STRUČNA PREDAVANJA

marina-duic-manojlovic-fitoaromaterapeut-nutricionist

ANTIBIOTICI I NJIHOVE PRIRODNE ALTERNATIVE

U petak, 18. studenog širom EU se obilježio  Europski dan svjesnosti o antibioticima kojim se široj javnosti skreće pozornost na odgovorno korištenje ovih lijekova kako bi se njihova učinkovitost sačuvala i za buduće generacije. Udruga pčelara Bujštine tim je povodom organizirala stručno predavanje za svoje članove i građane Umaga i okolice pod naslovom „Antibiotik i alternative“ u Gradskoj knjižnici u Umagu, koje je održala Marina Duić – Manojlović, fitoaromaterapeutkinja i nutricionistica. Kao višegodišnjoj simpatizerki i prijateljici pčelara Bujštine, predsjednik Udruge Arduino Bubola uručio joj je dar u znak zahvalnosti za doprinos edukaciji pčelara i građanstva knjigu „Liječenje pčelinjim proizvodima – Apiterapija“ dr. Petera Kapša.

marina-i-arduino

U uvodnom dijelu svog izlaganja, predavačica nas je podsjetila kada i kako su otkriveni antibiotici. Jedan od najznačajnijih lijekova u povijesti medicine otkriven je posve slučajno 1928. godine za što je sir Alexander Fleming, škotski profesor bakteriologije dobio Nobelovu nagradu 1945. nakon što je tijekom II. svjetskog rata penicilin spasio tisuće ranjenika i tako otvorio frontu jedne druge borbe – protiv zaraznih bolesti i njihovih uzročnika – mikroba. Otada do danas upotreba antibiotika u liječenju infektivnih i parazitarnih bolesti je u stalnom porastu. U nastavku predavanja, Marina Duić-Manojlović je navela činjenicu da su antibiotici za određene zdravstvene probleme učinkoviti i sigurni lijekovi, no ipak nemoćni u liječenju virusnih infekcija. Naglasila je da njihovo prekomjerno i nesavjesno korištenje ne samo da ima za posljedicu sve veću otpornost bakterija na tu vrstu lijekova, već organizmu može i ozbiljno naštetiti, jer antibiotici zajedno s lošim bakterijama, ubijaju i one dobre i neophodne za normalno funkcioniranje. S druge strane, osobe sklone pretjeranom uzimanju antibiotika, nesvjesno riskiraju zdravstvene tegobe poput reumatske upale zglobova, lupusa i sl. Usprkos tim činjenicama za antibioticima se i dalje se poseže i kada je npr. prisutna tek povišena tjelesna temperatura kao simptom zajednički virusnim i bakterijskim infekcijama, pa običnu prehladu ne smijemo liječiti antibioticima, već simptomatski, a ne uzimati ih bez konzultacije sa svojim liječnikom. Liječnikov izbor antibiotika temelji se na kliničkoj dijagnozi na osnovu koje uobičajeno odabire antibiotik širokog spektra djelovanja koji djeluje podjednako snažno na veliki broj uzročnika. Antibiotski učinak može izostati iz više razloga od detekcije uzročnika bolesti preko preosjetljivosti pacijenta na lijek, stanju organa za izlučivanje štetnih tvari iz organizma, putu primjene do doziranja i učestalosti uzimanja. Liječenje antibioticima mora se provoditi bar pet dana, lijek se uzima u točno određeno vrijeme (između jela ili najmanje sat prije jela), u propisanoj dozi, a kapsule i tablete najbolje je  uzimati s vodom , ne s mlijekom i mliječnim proizvodima jer bi moglo doći do usporavanja i otežavanja apsorpcije lijeka. Za vrijeme terapije antibiotikom korisno je uzimati probiotike radi očuvanja mikroflore probavnog sustava. Uzimaju se  2 sata nakon primjene antibiotika, nikako istovremeno, jer bi ih antibiotik uništio. Zbog opasnosti od mogućih ozbiljnih posljedica po zdravlje i očuvanja dragocjenih lijekova za prave potrebe , važno je  ne upuštati se u samoliječenje antibioticima te se pridržavati uputa koje ćete dobiti od svojega liječnika ili ljekarnika. Bakterije rezistentne na antibiotike predstavljaju veliku opasnost jer uzrokuju infekcije koje se teško liječe.  Ako antibiotike uzimamo uvijek iznova i nepravilno, doprinosimo povećanju broja bakterija rezistentnih na antibiotike. Umjesto nekritičkog i nesavjesnog posezanja za njima, radi prevencije i liječenja infektivnih bolesti, bolje je posegnuti za nekom od prirodnih alternativa kao što su primjerice pčelinji proizvodi.

U drugom dijelu svog predavanja, Marina Duić-Manojlović se zadržala na prirodnim antibioticima koji su nam tako reći na dohvat ruke, mogu pomoći, ali štetiti neće sigurno. Daleko prije pronalaska sintetskih antibiotika, u istu se svrhu koristio med i propolis. Tako su propolis još stari Grci upotrebljavali za liječenje gnojnih upala, Asirci za rane i tumore, Egipčani za mumificiranje. U Rimskom carstvu med se koristio za sprječavanje infekcija i zacjelivanje rana. Zahvaljujući širokom spektru ljekovitih svojstava, posljednjih desetljeća propolis se koristi kao pomoćno sredstvo u konvencionalnoj  medicini. Klinička ispitivanja na više antibiotika su pokazala da su učinkovitiji kad se uzimaju s propolisom, nego kada djeluju sami. Zna se da antibiotici ne djeluju na viruse, ali propolis je gotovo nezamjenjiv kod većine virusnih infekcija. Učinak propolisa je slabiji od učinka antibiotika, ali on je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru, u sinergiji s antibioticima, vrijeme liječenja je kraće, a oporavak brži, a  za razliku od mnogo sintetskih antibiotika, na propolis bakterije ne stvaraju otpornost i nema štetnih nuspojava. Doziranje ovisi o vrsti i težini bolesti, starosti bolesnika i nekim drugim faktorima, pa je najbolje da u kombiniranoj terapiji liječnik i apiterapeut zajednički odrede dozu i prate učinke na pacijenta. U borbi protiv bakterijskih infekcija od svih vrsta meda najučinkovitiji je manuka med porijeklom iz Novog Zelanda, ali mogu pomoći i: eterično ulje  biljke mravinac (origano), kombinacija kurkume i pročišćenog Ghee maslaca ili kurkume i meda (tzv. poluzlatno mlijeko), koloidno srebro, ekstrakt sjemenki grejpa. Na kraju predavanja Marina Duić-Manojlović je odgovarala na mnogobrojna pitanja o medikamentima iz prirode kao što su: češnjak, listovi i korijenje biljke Echinacea, cejlonski cimet, te je napomenula kako će uskoro održati stručno predavanje o namirnicama koje koristimo u prehrani, a imaju ljekovita svojstva poput: brusnice, borovnice, jabučnog octa i kokosovog ulja prilikom kojeg će poseban naglasak biti upravo na začinima. Nakon predavanja Dragana Pević, predsjednica NO Udruge i urednica web-portala „Pčelari Bujštine“ prisutnima je dala priliku da po prvi put u životu kušaju propolis ukapljen u kocki šećera uz preporuku da se tako pripremljen može koristiti svakodnevno zbog preventive i očuvanja imuniteta. U ime Udruge pčelara Bujštine još jednom zahvaljujemo našoj vrsnoj predavačici na odličnoj edukaciji kao i  osoblju Gradske knjižnice na susretljivosti i pomoći u organizaciji ovog događaja.

dragana-pevic

U skladu s preporukama ECDC-a (European Centre for Disease Prevention and Control) 18. studeni je proglašen Europskim danom svjesnosti o antibioticima (European Antibiotic Awareness Day). Na taj se dan širom Europe održavaju razne akcije informativno-edukacijskog sadržaja s ciljem promicanja razumne uporabe antibiotika. Kako i Hrvatska spada u zemlje s velikom potrošnjom antibiotika: dnevno ih koristi preko 100.000 ljudi, od kojih 60 – 80 % nepotrebno, a među njima čak 10.000 novorođenčadi unatoč riziku od metaboličkih promjena, debljine i razvitka astme u kasnijem razdoblju života, nadamo se da će u budućnosti našim primjerom krenuti i druge pčelarske udruge i širiti spoznaje o dobrobitima koje nose prirodni antibiotici, prije svega propolis i med. Suzbijte štetne bakterije, ojačajte imunitet i pobijedite viruse uz pomoć prirodnih aktivnih tvari. Žlica meda, nekoliko kapi ehinaceje ili čaj od kadulje katkad mogu biti djelotvorniji i sigurniji od kapsula antibiotika, a njihovo sinergijsko djelovanje je neupitno. Zdrav i dug život želi Vam Udruga pčelara Bujštine.

predavanje-gordana-hegic-umag-2016

Dr. sc. Gordana Hegić:

PČELINJI PROIZVODI I NJIHOVO KORIŠTENJE U PREHRANI I APITERAPIJI

 (sažetak predavanja u Umagu, 5. listopada 2016.)

Zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog učinka med, propolis, matična mliječ i apitoksin, kao i pelud u posljednje vrijeme postaju sve popularniji, jer za razliku od sintetičkih lijekova kojima se iz dana u dan otkrivaju neželjene nuspojave, sve je više kliničkih ispitivanja pčelinjih proizvoda koji nepobitno dokazuju da njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam. U uvodnom dijelu predavačica se dala odgovor na pitanje koje muči većinu potrošača: „Kako prepoznati lažni med?“ nakon čega se predavačica malo zadržala na općim značajkama pojedinih pčelinjih proizvoda. Kao i inače, bez obzira da li se o njihovim specifičnostima govori iz znanstvenog, medicinskog ili nutricionističkog aspekta na prvom je mjestu uvijek – med.

Kao prirodan proizvod medonosnih pčela i biljaka, po porijeklu može biti od nektara ili medne rose. Nektarni med može biti unifloran, multifloran ili mješani (nektarni + medljikovac). Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo. Livadni med ima drugačiji okus ovisno o godišnjem dobu, području odakle potječe i mikrolokaciji. Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Predavačica je naglasila da da med mogu proizvesti samo pčele, dok se različiti kućni pripravci npr. mješavina cvijeta od maslačka i šećera nikako ne mogu nazivati medom. I ovom je prigodom ponovila dvadesetak uvjeta pod kojima med smije izaći na tržište s naglaskom da mu se ni u kom slučaju ne smiju dodavati sredstava za konzerviranje ili aromatiziranje, što je nažalost postao trend, pa je navela i par primjera s polica u našim trgovinama. Brojni nutricionisti skreću pažnju na ljekovita svojstva meda, no pritom ne ističu pojedine vrste, a neke imaju i svoja specifična djelovanja. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda, a osobe koje ne vole previše slatko više cijene kestenov med. Lipin med djeluje uništavajuće na streptokoke i stafilokoke (uzročnike bolesti dišnih organa i drugih gnojnih upala) čak i razrijeđen u omjeru 1:160. Kaduljin med zbog izuzetno pozitivnog učinka u liječenju respiratornih organa putova, te jačanje imunosustava je najcjenjeniji hrvatski med, poznat širom svijeta. Med od crnogorične medljike, bez obzira jelove ili smrekove osim što je ukusan, bogat je nizom za naše zdravlje neophodnih minerala, pa se posebno preporučuje slabokrvnim osobama i rekonvalescentima. Med je vrhunski prirodni proizvod i preporučuje se u svim životnim dobima, iako kod djece u dobi do 1 godine valja biti izuzetno oprezan zbog mogućih komplikacija.. Narodna medicina i mnogi liječnici koriste med kao pomoćno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Med je biokatalizator što znači da je svaki med dobar za probavu, pa se preporuča za normalizaciju funkcije organa za probavu, ali i kod akutnih i kroničnih probavnih problema kao što su zatvor, čir na želucu i dvanaesniku. Lokalna aplikacija meda u nos pokazala je odličan učinak kod akutnih i kroničnih bolesti nosa, sinusa, mandula i grla (potrebne su 2 aplikacije dnevno u trajanju 5 – 10 dana). Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS-a i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava, a kao glavni prirodni zaslađivač visoke energetske vrijednost (100 g – 300 cal) preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksije ili gubitka apetita. Med normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, pomaže u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, ima pozitivan učinak u liječenju i detoksikaciji jetre, ubrzava obnavljanje glikogena, služi kao diuretik, pomaže kod anemija, nervoza, razdražljivosti i besanica. Med djeluje protuoksidativno – uklanjanja slobodne radikale, protuupalno, sprječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih puteva, protugljivično, protukancerogeno – veže se na estrogenske receptore, te sprječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća).

Propolis je mješavina smolastih sastojaka (pupoljaka ili kore drveća) koji se luče tijekom proljeća i ljeta; što znači da je zajednički proizvod biljaka i pčela. Sadrži preko 300 različitih sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Propolis koji se stavlja na tržište mora sadržavati najmanje 35 % tvari koje ekstrahiraju alkoholom. Propolis ima širok spektar aktivnosti: kao snažan antioksidans učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, u stomatologiji se koristi  kao sredstvo u prevenciji ili pomoć pri liječenju paradentoze, za jačanje zubnog mesa, a novija istraživanja govore da ima i antikancerogeni učinak. Propolis je prirodna alternativa antibioticima: učinak mu je slabiji, ali je manje toksičan, ne stvara rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu mikrofloru. Dr. sc. Gordana Hegić nas je podsjetila da se 18. studenog obilježava „Europski dan svjesnosti o antibioticima”, pa moli Udrugu da se na primjeren način uključi u ovu kampanju.

Pelud nije pčelinji proizvod, već su to muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele radilice, oblikuju u grudice i pohranjuju u saće kao izvor bjelančevina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojnih minerala (u tragovima).Prema načinu dobivanja dijeli se na skidani pelud (skupljen skidačem) i vađeni (perga vađena iz stanica saća). Na tržište dolazi osušen (u obliku mrvica ili mljeven) i pothlađen. Svjež pelud se mora čuvati pothlađen na 18*C, umiješan u med ili steriliziran sušenjem u tamnoj hermetički zatvorenoj posudi. Rok trajanja svježeg peluda je 12 mjeseci, a umješanog u med 2 godine. Pelud potiče nastajanje bijelih i crvenih krvnih zrnaca, djeluje na spolne žlijezde, štiti od srčamih aritmija i krvnih ugrušaka. Lecitin iz peluda čuva mozak i živce, vraća oslabljenu koncentraciju i pamćenje. Pelud regulira rad crijeva, poboljšava raspoloženje, pomaže kod oboljenja prostate, ublažava porodne bolove i olakšava porod. 1 g peluda sadrži višednevnu potrebnu dozu rutina koji se naziva i vitaminom mladosti. Predavačica sugerira muškom dijelu publike u dobi iznad 50 godina svakodnevno konzumiranje 15 g peluda kao prevenciju u hipertrofiji prostate.

Matična mliječ koju nazivaju kraljicom pčelinjih prozvoda, izlučevina je posebnih žlijezda (mladih pčela radilica. Sirova „čista“ prirodna matična mliječ (koja je ujedno najbolja i najkvalitetnija za ljudski organizam) je bijele do bljedožućkaste boje, gusta i tekuća, karakteristična mirisa i kiselkastog, pomalo ljutog okusa. Na tržište se stavlja u izvornom obliku ili liofizirana. Mora se čuvati u tamnoj hermetički zatvorenoj posudi na temperaturi -18*C. Rok trajanja u izvornom obliku je 1 godina, a u liofiziranom 2 godine. Matična mliječ je pokazala pozitivan terapijski učinak kod angine, alergija, anemije, gripe, psorijaze, krvnog pritiska (bez obzira: visok ili nizak!), nedostatka apetita, opekotina i problema s probavom.

Apiterapija – primjena pčelinjih proizvoda u liječenju određenih zdravstvenih tegoba, ali i svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda u prehrani kojoj je cilj očuvanje zdravlja odnosno prevencija bolesti kod ljudi i životinja,  sastavni je dio prirodne medicine, komplementarna je metoda: ne liječimo osnovnu bolest, ali pomažemo njenom izliječenju, često i tamo gdje je konvencionalna medicina nemoćna. Primjena pčelinjih proizvoda u apiterapiji nije samo oralna već i lokalna: aplikacira se putem kože na mjesta gdje je to potrebno, primjerice med na rane koje sporo zarastaju, otopina propolisa na gljivične infekcije stopala, kod pojave herpesa, pčelinjeg voska u raznim prirodnim melemima i kremama, pčelinjeg otrova kod reumatskih tegoba, matične mliječi u kremama protiv bora.

Med se odlikuje izvanrednom prolaznošću kroz kožu hraneći tako mišićne slojeve glikogenom koji usporava starenje kože, pa se koristi i za apikozmetiku. Zbog bolje ishranjenosti potkožno mišičje dobiva bolji tonus, a zahvaljujući ugljikohidratima, mineralima, vitaminima i kiselinama od kojih se sastoji, med kožu njeguje, vlaži i pomaže joj da zadrži vlastitu vlagu te tako sprječava prerano starenje i pojavu bora, štiti kožu od gljivica i bakterija, ublažava upalne procese, štiti od slobodnih radikala i na kraju hrani kožu. Med se preporučuje kod opekotina, rana, ekcema, dekubitusa, herpesa, psorijaze, hiperkeratoze i atrofije kože. Gotovo nezaobilazni sastojak svakog prirodnog melema je pčelinji vosak, jer sadrži 4.096 IJ vitamina A i dosta vitamina F koji igraju važnu ulogu u sprječavanju nastanka ekcema i isušivanja kože.

Pred sam kraj predavanja dr. sc. Gordana Hegić je ponovila činjenicu da je vrijednost meda i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskoriste u ljudskom organizmu, pošto med poboljšava njihovu resorpciju jer sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. I dalje naglašava da je važno uzimati med svakodnevno.  Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, naš će organizam biti otporniji na viruse, bakterije, karcinom, alergije…

predavanje-gordane-hegic-umag-2016

I na kraju predavanja dr. sc. Gordana Hegić kaže da je potrošači obično pitaju gdje i kako kupiti kvalitetan med? Njen je odgovor bio jednostavan: direktno od lokalnog pčelara, na kućnom pragu ili u pčelinjaku. Upravo iz ovog razloga je publici podjeljen i prigodan letak Udruge na kojem je popis svih registriranih pčelara na području sjeverozapadne Istre.

predavanje prof Kezić naslovnica

NOVE TEHNOLOGIJE SAKUPLJANJA PČELINJEG OTROVA

(sažetak predavanja prof. dr. sc. Nikole Kezića u Pazinu, 16. lipnja 2016.)

Između mnogih vrsta kukaca samo mravi, ose i pčele imaju mogućnost obrane od neprijatelja ubadanjem pomoću žalca i ubrizgavanjem otrova. Pčele ubadaju s ciljem da uplaše, a ne da ubiju, jer bi na taj način zagadile svoju okolinu i time ugrozile svoj opstanak.

Otrov je jedan od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu u 2 otrovne žlijezde, skladište ga u otrovnom mjehuru, a ubrizgavaju kroz žalčani aparat koji imaju samo radilice i matica. Smješten je na kraju zatka (u kloaci)  i to je ustvari preformirana leglica, koja i danas kod većine kukaca služi za polaganje jaja.  Sastoji se iz žalčanih iglica, otrovnih žlijezdi, otrovne kesice, Dufurovih (alkalnih) žlijezdi i Koševnikove žlijezde  (luče poseban feromon koji alarmira druge pčele da pohite u pomoć ugroženoj članici zajednice i napadnu isto mjesto. Otrovna žlijezda počinje proizvoditi otrov u dobi od 2 – 3 dana. Maksimum postižu u dobi kad vrše dužnost sakupljačica i stražarica. Pčela ubada naizmjeničnim pomicanjem žalčanih iglica. Ako ubode druge insekte, pčela lako izvuče žalac jer nemaju elastičnu kožu, no kod sisavaca koža se stisne oko zubića  na iglicama, žalčani aparat se otkida, a gubitkom žalca nastaje tako velika rana da je pčela ne može preživjeti.

predavanje slika 2

 Proizvodnja otrova se smanjuje nakon 21 dan. U otrovnoj kesici je i do 100 mikrograma suhog otrova što čini tisućiti dio težine pčele (za usporedbu: nektar i pelud koje pčela nosi tijekom paše zna težiti i do pola njene tjelesne težine!). Žalčani aparat matica sadrži oko 700 mikrograma otrova. Svježi pčelinji otrov je žućkasta do bezbojna tekućina koja sadrži 55 – 70 % vode, mirisa na med, aromatičan je, gorkasto-kiselkastog okusa (pH 4,5 – 5,5), žari u kontaktu s jezikom. Specifične težine 1, 13, topiv uvodi, ali ne i u alkoholu. Pčelinji otrov je mješavina bjelančevina i peptida. Od svih komponenti najviše je melitina (40 – 50 % suhe tvari), a sadrži i druge sastavnice (hijaluronidaza, fosfolipaza A, histamin i dr.). Histamin npr. nije tako opasan za kralježnjake koliko za druge kukce, pa i pčele. Osušeni otrov je žute do smeđkastožute boje zbog raznih onečišćenja (prašina, pelud, propolis, nektar, med). Najefikasnija metoda čuvanja pčelinjeg otrova je smrznuto osušeni otrov. Pčelinji otrov se čuva u tamnim bočicama i stabilan je na temperaturi ispod 10*C više godina. Čistoća otrova se određuje hemolitičkim indeksom.

sakupljači pčelinjeg otrova

U povijesti pčelarstva je bilo više načina skupljanja pčelinjeg otrova. Sve do 60.-tih godina prošlog stoljeća otrov se dobivao iz ekstrakta žalčanih aparata, odstranjivanjem otrovnog mjehura ili omamljivanjem pčela eterom ili kloroformom. Sve su ove metode bile suviše spore i skupe. Prva generacija skupljača pčelinjeg otrova elektro šok metodom otpočela je sredinom 50.-tih godina prošlog stoljeća. U drugoj generaciji najuobičajeniji je bio pomoću uređaja koji bi se postavljao  ispred leta košnice, no nedostatak ove metode su onečišćenja propolisom, peludom, nektarom.

Pravokutna staklena ploča umetnula bi se direktno ispod tankih žica na prednjoj strani kolektora koji se stavlja ispred leta. Kroz žicu se pušta slaba struja 9 V izmjenična ili pulsirajuća istosmjerna u intervalima od 10 sekundi rada, pa pauza od 50 sekundi. Pčele prilikom ulaska ili izlaska perelaze preko ploče i kada dotaknu žicu osjete blagi strujni udar, pa ispuste kapljicu otrova. Nakon što se kapljice osuše staklo se izvadi. Mrlje bijelog kristala treba još neko vrijeme ostaviti na sjenovitom mjestu da se potpuno osuše. Zatim se otrov sastruže čistim skalpelom ili žiletom.

S razvojem elektronike i uvođenjem tranzistora pojavila se mogućnost regulacije voltaže, frekvencije i struje. U trećoj generaciji uporabom integriranih krugova u uređajima za skupljanje omogućena je kontrola frekvencije, voltaže, struje, valne duljine i vremenskog intervala. U razvojnoj je fazi četvrta generacija skupljača otrova koji će biti kontrolirani pomoći mikroprocesora. No svi su oni pozicionirani ispred leta, pa je pčelinji otrov izložen raznim nečistoćama što mu znatno umanjuje vrijednost.

U našem pčelarstvu nema tradicije sakupljanja pčelinjeg otrova, do sada nije postojalo stabilno tržište na kojem se pojavljuju razne patvorine nižih cijena i sumnjive kvalitete, pa su iskustva na projektu „Utjecaj kupole Le klisko na pčelinju zajednicu“  stručnog tima sa Zavoda za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu započetog 2014. godine dobro došla i za istraživanje novih tehnologija sakupljanja pčelinjeg otrova. Le klisko kupole su izrađene od prozirne prehrambeno prihvatljive plastike (PET) koja omogućuje uvid u stanje pčelinje zajednice bez uznemiravanja. Inovativnost kupola Le klisko prepoznata je i na XI međunarodnom sajmu inovacija „ARCA 2013“ gdje su osvojili srebrnu plaketu za inovaciju. Najnovija saznanja govore da je pčelinji otrov sakupljen uz pomoć Le kliskove kupole  kvalitetniji, jer nema opasnosti da će ga onečistiti pelud, prašina ili bilo što drugo. Osim toga valja nastaviti proučavati mogućnost sakupljanja otrova noću kad su sve pčele u košnici, što je jedan od uvjeta za optimalnu količinu.

APITOKSIN PČELINJI OTROV

Iako je cijena pčelinjeg otrova na tržištu izuzetno visoka i stoga privlačna za pčelare koji u posljednje vrijeme zbog klimatskih promjena i drugih čimbenika imaju problema u proizvodnji meda, važno je istaknuti da bez obzira na metodu, količine pčelinjeg otrova koje se mogu skupiti su veoma male: najveći proizvođač u SAD u 30 godine proizveo je samo 3 kg otrova! Činjenica je da proizvodnja otrova ne ovisi od klimatskih i pašnih uvjeta, no važno je da pčelinje zajednice budu jake i nema negativnog utjecaja na normalno funkcioniranje pčelinje zajednice – ako se ne pretjera. U suprotnom zbog velike količine ispuštenog alarmnog feromona zajednica postaje nervozna i agresivna, a to baš i ne ide u prilog pčelaru.

suzbijanje varooze na malim pčelinjacima naslovnica

SUZBIJANJE VAROOZE U MANJIM PČELINJACIMA

Prof.dr.sc. Kezić Nikola/dr. sc. Dražić Maja/dr. sc. Bubalo Dragan

     Dugo smo živjeli u uvjerenju da se na pčelinjaku može liječenjem uništiti cjelokupna populacija varoe. Suvremeni se pristup svodi u traženju metoda da se razvoj varoe u košnicama zadrži unutar prihvatljivog broja, tj. broja koji ne nanosi štete pčelinjoj zajednici. Sredstava koja potpuno uništavaju varou omogućuju reinvaziju zajednice, nakon prestanka djelovanja lijeka i konstantno horizontalno širenje varoe unutar pčelinjaka. U pčelarenju s kontroliranim brojem varoe prisutan je vertikalan prijenos varoe, tj. s jedne generacije na drugu. Svaki horizontalni prijenos varoe povećava njezinu agresivnost. Vertikalni prijenos, tj. stalna prisutnost kontroliranog broja varoe omogućuje uspostavljanje suživota, koji ne narušava bitno funkcije pčelinje zajednice. Opće je prihvaćeno da ispod 500 varoa u srednje do jakoj zajednici ne nanosi štete. Ovo je samo okvirni broj, jer su klinički znaci varooze vezani osim za snagu zajednice, vanjske uvjete (dio godine, klimatske prilike itd.) i za druge bolesti čijem razvoju varoa pogoduje (virusi, plijesni). Praktično nema pčelara koji nije vidio varou i da je ne može prepoznati. I pored toga, danas više nego ranije nameće se potreba pouzdane dijagnostike varoe.

Koje metode koristiti da utvrdimo kada nam je broj varoa u zajednici prešao kritični broj, kako pronaći oboljelu zajednicu kojoj moramo posvetiti više pozornosti, tj. pomoći zajednici i suzbiti prekobrojne varoe?

      Svjedoci smo da stupanj invadiranosti nije jednak u svim pčelinjim zajednicama na pčelinjaku. U pojedinim zajednicama pčele omoguće brzi i eksplozivan razvoj varoe, dok u drugima jedva da ima pokoja varoa. Ovo se pojavljuje tek posljednjih desetak godina, tj. nakon prestanka uporabe moćnih lijekova na bazi sintetskih piretroida. Pojava ove raznolikosti nam daje nade da selekcijom matica možemo doprinijeti lakšoj borbi protiv varoe.

Koliko je opasno podržavati zajednicu koja dozvoljava eksplozivan razvoj varoe i time povećavati pritisak varoe na ostale pčelinje zajednice na pčelinjaku?

      Preporučljivo je staru maticu zamijeniti novom selekcioniranom čim nam se ukaže prilika. Iako je promatranje, praćenje i bilježenje svih podataka na pčelinjaku temelj uspješnog pčelarenja, pčelari s velikim brojem košnica vrlo rijetko ili vrlo teško mogu pratiti ovako detaljno svaku zajednicu. Ukoliko i vode evidenciju, rijetko imaju vremena obraditi prikupljene podatke. Zbog toga se ovim tekstom obraćamo pčelarima koji imaju manji broj pčelinjih zajednica, koji mogu svakoj zajednici posvetiti dostatno pozornosti i vremena. Ovdje ne preporučamo svaki drugi dan otvarati košnice, nego promatrati one znakove koji mogu pouzdano ukazati na opasnost.

