OSNOVE TEHNOLOGIJE

OSNOVNI PREDUVJETI

«Da je pčelarenje lako, pčelar bi bio svako!» – znao je govoriti jedan stari pčelar. Ali ne treba niti od ovog poziva praviti bauk: iako nose «skafandere» (šešire s zaštitnom mrežicom) nisu oni astronauti! Nakon što se prevladaju prvi strahovi od uboda i početničke greške, pčelarstvo – poput svih drugih poslova na svijetu – može postati zanimljiva, izazovna i na više načina opuštajuća aktivnost u prirodi. Da bi nekome uopće palo na pamet baviti se ovim pozivom, neophodna je motivacija, a ona NIKAKO ne smije biti profit, jer je put od prve košnice do bačvi punih kvalitetnog meda spremnog za plasman po visokoj cijeni jako dug, ponekad i više godina i prožet i dobrim i lošim sezonama i iskustvima koji ponekad mogu pčelara i dovesti na sam rub očaja i pomišljanja o odustajanju od tog posla! Najčešće stimulacija krene iz obitelji ukoliko se netko od rodbine bavi pčelarstvom duže vremena, bez obzira hobistički ili profesionalno. No, ima primjera gdje usprkos obiteljskoj tradiciji netko odustaje i prije od onih bez te olakotne okolnosti. Zašto? Najčešće je u pitanju strah od uboda, jer je to psihološki fenomen kojeg se nije lako riješiti. Govorim to iz vlastitog iskustva, jer sam i sam alergičan na pelud (pa me u proljeće svaki odlazak na pčelinjak i općenito u prirodu iritira na kihanje i šmrcanje kao u doba zimskih prehlada), ali i zbog činjenice da ne podnosim baš najbolje pčelinje (i ne samo pčelinje) ubode (nakon jednog nesretnog slučaja kad su me pčele mog susjeda napale završio sam na hitnoj)! Zato uvijek mladim ljudima koji žele postati pčelari ponavljam što ne smiju zaboraviti: LJUBAV

OSNOVNI PREDUVJETI ZA POČETAK BAVLJENJA PČELARSTVOM:  1)   bez ljubavi prema prirodi i životinjama općenito nemojte se upuštati ni u pčelarstvo 2)   ako ste alergični na pelud ili pčelinje ubode, razmislite još jednom dobro o svojim željama i namjeri 3)   strah od neuspjeha je manje opasan od straha zbog uboda 4)   mentor je prvi i najvažniji oslonac u samom početku, a pčelarska udruga mjesto gdje ćete dobiti odgovore na većinu praktičnih pitanja 5) znanje je nezaobilazan faktor za bavljenje pčelarstvom, pogotovo danas kad su uvjeti (klimatski i dr.) za opstanak pčela sve teži, pa bez časopisa i bar jedne knjige, te stručnih predavanja koje organiziraju udruge, te po mogućnosti i obrazovanje kroz pčelarsku školu (bez kvalifikacije ionako nema pčelarenja u EU) 6)   nemojte se praviti heroji i doći na pčelinjak bez zaštitne opreme 7)   smještaj pčelinjaka mora biti osiguran prije samog starta 8)   izbor tipa košnica je individualan, jer sve imaju svoje prednosti i nedostatke, a mi preporučujemo LR-nastavljače zbog jednostavnosti i praktičnosti 9)   osnovna oprema i pribor (zaštitna odjeća, rukavice, dimilica, dimak, kliješta za okvire, pčelarsko dlijeto, transformator za utapanje žica, satne osnove, žica i natezač za žicu, čavlići) MENTOR

Baš kao za svaki posao i za pčelarstvo je potrebna LJUBAV i to je pravilo jako jednostavno: ili je imate ili je nemate! Teško da se možete nečim baviti iz krivih pobuda ili ako vas nešto smeta unutar tog posla!  Najbitnije je da niste alergični na pčelinje ubode: ako nakon uboda imate samo oteklinu, crvenilo i svrab, to je posve prirodna reakcija vašeg organizma i dokaz da će ono s vremenom postati imuno. No, ako se potvrdi najgora moguća dijagnoza: ALERGIJA s velikim rizikom pada u anaflatički šok, još jednom dobro razmislite o svemu, posavjetujte se s obiteljskim liječnikom (ili još bolje sa specijalistom alergenologom) i tek onda odlučite hoćete li nastaviti tim putem(više o tome na stranici «PITALICA»). Činjenica da se pčelarstvom bave i takve visokorizične osobe ne smije vas previše ohrabriti, jer ti ljudi imaju toliko ljubavi prema pčelama da ih nikakva nevolja ne može pokolebati i otjerati od pčelarstva, ali vjerojatno na pčelinjak nikad ne odlaze sami, već u pratnji nekoga tko im u slučaju opasnosti može i zna pomoći! Ono protiv se čega «Pčelina školica» bori i što je svrha postojanja ovog portala je STRAH od uboda. Tu će vam najviše pomoći netko od starijih iskusnijih kolega pčelara, koji u pravilu ne odbijaju pomoći mladim ljudima (više o tome na stranici «PITALICA»). Jedan od njih postat će vam MENTOR i on će postati vaš najvažniji vodič kroz tajne ovog poziva. Mentor će vas u startu upozoriti kako treba prilaziti košnici i pokazati vam kako se vrši pregled zajednice, upozoriti vas na postupak u slučaju napada pčela (ili još gore – stršljena).Na njegovom ćete pčelinjaku gledati kako kontrolira stanje pčelinjih zajednica, a kad se priviknete na zujanje i koji ubod, počet ćete i pomagati mu dodavanjem alata i pribora. Od njega ćete dobiti (ili kupiti) svoj prvi roj, odnosno zajednicu i s njom osnovati vlastiti pčelinjak. I kad budete stasali u samostalnog pčelara nemojte mu zaboraviti pomoći kad god zatreba, pa makar i samo pri vrcanju. Njega će to radovati, a vi možete uvijek još nešto naučiti. Direktan kontakt s pčelama je najbolja škola, a na njegovom pčelinjaku možete sagledati čitav godišnji ciklus rada, što će vam biti najveća pomoć za samostalno pčelarenje. Izuzetno je važno čitavo vrijeme uz njega provoditi otvorenih očiju i ušiju, ali ZAŠTITNA OPREMA pčelarsko odijelo ili bar šešir i rukavice, jer višak opreza nikad nije na odmet! Nemojte da vas u startu osokoli činjenica da poneko od tih starih pčelara ne koristi nikakvu zaštitu, jer je njihov organizam odavno postigao imunost na ubode!  DOBAR START

Ako u vašem mjestu boravka postoji PČELARSKA UDRUGA (više o njima na stranici «PITALICA»), preporučamo da se u nju učlanite što prije, jer ćete na taj način doći do još više korisnih saznanja iz prve ruke, a imat ćete i mogućnosti prisustvovati osim raspravama na sastancima i okruglim stolovima po pitanju nekih aktualnih tema i raznim STRUČNIM PREDAVANJIMA koje drže dugogodišnji pčelari i istaknuti autoriteti u ovom sektoru.  Istina, u početku će vas ponekad «pčelarske priče» i zbunjivati, jer će neke informacije biti proturječne, jer kako neki zli jezici govore: «100 ljudi – 100 ćudi, ali u 100 pčelara 101 način pčelarenja i svi dobri!» S vremenom ćete s naviknuti na te kontradiktornosti, ali ćete tada već kroz iskustvo izbrusiti vlastiti stil. Ako kroz članstvo u udruzi niste automatski i pretplatnik na neki od regionalnih PČELARSKIH ČASOPISA («Hrvatska pčela», «Pčelar», «Čebelar» i drugi), učinite to odmah, jer se u svima njima mogu naći provjereno dobri i korisni savjeti. Naravno da se ne smije zaboraviti ni kontinuirana edukacija kroz STRUČNU LITERATURU (vidi: PČELINA BIBLIOTEKA») i internetske portale  specijalizirane za pčelarstvo (vidi: LINKOVI). Sigurno da je najbolji način obrazovanja PČELARSKA ŠKOLA koja traje par mjeseci obuhvaća sve najvažnije segmente pčelarstva i nakon koje stječete naziv KV-pčelara, ali bez prave prakse uz  mentora i iskustva na vlastitom pčelinjaku bit će teško, jer vas nitko neće moći upozoravati na greške koje ponavljate, a vi ćete i dalje samouvjereno nastavljati po svom sve dok vas jednom pčele ne iznenade naglim nestankom ili kakvim drugim neugodnim događajem. Zato se u početku držite svog mentora, upite svaku njegovu riječ, nemojte se ustručavati bilo što pitati i vjerujte u njegovu dobronamjernost. smještaj za košnice

Osiguranje SMJEŠTAJA ZA KOŠNICE je također nezaobilazan faktor prije samog starta: dakle, dok ste još u fazi razmišljanja bili ne bili ste se počeli baviti pčelarenjem, dok još uvijek u vama nedoumica morate predvidjeti mjesto gdje ćete držati pčele. Kako se sa pčelarenjem započinje obično tijekom proljeća ili ljeti, zima je pravo vrijeme za sve potrebne pripreme oko terena za vaš pčelinjak. Važno je da zakonski smijete tamo držati pčele (ugovor o korištenju parcele s Hrvatskim šumama ili nekim drugim vlasnikom – koncesionarom), da je kao stacionarni pčelinjak udaljen od prvog susjednog više od 500 metara zračne linije (što treba utvrditi pašni povjerenik zadužen za to područje), da u blizini nema turističkih objekata (pogotovo s bazenom), bolnica, škola, vrtića – ustanova gdje je protok ljudi velik i postoji mogućnost da ih napadne koja pčela s vašeg pčelinjaka. Osim toga valja se dogovoriti s prvim susjedima, pogotovo ako u kućanstvu imaju malu djecu. S poljoprivrednicima (ratarima, voćarima, maslinarima, povrtlarima, cvjećarima) se mora redovno kontaktirati zbog pravovremenog zatvaranja košnica tijekom tretiranja njihovih nasada pesticidima. Sinergija između pčelara i poljoprivrednika je jako važna, jer vaši susjedi moraju biti svjesni da od pčela mogu imati samo koristi (pčele oprašuju većinu biljnih kultura). Pčelinjak ne smije biti predaleko od mjesta stanovanja pčelara zbog mogućnosti pravovremenih zahvata (ukoliko za njih bude potrebe), ali i zbog općenitog smanjenja troškova. Ako postoji cesta ili bar bijeli put do pčelinjaka time će prilaz biti znatno olakšan, a intervencije brže. Lokacija pčelinjaka važna je i zbog paše (poželjno je da bar na 2 km udaljenosti postoji izvor hrane: bagremova ili kestenova šuma, livada, voćnjak) i da u blizini nema zagađivača (tvornica i sl.). Teren mora biti ocjedit, blizu vode sunčan ili poluhlad, zaklonjen od jakih vjetrova. Prije nego donesete košnice na lokaciju, pripremite teren: pokosite travu, sagradite postolje za košnice (odignuto od tla  20 – 40 cm) uz pomoć betonskih blokova i gredica, drvenih letvi (ili sličnog materijala). Ako u blizini vašeg pčelinjaka postoji neobrađeno poljoprivredno zemljište, izvidite mogućnost da na njemu zasijete medonosno bilje. IZBOR TIPA KOŠNICA

IZBOR TIPA KOŠNICA u kojima ćete držati pčele prepuštamo svakom pojedincu, jer se treba držati samo one: «Ne postoje dobre i loše košnice, već samo uspješni i neuspješni pčelari!» (više o tipovima košnica na početku ove stranice). Vjerojatno će na vaš izbor najviše utjecati mentor ili onaj koji vam proda prvi roj. Još jedna dobronamjerna napomena: nastojite pčelariti samo s jednim tipom košnica kako bi olakšali manipulaciju s nastavcima i okvirima, ubrzali postupak vrcanja (iako postoje i kombinirane vrcaljke) i tako povećali svoju produktivnost. U početku se nemojte upuštati u samostalnu izradu košnica, osim ako niste vični stolariji i imate sav potreban alat. Nove košnice možete povoljno nabaviti na PČELARSKIM SAJMOVIMA (više o tome na stranici «PITALICA»), a pri kupovini, odnosno ocijeni kvalitete materijala od kojih su izrađene košnice) će vam pomoći mentor ili kolege iz udruge. Ako su spojevi na košnicama dobri, treba ih samo obojiti (ekološkom bojom), ako ne, onda ih valja prethodno pojačati čavlima, po mogućnosti ekološkom bojom. Prije bojanja unutrašnjost nastavaka obavezno opaliti plamenom iz plinskog gorionika (brenera), što pogotovo važi za već korištene košnice koje ste dobili (ili kupili) od drugog pčelara, jer su takve košnice mogući izvor zaraze (ako su u njima uginule pčele).  PČELARSKA OPREMA

ZAŠTITNU OPREMU smo već spomenuli, ali ćemo ponoviti da bez rukavica i šešira početnici ne bi smjeli ni priviriti u pčelinjak, jer ako se pčele iz bilo kojeg razloga (znači i bez vaše krivnje) uzbude i napadnu, bez obzira je li to samo par uboda ili više, čak i posve bezopasni, uvijek postoji mogućnost da se gost uplaši i odustane od prvobitnih namjera, a to bi bila velika šteta i za njega i za druge! Od ALATA I PRIBORA nužnog za početak pčelarenja izdvajamo slijedeće: dimilica i dimak (sredstvo za dimljenje), kliješta za okvire, pčelarsko dlijeto (nož), šilo, četka (metlica) i natezač žice (o tome na početku ove stranice). Od materijala su vam u početku najvažnije satne osnove, žica i čavlići. Transformator za utapanje žica možete posuditi od mentora ili nekog drugog kolege, odnosno koristiti kotačić za ručno utapanje žice. Za sada se nemojte upuštati ni u kakav drugi trošak (posude za med, topionik, vrcaljka), ali ako vas mentor na nauči praviti pogače, nabavite ih gotove u bilo kojoj trgovini specijaliziranoj za pčelarske potrepštine. I naučite se od samog početka voditi radni dnevnik radi evidencije troškova, a kasnije i intervencija na pčelinjaku. PČELINJA ZAJEDNICA BR. 1. Nakon što ste odabrali i uredili mjesto za vaš pčelinjak, potrudite se ograditi ga i označiti odgovarajućom obavijesti da se tu nalazi nalazi pčelinjak (naljepnice s ovim znakom možete nabaviti u trgovinama specijaliziranim za pčelarske potrepštine). Možda će netko od vas imati sreću poput mene i svoju prvu pčelinju zajednicu dobiti na dar od mentora ili kolege iz udruge, a drugi će svoj prvi roj morati kupiti. PRIRODNI ROJ

