogućih želja  i potreba turista suvenir se mora vrlo ozbiljno planirati kao originalni autohtoni segment ponude određenog turističkog prostora sa svim vrijednostima koja asociraju i prezentiraju taj prostor i koja dakako pobuđuju pozornost turista. Mogli bismo reći da Hrvatska s marketinškog aspekta još uvijek ima velikih problema s oblikovanjem svog prepoznatljivog turističkog proizvoda, ali i suvenira  kao dijela tog proizvoda. Sa žaljenjem moramo konstatirati da u nas još uvijek nije zaživjela strategija odabira prepoznatljivog autohtonog suvenira, već se, kao što nam je poznato, kao suvenir nudi sve i svašta, a što zapravo najčešće i ne privlači pozornost turista. S druge strane, mogućnosti su velike jer zahvaljujući raznolikosti krajobraza, klime i povijesnih utjecaja Hrvatska ima mnoštvo specifičnih, autohtonih i karakterističnih proizvoda, kako prehrambenih tako i neprehrambenih, koji mogu postati prepoznatljivi i kao suveniri. Za sada je nažalost relativno malo proizvoda iz tradicije uspjelo prerasti domaći sentiment i značaj lokalnog suvenira te postati gospodarski zanimljiv proizvod. Nikako ne smijemo zaboraviti činjenicu da se važan ekonomski efekt može postići prvenstveno kroz turizam kod stvaranja hrvatskog gastronomskog identiteta kao glavnog aduta ugostiteljsko-turističke ponude, pri čemu treba uvažavati i tradicijski način pripreme hrane te domaće proizvode i jela s nacionalnim obilježjem. Prepoznatljiva hrana i prehrana te suveniri i ostali autohtoni, tradicijski i domaći proizvodi mogu nositi poruku o nacionalnom identitetu, a oni su i važna turistička atrakcija određene turističke destinacije i važan dio njenog turističkog proizvoda. Kako pčelarstvo spada u našu tradicijsku proizvodnju, a pčelinji proizvodi u izrazito prirodne i ekološke proizvode cijenjene od strane produhovljenog i ekološki osvještenog turista, upravo oni predstavljaju dobra koja se mogu pripremiti i ponuditi kao originalni i autohtoni suvenir. Prednost pčelinjih proizvoda pripremljenih kao suvenir ogleda se u upotrebnim svojstvima takvog proizvoda koji ima obilježja suvenira, ali koji je i jestiv, dakako i ljekovit, a koji se može i popiti ako je u pitanju medovina, medni liker ili medena rakija. Neki pčelari u nas s više hrabrosti i kreativnosti pokušavaju turističkom tržištu ponuditi pčelinje proizvode dizajnirane kao suvenir i to čine vrlo uspješno u okviru turističke sezone na našem Jadranu , kao i u okviru našeg ruralnog turizma u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

slika 2 apii

5. Pčelarstvo i pčelinji proizvodi u okviru ruralnog (seoskog) turizma

Ruralni turizam predstavlja oblik turizma u kojem se gostu-turistu nudi selo kao prostor mira, etno baštine i kulturne baštine, tradicionalnih seoskih aktivnosti u očuvanom ekološkom okolišu. Mogli bismo reći da je seoski turizam specifičan oblik turizma u kojem je glavni motiv putovanja „povratak čovjeka prirodi“. Seoski turizam pomaže očuvanju lokalnog ili zavičajnog identiteta, tradicijske baštine ili zavičajnog identiteta, tradicijske baštine i običaja, štiti okoliš, jača ekološku proizvodnju, pomaže razvoju ruralnih krajeva na osnovi održivog razvoja te predstavlja budćnost svjetskog turizma. Seoski turizam predstavlja golem turistički potencijal kojem se u nas još uvijek ne daje dovoljno pozornosti, iako Svjetska turistička organizacija (WTO) procjenjuje da je oko 3 % svih međunarodnih putovanja temeljeno na ruralnom turizmu. Isto tako, Svjetska turistička organizacija predviđa daljnji rast potražnje za ruralnim turizmom, a koji će djelomično biti rezultat državnih mjera stimulacije s ciljem zadržavanja seoskog stanovništva na njihovim imanjima. Tržišna istraživanja ukazuju da su korisnici ruralnog turizma iznadprosječno obrazovani te motivirani upoznavanjem lokalne kulture, učenjem o lokalnom stilu života i brogom za okoliš. Relevantnitržišni segmenti, u grupama ili individualno, na jednodnevnom ili višednevnom odmoru, uključuju obitelj, „treću dob“ i „posebne interese“, naročito šetače, bicikliste, eno-gastronome, ljubitelje etnologije, kao i ljubitelje biljnog i životinjskog svijeta. Za ruralna područja tipično je mnoštvo manjih, manje privlačnih , prostorno disperziranih znamenitosti i događanja. Njihovo povezivanje i zajednička prezentacija bitni su za mogućnost privlačenja posjetitelja. Upravo u tom takozvanom umrežavanju atrakcija seoskog okruženja postoji potreba i mogućnost uključivanja pčelinjaka i pčelarstva u ruralni turistički proizvod koji je kao i svaki turistički proizvod izuzetno složen. Menadžment ruralnog destinacijskog prostora ima zadaću da sve zanimljivost tog prostora skladno poveže u okviru ukupne ponude, odnosno u ponuđeni turistički proizvod. Tu je također vrlo važan rad turističke zajednice ili bilo kojeg relevantnog faktora ponude da boravak turista u tom prostoru bude što zanimljiviji i kvalitetniji. Zato u tako za turiste pripremljenom prostoru mora funkcionrati: sustav obilježavanja – putokazi i signalizacija kojima se pomaže gostu u lakom snalaženju u destinaciji i odabiru putova do pojedine atrakcije, na primjer pčelinjaka. Turistički informacijski centri: središnja mjesta za informiranje o destinaciji i okolici. Nužno je osigurati primjerene informativne materijale. TIC-evi mogu imati višefunkcionalnu namjenu, koristeći se i kao izložbeni i prodajni prostor, a uobičajeno nude i ugostiteljski sadržaj, suvenire, pčelinje proizvode i sl. Poticanje odgovornog ponašanja gostiju: gostima treba dati informacije o vrijednostima i osjetljivosti lokaliteta u cilju poticanja odgovornog ponašanja i minimiziranja negativnih utjecaja na okoliš. Primjerice treba obratiti pozornost na ponašanje posjetitelja u pčelinjaku.

Mogućnosti uključivanja pčelinjaka u turističku ponudu ruralnog prostora

Niz faktora ima utjecaj na mogućnost i potrebu uključivanja pčelinjaka u turističku ponudu nekog ruralnog destinacijskog prostora. Tradicija pčelarenja odnosno uzgoja pčela na nekom ruralnom prostoru može biti osobito izražajna i to do razine da život stanovnika itekako ovisi o pčelama i proizvodima iz košnice koji tracionalno daju karakter načinima spremanja hrane, pića, napitaka i mnogih drugih proizvoda koji mgu biti dominantni za neku tradicionalnu proizvodnju određenog prostora (medičarski i licitarski proizvodi). Bogatstvo medonosne flore usko je u vezi s tradicijom pčelarenja u nekom kraju. Velike bagremove šume, šume lipe i kestena i pitome livade izvor su mednih paša tradicije pčelarenja, kao i nevjerojatnog sklada čovjeka i nedirnute prirode, a upravo to traži suvremen turist – povratak prirodi. Zanimljivi tematski sadržaji – pčelinjak može biti zanimljivo mjesto na kojem posjetitelji mogu na originalan i izravan način saznati o životu pčela, njihovoj vjekovnoj vezi s čovjekom, kao i njenom utjecaju na okoliš. Visoko vrijedni i ekološki proizvodi iz košnice pobuđuju posebno zanimanje kod ekološki osvještenih turista.

6. Medna cesta – nov tematski put u okviru ruralnog turizma

Relativno nov pojam medne ceste predstavlja specifičan oblik prodaje pčelinjih proizvoda jednog prostora temeljen na zajedničkom angažmanu većeg broja pčelara i pčelinjaka tog prostora u suradnji s turističkim subjektima. Medna cesta u svakom slučaju može predstavljati turističku atrakciju (zanimljivost) koja se može ugraditi u turističke programe određenog destinacijskog prostora. Lokacija medne ceste prije svega ovisi o bogatstvu medonosne flore određenog ruralnog prostora, kao i broju odgovarajućih i dovoljno atraktivnih pčelinjaka u njemu. Medna cesta je zapravo složeni turistički proizvod specifičnog izrazito očuvanog zemljopisnog prostora bogatog medonosnom florom s više prometno dostupnih pčelinjaka koji moraju udovoljiti i neke standarde koji se po zakonskoj regulativi traže poput izgrađenog odgovarajućeg parkirnog mjesta, sanitarnog čvora, prostora za kušanje proizvoda, prodaju itd. S organizacijskog aspekta pčelari medne ceste imaju neprekidnu suradnju s turističkim okruženjem i s poslovnim partnerima kao što su turističke zajednice i putničke agencije, a suradnja se temelji na obostranom interesu i na suvremenim tržišnim odnosima. Kako je medna cesta dio turističkog programa, ona je i u turističkim katalozima turističkih agencija koje se na emitivnom turističkom tržištu bave ponudom takvih tematskih putova. Upravo stoga mednu cestu treba gledati kao suvremeni marketinški proizvod u okviru suvremenog turizma. U Hrvatskoj postoji program poticanja razvoja tematskih turističkih putova, što predtavlja svojevrsnu mogućnost bržeg širenja i mednih cesta u nas. Cilj razvoja mednih cesta u nas je sve više značajan jer unapređuje kvalitetu proizvodnje meda u određenom prostoru, načine prodaje, a moguće je i izgraditi prepoznatljivu marku meda kao visoko vrijednog hrvatskog proizvoda. Kako se radi o projektu s više lokacija, na destinacijskom prostoru vrlo je važno da se dobro označi kako na samom prostoru tako i u promidžbenim turističkim materijalima. Razvoj turizma i pčelarstva ovisi o domišljatosti (ideji) o tome na koji način, gdje, kada, kome i po kojoj cijeni prodati visoko vrijedne proizvode. Veliki pčelari proizvode veće ili velike količine proizvoda koje prodaju na veliko, no što je s mnogim pčelarima hobistima koji proizvode relativno male količine (u predivnim pčelinjacima) koje i oni trebaju prodati ako je moguće što povoljnije – kao dobro opremljene proizvode? Turizam nam nudi tu mogućnost i tako zapravo pčelinji proizvodi u okviru turističkog proizvoda postaju izvozni hrvatski proizvodi i naravno kao integralni dio turističkog proizvoda.