Prva preporuka je korištenje mrežaste podnice. Na podlošku ispod mreže u podnici se može bez otvaranja košnice vidjeti stanje plodišta, snaga zajednice, razvoj legla, mrtve varoe i drugo. Brojanje umrlih varoa je posebno važno jer nam je to indikator za primjenu drugih dijagnostičkih metoda (Puškadija i sur. 2004). Nakon svakog pregleda podloška, podložak treba očistiti i zapisati sve što smo vidjeli kako bi mogli usporediti s onim što ćemo utvrditi sljedećim posjetama pčelinjaku. Ukoliko na podnici vidimo jednu ili više otpalih varoa dnevno, to nam je znak za uzbunu i detaljniji pregled zajednice. Detaljniji se pregled odnosi na utvrđivanje stupnja invadiranosti pčela i legla. Za pregled u leglu koristimo poklopljeno trutovsko leglo, gdje je potrebno izbrojiti varoe u najmanje 200 stanica. Tom prilikom pazimo da varoe nisu ostale u stanicama saća. Invadiranost pčela se utvrđuje tako da se opere u deterdžentu 200 pčela i ispere mlazom vode u situ za cijeđenje meda. Na rijetkom situ ostati će pčele, a na gustom varoe. Prebrojimo oprane pčele i varoe i izračunamo postotak invadiranosti. Stupanj invadiranosti pčela je podložan brzim promjenama jer ovisi o broju varoa koje su izašle s izvaljenim pčelama. Ukoliko utvrdimo invadiranost pčela i legla veću od 5 % odlučujemo se za jednu od metoda. Izrezivanje trutovskog legla je jedna od najblažih i najraširenijih metoda smanjenja broja varoa u zajednici. Izrezuju se građevnjaci kada je trutovsko leglo pred izlaženjem. Nije bitna veličina trutovskog poklopljenog legla kojeg vadimo, ali je bitno da u trenutku vađenja ostaje u košnici sljedeće trutovsko leglo pred poklapanje, kako bi varoe mogle i dalje koristiti trutovsko leglo, a ne radiličko. Ukoliko izvadimo 3 x trutovsko leglo, smanjili smo preko 50 % varoa u zajednici i osigurali nesmetani razvoj zajednice do kraja proizvodne sezone. Posipanje pčela fino mljevenim šećerom je metoda liječenja, a može se koristiti i kao dijagnostička metoda na odabranim košnicama na većim pčelinjacima. Pčele na saću pospemo fino mljevenim šećerom kroz sito za čaj. Po okviru s pčelama treba posuti oko 0,5 g. Obavezno je imati mrežastu podnicu jer šećerom ne ubijamo varou pa se varoa, ukoliko nije pala kroz mrežu lako vraća na pčele. Nema ograničenja u učestalosti tretmana, ali se mora paziti da je posipanje izdašno. Smanjenjem količine šećera smanjujemo i djelotvornost. Ovom smo metodom u mogućnosti skinuti i preko 90 % varoa (Fakhimzadeh, 2001). Liječenje mliječnom kiselinom je jednako tako djelotvorno. Običnom pčelarskom špricom špricamo 15 % tnom mliječnom kiselinom po pčelama. Po svakoj strani okvira s pčelama koristi se 8 ml razrijeđene kiseline. Ovu metodu ne možemo ponavljati tako često kao ranije opisane, ali je puno djelotvornija kada u košnici nema legla.

Postoji još čitav niz mogućnosti borbe protiv varooze bez korištenja drastičnih sredstava, ali smo u ovom članku odabrali nekoliko koje pokazuju da je uz malo više uloženog vremena moguće održavati varoozu na prihvatljivom stupnju invadiranosti. Moramo biti spremni da izgubimo poneku zajednicu od varoe. Najčešće preporučena metoda formiranja nove zajednice je s nekoliko okvira poklopljenog legla, nekoliko okvira s peludom i medom i ako još malo natresemo mladih pčela možemo pustiti da pčele izvedu maticu iz prisilnog matičnjaka ili im se doda rojevni matičnjak. Istina, to je možda najbrži put da brzo dobijete novu zajednicu, ali se u ovoj preporuci kriju dvije zamke. Prva zamka je da s poklopljenim leglom u novu zajednicu unosimo i sve bolesti koje su prisutne u matičnoj zajednici, prije svega mislimo na varou. Druga zamka je da matica iz prisilnog, a pogotovo iz rojevnog matičnjaka, nije biološki dovoljno dobra da se na nju oslanjate u proizvodnji meda. Puno je bolje formirati zajednicu na izgrađenom dezinficiranom saću (octenom kiselinom) s pčelama koje natresemo iz nekoliko košnica, poprskamo mliječnom kiselinom (ili pokapamo 3 % tnom oksalnom kiselinom) da skinemo varoe i dodamo maticu selekcioniranu na dobra gospodarska svojstva (Graham i sur. 1992). Ukoliko ovu zajednicu formiramo dovoljno rano, tj. na početku ljeta, uz malu prihranu, razviti će se do moćne zajednice koja će s lakoćom prezimiti i bez dodatnog liječenja protiv varoe. I kod ove je zajednice dobro prije zime na podlošku ispod mrežaste podnice ili pranjem pčela provjeriti dali je reinvadirana zalijetanjem iz drugih košnica.

Literatura:

  • Graham, J.M. (1992) The Hive and the Honey Bee,
  • Dadant and Sons, Hamilton, Illinois Kamran Fakhimzadeh (2001) Detection of major mite pests of Apis mellifera and development of non-chemical control of varroasis, Academic Dissertation, Depatment of Applied Biology, University of Helsinki, Finland
  • Puškadija, Z., D. Bubalo, M. Dražić, N. Kezić (2004) Varooza kontrola alternativnim pristupom, Osijek

GORDANA HEGIĆ DR. SC.

PELUDNI SPEKTAR I ISPARLJIVI SPOJEVI U SADRŽAJU MEDNOG MJEHURA I MEDU OD METVICE (Mentha spp.)

(sažetak doktorske disertacije mag. ing. agr. Gordane Hegić)

Bioraznolikost medonosnih biljnih vrsta iz različitih klimatsko-zemljopisnih područja Hrvatske pruža veliki potencijal za proizvodnju specifičnih vrsta meda. Međutim, peludni spektar, kao i kemijske značajke većine hrvatskih vrsta meda nedovoljno su poznati. U jednu od vrsta meda, koja nije sustavno istraživana, ubraja se i med od metvice (Mentha spp.). Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi botaničko podrijetlo i profil isparljivih spojeva iz sadržaja mednog mjehura u odnosu na med od metvice te skupljačku aktivnost pčelinje zajednice na paši metvice. Istraživanje je bilo provedeno na pokusnoj lokaciji Mahovo (područje Parka prirode Lonjsko polje) na pet pokusnih pčelinjih zajednica sive pčele (Apis mellifera carnica Pollmann, 1879), gdje je praćena skupljačka aktivnost pčelinje zajednice i posjećenosti pčela na paši metvice. Analiza sadržaja mednog mjehura i peludnog tereta provedena je prema metodi Soehngen i Jay (1974). Na prikupljenim je uzorcima meda, zatim, sadržaju mednog mjehura i peludnom teretu provedena kvalitativna melisopalinološka analiza. Od fizikalno-kemijskih analiza bilo je provedeno utvrđivanje udjela vode, električne provodnosti i pH vrijednosti. Analiza isparljivih spojeva provedena je pomoću mikroekstrakcije vršnih para na krutoj fazi (HS-SPME) i ultrazvučne ekstrakcije organskim otapalima (USE) na uzorcima meda i sadržaju mednih mjehura. Od analiziranih skupljačica najveći je udio bio onih koje su skupljale nektar (1 774), zatim one koje su skupljale pelud (1 190), a najmanje onih kod kojih je utvrđen puni medni mjehur i peludni teret. U ranim popodnevnim satima (14:00) je utvrđen statistički značajno veći broj skupljačica s punim mednim mjehurom, kao i s peludnim teretom u usporedbi sa skupljačicama prikupljenim u 9:00 i 18:00. Prosječna se masa sadržaja mednog mjehura kretala od 9,58 do 12,22 mg s rasponom od 0,20 do 50,60 mg. U uzorcima pčela skupljenih u 9:00 sati bila je utvrđena statistički značajno niža prosječna masa sadržaja mednog mjehura (9,02 mg) u odnosu na uzorke prikupljene u 18:00 (11,06 mg) i one prikupljene u 14:00 (12,04 mg). Prosječna se masa peludnog tereta kretale od 4,77 mg do 9,60 mg, a raspon se kretao od 0,10 mg do 31,70 mg. U uzorcima pčela skupljenih u 9:00 sati utvrđena je statistički značajno niža masa peludnog tereta (7,73 mg) u odnosu na uzorke prikupljene u 14:00 (8,63 mg), dok između skupljačica prikupljenih u 9:00 i 18:00 te 14:00 i 18:00 nije bila utvrđena statistički značajna razlika. Obzirom na posjećenost pčela paši metvice utvrđeno je da je statistički značajno manji broj pčela bio utvrđen u 18:00 sati (20,08) u odnosu na broj pčela u 10:00 (30,22) i 13:00 sati (36,50). Prema utvrđenom peludnom spektru u analiziranim uzorcima meda, uz mirisnu metvicu (M. pulegium), kao prateće biljne vrste bile su utvrđene zlatošipka (S. gigantea), amorfa (A. fruticosa), pitomi kesten (C. sativa) i smiljkita (L corniculatus). Iz analiziranih uzoraka skupljačica utvrđeno je da je u njihovim peludnim teretima utvrđen udio od 37,82% metvice, od kojih je veći udio bio podrijetlom od mirisne metvice (20,42%) u odnosu na samo 1,93% peludi od vodene metvice (M. aquatica). U uzorcima meda, prosječni je udio vode iznosio 17,3 % s rasponom od 14,5 do 18,8%, zatim je električna provodnost iznosila 0,62 mS/cm s rasponom od 0,37 do 0,75 mS/cm te se je pH vrijednost kretala u rasponu od 3,52 do 4,15 s prosjekom od 3,80. Na osnovu analize isparljivih spojeva u uzorcima meda su po intenzitetu izdvojeni metil-siringat i vomifoliol, dok je u ekstraktu mednih mjehura, uz navedene spojeve, utvrđen još i 3,7-Dimetilokta-1,5-dien-3,7-diol (terpendiol I). Također, analizom vršnih para, kao najzastupljeniji spojevi, utvrđeni su hotrienol, 2-metoksi-4-metilfenol, cis- i trans-linalol oksidi, linalol i nerol oksid. (IZVOR: http://www.agr.unizg.hr

Rogulja Damir predavanje Buje 29. 03. 2016.

KLIMATSKE PROMJENE I NOSEMA CERANA – NOVI IZAZOVI U PČELARSTVU

Sažetak predavanja u POU Buje 29. ožujka 2016.

      Gotovo preko noći svijet se suočio sa stvarnošću – možda se nalazimo na sredini desetljeća u kojem će globalno zatopljenje imati dalekosežne posljedice. Podaci omjerenjima u veljači ove godine su toliko zastrašujući da su čak i najveći skeptici već prihvatili novi rekord. Izmjena ekstremnih uvijeta sve je učestalija: ljeti temperature preko + 40*C nekoliko dana, a zatim obilne kiše i temperature ispod 15+C, a zimi nekoliko dana i temperature preko + 20*C, a potom nekoliko dana s temperaturom ispod – 10*C. Što pčelar može napraviti kako bi pomogao pčelama da se dobro pripreme za zimu i uspješno izađu iz nje?

       Početak novog vegetativnog razdoblja mnogi su pčelari dočekali su s enormnim gubicima pčelinjih zajednica. Nesumnjivo je jedan od glavnih razloga tomu prošlogodišnje ekstremno vruće ljeto i ništa manje nepovoljna jesen kad su gotovo u cijelosti izostale tihe paše koje bi u normalnim uvjetima potakle zajednicu na stvaranje jakih i zdravih zimskih pčela. Povećanje godišnje prosječne temperature je naizgled neznatno, ali da to usporedimo s nama ljudima onda bi situacija bila slijedeća: normalna nam je temperatura tijela 36,6 °C i kad bi nam se temperatura tijela povećala samo za 0,4°C, kao što je zabilježeno povećanje od 1968. godine imali bismo cijelu godinu temperaturu od 37°C. Naravno da bi naše tijelo nakon te godine bilo u prilično jadnom stanju. Povećanja koja su nastupila od 2002. godine, kad ih usporedimo s ljudima, pokazuju da bismo tu godinu preživljavali s temperaturom od više od 38°C. No nakon 2015. godine imamo temperaturu gotovo 39°C tijekom cijele godine.

klimatske promjene u hrvatskoj

       Prof. dr. sc. Zlatko Puškadija s Agronomskog fakulteta u Osijeku preporučuje pčelarima: „Za pčelinju zajednicu koja ulazi u zimu, uz broj pčela u zajednici, od velike je važnosti i starosna struktura pčela u zajednici, tj. udio dugoživućih pčela s razvijenim bjelančevinasto-masnim tijelom u ukupnom broju pčela u zimskom klupku. Zbog toga je potrebno krajem ljeta i u ranu jesen poticati maticu na nesenje, a zajednicu na uzgoj legla. To se može postići mladim maticama i osiguranjem poticajnog unosa hrane (i nektara i peludi). Kako bismo osigurali intenziviranje nesenja mlade matice ukoliko nema barem tihe paše, potrebno je nakon zadnjeg vrcanja meda zajednicu stimulativno prihranjivati sirupom u omjeru vode i šećera 1:1 u količini 300 – 500 ml svaki drugi dan. Krajem rujna u svakoj košnici bi trebalo biti 20-tak kg meda s dostatnom zalihom perge.“

       Ekstremna razdoblja toplo hladnog vremena zimi zajednicu iscrpljuje, a može doći i do ugibanja zajednice od gladi, jer višekratnim kretanjem legla i ponovnim formiranjem klupka zajednica u jednom trenutku gubi kontakt s hranom i ako zahlađenje potraje 5 – 6 dana zajednica strada. Njabolja su prevencija mednošećerne pogače, a treba ih stavljati pčelama već početkom zimei držati sve do travnja, a izostankom proljetnih paša treba pristupiti i poticajnoj prihrani sirupom.

  Prof. dr. Marla Spivak, entomolog na Univerzitetu u Minesoti upozorava (pčelarskoj javnosti je poznata po tome što je „uzgojila” posebnu vrstu pčela i nazvala ih higijenske pčele): „Ironično je to što mislimo da su pčele ovdje kako bi namjerno i samo oprašivale našu hranu. One su ovdje jer moraju jesti, a sve potrebne bjelančevine dobivaju iz peludi, a sve potrebe ugljikohidrate iz nektara. Ideja da pčele umiru na samo jedan način poznat kao Kolaps pčelinjih kolonija (CCD) koji karakterizira iznenadni i masovni gubitak pčelinjih zajednica iz košnice, već je zastario. Nacionalne ankete izrađene od prvih pojava CCD u 2006. i 2007. sada potvrđuju da je zapravo, vrlo mali udio kolonija koje umiru od tih simptoma. Umiranje pčela odražava krajolik bez cvijeća, i disfunkcionalni sistem hrane.

nosema ceranae slika

U Kini je 1970. godine prvi put utvrđena Nosema ceranae kod pčela vrste Apis mellifera. Od 1998. godine, od kad se primjećuje kontinuirani rast srednje godišnje temperature, ovaj ‘novi’ parazit se proširio po cijelom svijetu, te je u kratkom vremenu gotovo eliminirao Nozemozu (nozemu apis). Prema ispitivanjima Wolganga Rittera u južnoj Njemačkoj, ta se je zamjena dogodila u roku od jedne do dvije godine, a od početka 2003. godine u mjestima s visokom gustoćom pčela, ta promjena bila još i kraća. Ta zapažanja se u potpunosti poklapaju s izmjerenim povećanjem prosječne godišnje temperature od više od 1°C, koja je nastupila od 2000. godine. To bi mogao biti pokazatelj koliko je krhka ravnoteža našeg okoliša i koliko ga trajno mogu promijeniti povećanje temperature za naizgled male vrijednosti. Klimatske promjene su nevidljiva napast koja može ugroziti pčelinje zajednice no pravi nediljivi ubojica je Nosema cerana. Taj opaki ubojica se uvukao u nebrojene pčelinjake širom Europe, a njegov pogubni utjecaj osjetili su mnogi i kod nas. Detaktirati Nosemu ceranu može se isključivo analizom uzoraka mrtvih pčela pod mikroskopom (povećanje pd 400 x). Kako onda pomoći pčelinjim zajednicama u borbi protiv ovako podmuklog neprijatelja?

Mr. Vesna Ostružnjak Hren dr. med. vet. na svom predavanju o američkoj gnjiloći u Zagrebu je ustvrdila je da je najbolja obrana od bolesti pčela njihovo zdravlje i to na pitanje kako se nositi s nosemom ceranom. Također se  izjasnila da je korištenje probiotika u prihrani pčele jedan od načina koima se pčelama može pomoći da se lakše nose s ovim tihim ubojicom pčela.

    Predavač iz vlastitog i iskustva niza pčelara u Hrvatskoj i Sloveniji preporučuje članovima svoje Udruge, ali i svim drugim kolegama pčelarima da se u radu s pčelama redovito koriste probiotici u EM preparatima i da pristupe masovnoj sadnji i sijanju medonosnih biljaka, a posebice onih otpornih na visoke temperature i izostanak oborina. Pčelinja zajednica ne počinje, niti završava stranicama košnice u kojoj se ona nalazi. Pčele su životno povezane s prirodom koja ih okružuje i moramo biti svjesni da je pčelinje društvo zajednica s prirodom u krugu njenog doleta od najmanje 3 km. I u koliko je taj njen životni prostor izložen raznim pesticidima, povećanoj temperaturi, prevelikoj vlazi ili suši, pomanjkanju prirodnih izvora hrane, a posebice u vrijeme kad se pčela priprema za zimu, onda je logično da će pčela slabiti i na koncu i uginuti.

majčina dušica miloduh i origano

Neke naše autohtone vrste medonosnog bilja potpuno su zapostavljene, a mogle bi dati više prinosa u nasadu od npr. facelije i bijele djeteline illi drugih biljaka koje se siju upravo zbog pčela ili da bi se zemlja „odmorila“. U njih spadaju miloduh, majčina dušica i origano. One se lako razmnožavaju, cvjetaju izuzetno dugo i to u vrijeme oskudice druge pčelinje paše, a temperature od + 40*C im neće naškoditi. To su biljke tihe paše koje redovito daju nektarnu  peludnu pašu u vrijeme kad je pčelama to najpotrebnije.

Osim  sadnjom medonosnog bilja pčelama možemo pomoći i smanjivanjem broja patogena u organizmu pčele, u košnici i uokolo košnice. To postižemo redovitim korištenjem efektivnih mikroorganizama (probiotika) kojima ćemo osigurati uvjete za razvoj zdrave i jake zajednice. O EM tehnologiji već je održano predavanje prije par godina, pa ćemo ovom prilikom samo ponoviti da je osnovno načelo proizvođača efektivnih mikroorganizama prilikom korištenja u pčelarstvu ciljano jačanje pčelinje zajednice kako bi se one same mogle zaštititi od uzročnika bolesti. Za jačanje kompletnog imunološkog sustava pčele treba zdravim održavati mikrobnu floru u njenom probavnom traktu, a u tome će nam pomoći EM dodani u vodu u pojilicama, sirupu ili pogačama, odnosno direktnim prskanjem pčela. Učinak je bolji ako se razrijeđenom otopinom EM tretiraju košnice, okviri, leto i pčelarski pribor. Voda neka bude izvorska nekontaminirana. Miješa se voda i šećer u omjeru 1 : 1 i uz dodatak 2,5 % probiotika pri temperaturama do 40*C da se dostigne vrijednost ph 4,5.

EM preparati u pčelarstvu

Na kraju svog predavanja g. Rogulja je savjetovao svim pčelarima slijedeće: „Sadite cvijeće koje vole pčele, i nemojte kontaminirati to cvijeće, tu hranu za pčele, pesticidima. Kada pčele imaju pristup dobroj hrani, mogu bolje upravljati svojom prirodnom zaštitom, svojom zdravstvenom zaštitom, na koju su se oslanjali milionima godina. Svatko od nas treba se malo više ponašati kao pčelinje društvo, društvo insekata, gdje svako naše pojedinačno djelo može doprinijeti velikom rješenju, emergentnom svojstvu koje je mnogo veće od pukog zbroja naših pojedinačnih djela. Tako neka maleno djelo sadnje cvijeća i čuvanja ih od pesticida bude pokretač velike promjene. Svjesni ovih izazova pokrenuli smo i akciju „Posadi biljčicu za našu pčelicu” s molbom svima i svakome – sij i sadi biljke koje će pomoći pčeli da preživi i da se održi. Pomažući pčeli pomažemo sami sebi, a još više našoj djeci. Uvjeren sam da bi samo „općom mobilizacijom” svih naših sugrađana, dakle i onih koji nisu pčelari, zemljoradnici, voćari, povrtlari, kojom bismo pokrenuli akciju sadnje i sijanja onih biljaka koje su otporne na visoke temperature, koje nisu zahtjevne prema tlu i vlazi, uspjeli barem djelomice parirati pošasti koja nas je zadesila. Takve biljke bi svatko u svom kraju trebao prepoznati i onda ih razmnožavati i dijeliti kako bismo ih imali i u vrtu, i na balkonu, na prozorskoj klupčici, na polju i livadi. Imam osjećaj da još nismo dovoljno svjesni nevolje koja nas je zadesila klimatskim promjenama koje nas već niz godina „zapljuskuju”.

TEKST: Rogulja Damir

šesta nacionalna konferencija o kakvoći  meda

VI NACIONALNA KONFERENCIJA O SIGURNOSTI I KAKVOĆI PČELINJIH PROIZVODA

 Novi horizonti

Opatija, Hotel „Opatija“, 8. –  9. travanj 2016. 

ORGANIZATORI: Katedra za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Hrvatski pčelarski savez Udruženje pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije Pčelarska udruga „Učka“, Opatija Udruga pčelara „Kadulja“ Otok Krk ”Biopčela”, Udruga za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko–goranske županije Nastavni Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb Učilište „Apis“, Velika Gorica Centar za poljoprivredu i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije

INSTITUCIONALNA PODRŠKA:  Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske Primorsko-goranska županija Hrvatski institut za ruralni razvoj, pčelarstvo, lovstvo i ekologiju Turistička zajednica Grad Opatija Grad Opatija

PROGRAM KONFERENCIJE

Četvrtak, 07. travnja 2016.

18.00 – 19.30 PRIJAVE I REGISTRACIJA PROGRAM KONFERENCIJE (1. DAN)

 Petak, 08. travnja 2016.

08:00 – 09.30 PRIJAVE I REGISTRACIJA

09.30 – 10.00 UVODNO OBRAĆANJE I POZDRAVI Moderatori: doc.dr.sc. Dražen Lušić, prof.dr.sc. Jasna Bošnir

10.00 – 10.45 Aktualni trenutak hrvatskog pčelarstva Predstavnici Hrvatskog pčelarskog saveza

10.45 – 11.15 Zaštita izvornosti i zemljopisnog podrijetla medova u RH – Goranski medun Branko Vidmar, dipl.oec. Udruga proizvođača meduna, Vrbovsko

11.15 – 11.30 RASPRAVA

11.30 – 12.00 PAUZA Moderatori: Branko Vidmar, dipl.oec, dr.sc. Dario Lasić

12.00 – 12.30 „Hrvatska pčela“ – nacionalna platforma za promicanje sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda Vedran Lesjak, dipl.ing.agr. Hrvatski pčelarski savez, Zagreb

12.30 – 13.00 Podrijetlo i sigurnost meda i drugih pčelinjih proizvoda koji ulaze u sastav dodataka prehrani Mario Vujić, mag.ing.bioteh. Ministarstvo zaštite okoliša RH

13.00 – 13.30 Hrvatska udruga senzorskih analitičara meda (HUSAM). Nova platforma u sustavu kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda doc.dr.sc. Dražen Lušić Katedra za zdravstvenu ekologiju, Medicinski fakultet Sveučilište u Rijeci

13.30 – 14.00 RASPRAVA

14.00 – 15.30 PAUZA Moderatori: doc.dr.sc. Ivana Gobin, Vedran Lesjak, dipl.agr.

 15.30 – 16.00 Antioksidacijski potencijal uniflornog meda doc.dr.sc. Zvonimir Marijanović Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu

16.00 – 16.30 Meduni u Požeštini u 2015 – Motrenje i prijedlozi Davorin Krakar dipl.ing., 1doc.dr sc. Ivana Flanjak, 1Blanka Bilić, mag.ing. 1Prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište „J.J. Strosmeyera“ u Osijeku

16.30 – 17.00 Problematika označavanja pčelinjih proizvoda na tržištu Republike Hrvatske dr.sc. Lea Pollak Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb

17.00 – 17.30 Analitički izazovi u monitoringu meda na hrvatskom tržištu 2015. godine prof.dr.sc. Jasna Bošnir, dr.sc. Dario Lassić, dr.sc. Barbara Stjepanović, NZZJZ „dr. Andrija Štampar“, Zagreb

17:30 – 18.00 RASPRAVA I ZATVARANJE PRVOG DANA KONFERENCIJE

PROGRAM KONFERENCIJE (2. DAN)

Subota, 09. travnja 2016

07:30 – 08.30 PRIJAVE I REGISTRACIJA Moderatori: dr.sc. Dario Lasić, Antun Arh, dipl.ing.

08.30 – 09.00 Pravilnik o kvaliteti meda i drugih proizvoda pčela – Dileme oko njegove praktične primjene prof.dr.sc. Dušanka Milojković Opsenica, prof.dr.sc. Živoslav Tešić  Kemijski fakultet, Sveučilište u Beogradu

09.00 – 09.30 Biologija lisnih i štitastih uši. Polazna osnova poznavanja proizvodnje meduna. doc.dr.sc. Mirta Sudarić Bogojević Odjel za biologiju, Sveučilište „J.J. Strossmeyera“ u Osijeku

09.30 – 10.05 Na putu osiguranja kvaliteta i sigurnosti pčelinjih proizvoda. Crnogorska iskustva 1Marijan Plantak, Dragana Šutović, Vladimir Radulović Savez pčelarskih organizacija Crne Gore, Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore

10..05 – 10.30 RASPRAVA

10.30 – 11.00 PAUZA Moderatori: Branko Vidmar, dipl.oec. doc.dr.sc. Dražen Lušić 

11.00 – 11.30 „Brilliant room“ kao dodatna vrijednost analitičkih laboratorija Zdenko Jukić, dipl.oec. Labosano d.o.o. Zadar

11.30 – 12.00 Kupovno ponašanje i stavovi potrošača meda na splitskom tržištu doc.dr.sc. Josip Gugić, prof. v. š. Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu

12.00 – 12.30 Stavovi potrošača o kristaliziranom medu doc.dr.sc. Ivana Flanjak, prof.dr.sc. Ljiljana Primorac, Blanka Bilić, mag.ing. Prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište „J.J. Strosmeyera“ u Osijeku

12.30 – 13.00 RASPRAVA

13.00 – 13.30 ZAKLJUČCI KONFERENCIJE

zdravlje iz košnice sažetak predavanja nada oršolić

ZDRAVLJE IZ KOŠNICE

(sažetak predavanja)

doc. dr. sc. Nada Oršolić, prof. 
Zavod za animalnu fiziologiju                                                                                                                
Prirodoslovno matematički fakultet                                                                                           Biološki odsjek                                                                                                                                         Sveučilište u Zagrebu

Suvremena medicinska znanost pridaje sve veće značenje pčelinjim proizvodima; njihova uporaba u spriječavanju nastanka bolesti i njihova liječenja, iskazana je pojmom apiterapija-liječenje pčelinjim proizvodima. Uporaba prirodnih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica u prevenciji i/ili obradi kroničnih bolesti, zasnovana je na iskustvu tradicionalnog sustava medicinske prakse u različitim etničkim zajednicama kao i epidemiološkim opažanjima odnosa između načina prehrane i bolesti. 

Interes za ljekovita svojstva pčelinjih proizvoda kao i protutumorski učinak istih, porastao je u zadnjih 30 godina, gdje se suvremenim metodama istražuje sastav pčelinjih proizvoda zbog biološke učinkovitosti na organizam, koja je poznata već tisućljećima. 
Poznato je 20000 vrsta pčela u svijetu. Interes ljudi vezan je za medicinska svojstva pčelinjih proizvoda: med, pčelinji vosak, propolis, pelud, matičnu mliječ, pčelinji otrov. U nekim mijestima se rabe i larve pčela koji su značajan izvor proteina. 
Dominantna vrsta Apis mellifera podrijetlom iz Afrike, naselila se u Mediteranske zemlje i Evropu prije nego što se nastanila u Aziji, Australiji i Sjevernoj Americi. 

Tablica 1.Vrste pčela i njihovi proizvodi 

Vrste pčela Podrijetlo Med Vosak Propolis Pelud Otrov Matična mliječ
Apis mellifera Evropa, Afrika xx xx xx xx xx xx
Apis cerana Azia xx xx   x x x
Apis dorsata Azia, tropska xx xx x x x x
Apis florea Azia, tropska xx xx x x x x
Meliponinae tropska područja xx xx x x    

x – sakupljeni ili proizvedeni proizvodi pčela 
xx – proizvodi za komercijalno tržište 

Svi proizvodi pčela imaju komercijalnu vrijednost za čovjeka . Neki proizvodi su od davnina rabljeni u liječenju ljudi. Najstariji dokaz je napisan na glinenoj pločici nađenoj uz mrtva čovjeka oko 3000 godina prije Krista. Postoje zapisi o uporabi meda u liječenju infekcija kože i rana. Najraniji navod iz literature koji sadrži čvrste iskaze o ljekovitosti meda nalazi se u religijskim knjigama i kaže da je bog nadahnuo pčele da jedu od sveg voća kako bi proizvele tekućine različitih boja u kojima su lijekovi za čovjeka. 