Prva varijanta je i najbolja: kad kupite (ili dobijete) korištenu košnicu (plodište) s normalnom, zdravom i jakom pčelinjom zajednicom, u rano proljeće (kada pčele prezime) prije glavne paše. To može biti i nukleus (mala košnica sa 5 ili 7 okvira). S ovakvom ste zajednicom u velikoj prednosti iz više razloga: s njima ne bi smjelo biti većih problema ni potreba za intervencijama, a u slučaju da su pašne prilike povoljne, postoji velika vjerojatnost da ćete te sezone i vrcati nešto meda. Taj uspjeh treba ustvari pripisati sretnim okolnostima, ali je izuzetan stimulans za početnika koji se može pohvaliti kako je postao uspješan pčelar. A ako uz sreću ima i nešto znanja i spretne ruke, u toj godini može formirati i svoj prvi (ili više) umjetnih rojeva. Košnicu s rojem treba pažljivo transportirati od mjesta utovara, a to ćete uraditi tako što ćete (ako već nemate svoj krov i podnicu) nastavak zatvoriti i s gornje i s donje strane daskom (ili tvrdima kartonom, plastičnim poklopcem) i sve zajedno «zakopčati» s dvije trake za stezanje (prethodno čepom, spužvicom ili krpom zatvorivši otvor – ako postoji). Novo izabrano mjesto (vaš pčelinjak) treba biti udaljeno od onoga s kojeg dolazi zajednica bar 3 km. Ovo je neophodno da se pčele ne bi vraćale u svoj stari pčelinjak. Košnicu ćete lagano spustiti na postolje i spojiti s ostalim dijelovima (krov, podnica, hranilica, ventilacija), prethodno umirivši pčele (uzbuđena zbog transporta) dimom iz dimilice. Nakon toga u hranilicu sipajte malo šećernog sirupa, a sutradan rano ujutro obiđite svoju prvu zajednicu i košnicu obilježite rednim brojem 1. Druga varijanta za nabavku prve pčelinje zajednice je kupovina prirodnog roja. To su pčelinje zajednice koje iskusni pčelari formiraju (radi prodaje ili širenja pčelinjaka) sa 5 do 6 okvira sa pčelama, pčelinjim leglom, nešto meda, peludi i izgrađenim saćem. Za proizvodnju takvih rojeva pčelari koriste pletare ili u standardnim košnicama ograniče prostor kako bi pčele što prije ušle u rojevno stanje. Konstantnim prihranjivanjem šećernim sirupom potiču maticu na intenzivno lijeganje jaja. Ovaj postupak se ponavlja i nakon izlaska prvog, drugog pa i trećeg roja iz iste košnice. Nedostatak ovih zajednica je u nasljednoj izrazitoj sklonosti k rojenju, a prednost u izrazitom nagonu za izgradnju saća. Nakon formiranja zajednice s prirodnim rojem potrebno je postojeću maticu zamijeniti maticom iz selekcioniranog uzgoja. Treća varijanta za nabavku prve pčelinje zajednice su rojevi u svom prirodnom staništu, najčešće na grani stabla u bližoj ili daljoj okolici od postojećeg pčelinjaka. Ako pronađete takav roj (a za njim ne traga neki pčelar iz susjedstva), zamolite mentora ili kolegu-pčelara s iskustvom da uhvati roj i smjesti ga u košnicu stresanjem pomoću pletare, vreće ili kartonske kutije. Neki pčelari smatraju da rojeve koji su već formirale saće u prirodnom staništu ne treba dirati, već isključivo one koje kao da baš vas čekaju na grani u grozdu. Ovakav roj možete postaviti i pored košnice iz koje je izletio u rojevnom stanju, jer kad je u tom stanju zaboravi odakle je došao.  Prirodnom roju treba osigurati uvijete za život i rad u novoj košnici koje nije imao u staroj (iz koje je izletio). U novoj košnici ovakav roj se obično brzo adaptira, pa počne ubrzano graditi saće. Zato mu treba dodati dovoljno okvira s ugrađenim satnim osnovama, a kako najčešće nema rezervu meda nekoliko večeri mu valja dodavati šećerni sirup. Ovakvi rojevi se mogu razviti u jake zajednice do kraja ljeta uz malo više brige i njege, a treba ih i stimulirati da u toj godini izgrade kompletno saće (u plodištu i medištu) kako bi iduće godine bile spremne za vrcanje. I kod ovih rojeva useljenih u nove košnce treba zamijeniti matice, nakon čega dolazi i do smjene pčela. Na taj način nećete se iduće sezone morati brinuti hoće li ili neće vaše pčele pasti u rojevno stanje, pa se nećete morati ni penjati po drveću. MULTIBOX

Četvrta varijanta – najnoviji i najlakši način nabavke prvih pčelinjih zajednica su umjetni, paketni rojevi koji se sastoje od 1,5 do 2 kg pčela nastali stresanjem s okvira iz jedne ili više zajednica s kasnije pridruženom selekcioniranom maticom u kavezu. Ovaj način proizvodnje i prometa znatno smanjuje neželjene nasljedne sklonosti rojenju i mogućnost prijenosa bolesti i nametnika. Za transport se najčešće koristi tzv. Multibox kutija izrađena od plastične rešetke (radi ventilacije), dovoljno čvrste da omogući sigurnu manipulaciju. Sadrži spremnik za tekuću hranu (gusti šećerni sirup 2 – 3:1) opremljen polupropusnom opnom na čepu, što osigurava hranu pčelama i do tjedan dana. Paketni rojevi se pripremaju iz zdravih, dobro razvijenih zajednica s velikim brojem mladih pčela koje su manje agresivne i zbog toga je s njima lakše manipulirati. U paketnom roju ne bi smjelo biti trutova niti mladih nesparenih matica. Za natresanje pčela s okvira koristi se sipaonik, a ako su dani topliji od 20 *C pčele valja prskati vodom. Paketi se uklanjaju sa sunca i čuvaju na mirnom mjestu. Sutradan ujutro paketu se dodaje mlada, nesparena matica selekcionirana na poželjne odlike u kavezu, bez pratilja. Kavez s maticom se vješa na kutiju uz hranilicu. Pčele odmah prihvaćaju novu maticu, što potvrđuju promjenom zujanja i formiranjem klupka oko nje. Jako zujanje i hodanje po stranicama paketa upozorava da je nužno rashlađivanje vodom (za pčele je već 37 *C opasna temperatura!). Uz paket ide i sva potrebna  dokumentacija: propisana uvjerenja, certifikati, zdravstvena uvjerenja i uvjerenje o porijeklu. U transportu je nažalost moguće da jedan dio pčela strada. Ako je na dnu paketa sloj mrtvih pčela do 1 cm, nema razloga za brigu. Kod presipavanja pčela iz transportne kutije u košnicu nije preporučljivo koristiti dim, već ih po potrebi valja ovlažiti. Za osnivanje novog pčelinjaka paketnim rojevima moguće je pčele istresati na okvire sa satnim osnovama (tijekom svibnja ili do kraja lipnja). Ako imate okvire s izgrađenim saćem, u košnicu osim satnih osnova dodajte i okvire s dezinficiranim izgrađenim saćem, te ih potom lagano prihranite, jer će to omogućiti njihov brži razvoj. Pakete je najbolje istresati kasno poslije podne. Prethodno se iz kutije izvadi kavez s maticom i objesi u novu košnicu. Provjerite stanje matice: ako nije živa, pčelama treba dodati drugu. Ako je sve u redu s maticom,  njen izlaz iz kaveza spriječite pogačom, što će omogućiti pčelama da očiste put do nje i da je za nekoliko dana oslobode. Nakon toga se oslobodi dno paketa i jednim trzajem pretresu pčele u novu košnicu. Za par minuta ova je zajednica sposobna za obranu svog leta i treba joj osigurati hranu, te pustiti je na miru slijedećih tjedan dana. Nakon 7 dana se uklanjaju kavezi za matice i provjerava urednost izlaska matica iz kaveza. Pošto su selekcionirane matice obilježene (više o tome u «PITALICI») utoliko će početniku biti lakše raspoznati ih u odnosu na druge pčele. PZ NO. 1

U pčelarenju je poželjno započeti s 2 do 3 zajednice i to iz više razloga. Prvo: početnici u startu nisu baš vični ovom poslu, pa im se lako mogu potkrasti greške od kojih neke mogu imati za posljedicu i gubitak čitave zajednice. Ako ste krenuli samo s jednom zajednicom, teško da ćete takav gubitak dočekati bez razočarenja, a lako možete pasti i u beznađe, pa ćete vam automatski pasti na pamet: «Nisam ja za to!» Ovo govorim iz vlastitog iskustva: i ja sam počeo samo s jednom košnicom i nju sam tijekom prve slijedeće zime izgubio. To me je tako zateklo da sam izgubio ionako malo samopouzdanja i dugo nisam došao k sebi od šoka i dileme nastaviti ili ne s pčelarenjem. Mnogi početnici nabave rojeve, a zatim ih daju na «čuvanje» kolegama-pčelarima, jer «nemaju dovoljno vremena» ili «još nisu spremni». Naravno da je to greška, jer na taj način neće nikada postati samostalni pčelari. Treba prevladati tremu i što prije početi praktično raditi s pčelama, jer bez početničkih grešaka i gubitaka nije prošao niti jedan pčelar, najveća greška bi bila odustati na pola puta i dići ruke od pčelarstva. Treba samo uporno nastaviti dalje, a rezultati će doći sami po sebi. Drugo: ako kao početnik krenete u formiranje svog pčelinjaka s 2 do 3 košnice moći ćete ih međusobno potpomagati: dodavanjem okvira s leglom slabijoj zajednici ili okvira s hranom zajednici bez hrane. Ako počnete s nekoliko zajednica, imat ćete više prilike razrojavanjem doći do željenog broja zajednica. U svakom slučaju, nemojte da vas iznenadi ako pčele nešto urade na način drugačiji od očekivanog, opisanog u knjigama! Morate biti svjesni činjenice da se pčele ne ponašaju uvijek kako bi mi htjeli, već po vlastitim instinktima i prirodnim zakonima. Ako nemate mogućnosti da nabavite više košnica, zadovoljite se s jednom – pogrešno bi bilo samo ne početi s pčelarenjem! SLIKA BR. 1

PRVI PROLJETNI PREGLED PČELINJIH ZAJEDNICA Ako ste svoju prvu zajednicu dobili (poput mene) u kasnu jesen, dakle uoči uzimljavanja, pod pretpostavkom da je pčelar (prijašnji vlasnik) uradio uzimljavanje na pravilan način (zdrava zajednica, dovoljno hrane, utopljavanje u hladnijim krajevima), za hladnog vremena košnice se ne smiju otvarati, već se provjera vrši laganim podizanjem jednog ugla košnice  (zbog uvida u količinu hrane) i laganim kuckanjem po košnici (stanje zajednice). Već krajem veljače (za lijepa vremena, bez kiše i vjetra) možete izvršiti prvi brzi pregled zajednice, samo onda kad vidimo da pčele izlijeću iz košnica. Na prvom mjestu to podrazumijeva kontrolu hrane u košnici. Nakon odstranjivanja prazne plastične vrećice u kojoj je bila pogača, tamo gdje je potrebno (gdje nema poklopljenog meda) dodajemo još jednu pogaču. Ponekad se može desiti da su pčele u sredini potrošile svu hranu, pa im treba na brzinu prazne okvire zamijeni s punima s kraja košnice (ili s pričuve, ako je mladi pčelar ima). Stanje u košnici koja je tijekom zime (unatoč pripremama) ostala bez hrane, može se popraviti i na slijedeći način: u toploj prostoriji , nakon što se klupko raspusti, umetne se 1 – 2 okvira prelivena gustim šećernim sirupom (ili rezervnim okvirom s medom), potom se prostorija postepeno ohladi, pčele se vrate u klupko i košnica se vrati na pčelinjak. Važna je i prisutnost peludi na okvirima, jer ona osigurava proizvodnju punovrijedne matične mliječi potrebne za ishranu matice i legla, a bit pčelarenja je upravo stalna borba za što više legla u košnici. Iz toga će posljedično proizići svi ostali rezultati. Kako pri zimskim izlijetanjima pčele ne čiste podnice, svaki dobar pčelar će učiniti to umjesto njih, ukloniti uginule pčele (povećan broj ukazuje na potrebu detaljnijeg pregleda u zatvorenom prostoru na način koji je već opisan), ljuskice voska i ostale nečistoće i tako im pomoći u higijeni košnice. Ako se tom prilikom uoči nedostatak matice (napomena početnicima:  prije preuzimanja pčelinje zajednice, inzistirajte na obilježavanju matice – bit će vam lakše u narednim pregledima i intervencijama), najbolje je tu zajednicu spojiti s drugom, jer u suprotnom dolazi do pojave lažnih matica što komplicira situaciju i pčelarima s iskustvom, a ne onima koji tek počinju praksu. Naravno da se za te poslove pretpostavlja prisutnost mentora, odnosno iskusnog pčelara koji će taj zahvat učiniti na najkvalitetniji način. POJILICE ZA PČELE

