PRAKTIČNA ISKUSTVA

pcelarski-radovi-u-decembru

PČELARSKI RADOVI U PROSINCU

Kako je prosinac prvi mjesec kalendarske zime, prosječne temperature  u većem dijelu Hrvatske su pozitivne, što je izraženo u zadnjih nekoliko godina. Na jugu zemlje temperature se kreću od 10 – 15*C, na istoku, sjeveru i sjeverozapadu iznose od 3 *C do -2*C, a u visokim planinama i nešto niže. U isto vrijeme prouzročeno nekim toplim valom, temperatura može dosegnuti i do 15, 16*C što omogućava pčelama napuštanje zimskog klupka i letenje. Količine oborina su znatne – u južnoj Hrvatskoj su češće kiše, a u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj, posebno u planinskim krajevima, bude snijega.  Prosinac je mjesec s najkraćim danom, najviše oblačnosti i maglovitosti i najmanje sunčanih sati u godini.

Kao i prošlih mjeseci, ovo je vrijeme mirovanja pčela. Prije nego padne snijeg obično bude lijepih i toplih dana i dođe do izlijetanja pčela što će biti od velikog značaja za uspješno zimovanje. Ovo je vrijeme da napravimo posljednji tretman protiv varoe ako to već prije nije učinjeno. Kako su zajednice dobro uzimljene i poduzete su sve mjere za njihovo uspješno zimovanje, pčelar treba s vremena na vrijeme obići pčelinjak i odstraniti eventualne propuste. Ozbiljna opasnost za opstanak pčela je njihovo uznemiravanje i raspuštanje zimskog pčelinjeg klupka koje može nastati potresom košnice izazvanim stokom, ljudima, miševima u gnijezdu, niskim granama koje udaraju po košnicama itd. Preko zime pčelar treba popraviti oštećene nastavke  i pripremiti nove, a isto tako napraviti nove okvire i u njih uvući žicu. Zimski mjeseci su najpovoljniji i treba ih iskoristiti za pčelarsku edukativnu aktivnost. Da bi se povećala pčelarska kultura, što je od posebnog značaja za napredak u pčelarstvu, potrebno je da stariji i iskusniji pčelari prenose svoja znanja i iskustva mlađima.

 IZVOR: I. Tucaković, J. Križ, M. Barać: „Pčelarski radovi po mjesecima“ 

tretiranje-oksalnom-kiselinom-naslovnica

TRETIRANJE PČELINJIH ZAJEDNICA OKSALNOM KISELINOM

Prema naputku Hrvatskog pčelarskog saveza u vezi smanjenja broja varoe u pčelinjim zajednicama, svi pčelari  moraju  uraditi  ljetno i eventualno dodatno (nije obavezno) ljetno tretiranje i zimsko tretiranje. U vezi evidencije tretiranja i upotrebe VMP, pčelari imaju 2 obrasca u koja se upisuju slijedeći podaci: Obrazac 1 – upisuje se evidencija korištenja veterinarsko (VMP)medicinskih proizvoda na pčelinjim zajednicama i Obrazac 2. – upisuje se kontrola pada varoe. Čuvanje evidencije obavezno je u razdoblju od 5 godina.  Zimsko tretiranje  pčelari obično počinju kada  je prošao minimalno 22 dana  od prvog mraza. Kako nam u razgovoru objašnjavaju iskusni pčelari: prema naputku HPS-a, mi uradimo ljetno tretiranje zbog smanjenja broja varoe sa preporučenim lijekovima (ove godine odobreno 5).  U aktivnoj sezoni (medenja), svaka naša pčelinja zajednica ima i po  jedan okvir građevnjak (prvi puta stavimo kada počinje cvjetanje voća, onda ima dosta mladih pčela koje imaju nagon za lučenje voska), gdje varoa voli zalijegati u leglu gdje su trutovi, na taj način i biološki smanjujem broje varoe. Kada više nema legla idemo sa zimskim tretiranjem i to sa oksalnom kiselinom koja se pokazala  učinkovito u pčelinjim zajednicama u Europi,SAD-u i Novom zelandu. Zajedničko je prema svim kiselinama  da je korozivna na ekološki  materijal. Štetna je ako se proguta, udiše ili apsorbira kroz kožu. Razrjeđene forme imaju smanjeno korozivno djelovanje. Istraživanja su pokazala ako se koristi vrlo mala doza kiseline( tri posto) ,ista će oštetiti  samo rilo varoe i na taj način sprječava  varoi sisanje hemolimfe na pčeli. Za to je najbolje koristiti oksalnu kiselinu u zimskom (dnevna temperatura od 0 do 5 stupnjeva, kada su pčele u klupku) periodu kada nema legla,a   potrebno je samo jednom koristiti, jer se pčelama može naštetiti kod neprekidne upotrebe ili prevelikog korištenja. Kao što je poznato oksalna kiselina ne prolazi kroz vosak, te na taj način ne može ubiti varou u poklopljenom leglu, ista se ne otapa u medu, ako se nesavjesno upotrebljava može dovesti do ne prihvatljivo visokih nivoa kiseline u medu. Pčelar oksalnu kiselinu treba koristiti samo kao dio procesa objedinjene borbe protiv varoe. Ovo se bazira na znanju da varoa neće biti potpuno uništena u košnici, odnosno  pčelinjoj zajednici, ali se može držati ispod nivoa koji uzrokuje oštećenje pčelinjeg društva.

Priprema oksalne kiseline za ukapavanje/špricanje:

Potrebna je oksalna kiselina, destilirana voda i šećer. Prema preporuci otopina mora sadržavati 3 % oksalne  kiseline. Postupak izrade otopine: 33 g oksalne, 0,5 litre destilirane vode i 500 g šećera. Vodu zagrijemo na 35-37*C u koju usipamo i otopimo šećer. U tako pripremljenu otopinu lagano dodajemo oprezno oksalnu kiselinu. Pripremljenu otopinu najbolje je čuvati u posudi koja  ne gubi temperaturu.

Primjena ukapavanja  oksalne kiseline po ulicama

Otopinu oksalne kiseline moguće je primijeniti  ukapavanjem tekućine po ulicama (između okvira) direktno po pčelama. Za ukapavanje mogu se koristiti veće injekcije (preciznije) ili još jednostavnije – priručne štrcaljke kojom se može proći sve košnice što je važno ukoliko se na pčelinjaku nalazi veći broj košnica. Vrh (izlaza) štrcaljke podesi se tako da se ne stvara magla, već da tekućina slobodno izlazi u laganom mlazu. Ukapavanje otopine između ulica je maksimalno 5 mililitara. Ako zajednica ima  6 ulica pčela, za to je potrebno maksimalno 30 mililitara otopine. Pčelar treba pripremiti po zajednici minimalno 40 mililitara otopine x broj zajednica. Lako je izračunati, ako pčelar  na pčelinjaku ima 25 ( potrebno 33 g oksalne kiseline, 0,5 litre destilirane vode, 0,5 kg šećera) pčelinjih zajednica onda mora pripremiti 1 litru otopine, ako ima 50 (66 grama oksalne, 1 litra destilirane vode i 1 kg šećera) pčelinjih zajednica onda mora pripremiti 2 litre otopine. Pripremljenu otopinu najbolje je upotrijebiti u roku  6 sati.

Oprez prilikom tretmana oksalnom kiselinom

Tretiranje se obavezno radi uz upotrebu zaštitnih rukavica, zaštitnih naočala, maske i u prikladnoj radnoj odjeći.

 Pripremio i slikao: Milan Kramer, UP SiB „Radilica“ Osijek

iskuhavanje-u-kausticnoj-sodi-slika

ISKUHAVANJE  OKVIRA U KAUSTIČNOJ SODI

Topljenje voska i iskuhavanje okvira jedan je od najprljavijih pčelarskih radova koji ni jedan pčelar ne voli ali ipak to mora uraditi. Postoji više načina da se otopi vosak,ljeti pomoću sunčanog topionika  u kojem se otapaju zaperci i okviri građevnjaci. Ostali topionici više-manje rade na isti postupak(prema izvoru topline:drva,plin),gdje je cilj da  se sa okvira otopi saće, a okviri ostanu upotrebljivi  za slijedeću pčelarsku   sezonu.  Trenutno  je najpopularniji parni topionik, kako nama je objasnio pčelar hobista Stipica Čičak iz Petrijevaca, u pčelarskim vodama sam 4 godine, posjedujem 25 pčelinjih zajednica u LR košnicama. Došlo je vrijeme da  pretapam staro saće(prema DPP,treba svake godine zamijeniti 30 posto saća), u razgovoru sa  članovima iz mog udruženja UPSiB “Radilica“ preporučili su mi i posudili  parni topionik(okrugli) u koji može stati 14 okvira u jednoj seriji  za otapanje voska.  Vrijeme  otapanja voska kod žutog (jednogodišnjeg loše izgrađeno)saća je cca 40 minuta, a kod starog  saća (u kojem su izlazile generacije pčela) potrebno je dobrih 60 minuta. Poslije vađenja  okvira iz topionika na istima ostaju tragovi voska, droždine (iz koje su izlazile generacije pčela), propolisa, pa sam poslušao iskusne pčelare da je takve okvire najbolje iskuhati u otopini vode u kojoj se nalazi kaustična soda.

Iskuhavanje okvira

Za iskuhavanje okvira prema savjetu Čićka najbolje je da  dvije osobe zajedno rade taj posao,a postupak je slijedeći:potrebno je imati posudu(bure) zapremine 200 litara, postolje na kojem stoji bure,izvor topline(najbolji  plin iako  se mogu koristiti i drva), kaustična soda,zaštitne rukavice, tekuća voda i okviri.

Postupak iskuhavanja okvira: u bure se ulije 150 litara vode,  doda se 3 ( preporuka je od 1 do 3 ) posto kaustične sode, poklopi se, upali  se izvor topline i čeka se minimalno 2,5 sata dok  otopina ne počne da vrije. Skine se poklopac i stavi se 16 okvira u bure složenih u križ. Na gornji okvir stavi se daska i cigla da može pritisnuti okvire ispod vode. Poklopi se i čeka se 10 minuta (prema iskustvu iskusnih pčelara to je  dovoljno vremena da otopina  skine sa okvira vosak,nečistoću i eventualno propolis),jedna osoba  skida poklopac ,na rukama  nosi zaštitne rukavice,vadi okvire iz bureta te ih nosi  na ispiranje tekućom vodom, dotle druga osoba  priprema slijedeću „turu“ okvira za iskuhavanje.  Oprani okviri od otopine u kojoj je bila kaustična soda najbolje je složiti u križ i odložiti pod nadstrešnicu gdje mogu ostati nekoliko mjeseci da se prirodno osuše. Kada su se okviri osušili pčelar postavlja žicu u novi „reparirani okvir“, ako je žica bila od inoxa onda istu može samo dotegnuti i okviri su spremi za utapanje satne osnove i  novu pčelarsku sezonu.

Pripremio i slikao: Milan Kramer, predsjednik Udruge pčelara Slavonije i Baranje „Radilica“ Osijek

pst-pcele-zimuju

PČELARSKI RADOVI U STUDENOM

Studeni je posljednji jesenski mjesec. Karakteristika studenog je brza promjena temperature, posebno noćnih, kada se prosječne temperature u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj kreću od 4 do 6*C, a u južnim krajevima oko 8 do 10*C. Oborine su česte u obliku kiše, ali ponekad već početkom mjeseca može pasti snijeg. Vjetrovi pušu pretežno sa sjeveroistoka. Sunčanih je sati vrlo malo jer su dani sve kraći.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?

U prirodi se već osjeća nastupajuća zima. Nema više nikakvog bilja koje cvate. U većem dijelu dana pčele su u klupku koje se formira uglavnom na praznim čelijama saća iz kojih je izašlo posljednje leglo, a klupko uvijek bude blizu ulaza u košnicu. Kada zatopli u nekim danima pčele to dmah iskoriste, raspuštaju klupko i kreću u posljednji jesenski izlet. Ovo je izuzetno korisno, ne samo za starije već i za mlade pčele iz posljednjeg legla, jer na taj način prazne crijeva i olakšaju zimovanje. Kod jakih pčelinjih zajednica zimsko se klupko formira čim vanjska temperatura zraka padne ispod 8*C, kod srednjih ispod 10*C, a kod slabih ispod 13*C.

ŠTO JE ZIMSKO KLUPKO KOD PČELA?

Zimsko klupko je važan biološki moment adaptacije što pčelama njegova okrugla forma i kompaktna zbijenost osigurava najekonomičnije i uspješno održavanje temperature u zimskim uvijetima i s minimumom fizičkih napora tijekom svih 4 -5 mjeseci. Fiziološko stanje pčela koje zimuju, posebno onih iz jesenjeg legla, također je prilagođeno nadolazećem zimovanju. U odnosu na ljetne pčele kod ovih su mliječne žlijezde i masno tkivo bolje razvijeni, a u njima su veće količine pričuva bjelančevinastih tvari i masti. Postotak suhe tvari u tijelu ovih pčela je veći jer imaju i veću količinu hranjivih tvari, a ukupna količina vode u njihovim tkivima je manja. Osim toga u hemolimfi pčela se povećava količina običnog šećera – glukoze. Sve je ovo važno za prilagodbu pčela zimovanju jer kako kod pojedinih jedinki tako i kod pčela smanjuje točku smrzavanja tjelesnih tekućina i osigurava pričuve hranjivih tvari.

ŠTO PČELAR MORA RADITI?

Dolaze hladniji dani i pčelama je potrebno osigurati mir i zaštitu. Pčelar sređuje podatke i bilješke ukoliko ih je vodio tijekom sezone. Ako su košnice uređene i pčelinje zajednice jake, a pčelinjak smješten u zavjetrini i mirnom mjestu, nema potrebe za nekim posebnim utopljavanjem. Posljednji i topli dani u studenom omogućavaju pčelaru da obavi završne poslove oko pčelinjih zajednica i da ih pripremi za zimu. Sada je i vrijeme da se napravi i zimsko tretiranje protiv varoe, jer sad u zajednicama nema legla i to je vrijeme kada jednim d sistemika možemo uništit odnosno smanjiti na najmanju moguću mjeru kako bi zajednice što mirnije zimovale.

Čak i u najtoplijim krajevima Hrvatske u kojima pčelinje zajednice i u listopadu još intenzivno njeguju leglo, pčelari u studenom konačno trebaju pripremiti pčelinje zajednice za zimovanje. Prvo treba pregledati ispravnost krovova košnica, a u krajevima gdje pušu jaki vjetrovi preko njih trevba staviti teške predmete – kamen i sl. ako je propušteno ili zaboravljeno, treba staviti i to obavezno češljeve protiv miševa nakon što se dobro pregleda sve da već kojim slučajem nije ušao u koju košnicu. Pčelinjim zajednicama treba osigurati mir, pa se pečelinjak osigurava tako da na njega ne mogu ući domaće i divlje životinje. Jako je važno da pčelinjak bude zaštićen od jakih hladnih vjetrova, da je smješten u zavjetrini ili da bude ograđen nekom ogradom, visokom 1,5 – 2 m. u studenom treba počistiti i urediti pčelarsko skladište. Staro  crno saće treba pretopiti, a taj vosak što prije zamijeniti za satnu osnovu jer najbolje je da osnova prije stavljanja u košnicu na gradnju odstoji bar 2 – 3 mjeseca. Svjetlo i još uporabljivo saće treba spremiti i dobro zaštititi od voskovog moljca. Također je i u pčelarskom skladištu potrebno preduzeti mjere protiv ulaska glodavaca. U pčelarskim udrugama treba održavati edukativna predavanja, tribine, radionice i druge pčelarske skupove u nastupajućem zimskom vremenu.

IZVOR: I. Tucaković, J. Križ, M. Barać: „Pčelarski radovi po mjesecima“

uzimljavanje-pcelinjih-zajednica-naslovnica

UZIMLJAVANJE PČELINJIH ZAJEDNICA

Uzimljavanje u 2 i više nastavaka

Jake pčelinje zajednice u košicama nastavljačama čije pčele pokrivaju 10 – 13 i više okvira, uzimljuju se u 2 nastavka. U gornjem nastavku treba imati 12 – 15 kg meda, a u donjem 7 – 10 kg, također i 3 – 4 okvira s peludi. Ovi okviri moraju biti postavljeni prema sredini nastavka, da bi ih pčele pokrile. Na ovaj se način klupko formira uglavnom na praznijim okvirima u donjem nastavku i djelimično na donjem dijelu u gornjem nastavku. Zahvaljujući prostoru između gornjih i donjih okvira, pčele lako prelaze iz jednog u drugi međuprostor, a također i s periferije prema unutrašnjosti klupka i obrnuto. Prilikom zimskog premještanja pčelinjeg klupka ono se kreće prema gore, gdje je zrak topliji i gdje je u stalnom dodiru s hranom. Zahvaljujući toplini u gnijezdu i boljem pristupu toplome medu i peludi, pčelinja zajednica počinje se razvijati rano, već u drugoj polovini zime. Ovako jaka zajednica prezimi uz gotovo nikakav gubitak pčela i najhladniju zimu. Zajednice srednje jačine sa 7 – 9 ulica zaposjednutih pčelama bolje je uzimiti s nastavkom punim meda (12 – 15 kg meda) koji se stavlja na plodište prvog nastavka s ukupno 18 – 20 kg hrane u košnici. Slabije zajednice se ostavljaju zimovati na jednom nastavku, u onom s više hrane (najmanje 12 – 15 kg) s tim što se kod najslabijih zajednica gnijezdo suzi na manji broj okvira i ograniči se pregradnom daskom. Ako je broj košnica velik, procjena količine meda u nastavcima može se napraviti bez pregleda svakog okvira posebno, ručnim podizanjem cijelih nastavaka. Procjenu je najjednostavnije napraviti na način da se izvaže svaka košnica koja bi trebala imati na 2 nastavka 45 – 50 kg.

Uzimljavanje pomoćnih zajednica – nukleusa

Pomoćen zajednice možemo uzimiti po 2 – 3 u jednoj košnici, koja je dobro pregrađena, s tim što svaka takva zajednica ima poseban ulaz na raznim stranama košnice. Za ovu svrhu najpogodnija je LR košnica, koja se može podijeliti na 3 dijela s po 3 okvira, od kojih 2 imaju prednji ulaz, a jedna stražnji ili bočni. Takvi nukleusi stavljaju se na neku jaku zajednicu, ali se odvoji poklopnom daskom na kojoj se otvaraju leta na različitim stranama. Također i u AŽ košnici možemo u medištu uzimiti slabiji nukleus. Na ovaj način osnovna zajednica grije ovako male zajednice. Okviri ovakvih zajednica moraju biti dobro pokriveni pčelama i imati najmanje po 2 kg meda ili ukupno 5 – 8 kg što ovisi o broju okvira u nukleusu. 1 – 2 okvira trebaju biti s peludi i oni se stavljaju k toplijoj unutrašnjoj strani. U proljeće možemo koristiti matice, ako nam zatreba ili se takve zajednice dalje razvijaju kao produktivne u cilju povećanja broja pčelinjih zajednica na pčelinjaku.

IZVOR: I. Tucaković, J. Križ, M. Barać: „Pčelarski radovi po mjesecima“

pcelarski-radovi-u-listopadu

ŠTO PČELAR MORA RADITI U LISTOPADU?

Kako je pčelar napravio sve potrebno za jesenski razvoj i stvaranje zaliha hrane kod pčelinjih zajednica, sada je vrijeme i da ih uzimi. Uzimljavanje treba napraviti najkasnije do kraja listopada. Na ulaze košnica moraju se postaviti češljevi protiv voluharica i miševa. Moramo dobro provjeriti krovove košnica da kojim slučajem ne cure. Provjerava se i ispravnost i zaštićenost košnica. Mora se osigurati mir na pčelinjaku, a naročito ga zaštititi od domaćih i divljih životinja. Neke od lijepih dana možemo iskoristiti za posljednji letimični pregled kao i procjenu pričuve hrane. U ovom mjesecu treba i dalje poduzimati mjere u borbi protiv varoe. Trebalo bi prisustvovati pčelarskim izložbama, edukativnim predavanjima na onim manifestacijama koje organiziraju sami pčelari.

Poslije jesenjeg razvoja, treba obaviti glavni jesenski pregled pčelinjih zajednica. Takvim pregledom treba utvrditi stanje i spremnost za zimovanje, poslije čega se pristupa uzimljavanju. Jesenji pregled i uzimljavanje u istočnoj, sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj treba napraviti najkasnije do polovine listopada kada su matice već prestale polijegati jaja, a posljednje leglo je izašlo ili su ostale jako male površine na nekim srednjim okvirima s poklopljenim leglom. Prilikom pregleda utvrđuje se snaga pčelinje zajednice, prisutnost matice, količina i kvaliteta hrane. Prilikom uzimljavanja u LR i AŽ košnicama jakima se smatraju one zajednice koje imaju više od 7 do 8 okvira pokrivenih pčelama. Slabe su one zajednice koje imaju manje od 4 do 5 okvira pokrivenih pčelama. Ovakve zajednice već je prije trebalo spojiti, a ne ih nikako uzimljavati. Pčelinje zajednice treba uzimiti s mladim maticama dobrog porijekla. Matice koje su starije od 2 godine sigurno su iscrpljene i često se događa da uginu preko zime uslijed čega se klupko poremeti, a zajednica djelimično ili potpuno propadne. Pčelinja zajednica čija matica ugine preko zime, u rano proljeće postane trutovska zajednica, ukoliko se pravovremeno ne doda matica ili spoji s drugom zajednicom. Zato je najbolje prije uzimljavanja zamijeniti sve sumnjive i stare matice mladim maticama, ukoliko to nije napravljeno ranije. Zamijenjene stare matice, ukoliko još dobro polažu jaja, čuvamo kao pričuvne ili pomoćne matice za proljeće. Pčelinje zajednice ne treba uzimljavati s nesparenim maticama, jer će one sigurno postati trutuše i polagati samo neoplođena jaja.

Količina i kvaliteta hrane je od najveće važnosti za uspješno zimovanje pčelinjih zajednica. Sve ovisi o tome kako su okviri napunjeni medom i na koliko okvira će se zajednica uzimiti, u gnijezdu LR ili AŽ košnice treba biti najmanje 10 – 15 kg meda, uzevši u obzir jačinu pčelinje zajednice kako i karakteristike zime u mjestu gdje zimujemo. Svaki okvir bi trebao imati najmanje 1,5 – 2 kg meda. Na ovaj način pčelama se u pojedinim okvirima osigurava hrana do kraja zime kao i kretanje klupka po visini okvira i to kako pčele troše med. kada ima okvira s malo meda i kada se zimi potroši sva hrana, pčelinje se klupko može razdvojiti i pčele mogu krenuti u 2 različita smjera, prema ostalim okvirima s medom, uslijed čega zajednica ugine. Ako klupko krene u jednom smjeru i prilikom prijelaza preko praznog saća naglo zahladi, tada se klupko zaustavlja i ubrzo zatim pčele počinju umirati od gladi, iako u drugim okvirima može biti puno meda. Med kao zimska hrana mora biti nektarni, tekući i prije svega dobro poklopljen. U gnijezdu treba biti 2 – 3 okvira peludi. Prilikom uzimljavanja ne ostavljaju se cijeli okviri s peludi jer ga pčele preko zime ne mogu dobro pokriti i on se tada upljesnivi. Najbolje je kada je pelud zaliven medom i pčele ga poklope. Takvi se okviri lako prepoznaju, teži su i kada se pogledaju prema svjetlosti, pelud ne propušta svjetlost. Neki pčelari koriste razne utopljavajuće materijale, što je čista zabluda: pčele u zimskom razdoblju  ne griju cijeli volumen košnice već samo klupko. Prema tome ne traba izmišljati  nikakva utopljavanja, jer u to vrijeme pčelama treba osigurati samo 3 uvjeta: mir, dovoljno kvalitetne hrane i dobro ih istretirati i očistiti od nametnika i nikakvih problema neće biti. Raznim utopljavanjem možemo napraviti veliku štetu, npr. prouzročiti veliku vlagu u košnici i kada se to dogodi pčele sigurno propadaju. Od jake zime nikada ni jedna zajednica nije propala jer pčela podnosi ekstremno visoke i niske temperature čak i do +/- 50*C uz uvjet kao što je već rečeno da zajednica ima mir, hranu u dovoljnim količinama i da je zdrava. Preko zime košnice trebaju biti letima okrenute prema jugu ili jugozapadu kako bi se zaštitile od hladnih sjeveroistočnih i sjevernih vjetrova i da bi se bolje grijale na podnevnom suncu. Na ovaj se način pčele potiču na češći pročisni let.

IZVOR: I. Tucaković, J. Križ, M. Barać: „Pčelarski radovi po mjesecima“

utjecaj bespašnog razdoblja na razvitak pčelinjeg društva

UTJECAJ BESPAŠNOG RAZDOBLJA NA RAZVOJ PČELINJE ZAJEDNICE

  Posljednjih nekoliko godina u mnogim krajevima naše zemlje, a naročito na stacionarnim pčelinjacima, bilo je više uginuća pčela i pčelinjih zajednica nego prijašnjih godina. Mnogi istraživači kao i iskusni pčelari navode brojne uzroke, ali ako bi se među njima mogli izdvojiti oni na koje može svaki pčelar utjecati, onda bi tri glavna uzroka bila slijedeća: jakost pčelinjih zajednica, količina i kvaliteta pričuvne hrane i količina peludi u pčelinjoj zajednici u tijeku pripreme za zimu (tijekom srpnja i kolovoza) te tijekom zime. U većini naših krajeva, gdje se pčelari stacionarno i gdje su srpanj i kolovoz bespašni, pripreme pčelinjih zajednica za zimu, počinju nažalost tek početkom kolovoza, umjesto da se počne najkasnije u prvoj polovini srpnja. Posljedice takvog ponašanja najbolje se mogu vidjeti analizom uvjeta pčelarenja u nekim krajevima u 2008. godini. Glavna paša prošle sezone je bila jako slaba, tako da meda nije bilo dovoljno ni za pčele, a ni za pčelara. U tijeku lipnja unosa nektara bilo je jedva dovoljno za pčele, a tijekom bespašnog srpnja nije bilo gotovo nikakvog unosa što je utjecalo na to da su pčelinje zajednice jako oslabile.

      U oslabljenim zajednicama tijekom srpnja matice jako smanjuju intenzitet polaganja jaja, tako da krajem mjeseca nema dovoljno legla, naročito zatvorenog, iz kojeg se treba u prvoj polovini kolovoza izleći najmanje oko 20.000 mladih pčela. Njihov osnovni zadatak je da kvalitetno njeguju leglo iz kojeg će se izleći zimske pčele i da sakupe i pripreme dovoljno pričuve meda i peludi ne samo za pripremu pčelinje zajednice za zimu, već i za uspješno zimovanje. Kada su normalni uvjeti pčelarenja i kada tijekom srpnja ima unosa nektara, pred kraj mjeseca u LR košnici, treba imati 6 do 7 okvira legla, a u bespašnom srpnju jedva je bilo oko 3 do 4 okvira. Ovako oslabljene zajednice u bespašnom srpnju nastavljaju slabiti tijekom kolovoza. U tako oslabljenoj zajednici, leglo su njegovale slabe ljetne pčele sa nedovoljnim brojem mladih pčela, što je negativno utjecalo na kvalitetu tog legla, pa su se iz njega izlegle nedovoljno kvalitetne zimske pčele, nedovoljno vitalne, kraćeg životnog vijeka i podložnije obolijevanju. Tijekom kolovoza, kako nije bilo dovoljno unosa peludi i nektara, pčelari su bili prisiljeni prihranjivati pčelinje zajednice šećernim sirupom što je dodatno iscrpljivalo pčele već u nedovoljno jakim zajednicama. Pojedini manje iskusni pčelari očekivali su da će u rujnu zamediti neke kasnocvjetajuće biljke, što bi koliko – toliko popravilo stanje u pčelinjim zajednicama u pogledu pričuve hrane, pa su zbog toga odgađali prihranjivanje. Međutim, u rujnu se rijetko događa da nešto značajno zamedi pa su pčelari bili primorani osigurati dovoljne količine hrane za zimu. To je prouzročilo dodatnu nevolju. Prihranjivanje pčelinjih zajednica šećernim sirupom u rujnu, kada ima sve manje ljetnih, a sve više mladih zimskih pčela, pogubno djeluje na mlade pčele jer se preradom sirupa toliko istroše da jedva dočekaju zimu. Tijekom bespašnih mjeseci; kolovozu i rujnu, u slabijim zajednicama, matica jedva uspijeva osigurati leglo iz kojeg će se izleći i ući u zimu s najviše 10.000 mladih zimskih pčela.

     U jakim pčelinjim zajednicama matica prestaje polagati jaja u listopadu, a u slabijim zajednicama i do kraja studenog što nazivamo zakašnjelo jesensko leglo. Njegovanje takvog zakašnjelog legla kao i preranog zimskog legla zahtijeva veliku potrošnju hrane i zbog potrebe održavanja više temperature u leglu i to oko 35 ºC što jako brzo iscrpljuje pčele. Povećanjem legla u slabijim zajednicama pored povećanja potrošnje hrane, povećava se i vlažnost zraka, što dodatno opterećuje pčele. Sve ovo dovodi, na kraju, do velike iscrpljenosti pčela i njihovog velikog stradavanja tijekom zime. U slabijim pčelinjim zajednicama tijekom zime pčelinje klupko bude relativno malo, pa se često događa da ono gubi kontakt s hranom, koja je smještena lijevo ili desno od njega. Krećući se prema gore za hranom, pčele će potrošiti pričuve iz medene kape i doći na satonoše. Ako pčelar tada ne reagira dodavanjem pogače, takva zajednica u pravilu propada. Pčelinje zajednice koje uđu u zimu slabe sa oko 15.000 pčela, imat će velike gubitke tijekom zime i to najmanje oko 20 %, a iz zime će, ako prezimi, izaći sa jedva 10.000 do 12.000 pčela. Takve slabe zajednice teško će moći iskoristiti ranu razvojnu pašu, a bagremovu pašu će dočekati nedovoljno razvijene što će uvjetovati male ili nikakve prinose. U pčelinjim zajednicama koje u zimu uđu sa 20.000 do 25.000 pčela, potrošnja hrane bit će optimalna i to oko 1 kg mjesečno. Pčelinje klupko bude u promjeru oko 30 cm i koju god poziciju zauzme u tijeku zime uvijek će imati dobar kontakt sa skoro svim bočnim okvirima s pričuvom hrane, pa će se rijetko dogoditi da pčele potroše svu hranu iz medne kape. Pčele iz takve zajednice su krupnije, vitalnije, duže žive i teže obolijevaju. Matice u takvim zajednicama prestaju polagati jaja već u drugoj polovici listopada i nemaju produženog jesenjeg legla.

 Tekst: Josip Križ

dobra pčelarska praksa

PRIHRANA PČELA U JESEN

Prihranjivanje treba obaviti što ranije kako bi zajednice mogle razviti što više legla. Kada se na vrijeme počinje prihrana šećernim sirupom, taj sirup prerađuju uglavnom stare pčele čime se mlade pčele čuvaju od fiziološkog iscrpljivanja, a s tim mladim pčelama zajednica će biti uzimljena. Da bi se stvorile pričuve, potrebno je prije prihranjivanja maknuti treći nastavak kako bi se hrana koncentrirala tamo gdje će biti klupko. Pričuvom hrane moraju se osigurati i pomoćne zajednice (nukleusi), a slabe zajednice sa starim i lošim maticama spajaju se s jakim zajednicama. Još uvijek moramo paziti da ne izazovemo grabež. Nastavljamo i borbu protiv varoe i to samo sa kontaktnim sredstvima jer sada izlazi veliki broj mladih pčela, a matica sve manje ili gotovo ništa ne zaliježe. Sada je pravo vrijeme da varou stavimo pod kontrolu i maksimalno smanjimo njezin broj do zimskog tretmana.

Pčelinje zajednice, a to ovisi o njihovoj snazi, trebaju biti osigurane za zimsko – proljetno razdoblje sa po 15 do 20 kg meda, uglavnom poklopljenog , a isto tako i 2 do 3 okvira peludi. Ako košnica ima dva nastavka u oba treba imati 18 do 25 kg meda i 3 do 4 okvira s peludi, jer su ovakve zajednice brojčano jače. Dvije trećine hrane treba biti u gornjem nastavku, a jedna trećina u donjem. Ako zajednice nisu izuzetno jake, mogu zimovati samo u jednom nastavku s ukupno 15 do 18 kg meda, a one srednje jake sa 12 do 15 kg. Količina meda se procjenjuje „od oka“. Kada je količina hrane manja, zajednice treba prihraniti gustim sirupom (1,5 : 1) kako bi se pčelama osigurale pričuve hrane dobro bi bilo u sirup dodati po 0,3 grama vinske kiseline ili ½ žlice običnog vinskog octa na svaki kg šećera. U većim količinama kiselina bude štetna jer ona smeta djelovanju enzima invertaze, koji se nalaze u izlučevini mliječne žlijezde, zbog čega znatni dio saharoze u sirupu ostane neinvertiran. Stvaranje zaliha treba napraviti na vrijeme, nikako kasnije od prve polovine rujna, kako bi bilo poticajnog efekta i da bi se sirup mogao poklopiti do početka uzimljavanja. Na ovakav način prilikom prerade sirupa (zgušnjavanju i invertiranju) sudjeluju i stare pčele, koje će do zime sigurno uginuti. U slučaju kasnog prihranjivanja velikim količinama sirupa mlade pčele se za vrijeme prerade jako fiziološki istroše, što se kasnije odražava na duljinu njihova života kao i na hraniteljsku moć idućeg proljeća. Pčele nisu u stanju uvijek preraditi i poklopiti kasno dodani šećerni sirup. U tom slučaju takav sirup preko zime upija vlagu i vrlo lako se može ukiseliti, što kasnije izaziva proljev i veliki pomor pčela. U slučaju kasnog prihranjivanja većim količinama šećernog sirupa, iako su u jesen pčelinje zajednice jake, one prezimljuju oslabljene sa istrošenim i izmučenim dugoživućim pčelama. Takve zajednice često stradavaju od nozemoze kao i drugih oboljenja, zbog čega u rano proljeće jako zaostaju u razvoju. Pogrešna je praksa da se u jesen pčelinjim zajednicama oduzmu sve zalihe meda i to iz plodišta i da se zamjene šećernim sirupom. Cvjetni med je visokokvalitetna prirodna hrana za pčele i više od toga, bogata kako jednostavnim, grožđanim i voćnim šećerima koje organizam lako probavlja, tako i mikro i makro elementima, enzimima, organskim kiselinama i drugim korisnim sastojcima, kojih nema u običnom konzumnom šećeru. Moji pokusi, kao i oni u inozemstvu, su pokazali da samo djelomična zamjena nektarnog meda šećernim sirupom i to kada je na vrijeme obavljeno jesensko prihranjivanje nema štetnih posljedica po pčelinju zajednicu. Dozvoljeno je da se samo do 40 % meda, potrebnog za zimovanje oko 8 kg može zamijeniti, tj. da se pčelinjoj zajednici u jesen može dodati oko 4 do 7 kg šećera kao zalihu. Na ovakav način pčelinje zajednice će potrošiti sav šećer tjekom zime, a u rano proljeće za svoj razvoj će iskoristiti zalihe meda, koji je nezamjenjiva visokokvalitetna hrana. On se odnosi na krajeve gdje dosta rano dolazi glavna paša, tu je potrebno da se pčelinje zajednice što prije razviju. Sirup je najbolje davati toplog (35 do 40 ºC) i to u velikim obrocima od 3 do 4 litre. U plodištu obavezno treba biti 2 do 3 okvira s peludom. Da se pčele slabijih zajednica ne bi iscrpljivale, dobro im je za nadopunu zaliha dati okvire sa prerađenim i poklopljenim sirupom iz jakih i zdravih zajednica. Nakon svega napravljenog, procjenjuje se kvaliteta meda u okvirima. Ni u kom slučaju u gnijezdu ne bi smio ostati medun ili med od sokova grožđa ili otpalog voća, jer u takvom medu ima jako puno za pčele neprobavljivih elemenata i veliki postotak mineralnih soli, što preko zime može izazvati proljev i smrt pčela. Okviri sa medunom mogu se iskoristiti u proljeće bez ikakve opasnosti za pčele. U slučaju kada se prihranjuje kasnije, a vrijeme je već zahladilo, pčele ne mogu dobro poklopiti sirup u saću. Preporučuje se poslije osnovnog prihranjivanja još 6 do 8 večeri davati sirup u malim količinama da bi popunile i poklopile ćelije. Za vrijeme prihranjivanja leta treba smanjiti i poduzeti sve mjere protiv grabeža između pčelinjih zajednica, jer u to doba i najmanja nepažnja može izazvati grabež, a posljedice budu neprocjenjive.