Med – Pčelinji med je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem istih iz stanica saća te prozračivanjem košnice. Osim vode (16-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide, te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime (invertaze, amilaze, katalaze, glukooksidaze,fosfataze, esterase, peroksidase, polifenoloksidaze i proteolitički enzimi), razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 B9 B12, C, D, K i H,). Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu. 
Knjigu o medu na Engleskom jeziku napisao je prije 20 stoljeća John Hill (1750). Istaknuo je: “Premala pažnja koja se posvećuje u ovo vrijeme lijekovitim osobitostima meda je primijer kako čovjek zapostavlja obične stvari… mi tražimo iz najudaljenijih dijelova svijeta lijekove koji snažno dijeluju da bi smanjili tegobe i poremećaje, a nikad ne bi patili od tih tegoba ako bi rabili ono što pčele skupljaju za nas pred našim vratima.” 
U IBRA knjižnici pronađeni su zapisi gdje se zaključuje da je med visoko koristan u konvencionalnoj medicini. Časopis Journal of the Royal Society of Medicine, 230 godina kasnije u medicinskoj školi Hammersmith Hospital u Engleskoj govori o terapeutskim kvalitetama meda koje su ponovno otkrivene i protubakterijskim osobitostima meda koji nisu potpuno razumljive. Autori sugeriraju da je med učinkovit u liječenju rana zbog: 
● protubakterijskih osobitosti meda u spriječavanju infekcija 
● stvaranja viskozne prepreke koja spriječava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije 
● enzima koji mogu doprinjeti obnavljanju tkiva i zacijeljivanju rana 
● upijanju gnoja i održavnju čistoće rane 
● smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa 
● poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih žila koje snabdjevaju stanice kisikom i hranom te spriječavaju propadanje istih) i zacjeljivanja rana. 
● aktivacije makrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice na regeneraciju i zacjenjivanje rane 
● smanjenja formiranja nastanka štetnih slobodnih radikala kojimogu biti odgovorni za probleme tijekom prihvaćanja kožnih presadaka na kožne lezije prouzročene meningokoknom septikemijom 
Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, primjerice: Fournierova gangrena, opekotine, tropski čir, traumatski čir, Cancrum oris, dekubitusna oštećenja, diabetične rane, rane na zglobovima (srpasta anemija), masligne rane, vanoral cancrum, Burulijev čir i druge. Najčešći uzorci mikroba na ranama jesu: Pseudomonas aeruginosa, Esherichia coli, Staphilococcus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococcus fecalis, Streptococcus pyogenes. Mnogi znanstvenici proučavali su protumikrobnu djelotvornost meda, i gotovo svi se slažu da postoji povezanost između sadržaja vodikova-peroksida (H2O2) u medu i protumikrobnog učinka istog. Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze koja oksidira glukozu u u glukonsku kiselinu uz nastanak H2O2. Osim H2O2 protumikrobni učinak ima i ne-peroksidne sastavnice čije je izvorište biljnog podrijetla. Ove ne-peroksidne sastavnice imaju izrazitiji protumikrobni i regenerativni učinak na tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao H2O2. 
Med se stoljećima koristio za liječenje širokog raspona zdrasvenih teškoća, poput rana, opeklina, katarakta, kožnih čireva i ogrebotina ali brojne sastavnice meda (oko 180) su ograničavale njegovu znansvenu procjenu. Ponovno vraćanje meda u središte suvremene medicine je pojavnost antibiotik-rezistentnih bakterija. Mnoge publikacije potvrđuju antimikrobni učinak meda ali mehanizam kojim djeluje je nekompletno istražen. Za sada se zasigurno zna da protumikrobna djelotvornost meda temelji se na: 
• sadržaju vodikova-peroksida (H2O2) u medu 
• ne-peroksidnim sastavnicama čije je izvorište biljnog podrijetla 
• pH meda ili aktivnosti glukooksidaza 
• osmotskoj aktivnosti 
• flavonoidima 
• aromatskim kiselinama 
• slobodnim kiselinama i cjelokupnoj kiselosti meda 
• aktivnosti diastaza i invertaza čije je izvorište podrijetlom iz pčele 
Protubakterijski učinak meda pokazuje Tablica2. 
Tablica 2. Protubakterijski učinak meda 

• Actinomyces pyogenes 
• Pseudomonas aeruginosa, 
• Escherichia coli, 
• Staphylococcus aureus, 
• Proteus mirabilis, 
• Enterobacteriaceae, 
• Klebsiella pneumoniae, 
• Nocardia asteroides, 
• Bacteroides 
• Streptococcus mutans, 
• Streptococcus fecalis, 
• Streptococcus pyogenes, 
• Streptococcus dysgalactiae 
• Streptococcus agalactiae 
• Streptococcus uberis 
• Helicobacter pylori 
• Prevotella 
• Micrococcus luteus 

Med se pokazao izrazito učinkovit u ubijanju ovih bakterija, te bakterija i gljivica u ustima kao Streptococcus mutants i Candida albicans, te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Smatra se da tamniji medovi su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost.Posebice treba istaknuti da učinkovitost meda in vivo (na živom organizmu je veća od učinka istog in vitro. Razlog tome je što med stimulira makrofage, stanice imunosnog sustava s višestrukom ulogom u organizmu; sudjeluju u fagocitozi, sekreciji te regulaciji imunosne reakcije. Fagocitoza je proces proždiranja većih, čvrstih i netopljivih čestica te patogena, tumorskih stanica, i stanice vlastitog oštećenog tkiva iz organizma. Makrofagi tvore brojne biološki aktivne tvari proteinske građe i izlučuju ih spontano ili na poticaj fagocitirane tvari. Monociti/makrofagi stvaraju i luče više od 75 molekula, kojima utječu na tijek imunosne reakcije, aktivaciji limfocita, matičnih tanica, čimbenika koagulacije, čimbenika koji djeluju na tumorske stanice, sudjeluju u upalnoj reakciji, mikrobicidnoj aktivnosti i obnovi oštećenog tkiva. U svim stadijima aktivacije makrofagi luče komponente komplementa i lizozim, kao i proteine plazme, enzime, reaktivne metabolite kisika, NO, metabolite nukleotida, lipide, prostaglandine, citokine (IL-1, interferon α, TNF) i druge biološki aktivne čimbenike. 
Izlučenim enzimima, citokinima (monokinima) i drugim tvarima makrofagi sudjeluju u upalnoj reakciji, aktiviranju limfocita te razaranju bakterija i tumorskih stanica što pospješuje protubakterijski, protutumorski učinak meda in vivo. Protubakterijska učinkovitost meda in vivo našla je primjenu kod mastitisa (upala dojke), bolesti uzrokovane prodorom mikroba u tkivo dojke, mliječne kanale i žlijezde, posebice u životinja, zbog veće učinkovitosti od antibiotika te zbog štetnosti antibiotika koji se zbog lipofilnosti zadržava u tkivu i kroz nekoliko dana se luči u mlijeku. Med je hidrofilan, ne zadržava se u tkivu, s većom protubakterijskom aktivnošću, te sposobnošću popravka oštećenog tkiva, te takvo mlijeko je prihvatljivije za potrošača. 
Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja.Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Salmonella spp. i Bacillus spp. Med statistički značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus plantarum, Bifidobacteria) u in vitro i u in vivo uvjetima. Ove bakterije imaju probiotski učinak-rastu u crijevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogena i daju otpornost domaćinu: 
♦ Proizvode protubakterijske tvari 
♦ Stimuliraju imunosni sustav domaćina 
♦ Inhibiraju kolonizaciju i rast patogenih bakterija u crijevima te povećavaju otpornost ljudi i životinja 
♦ Imaju hipokolesterolički učinak (reduciraju kolesterol te smanjuju probleme vezane za krvožilni sustav i jetru) 
♦ Proizvodnjom organskih kiselina reduciraju crijevni pH te inhibiraju druge bakterijske patogene i spriječavaju njihovu klonizaciju na crijeva 
♦ Smanjuju nastanak alergijskih reakcija 

Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivač visoke energetska vrijednost (100gr – 300 cal) preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica. Med djeluje protuoksidativno-uklanjanja slobodne radikale, protuupalno, spriječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih puteva, protugljivično, protukancerogeno-veže se na estrogenske receptore,te sprječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza. Naši rezultati potvrda su ovom čimbeniku. Preventivna obrada životinja s vodenom otopinom meda smanjuje broj tumorskih čvorića. Jedan od mehanizama učinkovitosti meda jest aktivacija makrogfaga a preko njih T- i B-limfocita. U protutumorskom učinku meda svakako treba istaknuti važnost flavonoidni sastavnica meda i njihov protuoksidativni učinak, te sposobnost skupljanja reaktivnih kisikovih grupa i slobodnih radikala koji mogu dovesti do oštećenja DNA, kao i sposobnost flavonoida da se vežu na estrogenske receptore, te sprečavaju rast tumorskih stanica. 

Matična mliječ – Slijedeći sintetizirani proizvod pčela je matična mliječ, najviše cijenjen proizvod od svih. Mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) pčela. Proizvode je mlade pčele radilice kao hranu za matice i ličinke. Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi za ljudsku zajednicu uključujući kvalitetniji život, liječenje lakših bolesti, odstranjivanje bora s lica itd. Mnoge od ovih tvrdnji trebalo bi klinički testirati i znanstveno dokazati. 
Kemijski sastav matične mliječi je:voda 60-70%; proteini10-18% (albumini, globulini,glikoproteini, lipoproteini, 23 aminokiseline); šećeri 9-15% (glukoza, fruktoza, neznatne količine riboze, maltoze, izomaltoze, gentiobloze, turanoze, trehaloze, neotrehaloze); lipidi 1,5-7% (fenoli, steroli i gliceroli, vosak, neutralne masti, fosfolipidi, slobodne organske kiseline); anorganske tvari 0,7-1,5% (K, Na, Ca, Mg, Cu, Fe, Mn, Zn, Si, Cr, Ni, Ag, Co, Al, As, Hg, Bi, Au, S, P); vitamini (B1, B2, B3, B5, B6, B7 ,B9,B12, pantotenska kiselina, biotin, folna kiselina, inozitol, vitamin E, D,A, K, C, 336-351 g/g). 
U mliječi se nalaze još neki enzimi (amilaza, invertaza, katalaza, kisela fosfataza i dr.), neuroprijenosnici (acetilkolin i kolin) i spolni hormoni (estradiol, testosteron, progesteron). 
Matična mliječ se danas koristi u različitim preparatima. Njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari. Višekratno davanje malih doza matične mliječi povećava otpornost na stres u pokusnih životinja, dok velike doze djeluju letalno. Dokazana su i protumikrobna i bakteriocidna svojstva (Bacilus alvei, Streptococcus apis, Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris,Mycobacterium tuberculosis), koja se pripisuju slobodnim masnim kiselinama. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici 10-hidroksi-decenskoj kiselini, te zasićenim dikarboksilnim kiselinama (sukcinska, glutarna, adipinska, pimelinska, suberinska, azelainska, sebacinska kiselina). Učinak matične mliječi za sada je istražen na: 6C3HED limfosarkomu, TA3 mamarnog karcenomu, ascitičnom Erlichovu karcinomu, Leukemiji AKR miša, Sarkomu 180, Erlichovu solidnom tumoru, L1210 i P388 limfatičkoj leukemiji. Matična mliječ pokazala se učinkovita u sporo rastućim tumorima ali ne u brzorastućim tumorima. Naši rezultati pokazuju da matična mliječ smanjuje broj tumorskih čvorića samo ako se daje istovremeno s tumorskim stanicama, te da ima značajna imunomodulatorna svojstva. Neke od bioloških osobitosti matične mliječi su: pospješuje rast kvasca, ubija protozoa Trypanosoma cruzi, djeluje na viruse gripe, biostimulativni učinak – sposobnost pojačavanja disanja tkiva, pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, povećanje energije i izdržljivosti, stimulira parasimpatički centar vegetativnog sustava i pojačava izlučivanje adrealina iz nadbubrežne žlijezde, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), stimulira imunološki sustav, potiče apetit, reguira probavu, održava ravnotežu hormona, olakšava simptome menstrualne i PMS žena, pomaže u impotenciji i frigridnosti, otklannjna slabost i umor, pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, Parkinsonovu bolest, djeluje antiupalno, antivirusno i antibiotički. 

Pelud – Konačno, pelud nije pčelinji proizvod, već su to muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele i pohranjuju u saće kao izvor proteina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojni minerala u tragovima. Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi apotrebno je 10000 pčela. Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno ni u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu, brojni enzimi i ko-enzimi važni za dobru probavu (čak 5000 enzima i koenzima). Povijesnih podataka o medincinskoj uporabi peludi je vro malo. U srednjem stoljeću pelud je rabljen kao sedativni tonik i afrodizijak. Od 1950 godine raste uporaba peludi u komercionalnoj trgovini. Danas, stotine tona peludi se iskoristi u svijetskoj trgovini. Kako pelud postaje interesantniji za uporabu, tako raste broj literature i broj dokaza o njegovoj učinkovitosti. Primjerice: pozitivni učinak na rast i razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita, eritrocita, poboljšava cirkulaciju krvi, biostimulativna i regenerativna svojstva (jetre), protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih puteva ( Esherihia coli, Salmonella, Proteus vulgaris), djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), usporava starenje, pomaže kod probavnih smetnji, stimulira apetit, održava homeostazu organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, djelotvoran kod iscrpljenosti, poboljšava vid, potiče ras kose, učinkovit je u kozmetici. 

Vosak – Vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. Te su žlijezde transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. U trenutku lučenja iz žlijezde, vosak je žute boje, a kasnije potamni zbog naslaga nevoštanih tvari. Sastoji se od ugljikovodika, organskih kiselina, slobodnih alkohola i flavona. Lanci ugljikovodika su najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca. Pčelinji vosak sadrži 11-17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5% vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis, dijelove pčela i kukuljice ličinki). 
Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se rabi kao premaz za slastice. 

Pčelinji otrov -Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je biološka namjena štititi pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčela radilica ima vrlo složen žalčani sustav, smješten u zadku trbuha. Sastoji se od žalčanih lukova, dva nožića, tri para hitinskih pločica (duguljastih, trokutnih, kvadratnih), i dvije otrovne žlijezde (“velike”, kisele; “male”, alkalne). U “Kuranu” nalazi se navod o pčelinjem otrovu koji glasi: “Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude”. 
Kemijski sastav još nije potpuno poznat, no zna se da sadrži različite enzime (*-glukozidaza, kisela fosfomonoesteraza, hijaluronidaza, lizofosfolipaza, fosfolipaza A2), male peptide (melitin, adolapin, sekapin, apamin, prokamin A i B, terciapin), fiziološki aktivne amine i neuroprijenosnike (histamin, dopamin, noradrenalin), aminokiseline (*-aminomaslačna kiselina, *-aminoizomaslačna kiselina), te veću količinu mineralnih tvari. U pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti. On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela.Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine.Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova (primjerice, peptid MCD i apamin) zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 l pčelinjeg otrova. Zbog pojačane uporabe pčelinjeg otrova u farmaceutskoj industriji (oko 40 izdvojenih sastavnica), danas se isti dobiva elektrostimulacijom pčela. Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidukoji čini 50-70% suhe tvari pčelinjeg otrova. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične satavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Naša opažanja pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica s sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice apoptozom i/ili nekrozom. 
Propolis je proizvod kojeg pčele rabe za vlastitu medicinu. 
Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati. Propolis po svom podrijetlu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka (uglavnom drveća topole, johe, jablana, breze, jasena i kestena) koji se luče tijekom proljeća i ljeta. Propolis služi pčelama za premazivanje unutrašnjosti košnice, čime postižu bolje očuvanje topline zimi, čuvanje košnice od propuha, vremenskih nepogoda i potresa. Također propolisom poliraju stanice saća koje služe kao skladišta za med, cvjetni prah i kao kolijevka za ličinke. Propolis služi pčelama i za spriječavanje zaraza u košnicama i za balzamiranje uljeza koje ne mogu izbaciti. Propolis ne služi samo kao gradbeni materijal već, zahvaljujući lako hlapljivim eteričnim uljima, ima izrazit protumikrobni učinak na patogenu mikrofloru. 
Nedavno je ponovno pobudit interes za propolis zbog njegove učinkovitosti u održavanju zdravlja ljudi. Tvrdi se da posjeduje široki spektar aktivnosti: protubiotsku, protuvirusnu, protugljivičnu, protuupalnu, protuoksidativnu, anestetičku, karcinostatsku i imunostimulatornu. Pored ovih aktivnosti pronađeno je da propolis inhibira rast protozoa, ubrzava osteogenetske procese, stimulira neke enzimske aktivnosti i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Primjerice, protubakterijska i protugljivična aktivnost pokazana je na: Staphylococcus aureus, Streptococcus faecalis, Staphylococcal and Sreptococcal species, Corynebacterium, Escherichia coli 026, Escherichia coli 0111, Klebsiella ozaenae, Salmonella choleraesuis, Salmonella enteritidis, Salmonella typhosa, Salmonella dublin, Salmonella gallinarum, Salmonella pullorum, Shigella dysenteriae, Shigella sonnei, Proteus vulgaris, Mycobacterium, Bacillus alvei, Bacillus larvae, Bacillus mesentericus, Bacillus subtilis (Caron), Micosporum audomii, Micosporum canis, Micosporum cookei, Micosporum distortum, Micosporum ferrugineum, Micosporum gypseum, Trichophyton ferrugineum, Trichophyton schoenleim, Trichophyton schoenlemi, Trichophyton tonsurans, Trichophyton verrucosum, te drugi sojevi Trichophyton-a, Candida (9 sojeva), Torulopsis ( 4 soja), Thrichosporon infestans i druge. 
Danas se zna da propolis sadrži preko 200 sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Glavne sastavnice propolisa su : flavonoidi, derivati cinaminske kiseline, terpeni, alkoholi, ketoni , fenoli, kalkoni, heteroaromatski spojevi, ugljikohidrati, minerali, vitamini i druge. 
Naša istraživanja i istraživanja drugih jasno ukazuju na moguću uporabu propolisa i njegovih sastavnica u liječenju složenih bolesti uvjetovanih stresnim i toksičnim činbenicima okoliša koji oslabljuju imunološki sustav ljudi i životinja i čine ih podložnijim mnogim infektivnim bolestima, kao i pojavnosti tumora te posljedična mu rasta i metastaziranja. 
Posljednjih desetak godina propolis se rabi u brojnim područjima ljudske patologije, a značajna iskustva su stečena i u veterinarskoj praksi. Klinička liječenja različitih kožni bolesti (akne, eckem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, asme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o učinkovitosti o propolisa kao pomoćnom ljekovitom sredstvu. Osim što ima protubakterijski i protu virusni učinak , propolis djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta. Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima prepisuje se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarni žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge. Posebice treba istaći važnost flavonoida u sprečavanju akumulacije L-sorbitola inhibicijom aldoza-reduktaze, enzima koji katalizira redukciju D-glukoze do sorbitola čijom akumulacijom nastaju sve patološke promjene vezane za dijabetes. 
Naši rezultati predstavljaju i određeni podstrek za dalja istraživanja združenog učinka propolisa i njegovih sastavnica s različitim citostaticima u cilju proučavanja njihove imunomodulacijske, protutumorske i radioprotektetivne učinkovitosti. Daljnji cilj naših istraživanja je istražiti djelotvornost vodene otopine propolisa i njegovih sastavnica na biotransformacijske enzime i detoksifikaciju karcinogenih metabolita u in vivo i/ili in vitro uvjetima. Općenito je prihvaćeno mišljenje da propolis nije toksičan u većim količinama za životinje i ljude i ako je vrlo malo znanstvenih pokusa izvedeno da bi takvu tvrdnju moglo u potpunosti opravdati. Povećanom uporabom propolisa i njegovih sastavnica zapaženi su i neki popratni učinci. Danas se zna da neke od sastavnica propolisa uzrokuju toksičnost i alergiju. Flavonoidi koji prevladavaju u propolisu, smatraju se netoksičnim za ljude i životinje. Druge sastavnice koje se nepotpuno metabolički prerade, ili koje tijekom metaboličkih pretvorbi svaraju reaktivne međuproizvode mogle bi dovesti do oštećenja tkiva. Daljnja istraživanja trebalo bi usmjeriti na učinke propolisa i njegovih sastavnica na različite organe tijekom dugotrajne uporabe istih. Jedan od problema uporabe propolisa u medicini je svakako varijabilnost njegovih sastavnica s obzirom na različita geografska područja i biljke koje tamo obitavaju. Standardizacija kvalitete propolisa povećat će njegova ljekovita svojstva i povećati učinkovitost liječenja mnogih bolesti.Propolis već mnogi smatraju “zlatnim” proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća. Ove bi spoznaje mogle poslužiti i kao smjernica za istraživanje protutumorskog učinka propolisa i njegovih sastavnica u predkliničkim istraživanjima. 

Apiterapija: jučer , danas i sutra 

Povijest apiterapije seže nekoliko stoljeća unatrag, 20 stoljeća u Kini, značajno manje u Istočnoj Europi, i još manje u SAD-u. Med, propolis, pčelinji otrov, matična mliječ i vosak su prepoznatljivi kao induvidualne tvari. U Kini je već duže vremena poznata api-akupunktura, gdje se rabi pčelinji ubod. Kinezi često rabe matičnu mliječ kao temelj zajedno s pčelinjim otrovom. Sve zemlje već stoljećima rabe apiterapiju, kao jedan od oblika liječenja ali neovisno od drugih ili s minimalnim doticajem. Početkom ovog stoljeća pčelinje su proizvode proučavali mnogi liječnici u Evropi i SAD. Ova su se istraživanja održala sve do pojave antibiotika. Tada se pažnja počela sve više posvećivati borbi protiv mikroba, a ne više toliko njihovim domaćinima i stanju njihovog imunološkog sustava. Početni veliki uspijeh antibiotika potakao je način razmišljanja koji je posebice raširen u SAD i koji je zapravo značajka moderne medicine. Danas se potpuno ignorira misao velikog francuskog filozofa Claude Barnard-a: “Mikrob nije važan! Važno je stanje njegovog domaćina.” 

Danas smo svijedoci velikog napretka u nekoliko domena kao što su tehnika, komunikacije i interes (korist). Elektronska mikroskopija dopušta divovski korak u naše znanje anatomije pčela kao i njene fiziologije. Laboratorijski rad, otpočetka nije bio povezan s kliničkim radom. Danas, razvojem komunikacija i širenje informacija i prakse: dolazi do brzog prihvaćanja akupunkture u SAD, povećanja broja zavoda alternativne medicine u sveučilištima i bolnicama, razvoja akademskih društava poput Internacional Biotherapy Asociety koji preporučava uporabu ličinki, pijavica, pčela u liječenju lakših bolesti i istražuje mogućnost uključivanja riba u čišćenju rana slično ličinkama muha. U kliničkoj domeni akademske institucije rijetko i kritički prihvaćaju ili odbacuju ovaj pristup, dok su ljudi spremniji za nove pokuse na vlastiti rizik, sa novim načinima. 

Glavni pravci razvoja apiterapije su: 
1. Ostvarenje standardnih mjerila za proizvodnju, manipulaciju i prodaju pčelinjih proizvoda koji imaju lijekovita svojstva. 
2. Stvaranje liste standardnih indikacija bolesti koje se mogu uspiješno liječiti pčelinjim proizvodima. 
3. Stvaranje kliničkih protokola kojima će se povećati učinkovitost liječenja pčelinjim proizvodima . 
4. Utvrđivanje glavnih pravaca razvoja apiterapije u svijetu. 
5. Prilagođavanje pčelinjim proizvodima situacijama u različitim zemljama. 
Jedan od glavnih pravaca razvoja apifarmakopeje je prilagođavanje primjene pčelinjih proizvoda specifičnim potrebama i ekonomskom stupnju razvoja neke zemlje. Projekt je u veljači 1998. godine započela Komisija Apimondije na Kubi, a u tijeku su pripreme za započinjanje sličnih projekta i u drugim zemljama. Apiterapija će otvoriti novu kategoriju pčelarske aktivnosti, koja će pomoći u stvaranju novih medicinskih proizvoda iz košnice. Ovo će uključiti definiranje standarda rukovanja, proizvodnje, i obrade proizvoda. Neke standarde uglavnom čine pčele. Ova proizvodnja je više odgovorna od običnih pčelarskih metoda i rezultirat će proizvodima sa višim cijenama. Projekt liječenja s pčelinjim otrovom je započelo Američko apiterapijsko društvo. Trebati će nekoliko godina za objektivne podatke u liječenju različitih bolesti, primjerice multiple skleroze i artritisa. Društo također radi na utvrđivanju sigurnog i učinkovitog protokola za liječenje pčelinjim otrovom. 

U bliskoj budućnosti treba nastaviti s opsežnim istraživanjima apiterapije i usmjeriti se na slijedeće: 
1. Odnos između uboda živih pčela i primjene komercijalno raspoloživih otopina pčelinjeg otrova i njegovih sastavnica, sporedni učinak, klinička indikacija. 
2. Istražiti različite reakcije na pčelinji otrov i postupke pri tom. 
3. Modifikacije prilikom skladištenja proizvoda, kemijske, bio-kemijske i fiziološke značajke. 
4.Pravila uporabe različitih proizvoda iz košnice. 
5.Povećati broj pčela za medicinske svrhe: uporaba različitih vrsta pčela. 
6.Apiterapija i prirodni okoliš 
7.Apiterapija i medicina. 
8. Apiterapija i psihologija 
9. Apiterapija i pravo

IZVOR: www.pcelinjak.hr

DAMIR ŠEKULJA PREDAVANJE O SELEKCIJI PČELA SAŽETAK

SELEKCIJA PČELA I UZGOJ SELEKCIONIRANIH MATICA NA JADRANU

(sažetak predavanja)

Dr.sc.Damir  Šekulja,dr.vet.med. u Osijeku nedavno je u Osijeku održao predavanje o dosadašnjem iskustvu u uzgoju matica na našim otocima. Do sada su matice testirane na 5 otoka i to:

—  1999.-2000.: Lun na otoku Pagu – suradnja sa ACA

—  2001.-2003.: otoci Susak i  Unije – uzgoj za potrebe testiranja u institutima uključenim u GTZ projekt

—  2003.- 2004.: otok Unije – uzgoj za potrebe testiranja i početak programa varroa tolerancije

—  2005.-2009.: otok Unije – nositelj programa  varroa-tolerancije, voditelj oplodne stanice

—  2010.-2013.: otok Mali Drvenik – nastavak programa varroa tolerancije 

—  2014. -2016.: otok Veli Drvenik – nastavak programa varroa-tolerancije (5.otok!)

Posebnosti selekcije medonosnih pčela

—  Iako ista pravila nasljeđivanja vrijede za sva živa bića, pa tako i za medonosne pčele, nasljeđivanje je kod njih složenije

—  Za to postoje slijedeći razlozi:

  1. Nepotpuna partenogeneza
  2. Sparivanje u zraku (pod teško kontroliranim uvjetima)
  3. Sparivanje sa velikim brojem mužjaka
  4. Postojanje spermateke kod matica

Praktične mogućnosti utjecaja ljudi na selekciju pčela

–          Umjetno osjemenjivanje

–          Oplodnja na izoliranim sparivalištima

–          Oplodnja na sparivalištima sa djelomično kontroliranom očinskom stranom, gdje dominiraju trutovi iz poželjnih zajednica

Umjetno osjemenjivanje

—  Umjetno osjemenjivanje je najpotpuniji način kontrole sparivanja matica

—  Primjenjuje se u svim ozbiljnim programima selekcije, kao osnova sačuvanja genetskog materijala

—  Umjetnim osjemenjivanjem se matica koju se dobije od točno određene linije, oplodi  spermom točno poznatih linija trutova

—  Takve matice najčešće služe u daljnjem uzgojnom radu

—  Iako je umjetno osjemenjivanje danas rutinski zahvat, kojeg vani radi tehničko, a ne visokostručno osoblje, kod nas se ne provodi ni na jednoj instituciji koja se bavi pčelarstvom

Mame matica (Breeder queens, Zuchtmutter)

—  Mame matica su matice koje su selekcionirane u poznatim selekcijskim centrima

—  Kod nas takvih matica nema!

—  Trenutno u Hrvatsku dolazi godišnje samo 2 do 3 takve matice u okviru programa varroa-tolerancije na Velom Drveniku

—  One su vrlo skupe i nerado ih se prodaje

—  Npr. Institut u Kirchhainu proizvede godišnje samo 2 do 3 takve matice, od kojih jednu ustupi programu varroatolerancije!

—  Iako im to nije prava cijena, jer zapravo i nisu na prodaju, jer je u njima investiran ogroman trud, „ustupi” ih se po cijeni 500 Eura po komadu!

—  Mame matica nastaju kombinacijom umjetnog osjemenjivanja i uzgoja na izoliranim sparivalištima

—  U proizvodnju ih se daje tek nakon prođenog testa (drugim riječima, tek kada se statistički dokaže da su njihove kćeri davale natprosječne rezultate, u svim relevantnim parametrima, pri čemu su prinos u medu i blagost uvijek najvažniji faktori)   

—  Također se uspoređuju i rezultati njihovih sestara, te njihovog potomstva, ako su i sestre bile u testu

Kontrolirane trutovske zajednice

—  Trutovske zajednice su zajednice koje imaju trutove kontroliranog podrijetla

—  Matice trutovskih zajednica trebaju biti kćeri mama matica, koje nisu u srodstvu

—  Do sada se to postizalo tako da su kćeri mama matica prethodne godine postale mame trutovskih zajednica naredne godine, jer se pri tome pazilo da nove matice nisu u srodstvu sa prošlogodišnjim

—  Matice trutovskih zajednica mogu, ali i ne moraju biti oplođene na izoliranom sparivalištu, jer trutovi prenose osobine samo majčine strane! Drugim riječima, budući da se trutovi razvijaju iz neoplođenih jaja, to što im se majka sparila sa petnaestak nepoznatih trutova, na njihovu genetsku osnovu nema nikakvog utjecaja! 

Oplodnja matica na izoliranim sparivalištima

Mjesta na kojima se u potpunosti ili gotovo u potpunosti kontrolira i majčina i očinska strana:

Izolirane Alpske doline (moguće i u Gorskom kotaru!!!)