Tijekom zime pčele svoje potrebe za vodom (4 – 10 g dnevno) namiruju iz meda, vlažnog zraka i kondenzirane vodene pare na stjenkama košnice. Potrebe za vodom se povećavaju s pojavom legla, a kako unutarnje zalihe nisu dovoljne za pravilan razvoj ličinke, vodu za pripremu hrane za njih pčele moraju donijeti izvana. Upravo zato u neposrednoj blizini pčelinjak moraju biti postavljene pojilice, kako bi pčele uvijek imale dovoljno svježe vode na raspolaganju. Njih ćete sada aktivirati da pčele ne moraju letjeti daleko od pčelinjaka na još uvijek niskim temperaturama, a postoji i opasnost da je nađu na onečišćenom mjestu. Pojilica ima više izvedbi, ali kakve god da jesu nivo vode u njima valja redovito kontrolirati i po potrebi dolijevati. Dobar pčelar pere pojilice 1 x tjedno i to oštrom četkom od nakupljenih algi, te ih dezinficira toplom vodom ili parom. Bolje je uopće ne postavljati pojilicu, nego dozvoliti da ostane bez vode. Rano postavljanje pojilice u pčelinjaku osigurat će da se pčele na njega i brzo naviknu, jer ako pronađu neki drugi izvor, teško će se navići na novi, makar on bio i bliži i čišći. Pojilica se postavlja na sunčanom mjestu, bez vjetra, najbolje pod neku krošnju ili nadstrešnicu, gdje je prije podne sunčano, a poslije podne sjena, jer pčele neće piti vodu topliju od 38*C. Pčelama dajemo higijenski besprijekorno čistu vodu (kakvu bi i sami pili) jer se na taj način sprječava mogućnost širenja bolesti (npr. nozemoze). Da bi pčele lakše privikli na uzimanje vode iz pojilice, prvi put možemo u pojilicu staviti vodu u kojoj je otopljeno malo meda (0,5 kg na 5 litara). Iako postoje znanstveni podaci o tome da pčele radije uzimaju i blago posoljenu vodu (0,1 %) pčelarima-početnicima to ne preporučujemo, jer je sol štetna za pčele, a u dozi će amater nažalost lako pogriješiti. SLIKA BR. 3

Prvi detaljni pregled pčelinje zajednice u rano proljeće izvršit ćemo kad su vanjske temperature (zato je važno da na pčelinjaku imate na zasjenjenom mjestu postavljen termometar) minimum 15 – 16*C, optimalno 18*C i više, kad vidimo da pčele izlijeću iz košnica, za mirna sunčanog dana bez vjetra. Ako je zima bila relativno hladna, a proljeće započelo normalno bez velikih oscilacija u temperaturama, već se primjećuje unos peludi s rano rascvjetanih ljubičica, drena i drugih vjesnika proljeća. Ove količine peludi su neznatne, ali uvelike doprinose stvaranju radnog raspoloženja u košnici i maticu potiču na polaganje sve većeg broja jaja. Ova zima je bila ćudljive naravi, pa je veljača bila iznimno hladna, što se nažalost odrazilo i na stanje zajednica. Zato će i iskusniji pčelari imati više posla da bi pomogli pčelama u proljetnom razvoju. Sad je vrijeme da se isprave svi eventualni propusti i greške (varooza, nozemoza, prevelika vlaga u košnici, nedovoljno hrane, nekvalitetna hrana, prekasna dopuna hrane, loša ili stara matica, uzimljene preslabe zajednice). Iako imamo želju što prije nadoknaditi izgubljeno vrijeme, poticanje razvoja pčelinje zajednice mora biti postupno i prilagođeno vremenskim prilikama i temperaturnim razlikama između dana i noći. Prvim detaljnim proljetnim pregledom utvrđujemo količinu preostale hrane, jačinu prezimjele zajednice, zdravstveno stanje zajednice, količinu legla i kvalitetu matice – sve kao i pri prvom brzom pregledu krajem veljače ili početkom ožujka, ali bez straha da će se duljim držanjem košnice otvorenom štetiti pčelama. Toplina potrebna za razvoj legla mora biti oko 35*C, ali radilice izgubljenu toplinu zbog pregleda u ovo doba godine mogu relativno brzo nadoknaditi. Prilikom prvog proljetnog pregleda dimilicu koristimo malo ili nikako. Pri pregledu uvijek krećemo od sjeverne strane košnice. Na toj strani imamo oko 10 mm prostora, što nam omogućava lakše vađenje prvog okvira. Krajnji sjeverni okviri su obično s starijim i lošijim saćem, u tom trenutku najčešće bez meda. Ako odlučimo taj okvir spremiti za topljenje, vilicom za otklapanje ćemo ukloniti poklopce sa saće s medom i na taj način omogućiti pčelama da ga očiste do kraja. Istovremeno se matici stvara privid povećanog unosa nektara, pa kreće u intenzivnije zalijeganje jaja.  Iz sredine košnice izvadimo jedan okvir i još 2 susjedna i to ne do kraja, već tek toliko da se utvrdi stanje legla. Ako je leglo raspoređeno u koncentričnim krugovima, iznutra starije i poklopljeno, a izvana sve mlađe pa do jajašaca – s maticom je sve u najboljem redu. Ako su poklopci na zrelom leglu ravni bez rupica, a na otvorenom ličinke jedre i bijele, saće i okviri bez žutih mrlja – naša je zajednica potpuno zdrava. Cjelovitost legla je pokazatelj kvalitete matice, a obim legla pokazatelj snage zajednice. Jačinu zajednice (brojčano stanje) procjenjujemo po broju zaposjednutih ulica: jaka zajednica zaposjeda do 9 ulica, srednje jaka do 7 ulica, a slaba 5 i manje. Ako su pčele zaposjele samo  2 – 3 ulice u košnici, takvu zajednicu treba pod hitno spojiti s jačom (zato je važno početi pčelarenje bar s 5 zajednica!). Slabim zajednicama (do 5 zaposjednutih ulica) možemo smanjiti prostor pregradnom daskom, jer je jako važno sačuvati toplinu u košnici. Upozorenje početnicima: na višim vanjskim temperaturama zraka pčele su raspršenije po košnici, pa se doima da ih je više nego stvarno! Ako na okvirima udaljenim od legla ima dovoljno meda i peludi, valja ih približiti do okvira s leglom. Leglo u ovo doba se nalazi na 3 – 4 okvira u manjim krugovima, najčešće u dijelu košnice do leta, a iza legla se nalazi poklopljen med. Jedan ili 2 srednja okvira valja zarotirati za 180*, da med bude između površina s leglom na krajnjim okvirima. Zašto to radimo? Pčele ne trpe med u zoni legla, pa će ubrzano čistiti med s okrenutih okvira i razmještati ga u saće gdje im to odgovara, oslobađajući prostor za širenje legla po cijeloj površini okvira. Time se omogućuje zajednici da lakše dođe do hrane u toplijem dijelu košnice. Kasnije, kad se proljetne temperature stabiliziraju, zamijenit ćemo donji i gornji plodišni nastavak i time dati matici još više prostora za polijeganje jaja. SLIKA BR. 2

Kad smo sigurni da više neće biti niskih temperatura, u košnicu treba stvoriti privid unosa hrane dodatnim prihranjivanjem medno-šećernim pogačama ili šećernim sirupom, rjeđe medom. Kako će se to vršiti, postoje kod pčelara različiti stavovi. Jedni smatraju da pogače (za razliku od tekuće hrane) ne izazivaju grabež i ne zadržavaju hladnoću. Pogače u ovom razdoblju ne smiju sadržavati lijekove, već samo bjelančevinaste dodatke i stimulirajuća sredstva. Kad se vrijeme ustali i trajnije zatopli, poticajno prihranjivanje nastavljamo šećernim sirupom (šećer : voda – 1 : 1 do 1 : 2) 100 – 300 ml dnevno, najbolje u večer. Ovo prihranjivanje se ne smije vršiti prerano, jer bi se matica potakla na veće polijeganje jaja dok su noćne temperature još uvijek niske, a pčele koje su prezimile nisu u stanju grijati preveliko leglo i time se zajednica samo dodatno iscrpljuje. Ako zbog drugih obaveza ne možemo na pčelinjak svaki dan, možemo svaku drugi ili treću večer dodavati 500 g sirupa. Ovaj vremenski razmak ne smije trajati dulje, jer se prekidom prihranjivanja duljim od 3 dana gubi privid neprekidnog unosa hrane, pa matica prestaje polagati jaja. Poticajno prihranjivanje se obavlja sve dok unos prirodne hrane ne bude minimum 200 g nektara dnevno.

SLIKA BR. 4

Sve ove intervencije (poticajno prihranjivanje sirupom ili pogačama, zamjene položaja okvira) ima za cilj stvoriti što veći broj pčela za prvu glavnu pašu. Jedino jaka pčelinja zajednica s dovoljno pčela radilica može donijeti med. Razdoblje od trenutka kada matica snese jajašce do pčele izletnice (sakupljačice nektara) traje 40 – 42 dana, pa toliko unazad od cvjetanja bagrema (na kontinentalnom dijelu) ili kadulje (u priobalju) dobar pčelar (krajem ožujka ili početkom travnja) počinje stimulirati maticu da snese što veći broj jajašaca za pčele koje će koristiti glavnu pašu (sredinom svibnja). Približan početak cvatnje bagrema procjenjujemo tako da računamo oko 40 dana od cvatnje najranijih voćki (marelica, šljive) do cvatnje bagrema.    Pri prvom proljetnom pregledu utvrđujemo i zdravstveno stanje pčelinje zajednice. Ako su okviri i prednja strana košnice oko leta umrljani izmetom, valja uginule pčele poslati na analizu zbog sumnje na nozemozu. Ako se dijagnostičkim tretiranjem zajednice (s nekim od uobičajenih preparata, koje možete naći u specijaliziranim trgovinama pčelarskom opremom i lijekovima) utvrdi da je na kontrolni podložak otpalo manje od 20 varoa (što je prag tolerancije), nema razloga za strah – vaša je zajednica u redu. Ako je broj otpalih varoa veći od 20, istim sredstvom valja tretirati sve zajednice na pčelinjaku. Kad smo pregled završili, košnicu zatvaramo i ako je potrebno vraćamo utopljujući materijal na nju. Po završenom pregledu svaki dobar početnik će evidentirati sve uočeno: broj ulica zaposjednutih pčelama, broj okvira s leglom, stanje zaliha hrane, sumnja na bolesti, eventualne negativne pojave (loša matica, lažna matica, matice-trutuše). Ovom prilikom želimo naglasiti svim mentorima da je jako važno početnike naučiti gledati i ne dozvoliti da odu s vašeg pčelinjaka samo puni tuđih utisaka, a ne vlastitih saznanja. Nije važno napisati tek nešto u dnevnik prakse, pokupiti potpise od profesora i u društvu se pohvaliti stečenom diplomom, već stvarno nešto naučiti. Zato ćemo i ovdje ponoviti staro pravilo: «Gram prakse više vrijedi nego tona teorije!» Zapamtite to i samo naprijed bez treme i straha da ćete pogriješiti! Jer, griješili su i bolji od vas: greške su sastavni dio osamostaljivanja svih koji žele jednog dana postati dobri pčelari!

DOGAĐANJA UNUTAR KOŠNICE UOČI PAŠE Pri  svakom pregledu, a naročito pri prvoj opsežnijoj kontroli stanja u košnici i zdravlja pčelinje zajednice, morate imati na umu ista pravila: da ste primjereno zaštićeni («Bez šešira i rukavice ne dirajte košnice!») odjećom bez mirisa, smireni (vjerovali ili ne, pčele kao da osjete vašu nervozu i vraćaju vam istim raspoloženjem), da im prilazite oprezno i pažljivo (uvijek sa zadnje strane), bez naglih pokreta i bez nepotrebnog mahanja rukama, tiho i bez buke (čemu udaranje po košnici ili okvirima?). Dimilica nije neophodna, ali preporučljivo je pčele smiriti dimom (materijal za dimljenje ne smije biti razdražujući, već umirujući!). Osim te pripreme, važan je i pravi tajming za pregled: vrijeme obilaska pčelinjaka može biti u bilo koje doba dana, ali vrijeme pregleda preporučljivo je ujutro ili pred večer, nikako za vrijeme unosa iz prirode, jer se time pčelama remeti rad. Radove na pčelinjaku treba izbjegavati i kad nema paše, kad su velike vrućine i suše, vjetrovi i temperatura ispod 15*C. Tako ćete u startu izbjeći mogućnost da pčele vašom krivnjom postanu agresivne, napadnu vas i pokušaju otjerati s pčelinjaka neobavljena posla. Ako su ljute, pčele će napasti i slučajne prolaznike, pa ponavljamo pravilo da ne postavljate košnice uz put preko kojeg pčele idu na pašu («Kad je pčela ljuta, skloni joj se s puta!») Ako ipak posjedujete nešto agresivniju zajednicu, razmislite o skoroj zamjeni matice. Na taj ćete način izbjeći daljnje neugodnosti i rad oko pčela će postati uživanje! Opet ćemo ponoviti da nije dovoljno gledati, već valja razumjeti viđeno! Zato uvijek preporučamo da početnik radi uz mentora «jedan na jedan», jer samo tako učitelj može svu svoju pažnju usmjeriti na tog učenika i kvalitetno mu prenijeti svoje znanje. Ako već pri prvom detaljnijem pregledu zajednice uočite neke anomalije (nedovoljno razvijeno leglo – znak da je matica nekvalitetna, lažna matica ili trutuša – znak da smo pri prethodnom pregledu propustili utvrditi bezmatičnost), onda je vrijeme i za prve intervencije, odnosno saniranje uočenih nedostataka. Kvaliteta matice se procjenjuje prema izgledu legla: ako ima izgled kompaktnog, malo razvučenog kruga unutar kojeg se izmjenjuju kružnice s zatvorenim i otvorenim leglom, s maticom, a time i s čitavom zajednicom je sve u najboljem redu. Ako je ta površina nepravilnog oblika, raštrkana, s dosta nezaleženih stanica, pomiješanim otvorenim i zatvorenim leglom, radi se o nekvalitetnoj matici koju je nužno uskoro zamijeniti novom, po mogućnosti selekcioniranom. Ako niste na vrijeme uočili bezmatičnost, na taj propust će pčele odgovoriti uzgojem nove. Kad nestane matice u košnici, pčele prvo postanu nemirne (čuje se pojačano zujanje), a onda prionu poslu i uzgoje maticu iz ličinki koje su izvorno trebale postati radilice. Zato rekonstruiraju usku šesterostraničnu radiličku stanicu u tzv. prisilni matičnjak, ličinku nastavljaju hraniti s matičnom mliječi, no kako ne razlikuju dob ličinke već ih sve i mlađe i starije dodatno hrane, moguće je da prva matica koja se izvali ne bude dovoljno kvalitetna, jer je uzgojena iz najstarije ličinke. Prisilni matičnjaci mogu se naći bilo gdje na okviru za razliku od rojevnih ili matičnjaka za tihu izmjenu. Ako se bezmatičnost uoči na vrijeme, zajednici se pomaže dodavanjem matičnjaka. Potraje li bezmatičnost duže vrijeme, mlade pčele dobro hranjene s medom i peludom, nemaju leglo koje bi trebale hraniti matičnom mliječi, pa zadržavaju i same gutaju mliječ, koja kod onih pčela koje imaju veći broj jajnih cjevčica, uzrokuje bujanje dotad zakržljalih jajnika i u njima se počinju razvijati jaja. Pošto se ovakve lažne matice (nadrimatice) ne mogu oploditi, one nesu samo neoplođena jaja i to po nekoliko u jednu stanicu, nepravilno raspoređenih u stanici i po saću. Budući da je bez radiličkog legla, takva je zajednica vrlo slaba i bez mladih pčela, osuđena na propadanje. Zato morate tu košnicu odnijeti dalje od pčelinjaka, pčele sa svih okvira stresti u travu, a praznu košnicu odnijeti u skladište, jer nema razloga za spašavanje. Pčele koje ste istresli neće moći nazad u svoju košnicu, pa će ući u susjedne gdje će ih prihvatiti jer dolaze u nevolji (pčele ne brane ulaz tuđicama koje nose nektar, već samo onima koje su gladne i spremne krasti njihov med!). LEGLO LAŽNIH MATICA