upitnik slika uvod

 UPITNIK ZA PČELARE ZAINTERESIRANE ZA BAVLJENJE APITURIZMOM

 (prijedlog TZ Istre i pčelarskim udrugama)

 

  1. PODACI O PČELARU:

 

– ime:………………………………prezime:…………………………..

– datum rođenja:……………………OIB/MB:………………………….

– adresa prebivališta:…………………………………………………….

– adresa pčelarskog objekta:…………………………………………….

– telefon:……………………………mobitel:…………………………..

– e-mail adresa:…………………………………………………………..

– radni odnos:………………………..član UP/HPS:……………………

– stupanj obrazovanja:………………kvalifikacija:……………………..

– poznavanje jezika:……………………………………………………..

 

1A. PODACI O OPG/OBRTU/TVRTKI:

 

– naziv subjekta:…………………….pravni status:…………………….

– osnovna djelatnost:………………………………..godina osnivanja:…….

– sjedište:…………………………….MIBPG/MB/OIB:……………….

– odgovorna osoba:……………………………………telefon:………………

– mobitel:…………………..e-mail:…………………………………….

– korisnik poticaja:……………………………..broj zaposlenika:……..

 

  1. PODACI O PČELINJAKU:

 

– lokacija:………………………….. evidencija u katastru……………..

– udaljenost od prebivališta:………..od turističkog centra:…………….

– status poljoprivrednog zemljišta:………………………………………

– broj zajednica:…………………….proizvodnja meda:……………kg

– opremljenost:………………………………………………………….

– asortiman:………………………………………………………………

– cijene:………………………………………………………………….

– način plasmana:………………………………………………………..

 

  1. PODACI O OBJEKTU:

 

– ukupna površina:………………….površina radnog dijela:…………..

– površina prodajno-izložbenog dijela:………………………………….

– površina parkirališta:………………uređenost:……………………….

– dostupnost:…………………………prilaz autobusima:………………

– sanitarni čvor (za osoblje):…………za goste:…………………………

 

  1. OPIS TURISTIČKE PONUDE:

 

– radno vrijeme:……………………vikendom:………………………..

– stručno osoblje:……………………………………………………….

– poznavanje jezika:…………………………………………………….

– aktivno/pasivno:……………u govornom/pisanom obliku:………………

– program obilaska:……………………………………………………..

………………………………………………………………………….…………………………………………………………………………..

– specifičnost ponude:…………………………………………………..

…………………………………………………………………………..

…………………………………………………………………………..

– trajanje obilaska:………………….prijevoz gostiju:………………….

  • mogućnost smještaja:……………..gastro-ponuda:……………………
  • maksimalan broj posjetitelja u grupi:………..
  • turističke zanimljivosti u blizini:……………………………………….

…………………………………………………………………………..

– povezanost s TZ:…………………godina početka suradnje:…………..

– povezanost s turističkom agencijom:………………………………….

– ocjena suradnje:……………………………………………………….

– investicije u posljednjih 3 godine:…………………………………….

…………………………………………………………………………..

– dosadašnja iskustva i problemi u razvoju:…………………………….

…………………………………………………………………………..

– spremnost na pohađanje stručnih seminara u sklopu projekta:………..

 

PRILOG: fotografija pčelara, pčelinjaka, objekta (eksterijer i interijer),

              parkiralište, lokacija na mapi sjeverozapadne Istre

 

         Svojim potpisom anketirana osoba jamči istinitost navedenih podataka. U slučaju utvrđivanja netočnih podataka, komisija za ocjenjivanje prikladnosti objekta za bavljenje apiturizmom će ga isključiti iz daljnjeg  razmatranja za  uključenje u projekt. Podaci iz ovog upitnika su povjerljivi i ne smiju se koristiti u druge svrhe, osim navedenih u prvom poglavlju.

 

Datum:                                             Potpis:

   

                    ………………                                    ………………    

apiturizam novo 4

PČELARSKI TURIZAM U ISTRI – NEDOVRŠENA PRIČA ILI UTOPIJA?

UVOD: Sunce i more, bagremove šume i mediteransko bilje – to je Istra kako je vide naše pčele. Zahvaljujući prije svega prirodnim osobitostima (položaj, klima, reljef) i čistom okolišu domaći istarski med je izrazite kvalitete, ali ga je malo – koliko i vegetacije. Budući da okus, boja i tekstura ovise o sezoni i mjestu ispaše, a ne o tehnologiji ili aditivima, njegova proizvodnja i ne može biti količinski ujednačena, ali je neosporiva činjenica da istarski med uz intenzivnu aromu ima i niz drugih kvalitativnih prednosti nasuprot kontinentalnog meda. Ako krenemo od te činjenice, zašto onda u županiji kojoj je turizam dohodovna djelatnost broj 1. i koja se ponosi velikim brojem seoskih domaćinstava u unutrašnjosti Poluotoka koje se bave agroturizmom uz sve druge podkategorije (sportski, kongresni, enogastronomski) nije zaživio i pčelarski turizam? Da li krivnja za to leži na neorganiziranosti pčelara ili nezainteresiranosti turističkih zajednica i agencija? Zašto je u susjednoj Sloveniji pčelarski turizam već dugo vremena respektabilan posao, a kod nas još uvijek nedosanjan san? Odgovore na ova pitanja potražili smo kod pčelara umreženih u jedini apituristički lanac «Medene točke središnje Istre» i kod čelnika najjačih turističkih organizacija u Županiji.

apiturizam novo 1

MEDENE TOČKE: apiturizam je po definiciji podkategorija agroturizma kojom se u pravilu  bavi profesionalni pčelar sa svojom obitelji na vlastitom imanju koje objedinjuje sve potrebne resurse za bavljenje ovom djelatnošću. Kako pčelarski turizam podrazumijeva zaokruživanje ponude od proizvodnje do plasmana uz nadopunu stručno-edukativnim sadržajima, pčelar mora uz registriran obrt, vlastitu etiketu i deklaraciju o zdravstvenoj sigurnosti proizvoda pčelar koji želi proširiti svoju ponudu i na turističke usluge mora ispunjavati još neke specifične uvijete, ali prije svega mora posjedovati prodajno-izložbeni prostor, odnosno kušaonicu i pripadajuće parkiralište koji mogu primiti veći broj posjetitelja (bar manji autobus – dakle: 20-tak gostiju). Usprkos relativno velikom broju pčelara u Istri (oko tisuću), većina ih se pčelarstvom bavi hobistički ili kao dodatnom djelatnosti, pa je utoliko teži posao bio za Turističku zajednicu Pazin i Udrugu pčelara «Lipa» iz Pazina okupiti po svim kriterijima zadovoljavajući broj pčelara – profesionalaca i organizirati prvi i za sada jedini apituristički lanac u našoj Županiji. Da je Pazin centar pčelarstva i da središnja Istra ima neiskorišten potencijal za razvoj ove grane turizma, to se naslućivalo i prije nego se u ovaj posao upustilo 8 vrsnih pčelara s tog područja: Gvido Gržetić iz Zarečja, Ferdinand Brajković iz Čipri kraj Berma, Boris Hrvatin iz Bankovci, Vinko Dantinjana iz Lazi, Sanjin Pilaj iz Motovuna, braća Kramar iz Rakotula, Svetozar Janković iz Livada i Mirian Visintin iz Svetog Ivana kod Oprtlja.