Izolirani otoci

– Njemački sjevernomorski otoci (nisu sasvim sigurni!)

– Jadranski otoci (Unije, Drvenik Mali i Veli, ali i brojni drugi koji još nisu isprobani)

–          Takva sparivališta su rijetka, uzgoj na njima je skuplji, ali zapravo predstavljaju osnovu uspješne selekcije, odnosno komercijalnog pčelarenja

Ciljevi selekcije u pčelarstvu

—  Povećavanje prinosa meda

—  Blagost pčela (smanjivanje agresivnosti)

—  Mirnoća na saću

—  Smanjivanje rojidbenog nagona

—  Brzina proljetnog razvoja

—  Tolerantnost na pčelinje bolesti (npr. Varroa tolerancija)

Med je prvi selekcijski cilj!

U Austriji u posljednjih 30 godina produkcija meda po košnici godišnje raste 1.7kg (o,5kg genetski faktor (Dr.H. Pechhacker)

Međunarodni program varroa-tolerancije

—  Ideja: dopustiti varroi da uspostavi prirodan odnos parazita prema domaćinu, odnosno dopustiti pčeli da se sama brani od varroe

—  Nositelji: Pčelarski institut Kirchhain (D), Pčelarski centar Bantin (D)*, Austrian Carnica Association (A)*, Veleučilište u Rijeci (Hr)

—  Ciljevi i trenutno stanje: razviti tolerantnost pčele prema varroi na način da pčelari više ne moraju intervenirati u taj odnos (2004. već je bilo 50%)

—  Koristi za pčelare: dugoročno je jasno (manje posla, čistiji med i drugi proizvodi, manji gubici pčela), a kratkoročno mogućnost korištenja vrhunskog genetskog materijala iz programa

Genetska osnova selekcije na varroa-toleranciju

—  Od 2016. koristiti će se 3 ♀ iz AGT selekcije, po izboru Dr Büchlera iz Instituta u Kirchhainu

—  majke matica iz tekuće sezone budu izvor genetskog materijala za trutovske zajednice u narednoj godini

Sve matice su selekcionirane na mirnoću na saću, rojivost, prinose, te na blagost (neagresivnost), a iz programa su u kojima se već duži niz godina provodi selekcija na tolerantnost prema varroi

Uzgoj matica je osnovni preduvjet selekcije u pčelarstvu

—  Uzgoj matica je vrlo precizna djelatnost sa puno organizacijskih međusobno povezanih detalja

—  Matica koja je kvalitetno proizvedena od selekcioniranog genetskog materijala jedan je od najvažnijih preduvjeta moderne pčelarske proizvodnje

—  Danas se smatra da se matice ne isplate proizvoditi usput na vlastitom pčelarstvu, ako se prvenstveno pčelari na med, jer je u tom slučaju proizvodnja matice po jedinici proizvoda znatno skuplja nego na specijaliziranim pčelarstvima

—  Kod hobista je situacija drugačija, jer oni ne računaju isplativost, pa ponekad pojedini pčelari kupuju vrlo skupe matice samo da bi imali “čistokrvnog konja u ergeli”

Pčelinje zajednice u komercijalnom uzgoju matica

  1. Majčinske zajednice (dobivanje ličinki)
  2. Trutovske zajednice (kontrola broja i kvalitete trutova)
  3. Starteri (zajednice koje započinju matičnjake)
  4. Finisheri (zajednice koje dovršavaju matičnjake)
  5. Zajednice za formiranje oplodnjaka

Majčinske zajednice

–          Pod majčinskim zajednicama podrazumijevaju se zajednice u kojima se drže tzv. “mame matica”

–          Takve zajednice ne koriste se za proizvodnju i treba paziti da uvijek budu u optimalnom stanju

–          Preporučljivo je da uvijek zauzimaju 6 do 8 ulica pčela

–          Treba izrazito paziti da matica koja je u njima obično starija od 3 godine ne uđe u tihu izmjenu

–          Isto tako, njih treba držati odvojeno od glavnog pčelinjaka, kako ne bi postale žrtvom grabeži

–          Njihova jedina uloga je da čuvaju genetski materijal

–          Broj takvih zajednica je mali (npr za 1000 matica treba jedna do dvije takve matice)

Trutovske zajednice

–          Trutovske zajednice su one u kojima se potiče razvoj trutova poželjnih genetskih osobina

–          Njih se obično potiče na ubrzan proljetni razvoj, kako bi se što prije povećala količina trutova u prirodi, te kako bi proizvodnja što ranije mogla započeti

–          One ne smiju biti u srodstvu sa majčinskim zajednicama  

Starteri

–          Starteri su zajednice koje započinju matičnjake

–          Iako postoje brojne metode uspješnog formiranja startera, zajedničko im je da su to zajednice koje su bez matice i bez otvorenog legla

–          One trebaju biti tako pune pčela svih dobi, da se okvir za nasađivanje jedva uspije utisnuti u rupe koje se pripreme prilikom njihovog formiranja

–          Starter mora biti najmanje 6 sati bez matice, i treba dobro paziti da niti jedna ličinka u dobi otvorenog legla ne zaostane na okvirima

–          Ako je dobro napravljen isti se starter može koristiti svakih 6 do 12 sati dok god u njemu ima dovoljan broj mladih pčela, koje hrane leglo

Dobro pripremljen starter osnova je svakog uzgoja

–          Ličine se iglom presađuju iz majčinske košnice

–          Stavljaju se u započete matičnjake, koji mogu biti od voska ili od plastike

–          Nakon toga, prenosi ih se u startere, koji moraju biti tako puni pčela, da okvir jedva utone

Finisheri

–          Finisheri su zajednice koje dovršavaju matičnjake

–          U starterima matičnjaci obično ostaju 12 do 24 sata, a u finišerima dok ih pčele ne zatvore (do petog dana!)

–          Finisheri su obične zajednice, koje su organizirane tako da matica sa dijelom legla ostaje ispod matične rešetke, a okvir sa započetim matičnjacima stavlja se iznad rešetke, između dva okvira legla

–          U finišere nije dobro staviti više od 15 do 20 ličinki, jer se u protivnom dobiju sitnije i manje kvalitetne matice

–          Nakon 5.dana, matičnjaci se zaštite kavezićima, a daljnja inkubacija (do 12.dana) vrši se u inkubatoru, ili u nuždi – u košnici

Zajednice za formiranje oplodnjaka

—  Zajednice za formiranje opodnjaka mogu biti ili sa istog ili sa drugih pčelinjaka

—  Kod njih nije bitan genetski sastav pčela, već je bitna količina pčela

—  Treba paziti da se sa pčelama ne pokupe i trutovi (veća težina – balast, ali i mogućnost genetskog zagađivanja izoliranih sparivališta)

Uzgojna kartica

—  Svaku maticu proizvedenu unutar programa, prati uzgojna kartica, na kojoj je označeno koje su trutovske linije bile na sparivalištu, te od koje majke matica je proizvedena

—  Matice proizvedene u okviru programa, uglavnom se koriste za daljnji uzgoj

Realna cijena matica u odnosu na maloprodajnu cijenu meda

—  Priprema zajednica za uzgoj, genetski materijal, uloženi rad, trošak transporta, pčele za oplodnjake, hrana za oplodnjake, transportni kavezići, gorivo…

—  Naravno, cijene u Njemačkoj su različite od onih u Hrvatskoj, ali g. Tiesler, je proračunao omjer maloprodajne cijene meda u odnosu na cijenu matica, pa su omjeri primjenjivi i za Hrvatsku

—  Po tom omjeru, realna cijena komercijalne matice bila bi 3,5 kg maloprodajne cijene meda

—  Kada bi se u taj omjer stavila cijena naših komercijalnih matica od 100 kn, maloprodajna cijena meda trebala bi biti 28,6 kn (cijena meda u Rijeci je 60kn)

Selekcija je ozbiljan i dugotrajan posao koji daje rezultate

—  Svaki pčelar treba pokušati dati svoj doprinos zajedničkom cilju prema svojim mogućnostima

—  Na vlastitom pčelinjaku treba provoditi negativnu selekciju (isključiti agresivne matice, one sklone vapnenastom leglu, slabo produktivne itd.)

—  Ne treba dopuštati neselektivno razmnožavanje pčela na pčelinjaku (proizvoditi matice iz rojevih matičnjaka, dopuštati razvoj matica iz prisilnih matičnjaka, pa čak i tiha izmjena nije dobra ako je u nju ušla loša matica !

—  U selekciji treba poštivati pravila, a ne se zamarati iznimkama (teoretski se može dogoditi da dobijemo izvanrednu maticu od vrlo loše majke ili obrnuto i sl.)

—  Selekcija unutar vlastitog pčelinjaka, bolja je nego nikakva selekcija!

                    IZVOR: www.radilica-osijek.com  

PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH ZAJEDNICA uvodna slika

PROLJETNI    RAZVOJ  PČELINJIH   ZAJEDNICA

(O pripremama pčelinjih zajednica za prvu pašu predavač doc. dr. sc. Goran Mirjanić govori iz perspektive klimatskih uvjeta u području Gradiške (BiH) gdje posjeduje 85 LR košnica na 3 lokacije)

     Prvo pčelinje leglo u našem području počinje već u drugoj polovini siječnja.Od tada pa do konca svibnja ukupan broj pčela u zajednici naraste 3 – 5 puta. Jakost zajednice u siječnju i veljači, kao i i čistoća košnice pokazuju koliko je uspješno bilo prezimljavanje pčela. Ova je operacija u stvaranju jakih pčelinjih zajednica za proljetnu pašu u predstojećoj sezoni jedna od najvažnijih. Proljetni razvoj je svakako jedna od najtežih faza u životu pčelinje zajednice, a pred pčelarima je veoma odgovoran zadatak: osigurati optimalan razvoj pčelinjeg društva do bagremove paše.                                                                        

      Još sredinom prošlog stoljeća američki pčelar Langstrot piše: „ Ako su društva jaka, imaju dovoljnu  količine hrane , lak prelazak s okvira na okvir , vode u slučaju potrebe, ako su im leta zaštičena od vjetra, te zajednice ispunjavaju sve uvijete da uspješno prezime.“ Ukoliko smo osigurali ove uvjete, napravil smo bar 80% ukupnog posla u pripremi pčelinjih društava za proljetnu pašu. Preostaje nam da pratimo vremenske prilike, stanje pčelinje paše i na pčelinjaku pravovremeno obavimo sve potrebne intervencije.  Ovo je razdoblje pune aktivnosti na pčelinjaku. Da bi razvoj pčelinje zajednice bio optimalan,  prvo moramo uočiti probleme, a to su:                          

1. prije svega broj  jedinki koji je prezimio i koji treba da inicira tako intenzivan razvoj. Na žalost  u ovom razdoblju, na ovo ne možemo utjecati – to je posao koji je trebalo kvalitetno obaviti u fazi pripreme pčelinjih zajednica za prezimljavanje.                                                                                                                                                                                         

2. zdravstveno stanje pčelinjih zajednica i inače treba biti savršeno tijekom čitave godine. Zajednice u ovom razdoblju moraju biti zdrave i očišćene od varoe, a ako to nismo iz bilo kojeg razloga učinili, sada se moramo posebno potruditi da u pašu uvedemo maksimalno zdrave pčele. To naravno nije nimalo lako, ako smo predhodno napravili suštinske greške.                                                                                                            

3. vremenske prilike koje se ogledaju u naglim promjenama, pojavi vjetrova, zahlađenja, kišnih ili snježnih padalina, a na koje nažalost ne možemo utjecati,  ali možemo pomoći pčelinjim zajednicama. U tom razdoblju pčelinje zajednice treba maksimalno utopliti (što nije bio slučaj tijekom zime).

4. stanje zaliha kvalitetne hrane u košnici koju je trebalo osigurati  u optimalnoj količini prilikom uzimljavanja. U cilju boljeg razvoja uobičajeno je poticajno prihranjivanje o čemu među pčelarima postoje oprečna mišljenja.  Prihranjivanje u ovoj je fazi razvoja potpuno nepoželjno, osim poticajnog prihranjivanja medom:  stavlja se okvir s medom na  satonoše, iako i druga poticajna prihrana  (šećer i voda,dopune)  pododređenim uvijetima može doprinijeti ubrzanom razvoju.                                                                          

5. duljina razdoblja do cvjetanja bagrema.Ova je faza uvijek varijabilna i ako postoje velika odstupanja – pred nama su novi problemi ! Ako bagrem urani – naći će nas nespremne, a ako zakasni  – moramo se više potruditi da održimo radno raspoloženje u zajednici (da ne dođe do rojevnog stanja).

6. stanje pašnih uvijeta na lokaciji gdje je pčelinjak . Najbolja su područja bogata s ranim peludno – nektarskim cvijećem jer osim dobrog razvoja možemo dobiti značajne količine peluda i dosta meda.
                                                            
RAZVOJ  PČELINJIH  ZAJEDNICA U PROLJEĆE

Tijekom proljeća pčelinju zejednicu karakteriziraju 3 faze razvoja:                                                                                  

  1. faza 15.01 – 10.03. razdoblje zimskog odgajanja zajednice – legla, kod nas traje najčešće do polovine ožujka i karakteristična je po malim prinosima nektara i peluda iz prirode zbog nestabilnog vremena i velikih oscilacija vanjske temperature. U ovom razdoblju slabije zajednice se mnogo više iscrpljuju od jakih zbog ranije započetog legla i osiguranja potrebnih uvijeta za njegov razvoj. Zajednice s više od zaposjednutih 7 ulica vrlo uspješno prolaze ovu fazu, naravno ako imaju zadovoljavajuće rezerve hrane (10-15 kg) i nisu opterečene nozemozom.     
                         
  2. faza 10.03 – 01.05. razdoblje ubrzanog razvoja, počinje sredinom ožujka i traje obično do početka svibnja. U ovom razdoblju može biti osjetnijeg unosa i nektara i peluda. Iva, dren, vrba,  jagorčevina, kačun i ostalo proljetno bilje mogu dati dosta cvijetnog praha, pa i nektara. Pčelar mora voditi računa da zbog povećanog unosa ne dođe do blokade prostora u zoni legla. Naša pasmina pčela ima osobinu da leglo širi uvis, a ne na stranu. Zato je potrebno prostor za leglo proširivati, u gornjem nastavku  kada se radi s nastavljačama. Kada se to radi? Pa onda kada je jedan nastavak zaležen sa najmanje 6 okvira legla i kada ga pčele zaposjednu najmanje 9 ulica. Pored vođenja računa o prostoru i  količini hrane neophodno je utopljavanje košnice i osiguranje pojilica s pitkom vodom ako nema vode u blizini.
                     
  3. faza 01.05. – 01.06. razdoblje stvaranja viška pčela,  kod nas počinje masovnim cvjetanjem biljaka tijekom travnja i svibnja koje prati rast temperature, a završava se krajem svibnja i početkom lipnja. To je vrijeme burnog razvoja i maksimalnog polijeganja jaja od strane matice koje doseže i do 2.000 jajašaca dnevno. Ako je godina povoljna tj. ako ima dovoljno vlage u zemlji i zraku, a temperature nisu ekstremne, tada se aktivnosti pčelara svode na na proširenje prostora u košnici dodavanjem satnih osnova. Ovako – uz kasnije otvaranje više leta uz porast temperature i promjenom mjesta nastavaka – počinjemo sprečavanje pojave rojevnog nagona . S ove dvije mjere rojevni nagon se u ovom razdoblju najčešće uspješno rješava.  ČIMBENICI RAZVOJA PČELINJEG  DRUŠTVA         Pčelinja zajednica se skladno razvija ako je zdrava, ima dobru maticu, dovoljan broj pčela i zalihe hrane i vode, dovoljno kvalitetnog saća i prostora za njegovu izgradnju. Kvalitet matice omogućuje zajednici uspješno prezimljavanje, brz razvoj i brojnost pčela u košnici, a time i prinose za vrijeme paše. O njihovom kalitetu treba voditi računa prilikom pripreme pčelinjih društava za zimovanje.                                            

predavanje u bujama goran mirjanić

       Jačina pčelinje zajednice nakon kvalitete matice je najznačajniji čimbenik brzog proljetnog razvoja. Krajem 19 stoljeća ruski akademik Butlerov je utvrdio da pčela koja se odgoji u jakoj zajednici ima duže rilce, veći opseg krila, nosi preko 40% više peluda, nosi znatno više nektara i živi 6 – 8 dana dulje od one u slaboj zajednici. Pčelinje zajednice koje početkom ožujka imaju više od 7 ulica pčela, odnosno 13 -14 tisuća pčela, mogu se ako imaju dobre zalihe hrane (minimum 10-15 kg) i dovoljno prostora razviti do početka cvjetanja bagrema i dostići 40 – 45 tisuća pčela koje će maksimalno iskoristiti pašu koja počinje oko 10. svibnja. One zajednice koje u tom razdoblju imaju manje od 5 ulica pčela neće imati značajnog unosa na bagremovoj paši jer uprkos  svim naporima koje pčelar ulaže neće stići da se razviju do početka cvjetanja bagrema. Prinos će biti nešto slabiji i kod srednje jakih zajednica koja izlaze iz zime. Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U proljetnom razvoju neophodno je da svaka zajednica ima minimalno  8 kg meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi. Dobro njegovana i hranjena larva daje kvalitetnu i produktivnu pčelu.

      Najkvalitetnija hrana za pčele, odnosno leglo je perga i med, zatim svjež cvjetni prah i nektar, pogača sa dodacima peluda i kvasca i na kraju šećerni sirup. Mnogi pčelari prakticiraju poticajno prihranjivanje od cvjetanja đanarike pa do početka bagremove paše. Istraživanja vršena u Njemačkoj (Wille,1984. i Imdorf 1989.) su demantirala učinkovitost ovog načina stimuliranja bržeg razvoja. Efekti su kratkotrajni i kod jakih društava ne daju nikakva vidljiva poboljšanja. Mnogo je bolje i ekonomičnije, zajednicama s oskudnim rezervama hrane davati okvire sa medom uzete od zdravih zajednica ili kvalitetne pogače. Davanje sirupa potiče pčele na aktivnije skupljanje peluda. One zbog toga izlijeću i po nešto hladnijem vremenu, pa izgube pokretljivost, padaju na hladnu zemlju i ugibaju. Pored toga davanje sirupa je povezano s mogućnosti pojave grabeži.

       Prostor i klima su takođe značajni za proljetni razvoj pčelinje zajednice. Nedovoljan prostor ograničava proširenje legla i izaziva rojevni nagon dok utopljavanje košnice u proljeće povoljno djeluje na razvoj legla, naročito kod slabih i srednje jakih zajednica.
KADA POČETI  SA  PRIPREMOM  PČELINJIH  ZAJEDNICA  ZA  BRŽI  RAZVOJ

     Među pčelarima su suprostavljena mišljenja oko pitanja poticaja razvoja ranog legla. Jedni tvrde da poticaj matice na rano leglo omogućuje stvaranje jakih zajednica za bagremovu pašu, dok drugi to osporavaju. Tko je u pravu? U zimskim uslovima za odgajanje 1 pčele  potrebno je 7 pčela. Pretpostavlja se da zbog hladnoće pčele nemaju mogućnost unosa nektara, peluda i vode iz okoline. Novo leglo se odgaja uglavnom iz rezervi masnog tkiva pčela i manjim dijelom iz perge i meda. U slijedećoj fazi razvoja kada započinje skromniji unos peluda i nektara uz rast temperature i mogućnosti unosa vode 1 pčela njeguje 1,1 – 1,4 larve, da bi u trećoj fazi svog razvoja kad u prirodi ima obilje peluda i dovoljno svježeg nektara za razvoj uz brojnost pčela od preko 25 000 pčela njeguje 3 – 4 larve. Računica je jasna: 7.000 pčela u siječnju i početkom veljače sudjeluje  u odgoju 1.000 pčela, a u vrijeme maksimalno povoljnih uslova kakvi mogu biti od sredine travnja više tisuća pčela. Iz ovoga se vidi zašto zajednice koje inače kasnije kreću s leglom i koje se čak ne stimulira nikakvim poticajnim prihranjivanjem vrlo brzo nadoknade zaostatak u razvoju i ostvare rekordne prinose. Pčelinja zajednica počinje leglo na osnovu svog praiskonskog instikta za razmnožavanje uvažavajući okolinu u kojoj živi. Zbog toga je savremena pčelarska praksa odbacila poticaj razvoja ranijeg legla kao mjeru uspješne pripreme pčelinjih društava za bagremovu pašu. Rano leglo iscrpi slabija i srednje razvijena društva. Ona početkom ožujka oslabe zbog uginuća dijela zimskih pčela i nedovoljnog broja mladih pčela izleženih do sredine ožujka. Takva društva ne mogu maksimalno iskoristiti pelud i nektar prvih proljetnih cvijetova, njegovati veće leglo niti održavati povoljnu mikroklimu u košnici, što usporava razvoj. Ovako stanje se često produži i do sredine travnja tako da se ne iskoriste genetski potencijali matice niti obilje cvjetnog praha i nektara kojih u to vrijeme ima u prirodi.

PRVI  PROLJETNI  PREGLED

        Ožujak  je mjesec kada pčele počinju intenzivno raditi u košnici, ali zbog temperaturnih razlika između dana i noći sporo šire svoje klupko. Pčelari moraju pomoći zajednici da poteškoće tijekom proljećnog razvoja lakše svlada. Prve toplije dane u ožujku moramo iskoristiti da napravimo uvid u stanje pčelinjih zajednica. Sada već znamo s koliko jakih ali i slabih društava izlazimo iz zime i koliko imamo gubitaka. Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja na pčelinjaku, na redu su:
– Kontrola  zalihe hrane u košnici 
– Raspored hrane,
– Zdravstveno stanje pčela,
– Broj ulica zaposjednut pčelama.
– Čišćenje podnica od mrtvih pčela uz obračanje pažnje o prisustvu vlage u košnici,
– Priprema pojilica

       U ovom mjesecu priroda pčelama daje pelud koji je veoma bitan za proljetni razvoj. Riječi pelud i perga moramo izgovarati sa posebnim štovanjem, jer bez njega u košnici nema života, a za razmnožavanje da i ne govorimo.U ovom mjesecu potrošnja hrane se penje i do 4-5 kg po jednoj zajednici. Hrana utrošena u veljači 2,5 – 3 kg ostavlja prazan prostor u središnjem dijelu košnice. Pčele koje njeguju leglo neće se pomjerati prema hrani  ako zahladni. Treba iskoristiti prvi sunčan topao dan za pomjeranje hrane bliže klupku. Ne treba hranu pomijerati sa obje strane klupka, već samo sa jedne, kako bi smo izbjegli duže otvaranje košnice i manipuliranje okvirima,  jer tako možemo dovesti do nepotrebnog hlađenja i prehlade legla.Posebnu pažnju treba obratiti ima li pčelinjeg izmeta po satonošama i saću.Takva pojava ne mora značiti prisustvo nozemoze: ako uočimo tek po koju kap izmeta, najvjerovatnije je da to ne prestavlja ništa negativno,  no ako ta pojava ima šire razmjere, stanje treba sanirati. Prisustvo nozemoze može se utvrditi isključivo laboratorijskim ispitivanjem.  Broj ulica zaposjednitih pčelama govori nam o snazi svake zajednice i iskusnom pčelaru ukazuje na aktivnosti koje treba da obavi. Ako ima 6 – 7 ulica pčela u košnici, ne moramo  brinuti za razvoj takvih društava, ako su osigurani svi ostali uvjeti koje sam ranije naveo. Zdrave slabe i bezmatične zajednice treba pripojiti jačim. Čišćenjem podnica i ulica i odstranjivanjem uginulih pčela činimo zajednicama veliku uslugu, kako ne bi trošile svoje vrijeme i neposredno se iscrpljivale na ovom poslu.     
                                            
POSLOVI  NA PČELINJAKU OD OŽUJKA DO POČETKA BAGREMOVE  PAŠE

    Prva polovina ožujka je vrijeme kada je potrebno izvršiti detaljan pregled zajednica, očistiti podnice, postaviti i promijeniti vlažan utopljavajući materijal, odstraniti eventualni višak nastavaka na košnicama, stisnuti prostor kod slabih društava, prekontrolirati stanje legla i rezerve hrane i pripremiti okvire sa satnim osnovama. 
UTOPLJAVANJE  

        Za ovo razdoblje utopljavanje je poželjnije nego u jesen i zimu, zbog sve intenzivnijeg legla. Osnovna uloga utopljavajućeg materijala je ne samo da čuva stvorenu toplinu pčelinjeg gnijezda i tako utječe na smanjenu potrošnju  meda, već i da ublaži nagle temperaturne oscilacije, nepovoljan uticaj vjetra i veliku vlažnost zraka. Ovo dodatno utopljavanje pokazalo se opravdano i svrsishodno, jer su takve zajednice imale kontinuiran razvoj legla bez obzira na nepovoljne atmosferske uvjete. 
PRIHRANJIVANJE  

Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U proljetnom razvoju neophodno je da svaka zajednica ima oko 8 kg meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi. Dobro njegovana larva daje  kvalitetnu i produktivnu pčelu. Nedostatak hrane u ovom periodu treba rješavati prihanjivanjem Ako je vrijeme prohladno onda treba dodavati  oplemenjene medne pogače, a ako noćna temperatura prelazi 10*C može se početi sa prihranjivanjem  sirupom, ali u malim dozama koje pčele mogu da raznesu u prvim večernjim satima. Kad dnevna i noćna temperatura narastu iznad 10*C pristupa se intenzivnijem prihranjivanju sve dok se ne postigne minimum rezervne hrane od 8 kg. Nakon toga može se nastaviti sa stimulativnim prihranjivanjem društva.U drugoj  polovini ožujka i početkom travnja dolazi do cvjetanja velikog broja biljaka i do povećanja unosa cvjetnog praha i nektara. To je veliki stimulans  za širenje legla pogotovo ako dođe do dužih razdoblja lijepog vremena. U predjelima gdje ima ive i crnjuše – vrijeska treba voditi računa da ne dođe do blokade u plodištu. Tada počinje zalijeganje pčela koje će učestvovati u paši bagrema. Potrebno je postaviti pojilicu na što sunčanijem mjestu na pčelinjaku gdje u blizini nema vode. Početkom travnja počinje intenzivnije cvjetanje voća. Posle  lijeske, ive, vrijeska gdje ga ima, jagorčevine, vrbe i drugih ranih proljetnih biljaka koje daju prvu poticajnu pašu dolazi đanarika i divlja  trešnja.

 PRVO PROŠIRENJE  GNIJEZDA      

       U ovom razdoblju treba voditi računa da ne dođe do blokade prostora za zalijeganja matice. U voćnoj paši pčele unose velike količine peluda, nektara i vode. Pčelinja zajednica u ovo vrijeme nalazi se na oko 5 – 6 centralnih okvira , od kojih se na 3 nalazi leglo, a na slijedeća 1 – 2 okvira sa unutrašnje strane velika količina peludi. Time su pčele i nehotice blokirale maticu koja za nekoliko dana neće moći prijeći na slijedeće okvire. Pčelar ovo treba da neutralizira pomjerajući okvire sa peludi lijevo i desno od legla, a prostor za leženje  proširiti okvirima sa poluizvučenim saćem koje nam je ostalo od prošle godine. U narednih  desetak dana postupak se može ponoviti još jednom što će uticati na još brži proljetni razvoj.     

PREGLED ZAJEDNICA U VOĆNOJ  PAŠI  I  VELIKO PROŠIRENJE LEGLA   
                                                                
       Obično se prije dodavanja okvira i nastavaka izvrši detaljan pregled pčelinjih zajednica. Na osnovu snimljenog stanja vrši se klasifikacija pčelinjaka na produktivne zajednice koje će učestvovati u prvoj paši i  na pomoćne zajednice koje će uzgajati leglo kojim će se pomagati produktivne zajednice.  Prema tome u sredini voćne paše na  10 – 15 dana do bagrema svaka zajednica koje ima 4 i manje okvira legla treba svrstati u pomoćne zajednice, a formirati jake zajednice sa 10 okvira legla u LR košnicama. U razdoblju cvjetanja koštunjičavog voća pri povoljnim uvjetima unos može doseći  2kg i više. Moguća je blokada prostora, pa je neophodno vršiti dodavanje okvira sa satnim osnovama u plodištu između okvira sa leglom i peludi. Tako se pored zamjene starog saća obnavlja mlado. Kod proširenja LR košnoca dovoljno je okretanje nastavka za 180 stpnjeva, a ako je društvo zimovalo u jednom nastavku onda mu se dodaje drugi. Ukoliko je gornji nastavak pun pčela  s 5 – 6 okvira  legla vrši se izmjena mjesta nastavaka,  gornji nastavak sada se stavlja na podnicu,  a onaj sa podnice se stavlja kao gornji nastavak. Obično pčelari prevješavaju 1- 2 okvira zatvorenog legla iz plodišta u gornji nastavak kako bi što brže izvukli pčelu u gornji nastavak. Ovim se postupkom ubrzava prelazak matice u gornji nastavak.Pčelinja zejednica izvlači vosak samo kada ima unosa iz prirode i kada  postoji potreba za proširenje prostora za leglo  i skladištenje meda. Ako ovi uslovi nisu ispunjeni višak satnih osnova može djelovati destimulativno. Jednoj zajednici se mogu ukoliko je lijepo vrijeme i ima vidnog unosa  dati i dvije satne osnove u LR okviru (s obje strane legla po jednu). Krajem travnja je vrhunac cvjetanja voća, pa je potrebno razmišljati o pojavi rojevnog nagona kod jakih društava . 