Kvalitetne okvire iz te košnice stavite u neku drugu košnicu u kojoj ima mjesta, a ostale pretopite. Kada matica ostari ili ne nese dovoljno jaja, zajednica si sama uzgoji novu maticu, a ta se pojava naziva tiha izmjena matice i ona se odvija samo u dijelu godine kad su prisutni trutovi. Na krajevima saća radilice izvlače i do 10 matičnjaka, te prisile maticu da ih zaleže. Samo jedna izležena matica preuzima funkciju kraljice zajednice. Ako je mlada matica ostala nesparena (zbog lošeg vremena ili nedostatka trutova – zimi) i takva je prezimila, u proljeće će početi polagati samo neoplođena jaja iz kojih se razvijaju samo trutovi, pa se zove matica trutuša. LEGLO MATICE TRUTUŠE

Takva zajednica nema prinova u novim radilicama i ako ne uočite tzv. «grbavo leglo», ova bi zajednica mogla propasti, ali zato ste vi tu da je spasite! Saniranje zajednica s maticom trutušom je jednostavno: pronaći ćete je u košnici i odstraniti, a zajednici dodati novu selekcioniranu maticu. Možemo se poslužiti i trikom koji u svojoj knjizi «U svijetu pčela» preporuča Vjeroljub Umeljić: «Kvalitetnu maticu možemo uzeti i iz vlastitog pčelinjaka, iz neke po snazi slabije ili rezervne zajednice. Okvire s pčelama iz te košnice prethodno izjednačivši mirise PRSKANJEM RAZBLAŽENOM RAKIJOM dodajemo zajednici kojoj smo dodali maticu.»Ožujak je veoma težak mjesec za pčelinje zajednice, jer se izmjenjuju hladne noći i topli dani, a dolazi do smjene pčela: postepeno se legu mlade, a izumiru stare. Normalna smrtnost u ovom razdoblju je oko 10 % dugovječnih uzimljenih  pčela u jakoj zajednici. Početnici znatiželjnici koji skoro svakodnevno otvaraju košnice da bi vidjeli koliko je matica zalegla legla griješe, jer se pri tome gubi toplina neophodna  za pravilan razvoj legla. Svi su ovi pregledi bazirani na plodište (jer drugi nastavak – medište još ne dodajemo), a poremećaji u razvoju i greške koje se naprave početnici u plodištu su često presudni za tu zajednicu. Zato je prvi detaljni pregled najbolje izvršiti krajem ožujka ili početkom travnja kad vanjska temperatura zraka iznosi 18*C na više. Zbog opsežnog pregledavanja svakog pojedinačnog okvira (i njihovog raspoređivanja u košnici radi proširivanja legla, bolje pristupačnosti hrani, izmjene lošeg saća, otklanjanja suvišnih matičnjaka) ovo je izuzetno delikatan posao i zahtjeva mnogo vremena. O svim uočenim promjenama i znakovima koji po vašem mišljenju ukazuju na mogućnost bolesti, odnosno o svemu što vam je iole sumnjivo, a niste sigurni o čemu se radi i kako sanirati stanje u košnici, nemojte se sramiti i potražite savjet od svog mentora ili nekog iskusnijeg pčelara.

PROŠIRENJE PČELINJEG LEGLA – PREVJEŠAVANJE Plodište je najvažniji dio košnice i mora omogućiti maksimalan razvoj legla kao i smještaj rezervne hrane. Matica za svoje najjače aktivnosti može položiti 2.500 – 3.000 jaja dnevno, što znači da za cijelo leglo treba 52.000 – 63.000 stanica. Zato se za prvog detaljnog pregleda istovremeno vrši i proširivanje plodišnog prostora raspoređivanjem (prevješavanjem) okvira u košnici. Ni u kom slučaju ne smijete oduzimati legla i pčele iz jakih zajednica i pomagati slabijim: JAKE ZAJEDNICE TREBA JOŠ VIŠE POJAČATI! Kod početnika se zna desiti da i slabije zajednice uspiju prezimiti, a početkom travnja uginu. Zašto? Najčešći je razlog: gladovanje! Za vrijeme intenzivnog razvoja i potrošnja hrane je maksimalna, a ako u tom razdoblju zahladi i nema unosa iz prirode, a nesavjestan pčelar to nije na vrijeme uočio i spriječio glad dodavanjem pogača, desit će se tragedija: naći će uginule pčele zavučene u prazne stanice saća! Sve što u pčelinjaku propustite ili ne uradite pravovremeno, teško da ćete moći kasnije nadoknaditi! Zato se savjestan pčelar već tijekom zime priprema za nadolazeću sezonu: osigurava potrebnu količinu okvira, žicu i satne osnove, kako bi na vrijeme imao u skladištu dovoljan broj rezervnih plodišnih i medišnih okvira. U rano proljeće voćna paša traje oko mjesec dana (kraj ožujka do kraja travnja, ovisno od nadmorske visine i meteoroloških uvjeta za određeno geografsko područje). Ove godine je vegetacija požurila i postoji realna opasnost da pčele ne budu razvijene u optimalnom broju u vrijeme cvatnje bagrema, kao  najbogatijoj pčelinjoj paši u našim krajevima. Zato pčelar mora ubrzati razvoj zajednice dodavanjem stimulativnih pogača ili sirupa. Početnici koji prečesto otvaraju košnice u ovom razdoblju, samo remete njihov rad i odmažu im. Ponovit ćemo osnovno pravilo: pčelar tijekom čitave pašne sezone treba da otvara košnice i pomaže pčelama samo kad je to nužno! Kod većine zajednica tijekom proljeća potrebno je provjeriti stanje i otvoriti leglo  maksimalno 2-3 puta. Tijekom prvog otvaranja vrši se tzv. malo proširivanje legla (krajem ožujka), a kasnije (sredinom travnja) tzv. veliko proširivanje legla. Ukoliko se ne intervenira na vrijeme, intenzivan razvoj zajednice se prekida, a to će imati kasnije posljedice. Malo proširivanje legla  vrši se tako da najprije dodate 1-2 okvira koji su potpuno ili djelimice izgrađeni u prethodnoj godini. Oni su tamnije boje, korišteni u plodištu i kroz njih je prošlo 3-4 generacije, a njih će vam (kao početnicima) ustupiti netko od starijih kolega (jer ih sami nemate). Na osnovu ukupnog broja okvira s leglom, pčelar treba odlučiti koliko će praznih okvira sa saćem dodati: ako je prisutno 4-5 okvira s leglom, dodajte 2 prazna i to između okvira s leglom i okvira s peludom. Tako ćete u plodištu stvoriti 2 prazne ulice, koje će privući pčele s krajnjih okvira (gdje ionako nema meda), a matica će  požuriti što prije zaleći stanice u njima. Kod slabijih zajednica novi okvir stavite između krajnjeg okvira s leglom i okvira s peludom na južnoj strani košnice (ona je toplija, pa će matica radije zaleći okvir na toj strani nego na sjevernoj, hladnijoj). Dva tjedna iza malog proširenja jačim zajednicama (iznad 5 okvira punih legla i 10-tak ulica) mogu se početi dodavati okviri s ugrađenim satnim osnovama, jedan sa satnom osnovom u sredinu plodišta i jedan na kraju legla s južen (toplije) strane košnice. Ostali okviri sa strane su s medom i peludi. Prvi i deseti plodišni okvir ne smijemo odvajati od legla, jer im osigurava dovoljno hrane, kontinuitet u nesenju i manje stresa, pa će pčele dohranjene s njihovim medom biti u boljoj kondiciji i otpornije na bolesti. U slučaju da se košnica sastoji iz 2 nastavka, plodišni nastavak treba spustiti na podnicu, a prazni s podnice staviti na njega. Zašto? Kad matica ne bude imala praznih stanica za zalijeganje jaja u donjem nastavku, ona će prijeći u gornji. Ako pčelar nema dovoljno okvira s izgrađenim saćem, može medišni nastavak naizmjenično popuniti s okvirima sa satnim osnovama. Ako je više zaležanih okvira s leglom nego što stane u jedan plodišni nastavak, višak tih okvira treba dići u nastavak iznad matične rešetke, jer će se iz tog legla izleći pčele do bagremove paše. Dodavanjem novih satnih osnova zapošljavaju se mlade pčele i tako sprječava tzv. rojevni nagon (o kojem će više biti riječi u slijedećem poglavlju). Ako nema rezerve hrane iznad plodišta, a nema ni unosa iz prirode, nema ni osjećaja sigurnosti u zajednici. Zato treba pripaziti da u košnici uvijek bude rezervnog meda. Slabijim zajednicama uz leglo dodajemo po 1 okvir sa satnom osnovom. Dodane okvire sa satnim osnovama pčele će brzo i kvalitetno izgraditi u saće, a matica će ih rado zaleći. Ako nastupi loše vrijeme, koje će spriječiti pčelama izlete na voćnu pašu, zajednice treba stimulativno dohranjivati šećernim sirupom 1:1 i to 2-3 dcl svaki drugi dan.

ROJEVNI NAGON PČELA, ROJENJE I RAZROJAVANJE

Rojenje je prirodni proces u kojem se pčelinja zajednica dijeli na 2 dijela. Ovo stanje nastupa postupno i u njemu sudjeluju sve pčele u košnici. Pčele na rubovima legla izvlače matičnjake u koje matica položi oplođena jaja. Nakon zatvaranja matičnjaka i prije izlaska prve matice, stara matica  s dijelom pčela napušta košnicu i razvija zajednicu u novom prostoru, a mlada ostaje s drugim dijelom pčela u staroj košnici.

ROJ 1

Rojenje se događa kad je u prirodi izobilje peludne hrane koja stimulira rad mliječnih žlijezdi, a unutar košnice je veći dio plodišta ispunjen poklopljenim leglom. Taj višak matične mliječi kojeg pčele nemaju kome dati počinju same trošiti i ulaze u posebno raspoloženje iz kojeg posljedično proizlazi rojevni nagon. Suvremeno pčelarstvo smatra rojenje negativnom odlikom i pčelari pokušavaju suzbiti rojevni nagon na sve moguće načine. Ovaj je proces posebno fiziološko stanje i kad jednom uzme maha u zajednici, teško ga je zaustaviti. Prvi znak je pojačana gradnja trutovskog saća iznad mednih okvira. Pčele grade 10-20 matičnjaka u koje matica postupno polaže jaja. Kako vrijeme odmiče, radilice mijenjaju svoj odnos prema matici i sve je rjeđe hrane. Zato ona postaje vitkija, lakša i pokretljivija. Nakon zatvaranja prvih matičnjaka, a prije izlijetanja pčele se nasišu meda tako da imaju rezerve za nekoliko dana. Kad jedna polovina pčela napusti košnicu (za lijepa vremena) za njom izliječe i stara matica. Sakupe se na prvom obližnjem stablu u obliku grozda i roj tu ostaje par sati do nekoliko dana. Ako pčelar ne iskoristi ovu pauzu do njihove selidbe na novo stanište, čim se izviđačice vrate s traženja novog prikladnog mjesta, roj će se dići i otići u novi stan, koji može biti udaljen i par kilometara. Ulovljeni roj možete bez straha staviti na isti pčelinjak, jer se pčele neće vraćati u staru košnicu. U staroj košnici prva izležena matica razori preostale matičnjake, za nekoliko dana se pari i počne polijegati jaja. Zajednica koja se rojila slabije skuplja nektar, pa je kod nje prinos slabiji, pa je rojenje nepoželjno, pogotovo pred glavnu pašu. Najveća je šteta ako pčelar dobro razvije zajednice, a glavna paša zakasni, pa se većina zajednica izroji. Zato je neophodno prepoznati rojevni nagon još u najranijoj fazi. Kako je travanj najrojevniji mjesec, izuzetno je važno ne kasniti u proljetnim radovima na pčelinjaku. Izuzetno je važno 3 tjedna prije bagremove paše stvoriti uvijete u košnici neophodne za daljnji razvoj u kojem se pčele trebaju isključivo brinuti o unosu nektara i tako isključiti mogućnost rojenja. Rojenje se može zaustaviti u vrijeme kad su pčele počele graditi matičnjake i trutovsko saće, a u košnici još nema zaleženih matičnjaka i to dodavanjem izgrađenih okvira ili satnih osnova u plodište. U slučaju da nismo mogli, stigli ili nismo znali spriječiti rojevno stanje, neće pomoći ni proširivanje (dodavanje jednog nastavka), ni dodavanje satnih osnova, već bi morali potrgati matičnjake, eventualno oduzeti koji okvir legla. Osim rušenja matičnjaka, matica se s leglom može premjestiti iznad medišnih nastavaka i odvojiti od preostalog dijela košnice matičnom rešetkom. Na tom je nastavku potrebno osigurati leto. Pčele se po navici vraćaju u prostor u kojem je ranije bilo plodište, a matica ostaje bez većine pčela čime se mijenjaju uvjeti u košnici, pa rojevni nagon nestaje.