APIPOINTS k

Možda pčelari u Istri ne mogu pričati o životu i djelu slavnih pčelara poput kolega iz Slovenije kojima je pčelarstvo oduvijek bilo više od obične tradicije, ali da ova osmorica pionira pčelarskog turizma nisu bili sigurni da njihov med toliko puta nagrađivan na domaćim i inozemnim ocjenjivanjima kvalitete, a nažalost još uvijek bez registracije i zaštite izvornosti, odnosno geografskog podrijetla zaslužuje stati rame uz rame s drugim autohtonim proizvodima (vino, maslinovo ulje, pršut), te da zajedno s entuzijastima iz UP «Lipa» (Ranko Anđelini) i TZ središnje Istre (Radenko Sloković) nisu bili uvjereni kako domaćim i stranim posjetiteljima imaju što reći pokazati, ne bi se 2006. godine ni pokrenuo ovaj projekt. Od ideje do realizacije nije proteklo previše vremena, no da li su nakon 7 godina nositelji projekta zadovoljni učinjenim, odnosno da li su uspjeli od egzotične atrakcije za one najinventivnije turiste uvijek željnih novih uzbuđenja i spoznaja stvoriti profitabilan posao? Pčelar koji se bavi ovom djelatnošću uz optimalne resurse mora imati i dara za turističko-ugostiteljske usluge i volje da se gostu posveti s više pažnje od uobičajenog odnosa proizvođač – kupac, jer za razliku od agroturizma, ovdje gost nema smještaj, pa su turističke usluge najčešće ograničene na jednosatni program obilaska pčelinjaka uz kraću edukaciju za grupe između 10 i 20 posjetitelja. Tako turisti imaju šansu iz prve ruke vidjeti predivne pejzaže koje nudi središnja Istra, čist okoliš, udahnuti svjež zrak, bar na kratko se sroditi s iskonskom prirodom i malo odmoriti dušu i tijelo, te nešto i naučiti o tajnovitom životu pčela i njihovoj besprijekornoj zajednici, te vrijednostima meda za zdravlje i značenju oprašivanja za opstanak naše planete. Uvjeren sam da je bar ovoj vrsti turista to i više nego dovoljno da bi se vratio doma prepun utisaka o kojima će pričati prijateljima i poznanicima koji sutra mogu biti novi gosti kod istarskih pčelara, no može li ovakva ponuda zadovoljiti zahtjevniju klijentelu: pčelare iz drugih krajeva Lijepe naše ili inozemstva, učenike poljoprivrednih škola ili studente veterine koji također mogu biti ciljano tržište?

APITURIZAM NOVO 2

U startu projekta «Medene točke» bilo je zamišljeno da turistička zajednica osim što vrši selekciju i konačan izbor subjekata koji ulaze u lanac, bude osovina razvoja ove djelatnosti osmišljavajući strategiju i marketing, a turističke agencije bi na sebe preuzele aranžmane, prijevoz gostiju i službu vodiča, dok je subjektima – pčelarima prepušteno da sami šire asortiman i kapacitete, te osmišljavaju nove sadržaje. Na prvi pogled – dobro osmišljena podjela uloga koja osigurava uspjeh projekta i zadovoljstvo svih unutar lanca, no da li je to tako na kraju i realizirano? Čini se da je zapelo negdje u sredini zbog slabe komunikacije između turističkih organizacija i pčelara, što se može lako očitati između redova jer obje strane optužuju jedni druge za iste stvari: nezainteresiranost i pasivnost. Nije li u našoj zemlji prečesto to nerealno očekivanje da netko drugi obavi naš posao? A rezultat je uvijek porazan za obje strane: tako jedni tvrde da se obećana promidžba svela na tiskanje i distribuciju brošura s ucrtanim itinerarom «medenih točki», te da pčelari nikako nisu smjeli biti ostavljeni sami na tankom ledu, a drugi tvrde da se niti agresivnijim marketingom ne može nadoknaditi slaba ponuda bez novih sadržaja koji bi dopunili aranžmane. Projekt su zaobišle i turističke agencije u Istri koje jednostavno nisu prepoznale potencijal ove kategorije koja propagira zdrav život (poput zdravstvenog i wellness-turizma) kroz promjene prehrambenih navika (redovita potrošnja meda), širenje ugostiteljske ponudi tradicionalnim i novim receptima za jela na bazi meda (kao oplemenjivača gastronomskog doživljaja i sveukupng raspoloženja za stolom) i na kraju popularizira pčelarstvo kao plemenit poziv koji može postati katarza urbanom čovjeku koji želi pobjeći iz betonske džungle i potpuno se sjediniti s prirodom. Ni dnevni listovi se ne osvrću na kakve-takve pomake u primarnoj pčelarskoj proizvodnji, a kamoli da pozivaju turiste da iskuse prvi susret s pčelama u živo kao nešto posve novo i originalno, a tako inspirativno i korisno. Ako se izuzmu iz ove priče pojedinci kojima je lokacija potpomogla u prodaji i razvoju osnovne djelatnosti, pa posredno i turističke usluge, ostaje većina koji su opravdano nezadovoljni i rezignirani ovakvom situacijom u središnjoj Istri, da ne spominjemo kako od pčelarskog turizma u drugim dijelovima Istre nema ni riječi. Sjećam se komentara u lokalnom tisku od prije par godina: «Iako nije spektakularan ovaj projekt je nedvojbeno unio živost u turističku i gastronomsku ponudu Istre, postajući slatki začin turističkom proizvodu koji se tek oblikuje…» koji nikako iz današnje prizme ne može biti zaključak, jer je pčelarski turizam u Istri u percepciji većine ljudi odgovornih za širenje turističke ponude u našoj Županiji mali, jedva primjetni vagončić koji još uvijek čeka na svoje priključenje za turistički vlak. No, da nije sve tako crno pokazuju neki novi projekti i reorganizacija turističkih zajednica u pravcu udruživanja radi bolje funkcionalnosti. O čemu je riječ?

APIPOINTS a

Što je to «APIPOINTS»?  To je projekt o pčelarskom turizmu «na umaški način» koji potpisuje pisac i ovih redova, a koji je logički nastavak istraživačkog rada istog autora «Mala pčelarska škola – ključ za održivi razvitak struke i nov ruralno-turistički proizvod», čije je predstavljanje znanstvenoj javnosti na III međunarodnom kongresu ruralnog turizma u Osijeku 2012. godine financijski  potpomogla Turistička zajednica Umag, zahvaljujući susretljivosti direktorice Ureda gospođe Sande Bravar – Radizlović. Naglašavam riječ «susretljivost» jer niti nakon te geste nažalost nisam ostao uvjeren da su moje ideje i stavovi o pčelarskom turizmu u sjeverozapadnoj Istri naišli na plodno tlo. Više je razloga tome. Prvi i osnovni razlog skepsi u tim krugovima je nedostatan broj pčelara profesionalaca s adekvatnim objektima za apiturizam na području djelovanja TZ Umag. U to vrijeme turističke zajednice su bile ograničene na geografski usko područje i njihova bi kompetencija završavala s granicom koju je podržavao ustroj na državnom nivou, pa o suradnji dviju TZ na zajedničkom projektu bez obzira na boljitak te grane u čitavoj županiji nije ni moglo biti riječi. Na području djelovanja Udruge pčelara Bujštine ovom se djelatnošću pretežno amaterski bavi 80-tak obitelji. Djelokrug rada TZ sjeverozapadne Istre ne pokriva čitavu Bujštinu, već jedan dio ovog područja pripada TZ središnje Istre s centrom u Pazinu. Zbog činjenice da osnovne uvijete za bavljenje apiturizmom na području koje pokriva TZ Umag ne ispunjava dovoljan broj profesionalnih pčelara (očekivani broj je 6, poželjan 10), autor projekta «Apipoints» (igra riječi s terminom koji se često rabi u teniskom turizmu) je kao spasonosno rješenje koje bi zadovoljilo krute stavove jednih i želje za razvojem drugih osmislio posve nov pristup istoj temi. Kako je to već dao naslutiti u prijašnjim radovima i istupima, autor se usudio tvrditi da u apituristički lanac ne moraju ući isključivo primarni proizvođači, već i drugi komplementarni subjekti , jer je smatrao (i danas zauzima stav) da apiturizam uz gospodarsku, gastronomsku i stručno-obrazovnu dimenziju treba imati i druge: zdravstvenu, kulturološku, etnološku.

APIPOINTS b

»Apipoints» je zamišljen kao turističko-gastronomski itinerar s 6 odredišta koje povezuje apikultura u čitavom svom opsegu. Apikultura je sinteza suvremenog pčelarstva i kompaktibilnih oblasti ljudske spoznaje: medicine i farmakologije, turizma i gastronomije, kulture i umjetnosti. Cilj apikulture je promicanje jednog specifičnog svjetonazora, kulture i mentaliteta ljudi koji se bave pčelarstvom i promjena filozofije života kod konzumenata u pravcu okretanja prirodnim vrijednostima. U pčelarskom turizmu to znači mix struke i marketinga, turizma i ugostiteljstva, kulture, povijesti i umjetnosti gdje gosta vodimo od same proizvodnje i edukacije na terenu kroz evociranje uspomena na pčelarenje «po starinski» i duševnog bogatstva do slatkih užitaka za stolom da bi na koncu došli do pozitivne vizije za budućnost pčela. Na taj bi način turističko tržište lakše prepoznalo pčelare Bujštine kao vrijedne i uporne ljude koji se bave veoma odgovornim poslom, promovirao med kao autohtoni proizvod dostojan ugleda koji tradicionalno imaju vino, maslinovo ulje, pršut i sir i pčelarstvo kao posao perspektivan za mlade. Uz nove trendove u kulinarstvu (dnevni meni jela na bazi meda i drugih pčelinjih proizvoda u lokalnim konobama), dodali bi i nov segment u wellness-ponudi (tzv. apikozmetika).