IZVOR: I. Tucaković/J. Križ/M. Barać: „Pčelarski radovi po mjesecima“ (Zagreb, 2011.)

RANA JESEN U PČELINJAKU

PČELINJAK U RANU JESEN

Tijekom rujna pčelinje paše su znatno smanjene, pa su pčelari prisiljeni poduzimati odgovarajuće apitehničke mjere kako bi umanjili negativan utjecaj nedostatka paše. U pčelinjim se zajednicama smanjuje broj pčela, kao i prostor koji pčele  u košnici pokrivaju i počinje se formirati tzv. medna kapa, potrebna za prezimljavanje pčela. Radovi koji trebaju biti obavljeni u ovom mjesecu su:

  1. Nastaviti s radovima iz kolovoza koji pospješuju da se izvede što veći broj mladih pčela radilica koje će prezimiti (poticajno prihranjivanje)
  2. Osigurati pčelinjim zajednicama dovoljne količine hrane za prezimljavanje, predproljetni i rani proljetni razvoj (intenzivnija prihrana – do sredine rujna)
  3. Njega rojeva i slabijih zajednica (poticajno prihranjivanje, prebacivanje suvišnog peluda iz nekih košnica u ovogodišnje rojeve)
  4. Mlado saće složiti u krajeve košnice, a okvire s više meda i peluda pomjeriti bliže leglu (ne razdvajati okvire s leglom – hrana uvijek sa strane, prostor u košnici svesti na jačinu zajednice)
  5. S plodišta skinuti sve nastavke i polunastavke i složiti ih skladište (po potrebi ukloniti i iz plodita suvišno i staro saće)
  6. Poduzeti mjere protiv varoe, voskovog moljca u pčelinjih uši (aplikacija određenih lijekova)
  7. Poduzeti mjre u sprječavanju pojave grabeži, kao i u borbi protiv osa i stršljena (obvezno suziti leta: broj ulica u košnici = cm otvor na košnici – leto), upotrebiti boce „klopke“ za hvatanje štetnika
  8. Održavati higijensku pojilicu u ispravnom stanju (uz svakodnevnu zamjenu svježom vodom)

IZVOR: dr. sc. Goran Mirjanić: „Pčelarski priručnik“

pčelarski radovi u kolovozu naslovnica

PČELARSKI RADOVI U KOLOVOZU

Početkom kolovoza završava stara i počinje nova pčelarska godina. Od tog trenutka pčelar mora posvetiti pozornost pripremama za  uzimljavanje pčelinjih zajednica, jer od toga ovisi njihov proljetni razvoj.

Vremenske prilike u kolovozu su nalik na one iz srpnja: prosječne temperature 23 – 35*C (na jugu zemlje i preko 40*C), vlada suša uz rijetke pljuskove s grmljavinom, vjetrovi pušu samo  gorju, dani su kraći (295 – 335 sunčanih dana). Idealno bi bilo da je pčelinjak u vrijeme najvećih vrućina (11 – 15 sati) djelimično u hladu, valja osigurati optimalnu ventilaciju, pojilica mora biti ispravna (zbog visokih tempetarura i niske vlažnosti zraka), medljikovac se mora izvrcati (kako u proljeće ne bi bilo zdravstvenih problema kod pčela).

Pčelari moraju poduzeti sve neophodne apitehničke mjere koko bi se do uzmljavanja proizveo što veći broj mladih pčela radilica: prvo obaviti detaljan pregled svojih zajednica, pa treba skinuti medište i treći nastavak. Sve to obavljati ujutro ili pred večer. Zatim treba utvrditi njihovu snagu i zdravstveno stanje, postojanje i kvalitetu matice, količinu rezervne hrane, kakvoću saća, potrebu za zamjenom saća ili popravkom košnica. U plodištu zjednica mora imati 10 – 15 kg meda i 2 – 3 okvira s peludi. Pčelinje gnijezdo (prostor u kojem će pčele zimovati) treba urediti da saće ne bude ni staro  crno, ali ni sasvim mlado. Suvišno saće treba otkloniti, staro pretopiti. Starije okvire s medom i peludi treba pomjeriti prema sredini košnice, jer će se tu formirati zimsko klupko. Sve je više osa i stršljena, pa pčele treba zaštititi uništavanjem njihovih gnijezda ili postavljanjem mamaca.

 U Lici može zamediti vrijesak, u Gorskom kotaru jela, drugdje zlatošipka, čičoka i drugo korovsko bilje. Ako u blizini pčelinjaka nema livada s otavama, pčelari počinju s prihranom, jer – ako želim imati jake zajednice, pčele nam nikad ne smiju gladovati! Zato sredinom kolovoza treba davati veće količine šećernog sirupa 2:1, ali treba paziti da se ne blokira matica! Dodatni oprez – da ne dođe do grabeži (toplo je, unosa nema, pčele lete i traže bilo kakav izvor hrane)! Sirup se daje u količini 2 – 3 dcl dnevno – svaki dan! Na velikim pčelinjacima se u istu svrhu koriste pogače.

U košnici su većinom stare pčele koje treba iskoristiti da prerade sirup kako bismo poštedjeli tog posla zimske pčele (samo pčele koje se izlegu u kolovozu i rujnu mogu usješno prezimiti i sudjelovati u proljetnom uzgoju legla!). Svaka zajednica mora imati 6 – 7 okvira legla, mlade kvalitetne matice (ako zamjena nije učinjena prije, sad je zadnji  čas), slobodnog mjesta za polaganje jaja (ovi okviri moraju  biti pravilno izgrađeni u radiličkim čelijama da bi se u njima izlegle 1 – 2 generacije). Jake zajednice poslije paša stavljamo na 2 nastavka, srednje na jednom, slabe spajamo s jakima. Ako zajednica ostane bez matice, pa dio radilica postanu lažne matice tzv. trutuše (što se prepoznaje po smanjenom izletu, kolebanju pred ulazom i pregledom plodišta) treba postupiti na slijedeći način: popodne (kada su izletnice na paši) iz jake zajednice treba uzeti 2 okvira s poklopljenim leglom koje već izlazi i zajedno s pčelama staviti u sredinu plodišta  i lagano ih pošpricamo rijetkim šećernim sirupom. Maticu u kavezu dodajem na okvire s dodanim leglom. Okvire s trutovskim leglom izvadimo i istresemo pčele izvan košnice i te okvire pretopimo. Pčele trutuše će prestati polagati jaja, a zajednice će se postepeno oporaviti.

IZVOR: I. Tucaković/J. Križ/M. Barać: „Pčelarski radovi po mjesecima“ (Zagreb, 2011.)

NEKE MOJE ZABLUDE U PČELARSTVU naslovnica

NEKE MOJE ZABLUDE U PČELARSTVU

….Nije mi namjera da kritiziram  one pod čijim sam utjecajima ulazio u ono što sada smatram zabludom u pčelarstvu. Mnogi pčelari to ne smatraju zabludom, ček se hvale, ali neka svatko ima pravo da sa svojim pčelama radi kako hoće i da uživa u rezultatima svojih aktivnosti. Ja ću opisati i pokušati da objasnim zašto nešto smatram zabludom, na osnovu svoje dugogodišnje pčelarske prakse, a svatko neka prosudi jesam li u pravu ili u novoj zabludi.

Rekoh da sam počeo pčelarenje „Dadankom“ s polunastavcima i prva moja zabluda je bila produbljeni okvir u medištima – u polunastavcima. Neki su autori preporučivali okvir širine 30 – 45 mm, a njihovo obrazloženje je bilo: manje okvira, manje satnih osnova, više meda u produbljenim stanicama, ne treba matična rešetka, jer matica na zaleže u dubokim stanicama. Super, pomislih i napravih preko 200 okvira, a evo mog iskustva: izgradnja saća je bila neravnomjerna, sa zapercima između okvira, med je sporo sazrijevao i pčele ga nisu zatvarale. Matica je ušla u nastavke s produbljenim stanicama i zalijegala ih, jer su pčele skratile stanice, a u praznom prostoru izgradile zaperke. Teško razočarenje. Tražio sam 2 – 3 godine objašnjenje od autora članaka o ovim okvirima, striktno primijenjivao njihova dodatna uputstva, ali bez uspjeha. Izgubljeno vrijeme, utrošen novac

…prepravih polunastavke u cijele DB nastavke, napravih nove okvire. Nova sezona, bagrem dobro medi, spremio sam se dodavanjem nukleusa, pripremio jake pčelinje zajednice. Poslije prve paše košnice pune meda, ali med nezreo za vrcanje. Utovar za seljenje na drugi bagrem, a pomagači protestiraju jer su košnice preteške (oko 100 kg), ručke se čupaju prilikom podizanja na kamion. Kao pčelar s 40-tak košnica nisam mogao platiti pomoćnike, već sam sam morao vaditi okvir po okvir za što treba mnogo vremena, pa sam morao da tražim nova rješenja.

Prelazim na LR, nova lekcija, novo učenje. Prihvaćam polunastavak za LR , ali je ostao problem nejednakih okvira. I ova me zabluda koštala i vremena i para, ali je i donijela novo razočarenje. Kada sam počinjao s pčelarenjem, okviri u košnici su bili metalnim razmacima podjednako udaljeni jedan od drugog. Korist od njih također smatram zabludom. Nepotrebni su, koštaju i traže precizan rad da se postave. Postoji jednostavnije riješenje – Hofmanov okvir.

Za učvršćivanje pojedinih dijelova košnica pri seljenju koriste se šarke, stege, australske spone, reze. Sve sam ih isprobao na pčelinjaku i sa svima imao različite probleme. Šarke zahtjevaju izuzetno precizno postavljanje, ali na terenu postaju često neupotrebljive, jer drvo se pod utjecajem vlage širi, pa ih je potrebno prepravljati. Slični su problemi i s australskom stegom, dok spone i reze često ograničavaju broj elemenata na košnici. Idealno riješenje po mom mišljenju je učvršćivanje pomoću traka (za podizanje roleta) s mehanizmom za zatezanje. Svi prethodno opisani pribori za spajanje predstavljaju zabludu.

Poletaljka je dio podnice koji je po mišljenju većine pčelara neophodan pčelama da bi lakše ulazile u košnicu. Ako promatramo život pčela u prirodi, vidjet ćemo da nigdje nema poletaljki. Ona je apsolutno nepotrebna, a ponekad otežava život pčelama u košnici. Tijekom zime na njoj se gomila snijeg i led koji mogu zatvoriti  leto, ulaz u košnicu i spriječiti dotok svježeg zraka pčelama i oticanje rashlađene vodene pare nastale u procesu metabolizma. Poletaljka predstavlja dobar oslonac mnogim štetnicima, pticama (sjenicama), gušterima, miševima, rovčicama, osama ili pčelama tuđicama kod grabeži. U jesen i zimu stvarno nema nikakve potrebe za njom. Zabluda, pčele su letači, a ne hodači.

Poticajno prihranjivanje s 200 – 300 ml svaku drugu večer u cilju stimulacije matice da bolje zaleže zbog bržeg proljetnog razvoja ili pri „proizvodnji“ zimskih pčela krajem ljeta – čista zabluda. Kaže pčelar Čeda: „Kakvih 200- 300 ml, sipaj litru svaku večer. Da bi pčele odgojile jedan okvir legla, potroše jedan okvir meda. Imamo li krajem ožujka ili početkom travnja 8 okvira s medom u DB košnicama? Dobro razvijena zajednica pred cvatnju bagrema mora imati 8 okvira legla.“ – završi Čeda svoj monolog. Pčelari, razmislite što ćete raditi, ja vjerujem Čedi, provjerio sam to u vlastitoj praksi.

Oštećeni bagrem i njegovo nektarenje je velika dilema pčelara. Teško prihvaćamo da neće biti medenja, a pojedin pčelari tvrde da bagrem luči nektar i na 12 – 14*C dnevne temperature, kada su noćne ispod 8*C. Kiša pada, a neki pčelari kažu: „Evo i po kiši pčele nešto donose!“ Kod biljaka koje prvo cvjetaju, pa onda listaju (a bagrem je takva vrsta), brže će se razvijati cvjetni pupoljci. Zahlađenja su česta u tom razdoblju i normalna su, oštećuju dijelove ili čitav pupoljak pa se na stablu iz vegetativnih pupoljaka razvijaju izdanci s listovima, a iz uspavanih pupoljaka biljka  obrazuje cvjetove da bi spašavala opstanak vrste. Ti cvjetovi najvjerovatnije nemaju dobro razvijene nektarije, pa ne bude nektarenja. Kod djelimičnog smrzavanja cvijeta koji luči nektar mogu biti oštećene samo nektarije, pa biljka dobro cvjeta, vrijeme je idealno, ali nema dijelova cvijeta koji luče nektar, pa opet nema medenja. Pčele idu na neke druge korovske biljke iako je vrijeme za bagremovu pašu. To što neki tvrde da je bagrem počeo mediti na 12 ili 14*C , ja smatram zabludom.

Okvir građevnjak za biološku borbu protiv varoe za velike je pčelinjake veća šteta nego korist. Izračunajte koliko je pčeli potrebno meda i peludi da odgoji trutovsko leglo do poklapanja, kada ga uklanjamo za 20-tak krpelja. Ovaj način eliminacije varoe iz košnice nema ekonomskog opravdanja, posebno na velikim pčelinjacima.

Rojevni nagon i načini proizvodnje matica također se često pogrešn tumače i interpretiraju. Često mnogi, a naročito proizvođači matica, tvrde da matice iz rojevnog nagona nisu dobre, jer će biti sklone rojenju. Zaista naivno objašnjenje. Da li su oni u svojoj aktivnosti kod pčela uklonili gen za razmnožavanje i prirodni opstanak vrste? Sve matice, ako priroda dozvoli, ulaze u rojevni nagon. Matice iz rojevnog nagona neće ući u rojevni nagon ako se sve odradi na vrijeme….

Ovo su samo neke moje zablude. Možda i samo dileme, ali sve se ovo da lako provjeriti. Da bi bili sigurni u ono što vam predavači i pisci članaka sugeriraju, posjetite ih i vidite da li to što preporučuju i primjenjuju na svom pčelinjaku i ujedno vidite koliko su uspješni u pčelarenju. Na pčelinjaku i u pčelarskim prostorijama se to najbolje vidi, jer priča se može uljepšati, a na terenu je to stvarnost. Ja toliko, a vi provjerite.

IZVOR: članak Momčila Bogdanovića iz Svrljiga za „Srpski pčelar“ br. 7/srpanj 2016.

KOMENTAR UZ TEKST: Stvarno je šteta za pčelarstvo (općenito – ne samo u našoj regiji) što nema više ovakvih tekstova, odnosno autora koji bez predrasuda bilo koje vrste iznose na vidjelo sve svoje zablude i greške. Činjenica da i inače nedostaje samokritike u pčelarskim krugovima samo naglašava potrebu da se ljudi poput našeg kolege Bogdanovića češće javljaju sa svojim (ne)iskustvima i tako spriječe mlade pčelare da pogriješe na isti način. Kad sam ulazio u pčelarstvo prije desetak godina, kolege su se znale našaliti na vlastiti račun i priznati gorku istinu: “100 pčelara – 101 način pčelarenja!” Priznajem, to me ispočetka zbunjivalo i smetalo, a kasnije sam shvatio da je slično i u drugim oblastima.Zato, još jednom velike pohvale autoru u nadi da će nam uskoro razotkriti još neke pojedinosti iz svog bogatog pčelarskog iskustva 

Ručni optički refraktometar naslovnica

RUČNI OPTIČKI REFRAKTOMETAR

Posljednjih nekoliko godina paše nisu izdašne. Nisu rijetke situacije u kojima pčele nisu poklopile sav med jer stanice saća nisu dovoljno napunjene medom. Upotrebom metode protresanja saća možemo provjeriti je li u stanicama nektar, ali ne možemo sa sigurnošću utvrditi i je li postotak vlage u nepoklopljenom medu zadovoljavajući, to jest je li ispod 20 posto. Želeći to saznati, krenuo sam u nabavu ručnoga optičkog refraktometra.

Optički refraktometar sastoji se od: a) prizme, b) pokrovne pločice prizme, c) kalibracijskog vijka, d) regulatora fokusa i e) okulara. Radi po principu fizikalnog zakona loma (refrakcije) svjetla, pri čemu se prelaskom svjetla iz jedne prozirne tvari u drugu svjetlost lomi pod određenim kutom, i to na graničnoj ravnini gdje se dvije tvari dodiruju. Kut se zove indeks loma svjetlosti i, uz standardne uvjete temperature i gustoće tvari, on je konstantan i mjeri se u (kutnim) stupnjevima. Ta je fizikalna pojava iskorištena za optičko određivanje specifične težine, a iz čega proizlaze i ostale vrijednosti mjerenja.

Pogledom kroz okular, uz istodobno okretanje prizme prema otvoru svjetlosti te uz reguliranje fokusa okretanjem gumenog dijela regulatora fokusa, uočit ćemo podjelu: na lijevoj strani se nalazi ljestvica u stupnjevima Baumea (Be), srednja ljestvica je u stupnjevima Brixa, dok je na desnoj strani nama najzanimljivija ljestvica – ona s postotkom vlage. Osim tih ljestvica, vidimo i nultu liniju na 78,8 % Brixa. Ona je potrebna za kalibraciju refraktometra. Stupanj Brixa odgovara 1 g šećera na 100 g otopine, što vrijedi i za stupnjeve Baumea. Razlika je u načinu baždarenja, pri čemu se za stupanj Brixa upotrebljava čista saharoza, a za stupanj Baumea otopina NaCl. Otud i različite ljestvice. Neki su odnosi prikazani u tablici koja služi i za jednostavno preračunavanje.

Za kalibraciju kapnemo dioptričko ulje na prizmu a). Prizmu poklopimo pokrovnom pločicom b) te laganim pritiskom pokrovne pločice raširimo ulje po površini prizme a da pritom nema zračnih mjehurića ili nečistoća. Okrećemo kalibracijski vijak c) sve dok se linija dan/noć ne poklopi s nultom linijom . referentna temperatura iznosi 20*C. za svaki niži stupanjtemperature okoline oduzimamo određenu vrijednost prema tablicama iz naputaka o upotrebi, a za svaki viši stupanj dodajemo vrijednost. Srećom, ovaj refraktometar ima funkciju automatske temperaturne kompezacije, pa na to ne moramo obraćati pozornost.

Vlaga se u medu mjeri na isti način kao što se radi kalibracija. Stavimo 2 – 3  kapi meda na prizmu a) poklopimo ga pokrovnom plčicom i laganim pritiskom na nju raširimo med po prizmi. Nakon toga usmjerimo prizmu prema izvoru svjetlosti, izoštrimo sliku i na crti dan/noć očitamo količinu vlage. Nakon očitanja očistimo prizmu mekom i vlažnom pamučnom krpom te je u potpunosti obrišemo suhom pamučnom krpom. Refraktor nikako nemojte prati u vodi kako ona ne bi došla u unutrašnjost instrumenta. U tom bi slučaju instrument bio potpuno neupotrebljiv.

Optički refraktometar obično dolazi u plastičnom kućištu sa spužvastom podlogom, pa je tako zaštićen od mehaničkih udara. Opremu koja se dobije u kompletu čini dvijač za kalibraciju, plastična pipeta za uzimanje uzoraka i krpica za čišćenje okulara.

Pri kupnji ručnog optičkog refraktometra treba obratiti pozornost na tip koji ćemo kupiti. Postoje refraktometri i za niže vrijednosti, primjerice do 18*Brixa (za razliku od refraktometra za med koji je baždaren do 90*Brixa), pa s takvim instrumentom ne možemo izmjeriti količinu vlage u medu. Naime, navedena je količinašećera za pčelarske pojmove vrlo niska, a sve su ljestvice povezane, pa se takvi refraktometri upotrebljavaju za mjerenje količine saharoze u moštu.

IZVOR: članak Milorada Pletikape u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 7/8 2016.

pčelarski radovi u srpnju slika

PČELARSKI RADOVI U SRPNJU

Srpanj je mjesec s prosječnim temperaturama 23 – 36*C, a znaju se popeti i preko 40*C. oborine su kratkotrajne i često popraćene grmljavinama, a ponegdje i s prolomom oblaka s tučom. Sunčanih je sati 300 – 340 i više. Od medonosnih paša su aktualne: suncokret (ravničarski krajevi), livade (planinski krajevi). U povoljnim uvijetima zamedi medun na jeli (Gorski Kotar), počinju pripreme za pašu vrijeska. Zbog čestih suša i niske vlažnosti tla i zraka, paša može i potpuno podbaciti.

Ako uz pčelinjak nema tekuće čiste vode, moramo pčelama osigurati vodu pomoću higjenskih pojilica. Trebamo zamijeniti stare matice i poduzeti mjere protiv grabeži. U srpnju moramo pčele tretirati protiv varoe kontaktnim sredstvima jer dimljenje ili bilo kakva špricanja nemaju smisla pošto je 85 % varoe u poklopljenom leglu. Vrijeme je za novi kontrolni pregled pčelinjih zajednica i nukleusa. Novoformirane zajednice treba stimulativno prihranjivati pogačama i proširivati prostor za leglo. Pri seljenju treba paziti da se na jednom mjestu ne nagomila veliki broj zajednica. Prilikom pregleda zajednica treba obratiti pozornost na simptome bolesti (u prvom redu na američku gnjiloću). Ukoliko se posumnja, treba hitno obavijestiti veterinarsku službu koja će uzeti uzorke i analizirati ih. Pčele ne smiju ostati na maloj količini meda jer postoji opasnost da budu gladne, a to ne smijemo dozvoliti (kao što ne smiju ostati ni bez vode!). Poslije vrcanja meda pčelama treba pomoćikako bi povećale fond mladih dugoživućih pčela tako što ćemo iz plodišta podići 3 – 4 okvira s medom u gornji nastavak, a na njihovo mjesto staviti 3 – 4 izgrađena okvira s malo ili bez meda. Moramo kontrolirati unos, ali i količinu legla. Ako pčele unosom blokiraju maticu s polijeganjem jaja, treba podići par okvira s medom u medište, a prazno saće spustiti u plodište.

Grabež na pčelinjaku je uvijek posljedica nepažljivog rada pčelara, a ovu pojavu pospješuju slabe ili bezmatične zajednice. Napadnutu košnicu valja maknuti s pčelinjaka, a na njeno mjesto staviti praznu, zatim na ostalim košnicama treba smanjiti leta i za sat vremena će napad prestati. Napadnutu košnicu možemo vratiti za 2 – 3 dana na drugo mjesto u pčelinjaku ukoliko je zajednica dobra ili je rasformirati ako je loša (ukloniti maticu i spojiti je s jakom zajednicom).

Odgovarajućim i pravovremenim suzbijanjem, korištenjem stručno proizvedenih, testiranih kemijskih sredstava protiv varoe, uz biološku intervenciju nametniku se može ograničiti prisutnost u košnici. Na ovaj način neće biti većih problema za opstanak zajednice i njenu produktivnost. Autor teksta Jospi Križ izražava bojazan da će varoa ostati s nama, odnosno s pčelama dok god postoji pčela i pčelarstva.

IZVOR: „Pčelarski radovi po mjesecima“ (I. Tucaković, J. Križ, M. Barać)  

RADOVI U PČELINJAKU U LIPNJU naslovnica

PČELARSKI RADOVI U LIPNJU

U prvom ljetnom mjesecu srednje temperature su 17 – 28*C, ali se ponegdje penju i preko 33*C. U našoj zemlji znaju iznenaditi jake oborine – pljuskovi popraćeni grmljavinom i olujama. Dani imaju 230 – 295 sunčanih sati. Ako je vrijeme toplo, vlažno i bez vjetra, te ako jutra budu rosna, pčele će – iako izmorene jakom nektarnom pašom na bagremu tijekom svibnja – odmah krenuti u peludnu pašu: amorfu, kesten, lipu i livadno medonosno bilje. Amorfa počinje cvjetati odmah nakon bagrema, a prije kestena. Na paši amorfe pčele će se brzo oporaviti i matice će zanositi veliki broj jaja. Početak i duljina  cvatnje kestena u Hrvatskoj ovisi o zemljopisnom položaju i nadmorskoj visini. Važno je naglasiti da kesten ne medi odmah, pa prva 3 – 4 dana cvatnje pčele unose samo pelud. Ako je u vrijeme kestenove paše toplo i puno vlage u zraku (sparno) dnevni prinosi mogu biti i do 5 kg meda po košnici. I lipa cvate u prvoj polovini lipnja (po njoj je ovaj mjesec i dobio svoj naziv) oko 25 dana, no iz razloga što istovremeno cvjeta i veći broj medonosnog bilja (npr. kupina, malina i dr.), teško je dobiti čist lipov med. Nažalost, u posljednjem smo desetljeću svjedoci nedovoljno kontrolirane sječe lipovih šuma u komercijalne svrhe, a obnovljeno je vrlo malo ili gotovo ništa.

Pčelinje zajednice u lipnju nastavljaju intenzivan razvoj, ali i zadržavaju rojevni nagon , jer je veliki dio saća popunjen nektarom i peludi, pa matica nema dovoljno mjesta za polaganje jaja. Veći dio legla je poklopljen, pa ako paša iz bilo kojeg razloga nije krenula ili je vrijeme nepovoljno za izlete, pčele ljenčare i padaju u rojevno stanje.

Zato pčelar treba pregledati zajednice i prije nastupajuće paše, te poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječio rojevno stanje. Ako zbog puno poklopljenog legla i izumiranja većeg broja starih pčela, zajednica oslabi dobro je da se u plodište stave 2 – 3 okvira (netom izvrcanih – u takve  matica brzo i dobro polaže jaja!). Ovo je pravo vrijeme i za formiranje pomoćnih zajednica (nukleusa), jer su pčelinje zajednice jako razvijene, imaju puno mladih pčela, vrijeme je toplo, a ulaz nektar i peludi u košnicu odličan. Ovaj je mjesec najpovoljniji za uzgoj kvalitetnih matica kao i za izmjenu starih.

IZVOR: I. Tucaković, J. Križ, M. Barač: „Pčelarski radovi po mjesecima“ (Zagreb, 2011.)  

VIC 3.

PČELOUČITELJI I PČELOMUČITELJI

Jedan pčelar, s dugim stažom u pčelarstvu, često je govorio da uspješan pčelar mora na kraju staža biti grbav. U svojim je šalama spominjao razine znanja u pčelarstvu, ali se sve svodilo na postojanje pčeloučitelja i pčelomučitelja. Prvi su oni koji uče od pčela i ta saznanja prenose generacijama pčelara, ako hoće i ukoličini koja im odgovara. Tu je ulogu igrala i moguća buduća konkurencija. Dozirao je znanje početnicima toliko da održavaju pčele, a da med kupuju od njega. Pčelomučitelji su, po njemu, pčelari koji uče pčele kako treba da rade. Njegovi učenici su većinom postali pčelomučitelji. Velik broj pčelara je kod njega kupovao i opet kupovao rojeve, matice, lijekove, pribor, satne osnove. Sve na viđeno, hvala i doviđenja.

Što je s bespašnim godinama kada pčele nisu mogle prikupiti dovoljno hrane za preživljavanje? U nekim godinama priroda nije ponudila ni pelud ni nektar. Moramo biti iskreni – pčelama je bilo lakše živjeti bez čovjeka! Pčelinja zajednica , živeći kao jedinstven kolektiv, taj superorganzam opstaje milijunima godina živeći u harmoniji , jer mu nitko nije oduzimao višak hrane ili ne u tolikoj mjeri kao čovjek danas! Taj bi čovjek trebao da bude korektan pčelar: da oduzimanjem viška meda – ako ga ima i kada ga ima – naplati rod oko pčela, a da pčelama u bespašnim godinama pomogne dodavanjem hrane. Danas kao da sve češće i od pčela čujemo: „Vratite oteto!“

Nekako pčele izađu na kraj s neprijateljima: miševi, ptice, voluharice, rovčice…Pčele više ne znaju što ih čeka na izletu. Znaju za temperaturu, vlagu, kišu, vjetar…Ne znaju što će nanijeti vjetar, donijeti kiša: koju kemikaliju, tko će je dočekati u polju s atomizerima…doneseni zagađeni nektar i pelud će predati mlađim – kućnim pčelama. Kućne se pčele tako inficiraju, a preko ishrane inficiraju i leglo, pa na kraju strada čitava zajednica.

Pčelinja zajednica u svom staništu – košnici, živi u sterilnim uvjetima i time osigurava opstanak svoje vrste. Svaki poremećaj harmonije života tog superorganizma dovodi do slabljenja imuniteta, često do uginuća. Neke poremećaje je nametnuo čovjek svojim ponašanjem, a neke priroda ili čovjek s prirodom zajedno.

Nepažljivim i nestručnim radom pčelar utiče na nastajanje, a i na širenje bolesti. Pčelarivećinom posvećuju pažnju tehnologiji pčelarenja misleći da tako pomažu pčelama. Pčelar treba pčelama osigurati dobro zdravlje, zdravo okruženje, dobro stanište i zalihu hrane – sve ostalo pčele bolje znaju! Pčelar treba raditi ono što pčele ne znaju ili ne mogu same – da im doda ono što u određenim uvijetima nemaju, bez čega ne mogu da se razvijaju, ne mogu da opstanu: hrana, proširenje i uređenje staništa, eliminacija i sprječavanje razvoja uzročnika bolesti.

Ostavimo po strani opremu  tehniku za „otimanje“ meda, peluda i dr. ostavimo atomizere i fitofarmaceute, voćare i zaštitare, vratimo se pčeli, staništu pčela i pčelinjoj ambalaži. Nisu to plastične i metalne bačve, kante, lonci – to je milijunima godina ista ambalaža stanice saća i isti materijal – pčelinji vosak! Osobni proizvod pčela. Njihova konstrukcija, izrada i materijal! U toj ambalaži  – potpuno sterilnoj – pčele odgajaju svoje nasljednice, skladište i čuvaju hranu…Postavlja se pitanje: „Zašto im netko mijenja ambalažu?“ Da li to rade pčeloučitelji ili pčelomučitelji? Ili netko treći u borbi za profitom po svaku cijenu? Razlika u cijeni parafina i voska, te sadržaj parafina u satnim osnovama određuje profit: manje voska – veći profit! Pri otkupu i zamjeni voska za satne osnove ne umanjuju za uobičajen postotak nečistoće: „Daj što daš – „popravit ćemo ga parafinom!“ pa se satne osnove često prodaju po cijeni nižoj od otkupne cijene voska! Cijena fruktoznog sirupa i parafina u istom su razmjeru: med ne kristalizira, a satne se osnove sve više sijaju i sve manje mirišu na vosak. Možda će se uskoro na tržištu pojaviti  plastične satne osnove premazane voskom i uporabljive neograničen broj puta? Da, znamo tu priču: „Nećemo plastiku!“ A hoćemo mirišljavi i sumnjiv parafin?!?

Proizvođači imaju spreman odgovor: „Ne znate ugraditi satne osnove u okvir!“ Što onda reći za trgovce koji ne poznaju pčelarstvo, a pčelu su vidjeli na slici? Kako i od koga naplatiti nastalu štetu: od proizvođača ili od trgovca? Trgovac – da ne bi imao posla s inspekcijom zboh nelegalnog posla kaže: „Neka vrati ako mu ne odgovara!“ Što da vrati? Da vrati vrijeme unazad?

Što da radi pčelar početnik, pčelar s malo iskustva? Da postane pčelomučitelj: da ih primorava da izgrađuju ambalažu na nekvalitetnom materijalu? Kako uz pomoć pčela u samo jednoj košnici, bez mučenja drugih zajednica, bez gubitka dragocjenog vremena u razvoju zajednice izabrati boljeg proizvođača?

Više o metodama kontrole udjela parafina u satnim osnovama u članku „Pčeloučitelji i pčelomučitelji“ pčelara Vukić Joksimovića iz Prokuplja za časopis „Srpski pčelar“broju 6. za lipanj 2016. stranice 350 – 356)

Što nakon izgubljene glavne paše Josip Križ Hrvatska pčela br 6 lipanj 2016

ŠTO NAKON IZGUBLJENE GLAVNE PAŠE?

Svjedoci smo da nas i ove prijestupne godine poharao mraz te tako i prije cvatnje bagrema „izvrcao“ glavnu pašu. Naime, budući da vodim evidenciju o vremenskim prilikama i neprilikama, pokazalo se da svake prijestupne godine imamo smrzavanje bagrema, bilo djelomično bilo na nekim mikrolokacijama. Ipak, ne pamtim  da je mraz poharao ovako velik dio Hrvatske i da pritom nije stradao samo bagrem, nego i amorfa. Postavlja se pitanje: što dalje?

Prvo i osnovno: moramo raditi na sprječavanju rojenja koliko god je to moguće, ali mislim da ćemo prije svega morati pristupiti poticajnom prihranjivanju, jer su ovo preduga razdoblja tijekom kojih pčele ne mogu van iz košnica, pa da matice ne bi stale s polaganjem jaja,  moramo intervenirati. Ako to ne napravimo, imat ćemo manjak jednu ili dvije generacija pčela, pa će doći do slabljenja zajednica, a tada nastupa – već se dobro zna: varoa! Oni koji misle da će kasnije dići snagu zajednica nekakvim probioticima, grdno se varaju: pitanje je gdje takve probiotike pčele pronalaze u prirodi?!

No, krenimo dalje s objašnjavanjem kako možemo umanjiti štetu jer kad izgubimo glavnu pašu, izgubili smo sezonu, ali ako nam vremenske prilike dopuste, da bar pokušamo izvući što se izvući dade. Nada umire posljednja…!

PČELE NE SMIJU GLADOVATI

Pčele neopreznih pčelara koji neće reagirati na vrijeme mogu umrijeti od gladi, naravno, ako  međuvremenu ne krene neka druga paša. Pretvaranje livada i pašnjaka u oranice ili – još gore: u šikare, primjena totalnih herbicida, košnja livada prije cvatnje biljaka i druge agrotehničke mjere prouzročile su manjak pčelinjih paša, pa se sve rjeđe pronalazi kontinuitet između pojedinih paša, koji je ne tako davno postojao, a koji je danas, uz ekstremne prirodne promjene sasvim prekinut. Tako se između paša javljaju duga bezpašna razdoblja, a dodamo li im  vremenske nepogode, pčele jednostavno ne mogu sakupiti dovoljno nektara i peluda za sebe i za daljnji razvoj legla. Ovakva su bespašna razdoblja sve češća tijekom aktivne sezone, što jako opterećuje i same pčelare, jer se pčelinje zajednice moraju poticajno prihranjivati kako bi stale u punoj snazi i kako bi uopće bile produktivne, a katkad čak i kako zajednice ne bi propale od gladi! Najveći broj pogrešaka u tehnologiji pčelarenja događa se upravo u ovo vrijeme jer se nedovoljno shvaća opasnost od bespašnog razdoblja za očuvanje produktivnosti pčelinje zajednice. To je posebice opasno danas, kad je prisutna Varroa destructor koja uzima svoj danak kad su pojedinci neoprezni ili needucirani. Neki pčelari očekuju da će vrlo brzo krenuti paša i misle kako pčele ne mogu uginuti od gladi. Međutim, ovakve su radnje pogrešne, a mišljenja nerazumna! Pčele ne mogu i ne smiju tijekom glavne sezone gladovati – ne smiju gladovati NIKAD!!!