shema 1

Ova izmjena mjesta nastavka kao prvi korak u borbi pčelara protiv rojenja mora biti dobro tempirana: tek kad pčele počnu prelaziti na 1. i 10.-ti okvir. Ako su oba nastavka puna pčela, između njih treba ubaciti prazni, treći nastavak s 5-6 satnih osnova. Na taj nastavak treba staviti matičnu rešetku  (ispod koje mora biti matica!). U sredini umetnutog nastavka treba prevjesiti 1-2 okvira legla da mi maticu naveli da širi leglo na dodani prostor. Umjesto ubacivanja trećeg nastavka, u borbi protiv rojenja možete se poslužiti i metodom izdvajanja matice. Maticu treba prenijeti u sredinu nastavka koji smo dodali. U taj nastavak ćemo staviti okvir s medom i peludom do okvira s maticom, s oba kraja po jedan izgrađen okvir, a preostali prostor ćemo popuniti satnim osnovama. Taj ćemo nastavak staviti na podnicu i na njega matičnu rešetku. Sve okvire s leglom treba staviti u jedan nastavak (koji je postao treći – gornji!), a okvire s medom i prazne okvire  u srednji nastavak. Taj srednji nastavak treba staviti na matičnu rešetku i tako izdvojiti maticu od legla. Tako će ona dobiti novi prostor za širenje legla, a mlade pčele mogućnost da hrane leglo i dograđuju satne osnove. Slijedeći postupak u borbi protiv rojenja je ograničenje matice. Desetak dana pred bagremovu pašu u zajednicu gdje smo metali 3. nastavak, maticu smo ograničili na 1 nastavak na podnici. U gornjem je nastavku dobar dio legla izašao, iz srednjeg će postepeno izlaziti, pa će i on tijekom paše postati medište. U plodištu  matica je ostavljena s najmlađim leglom i nešto praznih okvira, što joj na određeno vrijeme osigurava prostor za nesenje, a mladim pčelama omogućava pražnjenje mliječne žlijezde.  Ako su matičnjaci pred zatvaranjem, jedan od načina za sprečavanje rojenja je razrojavanje – premještanje matice sa 2-3 okvira zatvorenog legla i 2-3 okvira puna meda i peludi na posve novu lokaciju. šema 2.

Razrojavanjem ćemo dobiti zajednicu koja se ponaša kao prirodni roj s ogromnom radnom energijom. Upravo taj elan je potencijal za unos 4-5 kg nektara već prvi dan paše. U plodišta treba vratiti 2 okvira legla različite starosti zajedno s maticom, a ostali dio plodišta naizmjenično popuniti izgrađenim praznim saćem. Koliko je legla oduzeto, toliko se dodaje okvira sa satnim osnovama. U proizvodnim zajednicama (u kojima je ostalo 2 okvira legla) sve nezaposlene mlade pčele postaju aktivne i sudjeluju u skladištenju nektara. Na ovaj se način pčelama suzbija nagon za rojenjem tijekom čitave sezone. šema 3

Postoji više metoda za sprečavanje izlaska roja: da se matica odvoji od legla, da se ukloni leglo i zajednica stavi u stanje golog roja ili da se ukloni matica. Kad smo pronašli matičnjake, maticu nećemo ni tražiti, već ćemo jedan okvir s leglom i matičnjacima staviti u donji na, a ostatak popuniti izgrađenim saćem i satnim osnovama. Na taj ćemo nastavak staviti matičnu rešetku. U srednji nastavak ćemo staviti prazne okvire i okvire s medom, a na njega nastavak u koji smo smjestili preostalo leglo s matičnjacima. Ako matice nema u gornjem, onda je u donjem nastavku – ako je ona dolje, ubit će je prva izležena matica. Što je goli roj? Kad pronađemo matičnjake i potrgamo ih, maticu stresemo na satne osnove, a leglom pojačamo druge zajednice, maticu ubijemo (jer je stara) i ostavimo 1 okvir s 2 matičnjaka. Snaga ove zajednice je opala, pa je valja pojačati s par okvira zrelog legla. Rojenje se može spriječiti i pomoću nukleusa (pomoćne košnice s 5-7 okvira) i to tako da čitavo leglo i sve pčele na njemu prebacimo u nukleus. U jednom je matica, u drugom zreli matičnjaci. U prazno plodište smjestiti ćemo nukleus sa svim leglom i pčelama. Tako ćemo zaustaviti rojevni nagon: oduzeli smo aktivno rojevne pčele, a snaga zajednice je ostala ista. Uz zaustavljanje rojevnog nagona i buđenje nagona za skupljanjem hrane, svim ovim tehnološko-tehničkim mjerama se matici daje dovoljno prostora za zalijeganje, a pčelama voskaricama osigurava zaposlenost. Osim toga zajednicu oslobađamo lošeg saća, a samim tim i opasnosti od varoe i drugih bolesti. Jedan dio pčelara od kasnog  proljeća i tijekom ljeta potiče pčele na rojenje kako bi proizveli rojeve za prodaju ili širenje vlastitog pčelinjaka. Ovi rojevi imaju prednost u izraženom nagonu za izgradnju saća, ali njihova matica ima izuzetan rojevni nagon koji se nasljeđuje, što baš nije preporučljivo za mlade neiskusne pčelare. Iako je svojevremeno jedan stari pčelar rekao: «Pčele ne priznaju ni praznike, ni blagdane, ni noćne smjene ni bilo koje druge isprike – svaki će pčelarev propust kazniti rojenjem!» nemojte očajavati ni ako vam koji roj pobjegne – niste ni prvi ni posljednji pčelar kojem se to desilo. U svakom slučaju izuzetno je pohvalno ako pčelar postupa prema uputama i primjenjuje bar neku od preventivnih tehničkih mjera i uspije spriječiti rojenje. 

PRIPREMA ZA GLAVNU PAŠU Nakon prvog proljetnog detaljnog pregleda pčelinjih zajednica slijede pripremni radovi za glavnu pašu, što u našim krajevima znači uoči cvjetanja bagrema (kraj travnja do kraja svibnja). Ponovit ćemo osnovna pravila ponašanja na pčelinjaku: najbolje je raditi ujutro (jer je tada najveći broj pčela sakupljačica u potrazi za nektarom i peludi); obavezno koristiti zaštitnu opremu (iako mnogi preporučuju da se što ranije počne raditi bez rukavica), dimilicu (makar vas neki uvjeravali da ona nije neophodna) i dovoljan broj rezervnih okvira (s izgrađenim saćem i sa satnim osnovama). Idealno bi bilo da svi vode vlastiti dnevnik rada, pa mogu prije radova provjeriti što na kojoj košnici treba kontrolirati, odnosno sanirati, a na kraju dana opet upisati nove promjene. Kvalitetnim vođenjem evidencije svih izvršenih zahvata, dobrim planiranjem rada i pripremama značajno se skraćuje prazan hod i ukupno vrijeme provedeno na pčelinjaku. Iako smo na stranici «PČELIN KALENDAR» dali osnovni pregled radova na pčelinjaku po mjesecima, realnost često pokazuje da ne postoji jedinstvena shema sezonskih aktivnosti zbog promjenjivosti klimatskih uvjeta. Ponovit ćemo koji su najvažniji radovi u proljeće: pregled zajednica – stimuliranje razvoja – priprema za glavnu pašu. Stimuliranje (poticanje) razvoja pčelinjih zajednica vrši se na 2 načina: prihranjivanjem (medno-šećernim pogačama ili sirupom) i tehnološkim zahvatima (rotacija za 180*, prevješavanje okvira, zamjena nastavaka). Na umu valja imati samo da jedino jaka zajednica s dovoljnim brojem pčela može donijeti med (zajednica od 15.000 pčela donijet će 7,5 kg meda, a zajednica od 60.000 pčela 41 kg!). I dok su jedni pčelari pristalice korištenja pogača u poticajne svrhe i ističu njihove prednosti (ne izazivaju grabež i ne zadržavaju hladnoću), drugi to osporavaju, tvrdeći da pogače pojačavaju žeđ u vrijeme kad postoji opasnost od smrzavanja zbog preniskih vanjskih temperatura i daju prednost tekućoj hrani (100 – 250 ml šećernog sirupa u omjeru 1:1). Bez obzira da li smo pristalice jednog ili drugog stava, moramo znati da se ovakvo podražajno prihranjivanje ne smije ni u kom slučaju raditi dok su noćne temperature još uvijek niske (time se matica prerano potiče na veće polaganje jaja, a pčele koje su prezimile ne mogu grijati preveliko leglo, pa se time zajednica samo pretjerano iscrpljuje). Razvoj zajednica pčelar mora dobro planirati da bi one bile u punoj snazi na početku glavne paše. Zato dobrog pčelara neće iznenaditi brzi razvoj zajednica u samo tjedan proljetnih dana, jer će on savjesno i odgovorno u to vrijeme svakodnevno obilaziti svoj pčelinjak i pratiti sva događanja u košnici (ne bi li došlo do anomalija koje smo spomenuli u prethodnim poglavljima) i svakoj zajednici osigurati  dovoljno prostora za razvoj (jer će se u suprotnom probuditi rojevni nagon u pčelama), ali i za smještaj meda (jer i nedovoljan prostor u medištu može smanjiti prinose). Ukoliko se zakasni s razvojem, pčelar neće imati očekivane prinose, a ako pčele ne dostignu puni razvoj do početka glavne paše, postoji velika vjerojatnost da će se većina izrojiti. Prije glavne paše potrebno je ujednačiti zajednice. Preporuča se spajanje slabih zajednica sa srednje jakim (sjetimo se preporuke početnicima da započnu pčelarenje bar s 3 zajednice, sad vam je valjda jasno zašto). Međusobno spajanje slabih zajednica nije se pokazalo produktivnim, premještanje slabe na mjesto jake u vrijeme paše može pomoći, ali je najučinkovitiji način ujednačavanja zamjena slabih s zajednicama iz nukleusa. Osim ovih načina, pčelari često pojačavaju slabe zajednice dodavanjem okvira s poklopljenim leglom iz jake zajednice, no tako se otvara mogućnost prenošenja bolesti. 

PRODUKTIVNOST PČELINJIH ZAJEDNICA U pčelinjoj zajednici je tijekom travnja završio proces smjene pčela i njihov se broj svakodnevno povećava dok istovremeno cvjeta sve više medonosnog bilja. U ovom razdoblju matica ne smije biti blokirana, tj. mora imati siguran prostor za zalijeganje jaja. Upravo zato pčelari dodaju satne osnove i na taj način uposle sve pčele voskarice na izgradnji saća, a hraniteljice (pčele koje proizvode matičnu mliječ) angažiraju na ishrani larvi. Činjenica je i da se iz mladog saća legu krupnije pčele, a kako se većina uzročnika zaraznih bolesti nalazi u plodištu, izmjenom saća se rješavamo i njih. Povećanjem ukupnog broja pčela u zajednici, proporcionalno se povećava i broj sakupljačica koje u proljeće vrijedno rade i od jutra do mraka unose u svoju košnicu nektar i pelud. U slabijim zajednicama pčele unose dvostruko manje nektara i peluda, više se brinu za leglo, pa na kraju paše imaju dosta pčela, ali malo meda. S druge strane kod jakih zajednica zbog manje legla ukupan broj pčela opada, ali većina njih radi kao sakupljačice, dok se svi drugi poslovi odlažu za kišne i vjetrovite dane kad ne izlaze na pašu, već se mogu posvetiti poslovima unutar košnice. Drugim riječima: slabe zajednice su neproduktivne, pa pčelar za pašu treba pripremiti samo jake zajednice!  Sve zajednice koje pri detaljnom pregledu (20 dana prije početka cvjetanja bagrema) imaju 8 okvira legla, smatramo posve razvijenim, one druge sa 6 ili 7 okvira legla dodatno pojačavamo s 1 ili 2 okvira zrelog legla (koje uzimamo zajednicama s manje od 6 okvira legla) kako bi i one imale 8 okvira legla i te će zajednice biti proizvodne. Na njih stavljamo po jedan nastavak (ili polunastavak) s izgrađenim saćem i iz tih zajednica tijekom čitave sezone ne uzimamo ni leglo ni pčele i one služe isključivo za sakupljanje meda. Da bi i te jake zajednice postizale maksimalne prinose meda, neophodno ih je seliti s paše na pašu. Preostalih 30 do 40 % slabijih zajednica bit će pomoćne (rezervne). Da bi za svaku slijedeću pašu imali i maksimalno razvijene zajednice, većina pčelara u našim krajevima proizvodnim zajednicama dodaju okvire s zatvorenim leglom iz pomoćnih zajednica, ali jedan dio njih koristi metodu dvomatičnog pčelarenja. Za razliku od uobičajenog odvajanja plodišta i medišta matičnom rešetkom, u ovako organiziranim zajednicama žive i rade 2 matice. U ovakvom načinu pčelarenja matice moraju biti odvojene jedna od druge ili bi se međusobno borile za prevlast u zajednici što bi završilo ili smrću one slabije ili njenim napuštanjem košnice s dijelom pčela, a to ne smijemo dozvoliti. I dok jedan dio pčelara zagovara ovu metodu bez obzira što je pri dvomatičnom pčelarenju rojenje češće nego u jednomatičnom, još uvijek je većini pčelara u RH to samo privremena mjera za povećanje broja radilica u proizvodnoj košnici uoči glavne paše.