APIPOINTS c

Mali pčelarski muzej zamišljen na posljednjoj etaži kule iz XIX stoljeća nedaleko Umaga u okviru Centra za promicanje pčelarstva među mladima trebao je pomoći promociji kulturno-povijesne baštine tog kraja, a sve zajedno širenju apikulture kao nadgradnje suvremenog pčelarstva. Do preuređenja spomenutog objekta u prostor s prezentacijsko-edukacijskom funkcijom i središte svih događanja vezanih za apikulturu (izložbe, radionice, večeri poezije, sajmovi, ocjenjivanja meda i medenice, izbor Istarske pčelarske kraljice, proslava blagdana Sv. Ambrozija) bez obzira na podršku Grada Umaga nažalost nije nikad došlo, a autoru nije preostalo drugo nego da svoj projekt (univerzalan po osnovnoj ideji spajanja primarne proizvodnje i prodaje meda s turizmom i nekim drugim djelatnostima koje se savršeno uklapaju u istu priču) objavi javno na internetskom portalu «Pčelina školica» u nadi da će projekt negdje drugdje u Hrvatskoj naići na plodno tlo. Iako «Apipoints» mnogima i danas zvuči previše futuristički i nerealan, nitko ne može sporiti činjenicu da je to izuzetan cocktail koji je poput apikompleksa  sačinjen od više vrsti sastojaka gdje svaki za sebe ima neospornu kvalitetu, ali zajedno čine fantastičnu kombinaciju. Dodana vrijednost projekta je prije svega unapređenje primarne djelatnosti i poticanje poduzetništva, jer bi povećanu potražnju meda i ostalih pčelinjih proizvoda posljedično morao pratiti i porast proizvodnje, kako kod profesionalnih pčelara, tako i kod amatera kojima je pčelarstvo samo dopunska djelatnost. Uz razvoj pčelarstva i marketinšku   podršku za nove sadržaje, otvorili bi se kanali za kvalitetniji plasman istarskog meda u istarskim hotelima i restoranima, a ciljani dolazak turista na selo nužno bi sa sobom  donio i revitalizaciju ruralne sredine. Možda će nekim mojim kolegama u Istri sve ovo biti prežvakavanje stare teme, drugima podsjetnik da sve zahtjevnijem i izbirljivijem turističkom tržištu moramo što prije i na pravi, marketinški dobro osmišljen način otkriti još jedan dar ovog podneblja, još jednu ljubav i umijeće našeg čovjeka, nadam se da će onim trećima projekt «Apipoints» biti putokaz kako napraviti turistički proizvod koji će goste motivirati da ostanu duže i troše više. Krajnji cilj i vizija autora projekta je bila i ostala ista, bez obzira za vremenski odmak od par godina: stvoriti novu poduzetniju generaciju pčelara, a pritom sačuvati tradicionalne vrijednosti i okoliš. Da li se tijekom razdoblja od ideje do danas nešto radikalno promijenilo u percepciji pčelarskog turizma globalno i lokalno? Radi li itko na razvoju ove grane organizirano unutar pčelarskih udruga? Bez namjere da ikoga prozivam ili kritiziram, želim ovim putem skrenuti pozornost pčelarima u Istri, ali i šire na neke novosti u ustroju turističkih zajednica koje bi mogle pogodovati razvoju apiturizma već od početka 2014. godine. Što se to tako važno dešava u turizmu Istre?

apiturizam novo 3

PREUSTROJ TURISTIČKIH ZAJEDNICA – TEMELJ ZA NOVU KONCEPCIJU PČELARSKOG TURIZMA U ISTRI

U Istarskoj županiji je do sada djelovala 31 turistička zajednica, svaka bi donosila svoje lokalne planove razvoja turizma na svom području u skladu s master-planom na nivou Županije i države. U svom su radu bili samostalni, pa su operativni marketing, informiranje turista, organiziranje manifestacija i druge aktivnosti ponekad bivali preskupi. Po novom preustroju izvori financiranja bi ostali isti (turistička članarina i boravišna pristojba), ali bi se osnovalo svega 7 DMO (destinacijskih menadžment organizacija) kako bi se uspostavila veća kontrola trošenja novca i rada. Ujedinjavanjem dovoljno kvalitetnih stručnih kadrova i financijskih resursa bolje bi se analizirao svaki pojedini segment ponude i brže bi se razvijao kompletan turistički proizvod. Najbolji primjer za to je TZ Umag koji je sve svoje snage usmjerio na 5 proizvoda: nogomet, tenis, wellness, biciklizam i enogastronomiju (u bliskoj budućnosti i kongresni turizam) i u tom pravcu pokrivaju područje svog klastera (Umag, Novigrad, Buje, Brtonigla i Savudrija). Iz predloženih rješenja za bolju funkcionalnost turističkih zajednica još uvijek se ne nazire rješenje za razvoj apiturizma na Bujštini, jer bi DMO Umag i dalje bio jedna, a DMO središnje Istre druga jedinica. Bez fleksibilnosti sustava neće biti ni konkurentnosti na tržištu, a toliko sam se nadao da će se uz 4 boje koje proklamira enogastronomski segment turističke ponude TZ Umag pod nazivom «Colours of Istria»:  plavu (wellness & more), zelenu (priroda i kampiranje), narančastu (sport), ljubičastu (gastronomija) jednog dana  pojaviti i zlatna kao boja meda, petog istarskog blaga, no čini se da ćemo na to morati još počekati. Ipak, tješe riječi gospođe Sande Bravar Radizlović, direktorice TZ Umag:  «Puno važnije od pitanja ustroja je dobra volja ljudi i želja da unapređuju svoj prostor i odredišta.» Njena poruka kao da je bila usmjerena na naše pčelare koji kao da još uvijek ne vjeruju da pčelarski turizam ima svoj smisao i budućnost u Istri. Ako uistinu želimo unaprijediti pčelarstvo u svom kraju s jedne strane i proširiti turističku ponudu s druge strane, potrebna su nam radikalna i dugoročna rješenja bez isključivosti u bilo kom pogledu. Razmišljajući o ovoj problematici, uvijek se sjetim riječi gospodina Zlatka Tomljanovića: «Natjerati ljude na promjenu njihovih dotadašnjih uvjerenja i navika često je nemoguća misija!» U nadi da ovo ne važi za naš slučaj i da će prevladati zdrav razum i da se iznaći rješenje na zadovoljstvo svih sudionika u budućem apiturističkom lancu pčelara s Bujštine, ovih se dana (nakon pune 2 godine) desilo nešto od čega sam gotovo digao ruke.

«Eppur si muove!» – legendarna  je rečenica koju je davno izgovorio poznati talijanski znanstvenik Galileo Galilei, a mojim kolegama-pčelarima s Bujštine i meni nije bio potreban teleskop da bi zaključili isto: «Ipak se kreće naš pčelarski turizam!» Nije prošlo niti 24 sata od godišnje skupštine naše udruge na kojoj je tek pod točkom razno bilo riječi o najnovijoj inicijativi Turističke zajednice Buje i Turističke zajednice Istarske županije da se na Bujštini pokrene pčelarski turizam, a već su učinjeni prvi koraci, doduše još uvijek onako pomalo nespretni, gotovo dječji, ali ipak koraci s određenim stavovima, kriterijima i ciljevima. Tko su bili pioniri ovog itekako zahtjevnog posla na području sjeverozapadne Istre?

Predstavnici Udruge pčelara Bujštine Marčelo Melon, pčelar i vlasnik tvrtke «ApiMelon» iz Petrovije i moja malenkost ostvarili su prvi kontakt s čelnicima TZ Buje (gospodin Valter Bassanese) i TZ Istre (gospodin Denis Ivošević). Srećom, preustroj turističkih zajednica u županiji pokazao se kao prekretnica u percepciji pčelarstva kao struke i kao baze za nov turistički proizvod, pa su se ispravile stare greške i zablude, pa se sada već nazire kakvo-takvo svjetlo na kraju tunela! Više nema administrativnih ograničenja između turističkih klastera što otvara mogućnost za suradnju između dvije TZ na istom projektu, a to u našem slučaju znači da više nema zapreka da se spoje pčelari Bujštine u zajednički apituristički lanac! Da ipak nije sve tako jednostavno, objasnio nam je gospodin Valter Bassanese, zadužen za ovaj projekt pčelarskog turizma na Bujštini u klasteru Umag – Novigrad – Buje – Brtonigla koji je pokrenuo ovu hvalevrijednu inicijativu. «Pčelarskim turizmom mogu se baviti isključivo pčelari čiji prodajno-izložbeni prostor, kušaonica, sanitarni čvor i parkiralište zadovoljavaju određene kriterije propisane posebnim Pravilnikom.» U popis objekata koje su za ocjenjivanje predložile Udruga pčelara Bujštine i nadležne službe lokalnih ureda TZ ušli su slijedeći pčelari: Melon Marčelo iz Petrovije, Zugan Massimo iz Radini, Miani Oliviano iz Završja, te Vežnaver Dario iz Škofi, Valenta Vlado iz Momjana, Visintin Mirian iz Svetog Ivana, Janković Svetozar iz Livada, Sinožić Dario i Šudić Zvonko iz Srbani i Valenta Albino iz Brtonigle. U jednodnevnom pohodu zajedno smo obišli 4 pčelara, a sve ostale će uskoro obići predstavnici Turističke zajednice. Direktor TZ Istre gospodin Denis Ivošević nije nikome dao negativnu ocjenu, tek primjedbu ili sugestiju, najčešće vezanu uz sanitarni čvor ili parkiralište za veće vozilo, jer Pravilnik o objektima za pčelarski turizam još je u izradi, pa su selekcija i konačan izbor tek uvod u pravi posao: obilježavanje Mednih cesta Istre i uvrštavanje pčelara Bujštine u službene turističke prospekte, brošure i kataloge Istre za 2014. godinu uz prateće sadržaje na internetskim stranicama turističkih zajednica Istre. Daleko je to od zamisli autora projekata navedenih na samom početku ovog teksta, ali je to ipak velik korak prema unapređivanju pčelarstva u Istri! Iako kasni, znak je da apiturizam u Istri nije samo nečija ekscentrična ideja bačena na papir, već da ćemo, naravno uz kvalitetnu suradnju svih partnera u ovom projektu (od strateških planova do detalja kao što su promidžba i međusobna koordinacija) na kraju ipak uspjeti napraviti nov, kvalitetan turistički proizvod i naš med uvrstiti među ostale bisere istarskog turizma. Naravno da se tu ima još štošta odraditi i po pitanju dostupnosti, opremljenosti i uređenosti objekata i njihova okoliša, ali i na osmišljavanju što kvalitetnije ponude, spremnosti na nove investicije i ulaganja ne samo  materijalnom, već i u stručnom smislu. Upravo zato apeliramo na sve ostale (za sada) male pčelare (i ne samo u Istri, već i mnogo šire) da prate ovo ocjenjivanje i otkriju vlastite nedostatke, pa u skoroj budućnosti ne ponove greške svojih kolega iz prve postave. Uz nadu da se projekt pčelarskog turizma u Istri neće svesti na uvrštavanje par većih pčelara – profesionalaca u službeni enogastronomski katalog, već da će se iz ovoga roditi plodonosna suradnja za dobrobit svih u lancu: turističke zajednice – turističke agencije – apituristička središta, još jednom se u ime pčelara Istre, a posebno u ime kolega iz Udruge zahvaljujem na pruženoj šansi, podršci i informacijama gospodi Valteru i Denisu, odnosno čitavom klasteru Umag – Novigrad – Buje – Brtonigla koji je pokrenuo ovu hvalevrijednu inicijativu.