ZALIHE HRANE UVIJEK SU NUŽNE

Najvažnije je da se ni u jednom trenutku ne dogodi da se zalihe meda i peluda toliko potroše da pčelama prijeti glad. Zato, ako su pričuve hrane slabe, a zbog lošeg vremena pčele danima ne izlijeću i  prirodi nema nektara zbog kiše i hladnoće, moramo pristupiti prihranjivanju, kako poticajnom tako  nom s ciljem nadopune zaliha kako bismo zadržali zajednice u što boljoj kondiciji. Kao poticajno prihranjivanje sad će doći do izražaja pogača(a ne u jesen kao nadopuna), a kao nadopunu zaliha treba upotrijebiti sirup, no nikako ne u prerijetkom omjeru (1:1) jer je ovaj omjer „čaj od kamilice“, nego u omjeru 1 kg šećera u 0,6 litara vode, jer su ovdje gubici u preradi najmanji. U ovo doba treba biti jako oprezan s dodavanjem tekuće hrane jer može izazvati grabež, zato je najbolje dodavati pogače. I još jedno upozorenje: nikako ne prihranjujte medom, ne samo zbog grabeži, nego i zbog potencijalnog prenošenja bolesti pout američke gnjiloće. Nije važno je li med s vlastitog pčelinjaka, jer ne znamo gdje ove spore spavaju i kada će se probuditi. Ovdje nam je još jako važno da pčelama omogućimo da rade i da matica ne stane sa zalijeganjem kako bi , ako krene neka tiha paša, zajednice u svakom trenutku bile spremne ti i iskoristiti. Ako i ne bude viškova za vrcanje, barem će si osigurati  zalihe za dalje, a slabe i gladne zajednice to sigurno neće biti sposobne.

KESTENOVA PAŠA

Kada govorimo  kestenovoj paši, uvijek se kaže da kesten daje dosta nektara, a i obilno peluda. Unos peluda s kestena uvijek se smatra odličnim, a nektara dobrim. Neki računaju da od ukupnog unosa kestena oko polovine otpada na med, a druga polovina na pelud. U početku cvatnje – jer kesten nikad ne zamedi odmah – najprije daje obilje peluda, a tek nakon 4 – 5 dana počinje davati i nektar. Kesten daje najveće količine peluda, gotovo cijele okvire, a to može biti i do 15 kg. Pa i onda kad se vremenski uvjeti medenja kestena ne poklope, jedno je sigurno: pčele će unijeti više nego na bilo kojoj drugoj paši. Kestenov je pelud iznimno dobar i zato ga pčele rado sakupljaju, a i razvoj zajednica izniman, kao i uzgoj matica, u vrijeme cvatnje kestena. I ne samo to: i proizvodnja matične mliječi je iznimno dobra. Zna se dogoditi da pčele, posebice u nekim krajevima u kojima je peludna paša bogata, jednostavno sve zablokiraju peludom, i to tako da ni matica privremeno nema gdje polagati jaja, a ni nektar. To se najčešće dešava na kestenovoj paši, tek vrlo rijetko na nekoj drugoj peludnoj paši. Neki se needucirani pčelari ljute na takvu pojavu, a zapravo ne znaju da za vrlo kratko vrijeme neće biti ni blokade ni tog peluda jer će biti potrošen na razvoj i za zimske pčele. Isto se tako mogu spremiti i cijeli okviri s peludom, a mogu se postaviti i skidači peluda. Naime, treba iskoristiti ono što nam u danom trenutku nudi priroda i same pčele. Pelud nije potreban samo pčelinjim zajednicama za razvoj, već se može iskoristiti i za ljudske potrebe.

Ovdje treba naglasiti da postoji velika opasnost od rojenja. Moram naglasiti da je svake godine sve manje kestena , što zbog bolesti, što zbog ose šiškarice te zbog masovne i nekontrolirane sječe zdravih stoljetnih stabala. Pitanje je koliko je i kesten stradao od mraza jer je u vrijeme smrzavanja bagrema, kesten imao mlade i nježne mladice, poput oraha, pa je pitanje koliko je šteta.

TIHE PAŠE NA LIVADAMA ILI LIVADNE PAŠE

Livade se nalaze na različitim zemljištima, na različitim nadmorskim visinama i u različitim klimatskim uvjetima. Na livadama postoje razne vrste biljaka, čije je vrijeme cvatnje i medenja različito. Pretpostavlja se da u sastavu pčelinjih paša prirodnih livada ima oko 80 i više medonosnih biljaka koje nemaju razmjeran  udio u svojoj važnosti za pčele. Livadne paše ne daju velike prinose i oni se kreću od 1 – 2 kg dnevno, tek rijetki do 4 kg dnevno. Paše su na livadama dugotrajnije, ali nemaju neki kontinuitet kao što ga imaju bagrem, kesten, lipa i ostale paše. Prekidi u medenju mogu trajati nekoliko dana, ali i duže, zbog prekida medenja jedne skupine biljaka i početka medenja drugih. Ako ima kiše ili su podzemne vode nadohvat korijenu, paša na otavi katkad može biti i obilnija od paše prije prve kosidbe. Treba razmišljati i o tome da ljeti padaju pljuskovi, pa na maloj udaljenosti mogu biti velike razlike u količinama oborina. Bilo je godina i krajeva da je livadna paša davala i 40 kg meda po košnici, ali i takvih da je bilo jedva 15 kg ili da su se pčelinje zajednice morale poticajno prihranjivati. Danas imamo sve manje livada koje se kose, pašnjaka gotovo da i nema, a nema više ni stoke koja pase, prema tome, sve su slabije i livadne paše. Izrazito povoljnih godina bespašno se razdoblje ne javlja zbog jednog jedinog razloga. Na velikim livadnim kompleksima košnja traje dosta dugo, pa dok se završi na površinama koje su prve pokošene već će se ponovno razviti biljke, pa će početi mediti: naravno za to su nužni povoljni uvjeti: temperature i vlage. U brdskim i planinskim područjima zbog visinskih razlika livade počinju cvjetati nešto kasnije: krajem lipnja, u srpnju i kolovozu. Cvjetovi livadnih biljaka znatno su sitniji  od cvjetova drveća i grmova, pa se u njima nalazi puno manje  nektara i peluda.  Zbog toga pčele moraju posjetiti mnogo više cvjetova kako bi napunile medeni mjehur nektarom ili košarice peludom, pa tako pčele gube dosta vremena, stoga i govorimo da su to duge i tihe paše. Kod nas su najpoznatija mjesta za paše livade u Posavini, Lonjskom polju, Lici i vrlo malo u Gorskom kotaru (gdje je poznatija paša jelova meduna, kada se stvore povoljni uvijeti). Velika je prednost livada u tome što se u tim područjima ne koriste nikakvi pesticidi za uništavanje kukaca i korova. Ako su prekidi na livadnoj paši dugotrajni, potreno je pčele poticajno prihranjivati (upravo tada, a ne zimi dolazi do izražaja šećerno.medna pogača) kako matice ne bi prekidale polaganje jaja i kako bi zajednice ostale što jače, a matice se već polovicom srpnja polako pripremaju za polaganje dugoživućih zimskih pčela. Osim toga, slabljenje pčelinje zajednice u to doba imat će velike posljedice za samo pripremanje pčelinjih zajednica u kolovozu za uspješno prezimljavanje. Budući da su danas velike livadne površine zapuštene, zarasle u korove, jer nema stoke, livada je sve manje, a nekih livadnih paša gotovo da više i nema. Dobro se sjećam mjesta u Lonjskom polju gdje su bile nepregledne površine pod metvicom, drijenkom, vrbicom, a danas ih nema. Da ne spominjem ličke livade koje su postale šikare. Žalosno, zar ne?!

I PITANJE IZ NASLOVA: ŠTO NAKON IZGUBLJENE GLAVNE PAŠE?

Kakav pametan savjet dati jer postoji jako mnogo mikrolokacija za koje će pojedini savjet vrijediti , dok za druge neće? Prema tome, svaki pčelar, bilo stacionarni bilo seleći, morat će donositi odluke kako postupati u određenim trenucima, no savjeti koji vrijede za sve su da pčele ne smiju biti gladne, da ih na vrijeme treba očistiti od nametnika varoe, da držimo što jače zajednice i da ne štedimo na prihrani ondje gdje je ona potrebna, a u ovom trenutku potreban je na svakom mjestu u Hrvatskoj. Još jednom naglašavam da se ne smije kasniti i čekati i nadati se da će sutra zamediti ili gledajući pčele kako unose pelud tvrditi kako one imaju hrane. Naime, mjerilo je ono što kaže kontrolna vaga.

Nikad se nije dogodilo da priroda ne da baš ništa, pa će tako vjerovatno biti i ovog puta, ali ne znamo kad i na kojoj mikrolokaciji, stoga u svakom trenutku moramo imati spremne pčelinje zajednice da to i iskoriste – slabići i bolesne zajednice to sigurno neće uspjeti!

IZVOR: članak Josipa Križa u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 6/lipanj 2016.

PČELARSKI RADOVI U LIPNJU naslovnica

PČELARSKI RADOVI U LIPNJU

Pčelinja se paša nastavlja i u lipnju, posebno livadna, lipa i kesten. Iz tog je razloga potrebno nastaviti većinu radova iz prethodnog mjeseca, a to su:

  1. Izdvojiti okvire s medom i izvršiti vrcanje meda:
  • Med mora biti poklopljen, da bi se pristupilo njegovom cijeđenju, jer u protivnom može doći do kvarenja istog u skladištu zbog povećanog sadržaja vlage
  • Kada se med ocijedi pokupiti s njegove površine sitne ostatke voska i ostale primjese
  • Skladište za med mora biti suha, provjetrena i čista prostorija, bez stranih mirisa (luk, kupus, nafta itd.)
  1. Umnožavanje pčelinjih zajednica:
  • Primijeniti jedan od načina umjetnog razmnožavanja pčelinjih zajednica s ciljem planskog povećanja pčelinjaka
  1. Formiranje nukleusa
  2. Proizvodnja matica:
  • Matica je najplodnija u prvoj godini života, pa bi je trebalo mijenjati gotovo svake godine u pčelinjim zajednicama, čime bi se smanjio utjecaj i jednog od faktora koji vode do prirodnog rojenja
  • Za proizvodnju matica koristiti zdrava, jaka i higijenski vrijedne pčelinje zajednice
  1. Njega rojeva

IZVOR: dr. Goran Mirjanić: „Pčelarski priručnik“

PČELARSKI RADOVI U SVIBNJU naslovnica

PČELARSKI RADOVI U SVIBNJU

Svibanj je najzanimljiviji mjesec za pčelare, ali i njihove pčele. Tek tada postaju vidljivi rezultati njihovog dugotrajnog i mukotrpnog rada. To posebno dolazi do izražaja, ako se zna da u ovom mjesecu cvjeta glavna medonosna biljka – bagrem. Radovi koji bi se trebali činiti u svibnju su:

  1. Dovršiti sve radove usmjerene na stvaranje jakih pčelinjih zajednica:
  • Spajanje pčelinjih zajednica koje se nisu stigle razviti do glavne paše
  1. Spriječiti rojidbeni nagon i samo rojenje.
  • Stalno kontrolirati i blagovremeno proširivati prostor u košnici
  1. U pčelinjoj zajednici stvarati radno raspoloženje za sakupljanje nektara i peluda
  • Provjeriti funkcioniranje ventilacije u košnici
  • Zamjeniti staru maticu mladom
  • Izvaditi 1 – 2 okvira s leglom iz plodišta i zamjeniti ih praznim okvirom ili satnom osnovom
  • Zaštititi košnice od jakog utjecaja sunca
  • Maksimalno proširiti leto
  1. Proširiti leto na košnicama koliko je god moguće
  2. Po potrebi približiti pčelinje zajednice paši
  • Ako je paša bliže – pčele imaju manje praznog leta i više vremena provode u sakupljanju i unošenju nektara
  • Ako postoji mogućnost, seliti pčele na druga medonosna područja
  1. Ograničiti prostor matici:
  • Upotrebiti matičnu rešetku kojom ograničavamo kretanje matice samo na plodište

 

IZVOR: „Pčelarski priručnik“ (Poljoprivredni fakultet, Banja Luka 2014.)

Gvido Gržetić Ventilacija u košnici da ili ne

VENTILACIJA U KOŠNICI – DA ILI NE?

Posljednjih nekoliko godina slušamo predavanja o klimi, zatopljenju i ventilaciji. Točno je, dolazi do globalnog zatopljenja, a to utječe na sve živo na Zemlji, pa i na pčele. Nije dobro ako su košnice izložene suncu, posebice ljeti. Preporučuje se stoga da širom otvorimo leta, otvorimo mrežaste podnice ili pomaknemo gornje nastavke naprijed ili nazad ili da pak odignemo poklopac (krov) za jedan centimetar i slično. No sve je to po ljudskim, a ne po pčelinjim mjerilima. Da griješimo, navest ću nadam se dovoljno primjera. 

Moja supruga i ja živimo u montažnoj kući. Kad usred ljeta želimo da u kući bude što niža temperatura, svi se prozori i vrata ujutro − oko šest sati − zatvaraju nakon što se kuća tijekom noći rashladila. Time unutrašnjost kuće ostaje do večeri ugodna. Zašto kod pčela radimo suprotno kad isti prirodni zakon vrijedi i za nas i za njih? Kad bi na kući sva vrata i prozori (ili samo neki) bili otvoreni tijekom dana, topli bi zrak (od 40 °C ili 60 °C) ispunio unutrašnjost kuće i život u njoj postao bi nemoguć. Otvaranjem košnice tijekom ljeta mi preko otvorenog leta ili podnice, pomicanjem nastavaka naprijed ili nazad… dopuštamo da u košnicu ulazi topao zrak koliko ga god ima. Pčele, kao rijetko koji insekti, imaju sposobnost regulirati temperaturu u svom gnijezdu (plodištu), gdje ona iznosi između 34,5 °C i 35,5 °C. Evo kako. Znamo da se pčele od hladnoće brane plaštom, vanjskim slojem pčela koji služi kao omotač jezgre. Radeći otvore na košnici da bismo pčelama dali „zraka” potičemo pčele da opet rade omotač oko gnijezda kako vrući zrak ne bi ušao u jezgru košnice. Zato se pčele povlače s leta i ne stvaraju brade.

Primjer drugi: moje košnice imaju ljetno leto veličine oko 20 cm. Za sparnog ljetnog dana pčele tvore bradu, ali je tom bradom pokrivena polovica leta i rupa od 2 cm u sredini LR nastavka. Znate li zašto? Pčele ne dopuštaju da topli zrak uđe u košnicu. Primjer treći: prije više od 30 godina izrezao sam na podnicama prorez dimenzija 22 x 23 cm, pribio mrežu s okcima veličine 3,5 mm i dodao zasun-vratašca od lesonita. Time sam pčelama preko proljeća i ljeta dao „zraka“, eliminirao brade tijekom ljeta, a i pčele su manje naginjale rojenju. Međutim pčele su mi dale do znanja da im to nje potrebno. Za 3 su godine svi otvori na podnicama (na mrežama) bili zatvoreni 5 mm debelim slojem propolisa. Skinuo sam propolis s mreža, ali se ponovo dogodilo isto. Podnice su i dan-danas popunjene propolisom.

Još jedan primjer: na poljima lave pored Salerna (Napulj, Italija) košnica je (ili više njih) bila izložena suncu i temperatura je dostigla više od 70*C. No u sredin legla je temperatura iznosila 35*C toliko dugo dok je u pojilici pored košnice bilo vode, Pri porastu temperature sabiračice vode plesom regrutiraju nove sabiračice, a vodu dlažu u sitnim kapljicama pri vrhu stanica saća, gdje se ona isparava i održava stalnu temperaturu u košnici (Lindauer, 1954.) Bilo bi dobro da jednom shvatimo da pčele „znaju“ bolje od nas.

„Dobrom“ ventilacijom stvarajući nove otvore za zrak dobivamo više nuspojava i radimo štetu. Zbog noćnog pada temperature, vjetra ili kiše gubimo temperaturu u košnici, pa bilo to i za samo jedan stupanj, te time odlažemo izlijeganje mladih pčela za dan ili dva, a to odgovara varoi. Ona cvjeta, zrije i raste!

VENTILACIJA – SLUČAJ 2.

Kad govorimo o zimskoj ventilaciji, previše je oprečnih znanstvenih spoznaja koje se tiču CO2 u pčelinjem klupku. Znamo da pčelama hladnoća ne može naškoditi. Preporučuje se dovođenje svježeg zraka i odvođenje CO2. A evo  jedne drugačije znanstvene tvrdnje. Prisustvo CO2 u plodištu smanjuje oksidacijske procese u organizmu pčela, te one bolje zimuju i troše manje hrane. Kod većih pčelinjih zajednica koncentracija CO“ je veća u odnosu na njegovu koncentraciju u manjim zajednicama. Kod sjevernih je pčela to pravilo: one normalno uzgajaju leglo i poslije 6-7 mjeseci mirovanja, a mi se naše pčele bojimo ostaviti na miru (i CO2) 2 ili 3 mjeseca. Po preporuci iz literature u 2 sam navrata tijekom 2 zime na dijelu košnica ostavio već spomenute otvore na podnicama otvorenima, a rezultat je bila 2,5 kg veća potrošnja po košnici u odnosu na potrošnju pri zatvorenim podnicama. Dakle, i u ovakvim slučajevima se plaća famozna ventilacija.

VENTILACIJA –  SLUČAJ 3.

Ovaj se slučaj događa za vrijeme paše, a odnosi se na odstranjivanje vode iz nektara. I ovdje se preporučuje povećanje otvora na košnicama. Davno je jedan pčelar amater (Fedorov) iznio podatak da se voda iz nektara ne može odstraniti isparavanjem, tj. ventilacijom. Potkrijepio je to matematikom, fizikom i praksom. Budući da pčele ne trpe otvore na košnicama, zatvaraju ih propolisom tako da košnica bude gotovo hermetički zatvorena. U normalnoj je pčelinjoj zajednici visok udio vlage (80 %) Kad bi ventilacija bila jaka, leglo bi se isušilo, a to se ne događa. Pri relativnoj vlažnosti zraka od 65 % u medu bi još ostalo 20,9 % vode, a naš med sadržava i do 15 %. Pri sadržaju košnice os 125 L tijekom 1 satabi se zrak morao promijeniti 10 x, što je nedopustivo. Znamo da za 1 kg meda treba ispariti 3 L vode, a za to bi trebalo potrebno 107 m3 zraka. Da skratim, za 1 kg meda pčele bi na ventilaciju utrošile 776 g meda. Na jednu košnicu koja bi dala 50 kg meda na ventilaciju bi otišlo 38,8 kg meda. Fedorov je ponovljenim pokusima utvrdio da se voda iz nektara odstranjuje drugim putem. Hranio je uvečer pčele sirupom u omjeru 1:1, ali je prije toga vagao 100 pčela s leta. Imale su masu 85 mg. Sutradan ujutro pri njihovu izlasku iz košnice opet je izvagao 100 pčela, a njihova je masa iznosila 112 mg. Razlika u masi potjeće od upijene i kasnije izbačene vode. Dalje, u posebno pripremljenoj košnici s dugačkom cijevi, pčele obavljaju pražnjenje u vidu struje čiste vode. Tek smo prije nekoliko godina doznali da od pčele koja donosi nektar (tj. ma pun medni mjehur)taj nektar prima i do 9 pčela primateljica. Fedorov to nje znao. Pčele primateljice odvajaju vodu od budućeg meda te je predaju letačicama, koje je iznose van iz košnice. Kapljice vode koje pčele iznose mogu završiti na cvjetnom prašku u sakupljaču praška. Pri izlasku iz košnica pčele prolaze kroz rupice sakupljača i stisnte katkad izbace nešto vode. To se događa kad su grudice praška sljepljene, a pri dobroj nektarnoj paši.

VENTILACIJA – SLUČAJ 4.

Ovaj se slučaj odvijao tijekom prvih 10 dana kolovoza 2014. Pčelinje zajednice (njih 130) su izvagane 31. srpnja 2014. Zalihe meda iznosile su oko 16 kg po košnici. Dana 2. I 4. Kolovoza u košnicama se primjenjuje VMP. Došlo je dopojačane ventilacije koja je bila vidljiva, ali nije izgledala tako strašno. No strašno je bilo no što se događalo  košnici. Na ventilaciju su pčele u 5 dana potrošile 4-5 kg meda po košnici. Pomnožite to s a 130 košnica i dobit ćete otprilike 600 kg meda koji je otišao u vjetar. Košnice su opet vagane 9. kolovoza. Ventilacija je pomela i med i leglo, ali to je tema za neki drugi članak. Kontrolne košnice (bez VMP-a) nisu izgubile na masi, štoviše, njihova se masa povećala. Moram napomenuti da se ovaj slučaj s ventilacijom dogodio u košnicama zapremnine 76 L (a dva LR nastavka imaju zapremninu od 86 L s podnicom od 2 cm).

Za kraj vam poručujem, poštovani pčelari, pokušajte „štedjeti“ na ventilaciji i pokušajte pratiti svoje pčele – ostat će vam više meda, a i pčela.

TEKST/FOTO: Gvido Gržetić, pčelar iz Zarečja kod Pazina

IZVOR: časopis „Hrvatska pčela“ br. 4/travanj 2016. 

pčelarski radovi u travnju slika

PČELARSKI RADOVI U TRAVNJU

Travanj je mjesec karakterističan po rascvjetanim voćnjacima, što je uvod u glavnu – bagremovu pašu. O ovom je mjesecu unos i nektara i peluda znatno veći, što treba iskoristiti i sakupljati zalihu. Krajem travnja u kontinentalnom dijelu nastupa razdoblje bez ili s znatno umanjenom pčelinjom pašom, što može imati negativan odraz na razvoj pčelinjih zajednica. Pri kraju su i pripreme zajednica za iskorištavanje glavne pčelinje paše. Zbog ovih klimatskih specifičnosti, u travnju treba poduzeti slijedeće aktivnosti na pčelinjaku:

  1. Nastaviti proširivati pčelinje zajednice i sprječavati rojidbeni nagon
  • ovaj se posao mora obaviti na vrijeme (ako se kasni – sigurno će se rojiti)
  • oduzeti poneki okvir iz zajednice s medom i leglom (ovisno od snage zejednice) i dodati prazan okvir ili okvir sa satnom osnovom
  • zamijeniti staru maticu mladom
  • isjecati matičnjake i time utišati (ali ne i spriječiti) mogućnost rojenja
  • zamijeniti mjesta košnica (ako se kod nekih pojavio rojidbeni nagon)
  1. Poticajno prihranjivati zajednice
  2. Spašavati zajednice s lažnim i maticama trutušama
  • ako matice nema u košnici, nastaju lažne matice od pčela radilica, posljedica čega je polaganje samo trutovskih jaja
  • ako matica postoji u košnici, ali polaže samo trutovska jaja
  • u oba slučaja zamijeniti maticu mladom maticom, a ako ih nema – spojiti zajednice
  1. Spajati pčelinje zajednice u cilju stvaranja jakih zajednica
  • da bi se ovo sprovelo – sve zajednice na pčelinjaku moraju biti zdrave, jer u suprotnom, širila bi se zaraza
  • izvaditi iz jakih zajednica jedan okvir s dosta zrelog legla, stresti sve pčele u matičnu košnicu i samo okvir s leglom prebaciti u slabiju zajednicu
  • na prazno mjesto u jakoj zajednici dodati prazan okvir ili okvir sa sa satnom osnovom
  • prebacivati postepeno 1 – 2 okvira
  1. Izjednačavanje pčelinjih zajednica
  2. Pojačavanje pčelinjih zajednica na račun slabijih
  • prebaciti koji okvir iz slabijih zajednica u jače ucilju dobivanja veoma jakih zajednica pošto od slabih zajednica ionako nema prinosa
  • paziti da novoinastale veoma jake zajednice ne dobiju rojidbeni nagon
  1. Sakupljanje cvjetnog praha
  • postaviti peludarnike na leta košnica, s time da ih svakih 1 – 2 dana mijenjamo po košnicama, kako bi pčele unijele pelud i za svoje potrebe
  • odmah po prikupljanju pelud osušiti i uskladištiti
  • IZVOR: dr. sc. Goran Mirjanić: “Pčelarski priručnik”

predavanje

KLIMATSKE PROMJENE I NOSEMA CERANA – NOVI IZAZOVI U PČELARSTVU
Od prošlog četvrtka, 3. ožujka 2016. godine ujutro računa se da je prosječna temperatura diljem sjeverne hemisfere porasla za 2 stupnja Celzijeva iznad prosječne po prvi put u povijesti otkako postoje mjerenja, a najvjerojatnije i po prvi put otkako postoji ljudska civilizacija. Prosječna temperatura dugo je smatrana točkom iznad koje bi klimatske promjene mogle ‘postati opasne za čovječanstvo’. Sada je stigao i taj trenutak – i to puno prije nego se očekivao. Čovječanstvo je na prekretnici – klimatske promjene zaslužuju našu najveću pažnju! Gotovo preko noći, svijet se suočio sa stvarnošću da se možda nalazimo na sredini desetljeća u kojem će globalno zatopljenje imati dalekosežne posljedice na čovječanstvo i bezbroj drugih vrsta s kojima dijelimo planetu.

U našim pčelinjacima već nekoliko godina primjećujemo da se nešto čudno zbiva. Zajednice nikako da postignu onu brojnost koju su imale prije desetak godina. Ove zime primijećeno je i masovno ugibanje pčelinjih zajednica. Osobno imam iskustvo s tom pojavom na širem području Slavonskog Broda – Daruvara – Bjelovara. Cijela je Hrvatska prošle godine bilježila ekstremno tople uvjete, ne zabilježene u povijesti mjerenja, a ovo područje je osim toga bilo izloženo i ekstremno sušnom ljetnom razdoblju (vidjeti karte DHMZ-a).

       Prof.dr.sc. Zlatko Puškadija nas je već upozorio da našu tehnologiju moramo ovim novim uvjetima prilagoditi savjetujući da je potrebno krajem ljeta i ranu jesen (u našim kopnenim krajevima već od početka kolovoza i najkasnije krajem kolovoza) poticati maticu na nesenje, a zajednicu na uzgoj legla.  To se može postići mladim maticama i osiguravanjem poticajnog unosa hrane (i nektara i peludi). Mlada matica će svoj maksimum polako doseći u kolovozu i tada donijeti veliku količinu legla (znatno više nego stara matica) iz kojeg će se razviti zimske pčele. Kako bismo osigurali intenziviranje nesenje mlade matice,ukoliko nema barem tihe paše potrebno je zajednicu stimulativno prihranjivati (sirupom u omjeru vode i šećera 1:1 u količini 300 – 500 ml svaki drugi dan).

       Istovremeno mr. Vesna Ostružnjak Hren dr.med.vet. na svom predavanju o američkoj gnjiloći u Zagrebu je ustvrdila je da je najbolja obrana od bolesti pčela njihovo zdravlje i to na pitanje kako se nositi s nosemom ceranom. Također se je izjasnila da je korištenje probiotika u prihrani pčele jedan od načina koima se pčelama može pomoći da se lakše nose s ovim tihim ubojicom pčela. Naime, ove klimatske promjene koje su oslabile pčelinje zajednice osnažile su i drugu napast koja bez vidljivih simptoma pustoši naše košnice, a to je nosema cerana.

      Prošli tjedan sam bio u Konjščini i tamo su kolege dali inicijativu da HPS preda zahtjev Ministarstvu poljoprivrede koje ministarstvo bi trebalo uvesti kazne za sve vlasnike zemlje koji svoju zemlju ne održavaju, a prvenstveno ju ne kose. Kolege očekuju da bi netko drugi morao voditi brigu o našim mednim pašama. Mi u UP „Pčelinjak”, svjesni situacije s klimatskim promjenama i Nosemom ceranom pokrenuli smo dvije inicijative za koje držimo da mogu pčelama pomoći da se uspješno nose s oba ova izazova. Kao prvo svim svojim članovima, a i svim kolegama koji žele čuti, dali smo preporuku da se redovito koriste probiotici u EM preparatima u radu s pčelama i kao drugo da pristupimo masovnoj sadnji i sijanju medonosnih biljaka, a posebice onih otpornih na visoke temperature i izostanak oborina. I što ćemo ovim postupcima na i oko naših košnica i pčelinjaka dobiti?

        Kako smo dobar dio paša jednostavno izgubili, a posebice smo izgubili ljetne paše, možemo pčele poticatimednim sirupom, možemo dodavati i cvjetni prah prikupljen u proljeće kada ga još ima u prirodi relativno dovoljno. No niti to neće biti dovoljno da bismo pčelama pomogli pri stvaranju zdrave i snažne zimske pčele. To možemo usporediti s vrhunskim sportašima koje bismo uoči velikih natjecanja hranili isključivo konzerviranom hranom. Siguran sam da bi tako kondicionirani sportaši postigli nikakve rezultate. Slično je i s pčelama. Uz stimulativnu prihranu šećernim sirupom neophodan je i barem minimalni unos svježeg nektara i svježeg cvjetnog praha. I kada to osiguramo svojim pčelama onda će i stimulativna prihrana šećernim sirupom dati rezultate. Mi smo se opredijelili za evodiju, majčinu dušicu, origano i miloduh. Sijemo, sadimo razmnožavamo i dijelimo sjeme i sadnice. Pozvali smo sve pčelare da nam se, u nastojanju da pomognemo pčelama, pridruže. Pozvali smo i pozivamo i sve građane da i oni svojim aktivnostima tomu pridonesu. Čekati da nam netko drugi pomogne je samo uzaludno gubljenje vremena. Osim  sadnjom medonosnog bilja pčelama možemo pomoći i smanjivanjem broja patogena u organizmu pčele, u košnici i uokolo košnice. To postižemo redovitim korištenjem efektivnih mikroorganizama (probiotika) kojima ćemo osigurat uvjete za razvoj zdrave i jake zajednice.

Tekst: Damir Rogulja, predsjednik UP „Pčelinjak“ Zagrebradovi na pčelinjaku u martu slika

RADOVI U PČELINJAKU U OŽUJKU

U ožujku postaje sve toplije. To bitno utiče na razvoj pčelinje paše, pa i time na razvoj pčelinjih zajednica. U ovom mjesecu buja ili cvjeta izvjestan broj medonosnih biiljaka, nsročito onih koje su bogat izvor peluda, kao npr. koštunjičavo voće. Smatra se da je ožujak mjesec veoma bitan za razvoj pčelinjih zajednica, tako da se moraposebno obratiti pažnja na vrstu i dinamiku poslova u ovom razdoblju, jer sve što se tada propusti neće se moći kasnije nadoknaditi. Ti radovi su slijedeći:

  1. Po potrebi pčelinje zajednice odzimljavati ili utopljavati.
  2. Izvršiti prvi proljetni pregled pčelinjih zajednica:
  • Pregled vršiti u najtopliji dio sunčanog dana (16 – 18*C)
  • Obratiti pažnju na eventualnu zaprljanost okvira (nozemoza)
  • Pregled zaliha hrane
  • Odrediti jačinu pčelinje zajednice i postojanje matice u njoj
  • Ako nismo ranije – očistiti podnice košnica
  1. Poduzeti mjere sanacije pčelinjih zajednica
  • Slabe zajednice spajati uvijek s jačim pčelinjim zajednicama
  • Pčelinjim zajednicama bez matice dodati rezervnu ili ih spojiti s jačom
  1. Izvršiti zamjenu starog i dotrajalog saća:
  • S ovim poslom početi kad to omogućavaju pašne i klimatske prilike
  • Za izgradnju saća je bitna jačina pčelinjih zajednica i količina unosa nektara
  • Dodati 1 – 2 okvira sa satnom osnovom na mjesto starog i praznog saća
  • Nove okvire uvijek dodavati sa strane do legla, nikad u sredinu legla
  • Ako je unos nektara mali – prihranjivati pčele (izgradnja saća)
  • Unosom novih okvira proširuje se i pčelinje gnijezdo, čime se sprječava prirodno rojenje
  1. Pripremati okvire sa satnom osnvom:
  • Užičavanje okvira i umetanje satne osnove
  1. U potpunosti aktivirati pojilicu
  2. Vršiti intenzivnije poticajnu prihranu:
  • Dodavanje svake večeri oko 200 ml šećernog sirupa ili svaku treću večer oko 500 ml
  • Isti se učinak postiže i s otvaranjem meda na okvirima u košnici veličine pola dlana
  1. Održavati ventilaciju na košnici u spravnom stanju
  2. Početak primjene bioloških metoda borbe protiv varoe:
  • Upotreba okvira građevnjaka

IZVOR: dr. sc. Goran Mirjanić: „Pčelarski priručnik s radovima na pčelinjaku po mjesecima“ (Poljoprivredni fakultet Banja Luka, 2014.)

ivan curiš sakupljanje pčelinjeg otrova

Ivan Curiš: SAKUPLJANJE PČELINJEG OTROVA

Znamo da u apiterapiji  pri liječenju mnogih bolesti pčelinji otrov (apitoksin) ima dobar, pozitivan učinak, Terapija se od najranije povijesti provodila ubodima pčela izravno u tijelo koje je bilo bolesno, što je nerijetko dovodilo do alergijskih reakcija. S napretkom tehnologije i medicine proizvodnji  primjeni pčelinjeg otrova pristupa se sistematično i oprezno. Tehnologija je dovela do toga da se danas pčelinji otrov sve više upotrebljava u krutom obliku, a sakuplja se uz pomoć sakupljača pčelinjeg otrova.

Još davne 1988. godine izradio sam svoj prvi sakupljač otrova i nazvao ga ESPO 1988 a do danas ga usavršavam na osnovi iskustva u sakupljanju. Sakupljač se sastoji od 2 elementa: elektrostimulatora i ploče za sakupljanje. Elektrostimulator radi na 12 V i može se priključiti na akumulator od 12 V ili na solarni panel. Ploča sakupljača dimenzije je 320 x 205 mm, a sastoji se od ekološke pjenaste plastične mase sa žicama od nehrđajućeg čelika, od 3 mm debelog stakla na koje pčele bodu te od spojnog voda koji vod do stimulatora.

Tijekom 27 godina iskustva u sakupljanju mislim da je ovo najbolja dimenzija ploča jer je prilagodljiva svim tipovima košnica i dovoljno velika da se pri sakupljanju sakupi najviše pčelinjeg otrova.

KAKO SAKUPLJATI PČELINJI OTROV

Sakupljanje pčelinjeg otrova počinje na početku travnja ili onda kada u košnici imamo 7 – 8 okvira legla i dovoljan broj mladih pčela, a traje do sredine ili kraja kolovoza. Ploču sakupljača postavimo na leto košnice tako da pčele moraju prijeći preko nje kad ulaze ili izlaze  iz košnice. Na tom putu one dodiruju nehrđajuće žice koje se nalaze na ploči, dobiju mali električni udar koji ih podražuje pa one bodu u staklenu ploču i pritom obrišu žalac o staklo prije nego što odlete. Otrov se na staklenoj ploči vrlo brzo osuši. Temperatura zraka treba biti viša od 22*C.

Otrov na istoj košnici sakupljamo svaki treći dan, a ploča na košnici ostaje sat vremena jer za to vrijeme sve pčele letačice izađu ili uđu u košnicu. Ploču zatim skinemo i možemo s nje ostrugati otrov. U drugom je slučaju ploča sakupljača uključena 1 sat, zatim se radi 15-minutna stanka, pa se ponovno uključi na sat vremena.

Iz ovog proizlazi da na jednoj košnici tijekom sezone otrov sakupljamo 30 – 40 puta što ovisi o načinu sakupljanja za koji smo se odlučili. Svako prikupljanje na dobroj zajednici donosi 0,06 – 0,2 g ovisno  jačini zajednice. Naravno količina otrova je onolika koliko je zajednica jaka. Prošle se godine u srpnju zbog suše, slabog razvoja zajednica i malog broja pčela sakupilo i manje otrova. Često pčelari pitaju zašto ne sakupljamo otrov svaki dan, a odgovor je vrlo jednostavan: pčela ne obnavlja svoj otrov nakon što ga istisne iz žalca – jednom kad ga istisne, više ga nema, što znači da moramo čekati  na novi naraštaj pčela koji će postati letačice i priječi preko ploče pri odlasku na pašu. Kako kod jednog sakupljanja imamo 5 – 10.000 uboda, a u sezoni dnevno iz legla izlazi i do 2500 pčela, tada tijekom 3 dana imamo dovoljan broj pčela koje mogu istisnuti otrov.