ŠTO JE TO MATIČNA REŠETKA I KOJA JE NJENA ULOGA U PROIZVODNIM ZAJEDNICAMA? Iako suvremena pčelarska znanost ističe kako Apis mellifera carnica – siva pčela medarica održava leglo kompaktnim (u jedinstvenom prostoru), većina pčelara u ovo vrijeme između plodišta (bez obzira na 1 ili 2 nastavka) i medišta stavlja matičnu rešetku gdje ona ostaje do vrcanja. MATIČNE REŠETKE

Kroz matičnu rešetku mogu proći samo radilice, a ne matica i trutovi. Glavna joj je zadaća da spriječi širenje legla na okvire u medištu. Mogu biti od žice, lima ili PVC-folije koja se stavlja na satonoše, u zasebnom drvenom okviru s ili bez dodatnog leta ili izravno (tako smanjuje put radilicama iz jednog u drugi nastavak). Pčele moraju imati dovoljno praznog saća za unos i sazrijevanje meda. Kad je medište skoro puno, ispod njega se umeće prazan nastavak s praznim saćem. Kada pčele dopune saće u gornjem nastavku medom, može se pristupiti vrcanju, ali s napomenom da se oduzimanje okvira iz medišta za vrcanje vrši tek kad je med zreo (kad je poklopljeno minimum 70 %). ODUZIMANJE

VRCANJE MEDA Pod pretpostavkom da početnici prve godine pčelare s 2 do 3, maksimalno 5 zajednica na stacionarnom pčelinjaku, u ovoj rubrici neće biti riječi o seljenju košnica, ni o vrcanju na terenu, odnosno problematici vezanoj za te teme. Isto tako nećemo se zadržavati na unosu peludi i nektara po vrsti paše, jer je to sadržaj rubrike «PČELIN VRTIĆ» gdje ćemo s vremenom kompletirati mali atlas medonosnog bilja abecednim redom. Za sada je važno da je početnik dobro odabrao lokaciju za svoj pčelinjak, što podrazumijeva blizinu voćnjaka, livade, šume kao izvora hrane za pčele. Ne preporučujemo početnicima da svoj pčelinjak postave uz poljoprivredno zemljište pod nekom kulturom koja je potencijalno i medonosna, ali sa sobom nosi rizike zbog neumjerenog korištenja insekticida (o pogubnosti pesticida više u «PITALICI» u poglavlju «Što je to – CCD?»), osim ako niste istovremeno vi taj koji obrađuje zemljište ili imate čvrst dogovor s poljoprivrednikom o vremenu i načinu tretiranja biljaka. On će vas kao odgovorna i savjesna osoba na vrijeme upozoriti na radove koje priprema u slijedećem razdoblju, a vi ćete razmjerno tome pčelama spriječiti izlazak iz košnice u vrijeme tretiranja pesticidima. Ne bi štetilo da saznate o kom je sredstvu za zaštitu bilja riječ, kako bi se uvjerili da se ne radi o neonukleotidima ili drugim po pčelinji život opasnim preparatima s produženim djelovanjem. 1. vrcanje naslov

Oduzimanje okvira s medom za vrcanje Bilo bi dobro da posjedujete pčelarsku vagu s kojom bi svakodnevno pratili promjene težine košnica. Ukoliko se ne koristi matična rešetka kojom odvajamo medište od plodišta, kada je med zreo, oduzimaju se okviri s medom do tzv. biološke granice – do okvira na kojima ima peluda. Kako smo već napomenuli, vrca se samo zreo med. Kako ga prepoznati? Izvadite iz medišta okvir s nepoklopljenim saćem, oslobodite od pčela i postavite vodoravno: ako med kaplje, još uvijek je nezreo. Ako pri kraju paše medišni nastavci nisu optimalno puni meda, valja jedan od njih staviti na podnicu, pa na njega plodište i opet medište. Nakon toga će pčele u 7 narednih dana prenijeti sav med iz donjeg nastavka u gornji  (jer ne podnose med ispod plodišta), popuniti sve okvire i poklopiti sav med, a vi ćete oduzeti samo taj nastavak. Prije oduzimanja meda valja osigurati sve uvijete za neometani rad: treba postaviti vratašca na leto, pripremiti prazne nastavke, četke i sipaonik za pčele. Vratašca na letu (metalna ili plastična) valja držati još dan nakon vraćanja izvrcanih okvira nazad u košnicu i tako spriječiti moguću grabež. Rano jutro je idealno vrijeme za oduzimanje okvira, jer su sve pčele sakupljačice vani na paši. Svi se poslovi moraju obavljati bez panike i nepotrebnog uznemiravanja. Pčele nas doživljavaju kao kradljivce i svoj med žestoko brane, pa su najčešće nervozne i ljute. Zato ih je taj problem najbolje riješiti preventivno umetanjem pregradne daske s bježalicom (manjom ili većom) između plodišta i medišta dan uoči vrcanja, minimalno par sati prije oduzimanja okvira s medom. Specifičan oblik bježalice omogućava prijelaz pčela u plodište bez mogućnosti povratka nazad u medište. Sutradan u nastavku s okvirima predviđenim za vrcanje ostaje jako malo pčela koje pomoću pčelarske četke s finim dlakama tjeramo u pomoćni nastavak koji potom prekrijemo vlažnim komadom platna ili pokrijemo pokrovnom daskom. Neiskusni pčelari najčešće griješe jer ponavljaju stresanje pčela, ali bez da ih odmah izoliraju, pa se one vraćaju nazad sve ljuće i žestoko ubadaju. Zato početnicima preporučamo koristiti sipaonik za pčele, jer iz njega pčele ne mogu izaći i ometati daljnji rad. 2. vrcaona  

Otklapanje saća s medom Idealno bi bilo da se na ovim poslovima uključe članovi vaše obitelji ili prijatelji radi lakše organizacije (pod uvjetom da nitko od njih nije alergičan na pčelinje ubode) i da za to imate poseban prostor i sav potreban pribor. Vrcaona je prostorija predviđena za sve poslove od otklapanja saća do točenja meda. Prostor mora biti besprijekorno čist, dovoljno velik da omogućava nesmetan rad 2 ili 3 radnika, mjesto za slaganje nastavaka s punim okvirima, odnosno nastavaka za izvrcane okvire koje ćemo na kraju dana vratiti u košnice. U tom prostoru svi otvori moraju biti zaštićeni da kroz njih ne mogu ući pčele koje bi ometale vrcanje. Sav alat, pribor i posude koje imamo namjeru koristiti prije početka moramo oprati čistom vodom i dobro ih osušiti. Za otklapanje saće koriste se vilice (opisane u rubrici «PČELARSKI ALAT I OPREMA»)  ili noževi (nazubljeni, s 2 oštrice, topli – grijani strujom, toplom vodom ili parom). Pri ovom poslu pomoći će nam stol za otklapanje saća koji se sastoji od postolja i posude (manje plastične ili veće nehrđajuće) s nosačem okvira. Ako ih nemate, slobodno improvizirajte s kuhinjskim posuđem, opet pazeći na higijenu (jer se radi o prehrambenom artiklu). Amateri će za otklapanje mednih poklopaca najčešće koristiti vilice, ali ne smiju žuriti jer mogu nepotrebno oštetiti saća, zadajući na taj način pčelama više poslova oko njihove obnove. U profesionalnijim izvedbama stolova za otklapanje ugrađeno je sito kojim se odvaja med koji curi s okvira pri otklapanju od voštanih poklopaca koji idu na topljenje. 3. Proces vrcanja

Vrcanje meda Okvire s otklopljenim saćem slažemo u vrcaljke, koje mogu biti ručne i s elektromotornim pogonom (opširnije u rubrici «PČELARSKA OPREMA»), od malih centrifugalnih s 3 do 4 okvira do velikih radijalnih (kazetnih) za 20 do 60 okvira s kompjuterskim programatorom. Kako se obraćamo početnicima, dakle malim pčelarima s par košnica, odnosno do 50-okvira za vrcanje, naravno da će koristiti ručne vrcaljke za 3 ili 4 okvira, a s vremenom kad povećaju broj zajednica mogu svoju malu vrcaljku zamijeniti većom, motornom. Zbog rotacije i centrifugalnih sila med se iz saća cijedi niz stijenku vrcaljke i zadržava na njenom dnu. Nakon vrcanja med ispuštano na ventil da se cijedi kroz dvostruko sito (grubo i fino) u posude koje veličinom stanu ispod vrcaljke, obično kapaciteta do 35 kg. Te priručne posude mogu biti i od plastike, ali preporučamo od nehrđajućeg čelika, jer su dugovječne. Ne treba ih zatvarati poklopcima, već pokriti gazom. Za nekoliko će dana sitni dijelovi saća preostali iza filtracije (cijeđenja kroz sito) isplivati na površinu, pa ih se može ukloniti žlicom. U tako pokrivene posude neće moći ući mravi ili muhe, a nakon 15 dana iz njih ispari voda s površine, jer je lakša od meda. U suprotnom med se može pokvariti (ukiseliti). U prostoriji gdje se čuva med do konačnog pretakanja u staklenke ne smije biti izvora jakih mirisa, jer ih med lako poprima. Pakiranje meda Med najčešće pakiramo u staklenke od 720 ml i 350 ml, odnosno 1 kg i ½ kg. Za punjenje meda poslužit će nam slavine – ventili ugrađeni na posudama ili posebne punilice. Svaka tegla meda, pa i ona najmanja (tzv. hotelska od 25 g) na sebi mora imati odgovarajuću naljepnicu s ispisanim podacima o vrsti meda, količini, nazivu proizvođača i porukom potrošačima: «Osobina svakog prirodnog meda je da se kristalizira!» ambalaža

Kristalizacija i dekristalizacija Ako ste postupili točno prema navedenim uputama i radili u besprijekorno higijenskim uvjetima, vaš med će biti čist, prirodan proizvod  bez ograničenog roka uporabe. Čitavo vrijeme od vrcanja do krajnje potrošnje med ne gubi na kvaliteti, ali s vremenom se kristalizira. Bez panike: to je prirodna osobina svakog meda da prelazi u čvrsto stanje, no važno je istaći da pri kristalizaciji ne gubi ništa od svojih hranjivih sastojaka! Kristalizacija je jedan od sigurnih znakova čistoće i prirodnosti meda, ali potrošači zbog navike kupovine meda u tekućem stanju i nepoznavanja osnovnih činjenica zaobilaze ovakav med. Zato pčelari pribjegavaju metodi dekristalizacije, prilikom kog postupka zagrijavaju med na maksimalno 34*C(to je temperatura u košnici). Na tržištu pčelarske opreme postoji više modela i veličina dekristalizatora, ali spretan pčelar može improvizirati s hladnjakom kojeg će preurediti da čuva toplinu umjesto hladnoće i to ugradnjom 2 žarulje od 100 W u donji dio. U 24 sata naizmjence uključivanjem i isključivanjem izvora topline možemo dekristalizirati 50 kg meda. vrcaljke i sl - kopija

Poslovi nakon vrcanja meda Okvire koji nisu za daljnju uporabu valja izdvojiti za topljenje voska. Ako očekujemo još jednu pašu na mjesto tih izdvojenih okvira treba staviti okvire sa satnom osnovom. Ovo iskusnog pčelara neće iznenaditi, ali početnici često nemaju dovoljno rezervnih okvira. Pri vraćanju u košnicu saće na okvirima valja pošpricati čistom vodom, jer tako pomažemo pčelama u radu na popravcima stanica (oštećenih pri otklapanju ili deformiranih pri vrcanju). Prilikom vraćanja okvira, odnosno nastavaka, najbolje predvečer, ne smijemo previše odugovlačiti s poslom, jer izvrcani okviri imaju jak miris koji uznemiruje pčele. Valja paziti da i drugi dijelovi košnica ne budu umrljani medom zbog moguće grabeži. Ako sutradan ujutro pčele normalno obavljaju svoje aktivnosti, možemo proširiti ulaz u košnicu, tj. do kraja otvoriti vratašca na letu i nastaviti pčelariti kao do tada, jer smo se dokazali i u praksi! Topljenje voska Bez voska nema pčelarenja – to je činjenica od koje ne možemo pobjeći (bez obzira na cijenu koja je tijekom povijesti samo padala zbog navale jeftinijeg repromaterijala u proizvodnji svijeća!) Okvire koje smo izvadili iz košnice zbog vrcanja, a nisu podobni za daljnju uporabu zbog starosti (lako ih je uočiti jer su tamnije boje) ili deformiranog saća, treba odmah pretapati. Ako su samo nekoliko dana van košnice, voštani moljac će ih početi uništavati i za par toplijih dana od saća će ostati samo tragovi štete i paučina! Ako i nema veće količine starog saća, okvira građevnjaka, mednih poklopaca ili zaperaka, ipak treba svaki komadić sakupljati, od njega napraviti grude (gnječenjem ćemo zaustaviti moljca), čuvati ih na nižim temperaturama dok ih ne budemo imali dovoljno za topljenje (ne isplati se gubiti vrijeme i prljati opremu za malu količinu!) Prvi zadatak u okviru ovog posla je brzo pretapanje saća pomoću topionika koji može biti solarni ili parni. U topionik se mogu ubacivati kompletni okviri sa saćem, ali se preporuča saće isjecati iz okvira (u okvirima gdje se mijenja saće, valja mijenjati i žicu!) Solarni topionik najčešće koriste seleći pčelari jer je idealan za terenski rad, a posebno djelotvoran kod topljenja mladog saća, odnosno zaperaka. Postavljamo ga na mjesto izloženo suncu, povremeno ga okrećući tako da sunčeve zrake uvijek padaju pod pravim kutom. To će mu omogućiti specifično postolje s okretanjem oko vertikalne osi i promjenom kuta prema horizontali. Na taj način imamo najbolje iskorištenje solarne energije. Vosak će se preko noći ohladiti, ujutro ćemo ga izvaditi i topionik je opet spreman za uporabu. Bez obzira o kojem se modelu topionika radi, potrebno je najmanje 10 okvira namijenjenih za topljenje. Po sistemu spojenih posuda s plinom kao izvorom topline, pod djelovanjem pregrijane vodene pare u prvoj posudi, vosak se topi i istječe u drugu posudu. Na ovaj način vosak ne može prekipjeti, što je bitno kod početnika koji nemaju dovoljno strpljenja, pa zbog nepažnje dolazi do nezgoda. Druga faza u ovom postupku je cijeđenje voska pomoću preše. Iscijeđeni vosak najčešće transportiramo u običnim PVC-vrećama. Specijalizirane trgovine pčelarskom opremom registrirane za otkup voska mijenjaju vosak za satne osnove u dogovorenom odnosu prema kvaliteti i količini, dok proizvođači satnih osnova najčešće izrađuju satne osnove za svakog pčelara posebno od njegovog voska uz nadoknadu za svoj rad.  topljenje voska