apiturizam 1

U nedjeljnom broju «Glasa Istre» 25. svibnja 2014. osvanuo je prilog o najnovijem biseru hrvatskog turizma. Poduzetni i inovativni vlasnici farme koza u Obrovcu dosjetili su se kako povezati prekrasnu prirodu kanjona rijeke Zrmanje, bijeg iz gradske džungle na 24 sata, pastirsku idilu i malo edukacije o kozama i kozjem siru. U vremenu kad nas brige oko preživljavanja u krizi koja nikako ne jenjava dobro je imati ispušni ventil (hobi ili neku drugu opuštajuću aktivnost) ili mjesto gdje ćemo bar preko vikenda «napuniti baterije» za naredni tjedan. Kad smo pod stresom, ponekad nam je dovoljna topla ljudska riječ, razumijevanje u obiteljskom krugu, prijateljski savjet, dobronamjeran susjed, a ponekad nam je potrebna osama. Netko veoma maštovit i romantičan, dovoljno hrabar da se upusti u nešto posve novo odlučio je spojiti urbane vikend-bjegunce i turiste željne novih izazova s pejzažom kakvim se rijetko tko može pohvaliti (kanjon Zrmanje je zaštićeno područje – značajni krajobraz RH još 1964. godine), kozu kao izuzetno zdravu, čistu i korisnu domaću životinju i jedan poziv koji je nepravedno podcijenjen, pri čemu svi zaboravljamo njegove blagodati (boravak na čistom zraku, umjerena fizička aktivnost). I tako smo nakon pastirskog rocka (sjećate li se sastava «Bijelo dugme» zbog kojih je i uveden taj termin u suvremenu glazbu?) dobili i pastirski turizam. Čari povlačenja u ovaj stil života upakiran u aranžman pod imenom «Postani pastir na jedan dan» možete otkriti kad iznajmite kozu na farmi u Obrovcu i provedete s njom par nezaboravnih sati. Po dolasku će vas ljubazni domaćini počastiti pićem dobrodošlice, potom vas uputiti u sve tajne svog poziva (mala škola kozarstva i proizvodnje kozjeg sira), a iza toga slijedi i praktični dio uz koze na paši. Pastirski ručak pripremljen na terenu i serviran u prirodnom ambijentu u najljepše godišnje doba (od svibnja do listopada) ostati će vam u trajnom sjećanju, kao i mali dar po povratku: komad ukusnog kozjeg sira, domaći recept za njegovu izradu i personalizirani certifikat o najmu koze! Treba li nešto više za odmor duše i tijela bar preko vikenda? Uvjeren sam da je to kvalitetnija varijanta od provoda u disku ili noći provedene uz računalo s virtualnim prijateljima! Više o tome možete pročitati na www.poklonime.hr (prvi hrvatski web shop za iskustvene i personalizirane poklone).

apiturizam 2

A što bi o tome trebali reći pčelari u Hrvatskoj kojima nikako da zaživi apiturizam i još uvijek daleko zaostaju od svojih susjeda u Sloveniji? Da li pokretanje s mrtve točke koče nadležne institucije (ministarstvo turizma, turističke zajednice), da li lokalna uprava ne podupire pčelarske udruge ili su tome krivi sami pčelari zbog nedostatka entuzijazma i upornosti, ali ponajviše zbog nedorađenosti projekata vezanih za tu granu turizma? Po svemu sudeći: krivci smo svi pomalo! Ako pčelarski turizam podrazumijeva zaokruživanje ponude od proizvodnje do plasmana uz nadopunu stručno-edukativnim sadržajima, koliko pčelara u Hrvatskoj ispunjava tražene kriterije: registriran obrt, vlastitu etiketu i deklaraciju o zdravstvenoj sigurnosti proizvoda, prodajno-izložbeni prostor, kušaonicu i pripadajuće parkiralište za veći broj posjetitelja? Većina pčelara u Istri (isto važi za čitavu Hrvatsku) su amateri, i hobisti s manjim brojem košnica, improviziranim objektima i bez ambicija, jer se pčelarstvom bave kao dopunskom djelatnošću i prodaja na kućnom pragu u potpunosti zadovoljava njihove apetite. Prava šteta za onaj manji dio pčelara profesionalaca koji nikako da se ujedine i po svojoj mjeri (dakle, ne kopirajući susjede ili bilo koga drugog) stvore jezgru tog turističkog proizvoda, jer nisam jedini koji duboko vjeruje da apiturizam u Hrvatskoj ima zajamčen uspjeh!

apiturizam 3

Tko od turista koji su osviješteni na tom polju i znaju cijeniti važnost pčela za održivi razvoj i ravnotežu našeg ekosustava ne bi došao posjetiti pčelinjake usred predivnih pejzaža i čistog okoliša koje nudi naša zemlja, udahnuti malo svježeg zraka, bar na kratko se sroditi s iskonskom prirodom i malo odmoriti dušu i tijelo, a usput iz prve ruke i nešto naučiti o pčelama i pčelinjim proizvodima? Ionako rijetke projekte turističke zajednice i dalje zaobilaze i izbjegavaju s opravdanjem da su nedorađeni, no i njihova minimalna obećanja o označavanju pčelarskih staza (itinerara po kojima bi turisti bar znali gdje mogu naći lokalne pčelare i kupiti domaći med) ili uvrštavanje u nove gastroturističke vodiče, pčelari mogu zaboraviti, jer po svemu sudeći to je bio još jedan potez s figom u džepu. Govoriti o zainteresiranosti turističkih agencija za apiturizam također nema smisla, jer se sve svodi na uske interese njihovih voditelja, ali i needuciranosti vodiča. Lijepu priliku da nešto vide i nauče od naših susjeda imali su svi oni na ovogodišnjim «Danima meda» u okviru kojih je izvrsno predavanje na tu temu održao jedan od pionira i veliki promotor pčelarskog turizma u Sloveniji inž. Franc Šivic, no od pozvanih odazvao se nije nitko, čak bez isprike! Dakle, nitko ne prepoznaje potencijale ove kategorije turizma, a pčelarstvo više nego i jedno drugo zanimanje urbanom čovjeku nudi bijeg od svakodnevnog stresa i poput zdravstvenog i wellness-turizma propagira zdrav život, promiče širenje ugostiteljske ponude i povratak prirodi koju sve manje poštujemo, a sve više zagađujemo, ne želeći vidjeti kud nas sve to vodi.

apiturizam 4

No, kao da i sami pčelari (bar u Istri) ne vjeruju da pčelarski turizam ima svoj smisao i budućnost u Istri. Pravilnik o objektima za pčelarski turizam još uvijek je « u izradi», na propagandnim stalcima uz turističke zajednice nema adekvatnih kataloga i prospekata ili bar letaka koji bi turistima otkrili da naša županija nudi još jedno blago uz dosadašnju ponudu. Naravno da tu moraju još štošta odraditi i sami pčelari ne samo po pitanju opremljenosti i uređenosti prostora za prijem gostiju, već konačno trebaju osmisliti i zaokružiti svoju (nažalost još uvijek siromašnu) ponudu. Nažalost, u ovakvoj ekonomskoj krizi većina ih nije spremna na nove investicije i ulaganja, pa se plašim da će se planovi o razvoju apiturizma u Istri ponovo odgoditi za neka druga vremena. Drugim riječima i dalje ćemo iznajmljivati koze, sutra možda i boškarine, magarce i tko zna što još, ali od “rent-a-pčele” i apiturizma u Istri plašim se da još dugo neće biti ništa. Šteta, jer u posljednje vrijeme lokalni se tisak dobrano trudi pisati o pčelama i pčelinjim proizvodima, pčelarima i njihovim problemima i siguran sam da bi jedva čekali da pruže marketinšku podršku novom turističkom proizvodu pogotovo što proizlazi iz tako plemenitog poziva kao što je pčelarstvo.