SPRJEČAVANJE  MOGUĆEG  ROJENJA

Rojenje je problem koji muči dosta pčelara. Ono stvara mnogo manje glavobolje ako se blagovremeno proširuje prostor, omogući dobra ventilacija i vodi računa o starosti matice. Sve dok je otvoreno leglo veće od zatvorenog neće doći do rojenja. Onog momenta kad se ove dvije vrste legla izjednače po broju stanje postaje kritično jer počinje priprema za rojenje. Pčele koje su odnjegovane u jakim zajednicama uz obilje svježeg nektara i peludi nemaju mogućnosti da svoju energiju utroše na njegu novog legla ili budu angažirane na nekim drugim poslovima, nema tako masovnog dotoka nektara i posla oko njegovog sakupljanja i prerade. Nezaposlene pčele sa razvijenim reproduktivnim organima koncentriraju se po ivici okvira stare su 12 – 14 dana i takve pčele smatraju se rojevnim. Po Taranovu to su pčele koje su u stadijumu larve obilato hranjene od više pčela i naziva ih rojevnim pčelama. Rojevni nagon se po pravilu pojavljuje kod naše pasmine pčela onog trena kad zbog osjetnog smanjenja proljetne paše, matica smanji polaganje jaja i dođe do promjene odnosa između otvorenog i zatvorenog legla. Iz ovoga se može zaključiti koliko je važan adekvatan  prostor u košnici koji neće ograničavati maticu u polaganju jaja. Kraj travnja i početak svibnja treba da prođe sa smanjenim leglom jer unos tijekom bagremove paše zavisi od količine otvorenog legla. Što je legla manje – unos je veći. To se kod nas može ostvariti ako izvršimo preuređenje košnice  koje će doprinijeti destimulaciji u polaganju jaja. Najlakše se to postiže zamjenom mjesta nastavaka. Otvaraju se leta, povećava se zapremina košnice , što uz smanjen dotok nektara utiče na smanjenje u polaganju jaja od strane matice. Početkom bagremove paše dolazi do blokade matice tako da se u dobroj mjeri smanji leglo. Poznato je da samo jake zajednice ostvaruju rekordne prinose, pa mnogi pčelari pokušavaju na razne načine da dođu do veoma jakih zajednica. Mora se imati u vidu da brojnost pčela u maksimumu svog razvoja nije ista za različite pasmine pčela. Za naše pčele kreće se između 45  i 50 tisuća pri čemu je prvi broj mnogo realniji. Pri tom broju pčela ostvaruju se najveći prinosi i najveća produktivnost po pčeli. Istraživanja koja su vršili dr. Lunder i dr. Bretschko pokazala su da nije opravdano povećavati broj pčela u zajednici iznad njegovog prirodnog maksimuma.

predavanj u bujama goran mirjanić 2

ZAKLJUČAK

Tijekom proljetnog razvoja držim se nekih pravila kojima usmjeravam svoj rad. Naime, trudim se da zajednice minimalno uznemiravam što bržim i kraćim radom, pri tome se maksimalno zalažem da osiguram uvjete na koje mogu utjecati, a koji potiču brži razvoj  (toplina, voda, dovoljna količina kvalitetne hrane,dobro i blagovremeno     organiziran i dimenzioniran prostor za razvoj legla i skladištenje eventualnih viškova peluda i nektara). Pčelar nesumljivo u proljetnom razvoju može relativno malo da pomogne u razvoju društava, ali pogrešnim intervencijama ili u pogrešno vrijeme može mnogo da odmogne! Ipak ta relativno mala pomoć može imati presudan značaj  u tako bitnoj paši kao što je bagremova. Da bi ta pomoć bila dobra i pravovremena, od nesumnjive koristi će nam biti stalno praćenje kratkoročne i dugoročne prognoze vremenskih prilika, naše i iskustvo naših kolega.

predavanje labin goga naslovnica

mag. ing. agr. Gordana Hegić:

PČELINJI PROIZVODI KAO FUNKCIONALNA HRANA – APITERAPIJSKA SVOJSTVA

(sažetak predavanja u Labinu, 12. veljače 2016.)

Funkcionalna hrana je zajednički nazivnik za svu hranu s biološki aktivnim djelovanjem, koja pomaže očuvanju zdravlja i utječe na pojedine tjelesne funkcije. Namjena funkcionalne hrane nije da utaži glad niti da osigura ljudskom organizmu neophodne hranjive tvari, već da pomaže u prevenciji bolesti te da poboljša fizičko i psihičko stanje čovjeka. Jednostavnije rečeno , funkcionalna hrana nije ništa drugo nego tradicionalna hrana za koju je znanstvenim dokazima utvrđen blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje pa je takve karakteristike i  čine funkcionalnom.

 Pčelinji proizvodi: med, pelud, propolis, matična mliječ zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog djelovanja imaju velik značaj u očuvanju zdravlja i danas susve popularniji, jer je dokazano da njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam. Oni su čovječanstvu poznati od najranije povijesti: u gotovo svim civilizacijama svijeta od davnina zadovoljavali su različite potrebe ljudi –  u ishrani, liječenju i kozmetici, a med je bio i jedino sladilo koje su ljudi tada poznavali. Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg mesa i divljači, a drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih. Krema za lice koju je rabila Kleopatra – sadržavala niz komponenata – među kojima je bio i med, a stanovnici Cejlona su pomoću meda čuvali meso svježim i do godinu dana. U Antici se med koristio za zarastanje rana i liječenje želučanih bolesti, pčelinji vosak za liječenje rana i kožnih bolesti,  a propolis spominje Aristotel u svojoj “Priči (govoru) životinja” i preporučava ga za liječenje kožnih povreda, rana i infekcija. Lokalna primjena propolisa u pučkoj medicini sastoji se u tretiranju rana na koži. Zbog svoje ljepljivosti, propolis je korišten da se zaštiti povrijeđena koža u vrijeme kada još nisu postojali zavoji, pri čemu je njegovo blago antiinfektivno djelovanje još i pospješivalo cijeljenje rane .Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899-1902), jer je pokazao odlične rezultate kod zaraštavanja rana.

Primjena pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj prehrani preporučuje se svima, a ograničenja u primjeni odnose se na osobe koje su alergične na pčelinje proizvode i koje imaju vrlo burne alergijske reakcije ( blaže alergijske reakcije poput peludnih alergija čak se mogu spriječiti pravilnom upotrebom pčelinjih proizvoda), uz napomenu da se konzumiranje meda ne preporučuje osobama koje boluju od dijabetesa tipa 1 i ovise o inzulinu.

Med se preporučuje u svim životnim dobima i predstavlja vrhunski prirodni proizvod.To je proizvod medonosnih pčela, dobiven iz cvjetnog nektara ili medne rose (medljika) i predstavlja smjesu vode i jednostavnih šećera (oko 80 g šećera na 100 g ukupne mase), od kojih je najvećim dijelom zastupljena fruktoza, a znatno manje glukoza, te oko 25 različitih oligosaharida s izuzetno blagotvornim učinkom na organizam. Važno je naglasiti da je med produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara ili medne rose prikupljenih u prirodi, što znači da med mogu proizvesti samo pčele, dok se različiti kućni pripravci npr. mješavina cvijeta od maslačka i šećera nikako ne mogu nazivati medom.Po porijeklu med može biti od nektara (nektarni med) ili medne rose (medljika).Nektarni med je dobiven od nektara različitih medonosnih biljaka, može biti unifloran (dominira jedna biljna vrsta npr. bagrem, kesten, lipa, kadulja, metvica, amorfa,suncokret, uljana repica) ili multifloran (više biljnih vrsta, cvjetni i livadni).

Potrošače zanima gdje i kako kupiti kvalitetan med? Odgovor je uvijek isti: direktno od pčelara, na kućnom pragu ili u pčelinjaku. Nepovjerljivi često znaju pitati kako mogu biti sigurni u proizvod koji kupuju? Upoznajte pčelara (sigurno ih ima i u Vašoj okolici), ponudite svoju pomoć prilikom vrcanja, uživajte u divnim mirisima i „zaradite” svoju teglicu meda. Posjetite izložbe meda, pčelarske sajmove  i druge slične manifestacije i pogledajte koliko pčelara dobiva priznanja i nagrade za svoj rad, pa degustacijom nekoliko sorti meda (ili iste sorte meda, ali od više pčelara), te okusom, bojom i mirisom izaberite svoju najdražu sortu meda.

Med ne mora uvijek biti sladak: kvalitetan kestenov med je gorak, a med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kisekastog okusa. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda, osobe koje ne vole previše slatko preferiraju kestenov ili lipin med, dok pravi gurmani preferiraju sve vrste kvalitetnih medova jer je bezbroj razlika u mirisu, boji i okusu. Tako livadni med ima drugačiji okus u različita godišnja doba (proljetna i ljetna livada), u različitim područjima (nizinska i gorska livada), različitim lokalitetima npr. lička livada, panonska livada itd. Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.

Med ima odlična kozmetička svojstva jer se odlikuje izvanrednom prolaznošću kroz kožu hraneći tako mišićne slojeve glikogenom koji usporava starenje kože. Zbog bolje ishranjenosti potkožno mišičje dobiva bolji tonus, a zahvaljujući ugljikohidratima, mineralima, vitaminima i kiselinama od kojih se sastoji, med kožu njeguje, vlaži i pomaže joj da zadrži vlastitu vlagu te tako sprječava prerano starenje i pojavu bora, štiti kožu od gljivica i bakterija, ublažava upalne procese, štiti od slobodnih radikala i na kraju hrani kožu. Med se preporučuje kod opekotina, rana, ekcema, dekubitusa, herpesa, psorijaze hiperkeratoze i atrofije kože.

Propolis je mješavina smolastih sastojaka (pupoljaka ili kore drveća) koji se luče tijekom proljeća i ljeta; što znači da je zajednički proizvod biljaka i pčela. Sadrži preko 300 različitih sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Propolis posjeduje široki spektar aktivnosti: kao snažan antioksidans učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, u stomatologiji se koristi  kao sredstvo u prevenciji ili pomoć pri liječenju paradentoze; te  za jačanje zubnog mesa, a novija istraživanja govore da ima i antikancerogeni učinak.

Pelud nije pčelinji proizvod, već su to muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele i pohranjuju u saće kao izvor bjelančevina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojnih minerala (u tragovima).Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno ni u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludi, brojni enzimi i koenzimi važni za dobru probavu (čak 5000 enzima i koenzima). Povijesnih podataka o medincinskoj uporabi peludi je vro malo. U prošlosti pelud je rabljen kao sedativni tonik i afrodizijak. Od 1950. godine raste uporaba peludi u farmaceutskoj i drugoj industriji. Danas se stotine tona peludi koristi za razne namjene. Što je cvjetni prah interesantniji za uporabu, više je istraživanja i dokaza njegove učinkovitosti.

 Matična mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) mladih pčela radilica.Sirova „čista“ prirodna matična mliječ (koja je ujedno najbolja i najkvalitetnija za ljudski organizam) je bijele do bljedožućkaste boje, gusta i tekuća, karakteristična mirisa i kiselkastog, pomalo ljutog okusa. Matična mliječ, poznata i kao kraljica pčelinjih proizvoda je jedina poznata tvar koja prodire kroz ovojnicu nadbubrežne žlijezde i čisti je od toksina, kao i kroz ovojnicu mozga gdje regenerira stanice.

Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi. Prema nekim znanstvenim istraživanjima njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici  10-hidroksidec-2-enska kiselina (10 HDA), koja u prirodi postoji samo u matičnoj mliječi i nije ju moguće umjetno proizvesti. Matična mliječ je jedini prirodni izvor acetilkolina u čistom obliku. Matična mliječ utječe na proizvodnju kolagena u fibroblastima kože. Kolagen je vlaknasta bjelančevina izvanstaničnog matriksa i glavna bjelančevina vezivnog tkiva u ljudskom tijelu; oko 3-6 % cjelokupnih bjelančevina u tijelu čini kolagen i funkcionalna svojstva kože upravo ovise o cjelovitosti kolagena u dermi.

Pčelinji vosak od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, te je i danas gotovo nezaobilazni sastojak svakog prirodnog melema. Pčelinji vosak sadrži 4.096 IJ vitamina A i dosta vitamina F koji igraju važnu ulogu u sprječavanju nastanka ekcema i isušivanja kože.

dino cerić predavanje umag 2015 naslovnica

APITERAPIJA KAO POMOĆ PRI OZDRAVLJENJU

Dino Cerić, Umag, 20. studeni 2015.

U petak, 20. Listopada 2015. Udruga pčelara Bujštine ugostila je poznatog pčelarskog stručnjaka i apiterapeuta iz BiH gospodina Dinu Cerića koji je tom prigodom održao predavanje pod naslovom „Apiterapija kao pomoć pri ozdravljenju“. Predavanju je prisustvovalo pedesetak pčelara iz Istre i Slovenskog primorja, te velik broj građana Umaga, Novigrada i Buja. Slijedi kraći sažetak njegova predavanja koje je bilo podijeljeno prema vrsti pčelinjih proizvoda.

Med, taj čaroban dar prirode koji pčele u suradnji s biljkama proizvode na isti način više od 150 milijuna godina iznimno je vrijedan prehrambeni proizvod, ali i izuzetan učinak na ljudsko zdravlje. Med nam omogućava da popravimo brojne propuste u prehrani i povećamo hranjivu vrijednost proizvoda koje svakodnevno unosimo u organizam. Ljekovita svojstva meda povezuju se s visokim sadržajem glukoze (osim što je hranjiva povećava i zaštitnu funkciju jetre, jača tonus kardiovaskularnog sustava i otpornost organizma na infekcije), ali i svih drugih sastojaka korisnih za naš organizam, pa čak kad ih ima i u vrlo malim količinama poput vitamina, minerala i mikroelemenata, oni imaju bolju farmakološku aktivnost od sintetički proizvedenih preparata. Zbog svog složenog kemijskog sastava, med okrepljuje, djeluje umirujuće i ne šteti organizmu kao što to zna biti slučaj kod nekih farmaceutskih proizvoda. Pozitivnu ulogu u medicinskoj praksi med ima i zahvaljujući sposobnosti lagane apsorpcije: ne nadražuje sluzokožu probavnog sustava i brže prolazi kroz bubrege. Predavač citira prof. dr. Kolosaua iz Istambula koji tvrdi da redovno uzimanje meda u preporučenoj količini pomaže u liječenju žutice, pri probavnim smetnjama (ako se otopi u toploj vodi, stvara stolicu, a ako se otopi u hladnoj vodi, zaustavlja stolicu), kao što ima izvanredan učinak u rastu i tjelesnom razvoju djece. Predavač navodi i jedan primjer kako postupiti kod prehlade i angine:  ako med premažete preko zagrijanog platna i zavijete preko vrata i grla, bolovi u grlu odmah prestaju. Med pročišćava krv i poboljšava cirkulaciju, pomaže kod anemije i lupanja srca. Protiv nesanice i stresa najbolji je bagremov med, dok se za liječenje respiratornih organa i putova i jačanje imuniteta preporučuje kaduljin med. Kestenov med potiče rad crijeva, olakšava rad jetre i žuči, te štiti želučanu i crijevnu sluznicu, a lipov med pomaže kod prehlada, upali dišnih i probavnih organa, te nekih bubrežnih oboljenja. Livadni med povoljno utječe na sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija, posebice kod djece u razvoju i osoba starije dobi, a vrijeskov med je dobar za dišne putove, giht, te probleme s bubrezima i mokraćnim kanalima.

Pelud ili cvjetni prah nazivaju medicinskim čudom i super hranom, ističe predavač. Iako nije pčelinji proizvod, Dino Cerić je ovom istinskom daru prirode posvetio posebno predavanje prigodom pčelarskog sajma u Gudovcu (veljača 2015.), a i u današnjem je izlaganju dao naglasak na njegova ljekovita svojstva i primjenu u medicini. Pelud pomaže u kontroli tjelesne težine, jača imunitet, sprječava umor od fizičkog rada, povećava plodnost, sadrži antioksidacijska svojstva, poboljšava razvoj fetusa, regulira seksualno zdravlje, regulira probavu, smanjuje masnoće u krvi, pomaže kod upale jetre, popravlja krvnu sliku, sprječava probleme s prostatom, smanjuje nuspojave kemoterapije, pomaže u liječenju peludnih alergija, povećava broj leukocita, ima antibakterijski učinak, usporava starenje organizma, potiče apetit i rast kose. Predavač ističe da kod korištenja peludi nema kontraindikacija, ali preporučuje početi s malim dozama, rastopljen u vodi, mlijeku ili jogurtu i bar 6 sati nakon što je odležao u hladnjaku (maksimalno preporučeno stajanje je 16 sati, nakon čega počinje fermentacija). Doze za odrasle: 25 – 35 g dnevno; djeca do 6 godina starosti: 5 – 10 g dnevno; djeca 6 – 14 godina starosti: 15 – 20 g dnevno. Kod predoziranja mogući su znakovi: povraćanje, proljev i mučnina. Liječenje je simptomatsko, ali najčešće nije ni potrebno. Predavač naglašava da je pelud najbolje uzimati kod lokalnog pčelara zbog manjeg rizika od alergije na biljke koje nisu s područja obitavanja. I još jedna zanimljivost koju šira publika možda nije znala: američki astronauti upotrebljavaju pelud kao dodatak prehrani tijekom svojih putovanja po svemiru!

Propolis pčelama služi za dezinfekciju košnice, a ljudi ga koriste za liječenje rana, opeklina, upala grla i ždrijela. Pozitivan učinak je dokazan i na širenje žila, sniženje krvnog tlaka, lučenje žuči, liječenje kožnih bolesti, tegobe s prostatom. Propolis djeluje antivirusno, antibakterijski, anti fungicidno i lagano anestetski. U stomatologiji se koristi za liječenje bolesti zubnog mesa. Propolis djeluje kao stimulator imunološkog sustava. Zbog svojih antibiotskih svojstava djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju i epitelizaciju ozlijeđenog tkiva. Preventivno uzimanje propolisa ublažava tegobe gripe, viroza, raznih upalnih procesa ždrijela i usta. Zato ne treba čuditi da mnogi propolis zovu lijekom 21. stoljeća!  Pošto pčele najviše u svoje košnice nose propolis u proljeće i jesen, tada ga i pčelari trebaju prikupljati. Predavač nam je otkrio zanimljiv izum Carlosa Eduarda Conceicao iz Brazila koji je napravio jednostavan i praktičan sakupljač propolisa. U nastavku predavanja smo saznali kako propolis konzervirati i sačuvati. Propolis se najčešće koristi kao tinktura, otopljen u alkoholu, jer se tada najviše otopi. Predavač preporučuje uzimanje 30 %-tnog propolisa u dozi od 15 kapi dnevno za odraslu osobu. Potom je dao i recepte za pomoć pri liječenju prehlade, opekotina, psorijaze, čira na želucu,  dijabetesa, reume, žuljeva, postoperativnih rana, čak i kod opadanja kose. Dino Cerić kao profilirani pčelarski stručnjak i apiterapeut preporučuje dodavanje propolisa i u hranilice kao pomoćno sredstvo protiv nozemoze pčela.

dino cerić predavanje umag 2015.

Mumio – fosilizirani med, vosak, matična mliječ i propolis koje se može naći u sibirskim pećinama na visinama većim od 1500 m, gdje je stvaran tisućama godina, nazivaju još i planinske suze, kameno ulje ili gorski znoj. Mumio se pokazao djelotvornim u liječenju tegoba s čirom na želucu i dvanaesniku, kod tromboze, paradentoze i obnavljanju mišićnih, koštanih i živčanih tkiva i krvi.

Pčelinji vosak se koristi u raznim industrijskim granama, veoma je cijenjen u medicini, a nezamjenljiv je u kozmetici. Vosak čini kožu glatkom i elastičnom, te otpornijom na kožne bolesti. Vrlo je učinkovit u liječenju bakterijskih i virusnih bolesti nosa, grla i ždrijela. Ne izaziva alergije i korisno ga je žvakati. Žvakanje meda u saću odlično je za suzbijanje upalnih procesa u usnoj šupljini, kod astme, gripe, groznice, pa nam je predavač dao i par recepata za ove tegobe.

Pčelinji otrov je unikatna multikomponentna supstanca sastavljena od 18 biološki aktivnih tvari od kojih nekoliko njih nije moguće sintetizirati kemijskom metodom. Apitoksin se primjenjuje kao antireumatik, djeluje na ublažavanje boli, snižavanje krvnog tlaka, za smanjenje holesterola, štiti organizam od zaraznih bolesti, kod neuralgija te upala krvnih žila i proširenih vena. Predavač je spomenuo i niz drugih bolesti u čijem se liječenju može korstiti pčelinji otrov: artroza i artritis, išijas, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, cerebralna paraliza, psorijaza, astma, upala jajnika i jajovoda.

Matična mliječ je izlučevina mliječnih žlijezda pčela radilica kojom hrane ličinke i maticu. Od davnina se „kraljevski žele“, kako ga mnogi nazivaju, koristio za očuvanje mladosti i energije, ublažavanje uznemirenosti i nesanice, podizanje raspoloženja, izdržljivosti i pamćenja, za jačanje spolne moći, protiv steriliteta, impotencije i frigidnosti. Matična mliječ omogućava dulji umni rad, povećava apetit, normalizira razvoj i rast djece, ženama ublažava probleme prije i poslije menopauze. Posjeduje antibiotska svojstva koja djeluju protiv gram-pozitivnih bakterija: Esherichia coli, Salmonella, Proteus, Bacillus subtilis. Matična mliječ pomaže kod zacjeljivanja rana, astme, artritisa, ublažava probleme vezane sa srcem, jetrom i želucem, snižava kolesterol i triglicerid, sprječava nastajanje krvnih ugrušaka i povećava otpornost na virusne infekcije. Naš predavač je preporučio uzimenje matične mliječi 1 – 2 x dnevno, ujutro i poslije podne. Ne preporučuje uzimanje matične mliječi navečer jer matična mliječ budi energiju u organizmu, te može izazvati nesanicu. Na kraju upozorava da se matična mliječ se ne smije uzimati metalnom žlicom, jer metal uništava njezine vrijedne sastojke.

Predavač je nakon iznimno zanimljivog izlaganja koje je trajalo puna 2 sata, odgovarao na mnogobrojna pitanja iz publike. I na kraju savjet predavača svima koji nisu bili na predavanju: posjetite službenu Internetsku stranicu udruge: www.medino.com.ba na kojoj možete naći još mnogo zanimljivosti iz područja apiterapije, ali i recepata za određene bolesti i zdravstvene tegobe.

što je to apiterapija naslovnica najava predavanja

ŠTO JE TO – APITERAPIJA?

U posljednje vrijeme sve više na važnosti dobivaju razni oblici prirodne medicine, iz dana u dan raste broj konvencionalnih liječnika i zdravstvenih djelatnika koji predlažu svojim pacijentima i neku komplementarnu metodu očuvanja zdravlja.  Apiterapija – znanstvena disciplina koja se bavi primjenom pčelinjih proizvoda i proučavanjem njihovog učinka za zdravlje ljudi i životinja, te uporabom istih u preventivne svrhe i kao pomoćnih sredstava pri konvencionalnom liječenju – posljednjih godina apiterapija postaje sve uglednija i popularnija. Zašto?

Više je razloga tome: za razliku od brojnih farmaceutskih lijekova i pripravaka koje uzimamo, a imaju brojne dokazane nuspojave o štetnom djelovanju raznih supstanci na različite organske sustave), kod pčelinjih proizvoda  tijek je novih spoznaja suprotan: svakodnevno se doznaju nove mogućnosti preveniranja i liječenja tim prirodnim sredstvima. I dok zagovornici apiterapije navode i dokazuju prednosti meda, propolisa, matične mliječi, peludi i pčelinjeg otrova kao pomoć u liječenju mnogih bolesti i zdravstvenih tegoba, skepticima kao kontra-argumenti preostaju samo opasnosti od alergijske reakcije i anafilaktičkog šoka. Na žalost apiterapiju mnogi još uvijek svrstavaju u alternativne metode liječenja koje nisu utemeljene na znanstvenim spoznajama, niti su potkrijepljene istraživanjima (bioenergija, kristaloterapija, kromoterapija i dr.) što je posve pogrešno kao što se neupućenima i dalje čini da su konvencionalna i komplementarna medicina nepomirljive suprotnosti. Možda se po svom načinu potpore organizmu u pobjeđivanju bolesti i učincima apiterapija  još nije potvrdila svim kliničkim testovima, ali je ne treba zbog toga odbaciti, već s dužnim poštovanjem pratiti i nastaviti istraživati. Mnogi istaknuti stručnjaci i znanstvenici tvrde da je medicinu ne treba dijeliti, jer sve metode imaju isti cilj: poboljšanje zdravlja bolesnika. Medicina je jedna, samo je zdravstveni sustav još uvijek krut, a znanja liječnika za pojedina područja ponekad sužena, pa sve to koči cjelovit pristup pacijentu.  Zato je apiterapiju primjerenije uvrstiti u komplementarne (dopunske) metode liječenja u koje spadaju operativni zahvati, zračenje ili kemoterapija, a pacijentu dati pravo izbora. Dakako da pri tom odabiru treba biti veoma oprezan: prije svega treba biti dobro informiran o svim metodama, a potom u registru strukovne udruge potražiti terapeuta s kvalifikacijom i iskustvom. Prigodom prvog posjeta treba doznati i sve druge detalje u vezi terapije, te se uvjeriti u terapeutov osobni pristup liječenju. Sebe i terapeuta treba shvatiti kao tim, jer se samo na taj način može doći do cilja: poboljšanja općeg stanja, a potom će doći će i do smanjenja količine lijekova što je odlično i za pacijenta i za čitav zdravstveni sustav.   

Za uspješnu primjenu apiterapije važno je širenje znanja o učincima pčelinjih proizvoda. Kod nas je na nacionalnoj razini ovu ulogu preuzelo Hrvatsko apiterapijsko društvo, dok se u drugim državama u regiji promocijom apiterapije bave različite institucije ili kako je to npr. u susjednoj BiH – pojedinci. Bez obzira radi li se o dobro organiziranoj udruzi s jasno određenim ciljevima, etičkim kodeksom koji važi za sve članove i strategijom razvitka  ove djelatnosti na standardima struke i znanstvenim dokazima ili grupi entuzijasta koji žele popularizirati uporabu pčelinjih proizvoda među građanstvom putem različitih medija u nešto ležernijem tonu ili se radi o pojedincu koji je prepoznavši sve vrijednosti apiterapije i prakticirajući je na sebi i svojim bližnjima, uvidio i potrebu za širenjem svojih saznanja podjednako među medicinskim stručnjacima, farmakolozima i pučanstvom, nitko više ne može osporiti činjenicu da pčelinji proizvodi svojim biološkim, kemijskim i fizikalnim učincima pozitivno utiču na tijek liječenje mnogih bolesti i zdravstvenih tegoba pa je neophodno uključiti sve više stručnjaka uključiti u ovu još uvijek nedovoljno istraženu domenu i surađivati na domaćoj i međunarodnoj razini. Upravo zato je Udruga pčelara Bujštine pozvala istaknutog apiterapeuta iz BiH gospodina Dinu Cerića da održi stručno predavanje o dobrobitima meda, propolisa, peluda, matične mliječi i pčelinjeg otrova u svakodnevnoj prehrani, prevenciji i liječenju određenih bolesti. Kako mu rad na neurološkom odjelu bolnice u Zenici omogućava cjelovit pristup pacijentima i bolje razumijevanje njihovih tegoba i potreba, a s druge strane je i stručnjak za pčelarstvo i apiterapiju – gospodin Cerić objedinjuje u sebi svu komplementarnost ove znanosti s nutricionističkog i medicinskog stanovišta.  Predavanje pod naslovom „Apiterapija kao pomoć u ozdravljenju“ namjenjeno je građanstvu – koje još uvijek nije dovoljno upućeno u ovu tematiku, bez obzira o kojoj se životnoj dobi radi, ali i pčelarima – jer bez njihovog truda i zalaganja nema ni kvalitetnih pčelinjih proizvoda, pa posljedično ni apiterapije, posebice mladima koji tek trebaju početi prenositi poruke o prednostima pčelinjih proizvoda i širem građanstvu.  Pozivamo sve naše kolege pčelare iz Istarske i Primorsko-goranske županije, liječnike i zdravstvene djelatnike, farmaceute, veterinare i ostalo građanstvo da prisustvuju ovom izuzetno poticajnom predavanju nakon kojeg će predavač održati i posebne konzultacije za one kojima je pomoć najpotrebnija. Dobro došli u Umag na predavanje koje će vam izmjeniti pogled na prirodne metode liječenja bolesti i odgovoriti vam na pitanje: „Što je to – apiterapija?“

RADOVI NA PČELINJAKU U PROLJEĆE PREDAVANJE BUJE

RADOVI NA PČELINJAKU U PROLJEĆE

Predavanje Klavdija Babiča (potpresjednika OCD iz Kopra i terenskog savjetodavca JSSČ) u POU Buje, 13. travnja 2015.

PROLJETNI RAZVOJ LEGLA I SPREČAVANJE ROJIDBENOG NAGONA

Za proljetni razvoj pčelinje zajednice znakoviti su meteorološki uvjeti: više je sunčanih dana i sami dani su dulji, cvijeta prvo medonosno bilje, kreće unos nektara i peludi, pa je i aktivnosti pčela u košnici življa. Matica intenzivnije leže jaja, povećava se potrošnja hrane iz zalihe, kao i iz prirode. Ako je proljetna paša obilna, uslijedit će brzi razvoj čitave zajednice: reproduktivnost matice je na najvišem stupnju, pa je u košnici sve više mladih pčela. Pojačana gradnja trutovskog saća iznad mednih okvira je dokaz da je zajednica na vrhuncu svog razvoja, ali je to i predznak rojidbenog nagona. Kod radilica se u tom razdoblju javlja nagon za stvaranje zaliha, povećan unos peludi i nektara smanjuje prostor za leglo, pa više je pokrivenog nego otkrivenog legla i može doći do „blokade“ matice. Radilice mijenjaju svoj odnos prema matici: sve je rjeđe hrane, a ona nese manje jaja i postaje vitkija i lakša. Kako bi sprječili prirodno bujanje rojidbenog nagona, zajednici moramo dodati satne osnove i okvire građevnjake i na taj način zaposliti mlade pčele (starosti između 5 – 18 dana) sklone rojenju.