1. PRIPREME ZA ZIMOVANJE PČELA

UZIMLJAVANJE PČELINJIH ZAJEDNICA Jesen je vrijeme kada pčelari čine sve što mogu kako bi pčelinju zajednicu pripremili za zatišje u kojem matica prestaje polagati jajašca. Pčele se za zimu spremaju mnogo ranije od pojave prvih hladnoća, pa bi se tako trebali i ponašati pčelari. Već tijekom kolovoza morali bi stvarati jake zajednice (1 plodište + 1 medište = 30.000 pčela), jer jake zajednice lakše održavaju temperaturu u košnici neophodnu za prezimljavenje. Zato male zajednice (na 3 – 4 okvira) treba pripojiti jakim, a slabe matice isključiti iz daljnjeg uzgoja. 2. FORMIRANJE ZIMSKOG KLUPKA

Ono što pčele prvo učine je tzv. «pokolj trutova». Već krajem ljeta pčele izbacuju sve ili gotovo sve trutove van iz košnice, a oni nesposobni da prezime – umiru. Koliko god ovo zvuči okrutno, služi za opstanak zajednice, tako da u zimu zajednica ulazi samo s radilicama i maticom. Čim zahladi, pčele počinju u košnicu unositi puno propolisa kojim zatvaraju pukotine i sužuju ulaz. Prostore između saća dograđuju na razmak optimalan za cirkulaciju zraka koji će čuvati toplinu. Matica smanjuje broj jaja, dok ih sasvim ne prestane zalijegati. Za razliku od ljetnih pčela koje rade sve poslove oko rasporeda hrane za zimu, zimske pčele samo sjede na leglu i griju ga. Njih ljetne pčele instinktivno štede za potrebe razvoja zajednice u proljeće. U tom razdoblju zimske pčele se obilato hrane i ispod hitina stvaraju rezerve masnog tkiva koje će im pomoći u obrani od hladnoće. Tek kad ljetne pčele izumru (listopad), broj pčela u zajednici opada na 15.000 – 20.000. Funkciju ljetnih pčela preuzimaju zimske, koje su bile pošteđene sakupljanja, prerade hrane, odgajanja legla, izgradnje saća.  3. ULJEZ U KOŠNICI

Ako ste slučajno zaboravili nakon posljednjeg vrcanja meda izvaditi matičnu rešetku između plodišta i medišta, ovo je zadnji trenutak da to učinite, jer bi ona onemogućila pčelama prilaz zalihama meda, pa bi se desila da uginu unatoč dovoljno hrane. Jesen je vrijeme prihrane gustim šećernim sirupom (1 kg šećera na 500 ml vode) ili pogačama. Dobar pčelar zna da je potrošnja hrane zimi minimalna (1 do 1,3 kg mjesečno), pa će procijeniti zalihe meda u košnici (općenito jedan LR-okvir sadrži 3 kg meda). U kontinentalnom dijelu naše zemlje minimalne zimske rezerve meda po košnici koje omogućavaju prezimljavanje zajednici su 15 do 30 kg, u primorju 10 do 15 kg. Svakih 5 litara šećernog sirupa uvećava zalihe za 3 kg. Uz hranu pčelama treba osigurati i 2 okvira s malo peluda. Osim količine, važna je i kvaliteta hrane. Najbolji je med od bagrema ili livadni, a za zimske rezerve su loši: medljikovac, kesten, vrijesak, uljana repica (zbog brze kristalizacije). Najbolje je prihranu sirupom ili pogačama završiti do polovine rujna, kako bi ga pčele preradile u med, med dozrio i pčele ga poklopile. Ako med sadrži puno neprobavljivih tvari, opterećuje zadnje crijevo pčele, jer one zimi rjeđe izbacuju izmet (samo tijekom tzv. pročisnih letova – kad vanjska temperatura poraste na 12*C).

4. zimska idila

Krajem listopada preko poklopne daske između letvica koje drže lesonit postavljamo pokrivač od novin. On će upijati suvišnu vlagu, a zrak koji prolazi kroz spojeve na poklopcu će sušiti novine. Iako se mnogi plaše da će pčelama biti hladno ako im ostavimo mrežaste podnicu, činjenice govore da pčele niti ne pokušavaju zagrijati cijelu košnicu, pa se ona čak preporuča, jer kroz nju propada sve čemu i nije mjesto unutar košnice (otpad, uginule pčele, otpale grinje). Pčela kao jedinka nije u stanju sama preživjeti hladnoću (na temperaturi ispod 9*C ukoči se i umire), ali udružena u zajednici u stanju je prevazići zimske nedaće. Optimalna temperatura za pčele je 34 – 36*C, ali mogu podnijeti i do 13*C. Zimi su njihove aktivnosti svedene na minimum, ali ne spavaju zimski san, već proizvode toplinu neophodnu za opstanak zajednice. Toplinu pčele proizvode podrhtavanjem grudnih mišića i krila, a da bi i održale temperaturu potrebnu za preživljavanje zimskih hladnoća, unutar košnice formiraju klupko. Klupko se uvijek formira na mjestu gdje je bilo zadnje leglo (prazan dio saća bliže letu). Dio pčela se zavuče glavom u prazne stanice, a ostale se poredaju u obliku kugle. U središnjem dijelu klupka je matica, a oko nje mlade pčele. Gornji dio uvijek obuhvaća saće s medom što osigurava ishranu pčela pri sredini klupka. Ova faza započinje pri 18*C, a na 13 – 14*C klupko postaje još zbijenije. Pčele s vanjskog dijela klupka su hladnije od onih u sredini, no u slučaju opasnosti i one će biti u stanju izbaciti žalce i boriti se za svoju obitelj. U klupku uvijek postoje prolazi za kretanje pčela i klupko će se stezati ili širiti, ovisno od temperature u košnici. Kada pčele iz vanjskog dijela klupka (kore) potroše svoje rezerve hrane, zavlače se prema saću s hranom, jer nema prijenosa s pčele na pčelu. Pčela koja se slučajno odvojila od klupka nažalost neće preživjeti. Niske temperature nisu tako opasne kao temperaturno kolebanje, jer rastezanje i stiskanje klupka ima za posljedicu veći utrošak hrane. Zato mnogi autori tvrde da pčele zimi ne umiru od hladnoće, već od bolesti ili od gladi. Vlaga je zimi opasnija od hladnoće, pa će dobar pčelar u jesen temeljito pregledati stanje svih drvenih dijelova kako bi bili sigurni da nigdje nema rupa, odnosno začepiti sve pukotine ili po potrebi zamijeniti čitav dio novim. No, opasna je i pretjerana vlaga unutar košnice koja se stvara zbog metabolizma pčele pri stvaranju topline. Topliji zrak iz klupka ide prema krovu i hlađenjem se spušta prema dolje. U tom zraku ima vodene pare koja se kondenzira na hladnijim stranama košnice i saća. Osiguravanjem lagane ventilacije (mrežaste podnice i novinski prekrivač u poklopnoj daski) sprječavamo ovu negativnu pojavu prije nego se ovlaži pelud i nepoklopljeni med u saću. Košnice valja malo nagnuti tako da kišnica može otjecati. Osim toga košnice treba osigurati da budu čvrsto na tlu koje ne može poplaviti, a na krov obavezno staviti neki teret koji će spriječiti da ga odnese vjetar ili čitavu košnicu privezati pojasom. Na već suženo leto stavite vratašca (metalna ili plastična) koja imaju sitne rupice pogodne isključivo za pčele i koje će spriječiti ulaz nepoželjnim štetnicima (poljski miševi). U jesen pčelari vade sva saća čudna oblika i oštećene okvire, a staro crno saće treba spremiti za topljenje. Nakon što ste obavili sve ove poslove i osigurali pčelama siguran smještaj i dovoljno rezervne hrane, treba ih pustiti da se smire za zimu, no i dalje treba redovno obilaziti pčelinjak i provjeriti je li sve u redu. U krajevima gdje su snježne oborine češće, redovito čistite leto od snijega. To je potrebno radi omogućavanja pčelama da povremeno idu na pročisni let, jer ako balegaju u košnici, postoji  opasnost od nozemoze. Provjerite ima li usprkos svim pripremama oštećenja od gusjenica voskova moljca ili napada drugih štetnika. 5. Što rade pčelari zimi

Sve preostalo vrijeme zimi provedite u pripremi za proljeće, a to podrazumijeva: čišćenje i popravak oštećenih nastavaka, podnica, krovova, pregled sve zalihe saća zbog naznaka voskova moljca (štetnici će biti aktivni kad malo zatopli!), priprema okvira s novim satnim osnovama za proljeće. Zima je odlično razdoblje za posjete specijaliziranim sajmovima gdje ćete obnoviti opremu i nabaviti potrošni materijal potreban za proljetne radove (Gudovac, Pazin, Celje), ali i studijske izlete kod pčelara profesionalaca, bili oni uzgajivači matica, gospodarstva koja se bave apiturizmom ili samo proizvodnjom, ali na višem stupnju od vašeg. Vrijeme je to i za ponavljanje gradiva na stručnim predavanjima u organizaciji vaših udruga, zadruga i klubova, ali i za takmičenja na natjecanjima medova. Osim toga zimi je i više vremena za druženje, a ono je uvijek korisno ako smo nesebični i želimo svoje znanje i iskustvo podijeliti s drugima. Ne smijemo zaboraviti i blagdan Svetog Ambrozija, sveca zaštitnika pčelara koji se tradicionalno slavi 7. prosinca svim krajevima naše i još nekih europskih zemalja. Zima je period kad stariji i iskusniji pčelari mogu posjetiti vrtić ili osnovnu školu u svojoj okolici ne bi li mališanima otkrili svu ljepotu ovog poziva, pa možda u budućnosti stvorili nove generacije koje će poslije njih skrbiti da pčele prežive u sve težim uvjetima. Osim toga zimsko vrijeme je i doba prehlada i zato idealno za edukaciju šireg građanstva o koristima meda i svih drugih pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje. Dakle, ako već pčele zimi miruju, to ne znači da i pčelari smiju spavati zimski san!

OSNOVE 5

SKLAPANJE LR – OKVIRA je prvi zadatak pri učenju pčelarskih stolarskih vještina. Već na prvi pogled jasno je da je materijal (letvice po mogućnosti od suhog drveta lipe) specifičan za ovu branšu, ali je zato sav potreban alat poznat više-manje svima (čekić, skalpel i kutnik). Satni okvir se sastoji od 4 letvice: jedne satonoše, dvije bočne i jedne donje letvice.

OSNOVE 6

Na slikama se vide pojedine faze pri sklapanju okvira. Bočne letvice se spajaju sa satonošom tako da se vilica na gornjoj strani utakne u vrat izdubljen na satonoši. Slično je i s donjom letvicom. Spojevi se lijepe vodootpornim ljepilom i učvrščuju kolarskim čavlićima.

OSNOVE 7

Ovo je skraćen opis radova na sklapanju LR-okvira. Detalje u svim fazama s komentarima ćete naći na web-portalu: beverlybees.com koji je doduše na engleskom jeziku, no neka vas to ne smeta: ionako kažu da 1 slika vrijedi više od tisuću riječi, a tamo slika ima na pretek!

OSNOVE 8

OŽIČAVANJE LR-OKVIRA je nešto zahtjevniji posao od sklapanja, jer iziskuje veću preciznost. Ima 4 načina ožičavanja (prema rasporedu žica na okviru): vodoravan, okomit, kos ili kombiniran. Potreban alat: stolarski čekić, kombinirana kliješta. Potreban materijal: sklopljeni okviri, žica (pocinčana ili inox) debljine 0,35 – 0,4 mm i čavlići dužine 10 mm. Šuplje zakovice nisu na odmet, jer sprječavaju urezivanje žice u drvo, a time i njenu labavost koja bi za posljedicu imala padanje satne osnove s okvira.

OSNOVE 9

Još prije sklapanja, okvire smo izbušili pomoću šablone običnim šilom, ručnim perforatorom ili specijalnom bušilicom. Neke od tih bušilica imaju poseban dodatak za automatsko umetanje šupljih zakovica, što znatno olakšava posao. Ako pčelar ne posjeduje takvu bušilicu, poslužit će mu i običan uvlakač (sl.1). Okvire ožičavamo s 3 ili 4 vodoravna reda žice (sl. 2) koju provlačimo kroz rupe na bočnim letvicama (sl. 4). Pored gornje rupe, na jednoj strani okvira (sl. 7) i donje na na drugoj strani (sl. 8) zakivamo po 1 čavlić dužine 10 mm, ali tako da glava čavla ostane viriti 2 mm (sl. 10). Žicu provlačimo kroz gornju rupu, pored čavlića, a zatim kroz odgovarajuću rupu na drugoj letvici, pa kroz srednje i na kraju donje rupe. Kraj žice nekoliko puta omotamo oko čavlića uz krajnju rupu, pa kliještima utisnemo čavlić do kraja u letvicu (sl. 14). Sad obrnutim redom natežemo žicu specijalnim natezačem i na kraju je omotamo oko čavlića gornje rupe, te ju odsječemo, a čavlić utisnemo u letvicu (sl. 15)

OSNOVE 10

Ovo je skraćeni opis jednog od načina ožičavanja LR-okvira. Detaljne upute možete potražiti na:  http://www.beverlybees.com

 OSNOVE 11

UTAPANJE SATNIH OSNOVA U LR-OKVIRE (uvoskavanje) je radnja kojom posebnom tehnikom grijanja nategnute žice ugrađujemo satnu osnovu u okvir. Potreban alat:  nož za krojenje satnih osnova, transformator (žvrk) 24 V ili kotačić za utapanje žice. Potreban materijal: sklopljeni i zakovani okviri s dobro nategnutim žicama, satne osnove. Satne osnove koje ugrađujemo u okvire trebaju biti dimenzija 415 x 260 mm, tako da pored bočnih letvica ostane 2 – 3 mm, a iznad donje letvice 13 mm slobodnog prostora (ni izgrađeno saće ne smije dodirivati donju letvicu!). Za ugrađivanje satnih osnova u LR-okvire treba nam daska dimenzija 410 x 260 x 25 mm koju držimo na radnom stolu i na koju stavljamo okvir. Satnu osnovu ubacimo u utor s donje strane satonoše i pritisnemo prstima uz žice okvira. Okvir sa satnom osnovom stavljamo na dasku tako da osnova bude do daske, a preko nje žica okvira, dok sam okvir visi oko daske. Izvode električnog transformatora postavljamo na čavliće okvira, čime smo preko žica okvira zatvorili strujni krug, pa se one griju i stapaju sa satnom osnovom. Čim su se dovoljno stopile, prekidamo kontakt, jer bi predugo zadržavanje u kontaktu jednostavno prerezalo.  Zatim ćemo prethodno rastopljenim voskom natopiti žlijeb u satonoši i tako satnu osnovu zalijepiti za satonošu. Time je utapanje satnih osnova u okvire završena.