Otrov s ploče stzružemo skalpelom, žiletom ili kojim drugim strugačem, a pritom moram nositi zaštitnu masku da ne bismo udisali čestice otrova. Čuvam ga u tamnim staklenim posudama bez prisutnosti vlage i svjetla veći niz godina.

Ovakvim prikupljanjem pčelinjeg otrova ne strada ni jedna pčela. Prema ruskoj literaturi istiskivanjem otrova iz žalčanog dijela povećava se prostor za širenje mednog mjehura i pri slijedećem izlasku na pašu pčele donose više nektara u košnicu, a to znači da će biti i više meda u košnici. Kad pčela na kraju svog radnog vijeka umre sa sobom odnosi bespovratno veleko bogatstvo i lijek za mnoge bolesti što moramo iskoristiti.

Zbog klimatskih promjena i pčelinjih bolesti meda svake godine po košnici imamo sve manje. Pčelari koji su sakuljali otrov na ovaj način su primjetili da njihove pčele imaju znatno manje varoe ili je uopće nemaju, a uzrok su tome elektrošokovi na ploči skidača zbog kojih varoa otpada s pčela. Ovo sam primjetio jer varou nalazim ispod sakupljača na poletaljci, a pri tretiranju protiv varoe vidio sam znatno manji broj nametnika u košnicama na kojima sam sakupljao otrov nego u onma na kojima nisam.

Kako su cijene pčelinjeg otrova na svjetskom tržištu vrlo prihvatljive, njegovo je sakupljanje postalo zanimljivo svim pčelarima, pri čemu se prihovi povećavaju i za više od 100 %. S obzirom da se pčelinji trov sve više upotrebljava  u mnogim proizvodima, da je njegova cijena na tržištu povoljna, da pčele kad umru sa sobom odnose u nepovrat veliki trud nas pčelara…ideja o sakupljanuju nameće se sama po sebi. Sad kad smo u EU, pred nama je tržište – iskoristimo to!

U ovom mom izlaganju nije rečeno sve pa mi se za dodatna objašnjenja i informacije slobodno može javiti svaki pčelar, a za udruge mogu organizirati i predavanja. Ovo su samo mala iskustva o sakupljanju pčelinjeg otrova, a svaki pčelar koji želi sakupljati otrov, dobit će detaljne upute o njegovu sakuplajnju i skladištenju.

IZVOR: časopis „Hrvatska pčela“ br. 3/ožujak 2016.

Ivana Curiša možete kontaktirati na e-mail: ivan.curis@kr.t-com.hr ili telefonski na 049/464-272 i mobitel: 098/93-93-321.   

PARAFINIRANJE NASLOVNICA PČELINA ŠKOLICA

PARAFINIRANJE KOŠNICA

Košnice se mogu, osim bojanja, štititi od vlage i raznih bolesti kuhanjem u parafinu. Kako?

Na otvorenom prostorupostavi se na 4 cigle posuda visine oko 70 cm da parafin ne kipi. Uloži se 50 kg parafina, naloži vatra i čeka da se parafin rastopi i zagrije do 380*C. Kako će to pčelar znati kada nema toplomjera?

Kada se parafin rastopi, tada treba jednu letvu staviti u parafin. Ako se malo pjeni, tada je to oko 100*C. kada se iz letve jače isparava voda kao pjena, to je oko 200*C, a kada se burno pjeni uz šištanje, tada je to oko 300*C. to je moment kada se počinju stavljati dijelovi košnica u parafin.

Kliještima se uhvati jedan dio košnice i lagano spušta u parafin, ako se burno diže pjena, tad se dio košnice zadrži, da ne ulazi dalje u parafin dok se ne smanji pjenjenje iz košnice, tek tada se spušta sve dublje u parafin. Ukoliko je daska košnice jako vlažna, pjena će se naglo dići i postoji opasnostod izlijevanja u vatru. Ako se to dogodi i parafin upali, tada treba preko kotla staviti priređeni lim. Voda se smije baciti u vatru. Kada bi se voda greškom bacila u parafin, vodena para bi tako naglo podigla pjenu dabi se parafin prelio u vatru i sav zapalio. Iz tih se razloga cijeli procest mora izvoditi isključivo na otvorenom prostoru. Tako se ulaže dio po dio. Parafina mora biti toliko da svaki dio bude potopljen. Dio koji se više ne pjeni znači da je iz drveta izašla sva voda i da se može vaditi. Dio koji se vadi van mora biti toliko vreo da se iz njega isijava vrelina, toliko jaka da se na udaljenosti pedalj od lica osjeti jaka vrelina. Parafin se iscijedi da je daska kao suha. Okviri i krov se ne parafiniraju. Koje su najčešće greške pri parafiniranju?

josip brijačak  

Ukoliko je parafin bio samo 100*C, tada je na dasci ostalo dosta parafina, koji šteti u radu, jer se na suncu parafin otopi, klizi po postolju i nastavak po nastavku. Tko to ne zna, krivi parafin, a kriv je onaj koji je parafinirao!

IZVOR: Josip Brijačak: „Priručnik u pčelarstvu“ (str. 74-75)

NA ŠTO TREBA OBRATITI PAŽNJU PRILIKOM UŽIČAVANJA OKVIRA

NA ŠTO TREBA OBRATITI PAŽNJU PRILIKOM UŽIČAVANJA OKVIRA?

Okvir je centar u pčelarstvu i treba ga vrhunski točno opremiti!

Danas svi proizvođači košnica proizvode okvire istih dimenzija, i to je dobro, svi rade strojno, pa i zabijanje klamficama, što je slabo. Pčelar svakom okviru treba sa strane zabiti čavao dužine 4 cm kroz bočnu stranicu u gornju „satonošu“. To je potrebno jer kod podizanja okvira koje su pčele polijepile propolisom, zna se „satonoša“ otkinuti. Za držanje voska treba od žica načiniti armaturu. Tu ima puno grešaka. Da ih ne nabrajam skraćeno ću prikazati kako se užičava i zašto.

Upotrebljava se isključivo INOKS žica i to deblja. Razlog je u tome što se kod pretapanja starog saća deblja žica održi čitava i ne moraju se ponovno bušiti rupe i uvlačiti nova žica. Okvir se očisti, ponovno se žica dotegne i stavlja vosak. Sada dolazi   onaj prijepor: stavljati li žicu horizontalno ili vertikalno? Neki još rade i koso. To nije bitno!

prikaz postavljanja žice na lr okviru.jpg

Bitno je da ima dosta redova žice i da su dobro nategnute!

Stavljanje žice horizontalno ili vertikalno izbor je svakog pčelara ponaosob. Nakon dugo godina isprobavanja sada užičavam ovako: prva rupa za žicu je 1 cm ispod „satonoše“, druga rupa niže je za 3 cm. Zatim svaka dalja je 3,5 cm, ukupno 5 žica horizontalno. Na dnu ostane oko 4 cm slobodno. Tu treba paziti da su sve rupe u savršenoj sredini i ravnini, jer će tako biti i vosak utopljen i izgrađen. Skretanje rupa za žicu lijevo ili desno i vosak će biti valovit. Žica se nategne tako da kao tambura sitno zvuči. Kada krupno zvuči, to nije dobro, jer se kasnije objesi skupa sa saćem.

Voštana tabla stavlja se tako da preko gornje žice prijeđe samo 5 mm, a 5 mm ostaje prazno do „satonoše“. Na tom mjestu pčele inače grade prelazno saće i kvare tablu voska, a ovako tu nema ništa, pa one gradeći prijelazno saće proizvedu više voska, a pčelar manje ulaže. Još nešto! Nije potreban utor u „satonoši“, jer prva žica čvrsto drži saće. Taj utor troši bespotrebno uloženi vosak i divan je za leglo moljca kojemu pčele u utoru ne mogu ništa. U izradi okvira jedna je operacija manje, a kvaliteta veća.

Bočne letvice s jedne strane su ravne, a druge su sužene, prema sredini. To je bila dobra zamisao, ali se pokazalo lošije nego da je i druga strana ostala ravna. Razlog: između ravne strane bočne letvice i one sužene pčele nanose puno propolisa, pa to otežava rad u košnici. Okviri kod umetanja skliznu s one druge i poremete razmak. Kod sastavljanjačesto se netko zabuni u okretanju letvice, pa se dogodi da ravna strana dođe na ravnu, a kosa na kosu. Okviri tako sastavljeni kliznu jedan po drugom i poremete razmak saća. U tom slučaju pčele nanose puno propolisa. S druge strane, tamo gdje su obje letvice ravne okviri nisu prošli jedan pored drugog, već su ostali na razmaku. U tom slučaju pčele vrlo malo lijepe propolis. Zaključak: s obje strane bočne letvice bolje je ostaviti ravno, nego šiljiti drugu stranu. Imamo samo jednu operaciju, u izradi je manje posla, a pčelaru je bolje. Takav okvir je jeftiniji. Pri dnu okvira ostane oko 4 cm gdje vosak slobodno visi, rijetko ima zatvorenog meda pa se kod vrcanja brzo isprazni i ne oštećuje. Prije će se oštetiti onaj pri vrhu, radi gustog meda, nego onaj dolje. Kod ovakvog postavljanja ima manje posla, a više se uštedi voska.

Kod utopljavanja žice u vosak valja da je tabla voska nešto manja od okvira rame. Deblja inoks žica traži i jaču struju za utapljavanje, u tom slučaju idealan je manji aparat za varenje. Namjesti se na najmanju snagu i svih 5 žica utopli za 3 sekunde.

(TEKST/FOTO: „Priručnik u pčelarstvu“ Stjepana Brijačka)

ZIMA U PČELINJAKU 2. DIO NASLOVNICA

ZIMA U PČELINJAKU 2. dio

KAKO ĆE NAM PČELE PREZIMITI?

Poznato je da se pčelinja zajednica osposobila da pod određenim uvjetima života i staništa podnosi ekstremno niske, ali jednako tako i visoke temperature, koje u kraćem razdoblju dostižu vrijednosti od −40 do +50 °C. To im je omogućilo ne samo opstanak nego i uspješno razmnožavanje u većem dijelu svijeta.
Duže od šest mjeseci žive samo one pčele koje nisu sudjelovale u pripremi hrane za zimu, u odgoju i njegovanju legla, a uz sve su to u hrani imale veći udio peluda od uobičajenoga tijekom godine. Što nam to govori? Da je osnovni čimbenik koji utječe na dužinu života pčela rad i način prehrane. Osim svega već rečenoga, za dobro i uspješno prezimljavanje važne su i pričuve ne samo meda nego i peluda. Pčelinja zajednica koja nema dovoljno peluda može prezimiti polovicu zime, ali krajem zime i u rano proljeće dolazi do naglog smanjenja broja pčela. Za takvo naglo nestajanje pčela postoje samo dva razloga, a to su bolest ili nedostatak peluda za normalan razvoj legla. Također smatram da je za uspješno prezimljavanje iznimno važan čimbenik i da se pčelinjak nalazi na mirnom i sunčanom mjestu, zaštićen od vjetrova i drugih nepogoda, a posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti od glodavaca, ali i od drugih divljih i domaćih životinja. Jedan je od tri uvjeta dobrog zimovanja da pčelinja zajednica zimi ima mir, dok su druga dva uvjeta da ima dovoljno kvalitetne hrane i da su pčele dobro očišćene od nametnika. Svako uznemiravanje pčela jako je štetno za pčelinju zajednicu, što se posebice očituje zimi, a ponajviše kada su pčele sklupčane u zimskom klupku. Pčele na uznemiravanje reagiraju različito i to uglavnom ovisi o jačini uznemiravanja i samoj duljini trajanja takvog uznemiravanja. I okolna temperatura ima određenu ulogu jer na niskim temperaturama pčele burno reagiraju i na najmanje uznemiravanje. Kada se pčele uznemiri, one tada uzimaju više hrane, dolazi do gubitka topline, a može se dogoditi i da određeni broj pčela padne na podnicu, koja je hladna, pa se one na njoj ukoče, a kako u rashlađenom prostoru nemaju snage za povratak u klupko, ugibaju. Kada se stanje klupka promijeni zbog uznemiravanja, to može potrajati od nekoliko sati pa čak do dan-dva. Ako se pčele jače uznemiri, može doći do potpunog raspuštanja klupka, nakon čega zbog hladnoće propada cijela pčelinja zajednica. Zapravo svako uznemiravanje pčela, bilo ono i najmanje, znači nepotreban gubitak energije i jako velik stres za cijelu pčelinju zajednicu. Zimsko mirovanje pčela biološka je potreba jer mirovanjem troše manje energije, a i manje hrane, stvara se mnogo manje vodene pare i ugljikova dioksida u košnici, ne opterećuje se srednje crijevo itd.

Prema svemu rečenom pčelar morazavršiti pripreme za uzimljavanje najkasnije do polovine ruja. Taj rok podrazumjeva i nadopunu zimnice prihranjivanjem. Prihranivanje se naravno obavlja gustim šećernim sirupom u velikim količinama, a ne stimulativnim sredstvima, pogačama, jer to nije prihrana, već stimulacija za razvoj legla. Poznato je da pčele pogaču ne deponiraju u saće kao zalihu, već je odmah troše. Postavlja se pitanje koliko bi pogača trebalo dati da bi se stvorile zlihe?

PRIČUVE HRANE ZA ZIMOVANJE

Sada dolazi vrijeme u kojem će dominirati niske temperature, a moguć je i snijeg: to je razdoblje kada su pčele u fazi biološkog mirovanja. Potrebe za količinom hrane variraju od zajednice do zajednice, a ovise o samoj jačini pojedine pčelinje zajednice. Prilikom posljednjeg pregleda prije samog uzimljavanja trebalo je na osnovi procjene jačine pčelinje zajednice, procijeniti i količinu hrane koja je ostavljena pčelinjoj zajednici u košnici do ranog proljeća. Jake zajednice zahtjevaju veće količine kvalitetne hrane koje ne smije biti ispod 20 – 22 kg. Osim zaliha meda, na umu moramo imati i da u takvim zajednicama mora biti i najmanje 2 okvira fermentiranog i poklopljenog peluda (perge) i to po nastavku. Mnoga su istraživanja pokazala da je u proljeće produktivnost pčelinje zajednice koja je imala 20 kg meda veća i za 50 % od produktivnosti pčelinje zajednice koja je imala svega 13 – 15 kg na raspolaganj, iako su obje zajednice prezimile. Što nam to govori? Da su kvaliteta i količina hrane u košnici koju si pčele pripreme odraz ukupne aktivnosti kroz sezonu. Iako nam je već odavno poznato da pčelinja zajednica tijekom sezone potroši i više od 90 kg hrane, nastoji da u plodištu uvijek bude dovoljno hrane. Pričuve meda za vrijeme aktivne pčelinje paše morale bi biti uvijek između 13 – 15 kg, a kako se približava kraj ljeta, ta se količina povećava na 18 kg, da bi pred samo uzimljavanje iznosila u prosjeku od 20 – 22, pa i više kg. Neovisno o potrošnji hrane, samom unosu i kvaliteti pčelinje paše tijekom sezone, pčele će na mjestu u košnici na kojemu će zimovati, odnosno gdje će se formirati klupko, ostaviti dovoljnu količinu hrane za zimu u obliku medne kape. Važno je istaknuti da pčelinja zajednica sama najbolje određuje vlastite pričuve hrane, pri čemu čovjekovo poimanje i kvalifikacija pojma „viška meda“ koji treba oduzeti pčelinjoj zajednici često dovodi do jako ozbiljnih poremećaja u zdravstvenom stanju pčela (najčešće je posljedica vapnenasto leglo, a i druge bolesti). Kvaliteta hrane ostavljene za zimu predstavlja ukupan rezultat aktivnosti pčelinje zajednice tijekom cijele sezone. Porijeklo i kvaliteta hrane za samo zimovanje ovise i o način pčelarenja. Pčelinje zajednice koje su na stacionarnim pčelinjacima ograničene su pašom u  svojoj okolici, a time i sam apriprema za zimu ima svoja ograničenja u smislu raznovrsnosti medonosnog i peludonosnog bilja. Pčelinje zajednice koje se sele tijekom cijele sezone mogu u plodištu skladištiti hranu s velikog broja raznovrsnih biljnih vrsta. Nektar i pelud koji je porijeklom s takvih paša jednostavno djeluje na jak razvoj i vitalnost pčela i pčelinje zajednice kao jedne cjeline, a isto tako predstavlja i osnovu uspješnog zimovanja i sam početak nove sezone.

HOĆE LI I OVE GODINE NEDOSTAJATI KVALITETNE HRANE U KOŠNICI?

Svakodnevno slušamo i gledamo o globalnim klimatskim poremećajima zagađenosti životne sredine, a i sami smo svjedoci događanja kao što su ekstremne vrućine, suše, oluje i slične nepogode. Svjedoci smo i „kemizacije“ u svim segmentima ljudske djelatnosti, a posebice u poljoprivrednoj proizvodnji. Posljedice su vidljive u ekosustavima jer je smanjena količina kvalitetne prirodne hrane za pčelinje zajednice. Znamo koliko su štetni pesticidi nove generacije. To su osjetili mnogi pčelari na svojim pčelama. S druge strane smanjenje stočnog fonda znači samim time i smanjenje prirodnog gnojiva, što dovodi do znatno manje izlučivanja nektara i peluda, a i mnoge su biljne vrste zbog slabe prihrane nestale s naših livada i pašnjaka. Mnogi pčelari u pokušajima da što brže i više zarade zaboravljaju na biloške potrebe pčela. Naime, neki pčelari oduzimaju pčelama ne samo „višak meda“ već i med iz plodišta, koji pripada samo pčelama i koji nije samo izvor energije i nije samo nektar. To je biološka aktivna tvar koja je nastala preradom nektara i miješanjem izlučevina pčelinjih žlijezda i ne samo to – med u plodištu sadržava i velike količine peluda. Tako med u plodištu predtavlja iznimno kvalitetnu energetsku i proteinsku hranu za pčele. Ta je hrana najznačajniji čimbenik za prezimljavanje i brz proljetni razvoj pčelinje zajednice, a neki je pčelari oduzimaju pčelama. Time pčelar radi veliku štetu ne samo pčelama, već i samom  sebi. Uzeti med iz plodišta znači kazniti pčele, znači biti lakom i ne misliti na sutra. S druge strane oduzimanjem meda pčelam se oduzima najkvalitetnija hrana što utječe na razvojne mogućnosti i preživljavanje zajednice, ali  na imunosni sustav kako svake pčele tako  zajednice kao organizma u cjelini. Moje je mišljenje da je već jednom došlo vrijeme da se napusti loša pčelarska praksa jer kad dođe do velikih gubitaka, opet će biti kriv netko drugi, samo ne neodgovoran i nesavjestan čovjek koji želi na brzinu i pod svaku cijenu profit ne razmišljajući što će biti sutra.

VLAGA U KOŠNICI – NAJVEĆI NEPRIJATELJ PČELA

Pčele tijekom zimovanja troše med i tako proizvode toplinu, pri čemu se oslobađa velika količina vodene pare. Pretpostavlja se da pčelinja zajednice tijekom zime izluči  po nekoliko litara vode. Probavljanjem jednog grama meda dobiva se 0,68 g vode što je više od probavljenog meda. Dio te vode oko 10 % pčele zadržavaju u svom probavnom traktu dok ostatak vode moraju ukloniti, kako pčele stalno proizvode vodenu paru, tako ju je i stalno potrebno uklanjati. Relativno topao zrak zasićen vodenom parom diže se od klupka i dolazi u dodir sa saćem, dijelovima košnice i samom hranom. U prvom dijelu zimovanja, dok još nema legla, vodene je pare malo, a isto je i s potrošnjom hrane, no čim se pojavi imalo legla, pčele postaju aktivnije. Tada stalno moraju održavati tempersturu od 35*C bez obzira na vanjsku temperaturu jer je ona potrebna za daljnji razvoj legla. Osim toga, pčele moraju njegovati i hraniti leglo, pa je i sama potrošnja hrane nekoliko puta veća, a time je i izlučivanje vodene pare jako veliko. Zapravo u drugom se dijelu zimovanja javljaju kritični trenuci u zimovanju pčelinjih zajednica. U hladnijim dijelovima košnice relativna je vlaga veća, pa se vodena parakondenzira i dolazi do stvaranja vodenih kapljica. Prema nekim istraživanjima  početkom sudenoga relativna vlaga zraka na podnici iznosi 80 %, a pod poklopnom daskom 60 %. Kondenzacija se u košnici stvara na hladnijim mjestima, a time pogoduje prevelik prostor u košnici izvan zimskog klupka. Kondenzirana vodena para na okvirima i u kutovima košnice omogućuje razvoj plijesni (uzročnika vapnenastog legla). Pčele će očistiti plijesan, pa je mi nećemo vidjeti, ali ćemo vidjeti rezultat – matica takve okvire neće zalijegati i tijekom bezpašnog i vlažnog vremena imat ćemo problema s vapnenastim leglom.

Poznato nam je da med ako nije poklopljen upija vlagu i potom se kvari, odnosno kiseli. Što nam to govori? Da se prihrana mora napraviti na vrijeme, a ne da se s njom počne tek kad se vidi da su pčele gladne i to u listopadu. Kako sam već jednom naveo svaki sam dan u komunikaciji s pčelarima iz svih dijelova Hrvatske koji se žale na veliku invaziju varoe. Evo još jednog bitnog elementa u tome kako će nam pčele zimovati i hoće li dočekati proljeće jer zbog nebrige i nepravodobne kontrole imamo to što imamo. No još nije sve izgubljeno, što znači da se nešto može i popraviti što se tiče tretmana, a posebice to mogu oni koji još imaju žive zajednce. Nadam se da će se neki barem malo pomaknuti s mjesta i konačno početi učiti biologiju i fiziologiju pčele, poslušati edukativna predavanja i ono što čuju dobro shvatiti i primijeniti.

Mnogi su već u kasnu jesen pokopali velik broj pčelinjih zajednica. Tko je kriv?! Sam pčelar nikada neće priznati svoju krivicu, zaboravnost, indolenciju, jednom rječju šlamperaj. Uglavnom će za to biti kriva VMP sredstva, kako registrirana, tako i ona druga, a kad takvim pčelarima postavite pitanje jesu li pročitali upute o primjeni tih sredstava, mnogi će odgovoriti da nisu (…pa ja to znam….radio sam s onim….znaš, ali…tko će dizati dva nastavka…stavio sam i otišao na more, a kad sam se vratio iz košnice su letjeli neki leptiri…). A ima i onih koji i ne gledaju gdje je leglo, već VMP trpaju napamet, važno da je u košnici. Neću ni govoriti kamo sve stavljaju VMP sredstva kako ne bih kome dao ludu ideju. Oni pak koji sredstvo drže cijelu godinu u košnici preporučujem da ga jednom i izvade jer ono pčelama ipak smeta, škodi i ničemu ne koristi. Nakon svega što sam čuo od pčelara s terena ičitajući razne forume pitam se kakve će zajednice izaći iz zime i koliki će nam biti gubici te hoće li već jednom ti mudrijaši shvatiti da se svakog proljeća ne kupuje 30 % i više zajednica da bi se moglo pčelariti.

Na kraju će svima onima kojima zajednice već jesu propale kriv biti VMP ili tko zna što će sve izmisliti samo da krivci ne budu oni sami jer takvi pčelari neće priznati svoju krivicu, šlamperaj i neznanje. No nemojmo zaboravitida su i dvije posljednje godine, odnosno ljeta, bila loša što se tiče pčela i pčelarstva. Vrcalo se je, a prihranjivalo se nije – gdje su tu dugoživuće pčele i njihove zalihe za zimu, a već je prije poznato da varoa najviše tštete kad se broj pčela u zajednici smanjuje ili smanji? I na kraju pitanje tko je kriv? VMP, virusi, ptice, babe vračare? Ne, već sam pčelarkoji radi stihijski, koji ne prohvaća nikakav savjet i ne educira se, a optužuje sve samo ne sebe. I još nešto što nikom zdravom neće biti jasno. Kako to da jedni te isti i to iz godine u godinu čine iste pogreške, imaju gubitke i opet isto i opet…i tako u nedogled? Varoa je na ovim prostorima prisutna oko 30 godina i još uvijek tapkamo na mjestu (nism je apsolvirali), a pred vratima nam je novi nametnik kornjaš Aethina tumida. Pitam se što će se dogoditi toga dana kad se pojavi na ovim prostorima. Odgovor glasi: pomor – 90 % pčelinjaka neće biti.

IZVOR: časopis „Hrvatska pčela“ br. 1/siječanj 2016.

TEKST: Josip Križ, pčelar i uzgajivač matica iz Zagreba      

ZIMA U PČELINJAKU 1. DIO NASLOVNICA

ZIMA U PČELINJAKU 1. dio

PČELINJAK – PČELAR I PČELE ZIMI

U prvom su zimskom mjesecu temperature u kontinentalnom dijelu Hrvatske obično dosta niske, i nekoliko stupnjeva ispod nule, dok je u mediteranskom dijelu naše zemlje to sasvim druga priča. Pčele su naravno u klupku, a pčelar nema nekih velikih poslova ako je dobro pripremio pčelinje zajednice za zimovanje. Kao što znamo, početkom zime česte su padaline u obliku kiše i snijega. U nekim godinama i na nekim područjima temperature se penju i iznad 10 °C, što je iznimno važno za dobro prezimljavanje pčelinjih zajednica jer topao i sunčan dan omogućuje pčelama dobar pročisni izlet. Potrošnja pričuvnih zaliha meda ovisi o više čimbenika. Najmanja je potrošnja meda kod stabilnih temperatura zraka, bez obzira na to jesu li niske ili visoke, dok se potrošnja povećava kada temperature jako osciliraju. Tako će se potrošnja pričuvne hrane znatno povećati pri porastu temperature zraka jer će se pčelinje klupko raspustiti, a tada pčele uzimaju više meda da bi nakon toga ponovno formirale klupko i zagrijale ga na potrebnu temperaturu. Pčele većom potrošnjom meda uz veliko oslobađanje topline stvaraju i veće količine ugljikova dioksida i vodene pare, čime se remeti mikroklima u košnici. Valjda naglasiti da povećan sadržaj ugljikova dioksida − kada je u normalnim granicama, to jest između 2 i 2,5 posto − ne djeluje škodljivo na životne funkcije pčela, štoviše, djeluje pozitivno jer usporava životne funkcije i tada pčele troše mnogo manje hrane.

Pčelama i cijeloj zajednici jako škodi velika vlaga, koja se kondenzira na stijenkama košnice, a posebice iznad zimskog klupka, pa se često događa da po pčelama pada kiša, što ih jako uznemiruje. Budući da sam ovih dana dosta komunicirao s mnogim pčelarima, od kojih je više od 70 % reklo kako će već sada stavljati pogače, upitao sam ih zašto. Odgovorili su da to čine kako pčele ne bi ostale bez hrane ili da na taj način štede med. ako smo na vrijeme obavili sve što smo imali obaviti, pa i samu prihranu, čemu sada uznemiravati pčele? Dodavanjem pogača u ovom trenutku napravit ćemo golemu štetu ne samo pčelama već i samima sebi. Od davnina je poznato da naša pčela mora mirovati, a i ovi novi internetski pčelari moraju shvatiti da se s pčelama mora raditi i od njih učiti, jer one ne poznaju virtualni svijet. Pčele su ipak samo kukci koji u ovom obliku žive mnogo milijuna godina. To nisu svinje da im možemo davati kojekakve aspirine, vitamine i razne premikse, a posebice to ne smijemo činiti zimi.

ŠTO PČELARI TREBAJU RADITI U ZIMSKOM RAZDOBLJU?

U zimskom je razdoblju jako hladno, temperature su niske, obično ispod nule ili neznatno iznad nje, pčele su u zimskom klupku, p apčelar sada nema nekih velikih poslova s njima ako su dobro uzimljene (a podrazumijeva se da su dobro nahranjene i očišćene od varoe). Pčelinjak treba povremeno obići i kontrolirati, čak i ako je dosta udaljen od mjesta stanovanja. Ako kojim slučajem i moramo intervenirati ili nešto popraviti, to moramo napraviti što brže bez ikakve buke i otvaranja košnice. Tijekom zimovanja posebno moramo voditi računa da se pčelama osigura stalan mir, posebice od domaćih i divljih životinja, u prvom redu od ptica i glodavaca. Metalni češljevi moraju stalno biti na letima košnica i moramo ih stalno kontrolirati. Oko košnica i u cijelom pčelinjaku dobro je stalno postavljati otrovne mamce za miševe i voluharice, jer kad jako zahladi, on ednostavno navale na košnice, a pčele se nisu u stanju braniti jer su u zimskom klupku. Prilikom obilaska pčelinjaka i košnica nije dobro kucati ili grepsti po košnicama da bismočuli jesu li pčele žive jer ih i najmanje grebanje uznemirava, a kad se jednom uznemire, treba im mnogo vremena da opet sve dovedu u red i da nastave normalno zimovati. Moram naglasiti i da prilikom i najmanjeg uznemiravanja pčele uzimaju veće količine hrane, a samim time poraste i temperatura u klupku, a nakon toga dolazi do neželjenih efekata – kondenzacije i porasta vlage u košnici. Nakon svega toga dolazi do plijesni, a svi znamo što slijedi nakon plijesnivog saća i okvira – vapnenasto leglo. Stoga razmislimo isplati li se nepotrebno uznemiravati pčele.

Svaki pčelar koji imalo drži do svojih pčela i pčelinjaka trebao bi napraviti i dezinfekciju pčelinjaka, ne samo sada, već nekoliko puta godišnje, no sada je idealno vrijeme za to jer tlo još nije smrznuto. Kako se to radi? Napravimo otopinu od 10 % Izosana (koji je dostupan i pod nazivom Dezisan) i poprskamo područje od otprilike metar ispred i iza košnica te ispod njih. Naravno, ovo vrijedi i za kamione, šlepere, kontejnere, a kod svih je tih inačica dobro poprskati i onaj hodnik između košnica. Sve ovo možemo napraviti i otopinom od 4 % kaustične sode, ali s tom otopinom treba biti jako oprezan. Ako budemo ovako radili, smanjit ćem mogućnost razvoja gljivica vapnenastog legla na minimum, a samim tim i svih ostalih bakterija koje tu stanuju. Nisam siguran da ovo radi velik broj pčelara, a trebali bismo raditi svi!

U PČELARSKOJ RADIONICI

Svaki iole ozbiljan pčelar trebao bi imati svoju radionicu, svoj mali kutak gdje čuva pčelarski alat i popravlja dijelove košnica. Zimi se moraju urediti i dotjerati svi dijelovi košnica i pribora koji će se koristiti u novoj sezoni, a ne smijemo zaboraviti ni dezinficirati metalne dijelove alata koji upotrebljavamo (pčelarsko dlijeto i dr.). Zimsko je razdoblje kao stvoreno za takve radove jer se tijekom sezone to jednostavno ne stiže. Sa zimskim radovima treba početi odmah i napraviti plan po kojem čemo obavljati poslove jer ovdje ne postoje prioriteti, tj. sve je podjednako važno. Ne smijemo biti brzopleti jer se radovi moraju obaviti savjesno i kvalitetno. Nikako se ne smije dogoditi da zima prođe, a da ovi poslovi dočekaju proljeće jer tad dolaze poslovi koji su neodgodivi i za ove jednostavno više neće biti vremena. Cijelu zimu u pčelarskoj radionici ima posla napretek. Dotjerivanje i osposobljavanje košnica za novu sezonu temeljni je dio posla svakog pčelara koji imalo drži do pčela i pčelarstva uopće. Staro i nepotrebno saće trebalo je odavno pretopiti, ali uvijek postoje i oni koji sve stignu. Okvire treba iskuhati i očistiti, te ponovo ožičati i pripremiti satnu osnovu za utapanje. Tijekom zimetreba zamijeniti pretopljeni vosak za osnove, ali pritom treba jako dobro paziti kome poklanjamo povjerenje za preradu jer se nikada ne zna što se dobije u toj zamjeni. Poznato nam ješto nam se događa s voskom posljednjih nekoliko godina te ni oni koji su slovili kao pošteni to više nisu jer ih je profit privukao, a nije ih nimalo briga što će biti s našim pčelama i kome će raditi preradu voska idućih godina.

Kao što sam već naglasio, novokomponirani pčelari već sada, pod utjecajem proizvođača i trgovaca pogača ili marketinških trikova ili pak iz pukog neznanja trpaju pogače u košnice. Pčelari, upotrijebite logiku, naučite biologiju i fiziologiju pčela i vidjet ćete da je to u ovo vrijeme potpuno nepotrebno. Pčelama je u zimskom vremenu potreban samo mir, a ne nepotrebno buđenje i uznemiravanje. Sve će one stići obaviti na vrijeme jer su pčele najbolji dugoročni sinoptičari i njihov je biološki sat najtočniji sat na planetu Zemlji. Tko bude shvatio ove poruke, sigurno neće imati nikakvih većih problema s bolestima, a pčele će mu to znati vratiti.

IZVOR: članak „Pčelinjak – pčelar i pčele zimi“ (časopis „Hrvatska pčela“ br.12/2015)

AUTOR TEKSTA: Josip Križ, pčelar i uzgajivač matica iz Zagreba  

leto vrata košnice naslovnica 2

LETO – VRATA KOŠNICE

Kao što kuća ima vrata na koja se ulazi i izlazi, tako i košnica ima vrata za ulaz i izlaz pčela, a to je leto. Leto još služi i da omogući ventilaciju u košnici. Pčele, u stvari, koriste za leto svaki otvor koji je na košnici. Često je to pukotina na dasci, a koja predstavlja najkraći put od legla so spoljašne sredine. Pčele teže da razvijaju i odgajaju leglo u neposrednoj blizini leta, kako bi tijekom godine (i ljeti i zimi) imale najbolji mogući dotok kisika. Dotok kisika je veoma važan za pčelinju zajednicu, jer za potrošnju 1 kg meda pčelama je potebno 0,982 kg kisika (skoro 1:1), odnosno oko 5 kg zraka. Pošto je leto otvor kroz koji u košnicu ući i tuđe pčele u potrazi za hranom, odnosno medom, pčele na letu organiziraju obranu. Obranu orzaniziraju tako što postavljaju pčele stražarice (pčele u starosti oko 18 dana) koje se kreću u predjelu leta i ne dozvoljavaju ulaz tuđim pčelama.Pčela iz druge zajednice može ući samo ako dolazi s punim tovarom. Ova zaštita se provodi i protiv drugih neprijatelja poput osa, leptira („mrtvačka glava“), miša (u aktivnoj sezoni), guštera, stršljena i slično. Generalno, pčele se drže nekog svog pravila – ako je otvor na košnici takav da one mogu proći kroz njega, one organiziraju obranu postavljajući stražu. Ako je pak otvor mali da pčele ne mogu proći kroz njega, ali to mogu drugi neprijatelji kao što su mravi, razne druge bubice i slično, onda pčele zatvaraju otvor propolisom.

Pošto je za pčele od izuzetne važnosti obrana svoje košnice, onda je važno razmotriti pitanje poletaljke za svako leto. Činjenica je da se pčele jednostavnije i bolje brane od napada drugi pčela (tuđica) ako je poletaljka manje površine ili je uopće nema, dok je to otežano kod poletaljki koje su velike odnosno zauzimaju veliku površinu. Loša strana velikih poletaljki je zauzimanje prostora prilikom seobe košnica kao i kraći vijek trajanja zbog stalne izloženosti kiši i snijegu. Pozitivna strana je olakšan ulaz pčela u periodu jake paše, kada je pojedinačni unos po jednoj pčeli velik, pa one teško sleću i padaju ispred košnica. Iz tog razloga mislim da bi poletaljka na letu trebala biti svedena na minimum – dužine nekoliko centimetara, a ako košnica ima gornje leto na njemu nije potrebna poletaljka.

Tijekom izdašnih paša pčelar može nasloniti na ulaz u košnicu komad daske, improvizirajući poletaljku koja će pomoći pri sletanju „pretovarenih“ pčela. Ovu dasku možemo iskoristiti i za orijentaciju pčela kod dodavanja vanjskih sakupljača peluda. Pčele se kod postavljanja daski orijentiraju da u košnicu ulaze nešto iznad koso postavljene daske. Ako dodajemo vanjski sakupljač  cvjetnog praha, leto će se pomjeriti za nekoliko centimetara na više. To utječe na dezorijentaciju pčela i korisno je ponovo naslanjanje daske na sakupljač, jer će se tako pčele orijentirati da ulaze u košnicu prema vrhu daske (gdje je leto sakupljača) i neće biti dezorijentacije.