ROJENJE I RAZROJAVANJE

Zbog prenapučenosti u košnici otežan je prijenos matičnog feromona, pa ako iznad plodišta još nismo dodali drugi (odnosno treći) nastavak, sad je krajnje vrijeme za tu radnju kako bi sprječili rojenje kojem teže jake zajednice. Posljedica je gradnja više generacija matičnjaka na rubovima okvira i zajednica se dijeli na 2 dijela. Znakovi po kojima ćemo prepoznati zajednicu koja se sprema na rojenje su: pčele rjeđe idu na izlet, zadržavaju se na letu, s vremena na vrijeme se uzbude, ali se i brzo umire, ne unose nektar i pelud, niti grade saće. Kada pčele nisu više zadovoljne maticom, na rubovima saća izvlače više matičnjaka, prisile maticu da ih zaleže. U staroj košnici nova matica razori preostale matičnjake, za nekoliko dana se spari i počne zalijegati jaja. Stara matica čeka novu da počne sa zalijeganjem jaja, nakon čega bude izbačena van. Prije izlijetanja pčele se nasišu meda tako da imaju rezerve za nekoliko dana. Tek kad jedna polovina pčela napusti košnicu, za njima izlijeće stara matica. Najčešće se okupe na prvom obližnjem stablu u obliku grozda i to je prvi roj (prvenac). Roj ostaje na tom mjestu nekoliko sati i to vrijeme pčelar treba iskoristiti da ih „ulovi“ i strese u novu košnicu. Ako roj ipak „pobjegne“ tj. izvidnice nađu prikladno mjesto, u novom će domu pčele početi gradnju saća, a matica će početi zalijeganje jaja, no ako se to dešava kasno, pa ne bude dovoljno vremena za stvaranje zaliha za prezimljavanje, zajednice nemaju velike šanse da prežive. Osim ove tzv. „tihe izmjene matice“ moguće su i druge reakcije pčela unutar košnice: ako mlada matica ostane nesparena, radilice će uzgojiti tzv. „matice trutovnjače“ koje ne nesu oplođena jaja ili ako matica nestane, a u košnici nema mladog nepoklopljenog legla, doći će do pojave „lažnih matica“ ili ako matica nestane iznenada, pčele će uzgojiti novu tzv. „prisilnu maticu“ iz ličinke (1 – 3 dana starosti) koja je izvorno trebala postati radilica.

FEROMONI PČELINJE ZAJEDNICE

Feromoni su organski spojevi ili mješavine organskih spojeva koje omogućuju sporazumijevanje i orijentaciju pčela. Tipovi feromora se razlikuju prema žlijezdama koje ih proizvode i prema funkciji u zajednici. Neke su žlijezde razvijenije kod matica, a neke kod radilica. Neki feromoni služe kao signal za orijentaciju, neki kao alarm, a neki kao sredstvo za prepoznavanje matice. Feromoni tarzalnih žlijezda sprečavaju gradnju matičnjaka u prenapučenim košnicama. Feromoni Nasanovljeve žlijezde imaju veliku ulogu u procesu rojenja: ako pčele izgube kontakt s maticom, prve koje je pronađu počinju lučiti ovaj sekret, pa se roj brzo okupi oko matice. Feromoni legla olakšavaju pčelama hraniteljicama legla identifikaciju prema spolu i stadiju razvoja.

UZGOJ MATICA

U godišnjem ciklusu pčelinje zajednice uzgoj matica ima svoje značajno mjesto i taj se čin ne događa slučajno, već je predodređen specifičnim uvjetima unutar zajednice. Matica je neophodna zajednici i samo će u njenoj prisutnosti radilice funkcionirati kao integralni dio te zajednice. Kvaliteta matice određuje i kvalitetu čitave zajednice, pa je nužno obratiti posebnu pažnju pri izboru i uzgoju matice koja će biti majka slijedećoj generaciji matica. Tražene osobine pri tom izboru su: mirnoća, nagon za čišćenje, smanjen rojidbeni nagon, vitalnost i zdravlje (otpornost na varou), proizvodni potencijal, brzina proljetnog razvoja i čistoća pasmine.

KOMENTAR UZ PREDAVANJE: Otkako sam ušao u pčelarske vode, a tome ima 7 godina, s vremena na vrijeme čujem stari sintagmu: „100 pčelara – 101 način pčelarenja“. Postoje li između tehnoloških metoda drastične razlike ili su u pitanju tek nijanse koje pčelari vole predstavljati  kao svoje vlastite, originalne i u praksi najučinkovitije? Tijekom svih tih godina imao sam priliku slušati veliki broj predavanja vrsnih pčelarskih stručnjaka – teoretičara i raznih iskustava pčelara s dugogodišnjim stažom. Moram priznati da sam često bio zbunjen kontradiktornim informacijama koje sam kasnije provjeravao u polemici s kolegama iz udruge, a oni bi me još dodatno zbunili svojim varijacijama na istu temu. Primjetio sam da se dio pčelara koji nisu „uhvatili“ svaki detalj predavanja, ipak ustručavaju na glas tražiti odgovore i tako riješiti svoje nedoumice, jer se ne žele eksponirati u javnosti kao neke „neznalice“, ali zato ima na pretek svakakvih komentara u neformalnim „ćakulama“ nakon predavanja. Sve je to dokaz da našem pčelarstvu nedostaje jedinstven obrazovni sustav koji će na najkvalitetniji mogući način povezati akademsko znanje renomiranih domaćih i stranih stručnjaka i provjerena praktična tehnološka rješenja.

Mnogi mi zamjeraju što kao prvi uzor za obrazovanje pčelara uzimam naše zapadne susjede, no činjenica je da se u Sloveniji sve što ima veze s ovom gospodarskom granom ne prepušta slučajnosti, već se sustavno pomaže, što ne podrazumijeva samo formalnu potporu od strane nadležnih institucija, već i posve drugačiji pristup istom području interesa za čitavu državu, s naglaskom na obrazovanje članstva, mentorstvo, te edukaciju djece i omladine u ovoj domeni. Predavanja drže samo certificirani stručnjaci ovlašteni da predaju o temama po izboru na najvišoj razini, a ne po vlastitom nahođenju. Termini se određuju uoči sezone, a udruge su obvezne samo osigurati prostor za predavanja. Dakako na samim je pčelarima odluka hoće li prisustvovati i sudjelovati u raspravama ili će ostati doma i nastaviti raditi po svom. Vjerujte mi: nema napretka niti u jednoj struci bez oba uha otvorena na predavanjima, bila ona dobra ili loša, te kasnije otvorene diskusije! Zato i nisam previše iznenađen profesionalnošću našeg gosta – predavača Klavdija Babiča iz Gračišća kraj Kopra, jer ništa manje nisam ni očekivao od jednog predstavnika slovenske javne savjetodavne pčelarske službe, a uz to i potpredsjednika OCD (Obalnog čebelarskog društva) Koper (koje broji preko 100 članova). Ipak moram priznati da me više nego ugodno iznenadila jednostavnost izlaganja, širina znanja uz jasno prepoznavanje suštinskih pitanja, svima razumljiv rječnik i konkretni primjeri s vlastitog pčelinjaka uz argumente temeljene na bogatom iskustvu. Iako na predavanja o pčelarstvu u POU Buje dolazi tek trećina članova Udruge, nas 20-tak smo u ponedjeljak gotovo 2 sata naprosto „gutali“ sve izrečeno te večeri. Ovo ističem kako bih skrenuo pozornost onima koji uporno nalaze razloge za svoj nedolazak na predavanja da ipak u njima pokušam probuditi radoznalost i želju za učenjem jer bez toga nema napredovanja ni u struci ni u proizvodnji. Gospodina Babiča (kojem još jednom zahvaljujemo na gostovanju u Bujama u nadi da ćemo imati još koju prigodu slušati njegova predavanja), možete kontaktirati na 00386 041 825 680 ili na e-mail: klavdijo.babic@siol.net

konferencija med opatija

PETA NACIONALNA KONFERENCIJA O SIGURNOSTI I KAKVOĆI PČELINJIH PROIZVODA: “Više od proizvodnje”

Hotel „Opatija“, Opatija, 10. travnja 2015. godine

PROGRAM KONFERENCIJE:

Četvrtak, 09. travnja 2015.

18.00 – 19.30 PRIJAVE I REGISTRACIJA

Petak, 10. travnja 2014.

07:30 – 09.00 PRIJAVE I REGISTRACIJA

09.00 – 09.30 UVODNO OBRAĆANJE I POZDRAVI

Moderatori: Branko Vidmar , dipl.oec., doc.dr.sc. Dražen Lušić

09.30 – 10.00: „Uloga HPS-a u sustavu osiguranja sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda“ (predavanje drži predstavnik HPS-a)

10.00 – 10.30 Đuka Petrić, dipl. oec: „Metode upravljanja i unaprjeđenja rada pčelarske udruge“

10.30 – 11.00 Matija Bučar, prof: „Pčelinje paše suhih sub-mediteranskih travnjaka“

11.00 – 11.15 RASPRAVA

11.15 – 11.45 PAUZA

Moderatori: prof.dr.sc. Jasna Bošnir, prof.dr.sc. Sandra Pavičić Žeželj

11.45 – 12.15 doc.dr.sc. Josip Gugić: „Proizvodnja i potrošnja meda u Republici Hrvatskoj“

12.15 – 12.45 Svečnjak Lidija, mag.ing.agr: „Otkrivanje patvorenja pčelinjeg voska metodom infracrvene spektroskopije“

12.45 – 13.15 dr.sc. Lea Pollak: „Problematika označavanja pčelinjih proizvoda na tržištu RH“

13.15 – 13.30 RASPRAVA

13.30 – 15.00 PAUZA

Moderatori: Dario Frangen, prof., doc.dr.sc. Zvonimir Marijanović

15.00 – 15.30 dr.sc. Dario Lasić: „Novi analitički izazovi u potvrdi patvorina meda“

15.30 – 16.00 doc.dr.sc. Goran Mirjanić: „Kakvoća hrane za pčele – osnova uspješnog pčelarenja“

16.00 – 16.30 Goga Hegić, mag.ing.agr i Arnold Majoroš,, mr.sc.vet.med: „Api-fito kozmetika za životinje“

16.30 – 17.00 Nina Krnjak, dipl. ing. agr., dr. sc. Nataša Pintić Pukec, dr. sc. Maja Dražić: „

Rezultati analiza kvalitete meda za razdoblje od 2012. do 2014. godine“

17.00 – 17.20 RASPRAVA

17.20 – 17.50 ZAKLJUČCI KONFERENCIJE

1. naslov

mr sci.med. Merica Milavić Vujković, spec. med. psihologije:

PSIHIČKI STATUS MEDONOSNE PČELE

Proizvodi medonosne pčele imaju pozitivan efekat na psihičko zdravlje čoveka. Nije opštepoznata ali je dobro utvrđena činjenica da med ima pozitivan uticaj na neurone, stimuliše umne i fizičke sposobnosti, utiče na raspoloženje i poboljšava pamćenje. Med ima okrepljujuće dejstvo na nervne ćelije, popravlja njihovu ishranu i proces oksidacije i neutralizacije otrova, uz to održava i jonsku ravnotežu, što utiče na popravljanje funkcija nervnih ćelija. Sa druge strane, učenje je moguće poboljšati zahvaljujući pčelinjem otrovu, dok polen ima dragocene uticaje na koncentraciju i pamćenje (Stepanović i saradnici, 2012). Dakle, pčelinji proizvodi mogu biti od neverovatne pomoći psihičkim funkcijama čoveka, ali sa aspekta psihologije, podjednako zanimljivo je i pitanje ”psihičkih” funkcija kod pčela. Moguće je da ovo pitanje laicima deluje zbunjujuće, jer je među njima uvreženo mišljenje da psihologija kao nauka, a onda i psiha kao fenomen pripada i odnosi se isključivo na ljude. Definicija psihologije, međutim, govori o proučavanju psihičkog života ljudi i životinja, te je tako potpuno legitimno postaviti pitanje kojim se ovde bavimo, a odnosi se na inteligenciju, emocije, pamćenje i druge psihičke funkcije pčela.

2. učinak pčelinjih proizvoda na psihu

Nalaz i mišljenje psihologa

Apis mellifera/medonosna pčela, nađena pre oko 40 miliona godina u jugoistočnoj Aziji, verovatno potiče iz Afrike, odakle se širila prema Evropi i Aziji.  Svoju prvu društvenu zajednicu razvila je pre oko 30 miliona godina, i od tada živi skladno u porodici koja ravnopravno raspodeljuje poslove. Živi sa desetinama hiljada radilica, jednom maticom i nekoliko hiljada trutova. Sav rad u zajednici podređen je društvu i nesposobna je za samostalan život (Todorović i Todorović, 1983).

3. pčela medarica

Percepcija, koja predstavlja obaveštenost o pojedinačnim kvalitetima okoline i nas samih preko receptora i puteva za senzitivne i senzorne draži, kod pčele je zasnovana na velikom broju čula, koja su većinom smeštena na glavi. Čulo vida pčela deluje kao da je zasnovano na dva velika oka, međutim to nije sasvim tačno. Naime, oko pčele je mozaik stvoren od oko 5500 šestougaonih očiju (Lehrer, 1988). Uz to, na temenu postoje još tri pojedinačna oka koja najverovatnije služe razlikovanju svetlosti i tame i pomažu u orijentaciji. Pomoću svog čula vida pčele su u stanju da opažaju i boje, UV  i polarizovanu svetlost, pokret, veličine i udaljenost objekata. Između složenih očiju nalaze se antene, koje su višečulni organ na kom se nalaze receptori čula mirisa, čula dodira, ukusa, sluha, termoreceptori, čula za određivanje koncentracije ugljen-dioksida u vazduhu (detektuju razliku od 1% u koncentraciji ovog gasa u košnici), pčelin brzinometar i senzori za vlagu u vazduhu, koji otkrivaju razliku od 5% vlage u vazduhu (Terzin, 2010). Čulo mirisa pčele zasniva se na pločastim senzorima elipsastog oblika kojih ima oko 3000 na jednoj anteni radilice. Slično je čulu mirisa čoveka, s tim što je 10 do 100 puta osetljivije na mirise cveća i voska (Winston, 1987). Ovo čulo je trodimenzionalno i kada se informacije povežu sa mozgom pčela može da stvori mirisnu ”sliku” (Lindauer i Martin, 1963).

4. APIS MELLIFERA

Čulo sluha pčele, koje se nalazi na antenama, zasniva se na oscilacijama molekula u vazduhu a detektori su dlačice, te je slično čulu dodira. Ovim čulom opažaju zvuke koji se prostiru kroz vazduh, čuju samo na razdaljini od nekoliko santimetara i registruje samo određene frekvencije (Terzin, 2010). Međutim, pčela na nogama ima još jedan organ zadužen za sluh kojim registuje zvuk koji se prostire kroz saće. Senzori na dodir se nalaze svuda po telu, ali su najosetljiviji na antenama i usnom aparatu (Snodgrass, 1965). Interesantno je i magnetno čulo pčele kojim oseća magnetno polje Zemlje. Pčela poseduje i sposobnost za precizno određivanje doba dana, što je posledica posedovanja unutrašnjeg časovnika ili čula protoka vremena. Ono nije bukvalno senzorni aparat ali je od životnog značaja za pčelu jer pomaže određivanju vremena kada se otvara cveće na kojim livadama. Čulo temperature pčela registruje kako temperaturu tela same pčele tako i temperaturu u košnici, pa u skladu sa tim reaguje na pregrevanje ili hlađenje (Terzin, 2010). Ovaj termometar je neverovatno precizan i registruje razliku od 0.250C (Heran, 1952). Čulo ukusa pčele je slično čovečijem i nalazi se na vrhu surlice, stopalima i antenama,  a stanju je da razlikuje slano, slatko, gorko i kiselo. Još jedno neobično, moglo bi se reći, čulo je brzinometar, odnosno Džonstonov organ u zglobu antene koji putem krivljenja antene meri brzinu letenja. Čulo ravnoteže daje pčeli sposobnost da uvek orijentiše svoje telo u prostoru tako da su joj leđa uvek okrenuta na gore, a noge na dole, bez čega se ne bi mogla uopšte kretati (Terzin, 2010).

5. oči pčele

Zahvajujući svom senzornom aparatu koji obiluje različitim čulima, od kojih smo neke spomenuli, dok druge ni nauka još nije adekvatno ispitala, pčela poseduje još jednu važnu psihičku funkciju, funkciju pažnje. Pažnja je sposobnost usredsređivanja psihičke aktivnosti na određene sadržaje, predstavlja osnovnu psihičku aktivnost koja omogućava efikasnost svih dugih psihičkih funkcija. Upravo veliki broj čula pčele pomaže održavanje i premeštanje pažnje na objekte od značaja: ostatak pčelinjeg društva, izvori polena i nektara, topološke karakteristike terena itd. Brojni su pokazatelji preciznosti i vigilnosti pčelinje pažnje (tokom orijentacionih letova menjaju uglove doleta i lete sporije kako bi što bolje zapazile detalje terena i naučile okolinu iz različitih perspektiva).

6. anatomija pčele medarice

Pamćenje je psihička funkcija koja nam omogućava da ono što smo nekad opazili, doživeli, osetili jednom ponovo dovedemo u svest. Kao takva, funkcija pamćenja je veoma bitna za pčelu. Ona uči i pamti tokom svog detinjstva, baš kao i čovek, a ono što u tom periodu nauči ima psihološki uticaj na nju tokom celog života. Tako ako se mlada pčela, koja ne izlazi iz košnice, izlaže mirisu određenog cveća ona će u zrelom dobu birati upravo one ciljeve koji tako mirišu (Sandoz i ostali, 2000). Još jedan dokaz za odlično pamćenje pčele je sposobnost povezivanja mirisa sa mestom na kom je taj miris ranije osetila. Naime, kada u košnici oseti poznati miris cveća ona odlazi na staro mesto da sakuplja nektar. Fantastično pamćenje pčele je sasvim slučajno otkriveno i to tako što je sprovođen eksperiment o jeziku pčela (Fon Frišov student) od 24. oktobra do 1. novembra 1957. godine. Pčele su letele na hranilicu i po povratku u košnicu plesale, međutim zahladnelo je i košnica je prenesena u zatvoreni prostor. Nakon mesec i po dana, kada su pčele nahranjene zaslađenom vodom, neke pčele su plesale po sećanju iz perioda pre preseljenja, pokazujući da su u stanju da u sećanju zadrže lokaciju hrane tj. položaj Sunca i do mesec i po dana, ukoliko nisu izložene novim iskustvima (Frisch, 1968). Zanimljivo je i da pčela ima razdvojeno kratkoročno i dugoročno pamćenje, kao i sisari. Ako se tek dresirana pčela izloži različitim vrstama šoka, kratkoročna memorija se gubi, zato što nema dovoljno vremena da se pamćenje konsoliduje. Ukoliko se pre šoka ostavi dovoljno vremena za konsolidaciju, pčele će i dalje na pojavu stimulusa asociranog sa nagradom ispružiti surlicu očekujući nagradu (Erber, 1976). Neki ekspermenti ukazuju da pčela pamte slike u niskoj rezoluciji (Gould, 1985). Verovatno je da se sećaju oblika cvetova i rasporeda šara na njima. Pčela pamte u kom smeru u odnosu na Zemljino magnetno polje tj. strane sveta je prethodna košnica bila postavljena i novu košnicu grade u istom smeru. Takva orijentacija se održava kroz nekoliko generacija (Frisch, 1974).

7. medonosna pčela

Usvajanje novih informacija, odnosno učenje je još jedna od sposobnosti koja je kod pčela dobro razvijena. Ona je čak sposobna da uči kao pas, što je dokazano u eksperimentu sličnom Pavlovljevom. Pčeli je izlagan miris koji nema veze sa hranom a pratilo ga je hranjenje zaslađenom vodom. Nakon nekoliko ponavljanja, pčela je počela da pruža surlu čim bi osetila miris na koji se uslovila, očekujući hranu (Papaj i Lewis, 1993). Ovo je dokaz da pčele mogu učiti klasičnim uslovljavanje, oblikom učenja kojim se služi i čovek. I još po nečemu je pčela slična sisarima. Naime, ona veliki deo svog vremena posvećuje učenju i usavršavanju. Tako je sposobnost asocijativnog učenja kod mladih pčela slabija od sposobnosti starijih pčela. Sposobnost da uče pčele dobijaju tek posle šestog dana života, a efikasnost u učenju se povećava nakon desetog dana. One pčele koje odrastaju u košnici mentalno kasnije sazrevaju, jer slilčno čoveku, njihov mozak nije sposoban za učenje neposredno posle rođenja, odnosno u ranom detinjstvu (Ray i Ferneyhough, 1997). Interesentano je da opet kao kod čoveka, sposobnost učenja sa starenjem opada. O učenju pčele možemo saznati nešto i iz njihovih “letova memorisanja” putem kojih samoinicijativno uči orijentire i topološke karakteristike lokacije, koje će joj pomoći da je ponovo pronađe. Ukoliko je okruženje komplikovano, sadrži mnogo detalja, trebaće joj više vremena za učenje. Odluka koliko će biti istrajna u učenju zavisi i od veličine nagrade. Kada je na hranilici veća koncentracija šećera pčela će više vremena potrošite ućeči karateristike te lokacije, bez obzira na kompleksnot okruženja (Wei i ostali, 2002.g.). O sposobnosti asocijativnog učenja govori eksperiment o povezivanju boje i mirisa. Pčele su u stanju da povežu miris limuna ili mangoa iz prve komore sa plavom ili žutom bojom ulaza u komoru u kojoj ih je čekala hrana. Ukoliko bi u prvoj komori osetile miris mangoa hrana ih je čekala u komori sa žutim ulazom, a ukoliko bi osetile miris limuna hrana ih je čekala u komori sa plavim ulazom. Posle jednog dana obuke, većinom su ulazile u komore sa hranom. Kako bi se isključila mogućnost da pčele povezuju mesta a ne boje, boje na ulazu su se smenjivale. Pokazale su i sposobnost za obrnuto učenje tj umele su da biraju miris posle izlaganja određenoj boji (Srinivasan i ostali, 1998). Rezultati istraživanja pokazuju da sakupljačice razlikuju i odvojeno pamte različite busene cveća na jednoj lokaciji. Ukoliko se dresiraju da na jednoj lokaciji dobijaju nagradu na dve različite hranilice, podjednako će birati obe. Kada se doda treća hranilica, koja predstavlja kombinaciju prve dve, pčela će birati stare hranilice pokazujući da ih se seća kao odvojene entitete (Cheng, 1998).

8. RADILICA ANATOMIJA

Dugo se već zna da pčele, koje su otkrile novi izvor hrane, po povratku u košnicu objasne svojim sestrama gde da odu. One plesom saopštavaju koordinate cilja u odnosu na košnicu i u odnosu na položaj Sunca. Povezujući te tri tačke (hrana, košnica, Sunce) i pomoću ugla koji te tri tačke zatvaraju  plesačica može da objasni udaljenost i smer u kome se nalazi hrana u odnosu na košnicu. Postoji dosta različitih plesova, a ovde ćemo se osvrnuti samo na nekoliko, sa stanovišta psihičkih funkcija, najznačajnijih plesova. Repni ples primenjuju za rastojanja veća od 50 metara. Kružni ples se primenjuje za rastojanja manja od 50 metara i u njemu učestvuju i posmatračice. Dužina i živost plesa, i u repnom i u kružnom plesu, proporcionalni su kvalitetu izvora hrane. Srpasti ples je prelaz između između kružnog i repnog plesa. Pčele plešu na ovaj način kada je udaljenost izvora hrane na granici pa ne mogu da se odluče ni za jedan od dva gorepomenuta plesa. Ovaj ples je specifičan i po tome što sadrži informaciju o položaju cilja. Uvodni ples se izvodi u dve prilike. Ako je udaljenost hrane izuzetno mala, manja od 2 metra od košnice, ili po povratku sa prvog razgledanja novih izvora hrane. Pčele uglavnom ne prenose informacije nakon prvog razgledanja, jer bi bilo neodgovorno slati sakupljačice na neproverenu lokaciju. Međutim ukoliko je pčela izuzetno „zadovoljna“ novootkrivenim izvorom hrane ona pleše uvodni ples najavljujući time da će uskoro uslediti pravi repni ili kružni ples. Ovaj ples je zanimljiv zato što sadrži orijentacionu komponentu, tj ukazuje samo na smer hrane. Higijenskim plesom ili plesom doterivanja, koji počinje nakon što je pčela završila sa pravim čišćenjem, ona prenosi poruku pčelama higijeničarkama koji deo tela ne može da dosegne i sama očisti. Nesumnjivo je dakle da pčele međusobno komuniciraju. Pitanje je, međutim, da li je pčelinji jezik signal ili je zaista jezik, tj da li se komunikacija pčela uklapa u parametre jezičnosti koji važe za ljudski jezik. Pčelinji ples sadrži veći broj jasno definisanih apstraktnih simbola (npr. vertikalno saće je projekcija horizontalnog dvodimenzionalnog prostora). Sve pčele iste vrste ili podvrste upotrebljavaju iste simbole podrazumevajući isto značenje. Neki od tih simbola su ikonički (npr. trešenje stomakom u momentu prolaska kroz sredinu osmice odnosi se na smer u kome je hrana), a neki su arbitrarni (npr. azimut Sunca uvek je vertikalno gore na saću, bez obzira na njegov stvarni položaj). Komunikacija je dvosmerna, svaka sakupljačica se podjednako dobro snalazi i u ulozi plesačice i u ulozi posmatračice. Pčele su u stanju da u košnici „govore“ o objektima koji su i kilometrima udaljeni tj njihovu komunikaciju karakteriše izmeštenost. Iako može da pleše i izvan košnice (što čini u vreme rojenja), preciznost je tada narušena jer joj nedostaju saće i odgovarajuća publika. Produktivnost pčelinje komunikacije je ograničena, budući da se odnosi samo na opisivanje prostora i pozicija. Međutim to je ono što je za nihovo funkcionisanje i najbitnije. Pčele koriste i kombinuju simbole u zavisnosti od konteksta trenutnih potreba društva i pratećih informacija koje plesačica saopštava. Ovu komunikaciju karakteriše i promenljivost, tj pčele razčličitih rasa koriste simbole sa različitim značenjem (npr. različito tumače distancu koju putem plesa saopštavaju). Na osnovu do sada rečenog možemo zaključiti da komunikacija pčela jeste pravi jezik. To jezičko ponašanje je kod pčela nepromenljivo i genetički utisnuto. One ne uče jezik, već sazrevaju za njegovu primenu i nisu sposobna da ga izmisle. Samo poreklo tog jezika do danas je velika misterija (Terzin, 2010).

9. pčela sakupljačica

Mišljenje je visoko diferencirana psihička funkcija odražavanja opšteg u predmetima i pojavama, njihove suštine i njihovog odnosa, u funkciji posrednog ili neposrednog udovoljavanja biološkim, psihičkim i socijalnim potrebama. Na sposobnost razmišljanja kod pčela ukazuje njihovo ponašanje kada su suočene sa situacijom koja prevazilazi njihove mentalne kapacitete.  Naime ukoliko su suočene sa zahtevima koje ne razumeju, one tada kao i kičmenjaci, odustaju od razmišljanja te prelaze ili na urođeno ponašanje ili nasumično biraju odgovor (Mazokhin Porshniakov i ostali, 1979). Tako ako se mlada pčela, koja ne izlazi iz košnice, izlaže mirisu određenog cveća ona će u zrelom dobu birati upravo one ciljeve koji tako mirišu.

Kada je utvrđeno da pčele mogu da razmišljaju postavilo se pitanje i njihove inteligencije. Inteligencija se definiše kao sposobnost iznalaženja najadekvatnijih odgovora na nove konkretne zadatke, uviđanje karaktera i strukture zadataka i razmatranje najefikasnijeg među mogućim putevima za rešavanje. Kod pčela se manifestuje ukoliko proučavamo njihovu reakciju na boje, mirise i oblike. Pčele prepoznaju šta se od njih traži, mogu asocijativno da povežu sa nagradom bilo šta, mogu čak da broje za nagradu. U eksperimentu Čena i sardanika (Chen i saradnici, 2003) pčelama je nuđen izbor između simbola koji su razlikovali po tome da li su kontinuirani ili imaju rupu u sebi (ako nema rupu to odgovara broju 0, jedna rupa broju 1, dve rupe broju 2, četiri rupe broju 4). Rezultati su pokazali da pčela razlikuje pojam broja, tj ukoliko je nagrada nuđena za prisustvo jedne rupe one su tu osobinu prepoznavale i razlikovale, bez obzira na oblik predmeta i oblik rupe. O sposobnosti brojenja govori i eksperiment Čitke i saradnika, koji su proučavajući uticaj topoloških orijentira na let, hranu postavili kod trećeg po redu orijentira i kada su smanjili razdaljinu tri orijentira i postavili ih bliže košnici pčele su se zaustavljale baš kod trećeg orijentira kod koga je ranije bila hrana (Chittka, 1995). Na taj način utvrđeno je da pčele umeju da broje barem do tri. Još jedan dokaz o inteligenciji pčela proističe iz načina odabira lokacije za novi dom. Nakon što izviđači posete određenu lokaciju, plesom iznose predlog ostatku roja koji donosi konačnu jednoglasnu odluku bez fizičkog uvida u predlog, što znači da imaju sposobnost apstraktnog zaključivanja (Terzin, 2010).