OSNOVE 1

PČELARENJE FARRAROVIM KOŠNICAMA

FARRAR KOŠNICA: dobila je naziv prema svom izumitelju, američkom pčelaru i stručnjaku C.L. Farraru koji je pčelario s DB-košnicama i okvirima 430 x 260 mm (iznutra), pa je uvidjevši da je nezgodno pčelariti s 2 tipa okvira (preveliki i preteški) došao na ideju da i u plodištu pokuša s poluokvirima. U suštini je FA-košnica veoma slična LR-košnici, jer su svi nastavci jednakih dimenzija. Izvorna verzija Farrar košnice ima 12 okvira. Unutrašnja mjera FA-nastavka je 456 x 456 mm, vanjska 500 x 500 mm. Dužina satonoše je 470 mm, debljina satonoše 14 – 15 mm, visina bočne letvice 163 mm, debljina 8 mm, a dimenzije donje letvice su 440 x 20 x 8 mm. Visina nastavaka FA-košnica je 170 mm, što iznosi 70 % visine LR-nastavka (koji je visok 242 mm), odnosno 50 % visine DB-nastavka (koji je visok 340 mm).

OSNOVE 2 

PREDNOSTI FARRAROVIH KOŠNICA: Još je davno otac pčelarstva u Sloveniji Anton Janša tvrdio da je najbolja visina saća za zimovanje 13 – 18 cm. Dva i pol stoljeća kasnije poznati zagrebački pčelar i uzgajivač matica Josip Križ u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 6/2011. priznaje kako se na ovaj tip košnica preorijentirao zbog lakše manipulacije i praktičnosti, jer u svom radu uvijek koristi istu veličinu okvira, bilo kao proizvodnu zajednicu ili oplodnjak za matice. Farrarovi okviri su odlični i kao plodišni i kao medišni, kao trutovski (bez žica i satne osnove) i kao okviri za med u saću (ubacuju se boksesi). Zbog spomenute visine okvira, pčele u Fararovim okvirima ne razbacuju posvuda, već ravnomjerno pune saće. Dakle saće se brže puni medom, pčele ga brže ventiliraju i poklapaju, pa čak i od skromnije paše (kakve su nažalost u posljednje vrijeme sve češće) pčele uspjevaju izvući maksimum. Niski okviri omogućavaju lakši uvid u sve promjene: i pozitivne i negativne! Farrarov je nastavak lagan, pa omogućava pregled čitavog nastavka, pa se bez problema mogu ostrugati zaperci s donje strane, vidjeti ima li matičnjaka i predvidjeti slijedeći zahvat. Jednom riječju: lak za rad na pčelinjaku, pri transportu i vrcanju! Pčelarenje se usmjerava na rad s cijelim nastavcima, a ne s pojedinačnim okvirima. Može li se poželjeti nešto jednostavnije i brže, pogotovo u posljednje vrijeme kada su nam paše sve siromašnije?

OSNOVE 3 

NEDOSTACI FARRAROVIH KOŠNICA: još u pčelarskoj školi predavači su znali reći: „100 pčelara – 101 način pčelarenja“ (što nam baš i ne ide u prilog!), drugim riječima da nema košnice za koju će svi pčelari složno ustvrditi da je ona idealna. Za Farrarove košnice se najčešće lijepi komentar: „Previše nastavaka, previše premetanja!“ U slučaju burnog proljetnog razvoja, pčelariti s ovim tipom košnica je veoma zahtjevno i svi se zahvati moraju odraditi pravovremeno, jer svako zakašnjenje nosi nepredviđene probleme, pogotovo početnicima koji još ne poznaju dovoljno biologiju i fiziologiju pčela, kao i botaniku medonosnog bilja u području gdje pčelare. Nedostatak je i u usitnjenosti saća: niski nastavci prisiljavaju maticu da nastavi eglo na okviru u gornjem nastavku gdje su stanice udaljene od prethodnog saća pa pčele griju dio prostora u kojem nema legla.

PRELAZAK S LR-KOŠNICA NA FARRAROVE: nije tako jednostavan kako se to čini u teoriji, a Josip Križ preporučuje to učiniti u trenutku kad krene paša uljane repice. U LR-košnici je tada dignuto sve poklopljeno leglo u drugi i treći nastavak, a u plodištu je ostalo sve nepoklopljeno leglo i matica. Na plodište treba staviti Farrarov nastavak, na njega matičnu rešetku i zatvoriti leto na rešetki. Prije početka bagremove paše dodati novi Farrarov nastavak na mjesto prethodnog, a izgrađeni iznad matične rešetke. Po završetku bagremove paše, treba maknuti 1 LR-nastavak, a Farrarov nastavak koji je bio ispod matične rešetke spustiti na podnicu, na njega staviti drugi Farrarov nastavak sa satnom osnovom, a plodište koje je bilo u LR-nastavku iznad matčne rešetke. Iz plodišnog LR-nastavka valja istresti sve pčele ispod matične rešetke zajedno s maticom. Ako ste dobro slijedili sve ove upute, za par dana ovaj će nastavak biti potpuno izgrađen i zanesen – spreman za slijedeću pašu.  

PROLJETNI RAZVOJ U FARRAROVIM KOŠNICAMA: zbog niskog okvira mlada i zdrava matica brzo zanese i tako zajednica i bez pčelareve intervencije pravovremeno zauzme prazan prostor. U fazi proljetnog razvoja kad krene cvatnja voćaka, pa raste broj mladih pčela, unos peludi i nektara, pravo je vrijeme za gradnju saća, odnosno za dodavanje satnih osnova. Dodajemo cijeli nastavak između 2 nastavka s leglom, u sredinu tog nastavka stavljamo 1 okvir poklopljenog legla. Da ne bi došlo do prestanka unosa, Josip Križ preporučuje dodati pogaču, ali ponavlja: „Nije važan tip košnice kojom pčelarimo, već kakvu zajednicu imamo u košnici! Josip Juričić, pčelar iz Delnica na web-stranicama svoje udruge iznosi svoja iskustva: „Tako se pčele brzo razvijaju i pčelci porastu u visinu do 6 nastavaka. Ukoliko krene kakva paša, gornji će se nastavak puniti medom, a leglo je prisiljeno spuštati se u niži nastavak. Ako je paša kratka, gornji će nastavak (s poklopljenim medom) biti brzo spreman za vrcanje, a kod intenzivnije paše će i nastavak ispod gornjeg (s dozrelim medom za vrcanje) biti pun nedozrelog meda.“ Nadalje isti autor tvrdi da zbog niskih okvira, matica jako dobro prelazi iz nastavka u nastavak i gore i dolje, pa u normalnoj i jakoj paši  nije potrebno koristiti matične rešetke (što je jedan posao i oprema manje!).

ZIMOVANJE U FARRAROVIM KOŠNICAMA: Josip Križ upozorava da zbog niskih okvira i zimovanja na 3 – 4 nastavka, valje biti itekako oprezan u pripremama Farrarovih košnica. Ne smijemo zaboraviti da med iz plodišta pripada isključivo pčelama i da nipošto ne smijemo ostaviti pčele bez meda koji im je izvor energije i proteina. Uz zdravstveno stanje, ta je hrana presudni uvijet za prezimljavanje i brzi proljetni razvoj. Zato nemojmo biti lakomi – tako kažnjavamo pčele ni krive ni dužne, te dovodimo u pitanje preživljavanje te zajednice! A što je važnije: opstanak pčela ili profit? Kao savjestan i odgovoran pčelar Jospi Križ svojim pčelama u Farrarovim košnicama ostavlja pun nastavak meda, a kad jačih zajednica i 2 nastavka. Miče matičnu rešetku i svodi zajednicu na 3 – 4 nastavka, prazan nastavak s praznim svijetlim saćem stavlja na podnicu, na njega 2 plodišna nastavka i nastavak s 15 – 17 kg meda.

OSNOVE 4

DEZINFEKCIJA je tehnološki postupak uklanjanja, odnosno uništavanja patogenih mikroorganizama kako bi se materijal učinio nezarazan (neinfektivan) za ljude i životinje.

DEZINFICIJENS je sredstvo za dezinficiranje materijala koje mora imati brz i jak mikrobicidni učinak širokog spektra. Poželjno je da bude stabilan prema fizikalnim, kemijskim i biološkim utjecajima i dobro topljiv, a ne smije biti toksičan i intenzivnog mirisa. Pčelari zimi, kad nema radova na pčelinjaku, popravljaju svoju opremu i spremaju novu za uporabu u proljeće, pa između ostalog vrše i dezinfekciju košnica. I dok će starije generacije pčelara tvrditi da je najbolji način dezinfekcije otvorenim plamenom pomoću ručne let-lampe po zidovima košnice, mlađi su pčelari skloniji metodama uz pomoć kemijskih sredstava.

Sve košnice koje povlačimo s pčelinjaka u rezervu (skladište) prvo treba dobro mehanički očistiti: sa zidova košnica ostrugati  vosak i propolis pomoću čelične četke i lopatice (špahtle). Nećemo postići željeni učinak ukoliko plamenom prelazimo preko voska i propolisa – plamenom treba ići na čisto drvo! Naročito je važno plamenom dezinficirati sastave nastavaka.

Najvažniji dezinficijensi, odnosno kemijski spojevi koji se koriste za dezinfekciju košnica su:

–         klorni preparati: hipokloriti, kloramini, izocijanurati

–         jodni preparati: jod, jodofori

–         lužine: natrijev hidroksid ili amonijak

–         kvarterno amonijevi spojevi

–         fenol (klorheksidin acetat)

–         aldehidi: glutaral aldehid, glioksal

–         amfoliti (mogu se ponašati i kao kiselina i kao lužine)

–         plinovi (etilen oksid)

–         oksidacijska sredstva (vodikov peroksid, peroctena kiselina)

SPOROTAL 100 je baktericidno, fungicidno i virucidno dezinfekcijsko sredstvo na bazi klora i klornih preparata. U pčelarstvu se koristi kao vodena otopina u koncentraciji od 1 – 3 %, a kao 4%-tna otopina služi samo za uništavanje gljivica. Ima odlična germicidna svojstva već na sobnoj temperaturi 18 – 20*C nakon 15 – 30 minuta.

DIOXY ACTIV SUPRA je dezinficijens novije generacije na bazi klornog dioksida. Koristi se za dezinfekciju kompletne opreme, alata i pribora, prijevoznih i transportnih sredstava, radnih površina (stakla, zidova, podova, sanitarija) i prostora. Za dezinfekciju košnica koristi se koncentrat razrijeđen s vodom u odnosu 1:1000 (prskati više puta unutarnji i vanjski dio). Ispiranje nije potrebno. Dezinfekcija je moguća i isparavanjem. Ovisno od načina i stupnju onečišćenja vrijeme djelovanja je od 1 – 30 minuta.

ECOCID S je dezinfekcijsko sredstvo širokog spektra na bazi kalijevog peroksimonosulfata i dodecilbenzenosulfonata, sulfaminske kiseline i pomoćnih tvari. Brzo i učinkovito uništava sve poznate patogene viruse, bakterije i gljivice. Radna otopina se koristi u obliku spreja, maglice, kupke i barijera. Za tretiranje se koristi 0,5 – 3%-tna otopina ovisno o stupnju onečišćenja u trajanju 10 do 60 minuta.

IZOSAN G djeluje baktericidno, virucidno i fungicidno. Sadrži 100% granulat natrijevog dikloroizocijanurat dihidrata, a osim za dezinfekciju podova, zidova, opreme i pribora služi i za vodu. Koristi se 1 – 2 g granulata na 5 l vode (jednokratno ili višekratno) bisanjem, prskanjem ili uranjanjem 3 – 120 minuta bez ispiranja vodom.

KAUSTIČNA SODA se koristi  dezinfekciji košnica u koncentraciji 2 – 4 %. Metalna posuda (bačva) se prereže na pola (na otvorenom!), postavi na 4 bloka, u nju se ulije 50 l vode i 2 kg sode, zapali vatra ispod i uz pomoć kliješta ulaže kompletan nastavak (okvire smo prethodno vezali konopcem!). Košnicu držim u kipućoj vodi oko 5 minuta, zatim je isperemo mlazom vode i ostavimo sušiti. Soda ulazi u sve pore drveta i čisti tamo gdje plamen ne može. Soda uništava sve organizme i sva jajašca štetnika (preneseno s «Pčelarskog leksikona»)

 

 

 

 

2 comments on “OSNOVE TEHNOLOGIJE

  1. Pingback: Virtualna pčelarska školica | Pčelarski centar "Batinić"

  2. Poštovani, odnedavno sam se počeo baviti sa pčelama i za sada imam četri košnice. Počeo sam iz hobija i nemam puno znanja o pčelama, ali volim pčele i što je najglavnije nisam alergičan na ubod.Već sam izprova i za ovo malo vrimena imao sam više uboda i samo malo pocrveni i kasnije malo svrbi i to je to.Pregledao sam dosta Vaše stranice i ima vrlo lijepih i poučni slika i tekstova i na tom se zahvaljujem srdačno.No meni trebaju alatke koje sam vidio na Vašim stranicama .Zanimame gdje ja to mogu nabaviti kupiti bolje rećeno? Zamolio bih Vas da mi pošaljete adresu za te alatke i gdje ih mogu kupiti.Pozdrav, iz Zadr. ,

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s