Sada dolazimo do razmatranja potrebe za gornjim letom. Mišljenja o gornjem letu, kako među znanstvenicima, tako i među pčelarima, podijeljena. Dok se jedni zalažu za gornje leto, drugi su apsolutno protiv. Ja sam među pčelarima koji smatraju da je bolje da košnica ima gornje leto. Ako se vratimo na početak i tvrdnju da pčela koristi najkraći put od legla do vanjske sredine, onda je jasno da postojanjem gornjeg leta pčeli dan još edan put, odnosno izlaz u vanjsku sredinu, a koji je za veliki broj pčela u košnici kraći i koji će one više koristiti. Odmah se postavlja pitanje: da li to znači da bi još neko leto na košnici bilo još bolje za rad pčela? Moj odgovor je: da, ali veći broj leta komplicira radove koje pčelar treba da obavi posebno kod selenja pčela, pa iz praktičnih razloga ne bi trebalo povećavati broj leta.

Trebalo bi postaviti još jedno pitanje: da li, kada i kako će gornje leto pomoći pčelama i njihovom životu u košnici? U davanju odgovora navešćemo nekoliko situacija. Sama činjenica da tijekom paše dio pčela koristi donje, a dio gornje leto navodi nas na zaključak da one to koriste zato što im to više odgovara, jer im je prioritet najkraći put do vannjske sredine. Kod visokih temperatura na oba leta ima pčela koje „ventiliranjem“ pokušavaju smanjiti temperaturu u košnici. Kod zimskih pročisnih izleta, ako su pčele zbog granične temperature u dilemi da li će izaći ili ne, postojanje gornjeg leta u toplijoj zoni (gore je uvijek toplije) omogućava im izlazak na pročisni let. Ako tijekom zime dođe do povećanog umiranja pčela koje padajući na pod zatvaraju donje leto, postojanje gornjeg leta im omogućava siguran dotok  svježeg zraka, odnosno kisika. Isto važi i ako se donje leto zatvori ledom od istopljenog snijega.

Gornje leto na plodištu ima utjecaj i na raspored hrane u plodištu. Ako nema gornjeg leta, pčele gomilaju med iznad klupka, s tim da je jedan dio u oprednjim dijelovima okvira, dok je vijenac najtanji na sredinii ako bude probijen, pčele radije kreću naprijed za „ono malo meda“  (zbog bližeg dotoka kisika). Ako na košnici imamo gornje leto, pčele će udaljiti med od njega, pa će vijenac biti takav da će glavnina zalihe biti skoncentrirana iza i kod eventualnog probijanja vijenca pčele će se kretati prema zadnjem dijelu dokle god ima meda na tim okvirima.

Dobra ventilacija u košnici je izuzetno važna. Tijekom zime pčele trošeći med oslobađaju vodenu paru i CO2. Vodena para kao lakša kreće se naviše i u dodiru s hladnom poklopnom daskom, medom i okvirima, kondenzira se u kapljice vode koje padaju na klupko ili po saću i izazivaju plijesan. Da se to ne bi desilo, u gornjem dijelu košnice treba postojati otvor kroz koji će izlaziti vodena para. Dovoljno je da to bude sasvim mali otvor, promjera 2 – 3 cm, npr. gornje leto. Na taj način svježi zrak će ulaziti na donje leto, a vodena para, obzirom da je lakša, izlaziti će gornje leto. Ako je pčelinjak na takvom mjestu, uz rijeku ili jezero, gdje ima puno isparavanja, pa je velika vlažnost zraka, može se desiti da vlažan zrak iz vanjske sredine ulazi u košnicu. Košnice na takvim mjestima ne bi smjele imati gornje leto.

Što se tiče ljetne ventilacije ili ventilacije tijekom paše, stanje je slijedeće: ventilacija u košnici je od izuzetnog značaja u trenutku kada u košnici postoji veliki broj kućnih pčela i velika količina unešenog nektara s visokim udjelom vode. Dobra ventilacija olakšava isparavanje vode iz meda, a sprječava pojavu rojidbenog nagona. Zato je neophodno leta širom otvoriti pomjeranjem letvice, otvoriti pomoćna leta , ako ih ima, a ako ih nema, povući jedan nastavak nekoliko centimetara unazad. S prvim dodanim medištem, letvica na letu se pomjera, a vraća se sredinom rujna kada prijeti ulazak miša u košnicu. Pomjeranjem letvice pčelama je omogućeno da osiguraju strujanje, odnosno ubacivanje zraka direktno u svaku ulicu, što je velika prednost u odnosu na košnice koje nemaju pokretne letvice na letu.

Ako se vratimo na glavnu funkciju leta na košnici, onda je važno da u paši leto bude širom otvoreno. Na jakim pčelinjim pašama pčele nastoje da je što je moguće prije istovare svoj teret i vrate se po novi kako bi ostvarile što više letova. Nama pčelarima ta činjenica ide u prilog, jer ostvarivanjem više letova, pčele donose više nektara. Da pčele ne bi gubile vrijeme pri ulasku i izlasku neophodno im je omogućiti direktan izlaz i ulaz u svaku ulicu prema njihovim potrebama. Pomjeranjem letvice pčelar može odmah neposrednim opažanjem primjetiti bolji (energičniji i masovniji) rad pčela.

Pokušavajući da pomognu pčelama i skrate im put od paše do medišta, pčelari često prave leta na medišnim nastavcima. Pčele neće koristiti leta na medišnim nastavcima, zato što koriste najkraći put od legla do vanjske sredine. One bi ga koristile ako bi u medištu bilo legla, što je apsurdno, osim ako je to bilo pomoćno društvo koje je pred pašu spojeno. Znači pčele koriste najkraći put od legla do vanjske sredine, ali ne i od medišta. Drugi razlog da se na medišne nastavke ne postavljaju lea je ponašanje pčeče prema skladištenju meda. Pčele ne skladište med blizu leta iz sigurnosnih razloga, odnosno njihovim instinktom one skladište med tako da bude što je moguće dalje od leta, tj. od potencijalnih kradljivaca. Ovo može imati za posljedicu manje meda na okviru i prazne dijelove okvira koji su bliže letu na medištu, što svakako ne odgovara pčelaru, zbog potreba za većim brojem okvira za istu količinu meda.

Kroz leto košnice tijekom zime mogu ući miševi, rovčice i drugi štetnici. Da se to ne bi desilo, na kraju sezone u rujnu, treba postaviti zaštitu od njih. Običnbo se stavljaju češljevi, ali oni predstavljaju smetnju pčalama pri unosu peluda i iznošenju mrtvih pčela iz košnice. Zato je umjesto češljeva mnogo bolje na leto prikucati horizontalni lim, tako da visina otvora bude 5 mm, što sprječava ulaz miševima, a ne predstavlja smetnju pčalama. U predjelima gdje pušu jaki vjetrovi, tijekom zime na poletaljku bi trebalo koso postaviti daščicu, kako vjetar ne bi puhao direktno u košnicu, a pčelama bi tako omogućili izlazak iz košnice prema potrebi.

IZVOR: časopis „Pčelar“ br. 11/2015.

AUTOR TEKSTA: Miljko Šljivić, profesionalni pčelar iz Globodera kod Kruševca, aktivan član i predavač SPOS-a

pčelarske inovacije

MALE INOVACIJE KOJE ŠTEDE VRIJEME

Svjedoci smo da u pčelarstvo posljednjih godina ulazi sve više i više novih, posebice mladih ljudi. Dio je njih u pčelarstvo privukao zdrav način života, a dio je nažalost u pčelarstvu morao pronaći izvor zarade za sebe i svoju obitelj. Zajedničko im je da o pčelarstvu znaju malo, no dobro je što imaju jaku želju naučiti što više u kratkom vremenu, pa se onda hvataju literature, organiziranih predavanja, pčelarskih škola, ali i onoga što početnike najviše dovodi u zabludu, interneta, dok se za mentore malo njih odluči. Ubrzo shvate da je dobar mentor najvažniji za svakog početnika, no ovdje će biti riječi o nečem drugom, o možda nevažnim inovacijama, ali koje ipak štede vrijeme, posebice početnika!

Pčelarstvo je sveobuhvatno zanimanje koje zahtijeva poznavanje različitih vještina, od stolarije, odnosno izrade drvenih elemenata, bojenja, pretapanja voštine, utapanja satnih osnova… preko prijevoza pčela i rada s pčelama do primjene veterinarsko-medicinskih proizvoda i još mnogih drugih radnji. Svi nastoje pripremne zimske radove obaviti što je brže i lakše moguće, stoga mnogi pribjegavaju izradi vlastitih inovacija ili doradi postojećih prema vlastitim zamislima. Ne govori se bez razloga da je svaki pčelar sam svoj majstor, odnosno da je svaki pčelar i inovator. Obavljajući sve poslove oko jednog pčelarstva, pčelari dolaze do vlastitih rješenja kako što uraditi, a ako uzmemo u obzir i da sve više predstavnica ljepšeg spola ulazi u pčelarstvo, samostalno ili kao pomoć pri obavljanju lakših poslova, tim je razumljivije da se neke radnje želi ubrzati ili pojednostaviti.

Mene su učili da žica na okviru mora biti nategnuta toliko da se na njoj može svirati kao na tamburici. Početnicima je najčešće teško napeti žicu onako kako bismo mi iskusniji to uradili, posebice ako to nisu imali gdje vidjeti uživo. Posljedica je slabo nategnute žice loše utapanje satne osnove, njezina lošija izgradnja, više trutovskog saća pa i, ne daj Bože, padanje izgrađenog saća.

Dvije inovacije s kojima sam pokušao raditi bile su natezač žice i ručni bušač okvira s više rupa odjednom, te ću upravo o njima pisati u ovom tekstu.

RUČNI BUŠAČ OKVIRA

Oko položaja rupa, odnosno žica na okvirima, a o čemu sam pisao prije nekog vremena, možemo reći da su pčelari razvili pravu „znanost“. Slična je situacija i s napravama za bušenje kvira, ručnim ili električnim bušilicama, odnosno bušačima. Ovaj je bušač okvira autonoman jer nam ne treba izvor električne energije da bi radio. Prilagodljiv je svakom poznatom okviru, bez obzira na to radi li se o satonoši, donjoj ili bočnoj letvici, a istodobno se njime utiskuju i zakovice. Većina je višestrukih bušača glomazna, bučna i preskupa za početnike. Važno je napomenuti i da je pri radu s ovim uređajem potrebno upotrijebiti vrlo malo fizičke snage. Igle ovog bušača izrađene su od kaljenog čelika, pa se vrlo teško tupe i pucaju, što omogućuje vrlo jednostavan i ujednačen rad. Ugrađena mjerna skala na samom bušaču omogućuje jednostavno namještanje dimenzija, odnosno rasporeda rupa za bušenje. Ovaj je hrvatski izum izrađen na CNC stroju, pa čak i ako nije jedinstven u svijetu, zaslužuje svaku pohvalu.

NATEZAČ ŽICE

Još jedan hvalevrijedan izum, koji možda i nije najnoviji, ali svakako zaslužuje pozornost, jest natezač žice kojištedi vrijeme, novac, žicu, prste, a prije svega živce. Napravljen je da se lako prilagodi ožičavanju više tipova okvira. Naprava koja je po nekima besmislena svakako dobije na važnosti kad prstima treba nategnuti žicu na više tisuća okvira.

Kad se okvir umetne u natezač, pomicanjem poluge dolazi do savijanja bočnih letvica. Tada se u okvir uvede žica, lagano se nategne i namota oko čavlića na krajevima. Žica se može i prije umetnuti u okvir, što omogućuje da jedna osoba ili više njih uvodižicu u okvir, a da jedna radi na natezaču. Potom, s otpuštanjem poluge, dolazi do ispravljanja bočnih letvica, što pak dovodi do automatskog zatezanja žice. Ako koristite nehrđajuću žicu i saće pretapate tako da žica ostaje na okvirima, jednostavnim umetanjem tih okvira u natezač pomovno možete nategnuti žicu. Iako neki preporučuju samo vodoravno užičavanje, ja još stavljam okomitu žicu u obliku slova V jer to dodatno učvrščuje saće prilikom vrcanja. Budući da uz LR okvire koristim i okvire tipa Farrar, tu se javlja i jedina mana ovog natezača – nije napravljen za olakšavanje okomitog užičavanja, koje sve više pčelara koristi, a za koje se smatra da bolje učvršćuje saće prilikom vrcanja. Ovaj slučaj otvara prostor pčelarima inovatorima da natezač usavrše, odnosno prilagode i za drugačije tipove užičavanja. No bez obzira na to što neki s podsmjehom reagiraju na inovacije, mišljenja sam da između ostalih blagodati koje nam pčelarstvo pruža, inovacije omogućuju pojedincima da se izraze na sebi svojstven način, kako to samo oni znaju, te ujedno za širu zajednicu naprave nešto što štedi i vrijeme i novac.

Tekst/foto: Vedran Lesjak, dipl. ing. agr.

Izvor: „Hrvatska pčela“ br. 11/studeni 2015.

jesen i zima u pčelinjaku 2. dio naslovnica

RADOVI NA PČELINJAKU TIJEKOM JESENI I ZIME

U kontinentalnom dijelu Hrvatske pčele u studenome uglavnom miruju, dok u priobalju i na otocima još uvijek skupljaju nektar i pelud. Svjedoci smo prošlogodišnje izdašne jesenske paše vrištine na otoku Visu, pri čemu su pojedini pčelari skidali i po cijeli nastavak tog meda svojstvenog mirisa i okusa. Osnovni je cilj smanjene aktivnosti pčela što manja potrošnja hrane jer u ovo vrijeme čuvaju snagu za razdoblje izvođenja legla i obnove društva. Da bismo pčelama omogućili da štede energiju i hranu, na pčelinjaku moramo osigurati mir i zaštitu od vjetrova. Jaka i zdrava pčelinja zajednica te kvalitetna hrana osnovni su preduvjeti dobrog zimovanja, dok su sljedeći uvjeti pravilno prozračivanje košnice i mir na pčelinjaku.

Kada se vanjska temperatura spusti ispod 10 °C, nastaje razdoblje mirovanja pčelinjih zajednica. Pčele se stisnu jedna uz drugu u ulicama saća i oblikuju klupko. Trošenjem meda, koji se nalazi iznad klupka, proizvode toplinu koju održavaju tijekom cijele zime. Klupko se povećava ili smanjuje, ovisno o vremenskim prilikama, kao što i potrošnja hrane varira, stoga se ono ponaša kao harmonika: steže se ili rasteže. Ako su pčelinje zajednice uzimljene kako treba, pčelar u zimskim mjesecima nema posla na pčelinjaku, ali to ne znači da će svoje zajednice ostaviti bez nadzora. Košnice ne treba dirati ni otvarati, dovoljno je polagano pokucati ili prisloniti uho na njezino leto. Tiho i jednolično zujanje koje brzo prestaje znači da pčelinja zajednica dobro zimuje. Jako zujanje koje dugo traje upozorava da se u toj zajednici nešto događa.

Slabije zajednice formiraju klupko nešto ranije  no što ga formiraju jake zajednice. Pčelinje se klupko sastoji od više slojeva. Pčele u vanjskom sloju su poluukočene i izmjenjuju svoja mjesta s pčelama iz srednjeg sloja. Uloga je toga vanjskog sloja da sprječava prevelik gubitak topline iz unutrašnjih slojeva, stoga su tu pčele najjače zbijene. Pčele koje se nalaze u vanjskom sloju su najstarije, a prema sredini su klupka sve mlađe. U sredini klupka nalazi se matica. Doticaj sa zimnicom imaju pčele na gornjem ili postranom rubu klupka te ona s rilca na rilce „raspodjeljuju“ hranu. Što su temerature niže, tj. što je hladnije, pčele uzimaju više hrane da bi mogle proizvesti više topline, a izmjena pčela na rubovima klupka je češća. Najpovoljnija temperatura za zimovanje pčela iznosi između 0 i 5*C. Tada je klupko najstabilnije, a potrošnja hrane najmanja. Česte i nagle promjene temperature remete zbijenost i formaciju klupka te se samim time povećava i potrošnja hrane. Povećanu potrošnju hrane izaziva i uznemiravanje pčela, bilo galama bilo udaranje po košnici.

Početkom zime, dok u košnici nema legla, potrošnja je hrane mala. Kada matica, krajem siječnja ili početkom veljače, počne sa zalijeganjem, povećava se i potrošnja hrane. Zbog toga je pčelama pri uzimljavanju nužno ostaviti dovoljne količine hrane u košnici. Zbog povećane potrošnje hrane povećava se i koncentracija vodene pare, stoga je nužna dobra ventilacija. Vlaga na krajnjim okvirima može dovesti do stvaranja plijesni, te ti okviri kasnije neće biti od koristi i bit će ih nužno pretopiti. Matica u njih ne zaliježe i pčele u njih nerado pospremaju nektar.

U jesen brojčano jake pčelinje zajednice oblikuju veliko zimsko klupko. Klupka s većim brojem pčela lakše održavaju temperaturu i zato troše manje hrane nego slabije pčelinje zajednice, koje oblikuju manje zimsko klupko. Posebice je važno i za jedne i za druge da budu uzimljene na lako probavljivom medu. Cvijetni med je lako probavljiv. Nakon probave u zadnjem crijevu ostaje vrlo malo neprobavljivih tvari, tj. mala količina izmeta. Najbolji je „med“ za zimovanje onaj koji pčele naprave preradom običnog šećera jer probavom takvog „meda“ ostaje  najmanje neprobavljenih tvari i najmanje izmeta. No ta hrana nije ni približno dobra za razvoj pčelinje zajednice kao pravi med kada matica krene sa zalijeganjem i zajednica se počne razvijati. Zbog toga neki pčelari uz zalihe meda koje su ostavili pčele i prihranjuju šećernom otopinom. Kao najneprikladnija hrana za pčele navodi se med medljikovac zbog mnogo neprobavljivih tvari, odnosno zato što zbog nakuljanja velike količine izmeta u zadnjem crijevu i zdrave pčele mogu zimi biti prisiljene balegati u košnicu. Teško probavljivi su i neki cvjetni medovi, kao što su med od planike i kestena.

U predjelima u kojima i u studenom ima pčelinje paše pčele često nastave uzgajati leglo. Pritom troše i dio zimskih rezervi jer je unos nedovoljan da podmiri potrošnju (prehranu legla, održavanje visoke temperature u klupku i ostale aktivnosti pčela). Prerano utopljavanje i kasna stimulativna prehrana također potiču maticu na zalijeganje, a pčele na uzgoj legla u ovom razdoblju, stoga navedene radnje treba obavljati u za to predviđeno vrijeme.

U ovom razdoblju nastavljamo i borbu s varoom. Po prestanku legla većina pčelara tretira svoje pčele oksalnom kiselinom. Ona se primjenjuje na 2 načina: izravnim prskanjem po pčelama ili isparavanjem pomoću isparivača. Oksalna je kiselina lako dostupna, jeftina je, ne ostavlja rezidue, a otopina se jednostavno priprema, ipak, preporučuje se upotreba zaštitnih rukavica, zaštitnih naočala i maske.

Budući da su pčeleu toplijim krajevima još aktivne, moramo ih zaštititi od moguće pojavi grabeži suzavanjem leta, a ako se grabež pojavi, napadnut zajednicu moramo izdvojiti iz pčelinjaka na drugo mjesto. Budući da na pčelinjaku gotovo više i nema nikakvih radova, sve se naše aktivnosti sele u radionicu, gdje pripremamo i popravljamo sve što će nam biti potrebno nadolazeće pčelarske godine. Te se aktivnosti odnose uglavnom na stolarske radnje, pretapanje voska, užičavanje i utapanje satnih osnova.

okviri na čekanju

Posebno oprezni moramo biti pri kupnji satnih osnova, a preporučuje se da se nabavljaju od poznatih i pouzdanih proizvođača. Najbolje bi bilo kada bismo imali dovoljnu količinu vlastitog voska  koji možemo odnijeti na prešanje  i time zadovoljili vlastite potrebe, no to nažalost nije tako. Prisiljeni smo često kupovati satne osnove upitne kvalitete i porijekla. No i ut se naziru neke promjene – u pripremi je Pravilnik o kakvoći pčelinjeg voska, prvi u Europi, što je dobar početak otkrivanja falsifikata i patvorina. Promjene se neće dogoditi preko noći, no zajedničkim radom i trudom možemo nešto promijeniti nabolje te moram pružiti potporu ljudima na Agronomskom i Veterinarskom fakultetu koji su se uhvatili u koštac s problematikom patvorenja pčelinjeg voska. Na tržištu se neće ništa drastično promijeniti, patvorina će uvijek biti, no bit će ih lakše detektirati i upozoriti na problematične proizvođače. Zimu treba iskoristiti za čitanje stručne literature i prelistavanje bilježaka iz prošle godine, ako ih vodite. Iz mnogih bismo bilježaka možda mogli naučiti i ponešto za iduću godinu.

Tekst: Antonio Mravak, dipl. ing. agr.

Izvor: „Hrvatska pčela“ br. 11/studeni 2015. 

elegantno i jednostavno do broja varoe stanko čuljak

ELEGANTNO I JEDNOSTAVNO DO BROJA VAROA U KOŠNICI

Do sada sam stanje sa varoom provjeravao na više dobro poznatih i u literaturi opisanih načina: sa okvirom građevnjakom, postavljanjem testnih uložaka i ispiranjem pčela deterđentom za posuđe.

Kod postavljanja okvira građevnjaka rezultat je odmah vidljiv. Nedostatak je taj ako nemamo izgrađen okvir građevnjak u košnici, pa može proći i do 20 dana da bi isti mogli da koristimo za utvrđivanje brojnosti parazita.

Postavljanjem testnih uložaka i brojanjem prirodnog pada varoa dobivamo podatak o zaraženosti u košnici. Sam testni uložak ne možemo postaviti na sve košnice, već u one koje su za to konstrukcijski prilagođene. Postupak traje do 7 dana, te nam rezultati nisu odmah vidljivi. Ako prilikom pregledatestnih uložaka primetimo mrave na istom, javlja se sumnja u tačnost rezultata. Pošto testni uložak nije dostupan pčelama, na njemu se sakupljaju razne nečistoće, pa ako ne stignemo ili zaboravimo da ga očistim, postaje leglo voskovog moljca i izvor bolesti.

Dalje, provodio sam i postupak ispiranja pčela deterđentom za suđe, ali on zahtjeva uzimanje pčela za tretman, čuvanje i transport do mjesta gdje ćemo ih „ispirati“. Iz ovog je vidljivo da rezultate dobijamo naknadno. Nažalost, pčele koje koristimo za ovaj postupak moramo žrtvovati.

Tokom predavanja na pčelinjaku, prof. dr Nikola Kezić demonstrirao je određivanje broja varoa pomoću šećera u prahu. Jednostavnost i brzina samog postupka potakla me da istu metodu isprobam na svom pčelinjaku. Pošto sam bio zadovoljan rezultatima i brzinom rada, počeo sam je primjenjivati kao sastavni dio pregleda pčelinjih zajednica. Za ovaj postupak ne treba vam posebna oprema koju već nemamo na pčelinjaku, osim šećera u prahu. Pošto nam je sve pri ruci, bila bi šteta ne iskoristiti priliku, kad već otvaramo pčelinju zajednicu, i bez velikog napora i gubitka vremena provjerimo kolika je brojnost varoe.

Potreban pribor za određivanje brojnosti varoe (slika 1.) tegla za med od 720 ml i poklopac s ugrađenom mrežicom, posuda za pčele od 100 ml, šećer u prahu, folija za stresanje pčela, dvostruko sito za med, bijeli papir za brojanje varoa.

slike 1 - 4

POSTUPAK

Sa mednog okvira stresemo pčele na foliju (slika 2.) potom pčele sa folije premjestimo u posudu od 100 ml koju napunimo do vrha, što predstavlja testni uzorak (slika 3.) Pčele zatim istresemo u teglu 720 ml i istu zatvorimo poklopcem s mrežicom (slika 4.)

slike 5 - 8

Tri velike žlice šećera u prahu pospemo po pčelama kroz mrežicu na poklopcu (slika 5.). Zatim teglu protresemo 20 – 30 x da bi se pčele dobro „okupale“ u šećeru i ostavimo je na prikladno mjesto. Nastavimo s redovnim pregledom pčelinje zajednice.

Po završetku pregleda i rada s pčelinjom zajednicom, iz tegle istresemo i pčele u sito. Ovo radimo iz razloga ako se još koja varoa nije ovojila od pčela da sad otpadne (slika 6.)

Sve zajedno protresemo i kada ostanu samo pčele koje su potpuno bijele, iz gornjeg krupnog sita vratimo u zajednicu. Ovaj način mi je posebno prihvatljiv jer sve pčele ostanu žive. Sada nastavimo protresanjem donjeg dijela gustog sita (slika 7.). kada šećer više ne ispada, sadržaj istresemo na papir i prebrojimo varoe koje su lijepo vidljive (slika 8.)

tabela

Prema tablici u kojoj je prikazan prag tolerancije pčelinje zajednice prema varoi, odlučujemo da li je potrebno pregledanu košnicu tretirati (tabela 1.)

Ovaj način određivanja broja varoa odlučio sam da uvrstim u svoj rad na pčelinjaku iz više razloga. Najvažnije mi je da za svaku zajednicu pojedinačno mogu odrediti stupanj zaraženosti varoom, te obzirom na dobiveni podatak o brojnosti odlučiti kada ću prekinuti medobranje na toj zajednici i pristupiti tretmanu protiv varoe. Nadalje, imam uvid u stanje s varoom u svim svojim zajednicama, kroz aktivnu sezonu, te i ovaj podatak uzeti u obzir prilikom budućih odabira. Ovaj postupak je obavio moj 13-godišnji sin na svojim košnicama prilikom redovnog pregleda.

Ja sam samo slikao, pa vjerujem da postupak nije težak, niti zahtjevan, a rezultati su odmah vidljivi.

TEKST/FOTO: pčelar Stanko Čuljak iz Cerića kod Vinkovaca

IZVOR: časopis „Pčelar“ br. 10/2015.

jesen u pčelinjaku naslovnica

JESEN – KRAJ SEZONE I POČETAK NOVE
Rujan smatramo prvim jesenskim mjesecom; i dok u prirodi počinje opća zrioba i berba plodova, u pčelinjoj zajednici sazrijevaju uvjeti za zimsko mirovanje. Znači, sada u listopadu, pčelarskoj je sezoni kraj i pčelari moraju na pčelinjaku što prije obaviti završne radove koji se tiču zimovanja. No za dobro zimovanje, najvažniji su bili radovi u kolovozu i rujnu.

ŠTO BOLJA PRIPREMA − TO BOLJE PREZIMLJAVANJE
Dobro pripremljene pčelinje zajednice s dovoljnim količinama hrane (peluda i poklopljenog meda) jedan je od osnovnih uvjeta dobrog prezimljavanja. Drugi je osnovni uvjet da dobro i kvalitetnim sredstvima očistimo pčelinje zajednice od varoe te da to napravimo na vrijeme, a ne stihijski kada nam netko kaže da to treba napraviti.

Da se vratimo prvome osnovnom uvjetu − hrani. Kolike su količine hrane dovoljne tijekom zimovanja ovisi o mnogim čimbenicima, prije svega o jakosti pčelinje zajednice. Dobro znamo da slabija pčelinja zajednica troši znatno više hrane nego jaka, pa je i jedan osnovni zahtjev da se uzimljavaju samo jake zajednice, a ne slabići koji će uvijek biti problem jer od slabe zajednice nikad neće biti nikakve koristi ni sreće. Znači, moramo uzimiti jake zajednice s mladim i sposobnim maticama i sa što većim brojem mladih dugoživućih pčela koje ne smiju biti iscrpljene radom ili pripremom zimskih zaliha.

JESENSKI PREGLED PČELINJE ZAJEDNICE

Kako bismo saznali stvarno stanje u pojedinoj pčelinjoj zajednici, trebalo je napravititemeljiti pregled. Za razliku od nekog pojedinačnog pregleda, koji je mogao biti letimičan, pregledati se trebaju sve pčelinje zajednice jer bi se propusti koji su eventualno napravljeni mogli imati kobne posljedice tijekom zimvanja. Potrebno je vidjeti i utvrditi slijedeće:

  • kompletno stanje pčelinje zajednice
  • količinu zaliha meda meda i peluda i kako je sve smješteno
  • je li potrebno dopunjavati zalihe hrane ili ne

Već smo sredinom kolovoza trebali maknuti treće nastavke na LR košnicama i svesti ih na prostor u kojem će pčele zimovati. LR nastavljače u pravilu se uzimljavaju na 2 nastavka, ali nešto slabije zajednice i kasni rojevi mogu se uspješno uzimiti i na jednom nastavku. Što se tiče lisnjača, odnosno AŽ košnica, u njima zajednice zimuju u plodištu, a medišta ostaju prazna, no preporučuje se da se zajednica digne u medište i da tamo prezimi jer je u proljeće mnogo lakše napraviti pripremu za glavnu pašu. Postoji još niz tehnologija za dobro prezimljavanje, ali to su samo nijanse i sve se na kraju svode na isto.

STANJE PČELINJE ZAJEDNICE POČETKOM JESENI

Što je jesen bliže, to je u košnici broj pčela manji jer stare pčele umiru, a novih je sve manje. Pčelinja zajednica se svodi, prema slobodnoj procjeni, na 20 – 30 tisuća jedinki koje ulaze u zimu, tj. zimovanje. Kada temperature padnu na 12 – 14*C, počinje se formirati zimsko klupko (njegove obrise možemo vidjeti ako pri tim temperaturama otvorimo košnicu). Pčelinja zajednica treba ući u zimu što jača, sa što većim brojem dugoživućih pčela jer to daje sigurnost dobrog zimovanja i uspješnog proljetnog razvoja. Jako je važno da su te pčele izležene tijekom zadnje trećine srpnja, u kolovozu i prvoj trećini rujna. Sve će kratkoživuće pčele izumrijeti najkasnije do kraja rujna ako smo krenuli s prihranom početkom kolovoza. Što nam to govori? Da opstanak pčelinje zajednice počiva jedino na mladim dugoživućim pčelama koje se nisu pripremale i prerađivale sirup za zimske zalihe.

KOLIČINA ZIMSKIH ZALIHA

Kod pregleda moramo ustanoviti količinu zimnice, odnosno kolike su zalihe meda i peluda, tj. jesu li količine meda dovoljne za zimovanje. Da bi pčele mogle normalno zimovati, ali da bi bile u stanju nastaviti pretproljetni razvoj dok u prirodi za njih još nema hrane, moramo im stvoriti te uvjete. To mora biti napravljeno prije kasne jeseni, što posebno vrijedi za unos peluda jer što jesen više odmiče, to je peluda sve manje ili ga uopće nema, stoga pčele pelud moraju unijeti tijekom ljeta i početkom jeseni. Pelud nije potreban pčelama za njihovu zimsku pre hranu, ali bez njega nije moguć uzgoj i razvoj prvog legla koji počinje već krajem prosinca ili sredinom siječnja. Prve značajne količine peluda u najboljim godinama možemo očekivati tek krajem veljače i početkom ožujka, a ako se zima oduži, tek u travnju. Zato količine peluda moraju biti najmanje 2 – 3 okvira, a neće škoditi ako ga bude i malo više. Kad pregledamo košnicu, ocijenimo koliko ima meda jer za potrebe zimovanja i ranoproljetnog razvoja mora biti najmanje 15 kg, a neće škoditi ako ga bude i više; iako neki pčelari govore o 12 kg i računaju na proljetno stimulativno prihranjivanje, to je potpuni promašaj. Sve što smo stavili u košnicu tijekom kasnog ljeta nije bačeno u vodu, štoviše to je najveća kamata za naša ulaganja. Med mora biti smješten tako da se nalazi iznad ili iza gnijezda jer se jedino u tim smjerovima pčele mogu kretati tijekom zime i na niskim temperaturama. Med koji je smješten lijevo ili desno od gnijezda može biti dostupan jedino kada zatopli i kada se klupko raspusti. Prema tome, taj će med pčele trošiti tek u kasno proljeće, dok ne krenu značajniji unosi, a tempersture ne postanu povoljne da se pčele mogu normalno kretati.

HRANA ZA ZIMU, ODNOSNO ZIMOVANJE

Dobro znamo da pčele hranu za zimovanje spremaju u košnici, no pričuve odlažu i u svom tijelu. U to se možemo uvjeriti usporedbom nekih organa zimskih dugoživućih i ljetnih kratkoživućih pčela. Bjelančevinasto-masno tkivo najveće je spremište zimskih zaliha u tijelu pčela. To je tkivo slično tankom filmu koji pokriva cijelu unutrašnjost zatka. Kad ga mikroskopski pogledamo, jasno se vidi da se bjelančevinasto-masno tkivo sastoji od masnih stanica i nakupina bjelančevina. Da bi bjelančevinasto-masno tkivo dobilo svoj zimski oblik, zimske dugoživuće pčele tijekom jeseni moraju u svoj organizam unijeti mnogo peluda jer je on pčelama izvor bjelančevina. Tijekom zimskog razdoblja, od studenog do veljače, zimske pčele troše vrlo malo hrane i gotovo ništapeluda, no kada matica počne polagati jaja, krene velika potrošnja meda da bi se održavala stalna temperatura u leglu. Zato moram naglasiti  da je uloga bjelančevinasto-masnog tkiva iznimno važna baš za hranidbu prvog legla. Što nam sve to govori? Da ni u kom slučaju ne smijemo dopustiti da nam zimske dugoživuće pčele prerađuju i spremaju zimske zalihe jer ćemo u proljeće sigurno izgubiti 1 – 2 generacije pčela koje bi zimske pčele othranile da nisu radile i zbog toga prije vremena umrle.

OPASNOST OD IZAZIVANJA GRABEŽI

Jesen je u gotovo svim našim krajevima bezpašno razdoblje, ali pčele izlijeću ako je temperatura povoljna. Instiktivno nastoje pronaći izvore nektara ili druge slatke, njima primamljive izvore hrane (npr. raspucane bobice grožđa ili zrelo voće). Pritom lutaju svukud uokolo tražeći hranu, a kada je ne pronalaze, nastoje ući u druge košnice. U tome su najupornije one stare crne pčele, pa ako na pčelinjaku postoji nesređena zajednica – bilo slabić ili bezmatak – u trenu će doći do grabeži. Pčele nevjerojatno brzo pronalaze takve zajednice, a kada grabežjednom krene, gotovo ga je nemoguće zaustaviti jer se širi s košnce na košnicu ako se pravodobno ne intervenira i stoga može doći do prave katastrofe na pčelinjaku. Zato na pčelinjaku sve treba srediti na vrijeme: sanirati bezmatke, a slabiće spojiti s jakim zajednicama kako bi se izbjegla bilo kakva opasnost od grabeži. Ako za bilo što vrijedi poslovica bolje spriječiti nego liječiti onda to vrijedi za grabež, bilo na vlastitom ili susjednom pčelinjaku. Stoga, priznajmo, za grabež je jedino odgovoran sam pčelar.

Kada smo sve ovo dobro i na vrijeme odradili, zajednice moramo očistiti od nametnika, tj. od varoe. Ako smo prije odradili kvalitetne tretmane s dobrim sredstvima, sada kada u košnici nema legla, preostaje nam da očistimo samo ono što je možebitno ostalo ispod legla.