10. ples pčela

Pčele su nesumnjivo inteligentne ali verovatno nisu razumne. Svest predstavlja celinu trenutnog duševnog života. Uključuje realnu prisnost doživljavanja, razdavanje subjekta – objekta i saznanje svesti o samom sebi. Kod životinja identifikuje na osnovu nekoliko pokazatelja: sposobnost imitiranja, upotreba oruđa, prepoznavanje sebe u ogledalu i sposobnost logičkog povezivanja pojmova (Boysen i Himes, 1999). Međutim naučnici nisu razmatrali sposobnost upotrebe apstraktnih simbola u komunikaciji, što je validan pokazatelj ljudske svesti, ali nije poznato da postoji kod bilo koje vrste životinja, osim kod pčela. Pčele upotrebljavaju apstraktne simbole, koje nisu same dizajnirale, niti su im same pridružile bilo arbitrarno bilo ikonično značenje. Tako je po nekim parametrima pčela svesnija od recimo šimpanze (korišćenje jezika simbola), a po drugim šipmanza neuporedivo svesnija od pčele (prepoznavanje sebe u ogledalu, logičko povezivanje pojmova). Za mnoge procese unutar pčelinjeg društva koji izgledaju inteligentno (npr. kada u zavisnoti od datih poreba tog roja, izviđačice odlučuju da li tražiti cvetne livade ili senovita mesta kao pogodnu lokaciju za novi dom) dokazano je da nisu vođeni razumom, već samoorganizujućim kompletom prostih pravila. (Terzin, 2010). Međutim dokaze o postojanju svesti možemo naći među dokumentovanim poremećajima svesti. Iako može zvučati neverovatno i kod pčela možemo naići na problem alkoholizma. Privučene slatkim sirupom u sokovima nekih vrsta drveća koji fermentiše, pčele uz šećer konzumiraju i alkohol. Akutne posledice alkoholizma identične su posledicama koje alkohol proizvodi i na naš nervni sistem. Pijana pčela krivudavo leti nazad u košnicu, često se sudarajući sa rastinjem, ima problema sa koordinacijom pokreta, oslabljenim vidom i usporenim refleksima, a ukoliko pored svih ovih teškoća ipak uspe da stigne do košnice može se desiti da promaši sletnu pistu (Terzin, 2010).

Nagoni predstavljaju urođene potrebe organizma, koje se zadovoljavaju na način nezavistan od iskustva jedinke, prema nenaučenim, mahom složenim obrascima ponašanja. Kada govorimo o pčeli valja imatu na umu da je ona društveno biće, nesposobna za samostalan život. Celokupno njeno funkcionisanje podređeno je nagonu za održanjem vrste i socijalnim nagonima.  Način komunikacije tj jezik koji pčele koriste i održavanje higijene u košnici predstavljaju urođene, nepromenljive oblike ponašanja, koji  su upravo u funkciji održanja poretka u košnici, obezbeđivanja hrane i samim tim održanja vrste. Još jedan primer možemo uočiti prilikom „selidbe“ tj rojenja. Bezmatični roj se udaljava do 75 metara od košnice i ukoliko mu se matica u roku od 3 do 8 minuta une pridružu vraća se u košnicu. Bez matice roj bi bio osuđen na propast, ne bi bilo potomstva koje bi zamenilo staru generaciju radilica. Pčele ne znaju da im je matica neophodna, već reaguju na odsustvo matičnog feromona, što je urođena karakteristika pčela kao vrste. Nezadovoljenje nagonskih potreba uvek izaziva osećanje unutrašnje napetosti i nezadovoljstva, dok je njihovo zadovoljenje praćeno prijatnošću. Da li možemo reći da pčele osećaju? Emocije možemo definisati kao specifičan, subjektivan način doživljavanja stvarnosti, okoline i nas samih. Kada se odnose neposredno na nas same najčešće odražavaju difuznu nelagodnost vezanu za doživljaj toplote, zime, stanje opuštenosti, zadovoljstva, napetosti, koja su vezana upravo za (ne)zavodoljenje nagonskih potreba. Posmatrajući ponašanje pčela znamo da one osećaju toplotu i hladnoću. Trude se da u košnici održe optimalnu temperaturu  (od 35° do 19° zavisi da li je leglo u košnici ili ne). Tokom zimskog perioda one utopljavaju leglo svojim telima, svaka pčela se ponaša kao minijaturni grejač koji daje svoj doprinos regulaciji temperature legla (Tezin, 2010). Još jedan dokaz o postojanju emocija kod pčela jeste i njihovo ispoljavanje nezadovoljstva kada ne dobiju stimulus na koji su navikli. Ako se pčela nakon hranjena 20-procentnim rastvorom šećera prebaci na 40-procentni rastvor, brzo se navikava na novu ishranu vidno zadovoljna. Međutim, ako se pčelama koje se hrane 40-procentnim rastvorom ponudi 20-procentni rastvor šećera, one će se hraniti isprekidano, sa dosta odustajanja, vidno nezadovoljne novonastalom situacijom (Bitterman, 1976). Zaključujemo da pčele umeju da upoređuju različita iskustva i da donose sud o kvalitetu trenutnog iskustava u odnosu na prethodno (Terzin, 2010).

Volja je svesno angažovanje, usmeravanje psihičke i motorne energije i aktivnosti u određenom pravcu. To je proces koji ima određeni tok i faze kroz koje prolazi, a to su: javljanje pobuda odnosno pojava motivacije, zatim doživljaji, odluke i planiranje izvođenja i na kraju izvršenje obadranog motiva i stvorene odluke. Na osnovu svega što smo do sada rekli o psihičkom statusu pčele jasno je da možemo uočiti većinu ovih faza. Pokazaćemo to na primeru „selidbe“ pčela. Kada se usled prenaseljenosti košnice javi  potreba za novim domom, deo koji napušta košnicu usmerava svoju psihičku i motornu energiju ka traženju pogodne lokcije. Izviđači planski tragaju za skrovitim i senovitim mestima,  prilagođavajući pravac leta i uglove doleta, kako bi što bolje opazili karakteristike lokacije. Te informacije zatim plesom prenose ostatku roja, koji se opredeli za jedan od ponuđenih predloga. Donetu odluku sprovode u delo i pristupaju izgradnji nove košnice.

11. pčelinja zajednica

Zaključak

Na osnovu psihološke eksploracije mišljenja sam da je domaća medonosna pčela (Apis mellifera) svesna, orjentisana u prostoru i vremenu , kao i prema drugim pčelama. Funkcionalna, zdrava, iznadprosečno inteligentna. Zahvaljujući svom senzornom aparatu koji obiluje različitim čulima, ona uči i pamti tokom celog života,  iako sa starošću pamćenje slabi ,  a ono što u detinjstvu nauči ima psihološki uticaj na nju tokom celog života. Ume da upoređuje različita iskustva i da donese sud o kvalitetu trenutnog u odnosu na prethodno iskustvo. Jezičke sposobnosti su joj dobro razvijene, uključujući sposobnost korištenja, mada ne i formiranja simbola. Komunikacija savršena tako da isključuje dezinformacije. Emotivni život konstriktivan, dominira osećanje  ugodnosti/neugodnosti, ali i sklonost samožrtvovanju kao kamikaze. Uprkos brojnim sposobnostima, nije sposobna za samostalni život, jer je celokupno njeno funkcionisanje podređeno nagonu za održanjem vrste i socijalnim nagonima.

PATVORENJE 2

Patvorenje pčelinjeg voska i aktualna situacija na tržištu satnih osnova

Predavanje održano u Pazinu 28. veljače 2015. u okviru manifestacije „Dani meda“

Predavač: Lidija Svečnjak, mag.ing.agr. sa Zavoda za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Pčelinji je vosak proizvod složenog kemijskog sastava koji sadrži preko 300 različitih sastojaka. Glavninu čine esteri viših masnih kiselina (67%), ugljikovodici (14%) i slobodne kiseline (13 %). Mlade pčele radilice proizvode vosak u voštanim žlijezdama koje su u pčela u potpunosti razvijene od 12. – 18. Dana. Za vrijeme intezivne izgradnje saća pčelama su za proizvodnju i lučenje velikih količinavoska neophodni ugljikohidrati (gluktoza, fruktoza, saharoza iz nektara) te bjelančevine kojima je bogata pelud. Pčelama je vosak potreban kao građevni materijal za saće, no njegova je uloga u pčelinjoj zajednici znatno složenije prirode te pojedine komponente pčelinjeg voska služe kao socijalni kemijski signali. Pčelinji vosak ima široku primjenu u različitim područjima ljudske djelatnosti (kozmetička, farmaceutska i prehrambena industrija), ali se glavnina proizvedenog pčelinjeg voska prerađuje u satne osnove koje se dalje koriste u tehnologiji pčelarenja. Zbog potražnje, nedostatnih količina na tržištu i relativno visoke cijene, pčelinji je vosak često meta patvorenja. Stoga danas na tržištu postoji već preko 15 supstanci različitog podrijetla kojima se patvori pčelinji vosak. Među njima na tržištu satnih osnova kao patvorina je najzastupljeniji parafin. Fizikalno-kemijske odlike parafina, njegova niska cijena i dostupnost na tržištu značajke su koje ovu supstancu čine „najpogodnijom“ patvorinom.

Iako je patvorenje pčelinjeg voska dugo prisutan i rastući problem u svijetu, te je jedno od temeljnih pitanja kontrole njegove kakvoće, još uvijek ne postoje međunarodno standardizirane analitičke metode za rutinsku kontrolu njegove autentičnosti. Postoje analitičke metode koje se danas uobičajeno koriste u istraživačke, a predlaže ih IHC – Međunarodna komisija za med definiraju kriterije sastava za rutinsko testiranje. Ti se kriteriji temelje na utvrđivanju klasičnih fizikalno-kemijskih pramaetara pčelinjeg voska (određivanje kiselinskog, esterskog, saponifikacijskog i jodnog broja, omjera estera i kiselina, točke tališta, udjela vode i dr.) koji se provode u skladu s EU farmakopejom. Međutim istraživanjima je dokazano da postoje brojna odstupanja u rezultatima ovih analiza, jer temperature iznad 100*C (kojima je svakako izložen pčelinji vosak prilikom postupka sterilizacije u proizvodnom procesu izrade satnih osnova) mijenjaju vrijednosti ovih parametara. Zbog toga određivanje navedenih fizikalno-kemijskih svojstava ustvari može poslužiti samo kao naznaka ili sumnja na patvorenje, ali ne daje potvrdu o tome. Utvrđeno je da metoda plinske kromatografije daje obećavajuće rezultate temeljem određivanja specifičnih kemijskih profila isparljivih spojeva u čistom pčelinjem vosku. Navedene metode još nisu zadovoljile kriterije analitičke prikladnosti i pouzdanosti za rutinsku kontrolu, a zahtjevne su i s analitičkog gledišta. Kao specifični ciljevi IHC se navode poboljšanje i pronalaženje novih metoda za analizu pčelinjih proizvoda.

PATVORENJE 3

Ciljevi našeg istraživanja bili su usmjereni k uspostavljanju prikladne metode za rutinsku kontrolu kakvoće pčelinjeg voska. U nizu suvremenih kromatografskih i spektroskopskih analitičkih metoda, metoda infracrvene spetroskopije pokazala se izuzetno pouzdanom, preciznom i brzom pa pruža veliki potencijal za rutinsku kontrolu. Studija izvodljivosti provedena 2013. godine pokazala je kako se tom metodom može detektirati prisutnost 4 najčešće korištene patvorine, parafina mikrokristalnog voska, loja i stearinske kiseline uz zadovoljavajuće granice detekcije 5%. IR spetroskopija pruža informacije o ukupnom kemijskom sastavu uzorka. Temelji se na interakciji između uzorka i infracrvenog zračenja koje uzrokuje gibanje molekula u uzorku, a sama tehnika mjeri zračenje koje je uzorak pritom apsorbirao. Apsorbiranjem infracrvenog zračenja pobuđuju se molekulske vibracije u uzorku, a molekule mogu vibrirati točno određenim amplitudama. IR spektar uzorka tako predstavlja jedinstveni kemijski profil s istaknutim područjem „otiska prsta“ koji se razlikuje od svih drugih uzoraka. Na tome se temelji i detekcija patvorina u vosku.

PATVORENJE 4

U okviru projekta „Utjecaj epidemiologije bolesti i vanjskih čimbenika na biološko-uzgojno stanje pčelinjih zajednica 2014.“ pod vodstvom  Veterinarskog fakulteta, Agronomskog fakulteta i Instituta Ruđer Bošković provedeno je istraživanje s ciljem otkrivanja prisutnosti i utvrđivanja udjela najučestalijih patvorina u pčelinjem vosku metodom FTIR spektroskopije. Navedena tehnika je primjenjena za analizu satnih osnova prikupljenih s domaćeg tržišta. S obzirom da onečišćenje parafinom predstavlja najveći izazov razradili smo metodu upravo na toj supstanci s ciljem dovođenja tehnike do razine primjenjivosti za rutinsku kontrolu. Kako bi se formirala baza referentnih uzoraka, prikupljenisu uzorci djevičanskog pčelinjeg voska iz košnica na testnim pčelinjacima i uzorci odabranih patvorina. Pripremljene su i analizirane smjese pčelinjeg voska i različitim udjelom patvorina (5 – 95 %). Rezultati analiza su pokazali kako je većina uzoraka (50 %) patvorena s 5 – 20 % parafina, 28 % uzoraka ima više od 45 % parafina. U jako malom broju uzoraka uopće nisu nađene primjese parafina. Primjese drugih patvorina nisu utvrđene u analiziranim uzorcima. Vjerujemo da je ovakav ishod posljedica općeg nedostatka pčelinjeg voska, „kronične“ akumulacije i cirkulacije parafina u procesu proizvodnje satnih osnova. Ovom problemu doprinosi nedostatak rutinskih analitičkih alata, propisa i zakonske regulative koji kontroliraju podrijetlo pčelinjeg voska. U ovom smo istraživanju demonstrirali primjenjivost i prikladnost FTIR spektroskopije koja daje pouzdane rezultate, jednostavna je i nezahtjevna.

PATVORENJE 5

U posljednje vrijeme sve su češće prijave pčelara koji izvješćuju o deformacijama dijelova saća ili cijelog saća, a nije rijetka ni potpuna destrukcija izgrađenog saća. Posljedice u vidu nemogućnosti vrcanja i upitne kvalitete meda te narušene snage i vitalnosti pčelinje zajednice  nanose velike štete i gubitke. Usprkos tim činjenicama utjecaj patvorenih satnih osnova na pčelinju zajednicu nije dovoljno istražen.

SATNE OSNOVE 2

Znanstvenici iz Poljske su 2013. godine proveli istraživanje praćenja legla satnim osnovama patvorenim parafinom (do 50 %). Utvrđene su razlike u izgradnji saća, no nije zabilježeno propadanje legla ili poteškoće u razvoju zajednica. Ipak, autori ističu da je nemoguće isključiti štetne učinke parafina na pčelinju zajednicu, jer su ispitana samo 3 tipa parafina, a nema podataka o utjecaju više razine patvorenja (>50 % parafina) na biološke i etološke odlike.

PATVORENJE 6

U dodatnom istraživanju  satne osnove patvorene parafinom i goveđim lojem (do 90 %) postavljene su u testne pčelinjake. Stanje pokusnih zajednica praćeno je procjenom snage zajednica Liebefeld metodom. Rezultati su pokazali varijabilan ishod no zapažanja izgrađenog saća s izraženim deformitetom potvrđuju negativan učinak patvorina na zajednicu, uočene su promjene u intenzitetu polaganja jaja u stanicama, kao i manja zaležena površina saća izgrađenog na patvorenim satnim osnovama. Spomenuta zapažanja i zabrinjavajuća situacija na tržištu satnih osnova indicirana rezultatima ovog istraživanja ukazuje na hitnu potrebu za rutinskom kontrolom autentičnosti pčelinjeg voska na domaćem tržištu.

predavanje stršljeni xc

Dr. sc. Maja Dražić:

AZIJSKI STRŠLJEN – OPASNOST ZA NAŠE PČELE

(„Dani meda“, Pazin 28.02.2015. )

Azijski stršljen (Vespa velutina) je manji, ali daleko opasniji od običnog europskog stršljena , leti i do 60 kilometara na sat, a pčele (osnova hrana su mu Apis mellifera ) ne napada samo u letu, već ulazi i u košnice. Doseg leta je oko 50 m do više km od gnijezda. Dok je europski (Vespa cabro) žutosmeđe do smeđe boje, azijski stršljen je gotovo crn sa žutim zatkom i žutim nogama. Ima narančastu glavu s velikim crnim zubom za rovanje. Što se tiče spolnih razlika podudaraju se s drugim vrstama: mužjaci nemaju žalac, a ticala u ženki su kraća i tanja.

stršljen

Krajem jeseni plodne ženke traže staništa za hibernaciju dalje od matičnog gnijezda. Njihova gnijezda broje i do nekoliko stotina jedinki. Gnijezda osniva pojedinačna matica koja gradi gnijezdo, brine se o leglu dok ne izađu prve radilice. Može položiti do 6.000 jaja u sezoni. Nastanjuju područja od Rusije, preko Kine i Japana do Indije i Šri Lanke. U samo jednoj minuti može ubiti čak 40 pčela! Za razliku od azijskih pčela, naše pčele nemaju prirodan obrambeni mehanizam za borbu protiv ovog smrtonosnog kukca! Stršljeni imaju svog izvidnika koji leti kilometrima od svog gnijezda i traži izvor hrane za svoju zajednicu. Kad locira pčelinjak, označava ga posebnim feromonom koji privlači njegovu braću. Iza masakra koji slijedi po njihovom dolasku, ostaju samo pčelinje glave i dijelovi tijela. Stršljeni žvaču pčele i time hrane svoje ličinke, a one proizvode slinu koja odraslim jedinkama služi kao izvor energije. U toj neravnopravnoj borbi i pčele ponekad nadmudre neprijatelja, tako što okruže stršljena – izvidnika i doslovno ga skuhaju živog. U Kini i Kašmiru (Indija) Vespa velutina je najveći neprijatelj tamošnjih pčela Apis cerana (gubici znaju biti i do 30 %!). Pčele u Aziji se napadu stršljena odupira izlaskom velikog broja na leto, uklupčavanjem, podizanjem temperature i treperenjem (tzv. „sag od pčela“). Azijski stršljen se u Europi prvi put pojavio 2004. u jugozapadnoj Francuskoj, a otad se proširio u Španjolsku, Veliku Britaniju i Italiju. U tim je zemljama izazvao velike štete na pčelinjacima, a opasan je i za ljude! Znaju napasti i u rojevima, mjesto uboda jače peče, jer je i žalac duži (do 6 mm), pa prodire dublje, ali otrov je slabiji nego u ose. Ipak njihov ubod (ozljede su nalik na rane od metaka!) može izazvati nesvjesticu, pad tlaka, otežano disanje, zastoj rada bubrega i smrt.

predavanje stršljeni

Azijski stršljen je nehotično introduciran u Europu (vjerojatno brodom) i odmah je dobio značajnu medijsku pozornost, jer joj je glavni plijen medonosna pčela (simbol bioraznolikosti) i zato što nas se većina boji osa i stršljena. Uklanjanje njihovih gnijezda u Europi još nije koordinirano, no to uglavnom čine pčelari (trošak 110 eura po gnijezdu). Stršljeni se mogu hvatati u zamke upotrebom mamaca za stršljene. PVC-bocu (od 1,5 l) prerežemo na pola, gornji dio okrenemo prema dnu i na krajevima probušimo rupe kroz koje provučemo žicu (služi za vješanje po okolnim granama). Prethodno u bocu stavimo meso, ribu, pivo ili jabučni ocat – hranu koja odbija pčele (jer nisu mesožderke), a stršljenima (i osama) je atraktivna. Privučen mirisom hrane stršljen će ući kroz grlo boce i ostati zarobljen u njoj.

Hegić Gordana predavanje o pčelinjim proizvodima

mag. ing. agr. Gordana Hegić:

„PČELINJI PROIZVODI – FUNKCIONALNA HRANA“

(Pazin, 20. siječnja 2015.)

     U utorak navečer pazinska UP „Lipa“ i POU Pazin ugostili su mag. ing. agr. Gordanu Hegić, jednu od najboljih predavačica i konzultantica za pčelare i građane u našoj zemlji. Nije lako nabrojati čime se ova mlada Zagrepčanka bavi: ona je mag. ing. agronomije,  doktorantica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, stručna suradnica Katedre za pčelarstvo, stalni član tima za senzoričko ocjenjivanje meda na natjecanjima u Hrvatskoj, član svjetske organizacije COLOSS, član Hrvatskog apiterapijskog društva, član Udruženja za apiterapiju i unapređenje integrativne zaštite Beograda API-BEO, osobna savjetnica predsjednika udruženja mr. sc. Žarka Stepanovića, apiterapeuta, predavač na jedinstvenom tečaju za apiterapeute koji je akreditiran od strane Zdravstvenog saveta Srbije br. A-1-614/14  i uz sve to i poduzetnica (vlasnik je tvrtke „Biorad“ kojoj proizvodnu bazu čine kozmetička linija „Apiaromaterapija“ i pripravci za kućne ljubimce „Šapica“).  Iako nije po struci liječnik, kao veliki zagovornik povratka prirodi i još veći entuzijast, Gordana je godinama marljivo skupljala znanje, da bi naučeno provjerila i u praksi, te odlučila sve to i prenijeti kroz predavanja i savjetovanja krajnjim potrošačima, kolegama pčelarima i ljudima iz svijeta klasične medicine i farmaceutike već petu godinu za redom.

predavanje Gordana Hegić pazin

        Iako tema predavanja nije nova: upotreba meda, propolisa, peludi, odnosno perge, te matične mliječi u svakodnevnoj prehrani, iz samog naslova „Pčelinji proizvodi – funkcionalna hrana“ se moglo naslutiti da će tu biti riječi i o drugim benefitima koje nam daruju pčele. Već su uvodne riječi bile jasan dokaz da iza njenog izlaganja stoje godine studiranja ne samo biologije pčela, tehnologije pčelarske proizvodnje i laboratorijskih analiza, već i  proučavanja niza drugih nauka i naučnih disciplina komplementarnih pčelarstvu. Ozbiljnosti u pristupu naslovnoj temi uvelike doprinijeli su i argumenti priznatih autoriteta u području apiterapije – redom uglednih liječnika, znanstvenika i stručnjaka u ovoj profesiji. Dr.sc. Nada Oršolić, prof.dr.sc. Nada Vahčić, prim.dr.sc. Josip Lončar, dr.sc. Ivan Kosalec, prof.dr.sc. Dragan Bubalo, dr.sc. Dražen Lušić, dr.sc. Zvonimir Marijanović, prof.dr.sc. Igor Jerković, mr.sc. Žarko Stepanović, dr.sc.med Zorica Plavšić, prim.dr.sc. Peter Kapš, prof.dr.sc Nikola Kezić, dr.sc. Maja Dražić i mnogi drugi bili su joj ne samo pouzdan izvor informacija o pčelinjim proizvodima i dokazima o njihovoj učinkovitosti, a neki od navedenih i pravi i iskreni prijatelji, nadahnuće i oslonac u karijeri. Predavanje je bilo podijeljeno u poglavlja prema najčešće isticanim ljekovitim svojstvima, načinu upotrebe i terapijskom učinku pčelinjih proizvoda, koje nadopunjuje primjerima iz vlastitog iskustva i receptima iz svoje laboratorije. Kao iskusna apiterapeutkinja, apikozmetičarka i inovatorica (s čak 4 registrirana patenta!) Gordana nam je dala niz savjeta i preporuka ne samo o korištenju pčelinjih proizvoda kao zdravoj prirodnoj hrani, već i kao pomoćnim ljekovitim sredstvima potkrijepljenih navodima iz pouzdane literature i vlastitog iskustva. Evo jedne zgodne dosjetke za svakodnevno korištenje meda u prehrani djece: u bijelu kavu ili kakao umjesto šećera dodajte žličicu kestenovog meda koji će napitku dati posebnu aromu i miris, a ako ne želite mijenjati okus za zaslađivanje koristite bagremov med. U nastavku predavanja Gordana pokazuje i svoje gurmansko lice, pa nam velikodušno ustupa recept za  marinade za meso. Sastojci potrebni za ovu deliciju su: 1 velika žlica bagremovog meda, sok od 1 limuna, 3 – 4 češnjaka, 2 izmrvljena lovorova lista, malo ružmarina, sol, papar, ulje, crvene paprika (po ukusu). Začini u mednim marinadama mogu biti i ovi: češnjak, vlasac, peršin, kopar, limun. Meso premažite marinadom i pustite da odstoji oko 2 sata. Gordana daje i recept za izotoničan napitak od meda i naranče: ½ šalice meda otopite u mlakoj vodi, ohladite, pa izmješajte u 2 šalice narančinog soka i 5 šalica vode s malo soli. U poglavlju  o propolisu za pomoć pri upali grla Gordana preporučuje slijedeću tinkturu: 200 g sušene kadulje otapite u 1 l 70%-tnog alkohola  30 dana na sobnoj tempretaturi (2 – 3 x dnevno mučkati). Potom dodajte 300 g propolisa i pustite da odstoji još 14 dana uz redovno mućkanje, a na kraju procijedite i pospremite u tamne bočice s kapaljkom. Uzimati 3 – 5 x dnevno na žličici meda. U poglavlju o korištenju peludi za jačanje imuniteta Gordana preporučuje slijedeći recept: 1 žličica cvjetnog praha rastopiti u 2 dl vode, dodati 2 – 3 žličice meda, sok od 1 limuna i 20 kapi propolisa i dobro promiješajte. Napitak uzimajte ujutro ili nakon dnevnih napora. Na pitanje o najboljem omjeru peludi i meda Gordana preporučuje: 250 g sušene mljevene peludi pomiješajte s 250 g meda, načinite gustu masu koju ćete čuvati u staklenci na sobnoj temperaturi. Osobama koje pate od gastritisa može pomoći 1 žličica ovog pripravka pola sata prije jela 2 – 3 x dnevno.

      Nakon predavanja mag. ing. agr. Gordana Hegić je odgovarala na brojna pitanja iz publike koja je današnje predavanje najčešće opisivala riječima: stručno, a razumljivo, argumentirano i jasno zanimljivo i korisno…Treba li dodati još nešto? Zato samo pohvale i organizatorima i predavačici u nadi da će nas ubrzo ponovo obradovati svojim dolaskom u Istru.

gordana hegic predavanje pazin 2015 

     OSOBNI UTISCI: Iako na prvi pogled djeluje krhka i slaba, Gordana je osoba izuzetno čvrstog karaktera, puna energije i samopouzdanja, poduzetna, rođena da radi i da živi za ideju koju nosi u srcu. Samo osobe velike duhovne snage mogu nadvladati sve probleme i prepreke koje čekaju istraživače u našem društvu. Već iz sugestije publici da se u svom obraćanju potrošačima koriste samo provjerenim podacima kompetentnih ljudi u struci dokaz je kako predavačici nije stalo do osobnog probitka, već su joj prioriteti vjerodostojnost i naučna spoznaja. Možda su joj uz marljivost i pedantnost urođeni mudrost i plemenitost, no već iz kratkog razgovora s njom uoči i nakon predavanja, zaključio sam da su rezultat životnog puta punog borbe za svoje ideje i stavove. No, bez obzira i na poneko razočarenje, to joj iskustvo ne bi pomutilo ciljeve i planove, već bi išla naprijed, hrabro i dostojanstveno. Možda bi je dobronamjerne kolege ponekad i upozorili da je preveliki idealist za ovo vrijeme, ali Gordanu to nije nikad pokolebalo: ona bi iz svake bitke izašla još vitalnija i strastvenija! Pred njom se ništa ne može sakriti i zahvaljujući takvoj pronicljivosti prihvaća ljude onakve kakvi jesu, sa svim vrlinama i manama, saživljuje se s njihovim problemima i savjetuje ih iskreno i nesebično.

JOSIP KRIŽ 1

Josip Križ: O PRIHRANI PČELA, SUZBIJANJU VAROE I LOŠOJ PČELARSKOJ PRAKSI 

Kao pčelar teoretičar i praktičar s 30-tak godina iskustva (od čega 20-tak na uzgoju selekcioniranih matica) većinu tema s predavanja u Bujama je Josip Križ već obradio u časopisu „Hrvatska pčela“ i svoje dvije knjige („Pčelarski radovi po mjesecima“ i „Pčelinja matica“), no kako kaže stara poslovica: „Ponavljanje je majka mudrosti!“, pa ne može škoditi isto gradivo slušati i više puta (dok ne sjedne u glavu i onima s najtvrđim sluhom!!!). Za uvod nam je prikazao dokumentarni film o crnoj bubi (lat. Aethina tumida), novoj velikoj opasnosti za opstanak evropske pčele, a nakon toga je prešao na glavnu temu predavanja – prihranu pčela s naglaskom na preporuke i greške. U drugom dijelu predavanja se zadržao na problematici varoze pčela i sredstva za suzbijanje tog opakog nametnika, a na kraju se osvrnuo i na najčešće greške koje čine nesavjesni pčelari. Tijekom izlaganja predavač je spominjao svoja iskustva u uzgoju selekcioniranih matica, razloge zbog kojih je u svom pčelinjaku s LR-košnica prešao na Farrarove, te o prirodnom rojenju kao nepoželjnom u komercijalnom smislu.