apiturizam atp 1

ATP UMAG – neiskorišten adut za promidžbu istarskog meda

ATP turnir koji se u Umagu održava punih 25 godina, vrhunac je turističke ponude sjeverozapadne Istre i jedan od najvažnijih sportskih, ali i društvenih događaja u Hrvatskoj ljeti. To je sportsko-turistički proizvod koji je od samog početka imao ključnu ulogu u razvoju Umaga kao destinacije sporta, da bi se posljednjih godina obogatio i raskošnim popratnim zabavnim programom, pa ATP Party nights ostaju u lijepom sjećanju i zbog nastupa svjetski popularnih pjevačkih zvijezda. O povezanosti sporta i pčelinjih proizvoda u više je navrata pisano na stranicama «Hrvatske pčele» i ovom ćemo prigodom ponoviti samo ono najvažnije: med je visokovrijedan i lako probavljiv prirodan proizvod bez aditiva, konzervansa i drugim umjetnih dodataka i kao takav je najkvalitetniji izvor energije i zdravlja neophodnih za vrhunske rezultate u svim sportovima! I tenisači bi trebali iz svoje hrane izbaciti sve neprirodno (energetski napitke, dodatke i slično) i mijenjati svoje prehrambene navike u pravcu redovite potrošnje meda i ostalih pčelinjih proizvoda zbog njihovih neospornih vrijednosti za zdravlje i kondiciju.

apiturizam atp 2

Svi smo svjesni činjenice da promocije za pčelinje proizvode nikad dovoljno i da ovdašnji pčelari ne bi smjeli propustiti događaj poput ATP-a i da barem med ne dovedu u kontekst pršuta, vina i drugih istarskih blaga. Prošle je godine jedina poveznica između pčelinjih proizvoda i sporta bila medena torta (na slici gore), desert koji je pripremila konoba “Nono” iz Petrovije, a koja se služila u sklopu “Istria Gourmet Festivala” u ekskluzivnom ambijentu i za specijalne goste.  Nažalost, i ove su godine zakazali i pčelari i organizatori te vrhunske prezentacije gastronomske ponude ovog dijela Istre, više-manje iz opravdanih razloga, jer su vremenske neprilike ovdašnjim pčelarima odnijele sve nade da će išta vrcati i entuzijazam koji prati proizvodne rezultate je morao izostati, a organizatorima koji ionako favoriziraju morske plodove i meso boškarina, pršut i sir, teran i malvaziju, maslinovo ulje nije preostalo ništa drugo nego nastaviti po ustaljenom receptu! Tako je opet izostao štand koji je trebao turistima otkriti prednosti istarskog meda, propolisa, peludi, meda u saću, medice, pa ćemo se  morati strpjeti do iduće godine u nadi da će: 1) klimatski uvjeti pogodovati dobroj proizvodnji 2) probuditi se ambicija kod onih pčelarakoji ispunjavaju kriterije za apiturizam 3) organizatori ATP-a promijeniti stav prema ovoj grani i otvoriti se prema pčelarima barem u vidu štanda za degustaciju 4) ugostitelji, odnosno njihovi kuhari prihvatiti med kao izvrstan upotpunjivač okusa i glavnih jela, a ne samo predjela, salati i deserta 5) turistička zajednica marketinški pomoći i pčelarima i drugim subjektima u ovom projektu.

atp-1

ZAKLJUČAK: Uspjeh u sportu kako amaterskom, još više u profesionalnom se ne postiže preko noći – rezultat je to osobne snage i volje, psihofizičke kondicije, adekvatnog treninga, ali i –kvalitetne ishrane. Prije, tijekom i nakon treninga med je zahvaljujući svom jedinstvenom balansiranom sastavu izvrstan izvor energije neophodne za sve napore koji stoje ispred sportaša! Kao čist, prirodan proizvod s jakim antioksidativnim, antibakterijskim, antifungicidnim i ljekovitim svojstvima, jedini sa 100 %-tnom apsorpcijom u ljudskom organizmu idealan je za sve sportaše, pa tako i za tenisače, a oni kao svjetske zvijezde mogu itekako kvalitetno prenositi istu poruku u javnosti! A za turizam Istre bila bi velika šteta da uvođenje meda u kulinarstvo ostane na ideji u glavama nekih zagovornika apiturizma i ne pretvori se u novu komponentu turističke ponude i prvu fazu unaprjeđenja pčelarstva u ovom dijelu Istre! U nadi da se propust neće ponoviti i slijedeće sezone, do viđenja do ATP-a 2015.

APITURIZAM VODIČ 1

NOVI GOURMET VODIČ KROZ ISTRU

Napokon – nakon par mjeseci iščekivanja – iz tiska je izašao novi enogastronomski vodič za područje Istre. Ovo 18.-to po redu izdanje razlikuje se od svih dosadašnjih po stranicama posvećenim medu i drugim pčelinjim proizvodima, te najznačajnijim pčelarima u županiji. Autori kataloga su od prvog broja nastojali prikazati ono najbolje od gastronomske ponude ovog kraja: najbolje restorane, konobe, agrodomaćinstva, vinske podrume, uljare – ocijenjene prema širini ponude, kvaliteti jela i pića, prezentaciji autohtonih proizvoda, ambijentu, stručnosti i uslužnosti osoblja. Postati dio ove svojevrsne male enciklopedije dobrog ića i pića u Istri san je mnogih još uvijek nedovoljno medijski eksponiranih ugostitelja, maslinara, vinara i drugih iz enogastronomskog sektora. Prošlo je dosta vremena od prvog zajedničkog posjeta pčelarima (14. siječnja 2014.) kad su predstavnici Turističke zajednice Istre (Denis Ivošević, direktor TZ Istre i Valter Bassanese, direktor TZ Buje) izvršili prvu selekciju kandidata za uvrštavanje u tzv. „Ceste istarskog meda“ ili „Istarske medne točke“, što je trebao biti uvod u organiziranje lanca objekata koji zadovoljavaju kriterije za bavljenje pčelarskim turizmom. Obećanja nije nedostajalo, no pred turističkim djelatnicima u županiji stojali su mnogo veći i hitniji zadaci, pa je stoga djelomice opravdano kašnjenje kataloga za 2014. – 2015. Oni skeptičniji pčelari već su tada sumnjali da će se stvari stići pokrenuti s mrtve točke uoči predsezone, oni malo optimističniji (po prirodi i strpljiviji) podržali su i ove stidljive pomake uz komentar: „Bolje išta nego ništa!“, jer već samo uvrštavanje pčelara u službene turističke prospekte, brošure i kataloge je hvalevrijedan korak ka unapređivanju pčelarstva u Istri. Sada kad je konačno izašao novi turistički vodič, skeptici tvrde da to ni izdaleka nije dovoljno, jer istarski pčelari zaslužuju mnogo više: i teksta i foto-priloga (a ne snimke skinute s Interneta!), te da je sve to jako daleko od obećanih strateških planova i promidžbe. Toliko najavljivani preustroj turističkih zajednica ipak se nije desio, a s njegovim izostankom pala je u vodu i koncepcija pčelarskog turizma onih najkreativnijih članova Udruge pčelara Bujštine. Ipak većina pčelara se slaže da je i pojavljivanje meda ravnopravno uz bok s drugim istarskim biserima (vinom, maslinovim uljem, tartufima, pršutom) znak dobre volje, da propusti nisu zlonamjerni, već samo posljedica loše suradnje između subjekata na istom zadatku, te da vjeruju da će se ti nedostaci već u slijedećem izdanju ispraviti. Da, subjekti (TZ i pčelarske udruge) bi morali – i po etičkoj i po ekonomskoj logici – biti jednakopravni partneri u projektu od zajedničkog interesa i korisnog za širu društvenu zajednicu. Da postoji minimum komunikacije koji se očekuje u ovakvim aktivnostima, sa spiska pčelara iz Istre ne bi izostala imena cijenjenih i nagrađivanih proizvođača kao što su: Ivan Kovač iz Radoši kod Poreča (kao drugi certificirani ekološki pčelar), Banko Petar iz Baderne, Boško Mileusnić iz Novigrada ili Petohleb Elvis iz Buzeta (neka se ne uvrijede svi oni koji nisam spomenuo!). Relativno dobro su prošli pčelari Bujštine (6 adresa) i središnje Istre (8 adresa), no iz itinerara „cesta istarskog meda“ ostalih dijelova Istre (Pula, Labin), stiče se zaključak da na tom području nema ni pčelara, a kamoli dobrog meda! Već sam uvod u temu pčelarstva u Istri je previše općenit i štur, jer nisu navedene specifičnosti i prednosti meda s ovog podneblja. Dakle turist ne dobiva potrebnu informaciju zašto bi uopće išao tragom meda po Istri, već mu je samo „bačena udica“ epitetima poput: „…čudesan svijet marljivih pčela koje stvaraju nezamjenjive proizvode…“ ili konstatacijom: „Med je zdrav, no koliko je zdrav – to vrijedi doznati.“ Usudit ću se dati komentar, a vi sami procijenite da li griješim: „Dobra namjera autora je više nego očita, ali koliko će to biti učinkovito, vidjet ćemo tek iduće sezone!“ Do tada bi trebalo poraditi na nekim dodatnim idejama (povezivanje bike- turizma i istarskih mednih točki u nov stazu za bicikliste – ljubitelje pčelinjih proizvoda, organizirane posjete pčelinjacima s osiguranom zaštitom od eventualnog napada pčela, postavljanje api-komora kao temelja za novu kategoriju zdravstvenog turizma), pa apeliramo na pčelare u Istri da se trgnu iz pasivnosti, dublje posvete ovim pitanjima i animiraju lokalne turističke zajednice kako bi im pomogli u ovom zahtjevnom projektu, naravno ako ispunjavaju osnovne uvjete za bavljenje pčelarskim turizmom i smatraju da im je mjesto u turističkom itineraru naše županije.