TEKST: Josip Križ, dugogodišnji pčelar i uzgajivač matica

SAHARA

RADOVI NA PČELINJAKU U KOLOVOZU

Kolovoz je ove godine mjesec s izuzetno visokim temperaturama U takvim uvjetima nastaje bezpašno razdoblje, jer većina biljaka prestaje mediti. U najtoplijem i najsušem ljetnom mjesecu, kad se većina drugih odmara sunčajući se na plaži i brčkajući se u moru, pčelari otpraćaju staru i vrše intenzivne pripreme za novu pčelarsku godinu. Ni pčele ne ljenčare, već se spremaju za zimovanje. Matica smanjuje leglo, a zbog nedostatka meda u košnici i nektara u prirodi matica često zna i prestati nesti jaja. Svaka pčela koju matica zaleže u kolovozu postaće zimska pčela koja treba dočekati generacijsku smjenu na proljeće. Iskusni pčelari znaju da samo pčelinja zajednica koja uđe u zimu jaka, može ostvariti vrhunske rezultate u proljeće. Zapamtite: nije ukupan broj košnica pokazatelj kvalitete i ekonomičnosti jednog pčelinjaka, već broj jakih i zdravih pčelinjih zajednica s vitalnom i produktivnom maticom! Nemojte odgađati zamjenu matice za iduću godinu: učinite to sada i bit ćete zadovoljniji u proljeće! Ne čekajte previše ni s prihranom: u ovom mjesecu pčele imaju dovoljno vremena da prerade sirup – nemojte ih sada iscrpljivati, pa se sjetiti dohranjivati ih na jesen! Iako ima dosta polemike oko ove teme, osobno mislim da je prihrana poželjna kada pčele nemaju dovoljno zaliha za prezimljavanje (17 – 20 kg po košnici). Ako nema druge alternative, a stalo nam je do opstanka naših pčela, nećemo se dvoumiti! Ako u medištu ima meda, pčele ćemo navesti da ga prebace u vrhove okvira plodišta gdje će stvoriti zimsko klupko. To ćemo učiniti sredinom kolovoza zamjenom mjesta nastavaka: medište stavljamo na podnicu, a plodište na njega. Dio meda pčele će prenijeti gore, što ima stimulirajući učinak na zajednicu, a ujedno se u plodišnim okvirima povećava i visina mednog vijenca. Iskusni pčelari kažu da koliko okvira s leglom ima krajem kolovoza, toliko će ulica zauzeti i zimsko klupko! Morate znati da i medljika može biti problem, jer nije dobar za prezimljavanje pčela, pa ga treba izvaditi iz košnica! Osim toga važan faktor za preživljavanje pčela u ovom razdoblju je osiguranje dovoljnih količina pitke vode, kako bi pčele unosom vode i mahanjem krilima rashladile košnice i stvorile povoljnu mikro klimu u košnici, jer niska vlažnost i visoka temperatura u košnici remeti fiziološke procese. Kao nadomjestak hrani koje nema u prirodi u kolovozu će poslužiti  gušći šećerni sirup (2:1) uz dodatak 1 do 2 g limunske kiseline na 1 l sirupa u količini koju pčele tijekom noći mogu preraditi. Hranjenje pčela zbog poticanja matice na nesenje obavlja se rijeđim sirupom u količini 1 do 3 dl (još bolje: šećerno-medenim tijestom ili šećerom u kristalu). Sirup valja dodavati u večernjim satima u hranilice gdje tuđice (pčele iz drugih košnica) nemaju pristupa, da bi se izbjegao grabež. Sirup u kolovozu prerađuju stare pčele (koje će ionako umrijeti do zime), a ne mlade (koje trebaju prezimiti i dočekati proljeće). Dodani sirup pčele će preraditi i uskladištiti iznad i oko klupka, a trošiti će ga do kraja siječnja, odnosno početka veljače. Kada počne razvoj legla, za pčele je neuporedivo bolja opcija cvjetni med. Slijedeći važan posao koji svaki odgovoran pčelar mora obaviti u kolovozu je liječenje pčelinjih zajednica. Najopasnije su američka i europska gnjiloća, vapnenasto leglo, nozemoza i varooza (tretiranje pčela se vrši po protokolu opisanim u rubrici LIJEKOVI ZA PČELE na stranici RADIONICA). Za sprečavanje grabeži na pčelinjaku, osim dodavanja sirupa u hranilice isključivo uvečer i to u količini koju pčele mogu preraditi tijekom noći, potrebno je poduzeti još neke mjere kako pčele tuđice (iz jedne ili više košnica jednog ili iz više pčelinjaka) ne bi ušle u košnicu sa slabom zajednicom nesposobnom da se brani, kradu med i nose ga u svoje košnice. Nakon pljačke jedne košnice, prelaze na slijedeću i tako se grabež širi na cijeli pčelinjak uz velike gubitke pčela s obje strane. Da se to ipak ne bi desilo, potrebno je: na košnici zatvoriti sva pomoćne otvore, osim glavnog leta i otvora za ventilaciju (leto se može i suziti pomoću metalnih ili plastičnih vratašaca tzv. češljeva za pčele koji su dobra zaštita i od drugih štetnika). Na pčelinjaku se ne smiju držati neispravne hranilice koje cure, niti se smije proliti sirup van košnice (ako se to ipak desi, treba odmah isprati proliveno mjesto vodom i košnicu obrisati vlažnom krpom). Na pčelinjaku na otvorenom nikada nemojte  ostavljati okvire i saće ili posude u kojima je bio med ili sirup, niti držati prazne košnice (bez pčela) s okvirima i saćem. Ako se grabež ipak desi, tada je najbolje natopiti krpu jakim mirisnim sredstvom koje odbija pčele (naftom ili petrolejom) i staviti je na suženo leto napadnute košnice. Ako i to ne pomogne, tada morate napadnutu košnicu odnijeti u hladnu i zamračenu prostoriju 2 – 3 dana dok se stanje na pčelinjaku ne stabilizira ili je odnijeti na veću udaljenost od pčelinjaka gdje pčele ne dolaze. Do sredine kolovoza su vanjske temperature nerijetko bile iznad 35*C i zato je  veliki broj pčela izlazio iz košnice i u večernjim satima ispred leta stvarao bradu ili grozd. Ponekad van izlazi i matica, a saće može toliko omekšati da se spusti s okvira na podnicu, med iscuri, a pčele se uguše. Da se to ne bi desilo treba u startu prilikom podizanja pčelinjaka, košnice postaviti tako da u vrijeme najtoplijeg dnevnog intervala budu bar jednim dijelom u hladu. Ako iznad nastavka imate ventilacijsku mrežu, stavite na nju neku letvicu i na nju naslonite krov zbog bolje cirkulacije zraka, a ako imate antivarozne podnice izvucite lesonit ispod njih. Probleme na pčelinjaku mogu stvoriti ose koje znaju krasti med iz košnica ii stršljeni koji se hrane pčelama i u stanju su ih pojesti u letu. Za pojedinačno uklanjanje osa i stršljenova dobro će poslužiti bezbojna boca u koju do pola natočimo pivo ili ocat i malo šećera u koje oni ulaze kroz grlo boca a kada se nasišu više ne mogu izaći. Ovaj je mjesec i posljednji čas za mijenjanje loših i dotrajalih matica mladim i plodnim maticama koje će pčelinju zajednicu ojačati za prezimljavanje. Dragi pčelari, puno uspjeha u novoj pčelarskoj godini želi vam „Pčelina školica“!

proizvodnja matične mliječi u praksi naslovnica

PROIZVODNJA MATIČNE MLIJEČI U PRAKSI

U tekstu koji slijedi neće biti govora o upotrebi matične mliječi u ishrani i liječenju ljudi, jer je to posao medicinske struke. Namjena ovog članka je da potakne, ohrabri i uputi pčelare u način proizvodnje matične mliječi i to u cilju potpunijeg korištenja proizvodnog potencijala pčelinjih zajednica i ostvarivanja većih prihoda u pčelarskoj proizvodnji.

     Na početku treba naglasiti da se male količine mliječi mogu dobiti iz rojevih i prisilnih matičnjaka. Ako se u nekoj pčelinjoj zajednici opaze ili namjerno isprovociraju  rojni ili prisilni matičnjaci, treba pažljivo pratiti starost ličinki u njima i za skupljanje mliječi upotrebiti samo one u kojima ličinke nisu starije od 3 dana. Zatim treba matičnjake skratiti do nivoa mliječi u njima, a zatim nehrđajućom iglom pažljivo odstraniti ličinke. Na kraju nije teško iz tako odabranih i pripremljenih matičnjaka pokupiti proizvedenu mliječ. Za vađenje mliječi mogu se koristiti drvene „žličice“ kojima se mliječ može pokupiti  iz cijele zapremnine matičnjaka ili pak specijalne vakuum pumpice s tim što treba paziti da taj pribor neposredno prije uporabe bude besprijekorno čist….Ova se metoda ne preporučava za masovnu i komercijalnu proizvodnju, jer je u prirodnim matičnjacima teško precizno odrediti starost ličinki, pa se može dobiti mliječ različitog kemijskog sastava, što umanjuje njegovu biološku i uporabnu vrijednost.

mm 5

    Za komercijalnu proizvodnju mliječi preporučuje se dobro razrađena metoda koja se zasniva na presađivanju ličinki, slična Doolittlovoj metodi proizvodnje matica. Kod ove metode potrebno je osigurati odgovarajući probor za rad i radnu prostoriju, a zatim pripremiti uzgojne zajednice u kojima će se obavljati proizvodnja matične mliječi.

   Od pribora za rad treba osigurati čist pčelinji vosak za izradu osnova matičnjaka (najbolje od poklopčića sa zatvorenog meda ili od povučenih zaperaka), zatim šablon za izradu osnova matičnjaka u obliku valjka sa zaobljenim dnom, radne duljine i promjera oko 9 mm (pravi se od suhog tvrdog drveta: najbolje kruškinog ili bukovog) i odgovarajući broj okvira nosača osnova s presađenim ličinkama. To su plodišni okviri standardnih dimenzija košnice kojom se pčelari, s tim što im je debljina oko 50 % manja od standardnih. Na bočnim letvicama su po 3 para izbušenih otvora promjera 2 – 3 mm, za postavljanje pokretnih drvenih lajsni s osnovama matičnjaka i presađenim ličinkama. Lajsne su dimenzija donje letvice okvira, s tim da su ove kraće za 10 mm, a na krajevima su zabodeni čavli (bez „glave“) pomoću kojih se lajsne ugrađuju u otvore na bočnim letvicama okvira. Potrebno je osigurati i posudu za topljenje voska, nekoliko čistih ručnika kojima će se oviti okviri s leglom i oni s presađenim ličinkama, kako bi se zaštitile od prehlade i isušivanja prilkom prijenosa od pčelinjaka do radne prostorije  i obratno. U potreban pribor spada i specijalna igla za presađivanje ličinki (od nehrđajućeg čelika), drvena žličica ili vakuum pumpa za vađenje mliječi i odgovarajući broj medicinskih posuda za prihavatanje, pakiranje i skladištenje proizvedene mliječi do uporabe. Ove posude trebaju imati kapacitet 10, 15, 20n  ili više ml, tamne boje i da se mogu hermetički zatvoriti, jer se mliječ brzo razgrađuje na dnevnoj svjetlosti i na zraku.

proizvodnja matične mliječi 1.

   Radna prostorija treba biti u blizini pčelinjaka, da je dovoljno prostrana, dobro osvjetljena i besprijekorno čista, te da se u njoj može osigurati povoljna radna temperatura (25 – 30*C) i povoljna vlažnost zraka (85 %).

   Za proizvodnju mliječi košnice nastavljače se adaptiraju tako da se između 2 jednaka plodišna nastavka postavlja vodoravna pregradna daska s „prozorom“ dimenzija 100 x 100 mm, na koje se ugrađuje matična rešetka. Iznad gornjeg nastavka je standardna poklopna daska s hranilicom, zbjeg i krov.

    Zajednica za proizvodnju mliječi formira se tako da se u prvom nastavku (na podnici) nalazi matica i po 3 – 4 okvira s leglom različite starosti, s hranom  (medom i peludi) i satnim osnovama. Krajnji okviri u gornjem nastavku trebaju biti puni meda i peludi, a ostali se prostor popunjava okvirima s leglom tako da se u sredini nastavka ostavlja mjesto za postavljanje okvira s presađenim larvama. Oba nastavka trebaju biti puna pčela (ako treba, ta se zajednica pojačava leglo i pčelama iz ostalih košnica). U tako pripremljenoj zajednici stvoreno je tzv. stanje polubezmatka u kojem dio zajednice u prvom nastavku funkcionira normalno (ima maticu, leglo, pčele i satne osnove) tako da je osigurana puna zaposlenost svih kategorija pčela i neće doći do rojidbenog nagona, a u gornjem nastavku pčele imaju „vezu“ s maticom preko matične rešetke na prozoru pregradne daske i (u većini slučajeva) neće povlačiti vlastite prisline matičnjake, a rado će prihvatiti i njegovati presađene ličinke u dodanim satnim osnovama matičnjaka.

proizvodnja matične mliječi 2.

     Kada je sve pripremljeno pristupa se konkretnom postupku prvog turnusa proizvodnje mliječi. Orvo treba napraviti odgovarajući broj osnova matičnjaka. To se radi tako što se prethodno opisani šablon naizmjenično utapa u hladnu vodu, pa u otopljen vosak (koji ne ključa!) i to 3 x: prvi put do dubine oko 9 mm, drugi put do 4 – 5 mm i na kraju do 2 – 3 mm. Tako formirana osnova matičnjaka se lako skida sa šablona, ima tanke ivice i zadebljano dno i pogodna je za manipulaciju.  Dobivene matične osnove se lijepe pomoću otopljenog voska na gore opisane pokretne lajsne specijalnog matičnog okvira. Na svaku lajsnu se može postaviti oko 30 osnova matičnjaka, a na svaki se okvir stavljaju 3 lajsne, tako da se svaka proizvodna zajednica  dobije oko 90 larvi na njegovanje. Na pčelinjaku treba pronaći ličinke pogodne starosti koje će se presađivati u osnove matičnjaka. Važno je da odabrane ličinke budu odgovarajuće starosti (max. 24 sata) i da potječu od apsosutno zdravih pčelinjih zajednica. Za dobivanje ličinki pogodne starosti mogu se koristiti i posebno adaptirane košnice ili specijalni dodaci standardnim košnicama tzv. izolatori u kojima se matice usmjeravaju da u točno određeno vrijeme polažu jaja u okvire te namjene.

mm4

      Odabrani okvir s pogodnim ličinkama se nosi u radnu prostoriju omotan ručnikom, kako bi se ličinke zaštitile od mogućeg isušivanja, prehlade ili pregrijavanja. U radnoj prostoriji se prvo u svaku postavljenu osnovu matičnjaka ulije po 1 kap prethodno pripremljene mliječi, razblažene s oko 30 % destilirane vode, a zatim se u matične osnove prenose ličinke iz odabranog radiličkog saća. Treba paziti da se iglom za presađivanje ličinka prihvati s leđne strane i nepovrjeđena prenese i spusti na kap mliječi u osnovu matičnjak i to tako da ostane u istom položaju u kojem je bila u stanici radiličkog saća. Kada se popune sve osnove maričnjaka, lajsne s presađenim ličinkama se postavljaju u opisani specijalni okvir, zatim ovije ručnikom, pažljivo odnosi na pčelinjak i stavlja na određenom mjestu u gornjem nastavku uzgojne zajednice. Zatim se zajenica prihranjuje, najbolje medom razblaženim s oko 30 % čiste pitke vode, a ukoliko u prirodi nema peludne paše, a u košnici nema dovoljno koncentrirane peludi, hrani se obavezno dodaje odgovarajuća proteinska komponenta. Treba naglasiti: nema mliječi bez peludi! Proizvodni ciklus traje nepuna 3 dana (65 – 70 sati) i sva 3 dana uzgojnu zajednicu treba prihranjivati . Kad je prvi proizvodni ciklus završen, okvir s prihvaćenim matičnjacima se nosi u radnu prostoriju, odstanjuju se ličinke iz primljenih matičnjaka i vadi mliječ isto onako kako je to opisan za rad  na proizvodnji mliječi iz rojidbenih i prisilnih matičnjaka. Dobivenu mliječ treba upakirati u pripremljene medicinske posude, zatim ih hermetički zatvoriti i odah odložiti u zamrzivač gdje će se čuvati do uporabe. Time je završen prvi i odmah se na isti način prelazi na drugi proizvodni ciklus. Poslije svakog turnusa treba detaljno pregledati gornji nastavak uzgojne zajednice i posebno paziti na mogućnost povlačenja prislinih matičnjaka. Ako se opaze, obavezno ih se mora srušiti, jer njihova prisutnost drastično umanjuje prinos mliječi, a ako iz prisilnih matičnjaka izađe matica, onda bi prijem presađenih ličinki praktično bio nikakav. Nakon svakog trećeg proizvodnog ciklusa treba pojačati proizvodnu zajednicu tako da se oduzme 1 okvir bez legla, a na njegovo mjesto doda okvir sa što više legla svih starosnih kategorija iz neke druge košnice. Time se održava optimalan broj i povoljna starosna struktura pčela radilica u uzgojnoj zajednici.

mm 6

     Najpogodnije vrijeme za početak proizvodnje mliječi je neposredno poslije bagremove paše, jer su pčelinje zajednice tada na vrhuncu razvoja, u prirodi ima još paše (naročito peludne), vremenske prilike su uglavnom povoljne, a i vrijeme je prirodnog izrojavanja, kada pčele imaju biološki nagon za intenzivnu proizvodnju mliječi. Pošto svaki proizvodni ciklus traje 3 dana, za jednu proizvodnu sezonu , koja pri povoljnim uslovima i dobroj organizaciji može trajati oko 2 mjeseca, može se organizirati 20-tak turnusa. S pretpostavkom da se u svakom ciklusu primi 60 – 70 ličinki (a može i znatno više) i da se iz svakog dobro odnjegovanog matičnjaka može dobiti oko 300 mg mliječi, može se zaključiti da se uz dobru organizaciju rada iz svake uzgojne zajednice može dobiti 350 – 400 g matične mliječi godišnje. 

 (IZVOR: odlomci iz članka Miluna Mandića iz Čačka izvornog naslova „Praktična proizvodnja matičnog mleča“ objavljenog u časopisu „Pčelar“ br. 7/2015.)

GRABEŽ NASLOVNICA

GRABEŽ I PRIHRANA PČELA

UZROCI: Grabež nastaje u bespašnom razdoblju, a ono može nastati u rano proljeće (prije cvatnje) ili kasno ljeti (zbog suše). Ova „noćna mora pčelara“ može proći gotovo neprimjetno (tzv. „tiha grabež“) ili u jakom naletu (tzv. „akutna grabež“).

POSLJEDICE: Izazvane mirisom iz košnica punih meda, pčele tuđice iz susjednih košnica bez unosa, instiktivno (jer se bore za vlastiti opstanak) napadaju pčele stražarice i (protivno prirodnom ponašanju svoje vrste) počinju pljačku. Napadnuta zajednica se brani i u borbi strada mnogo pčela. Kradljivice nose med u svoje košnice, a pokradena zajednica propada. Grabež je i jedan od glavnih načina širenja niza bolesti.

PREVENTIVA: Ako pregledavamo košnice ili uzimamo okvire u bezpašno doba, valja to činiti izjutra ili pred večer, treba paziti da košnice budu što kraće otvorene, uz što manje uznemiravanje pčela, izvađene okvire treba odlagati u prazan nastavak koji odmah zatvaramo, a ako ipak negdje kapne med, moramo ga odmah otkloniti. Grabež ćemo spriječiti i zatvaranjem svih nepotrebnih otvora na košnici, sužavanjem leta, pravilnim razmakom između 2 pčelinjaka, držanjem samo jakih zajednica i pažljivim prihranjivanjem bez rasipanja meda ili sirupa.

PRVA POMOĆ: Za zaustavljanje grabeži može poslužiti prskanje vodom po napadnutoj košnici, mazanje leta naftom (ili petrolejom), zatvaranje leta busenom svježe trave.

GRABEŽ I POTICAJNA PRIHRANA PČELA: Nukleusi (pomoćne zajednice) formirani u lipnju nastavljaju svoj intenzivan razvoj u srpnju. Slabije nukleuse možemo pojačati tako da dodamo jedan ili dva okvira zatvorenog legla iz jačih normalnih zajednica. Nukleuse možemo formirati sve do sredine srpnja, najbolje ne nakon tog roka kako bi imali priliku dobro se razviti do zimskih mjeseci i sa što većim fondom zimskih pčela ući u zimu, čime im se povećavaju mogućnosti za prezimljavanje i normalan razvoj u proljeće. Nukleuse je dobro stimulativno prihranjivati šećernim sirupom i pogačom, kao i proširivati prostor za leglo, ali vrlo pažljivo da ne bismo izazvali grabež. Opasnost od grabeži uvijek moramo imati u vidu. On nastaje kao rezultat nepažljivog rada pčelara, bilo kao posljedica nespretnog odlaganja okvira s medom ili izvrcanih okvira ili pak rada sa sirupom prilikom prihranjivanja. U bespašnom razdoblju godine grabež pospješuje prisutnost slabih zajednica ili zajednica bez matice, pa posebnu pozornost moramo obratiti na takvu pojavu. Jedan od način zaustavljenja grabeža je taj da napadnutu zajednicu uklonimo s pčelinjaka, a na njezino mjesto stavimo praznu košnicu. Napadnutu zajednicu pregledamo i utvrdimo razlog zbog kojeg je napadnuta. Najčešći je razlog slabost zajednice, pa ju je najbolje rasformirati. Ako grabež ne uočimo na vrijeme, postoji opasnost da se proširi i na susjedne košnice što može imati katastrofalne posljedice po pčelinjak. U ovom razdoblju vrcamo med, pa oduzimanje okvira s medom moramo obavljati pažljivo kako ne bi izazvali grabež. Preporuka je koristiti bježalice jer se uz pomoću njih med oduzima brzo i lako, bez stresa i uznemiravanja pčela. U bespašno dobra matica slabije nese, zajednica vidljivo slabi, pa pčelar mora pravodobno reagirati podražajnim prihranjivanjem. Prihranjivanjem pogačom štedimo na vremenu, ne moramo prihranjivati pčelinju zajednicu svaku večer i opasnost od grabeži je minimalizirana. Mnogi pčelari drže pogaču u košnici tijekom cijele godine. U pašno vrijeme pčele ne uzimaju pogaču, a kada naiđe bespašno razdoblje, lagano je grickaju i stvaraju privid paše.

(tekst je dio članka pod naslovom „Radovi na pčelinjaku tijekom srpnja i kolovoza“ objavljenom u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 7/8 2015. autora dipl.ing. Antonija Mravka iz Gala)

O AUTORU: Antonio Mravak je ugledni pčelar – profesionalac iz Cetinskog kraja, po struci diplomirani inženjer poljoprivrede (diplomirao stočarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2014.) i poduzetnik (vlasnik tvrtke „Gala Med“). Redovni je dopisnik časopisa „Hrvatska pčela“ – autor rubrike „Radovi na pčelinjaku“ (po mjesecima) i jedan od glavnih organizatora međunarodnog pčelarskog sajma „Dalmatina“ koji se održava u Splitu svake godine u studenom. Antonio Mravak živi i radi u mjestu Gala kod Sinja i trenutno vrši 2 funkcije: predsjednika Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije koji objedinjuje 1.200 pčelara (s više od 35.000 košnica) organiziranih u preko 20 udruga i dopredsjednika Hrvatskog pčelarskog saveza.

VRCANJE MEDA

VRCANJE BAGREMOVA MEDA

Tamo gdje meda ima, treba ga izvrcati, prije svega da bi se zajednica pripremila za slijedeću pašu. Pojedini pčelari imaju praksu da bagremov med vrcaju nešto kasnije, kada bude skoro potpuno poklopljen. S gledišta kakvoće (sazrijevanje) ovo ima opravdanja. Međutim, treba voditi računa da veoma često neke druge medonosne biljke cvjetaju u ovo vrijeme (malina, bagremac, kupina i dr.), pa može doći do miješanje s bagremovim medom. Ranije je to čak bilo i poželjno, jer je bagremov med dobivao tamnije žućkastu nijansu, a zadržavao svoju prepoznatljivu aromu, pa je imao bolji prolaz na tržištu. U posljednje vrijeme kada čist bagremov med postiže najvišu cijenu, treba voditi računa da ne dođe do miješanja i da bagremov med zadrži svoju specifičnu nijansu.

TEKST: dr. Goran Jevtić, Kruševac

moje iskustvo nosema ceranae damir rogulja

Damir Rogulja: NOSEMA CERANAE – MOJE ISKUSTVO

     Prošle sezone (2014) 1. srpnja na ulasku u stan iz čistog mira presjeklo me u kralježnici i javila se nesnosna bol u desnoj nozi. Slijedećih nekoliko mjeseci bio sam gotovo nepokretan i s pčelama sam nešto malo počeo raditi tek oko 15. rujna. Naravno, prekasno. Od 30 nastavljača i od 4 pletare iz zime je izašla 1 nastavljača i 1 pletara s po šakom pčela. Analiza mrtvih pčela pokazala je izuzetnu prisutnost spora Noseme ceranae i naravno Varroe destructor.

      Ova dva jadnička sam od ranog proljeća kod svakog otvaranja i pregleda smirivao vodenom maglicom iz prskalice u koju sam stavljao EM bees (efektivne mikroorganizme) u količini 3 čepa na 1 l vode. Tome sam dodavao i 4-5 kapi Nozevita također na 1 litru vode. U higijensku pojilicu sam stavljao EM bees u količini od 1 dcl na 18 l vode. Osim što sam temeljito prskao pčele i unutrašnjost košnice, pri radu, svaki put sam dobro poprskao leto i površinu ispred košnica. Pčele su se vrlo brzo oporavile i vrlo dobro razvile. Nastavljača se do kestena razvila na četiri nastavka, a pletara nešto manje ali opet zadovoljavajuće. Od ovog materijala dalje ću razrojavati i do daljnjega neću nabavljati druge matice.

       Da sam samo ja ostao bez pčela ne bi bio nikakav problem, ali ove godine bez pčela su ostali mnogi i to unatoč svoj pažnji, brizi i primjeni odgovarajućih tretmana protiv varoe. S velikom dozom vjerojatnosti obnova takovih pčelinjaka bit će bezuspješna u koliko se ne pristupi drastičnoj higijeni pčelinjaka, okoliša pčelinjaka i samih pčela. To neki rade jodom, neki klorom (Izosan) ili nekom drugom kemijom. Problem kod takve dezinfekcije je u tome što nismo dali pčelama šansu da se priviknu na nove izazove, odnosno da te izazove smanjimo na odgovarajuću mjeru s kojom se pčele mogu nositi. Koristeći kemiju samo dodatno zagađujemo prirodu, a uzročnici bolesti će se vrlo brzo pojaviti ponovno. To je sa svim pčelinjim bolestima jednako. U mnogim košnicama imamo uzročnika američke gnjiloće što ne znači da će se i u svim košnicama ta bolest i razviti ili da će se uopće razviti. Potpuno je kontraproduktivno nastojati košnice očistiti do zadnje varoe jer ćemo time samo oslabiti zajednice i u konačnici imati jednaku štetu kao i od varoe same. To se odnosi i na spore Noseme ceranae. Ona je sveprisutna i jednostavno nismo u mogućnosti da je u potpunosti zatremo.I što možemo učiniti kad analiza mrtvih pčela pokaže da ih je odnijela Nosema ceranae?

     Znamo da lijek protiv tog tihog ubojice još nije pronađen, ali ipak ima načina da spasimo svoje pčele i da nam se gubici ne pojavljuju učestalo i u sve većem broju zajednica tijekom godina. Korištenjem efektivnih mikroorganizama (EM) koje je složio dr. Higa iz EMRO-a Japan, prskajući pčele, košnice – izvana i iznutra, svu opremu i okolicu našeg pčelinjaka sve patogene svest ćemo na razinu s kojom će se naše pčele moći nositi – dakle i uzročnike američke gnjiloće i vapnenasto leglo i spore nozeme cerane. Ako k tomu u rastvor za prskanje dodamo i malo Nozevita ojačat ćemo stjenke probavnog trakta pčele tako da i ono malo preostalih spora nozeme cerane neće moći prodrijeti u organizam pčele.

     U uputama za upotrebu stoji da se EM razređuje u omjeru 1:200 – to nije „sveto pismo”. Grci su u početku primjene tretirali pčele nerazrijeđenim pripravkom EM-a i u jednom trenutku im je pomanjkalo sredstva pa su ga razrijedili i primijetili da su tu otopinu pčele puno bolje prihvaćale i u radu bile mirnije. Efektivni mikroorganizmi su živi i dobro ih je „natjerati” da rade, jer kad im se hranjivo razrijedi potakne ih se da traže novu hranu i da efikasnije čiste prostor, u koji su uneseni, od svih patogenih ili „loših” bakterija. Od postotka razrjeđivanja daleko je važnija učestalost tretiranja. Da bi se postignuo trajan efekt zdrave okolice košnice i pčelinje zajednice potrebno je pčele, košnicu i njeno okruženje prskati svakih 7-10 dana. Pčele ćemo „natjerati” da obilaze našu higijensku pojilicu, u koju smo stavili EM probiotik, tako da uvečer u hranilicu stavimo 1-2 dcl otopine EM probiotika. No ima i vrlo „tvrdoglavih” zajednica koje će svoje vodonoše slati isključivo na obližnju kaljužu, potok ili obalu jezera. Takva mjesta su tijekom sunčana dana zaposjednuta pčelama i trebamo ih obuhvatiti u naš redoviti ritual prskanja efektivnim mikroorganizmima.

TEKST: Damir Rogulja, predsjednik UP „Pčelinjak“ iz Zagreba

kji

SAVJETI PČELARA IVE: BAGREMOVA PAŠA

Bagremova paša je najizdašnija paša za pčele u Hrvatskoj. Od Baranje, Srijema, Slavonije, Moslavine, Podravine, Međimurja, Zagorja, Prigorja, Zagreba, Posavine, Banovine, Korduna, Istre, pa do nešto u Lici i dijelu Dalmacije. U referentnim godinama to čini i preko 60% ukupnog prinosa meda. Cvatnja na tom prostoru potraje i preko mjesec dana. Na jednoj lokaciji najčešće desetak do petnaest dana, samo na izvrsnim do tri tjedna. Seleći pčelar, profesionalac, spreman na izazov može „uloviti“ dvije paše. Poznata su teorijska (biotehnološka) pravila za pripremu pčelinjih zajednica za glavnu pašu. U praksi često zakažemo. Ne stignemo, iznenadi nas cvatnja, iznenadi nas rojenje, topli vjetar ili kiša.  Subota je (22.svibanj), kiša neumorno pada već treći dan. Do kiše bagrem je medio prekrasno. Prestalo je, vjerojatno što je bilo bilo je. Možda ostane još nešto u Zagorju i Prigorju. Po ovoj kiši u košnicama se „kuha, kipi“. Pčele su zatrpale plodište sa medom, matica nema prostora za nesenje, mlade pčele nemaju kućnog posla, sakupljačice ne mogu van, „voštarice“ ne mogu lučiti vosak. Jedino što pčelinja zajednica može, to je priprema za rojenje.

bagrem ppp

Što treba brzo, odmah napraviti; kod LR košnica svakoj zajednici pod medište, a na matičnu rešetku staviti nastavak sa praznim saćem i sa tri do pet okvira sa satnim osnovama. Ako nismo okasnili pčele će rasteretiti plodište i u zajednici će biti posla za sve. Oduzimanje medišnih nastavaka možemo odgoditi, ali možemo na dodane nastavke staviti bježalice i na njih medišne nastavke. Znači, treba izvršiti procjenu hoće li med biti zreo za vrcanje. Plodišta ne dirati, to pčele znaju bolje od nas, vjerujte. U ovom slučaju kod AŽ košnica ne znam što napraviti, zato sam prešao na LR prije dvadesetpet godina. Možda, ako nisu prepune medom, bez zatvaranja leta (kiša i prohladno) uz otvorene poklopčiće na vratima preseliti na amorfu i prvi mogući dan rasteretiti medišta. Do lipe i kestena je dugo, pčele su radišne, treba im „otvoriti radilište“. Medno!

rojenje 2.

Savjeti pčelara Ive: ROJENJE JE EKONOMSKA ŠTETA

Rojenje nije festival, ali ako se dogodi, a događa se, ili nam nečiji roj pčela dođe na „naše područje“ podsjetimo se nekih bioloških i „tehnoloških“ pravila. Roj treba što prije pospremiti u neku košnicu (nukleus, nastavak, pletaru, … ). Ako su izviđačice pronašle stanište, a to nikad nismo sigurni, napustit će našu košnicu.  Rojenje je ekonomska šteta. Da se to ne dogodi na raspolaganju su 3 mogućnosti:

1) roju dodati okvir sa nepoklopljenim leglom – najbolje rješenje

2) roj odnijeti na novu lokaciju udaljenu više od 5km – prihvatljivo rješenje

3) roj zatvoriti na minimum 3 dana – manje prihvatljivo rješenje

Zdravstveni tretman: roj je nužno „očistiti“ od varoe, najbolje sredstvom sistemskog djelovanja. Pospremljenom roju, uz možda dodani okvir sa nepoklopljenim leglom, dodajmo samo okvire sa satnom osnovom i na satonoše pogaču. Roj ima snažan potencijal gradnje saća i razvoja zajednice. Takvo stanje najbolje ne otvarati 10-ak dana.

Kad otvorimo i pogledamo stanje novog legla, možemo zaključiti slijedeće:

1) ako imamo novo poklopljeno leglo, u roju smo dobili „staru“ maticu, roj prvjenac

2) ako imamo novo leglo u ranom stadiju nepoklopljenosti, u roju smo dobili ovogodišnju maticu

3) ako nema novog legla, a na dodanom okviru ima izvučenih matičnjaka, izgubili smo maticu u postupku pospremanja roja

4) ako nema novog legla, a nismo dodali okvir sa nepoklopljenim leglom vjerojatno smo izgubili maticu ali to strpljivo pogledajmo za još par dana, najbolje uz odmah dodani okvir sa nepoklopljenim leglom.

ivan križ o rojenju

Josip Križ: Kako spriječiti pčelinju zajednicu od ulaska u rojevno stanje?

Zbog velikih nedostataka prirodno rojenje niti u kojem slučaju se ne može uskladiti sa ciljevima i zadacima suvremenog pčelarenja. Da pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje, treba joj omogućiti da se razvija i da radi u košnici i izvan nje, zapravo treba sve pčele zaposliti. Prije svega treba držati zajednice sa jednogodišnjim maticama i ne starijima od najviše dvije godine, koje intenzivno polažu jaja i porijeklom su iz visoko produktivnih i slabo rojevnih zajednica.