APITURIZAM PARENZANA 1

“PARENZANA” – Put zdravlja i prijateljstva

POVIJESNE ČINJENICE: «Parenzana» je naziv uskotračne pruge duge 123,1 km koja je 1902. – 1935. godine prolazila kroz 3 države i povezivala 33 mjesta od Trsta preko Kopra do Poreča. Vlak je svakodnevno prometovao kroz slikovita istarska brda i krš brzinom od svega 25 km na sat preko 11 mostova, 6 vijadukata i kroz 9 tunela i čak 604 zavoja prevozio sol iz Pirana, maslinovo ulje iz Buja, kamen iz Višnjana, vino iz Motovuna i putnike sa svih strana. Na stotu obljetnicu otvorenja pokrenuta je inicijativa za obnovu ove jedinstvene željeznice koja je 33 godine povezivala ljude iz 3 države i tako ostavila neizbrisiv trag u povijesti Istre. Ukinuta 1935. godine zbog nerentabilnosti i zbog bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza, sva njena pokretna imovina je prodana na dražbi 4 godine kasnije, a o njenim tračnicama kruži legenda kaže da su ukrcane na brod za Afriku, zajedno sa brodom završile na dnu Sredozemnog mora. Dio povijesti «Parenzane» ostao je uklesan u kamenim postajama i dijelovima trase, a dio je zapisan u dokumentima i starim fotografijama i tako sačuvan od zaborava.

APITURIZAM PARENZANA 2

PROJEKT «PARENZANA – PUT ZDRAVLJA I PRIJATELJSTVA»: na stotu obljetnicu otvorenja pokrenuta je inicijativa za obnovu ove male, ali jedinstvene željeznice koja je 33 godine povezivala ljude iz 3 države i tako ostavila neizbrisiv trag u povijesti Istre. Ciljevi projekta «Parenzana I» čija je realizacija krenula 2004. godine su bili: podizanje svijesti o njenim vrijednostima i revitalizacija trase: čišćenje i obnova stare željezničke pruge za rekreativne svrhe i cikloturizam. Uredio se park s klupicama i tablama i tako stvorili preduvjeti za pokretanje novog, još ambicioznijeg projekta. «Parenzana II» imala je zadatak nastaviti razvitak zajedničkih (slovenskih i hrvatskih) turističkih, sportskih i kulturnih resursa kroz razne izložbe, sportska natjecanja i slične manifestacije začete prijašnjih godina i njihovo povezivanje u jedinstven turistički proizvod. U tu je svrhu postavljen info-servisni kiosk za turiste, maketa lokomotive «Parenzane» u prirodnoj veličini u Vižinadi, a u Livadama otvoren i multimedijalni muzej. U partnerskoj strukturi projekta možda je najvažniji Grad Poreč, pošto je po njemu «Parenzana» i dobila ime, pa je s vremenom treba pretvoriti u brand, odnosno destinaciju. Da bi obogatili turističku ponudu, organizatori su uključili poduzetnike, obrtnike i nositelje OPG-a s ruralnih područja koja gravitiraju «Parenzani», pa je projekt uz povijesno-tehnološku, kulturnu i turističku, dobio još jednu novu dimenziju: gastronomsku.

APITURIZAM PARENZANA 3

«PARENZANA» – POVEZNICA TURIZMA, GASTRONOMIJE I KULTURE TRI NARODA U JEDNOM PODNEBLJU: Kako je jedan od bitnih razloga izgradnje «Parenzane» bio i snabdijevanje Trsta poljoprivrednim proizvodima iz Istre, ne čudi da se u novi projekt spontano nadovezuje i priča o poznatim delicijama ovog kraja: malvaziji i teranu, maslinovom ulju, tartufima, pršutu…Od nedavno su turisti, baš kao i domaći štovatelji istarskih pejzaža i gastronomskih bisera dobili mogućnost te užitke iskusiti kroz jedinstvenu vožnju «Put Velog Jože» turističkim vlakićem «Parenzana train» na trasi od Vižinade do Motovuna. Iako je ova sezona bila izuzetno teška za sve istarske poljoprivrednike, njihovi su proizvodi našli svoje zasluženo mjesto kako na početnoj stanici u Vižinadi, tako i na odmorištu Rakotule. Usprkos svim nedaćama koje su prošli ove sezone eko-pčelari Branka i Ivan Kovač iz Radoši kod Poreča, nisu podlegli malodušnosti, smogli su snage i otvorili štand s proizvodima iz vlastitog pčelinjaka na početnoj stanici u Vižinadi. Skroman po veličini, ali bogat po asortimanu meda i delicija na bazi meda ovaj štand nadmašuje sve slične u Istri i zavrjeđuje naziv male butige s velikim srcem za pčele i pčelarstvo, sport i turizam jer vjerodostojno povezuje ta tri segmenta u novu cjelinu s dodanom vrijednosti. O proizvodima koje obitelj Kovač nudi sam već pisao, pa ću ovdje samo dodati da se Ivanova i Brankina vizija razvitka obiteljskog posla ostvaruje polako, ali sigurno, pogotovo dio vezan za praline s medom, tartufima i drugim dodacima, prvi put predstavljene prošle godine u Umagu na međunarodnoj konferenciji o autohtonoj kuhinji. Na prodajnom punktu u Vižinadi njihov i te kako zanimljiv asortiman nudi njihova simpatična zaposlenica Melita (pčelarica – početnica) koja zajedno sa kolegicom s info-punkta čini funkcionalan tandem za dobrodošlicu svim turistima, domaćim i stranim, namjernicima i onima zalutalim.

APITURIZAM PARENZANA 4

Vožnja vlakićem traje 15 minuta do prvog odmorišta: mjesta Rakotule gdje goste čeka degustacija autohtonih jela i pića u režiji renomiranih istarskih ugostitelja, vinara, tartufara i pčelara. Naime, na toj je postaji s koje puca predivan pogled na okolne brežuljke i vinograde uređeno odmorište sa štandovima prepunim istarskog blaga i malim zoološkim vrtom u kojem se odmaraju istarski tovar i koza – životinje koje su pomogle istarskom težaku da preživi na škrtoj zemlji. U 50 minuta koliko traje odmor putnici će imati priliku kušati tradicionalne istarske specijalitete: pršut i pancetu, maslinovo ulje, sir i tartufe, marmeladu i bakalar, kroštule i naravno – domaći med kojeg obožavaju i mali i veliki turisti, pogotovo biciklisti koji i te kako cijene blagodati pčelinjih proizvoda ne samo zbog energetske učinkovitosti, već i svih drugih vrijednosti za vitalnost i zdravlje sportaša. Osoblje na odmorištu je na zavidnom nivou poznavanja povijesti, kulture i svih drugih osobitosti ovog kraja, pa je bilo pravo uživanje gledati mlade ljude kako spretno odgovaraju na sva pitanja znatiželjnih putnika na gotovo svim svjetskim jezicima. Da bi nam odmor u Rakotulima bio još ugodniji pobrinuo se vlakovođa koji nam je razgalio dušu zasviravši na harmonici i ženski dio ekipe počastivši nas još jednim draguljem gastronomije ovog kraja – istarskom supom, što je bilo posebno iznenađenje jer se ona uobičajeno poslužuje zimi. A kao slatko za kraj: poseban dar za svakog putnika – mala bukaleta, tradicionalni keramički vrč iz kojeg smo pili istarsku supu!

Vožnja od Rakotula do Motovuna traje 35 minuta i baš svaka je ispunjena autentičnim doživljajem Istre, jer su svud uokolo predivni pejzaži koji svaki za sebe u promatraču budi specifične osjećaje, ali se nitko neće vratiti doma bez lijepih uspomena: fotografija flore i faune, crkvica i drugih starina među kojima Motovun uvijek ostavlja najjači dojam. Pri povratku putnik može samo zbrajati pozitivne utiske i čestitati organizatorima na maksimalnom iskorištavanju potencijala koje su imali na raspolaganju i više nego uspješnom povezivanju turizma, gastronomije i kulturno-povijesnog nasljeđa ovog dijela Istre zbog čega je «Parenzana» i postala najveći outdoor brand u Istri. Prostora za slične projekte koji bi unaprijedili pčelarstvo kroz gastro-ponudu i turizam ima posvuda u Lijepoj našoj, a kako je med još uvijek nedovoljno medijski i marketinški eksponiran domaći proizvod, preostaje samo zaključak da trebamo više poraditi u tom pravcu: češće istupati u javnosti, prozivati odgovorne, buditi uspavane, a potom svi skupa zasukati rukave, pa će rezultati iznenaditi i one najskeptičnije.

suveniri-naslov-1

MED I MEDICA KAO IZVORNI SUVENIRI 

Suvenir (souvenir na francuskom jeziku = sjećanje) je predmet koji kupujemo u spomen na određeno mjesto i događaj. Kako su godišnji odmori pravo vrijeme za putovanja i istraživanja novih krajeva onda ne čudi da upravo sad pišemo o toj temi. U turističkim mjestima prodaja suvenira predstavlja značajan izvor prihoda domaćem stanovništvu, pa smo istražili što turistima nude Istrani na svojim štandovima kao autohtoni suvenir. Najbolje lokacije za prodaju svih suvenira, pa tako i pčelinjih proizvoda na Poluotoku su: pulska tržnica, rovinjska starogradska jezgra, porečka riva, vidikovac uz Limski kanal, prostor ispred jame Baredine i druga izletišta i prirodne atrakcije. Većina turista koji dolaze ovamo ne zadržavaju se duže od 15-tak minuta i prvenstveno traže brendirane proizvode (vino, maslinovo ulje, tartufi). Nažalost, od Savudrije preko Labina, Buzeta i Pazina do Pule najviše je jeftinih kineskih magnetića za hladnjak u obliku Poluotoka, Arene ili koze, a najmanje je onih visokokvalitetnih rukotvorina izrađenih od maslinovog drveta (boškarina i tovara), odnosno kamena (šterni i kažuna), te oslikane keramike (bukalete). Usprkos činjenici da se na štandovima u Istri može naći ponešto za svačiji ukus, svi se slažu da današnji turist ni izdaleka nije onako zahvalan potrošač kao prije desetak i više godina što je danak recesiji i krizi koja ne pogađa samo nas, već i puno bogatije zemlje. Prosječan stranac u prolazu nema pojma što je kažun ili šterna, a kamoli sopele ili roženice. Ako se složimo da nije dovoljno da suvenir bude lijep za oko, već treba imati i neku funkciju, onda se gastronomske delicije nameću kao idealno rješenje i za najzahtjevnije turiste. Uz bisku i teranino – likere tipične za ovaj kraj kao suvenir na štandovima širom Istre često se nudi i medica, komovica (tal. grappa) obogaćena domaćim medom, poznata još iz starorimskih vremena. Boce i bočice u većini slučajeva lijepo su ukrašene i privlače pažnju svojim šarenilom, no najviše se prodaju one najmanje: od 200 ml. Još je gora situacija što se tiče meda: nažalost, od istarskog meda niti „i“ osim u Puli i Rovinju (isključivo za trajanja tzv. eko-tržnice), na Parenzani i uz Baredine gdje svoje proizvode izlažu lokalni pčelari. No da li je taj med dizajnom i zemljopisnom prepoznatljivošću dovoljno atraktivan turističkom oku, prilično je diskutabilno! Ne ulazeći u procjenu kvalitete ponuđenog meda, standardne staklenke s klasičnim etiketama djeluju monotono, nemaštovito, sirovo…

med-i-medica-3

Kad je riječ o unaprjeđenju prodaje pčelinjih proizvoda, povećanje njihove vrijednosti putem suvenira je posve neupitno: unikatnost ambalaže, atraktivnost dizajna, izgled etikete, kao i ukupan marketinški pristup – sve je i te kako važno za promidžbu i plasman! Ni jedan ozbiljan izlagač ove detalje neće prepustiti slučaju  – i zbog konkurencije i zbog samog sebe! Svi smo svjesni da više nije dovoljno imati kvalitetan autohtoni proizvod, spakirati ga u standardiziranu ambalažu i ponuditi ga tržištu kao da će prodati sam sebe. Turisti (pogotovo stranci) iz godine u godinu su sve zahtjevniji i očekuju više, bolje i ljepše (nažalost – po istoj cijeni kao i prošle sezone!). Je li dovoljno prekriti poklopac jutenom tkaninom ili je ljepše (i mudrije!) ukrasiti i samu staklenku prigodnom sličicom s pčelama na cvijetu? Naravno da tu dolazi do izražaja sav talent i kreativni duh pčelara ili nekog iz njegove obitelji, pa to proizvodu kroz zajednički angažman daje posebnu vrijednost. Zašto proizvod ne opremiti dodatnom deklaracijom s karakteristikama sorte meda ili kratkim popisom koristi za ljudsko zdravlje, možda čak priložiti i koji recept za medenjake ili drugi specijalitet na bazi meda? Dobrodošao je i bonus: dar u vidu voštanog ukrasa u obliku košnice ili gipsani odljevak pčelice, a opremanje prodajnog mjesta prirodnim detaljima (grančica ružmarina ili lavande, šišarka…) sigurno neće štetiti ukupnom kupčevom dojmu.

suveniri-naslov-2

 

Dragi moji pčelari, odgovore na ova pitanja znate i sami, zato istjerajte talent iz samozatajnosti na sunce, a škarice, tkaninu, kist i boje u ruke, pa pokažite svu svoju maštovitost u novim, još privlačnijim kreacijama, koje turisti jednostavno neće moći zaobići.

apitiruzam novo 1

NOVE IDEJE – NOVI PROJEKTI 

Jedini pravi motiv za pisanje o pčelarima jest da su oni posljednji čuvari prirode, jer bez njih teško da mogu opstati pčele – naši najvažniji oprašivači većine poljoprivrednih kultura itekako važnih za ljudsku ishranu. Stoga ne čudi da novinari u svakom tekstu žele svoje čitatelje podsjetiti na sve opće poznate podatke o pčeli i njenoj zajednici (broj jedinki, sastav i organizacija rada u košnici, nutritivne vrijednosti meda, propolisa, matične mliječi, proročanske riječi Alberta Einsteina o posljedicama eventualnog nestanka pčelinje vrste), ali i upozoriti na prijetnje za opstanak pčela (CCD, neonikotinoidi), te otkriti još neku manje poznatu činjenicu iz domene politike poticaja, izvoza i uvoza, iznimne kvalitete hrvatskog meda i mnoštvu patvorina koje možemo naći na našem tržištu. Iz mora toliko ponavljanih znanstvenih činjenica i dobronamjernih poruka izroni ponekad i neka diskutabilna izjava, no neka ih procjene čitatelji najnovijeg broja tjednika «Globus», pogotovo oni upućeniji – pčelari (čemu služi rečenica da «jedna košnica godišnje proizvede do 80 kg meda», pogotovo u katastrofalno lošoj pašnoj sezoni kako što je ovogodišnja?)

No, tko tvrdi da su naši pčelari pasivni i bezidejni definitivno griješi, jer već tu, u našem susjedstvu ima primjera koji i nas upućenije ostavljaju bez daha! Takav je i naš kolega Ivan Bačlija, pčelar, proizvođač i prerađivač ljekovitog bilja iz Zlatne Grede u Baranji čiji su proizvodi nagrađivani na sajmovima specijaliziranim za alternativnu medicinu, a koji prvi put u javnosti govori o svom novom projektu. Kao jedan od suvlasnika tvrtke MATIČNJAK SATIVA d.o.o. Ivan Bačlija se već 15 godina profesionalno bavi proizvodnjom ljekovitih pripravaka od kojih je mnogima baza upravo med kojem dodaje razno bilje i sjemenke. Po prirodi kreativan i ambiciozan naš kolega planira u Istri podići pravo malo apiterapeutsko naselje: drvene kućice u kojima bi se liječili pacijenti s različitim zdravstvenim tegobama. Tekst koji slijedi je citat Borisa Orešića iz tjednika “Globus”:

«U jednoj košnici živi 50.000 pčela i iz nje se širi mirisi meda, voska, propolisa, cvjetnog praha dorađenog pčelinjim enzimima, otrova kojeg ispuštaju  kada im se čovjek približi. Japanski stručnjaci tvrde da je udisanje zraka iz košnica ljekovito za ljude s bolestima dišnih organa kao što su astma, bronhitis, pušačke bolesti…Nova istraživanja dokazuju kako pčele korigiraju magnetsko polje, što na čovjeka djeluje smirujuće, a zujanje pčela pomaže protiv depresije. Plan mi je u dolini  rijeke Raše u Istri podići naselje od 10-tak drvenih kućica, u kojima će po jedna prostorija biti naseljena pčelama i mrežama biti odvojena od prostorije u kojoj spavaju ljudi kako ne bi bilo uboda. U Europi, a vjerojatno i šire, tvrdi naš sugovornik – ne postoji tako nešto! U razvoju apiterapije najdalje je otišao slovenski liječnik pulmolog i pčelar Peter Kapš koji je uredio komoru u kojoj ljudi na sat-dva udušu zrak iz košnica, no daleko bolji efekti bi bili kada bi nekoliko dana živjeli u neposrednoj blizini pčela. Gospodin Bačlija je uvjeren da gostiju neće nedostajati, a već je našao investitora, pa vjeruje da će apiterapiju početi provoditi najkasnije idućeg ljeta!»

apiturizam novo 2

Kao veliki pobornik proizvodnje industrijske konoplje u fitofarmaceutske svrhe (što je prošle godine izazvalo puno polemika), veliki entuzijast i istraživač u zoni alternativne medicine i definitivno čovjek s puno znanja iz područja zdravlja, liječenja bolesti i ljekovitosti bilja i pčelinjih proizvoda, Ivan Bačlija će i nakon ovog članka biti u središtu pažnje i tema mnogih razgovora, pogotovo u Istri, no on i dalje skromno tvrdi da nije «izmislio toplu vodu, već je samo naučio kako da je koristi». U svakom slučaju njegov projekt ima punu podršku «Pčeline školice» koja će ga pratiti od prvotne ideje do konačne realizacije. S druge strane Ivan je dobar primjer kamo treba usmjeriti pčelarstvo u našoj županiji, odnosno kako trebamo i sami poraditi na boljem osmišljavanju zdravstvenog apiturizma u Istri.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s