U proljeće gnijezdo treba na vrijeme proširiti pravilno izgrađenim i svijetlim saćem, a kada dođe vrijeme za gradnju dodavati satnu osnovu i naravno svakako koristiti okvir građevnjak za uzgoj trutova koji će nam i te kako biti potrebni. Na taj način ćemo omogućiti mladim pčelama hraniteljicama da potroše matičnu mliječ i na taj način ćemo rojenje svesti na minimum. Matica tad ima prostora za nesmetano polaganje jaja, a pčele se angažiraju oko odgajanja legla, izgradnje saća i prenošenja i prerade nektara, tj. cijela zajednica je neprekidno u radnom raspoloženju. Polaganje jaja bude ograničeno ako u sredini gnijezda bude saće sa nepravilnim ili oštećenim ćelijama, jer matica u rano proljeće sigurno neće zanašati takovo saće. Kasnije u proljeće matica izbjegava sa polaganjem jaja u jako tamno i staro saće, koje pčele pune medom i peludom i na taj način stvora prepreku u sredini gnijezda za slobodno kretanje matice. Matica neće polagati jaja niti u saće koje je pljesnivo, onečišćeno izmetom kao niti u saće sa stvrdnutim peludom. U drugoj polovini proljeća, kada se temperature ustabile, treba maknuti češljeve koji spriječavaju ulazak glodavaca i oni koji sužavaju leta te ih treba potpuno otvoriti (iako je potpuno nepotrebno sužavanje leta preko zime). Košnice koju su izložene jakim sunčevim zrakama trebale bi biti svijetlo obojane, kako se nebi jako zagrijavale. Angažirane radom i pri smanjenoj temperaturi u gnijezu, pčele su prisiljene trošiti zalihe hrane u svom tijelu, a posljedica tomu je da pčelinja zajednica ne ulazi u rojevno stanje. U Hrvatskoj prirodno rojenje bude najjače izraženo u područjima gdje bude rana peludna paša, jer to izuzetno jako djeluje stimulativno na pčelinju zajednicu. Da bi se izbjeglo rano izrojavanje, najbolje bi bilo zajednice preseliti na pašu uljane repice i naravno po potrebi i na vrijeme proširivati zajednicu i dodavati osnovu na gradnju kako bi što više zaposlili mlade pčele, koje i jesu najveći uzročnik rojenja. Jako dobro sredstvo protiv ranog rojevnog stanja je pravovremeno dodavanje nastavka prije glavne paše, čim vrijeme otopli, kao i korištenje pomoćnih zajednica sa mladim maticama, koje se neće rojiti ako sve napravimo na vrijeme. Kada LR košnica ima puno plodište pčela, nektara i peludi, a i 7-8 okvira legla, treba joj dodati nastavak ili ako zimujemo na dva nastavka tada moramo zamijeniti mjesta nastavcima (zarotirati).

roj 3

Proširivanje košnice nastavljače odnosno povećanje volumena radimo sa trećim nastavkom, sa izgrađenim saćem ili osnovama kada su oba nastavka ispunjeni pčelama i leglom. Kada zajednica bude toliko jaka da postoji opasnost da padne u rojevni nagon, a vrijeme je toplo, treći nastavak stavljamo između dva predhodna, pošto su im već prije zamijenjena mjesta,tako da nastavak sa maticom bude na podnici, odnosno on je sada prvi. Da pčele ne bi izvlačile matičnjake u trećem nastavku ta košnica ne smije imati nikakva druga leta osim ono na podnici, tako da sve pčele moraju prelaziti kroz leto na podnici, i na taj način se one u trećem nastavku ne osjećaju bezmatkom. Pčele počinju vrlo brzo uspostavljati poremećenu cijelinu gnijezda, gradeći osnovu, a matica vrlo brzo polaže jaja u novo sagrađene ćelije, a zatim može prijeći u najtopliju zonu u treći nastavak. Presjecanje gnijezda i zamjenom nastavaka gubi se instinkt da dođe do rojevnog stanja. Dokazano je da u košnicama nastavljačama pčelinje zajednice puno prije ulaze u rojevno stanje, jer zahvaljujući odgovarajućim manipulacijama, povećanjem volumena i povoljnoj temperaturi, matica intenzivno i neometano polaže jaja do pred glavnu pašu, kada je već instinkt za prikupljanjem hrane sve veći i jači. Na ovakav se način stvaraju jake, aktivne i visoko produktivne zajednice uz uvijet da su te zajednice zdrave i da imaju mlade matice.

rojenje 1

U AŽ košnici kada se zajednica razvije na 10 ili 12 okvira, od kojih su 7-8 sa leglom, tada zajednicu moramo proširiti odjednom. Moramo prevjesiti sve poklopljeno leglo, odnosno dižemo te okvire u medište, a u plodištu stvaramo prostor kojega popunjavamo satnim osnovama i to odmah sa 4-5. Pošto pčele, a i matica žele što prije popraviti narušeni sklad u gnijezdu, one vrlo brzo grade satnu osnovu, a matica odmah polaže jaja i na taj način se vrlo brzo povećava leglo. Takvo proširivanje gnijezda stimulira maticu na polaganje jaja, štedi pčelarevo dragocijeno vrijeme oko postepenog proširivanja i u velikoj mjeri sprječava ulazak pčelinje zajednice u rojevno stanje. Ako se pčelari sa AŽ košnicom koja ima 3 etaže (plodište i dva medišta) onda takvu zajednicu možemo razviti do savršenstva, isto kao i LR košnicu sa 3 nastavka. Tu možemo koristiti i pomoćnu zajednicu koja ima mladu maticu, a prezimila je u trećem odjeljku. Staru maticu koja je u donjem plodištu jednostavno izvadimo i stavimo ju sa dva okvira legla i pripadajućim pčelama u nukleus, a onu gornju mladu jednostavno spupustimo na njezino mjesto. Na ovaj način stvaramo izuzetno jaku pčelinju zajednicu koja je spremna iskoristiti i napraviti od prosječne paše izvrsnu i sigurno neće doći do rojevnog stanja barem u 95% slučajev uz uvijet da smo sve napravili na vrijeme i da nismo ništa prepustili slučaju. Već u rano proljeće, ako pčelar to prepozna neke zajednice najavljuju da bi se mogle rano rojiti, ali to svaki pčelar mora sam prepoznati, ja to volim reći da nam te i takve zajednice vrlo rano telefoniraju da moramo što prije nešto poduzeti. Ako ćemo ozbiljno i na vrijeme pristupiti poslu, vjerujem da će biti vrlo malo, (a uvijek bude) rojenja. Ako se na pčelinjaku i izroji do 5% zajednica to i nije niti velika šteta, ali niti preveliki grijeh, jer to je ipak samo priroda!

savjeti pčelara ive travanj

Savjeti pčelara Ive: URADI ŠTO TREBA NA VRIJEME

Travanj i rujan su mjeseci koji su za pčelara najzahtjevnije razdoblje godine. U rujnu uobičajeno završava djelatna sezona i treba obaviti velik i važan posao pripreme za ili i samo uzimljavanje pčelinje zajednice. U travnju (ili krajem ožujka) radimo pravu inventuru na pčelinjaku, ali i snimak biološkog i zdravstvenog stanja u pčelinjoj zajednici. Znači, saniramo košnice u kojima zajednice nisu prezimile, utvrđujemo snagu i zdravstveno stanje živih zajednica. Rješavamo zajednice bez matice, zajednice sa maticom trutušom, možda najučinkovitije zatvaranjem leta i otresanjem pčela ispred košnice. Slabe zajednice pripajamo jakima, najlakše preko lista novina sa par manjih rupica, a kod AŽ dodavanjem u medište uz list novina na matičnu rešetku. Spojene zajednice će, obično, brzo izabrati jednu maticu, nekad ne i po našem očekivanju. Budimo zadovoljni, one to znaju bolje od nas. Dobro je poraditi na ujednačavanju snage zajednica, kod LR košnica najbolje jednostavnom zamjenom mjesta. Sa ujednačenim zajednicama postajemo produktivniji. Ne zaboravimo na građevnjak, manje varoe i manje rojenja. Odmjereno dodavanje satne osnove u plodište. Puno je dana bez izleta pčela, svakako dodati pogaču. Posebno, na jakoj peludnoj paši osigurajmo pčelama vodu (majska bolest). Prevenirajmo rojenje, građevnjak, satna osnova, pravovremeno proširenje prostora, ujednačavanje zajednica. Rojenje je ekonomska šteta.

Pčelar Ive

radovi na pčelinjaku u travnju

RADOVI NA PČELINJAKU U TRAVNJU

Travanj je mjesec u kojem vrijeme zatopli, ali ponekad i odstupa od ovog pravila, te može biti i vrlo promjenjivo i neugodno vrijeme. Pčele u travnju sve intenzivnije izlijeću iz košnica i ubrzano sakupljaju nektar i pelud johe, topole, marelice, šljive, višnje, trešnje, jabuke, kruške, masline, trave, maslačka, maline, ogrozda, uljane repice i druge pčelinje paše. U ovom mjesecu je naročito značajan unos peludi, koji pčele troše u većoj količini zbog brzog razvoja zajednice. Osnovni cilj svih radova na pčelinjaku u travnju je stvaranje jakih zajednica koje mogu iskoristiti glavnu pašu u svibnju. Uz završavanje zaostalih poslova iz ožujka, u travnju nam slijede poslovi:

· osigurati dovoljnu količinu vode u higijenskom pojilištu
· detaljni pregled svih zajednica, nadzor zdravstvenog stanja
· saniranje društva sa trutušama
· praćenje razvoja društava, proširivanje košnice, sprečavanje rojenja
· zamjena nastavaka kod LR košnica
· dodavanje građevnjaka, biološka borba protiv varooze
· stimulativno prihranjivanje, naročito ako nema bar 200 – 300 g unosa dnevno
· izjednačavanje zajednica
· dodavanje satnih osnova
· skupljanje cvjetnog praha hvatačima, ako to želimo
· priprema za prvu selidbu
· odabiranje društava za uzgoj matica

radovi na pčelinjaku u travnju 2

Od ožujka pa do uzimljavanja, pčelama moramo osigurati vodu na higijenskom pojilištu, kao što sam to opisao u ožujku. Uz znatan unos nektar i peluda, kao i povećanu potrošnju hrane, čak i 2 – 3 puta veću nego u ožujku, pčele trebaju zdravu vodu. Za vrijeme toplog i mirnog vremena moramo izvršiti detaljan pregled svih zajednica, posebno utvrđujući zdravstveno stanje zajednice, broj okvira sa pčelama i količinu legla. Pregledom legla utvrđujemo kvalitetu matice i eventualnu pojavu američke gnjiloće. Ako pregledom utvrdimo da zajednica ima samo trutovsko leglo, možemo biti sigurni da zajednica ima maticu trutušu. Moramo je pronaći i ukloniti, te dodati drugu maticu iz rezerve ili zajednicu pripojiti drugoj zajednici. Eventualno bolesne zajednice od nozemoze ili američke gnjiloće obvezni smo liječiti u skladu s veterinarskim propisima. Zbog očuvanja temperature legla u košnici važan je broj pčela u košnici, te pčelar o tome i u ovom mjesecu mora voditi brigu, a situaciji prilagoditi sužavanje ili proširivanje košnice. Ovisno o razvoju pčelinje zajednice, sredinom travnja vršimo proširenje košnice. Proširiti košnicu treba kada je gornji nastavak (ako je zajednica uzimljena na dva nastavka) pun pčela i kada se na rubovima saća zabijeli vosak. Sada treba, kod LR košnica zamijeniti nastavke, tako da gornji zarotiramo i stavimo na podnicu, a donji stavimo na taj nastavak. Ako je zajednica bila uzimljena na jednom nastavku, na ovaj nastavak dodajemo još jedan nastavak. Slabijim zajednicama u LR košnicama (4 okvira) sa malo legla, pomaknemo samo okvire u sredinu kako bi oslobodili prostor za razvoj društva. Blagovremenim proširivanjem prostora u košnici sprečavamo i nagon za rojenje.

Početkom ovog mjeseca možemo početi sa biotehničkim postupcima suzbijanja varooze. Znamo da je trutovsko leglo atraktivnije od radiličkog za varoe, te je sada vrijeme da u košnicu stavimo okvir građevnjak i njime hvatamo varoe. Okvir građevnjak u tu svrhu postavljamo u sredinu legla, a ne na rub kao što se to nekad preporučavalo, kada je okvir građevnjak služio za proizvodnju voska. Nakon 2 – 3 tjedna od postavljanja okvira građevnjaka, vadimo ga i izrezujemo saće sa trutovskim leglom. Okvir građevnjak možemo koristiti sve do srpnja u svrhu suzbijanja varooze. Smatra se da ovaj biotehnički postupak može smanjiti broj varoa na polovinu. Poticajno prihranjivanje započeto u ožujku sada nastavljamo, posebno u periodu kad nema većeg unosa od 200 – 300 g nektara dnevno. Da bi se zajednice ubrzano razvijale potrebna je bogatija paša, a ako ona izostane zbog loših vremenskih prilika, zajednice moramo stimulativno prihranjivati pogačom ili sirupom. Prihranu sada bez problema možemo izvršiti manjim količinama šećernog sirupa svaki ili svaki drugi dan, a isto tako i šećerno-mednom pogačom. Ja dajem prednost pogači jer ne moram na pčelinjaku biti prisutan svakodnevno, a pogača je stalno prisutna u košnici, te je pčele uzimaju kad nema paše. Oko 20 dana prije glavne paše preporuča se izvršiti izjednačavanje pčelinjih zajednica. Od jačih zajednica oduzimamo 1 – 2 okvira sa zatvorenim leglom i dodajemo slabijim zajednicama, ili slabe zajednice spajamo sa jačima. Oduzimanjem okvira sa leglom jakim zajednicam ujedno spriječavamo pojavu rojevnog raspoloženja tih zajednica.

radovi na pčečinjaku u travnju 3

U ovom mjesecu najpovoljniji su uvjeti za izgradnju saća iz satnih osnova. Staro, previše crno saće, postepeno zamijenjujemo satnim osnovama. Svake godine moramo zamijeniti oko 25 % saća.
S obzirom na obilje peluda cvatućih voćki možemo prikupiti znatne količine peluda. U tu svrhu koristimo hvatač peluda koji stavljamo kod jačih zajednica. Uputno je hvatač koristiti samo dio dana, npr. samo do podne, ili praviti višednevne prekide, kao bi zajednica osigurala dovoljno peluda za svoje potrebe. Hvatač peluda stavljamo na košnicu bez rešetke za hvatanje peluda, a kad se pčele priviknu, nakon dva dana, stavljamo rešetku na hvatač. Nakon vađenja peluda iz ladice hvatača, moramo ga osušiti rasprostrtog u hladu ili u sušioniku na temperaturi do 40 °C. Krajem travnja u kontinentalnom dijelu zemlje imamo i prvu jaču pašu – uljanu repicu. Seleći pčelari će izvršti pripreme za prvu selidbu pčela na pašu uljane repice, koja je ujedno i razvojna paša za zajednice prije glavne paše u svibnju.

Travanj je posebno važan za profesionalne uzgajivače matica. To je vrijeme kada se odabiru najbolje zajednice za uzgoja matica, a na temelju vlastitog praćenja karakteristika svih svojih zajednica: prinosa meda, mirnoće pčela, rojidbenog nagona, brzine proljetnog razvoja i tolerantnosti na bolesti. Pored toga, određeni testovi i podaci testiranja mladih oplođenih matica na testnim stanicama u prethodnoj godini, kao i morfometrijske analize pčela, daju dovoljno podataka uzgajivaču da može izvršiti selekciju zajednica, te odabrati one koje će na buduće generacije prenijeti poboljšane odlike.

IZVOR: Miroslav Kobra, dipl. ing. agr.(www.pcela.hr)

slika 2c

Savjeti pčelara Ive: ZAMJENA SAĆA SATNIM OSNOVAMA

Zamjena saća sa satnim osnovama i dodavanje satnih osnova važan je zahvat za pčele i naše pčelarstvo. Tim postupkom izuzimamo iz košnice staro, deformirano i oštećeno saće i u pogodno vrijeme i usklađenom dinamikom dodajemo okvire sa satnom osnovom. Za pčele je to postupak zoohigijene, a time i prevencija mnogim bolestima pčela, posebno onih koje se teže dijagnosticiraju. Važno je i radi optimalne veličine stanica, a time i jedinki koje se izlegu u njima. Za nas, pčelare, to je jedan od načina proizvodnje voska, jedine sirovine za proizvodnju satne osnove. Zamjenom saća i dodavanjem satnih osnova zaposlit ćemo pčele u dobi sa razvijenim voštanim žlijezdama (12 do 18 dana starosti) i time umnogome spriječiti rojenje. Kod pravilno izgrađenog saća skladniji je odnos broja trutova i pčela, u korist pčela i pčelara. Proizvodnja meda u saću vezana je isključivo za mlado saće, a senzorika svijetlog meda biti će na višoj razini iz mladog i svijetlog saća.

slika 2b

Kvaliteta satnih osnova ovisi prvenstveno o kvaliteti voska od kojeg je proizvedena. U tome sudjeluju proizvođači i pčelari, ipak treba naglasiti da je za kvalitetu satne osnove odgovoran onaj subjekt koji je stavlja u promet. Kvaliteta ovisi i o tehnologiji proizvodnje, sterilizaciji, veličini i rasporedu početka stanica, pravilnom rezanju i dimenzijama. Optimalna količina za LR okvir je do 12 kom/kg. Prije dodavanja pčelama satna osnova bi trebala proći stabilizaciju, na sobnoj temperaturi, nekoliko mjeseci. Dimenzije satne osnove su važan dio kvalitete, nema dorade rezanjem i biti će manje trutovskih stanica. Godišnje bi trebali zamijeniti minimalno ¼ saća, ali svakako staro, deformirano, oštećeno i ono sa puno trutovskih stanica.

slika 1

Kad dodati prvu(e) satnu osnovu? Teorijski je to kad pčele počnu skupljati nektar. Nektar je sirovina za sintezu voska, a tada ima pčela, već, navedene starosne dobi. Na svom pčelinjaku jedan okvir sa satnom osnovom dodajem na deveto (drugo) mjesto plodišta, koje je u gornjem nastavku LR košnice, već u završnom dijelu uzimljavanja. Na desetu (prvu) poziciju tada dodajem građevnjak. To su mi u proljeće pravi indikatori stanja u zajednici. Opće je prihvaćeno da se do glavne paše satna osnova dodaje u plodište, a u tim pašama i kasnije isključivo u medište. Broj dodanih satnih osnova treba uskladiti sa snagom pčelinje zajednice i izdašnosti paše. Teško je to normirati. U tom razdoblju smo češće sa pčelama, ako je paša zakazala dobro je iz košnica izvaditi „višak“ satne osnove.

Presentation1

Savjeti pčelara Ive: POSTAVLJANJE PČELINJAKA

Evo nekoliko univerzalnih uvjeta koje trebamo poštovati kod postavljanja pčelinjaka:

-pčelinjak ne postaviti blizu puta, stočnih farmi, tvornica slatkih proizvoda, susjedne međe…,

-pčelinjak postaviti na mjesto do kojega možete doći vozilom po, gotovo, svim uvjetima,

-pčelinjak ne postaviti na dnu niti na vrhu brijega, bolje na neku međuvisinu (vlaga, vjetar),

-poželjno je leta okrenuti prema jugoistoku,

aaaaa

-odabrati mjesto zaštićeno od velikih vjetrova,

-poželjno je mjesto sa prošaranom hladovinom,

-košnice postaviti na nosače visoke oko 50 cm, povoljnija temperatura i lakše raditi (ergonomija),

-na krovove LR košnica postaviti neki teret (ciglu, lakšu gredu i sl.) kako bi ih zaštitili od vjetra,

-postaviti zaštitu (ogradu) od životinja

prihrana pogačama 0

PRIHRANA PČELA U 4 SLIKE: Naš kolega iz Udruge pčelara Bujštine Marčelo Melon pokazao nam je i u praksi prihranu pčelinjih zajednica stimulativnim pogačama iz vlastite proizvodnje. Marčelo je pčelar s iskustvom više od 10 godina, ima pčelinjake na više lokacija i prikolicu za seljenje pčela. Zajedno sa suprugom Ljubicom (također pčelarkom) vodi obrt “ApiMelon” u kojem središnje mjesto zauzima predivno uređena kušaonica meda u Petroviji nadomak Umaga. Marčelo je često u ulozi pčelarskog učitelja: svake je godine vodič za djecu iz istarskih vrtića na manifestaciji “Dani meda” u Pazinu, drži predavanja o pčelama i pčelarstvu za učenike osnovnih škola, a danas je bio mentor kolegi iz Udruge, pčelaru – početniku Đaniju koji je i ovom prigodom naučio puno toga što će mu itekako dobro doći u budućnosti kad se osamostali.

prihrana pogačama 1prihrana pogačama 2prihrana pogačama 3prihrana pogačama 4

Nakon davanja pogača zatvaramo košnicu i prelazimo na slijedeću zajednicu. Po završetku pregleda i prihrane kontroliramo pojilicu i po potrebi je punimo svježom vodom. Pčele ne diramo do idućeg tjedna.

pogače hgf

PRIHRANA POGAČAMA 2.

Koju/kakvu pogaču?

Najbolje bi bilo pogaču koja u sastavu ima djelatnu tvar protiv nozemoze (Nozepina). Nozemoza je tiha i nevidljiva bolest pčela koja im najblaže rečeno skraćuje životni vijek. U protivnom treba odgovoriti što želimo postići, poticati razvoj legla, nadoknaditi pričuvu hrane u košnici ili biti sigurni da je pčelama hrana na dohvatu – problemi poprečnog premještanja pčela. Svakako u ovom razdoblju pčelama je poželjno dodati pogaču sa proteinima (Medopip plus).

Gdje staviti pogaču?

U zimskom razdoblju u LR košnicama isključivo na satonoše gornjeg nastavka, točno iznad klupka. Kad su temperature izrazito pozitivne 10-ak pa na više °C, u LR košnice pogaču je najbolje staviti u hranilicu, naravno, uz slobodan prolaz pčela. U AŽ košnicama izbor je smanjen. Uvijek je dobro staviti u plodište sa stražnje strane uz, najčešće, zamjenu mjesta hranilice i ventilacije. Ako su odstranjeni medišni okviri onda je najbolje mjesto medište, na matičnu rešetku.

super bee max - kopija

Kako staviti pogaču?

Kvalitetno proizvedena pogača (granulacija mljevenog šećera do 30 mikrona i dobro homogenizirana u kvalitetnom sirupu) može se na satonoše staviti bez zaštitnog najlona, to je najbolji način. „Dobra“ pogača neće curiti u ulice, među okvire. To će se dogoditi samo ako pčele uginu, i nakon dužeg stajanja sa uginulim pčelama, zbog higroskopičnosti (upija vlagu).

Po kakvim vremenskim uvjetima dodavati pogaču?

Ovo pitanje je jako osjetljivo. Naime, u literaturi i u navici pčelara je da se to radi po temperaturi iznad 10°C. Više od 10 godina radim i zagovaram da se to radi po vanjskoj temperaturi oko 0 i ispod 0°C.

Kako?

Pripremljeno, brzo, spretno i bez nepotrebnih zahvata. Ne koristimo dimilicu, pčele ne lete, ne gnječimo pčele (u klupku su) i trošimo malo rada-vremena. Medno!

Pčelar Ive

prihrana pčela 1

PRIHRANA PČELA POGAČAMA I SIRUPOM

UVOD: Pčele su postojale bar 10 milijuna godina prije čovjeka, gradile svoja gnijezda u dupljima drveća, prilagođavale se klimatskim promjenama i tako – divlje u divljini – preživljavale i odgajale generacije i generacije potomaka. A onda se pojavio čovjek i čim je prvi put okusio med, on mu se osladio i poželio je pripitomiti pčele: smjestio ih je „kutije po svojoj mjeri“ s hranilicom predviđenom da im „servira“ instant-hranu sličnu medu: sirupe i pogače na bazi mnogo jeftinijeg izvora energije – šećera. S vremenom velik je dio pčelara (ne samo kod nas) posve zaboravio da su prirodna jedino 4 sastojka: voda, pelud, nektar i propolis.

pogače 8

ZABLUDE I OBMANE: Oko prihrane pčela i danas ima puno polemika, čak i među profesionalnim pčelarima. I dok jedni hvale pogače, drugi ih kude i propagiraju isključivo prihranu sirupima, a treći su protivnici bilo kakve prihrane (ionako se ogovara pčelare da se slažu samo oko jedne činjenice: „Košnicama se ne prilazi sprijeda!“). I među pristalicama pogača postoje različiti stavovi: jedni tvrde da pogaču treba dodavati samo ako su pčele izbile na satonoše (to je jedini način da se zajednica spasi od gladi zimi), drugi smatraju da je u veljači nužna prihrana pogačama  ako su društva slabija (pogača će držati pčele čvršće na okupu u klupku povezujući gornje dijelove okvira s hranom), ako se klupko pomaknulo lijevo ili desno (zbog nekvalitetnog uzimljavanja), ako je zima bila blaga i pčele bile aktivne (i trošile med), te ako pčelar nije siguran da li mu pčele imaju dovoljne rezerve ili ne. Ipak, najveći je broj onih koji u veljači dodaju pogače radi stimuliranja zajednice na intenzivniji rad. U veljači pčele otvaraju med i osobađaju stanice u sredini gnijezda, poliraju ih i pripremaju za polaganje jaja. I matica počinje polagati jaja. Da bi hranile leglo i održavale neophodnu temperaturu (34 – 36*C) pčele troše med i pelud. Kod pregleda zajednice (samo kad dobro izlijeću, a vanjska temperatura je iznad 14*C) valja ustanoviti kolike su rezerve meda, količinu i kvalitetu legla, stanje satnih osnova i zdravstveno stanje zajednice. Ako zajednica ima malo hrane, najbolje joj je dodati okvire s medom koje su savjesni pčelari sačuvali nakon glavne paše (o onim drugim gramzivim pčelarima koji su svojim pčelama oduzeli sve okvire s medom i izvrcali ih za svoje potrebe nećemo trošiti riječi!). Zamjenice za prirodnu hranu: nektar i pelud, pčele ne mogu u potpunosti prihvatiti jer nisu za to fiziološki sposobne (tako nedostatak steroidnog hormona epibrasinolida iz nektara skraćuje život pčelama i do 50 %!) Po nekim istraživanjima bagremov med je idealna prihrana jer sadrži robicin – alkaloid koji suzbija razvoj nozemoze. Još je mnogo razloga zbog čega se prihrana šećerom u pčelarskom svijetu naziva „nužnim zlom“! Ako smo pčelama za zimovanje ostavili 20 – 25 kg meda, nemamo razloga za strah da će biti gladne, no ako se već zalihe moraju nadopunjavati, šećer smije sudjelovati u njima do 30 %! Zalihe nisu samo med i pelud u košnici, već i masno-proteinsko tkivo u zimskim pčelama. U rano proljeće kad još nema mladih pčela, prvo leglo othranjuju kolovoške pčele koje ne mogu prerađivati pelud u mliječ, već troše svoje tijelo za dobrobit cijele zajednice. Zato briga o njima ne počinje u kasnu jesen, nego još ljeti! Ako smo u tom razdoblju dobro skrbili o njima, ne moramo se plašiti da ćemo se krajem ožujka ili početkom travnja suočiti sa stagnacijom razvoja zbog preranog uginuća zimskih i nedostatka mladih pčela. Najprihvatljivi način poticanja pčela na razvoj zajednice je otklapanje dijela zaliha na krajnjim okvirima, no što treba poduzeti ako u rano proljeće nema u rezervi okvira s medom? Tu se vraćamo na vječnu dilemu: nekim pčelarima je najprihvatljivija prihrana pogačama, a drugima sirupom!

pogače 6

PRIHRANA SIRUPOM: Nektar u cvijeću sadrži 70 – 80 % vode, ovisno o dobi dana i klimatskim prilikama. Pčele najradije sakupljaju nektar koji ne sadrži više od 50 % šećera, pa su mnoga ispitivanja dokazala da invertaza najefikasnije rastavlja saharozu  kada pčele prihranjujemo sirupom s niskom koncentracijom šećera. Jako rijedak sirup opterećuje pčele zbog odstranjivanja viška vode, a jako gusti sirup pčele moraju razrijeđivati prije prerade zbog što boljeg invertiranja. Kod dodavanja šećernog sirupa 50 – 70 % koncentracije, dokazano je da se najbrže invertira saharoza  u koncentraciji od 50 % (1 : 1), ali se na tu koncentraciju potroši jako puno vremena i šećera. Manji je utrošak šećera pri koncentraciji od 70 %, ali tako gust sirup pčele jako polako uzimaju, a još sporije poklapaju. Kod zimske nadopune hrane najbolji rezultati se postižu s 60 % koncentracijom, jer se potroši najmanje šećera, pčele ovaj sirup najbrže prerade i na takvoj hrani dobro zimuju. Prihrana počinje oko 20. kolovoza, a najkasnije do 10. rujna (35 dana prije izlijeganja posljednjih dugoživućih pčela) kako bi se u preradu sirupa uključio što veći broj ljetnih (kratkoživućih) pčela (koje će ionako izumrijeti). Ako pravovremeno krenemo s dodavanjem sirupa, osloboditi ćemo rada mlade dugoživuće zimske pčele i zaštititi ih od fiziološke iscrpljenosti. Prekasno dodan sirup pčele nisu u stanju na vrijeme preraditi i poklopiti, on zimi upija vlagu i može se ukiseliti. Omjer 1 kg šećera i 6 dl vode je najekonomičniji jer se s njim  stvaraju najveće zalihe, a pčele se najmanje troše pri preradi sirupa (ventiliranje, invertiranje itd.) Dobro je na 1 l sirupa dodati 2 – 3 g limunske kiseline (zbog bržeg invertiranja). Sirup se ne smije kuhati jer time stvaramo veliki HMF: u toploj vodi postepeno otapamo kristalni konzumni šećer koji više puta  miješamo dok ne dobijemo otopinu. Šećerni sirup je od pčela bolje prihvaćen od industrijskog, ali valja znati da niti jedan sirup nema pozitivan učinak koji ima med (osim za prodavača sirupa!).

POGAČE 5

PRIHRANA POGAČAMA: Kad u prirodi nema dovoljno paše, primjenjujemo stimulativno prihranjivanje. Ako u košnicama ima dovoljno zaliha, najprirodniji način prihrane je i najjednostavnije: okrenemo plodište za 180 stupnjeva! Pčele deponiraju hranu na strani košnice koja je daleko od leta zbog lakše obrane od tuđica, aleglo uzgajaju bliže letu zbog potrebe za kisikom, ovom rotacijom smo pčelama stvorili neprirodan raspored. Pošto ne trpe da im se hrana nalazi blizu leta, pčele je odmah počnu prebacivati na suprotnu stranu, čime stvaraju dojam da hrana dolazi izvana što maticu stimulira na veće polaganje jaja. Ako na podnicu ispod plodišta stavimo polunastavak s medom dobit ćemo isti učinak: pčele ne trpe med ispod sebe i prebacuju ga iznad legla. Ako u košnicama nema dovoljno zaliha za rotaciju, treba pribjeći prihrani poticajnim pogačama. Zajednička karakteristika svim pogačama je – iscrpljivanje pčela, jer šećer iz njih pčele otapaju sekretima ždrijelnih i mliječnih žlijezda, što troši njihovo masno-proteinsko tkivo i skraćuje život. Indirektno im taj postupak povećava žeđ (higijenske pojilice moraju biti u funkciji!), šećer mora biti što sitnije samljeven kako bi ga pčele lakše preradile. S prvim dodatkom pogače pčele napuštaju svoju prirodnu poziciju i klupko se pomiče prema njoj. Sve dok je hladno pogače se moraju kontinuirano dodavati jer u suprotnom pčele neće moći doseći zalihe ispod klupka. Pogače služe isključivo kao stimulativno sredstvo, a nikako kao nadopuna zimnice ili spas za izgladnjele zajednice, jer pčele pogaču ne deponiraju u saće, već je odmah koriste i hrane leglo! S druge strane, to znači da dodana pogača ne može pokvariti kvalitetu meda. Ako se pogača prerano dodala (već u studenom ili prosincu) u jednom će trenutku zajednice vidno slabiti. Zato nije na odmet pokraj legla postaviti okvire s poklopljenim medom i svakih 7 – 8 dana vilicom za otklapanje izgrepsti poklopce, čime se oslobađa i prostor za širenje legla. Ako je vrijeme dobro, a unos peludi redovit, možemo prihraniti pčele pogačama (nikako ne sirupom!). Da bi se zajednica brže razvila, a matica potakla na povećano zalijeganje, počet ćemo s dodavanjem pogača u kojima je 5 % svježeg pekarskog kvasca i vitaminski dodaci. Ako je zajednica bez hrane, a nemate u pričuvi medno-peludnih okvira za dodavanje, pogače nisu dovoljne, već treba zajednicu prihraniti šećernim sirupom (2 : 1). Dodatak pogače i unos peluda povećava potrošnju vode, pa je neophodno osigurati pčelama izvor čiste vode.

pogače 3

Obične šećerne pogače treba izbjegavati osim ako u košnici postoje velike zalihe peludi.  Šećerno-medne pogače su kremastije, topljivije, pčele ih lakše prerađuju i manje ih iscrpljuju. Ukoliko su dobro izbalansirani svi sastojci (peludne zamjenice mogu biti: pekarski ili pivski kvasac, soja i dr.) šećerno-medno-proteinske pogače povećavaju količinu legla i ubrzavaju napredak zajednice. Pošto na Internetu i po raznim časopisima ima niz različitih recepata za pripremu pogača u kućnoj radinosti, dobro pripazite na odabir i omjer sastojaka.

pogača 7

ZAKLJUČAK: Najsretniji su pčelari koji pčelinjake imaju na lokacijama uz najbogatije paše, pa uz malo sreće s vremenskim prilikama i dobru pčelarsku praksu mogu osigurati dovoljno meda i za svoje potrebe i za zimnicu svojim pčelama. Možda bi najbolje bilo što manje ili čak nikada ne prihranjivati pčele, no u novim klimatskim uvijetima to je nemoguća misija! Ako zajednica u rano proljeće nedostaje hrane, najbolje joj je dodati okvire s medom sačuvanih s glavne paše. U nadopuni hrane šećer smije sudjelovati maksimalno 30 %! Prihrana 60 % šećernim sirupom (1 kg šećera + 6 dl vode) počinje oko 20. kolovoza, a najkasnije do 10. rujna. Od kraja kolovoza do kraja siječnja pčelinjim zajednicama ne treba davati pogače da se zimske pčele ne bi opterećivale njihovom preradom. Pogače služe isključivo kao stimulativno sredstvo, a nikako kao nadopuna zimnice ili spas za izgladnjele zajednice. Prihranu treba vršiti pred večer kako bi se smanjila mogućnost grabeži, pritom što manje uznemiravati pčele i smanjiti leta na košnicama. Ako pogače pripremate po sistemu „uradi sam“, dobro pripazite kojeg ćete se recepta držati obzirom na odabir i omjer sastojaka. Recepti u prilogu mogu poslužiti kao primjer, no na svakom pčelaru leži odgovornost ako se ne pridržava preporučenih količina zbog štednje ili nemara. S druge strane industrijske pogače podliježu strogim kontrolama nadležnih inspekcija i ne bi smjele u sebi sadržavati HMF ili druge štetne sastojke. Zato su one i nešto skuplje, a u praksi ih češće upotrebljavaju pčelari hobisti koji nemaju vremena (ili volje) sami pripremati hranu za pčele.

LITERATURA:

Vjeroljub Umeljić: „U svijetu pčela“ (Split, 2002.)

Ferid Velagić: „Priručnik za pčelare početnike“ (Tuzla, 2010.)

Josip Križ: „Zablude u prihrani – pogačama u kasnu jesen“ (HP 11/2009.); „Važnost ljetno-jesenske prihrane pčelinjih zajednica“ (HP 9/2014.); „Rane proljetne pčelinje paše i prvo leglo“ (HP 3/2015.)                                                                                               

Petar Trogrlić: „O hrani i letu“ (HP 2/2010.)

Rodoljub Živadinović dr. med: „Izazovi bespašnog razdoblja“ (HP 7/8-2010)

Boris Bučar, dipl. ing: „Prehrana pčela u rano proljeće“ (HP 3/2010)

Antonio Mravak, dipl. ing: „Radovi na pčelinjaku tijekom ožujka“ (HP 3/2015)

PREDAVANJE PETROVIĆ TOMLJANOVIĆ GUDOVAC

Igor Petrović, dipl. ing. Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.:

PROIZVODNJOM POMOĆNIH ZAJEDNICA DO VIŠIH PRINOSA

(IX Međunarodni pčelarski sajam, Gudovac, 8. veljače 2015.)

Intezivni sustav pčelarenja neostvariv je bez nukleusa, odnosno pomoćnih zajednica. Uloga i potreba nukleusa je posebno izražena u godinama kada su nepovoljne vremenske prilike za normalan razvoj zajednice i kada su dani korištenja paša vrlo kratki. U takvim uvijetima prinose možemo ostvariti samo s nadprosječno jakim i brojnim zajednicama. Tu do izražaja dolaze košnice s promjenjivim volumenom u tipu nastavljača i lisnjačes dva medišta. Nukleuse možemo koristiti prilikom brojnih tehnoloških postupaka kao što su pojačavanje proizvodnih zajednica ili u svrhu zamjene matica na način da u medište AŽ košnica ili drugi nastavak LR košnica smjestimo nukleus, a zajednice razdvojimo novinskim papirom. Odluku kaja će matica ostati možemo prepustiti zajednici ili možemo sami uklon iti staru maticu. Prilikom saniranja zajednica bez matice ili već s lažmom maticom potrebno je prije dodavanja nukleusa pčele iz takve zajednice stresti u sipaonik i odnijeti ih na drugi kraj pčelinjaka kako bi spriječili povratak lažne matice u zajednicu. Kad govorimo o konstrukciji nukleusa, moguće su izvedbe od 3, 5 ili 7 okvira. No važno je pridržavati se standarda u dimenziji okvira kako bismo ih mogli koristiti u različitim tehnološkim postupcima. Materijali za izradu mogu biti različiti (drvo, stiropor, karton). Nukleusi s manjim brojem okvira koriste se kao oplodnjaci, a veći s 5 ili 7 koriste se za proizvodnju pomoćnih zajednica i kao takvi mogu samostalno prezimiti. Pripremu nukleusa najbolje je početi početkom paše. Međutim to se događa u slučajevima kada proizvodna zajednica krene u rojevni nagon pa formiranje nukleusa koristimo kao postupak u sprečavanju rojenja ili kada se ide u plansku proizvodnju. U praksi formiranje počinje nakon završetka glavne paše (u kontinentalnim dijelovima Hrvatske to je bagrem) ili područjima gdje ima kestenove paše ili paše suncokreta. Važno je naglasiti da kasnije formiranje nukleusa zahtjeva veći broj okvira s leglom, medom i peludi te korištenje sparene matice, za razliku od formiranja na početku sezone kada ga možemo formirati s manjim brojem okvira legla, medom, peludi i poklopljenim matičnjakom. Za novoformirane nukleuse poželjno je osigurati novu lokaciju koja je udaljena minimalno 3 km. Na taj način izbjegavamo vraćanje pčela letačica u staru zajednicu te nećemo narušiti dobnu strukturu unutar novoformirane pčelinje zajednice. Bez obzira na početak formiranja neupitna je potreba za prihranom. Poglavito se to odnosi tijekom bezpašnog razdoblja kad je potrebna stimulacija šećernim sirupom u omjeru 1 : 1 u količinama 0,3  l po nukleusu svaku ili svaku drugu večer ili dodavanjem šećerne pogače. No prilikom osiguranja zimskih zaliha tijekom kolovoza omjer mora biti 3 : 2 (šećer : voda) u količinama 1,5 – 2 l svaku večer do zadovoljenja potrebe zajednice. Zajednice koje su ušle u rojevni nagon najopravdanije je razrojiti. Uzmemo 2 okvira s poklopljenim leglom, okvir s medom i okvir s cvjetnim prahom. Poželjno je da na okvirima s leglom imamo 1 – 2 matičnjaka. Ukoliko okviri nisu jako zaposjednuti pčelama, možemo stresti pčele u nukleus s 2 okvira s nepoklopljenim leglom. U tom postupku moramo paziti da ne prenesemo maticu u nukleuse s matičnjacima, nego maticu smještamo u  nukleus bez matičnjaka. Iz jake zajednice koja je ušla u ovu fazu nagona možemo formirati 2 – 3 nukleusa. Postupak saniranja zajednica koje smo rasformirali završavamo na način da istoj dodamo nukleus s maldom sparenom maticom.

PREDAVANJE IGOR PETROVIĆ GUDOVAC 2015

Usklađenost postupaka je jako važna kod planske proizvodnje nukleusa. Početak formiranja mora biti usklađen s dogovorenim planom nabave matica od uzgajivača ili s vlastitim planom proizvodnje matičnjaka ili sparenih matica. Pri tome se možemo koristiti aparatima Jenter ili Nicot. Prilikom planiranja važno je poznavanje kvalitete zajednice, odnosno matice koju ćemo koristiti. Proizvodne karakteristike promatramo i bilježimo u prethodnoj sezoni. Poželjne osobine su: dobar proljetni razvoj, slab rojidbeni nagon, mirnoća i proizvodnja meda te otpornost na bolesti. Kada je matica odabrana, zatvaramo je u Jenterov aparat kako bi zalegla jaja. U povoljnim pašnim prilikama zalijegaje će biti gotovo tijekom jednog dana kada maticu možemo pustiti iz kaveza. Treći dana po zalijeganjudolazi do izvaljivanja ličinki. Ličinke presađujemo na način da na čepiće s ličinkama nastavljamo osnovu matičnjaka i nosač matičnjaka. Tako pripremljene dodajemo u „starter“ zajednicu. „Starter zajednicu“ pripremamo 24 sata prije dodavanja ličinki. Starter je jaka zajednica koju obezmatičimo i oduzmemo joj nepoklopljeno leglo, načije mjesto dodajemo poklopljeno leglo iz neke druge zajednice. Zajednica mora biti opskrbljena s okvirima cvjetnog praha. Prije dodavanja ličinki treba pregledati sve okvire na prisutnost matičnjaka koje onda treba ukloniti. U tako pripremljenu zajednicu dodajemo 40 presađenih ličinki i vršimo prihranu. „Starter zajednica“ se može koristiti samo za prihvat ili za prihvat i odgoj matičnjaka do faze poklapanja matičnjaka. Nakon vađenja poklopljenih matičnjaka iz zajednice izvadimo sve okvire iz kojih su se pčele izlegle, a nadopunimo s okvirima poklopljenog legla iz neke druge zajednice. Tako pripremimo zajednicu za prihvat novog turnusa ličinki. Treba naglasiti da su u literaturi opisani različiti načini pripreme startera, U pravilu su svi manje-više pogodni za primjenu. Poklopljene matičnjake dodajemo u već pripremljene nukleuse s 5 ili 7 okvira ili u dvookvirne i/ili trookvirne koje formiramo s okvirom legla i okvirom ili dva meda koji nam služe kao oplodnjaci za dobivanje sparenih matica s kojima zamjenjujemo stare matice ili kao osnova nukleusa. U varijanti kada ga koristimo kao osnovu nukleusa nakon sparivanja matice i zalijeganja jednog okvira potrebno je zajednicu prebaciti u nukleus s većim brojem okvira. Ukoliko su pašne prilike dobre ili se nukleusi prihranjuju, potrebno je zajednicu prebaciti u standardnu košnicu.

nukleusi

Danas je u praksi prisutna proizvodnja nukleusa bez legla, odnosno formiranje paketnih rojeva – stresenih pčela. U tu svrhu se može koristiti multibox ili stresene pčele možemo odmah smjestiti u nukleus s izgrađenim okvirima, okvirima sa satnom osnovom i okvirima s medom. U tako pripremljen roj dodajemo sparenu maticu i smještamo u tamnu i hladnu prostoriju na 4 dana.

Za iskorištavanje svih paša tijekom godine samostalne zajednice nisu spremne bez naše intervencije. Kako matice imaju polagan porast broja nesenja jaja u proljeće, tako već početkom ljeta imaju polagan pad broja snesenih jaja, što rezultira slabijim zajednicama nespremnim za korištenje paše suncokreta, meduna, jele, zlatošipke ili vrijeska. Velik broj zajednica se ne razvije za korištenje ranih paša, kaošto su voćno-vrbova paša, paša uljane repice i bagrema. Jedno od rješenja navedenih situacija je u udruživanju pomoćnih i osnovnih zajednica. Postupak udruživanja započinje nakon završetka vrcanja, kada se matica diže u drugi nastavak ili kod trodijelne AŽ košnice u prvo medište. Zatim se  provede prihrana, ukoliko je potrebna, i tretiranje protiv varoe. Tade se u treći nastavak ili drugo medište smješta nukleus koji je potrebno odvojiti od osnovne žičanom pregradom te takav raspored ostaje do početka travnja kada je potrebno iz trećeg nastavka ili drugog medišta kod AŽ košnice izvaditi maticu i formirati nukleus. Neće doći do izvlačenja matičnjaka jer pčele osjete miris matice iz srednjeg nastavka, odnosno prvog medišta kod AŽ košnica. Sredinom travnja potrebno je spustiti maticu u plodište. Na takav način košnica je pripremljena za glavnu pašu. Druga riješenja se zasnivaju na korištenju sadržaja nukleusa. U proljetnom razvoju određen broj zajednica se ne razvija zadovoljavajućom dinamikom iz određenih razloga. Takvim zajednicama se ne treba pomagati na štetu jakih proizvodnih zajednica. Potrebno je iz prakse izbaciti takav način izjednačavanja zajednica. U tu se svrhu koriste okviri sa zatvorenim leglom s pčelama ili bez njih. Potreba za dodavanjem okvira s leglom je u godinama  kada izostane određena paša ili postoji duže bezpašno razdoblje između paša. Učinke pojačavanja s okvirima poklopljenog legla vidimo nakon 2 – 3 tjedna. Ukoliko nam je važno ostvariti brzi učinak, tada zajednicu pojačavamo s pčelama izletnicama. Pojačavanje izletnicama je jednostavnije provesti na stacionarnom pčelinjaku i to s nastavljačama tako da uklonimo pomoćnu zajednicu koja je smještena između dvije proizvodne. Na taj način  će se izletnicepomoćne zajednice rasporediti po susjednim proizvodnim zajednicama ili ovaj postupak možemo izvršiti korištenjem Snelgerove daske. Kod selećih pčelinjaka i AŽ košnica postupak se provodi dodavanjem pčela iz paketnog roja bez matice.

PREDAVANJE GUDOVAC IGOR PETROVIĆ POMOĆNE ZAJEDNICE

Nukleusima, odnosno sadržajem nukleusa ne samo da se mogu osigurati visoki prinosi meda, nego se koriste i u proizvodnji cvjetnog praha na način da se zajednicama s kojih se skuplja  cvjetni prah dodaju okviri s nepoklopljenim leglom. Nukleusi su i predmet trgovine, a cijena opravdava uloženi trud i znanje.

VISOKO 1

VLADIMIR HUNJADI: VISOKOPRODUKTIVNO SUVREMENO PČELARENJE S NAGLASKOM NA SPRJEČAVANJE ROJENJA

Uvod: Priprema zajednica, do kraja vrbove paše, (oko 3 tjedna pred bagremovu pašu) su svi oni pčelarski postupci koji do navedenog vremena treba da osiguraju oko 60-70 dm2 legla, odnosno oko 56.000 ćelija sa leglom u oko 80% od ukupnog broja zajednica. To podrazumijeva dodavanje zrelog legla iz pomoćnih zajednica proizvodnim zajednicama koja nisu dostigla taj stupanj razvoja, oduzimanje 2-3 okvira legla najjačim zajednicama da ne uđu u rojevno stanje, otklapanje meda i sl.

Razrojavanje i stvaranje sabirnih košnica – „akumulatora“: Ako se uspjelo do 3 tjedna prije bagremove paše osigurati u zajednici oko 70 dm2 legla (u zajednicama koja imaju manje od toga dodaje se zrelo leglo iz pomoćnih zajednica), tada se može računati sa preko 60.000 pčela, koje će se u toku bagremove paše isključivo brinuti o unosu nektara, bez straha da zajednica dođe u rojevno stanje. Tada poduzimamo slijedeće mjere:

– obzirom da su pčelinje zajednice sada u 2 nastavka, radi lakšeg i bržeg traženja matice, oko 7-8 dana prije očekivanog cvjetanja bagrema planiranim proizvodnim zajednicama ubacit ćemo matičnu rešetku.

– s pojavom prvih kapi svježeg bagremovog nektara pristupa se razrojavanju. Ovo se smatra najvažnijim korakom u toku cijele pašne sezone.

– kontrolom legla utvrdimo u kojem je nastavku matica. U tom nastavku ostavimo maticu s dva okvira legla različite starosti s pripajadućim pčelama bez otresanja istih, a ostalo leglo oduzimamo. Ostali dio tog nastavka popunimo mladim izgrađenim saćem i satnim osnovama koje postavljamo naizmjenično. Taj nastavak, sada plodište, stavljamo na podnicu.

– iznad plodišta stavljamo matičnu rešetku. U prvi medišni nastavak stavimo izgrađeno saće i po želji nekoliko satnih osnova.

– nastavak sa starijim leglom u kojem nije bilo matice stavimo na vrh (treći nastavak).

Pravilo je da koliko je okvira sa leglom oduzeto, toliko se može dodati okvira sa satnim osnovama. Dodane satne osnove od strane pčela bivaju besprijekorno izgrađene. Razlog je u tome što smo postupkom razrojavanja dobili zajednicu koja se ponaša kao prirodni roj sa ogromnom radnom energijom. Tada su čak i zaperci izgrađeni sa radiličkim, a ne trutovskim stanicama. Sa takvim radnim elanom, već prvog dana može se očekivati unos 4-5 kg nektara. Izvađeno leglo iz nastavka u kojem je bila matica, zajedno sa pčelama koje se na njima nalaze, smješta se u posebne (prazne) košnice na pčelinjaku. U svakoj od tih košnica, pored hrane koja se nalazi na okvirima sa leglom treba staviti i po koji okvir s cvjetnim prahom i medom. Ovako formirane košnice nazvat ćemo sabirne košnice ili akumulatori. Sabirna košnica je najbolje da sadrži 3 nastavka. Slijedećih nekoliko dana, sve letačice iz sabirnih košnica vraćaju se u svoje osnovne zajednice. Prvi, a uglavnom drugi dan se najveći broj pčela vrati na staro mjesto, tj. u matičnu košnicu. U proizvodnim zajednicama, u kojim je ostalo 2 okvira legla, sve nezaposlene mlade pčele postaju aktivne i učestvuju u smještaju nektara, a po potrebi (što je najčešće) postaju i sabiračice ranije nego što je to uobičajeno za njihov uzrast. U ovim košnicama smanjuje se i broj vodonoša. Sprovedenim zahvatima, učinili smo da i dio plodišta postane medište, tako da se po završetku paše, može vrcati i dio okvira sa medom čije je saće izgrađeno u toku paše. Istovremeno, ovom tehnikom rada onemogućeno je pojavljivanje rojevnog nagona za čitavo vrijeme pašne sezone. Prema Hunjadiju, brojno stanje pčela, u proizvodnoj košnici, po izvršenju navedenih radnji je slijedeće:

– na 20 dana prije paše u košnici je bilo oko +30.000 pčela

– za 20 dana ugine oko 50% – 15.000 pčela

– izleglo se iz 70 dm2 x800 + 56.000 pčela

U akumulator je premješteno:

– 5 okvira sa pčelama (5×3120) – 15.000 pčela

– od istih se 25% vraća u osnovno društvo + 4.000 pčela

Ukupan broj pčela u proizvodnom društvu na početku paše je 60.000 pčela. Navedeni broj pčela uključen je na poslovima unosa i skladištenja nektara na početku bagremove paše. Mada su vremenske prilike u vrijeme bagremove paše, vrlo promjenljive, često i veoma loše, navedena masa pčela i pored navedenog može, za samo nekoliko dana, unijeti vrlo velike količine nektara. Već prvog dana, moguć je unos 4-5 kg nektara. U situaciji kada su vremenske prilike povoljne mogu se ostvariti rekordni prinosi.

Sve poduzete mjere imaju za rezultat:

– prekidanje rojevnog nagon bez obzira u kojoj se fazi eventualno našao,

– budi se nagon za sakupljanje hrane,

– matici je osigurano dovoljno prostora za zalijeganje,

– osigurana je zaposlenost mladih pčela gradnjom saća,

– društvo je oslobođeno lošeg saća, mnogih bolesti, a i najvećeg dijela varoe (prenijeta u okvirima legla u sabirnu košnicu).

Šta se dešava u sabirnoj košnici? U narednih nekoliko dana od dana formiranja, letačice se vraćaju u osnovnu zajednicu. To je najkritičnije razdoblje za stanje u sabirnoj košnici jer izletnica nema, pa prema tome ni prijeko potrebne vode. Tek nakon 4-5 dana mlade pčele počet će da izlijeću po vodu, pelud i nektar. Da se izbjegnu svi mogući problemi zbog nedostatka vode i eventualno hrane, drugi i treći dan ovako formirane sabirne zajednice najbolje je prihranjivati razrijeđenim medom ili šećernim sirupom (odnos 1:1) u količini od nekoliko litara dnevno. Mlade pčele, premještene sa okvirima legla, osjećaju nedostatak matice i počinju sa izvlačenjem prisilnih matičnjaka. Ovi prisilni matičnjaci, po autoru, slični su onim koji se dobivaju u starterima (jer su i u starterima pčele bez matice). Pošto se u sabirnoj košnici nalazi ogroman broj mladih pčela (ustvari, samo su takve pčele ovdje i prisutne) one su u stanju da obilno i kvalitetno hrane larve u matičnjacima. Sabirna košnica je odgajivačka zajednica kakva se samo može poželjeti za dodavanje presađenih larvi.

Stvaranje nukleusa podjelom sabirnih košnica: U razdoblju od osmog do desetog dana, od dana izvršenog razrojavanja, sabirne košnice dijelimo na nukleuse. U novi nastavak stavimo 5 okvira pčela s leglom pri čemu treba voditi računa da budu i dva matičnjaka. Ostali prostor u nastavku popunimo novim izgrađenim saćem i satnim osnovama. Ukoliko nemaju dovoljno hrane dodati ćemo i okvire s medom i peludom. Kako bismo zadržali letačice novoformirana društva treba prenijeti na novu, dovoljno daleku lokaciju. U nekoliko narednih dana matice će izaći, sazrijeti, oploditi se i početi sa polaganjem jaja. Preporuka je da se nakon podjele, nukleusi ne otvaraju oko 2 tjedna. Poslije tog perioda, ako se kontrolom ustanovi da matica ne polaže jaja taj nukleus treba pripojiti drugom. Uspješnost uzgoja novih matica je između 80 i 90%. Petog dana od formiranja nukleusa poželjno je pokidati najstarije matičnjake jer su oni povučeni na larvama starijim od 36 sati. To se može uraditi i nakon 3 – 4 dana, kada se uništavaju svi matičnjaci koji su pred zatvaranjem.

Tretiranje formiranih nukleusa protiv varoe: Kako smo vađenjem zatvorenog legla iz plodišta osnovnih društava, sa istim prenijeli i ogroman broj varoe, to između 22. i 28. dana od dana formiranja sabirnih košnica vršimo tretiranje novoformiranih nukleusa jednim registriranim lijekom. U tom periodu, sva varoa se nalazi na pčelama, te je dovoljno izvršiti jednokratno tretiranje.

hunjadi uvod 1b

Vladimir Hunjadi je rođen 1943. u Petrovaradinu i pčelari od malih nogu punih 60 godina (profesionalno od 1965.). Ima stacionarni pčelinjak u planinama jugozapadne Srbije, s 2 vozila za seljenje pčela broji oko 300 košnica, a u potrazi za dobrom pašom seli godišnje od 8 – 12 puta širom Vojvodine i Srbije, od Begeja do Drine. Kao jedan od doajena pčelarskog društva „Jovan Živanović“ iz Novog Sada i promotor pčelarstva u regiji i van nje, dobitnik je zlatne značke SPOS-a, diplome “Profesor Jovan Živanović” i mnogih drugih priznanja i nagrada. Pčelinji proizvodi s njegovih pčelinjaka nose prestižni znak ,,Najbolje iz Vojvodine”( lipov med porijeklom s njegovog pčelinjaka na Fruškoj gori nadmašuje i EU-standarde: sadrži čak 67 % peludi), a u radu mu čitavo vrijeme pomaže supruga Marija, proglašena za Kraljicu festivala meda u Novom Sadu 1996. godine. O tehnologiji visokoproduktivnog  pčelarstva Vladimira Hunjadija, pčelari Istre su imali prilike slušati na predavanju u Pazinu 2008. godine.

iskustva 1

SANACIJA PČELINJAKA UGROŽENOG POPLAVOM

Ova je godina bila izuzetno nepovoljna za sve poljoprivrednike, a mnogo ih je nastradalo zbog poplava neviđenih razmjera. Nažalost, tako su prošli i mnogi pčelari, a između njih i Stipica Čičak iz Osijeka i Zdenko Rimac iz Petrijevaca čije je pčelinjak s 22 zajednice u mjestu Petrijevci na obali Vučice potopljen 19. rujna 2014.

iskustva 2

Milan Kramer, dugogodišnji pčelar iz Satnice (kod Valpova), dopredsjednik UP Slavonije i Baranje „Radilica“ i urednik njihove službene web-stranice, mentor pčelarske sekcije „Frankopanske pčelice“ iz OŠ „Fran Krsto Frankopan“ u Osijeku i suradnik Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, predavač i dopisnik „Hrvatske pčele“ i član Suda časti HPS-a, istraživač raznih područja iz domene pčelarstva bio je na licu mjesta odmah po nesreći i zapisao stanje zajednica i način kako je pčelinjak saniran. Zahvaljujući zdravoj pameti koja nije dala prevlast panici  i kukanju nad zlom sudbinom, uslijedila je brza i razborita akcija saniranja.

iskustva 3

Detaljnije o tome možete pročitati na www.radilica-osijek.com u tekstu Milana Kramera „Saniranje pčelinjaka nakon poplave“, a mi ćemo iz tog teksta prenijeti samo najvažnije savjete: 

ŠTO URADITI NAKON POPLAVE?

  1. Kada se doživi katastrofa, ne treba odmah stvarati paniku, kontaktirati nekoliko osoba, pitati za savjet, treba razraditi taktiku kako i što uraditi kvalitetno, sigurno i brzo.
  2. Svaki pčelar mora imati obilježenu podnicu, svaki nastavak, zbijeg. Obično pčelar ima samo obilježen jedan nastavak i po tome vodi evidenciju. To se prilikom ovakvih kataklizmi pokazalo ne efikasno. Da su svi dijelovi bili obilježeni jednostavno, lako i brzo mogu se prema evidenciji kompletirati košnice.
  3. Kompletirane košnice,ostaviti minimalno jedan sat da se pčele smire, onda se može ići u detaljan pregled.
  4. Uraditi pregled i sve evidentirati.
  5. To važi samo za pčelinje zajednice koje nisu bile potopljene.
  6. Pčelinjak, odnosno pčelinje zajednice, koje su bile postavljene na kontejnerima,pčelarskim vozilima,i bile potopljene nekoliko dana,poslije povlačenja vode treba ići sa detaljnim pregledom. Pčele koje su stradale treba pokupiti na jedno mjesto i zakopati ih u zemlju. Drvene dijelove,koji nisu više za upotrebu najbolje je zapaliti.
  7. Ako je pčelar kupio košnice na osnovi potpora, mora uraditi zapisnik, u slučaju dolaska kontrole da se vidi zašto nisu sve košnice na broju.
  8. Vosak sav pretopiti.
  9. Pčelar treba uraditi dezinfekciju, metalnog opreme i pčelarskog vozila.

iskustva 4. 

Tragom ovog istraživanja objavljenog na www.agroklub.com došli smo do kontroverznih saznanja za i protiv ovih tipova košnica, ali smo u redovima pčelara Bujštine otkrili entuzijastu koji se nije plašio izazova i napravio još bolju, čvršću i kompaktibilniju košnicu od stirodura. Posjetili smo ga u njegovoj improviziranoj radionici na malom imanju u selu Seget, nedaleko Umaga. SLAVKO BIUK ne pčelari dugo, ali ima izuzetnu moć zapažanja, puno je toga naučio iz dostupne literature i s internetskih stranica koje su napisali stručnjaci u ovoj domeni iz naše zemlje i zemalja u okruženju. Materijal koji Slavko koristi u izradi svojih košnica je GRAĐEVINSKI STIRODUR tvrdoće 35 kg/m3 i poliuretanska pjena za ljepljenje. Od alata i pribora potrebni su: električna cirkularna pila, pištolj za pur-pjenu, ručna cirkularna pila

iskustva 5

U čemu je prednost Slavkove košnice? Prvo u jeftinijem, a lakšem, no dovoljno čvrstom materijalu, te jednostavnosti izrade ili kako on to skromno naziva: modifikaciji. Umjesto da čitavu košnicu zaštiti vodootpornom šperpločom, on s dovoljno pouzdanja u izdržljivost materijala daje naglasak na kompaktnost nastavka od stirodura naspram drvenog LR-nastavka koju pojačava prstenom od drvenih letvica koje lijepi na stirodurni nastavak kao potporu. Težina jednog stirodurnog LR-nastavka je 3 x manja u odnosu na drveni istih dimenzija. Kompaktnost s krovom i podnicom uopće nije upitna, a na drugoj slici vidite da su moguće sve kombinacije. Prednosti, dakle ima puno: od težine, jednostavnosti izrade, izuzetne termo-izolacije, a nedostaci su zanemarivi. 

iskustva 6

Stoga, ako ste napredan pčelar i imate smisla za konstruiranje, prihvatite izazov poput našeg Slavka i pokušajte i vi sami napraviti košnicu od stirodura, pa nam prenesite svoje iskustvo slijedeće sezone.

iskustva 7

USISIVAČ ZA PČELE:  ovo izvanredno praktično i za samostalnu izradu relativno jednostavno pomagalo u skupljanju pčelinjih rojeva odbjeglih sa obližnjeg stacionarnog pčelinjaka i zalutalih  u rolete, dimnjake i slična skrovita mjesta u stambenim objektima predstavio nam je onaj isti Slavko iz prethodnog priloga . Svoju inovaciju ili kako moj kolega skromno tvrdi: modifikaciju patenta talijanskog pčelara i inovatora Severina Bertinija pod nazivom «Bidoncino aspirasciami» (opis montaže i rada aparata na portalu UP «Pčelinjak» 2010. godine, Slavko je prvi put javno predstavio kolegama iz udruge u ponedjeljak, 4. listopada, ali ga je isprobao na više intervencija na terenu, gdje se pokazao kao nezamjenjivo pomagalo u zbrinjavanju odbjeglih rojeva, naročito na teško dostupnim mjestima u urbanim zonama.

iskustva 8

Po čemu je specifičan Slavkov usisivač i koje su njegove prednosti naspram izvornog patenta? Prvo: ne radi se ni o kakvom specijalnom i skupom modelu usisivača, već o starom modelu Philips Topomatic T-518 snage 1.000 W koji ima mogućnost regulacije brzine usisa, odnosno ograničenje usisne snage na minimum – 400 W, jer na taj način usisivač u sebe uvlači, a ne ubija pčele. Valja napomenuti da se ovaj električni usisivač može zamijeniti i auto-usisivačem na 12 V. Usisivač je  povezan usisnim crijevom za usisnu posudu – okruglu PVC bačvu koja u sebi nosi usisnu korpu – košaru valjkastog oblika zatvorenu cinčanom mrežom čiji su otvori dovoljno veliki da pčele mogu slobodno disati, a opet ne preveliki da pčele ne mogu pobjeći iz nje.

iskustva 9

Činjenica da je postotak uginulih matica prilikom «seljenja» uz pomoć ovog usisivača zanemariv može se zahvaliti prilagodbi materijala korištenog za izradu, ali i jednostavnosti  montažnih radova, jer uopće nema razloga za varenje, lemljenje ili tokarenje, dakle nisu nam nužni ni bravari ni kovači kao u modelu iz Italije, pa u konačnici to znači da su ukupni troškovi izrade minimalni, a to u današnjoj krizi i te kako puno znači. Svi spojevi i priključci brtvljeni su  silikonskim kitom, tako da sprječavaju prolaz zraka tamo gdje je to potrebno, a dovoljno glatki da ne štete pčelama u njihovom prolazu kroz crijevo do usisne korpe. Zbog male snage motora i velikog unutarnjeg promjera  usisnog crijeva zasigurno neće biti stradalih pčela, a da je to tako svjedočio sam i osobno prošlo ljeto na jednoj od 30-tak akcija uklanjanja pčela iz najrazličitijih staništa, najčešće u naseljima gdje stanovnici obitavaju tijekom čitave godine, već samo ljeti ili kojim vikendom.

iskustva 10

KAKO SE USISIVAČ ZA PČELE POKAZAO U PRAKSI? Sva tehnička rješenja na usisivaču za pčele rezultat su višemjesečnih promišljanja njegova autora, ali i konkretnih intervencija na terenu, tj. zbrinjavanju pčelinjih rojeva u urbanoj zoni od Novigrada, Buja do Umaga i Savudrije. Gotovo je nevjerojatno gdje se pčele znaju useliti: u potkrovlja, dimnjake, prozore, rolete…U strahu da pčele ne bi slučajno izbole stanare naselja i njihovu djecu, oni koji su na neki način saznali za Slavka pozivaju ga u akciju «za spas ljudi i pčele» na koju se on uvijek odaziva iako za taj angažman ne dobiva nikakvu nadoknadu od gradskih vlasti ili neke druge institucije, kao što je to organizirano u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj i dalje. Slavkov dobri, stari karavan dupkom je pun uobičajene pčelarske opreme uz dodatni alat i pomoćni pribor nužan za ovakve zahvate na licu mjesta. Ovaj put je privremeni smještaj srednje jake pčelinje zajednice bio u šupljini drveta u dvorištu jedne starije kuće na Crvenom vrhu. Gospođa, vlasnica zgrade i dvorišta bila je vidno uzbuđena zbog situacije koja se iskreno ni meni baš nije previše sviđala, jer u svom skromnom iskustvu još nisam imao prilike loviti roj. Smiren i usredotočen na zadatak, moj kolega izvlači iz automobila ljestve, usisivač, produžni kabel za struju, zaštitno odijelo, rukavice, četku….Jedino što nije izvadio je dimilica, tvrdeći da je ona suvišna jer, bar u ovom slučaju, nema potrebe koristiti dim za smirenje pčela. Za razliku od slučajeva kad pčele izgrade saće u roleti, rojevi u dupljama drveta, a pogotovo u dimnjacima mnogo su manje dostupni, pa je i hvatanje matice otežano, no Slavko odrađuje svoj posao s zadivljujućom mirnoćom, tiho i profesionalno kao da je rođen za tu vrst posla. Pomažem mu koliko god to traži od mene, ali većinu radnji izvodi sam, siguran u sebe i svoj izum. A da ga usisivač nije iznevjerio ni ovaj put, dokazale su pčelice koje su se naprosto lijepile na ulaz u crijevo, što je bio i siguran znak da je usisana matica. Nakon malo vremena i čišćenja dužom šipkom oko listova saća duboko u šupljini stabla i udaranjem batom po deblu, postale su nam dostupne i sve preostale pčele. Korpa s uhvaćenim pčelama je sad zatvorena i spremna za prijevoz do Slavkovog pčelinjaka, gdje će «bjegunce» smjestiti u nukleus kao njihov novi dom.  Još jedna akcija «spašavanja ljudi i pčela» je uspješno privedena kraju, stanovnici naselja mogu napokon odahnuti jer su rasterećeni jedne brige i bojazni za svoju djecu, a ja sam bogatiji za još jedno iskustvo kakvo do ovog ljeta nisam ni sanjao da ću doživjeti! A vi?

SIMULACIJE 1

Slobodan Ivančević:

PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH ZAJEDNICA SIMULACIJAMA

      Ova prirodna tehnologija zahtijeva jake zimske pčele, dovoljne zalihe hrane i to pravilno raspoređene, kvalitetne matice, kao i nastavke, odnosno okvire istih dimenzija. Plodište koje se nalazi u zimskim i prvim proljetnim danima u gornjem, kao i medište koje se nalazi u donjem nastavku, imaju važnu ulogu pri deblokadi meda iz plodišta, kako bi stvoreni prostori izvršili prvo ožujsko proširenje simulacijom izlazećeg legla. Taj isti med koji je spušten u donji središnji dio nastavka i to ogreben, služi kao stimulativna prihrana i svaka druga prihrana, bilo pogačama ili sirupom je nepotrebna. Ovo je prva karakteristika, a ujedno i prva faza sprječavanja rojidbenog nagona.

     Simulacija izlazećeg legla u ranim ožujskim danima ima glavnu ulogu kod razvoja pčelinjih zajednica. Prvo proširenje vršimo od 15. do 20. ožujka, kada su društva jaka, sa najmanje 7 do 8 okvira pčela i kada ima najmanje četiri okvira legla. Okvir s izgrađenim saćem stavljamo ispred krajnjeg okvira s leglom. Ako iz nekog okvira sa zatvorenim leglom izađe to leglo, matica će ubrzo zaleći novo leglo. To isto će se dogoditi ako u gnijezdo, odmah ispred krajnjeg okvira s leglom (lijevo i/ili desno) dodamo okvir s izvučenim saćem. U tom slučaju simuliramo izlazeće leglo. Ako te iste okvire stavimo do krajnjeg legla, kako se to većinom radi, pčele ih najprije napune medom i cvjetnim prahom pa dolazi do blokade matice, a ne do proširenja legla. Znači, simulacija izlazećeg legla pokazuje svoje pravo lice u proljetnom razvoju pčelinjih zajednica, kada dodajemo izgrađeno saće ispred posljedneg okvira s leglom. Drugo proširenje legla počinje desetak dana kasnije, krajem ožujka, ovisno od vremenskih prilika. To je razdoblje kada se poveća količina pčela, kako bi mogli izvršiti drugo, na isti način kao i prethodno opisano prvo proširenje. Ovim načinom smo za kratko vrijeme dobili dosta okvira legla. Brzim razvojem legla, dodavanjem jednog ili dva okvira s izgrađenim saćem između krajnjeg okvira s leglom i ostalog legla, spriječili smo da se s unosom cvjetnog praha blokira matica pri polaganju jajašca. Pošto je travanj vrlo bogat peludnom pašom, ovo je jedna od važnijih karakteristika sprječavanja rojidbenog nagona.Pošto smo u dosadašnjoj voćnoj paši matici deblokadom stvorili prostor za polaganje jajašca navedenim postupkom proširenja, dobili smo veliku količinu legla i pčela. Sada treba stvoriti radno raspoloženje u pčelinjoj zajednici. Takvo raspoloženje stvotiti ćemo na principu svojevrsne simulacije izlazećeg roja, jer odbjegli roj u novom staništu najprije gradi saće, a ujedno i zapošljava mlade pčele da izlučuju velike količine voska, stvarajući radno raspoloženje u toj zajednici. Početna gradnja saća, kao i legla, počinje u središnjem dijelu legla, tako da matica može što prije da zanese prva jajašca. Tu pojavu (simulaciju izlazećeg roja) upravo treba iskoristiti.

Presentation1JU

       Većina pčelara dodaje satne osnove radi izmjene starog saća i to dvije do tri u sezoni. Neki dodaju još manje, smatrajući da im pčele troše veću količinu meda, ne znajući koliko griješe u toj pretpostavci. Dodavanje satnih osnova, odnosno izgradnja saća ima sasvim drugu ulogu u pčelinjoj zajednici. Izgradnja saća stvara radno raspoloženje, veću količinu meda i zdravu zajednicu. Satne osnove dodajemo onim redom kako to radi odbjegli roj u novom staništu. Znači, on stvara novo gnijezdo, novi život, produžavajući vrstu, polazeći od centra. Taj novi život kreće iz središnjeg dijela gnijezda. Mi ćemo istim putem krenuti iz središnjeg dijela plodišta, oduzimajući dva okvira otvorenog legla, koje stavljamo u gornji medišni prostor, i to u središnji dio, dodajući sa jedne i sa druge strane po dvije satne osnove. U središnji dio plodišta, također, stavljamo najmlađe otvoreno leglo, s jedne i s druge strane legla po jednu satnu osnovu. Znači, otvoreno leglo predstavlja novi život tako da privlači mlade pčele koje povećavaju aktivnost prilikom izgradnje saća. Za kratko vrijeme (kroz pet do sedam dana), kada se broj pčela poveća, stavljamo u medište s jedne i s drge strane još po dvije satne osnove i to do osnova koje smo prethodno stavili. Dakle, do sada smo stavili ukupno osam okvira sa satnim osnovama. Koliko ćemo još satnih osnova staviti zavisi od jačine zajednice i pašnih prilika. Ako je obilna voćna paša ili paša uljane repice, možemo staviti još po dvije satne osnove. Ako snaga zajednice nije dovoljna, osnove će biti pregrižene, odnosno uništene, pa u takvim slučajevima njihov broj treba smanjiti. Ovim rasporedom satnih osnova i legla stvorili smo slično stanje kao u središnjem dijelu gnijezda odbjeglog roja.

     O PREDAVAČU: Slobodan Ivančević iz Golubinaca (Srbija) pčelari kontejnerski sa DB i LR košnicama, a ima i stacionarni pčelinjak s pološkama. Ovaj zanimljiv i poučan članak o proljetnom razvoju pčelinjih zajednica objavljen u časopisu „Pčelar“br. 12/2011. pod nazivom „Simulacije u pčelarstvu“. U dogovoru s autorom na portal „Pčelari Bujštine“ članak je prenio Arduino Bubola, predsjednik Udruge pčelara Bujštine.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s