PRIHRANA PČELA: Ista tema je obrađena u članku „Važnost ljetno-jesenske prihrane pčelinjih zajednica“ („Hrvatska pčela“ br.9/rujan 2014.), pa ćemo ovom prilikom ponoviti samo najvažnije detalje. Predavač je naglasio važnost pripreme pčelinje zajednice za zimovanje, odnosno kvalitetnog prihranjivanja: svaka zajednica s 2 nastavka mora imati osigurane zalihe 18 – 22 kg meda i minimalno 3 – 4 okvira peludi, jer ćemo samo tako u proljeće ući s jakim zajednicama visoke produktivnosti. Iako to mnogima zvuči preobilnom zimnicom, Križ nas podsjeća na važnu činjenicu: “Sve što je u košnici – nije bačeno, već će nam se to vratiti s velikom kamatom!“. To znači da se na vrijeme mora krenuti s dodavanjem šećernog sirupa (koje će prerađivati stare kratkoživuće pčele), a osloboditi rada mlade dugoživuće zimske pčele i zaštititi ih od fiziološke iscrpljenosti. Najekonomičniji omjer sirupa je 1 kg šećera i 6 dcl vode, rijeđi sirup (1 : 1) je potpuno pogrešan i iscrpljuje pčele. Radi bržeg invertiranja na 1 l sirupa može se dodati i 2 – 3 g limunske kiseline. Optimalno doba za prihranjivanje je od 10. kolovoza (ili ove – izuzezno loše sezone, čak od sredine srpnja!) do polovice rujna. Ako se s prihranom kasni, sirup neće biti dobro prerađen i poklopljen, a krajnja posljedica će biti zaostatak u razvoju i slabija otpornost na bolesti. Sirup se ne smije kuhati, jer time stvaramo veliki HMF! Ne treba ponavljati da pčele najbolje zimuju na prirodnom medu, pa je vrcanje svega iz košnice u jesen neoprostiv grijeh (u Izraelu za takvu lošu praksu, nesavjesnog pčelara se kažnjava oduzimanjem prava na pčelarenje!) Križ ponavlja da griješe svi oni pčelari koji svoje pčele prihranjuju pogačama, jer je one ne deponiraju u saće, već odmah koriste – dakle pogače mogu biti isključivo stimulativno sredstvo! Zato pogače valja koristiti u rano proljeće (nakon početka unosa peluda) i u bezpašnom razdoblju (srpanj) s time da su prihvatljive jedino pogače s pekarskim kvascem i šećerom, medom i šećerom ili s dodatkom peludi, a nikako one s dodatkom sojinog brašna (jeste li znali da od njega oslijepe trutovi?), mlijeka u prahu, sirutke ili jaja, vitamina (npr. Cedevite!), odnosno lijekova. Preporuka našeg predavača kako pripremiti pčelinje zajednice za zimu je: uzimiti samo jake zajednice (slabe zajednice obavezno pripojiti jakima kako bi na vrijeme spriječili pojavu grabeži), osigurati optimalne pričuve prirodnog meda i peluda za zimu (zalihe se troše kada krene leglo, a ne kad je topla jesen i zima!) i tretirati protiv varoe kvalitetnim preparatima.

SUZBIJANJE VAROE: Josip Križ i u drugom dijelu svog predavanja ponavlja: „Svaki pčelar koji drži do svojih pčela i samoga sebe držat će se uputstva i svaku radnju u košnici i na pčelinjaku uvijek će napraviti na vrijeme!“ Ovo podjednako važi i za prihranjivanje, odnosno uzimljavanje pčela i za pravodobno tretiranje pčela protiv njenog najvećeg nametnika, grinje Varoe destructor. Predavač naglašava da VMP mora trajati 26 dana (2 + 12 + 2) koliko traje ciklus poklopljenog legla i da se baš tada treba tretirati varocidnim sredstvom (1. srpnja do 31. kolovoza nakon vrcanja!). Ističe da izrezivanje trutovskog legla kao biotehničke metode borbe protiv varooze nije prirodno i ne treba raditi, a od velikog broja varocida na tržištu preporuča amitraz (bez obzira na priče o reziduima: čovjek bi trebao konzumirati 30 kg meda i 30 kg voska da bi mu naškoldile tek nakon 80 godina!) i rothenon (alkaloid koji djeluje na živčani sustav grinja najmanje 25 dana). Prikazavši kornjaču od 7 kg na čovjekovim leđima, slikovito nam je dočarao veličinu Varoe na pčeli, podsjetivši nas koliko su snažna rilca kojima probija njen hitinski oklop. Predavač ne preporučuje niti jednu kiselinu („Sve što isparava ne može biti dobro za pčele!“), a oksalnu kiselinu naziva najvećim zlom od svih preparata (smekšava hitin i skraćuje im život zbog kalcifikacije), dok dimljenje (amitrazom) smatra najbezazlenijim načinom upotrebe. U vrijeme kada na tržištu ima jako pun sredstava veoma sumnjive kvalitete važi slijedeće pravilo: ako Varoa ne pada 3 dana nakon aplikacije, hitno mijenjajte preparat, jer nešto s njim nije u redu.

križ

LOŠA PČELARSKA PRAKSA: Činjenica da današnje uzgajane pčelinje zajednice ne bi mogle preživjeti bez naše pomoći, ne umanjuje odgovornost glede njene ishrane, vitalnosti i zdravlja, već upozorava da nepoznavanje biologije i fiziologije pčela, primjena nepravilne tehnologije, pretjerana samouvjerenost i egoizam prečesti uzroci slabosti zajednica, širenja bolesti i na kraju i njihova ugibanja. Koje su najčešće greške pčelara početnika, ali i onih iskusnijih? Loši se pčelari obično opravdavaju nedostatkom vremena (što u praksi znači da u isto vrijeme pokušavaju obavljati više djelatnosti, a pčele zahtjevaju svu našu pozornost i to u pravom terminu!), ali često znaju uginuća prešutjeti, ne bi li na taj način prikrili svoju sramotu, no taj čin dovodi u opasnost sve susjedne pčelinjake! Teško je reći koji je grijeh veći od slijedećih: ulazak u zimski period sa zajednicama za koje smo sigurni da neće preživjeti, proširivanje u srpnju i kolovozu prisilnim matičnjacima, nepoštivanje uputa proizvođača na lijekovima, neredovita zamjena matica, slabe pričuve hrane za zimu ili vrcanje sveg meda u jesen! Nije odgovornost samo na pčelaru, već i na njihovim organizacijama, veterinarskoj službi i ostalim nadležnim službama, ako pravovremeno ne upozoravaju na štetnost ovih pojava. Sjetite se onih šokantnih i tragičnih snimki iz Kine gdje se oprašivanje voćki vrši ručno – mora li i nas zadesiti ista sudbina? U knjizi „Pčelinja matica“ Josiop Križ nas podsjeća i upozorava: „Pčelinjih bolesti je bilo oduvijek i uvijek će ih biti, bolesna zajednica bi se nekad razboljela i uginula, što je bio vid neukosti, ali i prirodne selekcije. Danas kad postoje stotine raznoraznih preparata, hormona i vitamina, prekomjernim unošenjem tih tvari, pčelinju zajednicu vodimo iz stresa u stres!“ Na nama je uistinu velika odgovornost za opstanak vrste bez koje bi se naš planet vrlo brzo pretvorio u jednu veliku pustinju! Zato nemojmo se igrati pčelara, već tu plemenitu dužnost obavimo kako treba!

josip-kric5be-buje-2014

O predavaču: Josipa Križa imao sam prigodu više puta slušati: na predavanjima u Istri, na godišnjoj skupštini HPS-a u Zagrebu i u jednom neformalnom razgovoru i opuštenijoj atmosferi na sajmu u Gudovcu. Već u prvom kontaktu ostavio je na mene dubok dojam, jer mi se svidjela njegova iskrenost, energija i zanos kojima je branio svoje ideje. Na prvi mah mi se činio gord i uvredljiv, jer bi ga smetale zločeste upadice kojima je jedini cilj isprovocirati govornika, pa bi preburno reagirao, no danas, par godina kasnije uviđam da je bio samo ponosan i strastven, te da bi radije propao nego odstupio od svojih stavova. Josip je rođen da živi za ideje koju nosi u srcu i da se za njih bori, pa je u društvu ili izvrsno prihvaćen zbog svoje otvorenosti i iskrene želje da pomogne kolegama pčelarima ili potpuno neshvaćen zbog pronicljivosti i šokantnih zaključaka. Svatko tko je oštar na jeziku i istinu (ma koliko gorka bila) bez kolebanja i na originalan način kaže u lice sugovorniku, te u javnosti nemilosrdno šiba po nepravdi i nemoralu drugih, riskira svoju omiljenost. I danas ga mnogi osuđuju, jer ne mogu shvatiti dubinu njegovih zamisli, no on ne odustaje od puta koji si je zacrtao (ili mu je bio određen?) već prije 30-tak godina, jer ga njime vodi nepogrešiv instinkt i neumjesni komentari ga ne mogu više izbaciti iz takta. Njegov duh neprestano istražuje, luta i buja, ponekad mi se čini kao da ga neka nadnaravna veza s prirodom uvodi u najveće tajne pčelinje zajednice i upućuje na najbolja riješenja, a svoje spoznaje ne čuva samo za sebe i svoj materijalni probitak, već nesebično dijeli sa svima oko sebe. Voli putovati i upoznati svijet, u svakom se društvu osjeća kao kod kuće, ali ga boli konzervatizam, lijenost i dvoličnost kojim je nerijetko okružen gdje god se nalazio. Vjerojatno se tada ogorčen i revoltiran zatvara u sebe i druži samo s pčelama, jer kako kaže u svojoj drugoj knjizi „Pčelinja matica“: „Pčele ne donose pčelaru samo med, propolis i druge materijalne koristi, već duševni i fizički mir, pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, sreću i radost pčelaru i njegovoj obitelji“. Hoće li Josip ikada dobiti dostojno priznanje za svoj ogroman trud i kontinuiran rad na unapređivanju pčelarstva u Hrvatskoj ne mogu prognozirati iako mu to svim srcem želim, ali sam uvjeren da će on nastaviti svojim putem smjelo i odlučno, bez obzira na ogovaranja, vrijeđanja i neugodnosti koja doživljava od lažnih prijatelja i licemjera. Pošto nije častohlepan niti lakom, u suštini veoma skroman i suosjećajan, Josip nikad nije preuveličavao svoja postignuća, već bi ih od srca darivao društvenoj zajednici, pa su njegova vrata i telefonska linija uvijek otvoreni za pomoć i savjet. Sa svakim novim susretom, sve više uviđam koliko intelektualne i duševne energije posjeduje, koliko je snažna njegova volja za znanjem i ljubav prema pčelarima premda ih tako često kritikuje zbog propusta koji za posljedicu imaju slabiju radnu aktivnost i proizvodnost pčelinjih zajednica. Zato se radujem svakom predavanju koje će upriličiti u našoj sredini, jer sam svjestan da od njega mogu samo nešto naučiti i bez dvoumljenja primijeniti u praksi, što toplo preporučujem i svima drugima bez obzira na sva proturječja u raspravama tijekom i nakon predavanja.

c5bearko-s-poziv-na-predavanje

 Žarko Stepanović: APITERAPIJA – MODERNA PROFESIJA TRADICIONALNE MEDICINE 

 Čovjek je od pamtivjeka tragao za eliksirom vječnog života, čudotvornim napitkom koji bi mu sačuvao mladost, snagu i zdravlje. „Krije li se tajna dugovječnosti u pčelinjim proizvodima?“ – pitanje je na koje apiterauti svuda u svijetu daju isti, potvrdan odgovor. Po tome se ne razlikuju ni ovdašnji stručnjaci iz ovog, još uvijek nedovoljno istraženog (i zato sumnji bez argumenata neopravdano izvrgnutog) područja.

Mr. sc. Žarko Stepanović, dipl. pravnik, pčelar, apiterapeut i istraživač iz Beograda, autor 50-tak studija i radova o pčelarstvu i liječenju uz pomoć pčelinjih proizvoda, jedan od osnivača i predsjednik Udruženja za apiterapiju i unaprjeđenje integrativne zaštite Beograda „Api-beo“, veliki entuzijast i odličan predavač s bogatim 20-godišnjim praktičnim iskustvom nastavlja tradiciju proučavanja meda, matične mliječi, propolisa, cvjetnog praha i pčelinjeg otrova u Srbiji, ali i u široj regiji, jer svoja saznanja prenosi putem objava u raznim časopisima i Internetskim portalima, no prije svega kroz stručna predavanja „od Vardara pa do Triglava“. Tako je za svoj izuzetan doprinos u apiterapiji dobio Plaketu dr. Filipa Terča“ u Mariboru 28. ožujka ove godine. Oni koji su imali prilike slušati njegova pradavanja, puni su hvale zbog stručnosti, ali i jedinstvenog pristupa temi. Sigurno da je Žarko Stepanović kao magistar biokemije, nekadašnji aktivan sportaš, vojno lice u mirovini i pčelar (njegov pčelinjak broji 60 proizvodnih i 30 pomoćnih pčelinjih zajednica), itekako iskusan po svim životnim pitanjima, a pogotovo zdravstvenim, jer je i sam imao određenih tegoba koje je prebrodio upravo zahvaljujući pčelinjim proizvodima. I kao osoba koja teži za povratkom prirodi i životu u harmoniji s njom prvo je na sebi isprobao medikamente iz košnice, zatim ih usavršavao i uspješno primjenjivao na drugim pacijentima. Rezultati tih istraživanja objedinjeni su u knjigama „Darovi košnice – apiterapijski pristup“ (2006.) i „Darovi medonosne pčele – pristup iscjeljenju“ (2012.) koje su namjenjene podjednako običnom čitatelju koji želi proširiti obzore svojih saznanja o medicini (kao svojevrsni recept za zdrav život), ali i onom kreativnijem dijelu čitateljstva kojeg će tekst inspirirati i ohrabriti da i sam pokuša pripremiti neki od pripravaka, a potom njihovu iscjeliteljsku moć primijeniti na sebi i ljudima oko sebe kojima je potrebna pomoć van granica klasične medicine. Mr. sc. Stepanović voli ponavljati da nije dovoljno da pacijenti uzimaju jedan ili dva pčelinja proizvoda, već preporučuje da se koriste svi. Zbog izrazito antivirusnog, antibakterijskog i antigljivičnog djelovanja pčelinji proizvodi nezamjenjivi su u sprečavanju i iscjeljenju oboljenja zbog oslabjelog imunosnog sustava, posebno u slučajevima u kojima je zapadna medicina gotovo nemoćna.

ŽARKO I

Prije dvadesetak godina na taj put proučavanja tajni pčela, meda i drugih darova iz košnice odlučio je krenuti i Žarko Stepanović iz Beograda – dipl. pravnik po struci, ali pčelar-istraživač po vlastitom odabiru. Autor 50-tak studija i radova o pčelarstvu i liječenju uz pomoć pčelinjih proizvoda, jedan od osnivača i predsjednik Udruženja za apiterapiju i unaprjeđenje integrativne zaštite Beograda „Api-beo“ počastio nas je svojim dolaskom u Istru 10. rujna 2014. Predavanje pod nazivom „Apiterapija – moderna profesija tradicionalne medicine“ ustvari je pretpremijera za njegovu četvrtu knjigu koja treba izaći do kraja godine. „Med je prirodno blago, a apiterapija, grana cjelovite zaštite zdravlja, uzima najbolje iz meda iscjeljujući i osnažujući organizam pčelinjim proizvodima i preparatima na njihovoj bazi. Zbog izrazito antivirusnog, antibakterijskog i antigljivičnog djelovanja pčelinji proizvodi nezamjenjivi su u sprečavanju i iscjeljenju oboljenja zbog oslabjelog imunosnog sustava, posebno u slučajevima u kojima je zapadna medicina gotovo nemoćna.“ – između ostalog je u uvodu napomenuo mr. Stepanović. Zadržavši se u prvom dijelu svog izlaganja na samom pojmu apiterapije, predavač je objasnio da je s pravnog stanovišta to tek jedna od 9 metoda rehabilitacije tradicionalne medicine (uz fitoterapija, homeopatiju, akupunkturu, jogu i dr.). U zemljama EU prihvaćena je definicija po kojoj je apiterapija primjena pčelinjih proizvoda u ishrani i očuvanju zdravlja, prevenciji bolesti i pomoć organizmu da što prije ozdravi. Kao osnovni problem mr. Stepanović ističe činjenicu da apiterapija još uvijek nije priznata kao naučna disciplina, za što će se zalagati osobno i zajedno s kolegama iz Udruženja za apiterapiju i unaprjeđenje integrativne zaštite Beograda „Api-beo“. U drugom dijelu izlaganja s podnaslovom „Apiterapijske metode i recepture za izradu preparata na bazi proizvoda medonosne pčele“ predavač je s prisutnima podijelio dio svog znanja iz ovog itekako opsežnog područja naglašavajući da ne smije biti sukoba između konvencionalne i alternativne medicine, što bi samo štetilo pacijentu, a njegov je oporavak ipak važniji od svega: koristite apiterapeutske preparate u konzultaciji s liječnikom koji najbolje poznaje vašu bolest i bez njegovog dopuštenja nemojte iz svog liječenje isključivati preporučene lijekove! Apiterapija nije u koliziji s medikamentoznom terapijom, već je komplementarna i povećava njenu učinkovitost. Upravo zato mr. Stepanović apiterapiju naziva modernom profesijom tradicionalne medicine što će biti i naslov njegove slijedeće knjige. Preko vlastitih i iskustava svojih pacijenata, na originalan i zanimljiv, svima razumljiv način predavač nam je prenio svoje spoznaje o dobrobitima meda, propolisa, matične mliječi i pčelinjeg otrova, ali i o ljekovitim biljkama koje koristi za svoje pripravke, ponavljajući da oni koji se pokušavaju izliječiti putem apiterapije, moraju koristiti sve pčelinje proizvode (a ne tek jedan ili dva), u točno propisanoj dozi i razdoblju od najmanje 2 – 3 mjeseca. Preporuke u dozaciji pčelinjih proizvoda i recepte prema tegobama možete pogledati u rubrici APITERAPIJA: „Preporuke i recepture mr. Žarka Stepanovića“.

naslov-c5bearko-stepanovic487

U posljednjem dijelu svog predavanja mr. Stepanović nas je upoznao s najnovijim dostignućima apiterapije iznesenim na Međunarodnim pčelarskim kongresima „Apimondija“ i „Apimedica“ od Dublina 2005. do Slovenije 2010. godine s naglaskom na apitoksinoterapiju. Na kraju je predavač posegnuo za vlastitim iskustvom, jer mu to nalaže čast i savjest, ali i radost da s publikom može podijeliti radost zbog uspjeha u liječenju spondiloze kralježnice i artroze zglobova.

Iz svega izloženog više je nego jasno da je mr. Stepanović izuzetna osoba, veliki zagovornik povratka prirodi i iako liječnik bez diplome, tako obrazovan, vrijedan i nesebičan čovjek da njegove riječi bez ikakvih dilema upijamo u sebe, svjesni da je njegovo znanje bazirano na stotinama razgovora i konzultacija s iskusnim pčelarima, prehrambenim tehnolozima, farmaceutima i drugim renomiranim stručnjacima iz kemije, biokemije i medicine i što je možda najvažnije – na svjedočanstvima samih pacijenata, a to nitko ne može obezvrijediti.

jovanović

Nedjeljko Jovanović: EFEKTIVNI MIKROORGANIZMI U PČELARSTVU 

U ponedjeljak, 7. travnja 2014. u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Bujama za članove Udruge pčelara Bujštine i druge zainteresirane građane Buja, dipl. inž. Nedjeljko Jovanović iz Rijeke je održao predavanje pod naslovom: « PRIMJENA PROBIOTIKA U PČELARSTVU I EKOLOŠKI UZGOJ U POLJOPRIVREDI BEZ UPOTREBE KEMIKALIJA».

EFEKTIVNI MIKROORGANIZMI

POJAM I KONCEPT “EM” TEHNOLOGIJE

U uvodnom dijelu predavač je ukratko predstavio svoju tvrtku EM Tehnologija Rijeka d.o.o. koja je ekskluzivni zastupnik japanskog proizvođača efektivnih mikroorganizama EMRO. Dio asortimana proizvode sami u svojim pogonima u Rijeci, a dio uvoze preko poljske tvrtke Greenland tehnologija, distributera za istočnu Europu. Povodeći se za zaštitom okoliša, očuvanjem prirodnih ljepota, proizvodnjom zdrave hrane i poboljšanjem zdravlja stanovništva u Hrvatskoj kao osnovnim načelima Nedjeljko i Mira Jovanović bave se ovim poslom od 2010. godine. Izumitelj efektivnih mikroorganizama je dr. Teruo Higa iz Japana kojem je istraživanje i razvoj EM tehnologije donijelo niz priznanja i međunarodni ugled. Ovaj proizvod ima široku primjenu (u kućanstvu, poljoprivredi, zbrinjavanju otpada i proizvodnji komposta, održavanju i čišćenju kanalizacijskih odvoda) i u 30 godina se dokazao kao kvalitetan i učinkovit, siguran po ljudsko zdravlje u 150 zemalja svijeta

EM

EFEKTIVNI MIKROORGANIZMI – definicija i opća primjena

To je kompleks 80 probiotika, dakle prijateljskih mikroorganizama (mliječna kiselina, fotosintetske bakterije, kvasci i drugi prirodni mikroorganizmi) koji u sinergiji (međusobnom prožimanju najboljih svojstava svih sastojaka) djeluju antioksidativno i dezinfekcijski, pa (u tekućem ili krutom stanju: od melase i vode ili s organskim materijalima) mogu nezdravu i ekološki neprihvatljivu materiju pretvoriti u kvalitetan i koristan proizvod, a sve to jednostavnom primjenom i po prihvatljivoj cijeni. Bakterije mliječne kiseline vrenjem razgrađuju organske tvari i sprječavaju razvoj štetnih mikroorganizama, a fotosintetske bakterije razgrađuju štetne plinove (amonijak i sumporovodik) i pretvaraju ih u ugodne mirise, što je važno u zbrinjavanju otpada (gradska odlagališta smeća), životinjskog izmeta (staje) i mulja (kanalizacija). U poljoprivredi EM tehnologija poboljšava kvalitetu tla, povećava prinose i čini plod boljim, organski otpad može pretvoriti u gnojivo. Enzimi i organske kiseline koje proizvodi EM pomažu u čišćenju sanitarija, a svojim antioksidativnim sastojcima suzbijaju hrđu i prašinu u kući.

PRIMJENA EM TEHNOLOGIJE U PČELARSTVU

Osnovno načelo proizvođača efektivnih mikroorganizama prilikom korištenja u pčelarstvu je ciljano jačanje pčelinje zajednice kako bi se one same mogle zaštititi od uzročnika bolesti. Za jačanje kompletnog imunološkog sustava pčele treba zdravim održavati mikrobnu floru u njenom probavnom traktu, a u tome će nam pomoći EM dodani u vodu u pojilicama, sirupu ili pogačama, odnosno direktnim prskanjem pčela. Učinak je bolji ako se razrijeđenom otopinom EM tretiraju košnice, okviri, leto i pčelarski pribor. Ako se uzme u obzir činjenica da s jedne strane bakterije mliječne kiseline u predželucu pčela proizvode supstance koje ih štite od patogenih mikroba i da crijevna flora (s kiselom pH vrijednošću) štiti njen organizam od američke i europske gnjiloće pčelinjeg legla, a s druge strane na nju negativno djeluje prekomjerno korištenje šećerne otopine, jer se uništavaju dobre bakterije mliječne kiseline, onda je jasno da EM (jer ih ima u obilju) kao probiotička hrana održavajući mikrobnu floru u probavnom traktu pčele indirektno pomaže u obrani od bolesti. Korištenje EM kao eksternog dezinfekcijskog sredstva učinkovito je u suzbijanju uzročnika nozemoze. PH vrijednost EM probiotika za pčele je 3,5. U takvom mediju varoa ne nestaje potpuno, ali EM čini hranjive sastojke nedostupnim granjama, pčelinji imunosustav jača i one normalno nastavljaju svoje aktivnosti i razvoj zajednice. Neki su pčelari primijetili da su pčele nakon primjene EM mirnije, drugi da su dugovječnije i vitalnije. Prema iskustvu gospodina Damira Rogulje, pčelara i predsjednika PU «Pčelinjak» iz Zagreba EM može pomoći pčelarima i u odvikavanju odlaska pčela na bazene. Prskanjem EM po unutrašnjosti košnice smanjuje se i pojava voskovog moljca, a predavač tvrdi da korištenjem EM probiotika pčele postaju otpornije na štetne učinke pesticida.

EM 2

DOZE EM PROBIOTIKA PREMA PODRUČJU PRIMJENE

EM probiotik – dodatak hrani za pčele koji sadrži efektivne mikroorganizme EM-1 koriste pčelari u Europi na više načina. Ako EM koristimo u pogačama, u masu valja dodati 50 ml probiotika na 1 kg tijesta. Dodavanjem EM u vodu za piće snižava se njen pH i postaje slađa, te pomaže jačanju otpornosti pčele. Potrebno je 1 litru proizvoda razrijediti u 100 litara neklorirane vode (bunarske, kišnice), kontinuirano, jednom mjesečno tijekom cijele sezone, 50 ml po zajednici. Za higijenu košnice izvana i prostora oko košnice, te dezinfekciju opreme i alata koristi se 0,3 litre otopine + 5 litara neklorirane vode, sprejanjem fine maglice preparata, preventivno 4 puta godišnje (za punu biološku zaštitu jednom mjesečno). Da bi se u košnici stvorili optimalni higijenski uvjeti od proljeća do jeseni tretirati s 50 ml + 2 litre neklorirane vode po zajednici. U svrhu zaštite od nozemoze (zimi) izravno na pčele 50 ml + 1 l neklorirane vode.

EM probiotik za pčele nije genetski modificiran, potpuno je siguran za ljude, životinje i biljke, a med proizveden na pčelinjaku tretiranom ovom tehnologijom je biološki zdrav (nema rezidua), pa ga proizvođač i predavač preporučuju ekološkim pčelarima. EM probiotik za pčele ćete naći u specijaliziranim trgovinama pčelarske opreme i repromaterijala. Za više informacija o ovom proizvodu i EM tehnologiji na stranici: www.emrojapan.com

ivan kožul

Ivan Kožul: MOJA TEHNOLOGIJA PČELARENJA

U ponedjeljak, 10. ožujka 2014. u POU Buje pred dvadesetak pčelara Bujštine održao je predavanje o svojoj tehnologiji pčelarenja gospodin Kožul Ivan iz Lovrana, dugogodišnji pčelar i aktivni član Udruge uzgajivača selekcioniranih matica pčela Hrvatske. Nakon par uvodnih riječi o svom obrtu, asortimanu pčelinjih proizvoda koji ima u ponudi, kušaonici u Lignju, smještaju pčelinjaka i načinu seljenja košnica s paše na pašu, gospodin Kožul se najviše zadržao na temi radova na pčelinjaku tijekom pašnog perioda s naglaskom na rotaciju nastavaka u pčelarenju s LR-košnicama s mednom kapom. Detaljno je objasnio (pogledaj sliku) način, razloge i period kada vrši koji zahvat. U završnom dijelu svog izlaganja gospodin Kožul je predstavio svoju tehniku uzgoja matica.

Život svih pčelara Liburnije neizostavno je vezan za kesten, odnosno poznate lovranske marune, pa je to slučaj i s obitelji Kožul u kojoj se med i medica na bazi kestena tradicionalno proizvode tradicionalno. Zato je neizostavna njegova prisutnost na regionalnim gastro-turističkim manifestacijama Fešta od maruni – Marunada, Učkarski sajam, no osim što već desetljećima tržištu nudi niz visokokvalitetnih pčelinjih proizvoda u dobro osmišljenim suvenir-pakiranjima privlačnim za oko svakog domaćeg i stranog turista, mnogo je važnija činjenica da gospodin Kožul kroz brojne aktivnosti kontinuirano i studiozno unaprjeđuje pčelarstvo u Liburniji, ali i mnogo šire. Njegov angažman je primjer kako bi trebao svoj poziv poimati svako od nas koji se bavi proizvodnjom meda, matica i svime oko pčelarstva. Zato mu zahvaljujemo na izuzetno zanimljivom predavanju kojim nas je počastio s pozivom da nam dođe opet slijedeće godine.

obitelj-kovac006

Ivan Kovač: MED U PREHRANI SPORTAŠA

Nije prošlo puno vremena od posljednjeg susreta s čovjekom koji me osvojio iskrenošću i dobronamjernošću, ispričavši mi priču o tome kako je u životu zalutao, postao svjestan svojih problema, odustao od dotadašnjeg načina života i odlučio da okrene novi list. Ivan Kovač je prošao put pročišćenja tijela i duše i počeo se baviti pčelarstvom, koje mu je donijelo radosti koliko i sport kojim se bavio čitav svoj život. I kad se sjetim s koliko je oduševljenja pričao o toj simbiozi pčela i pčelara, shvatim da tvrdnja kako suživot s ovim malim bićima čuva i ozdravljuje čovjekovu psihu i organizam, te omogućava da čovjek čvrstog karaktera, vedar i optimističan bez obzira na broj nevolja koje ga snađu u životu, uz pčele postane još jači. Med možda nije čudotvoran tajni eliksir vječne mladosti, ali je zato odličan štit protiv bolesti i kao aktivator pozitivne energije u organizmu, siguran jamac vitalnosti i u završnici – dugovječnosti! Kako je gospodin Kovač živio u Umagu dobar dio mladosti, uz ovaj ga grad vežu mnoge uspomene i osjeća povezanost s njim i njegovim sugrađanima i dan-danas. Ovo je priča o njegovoj sportskoj karijeri koju je započeo upravo u našoj sredini, u rukometnom klubu «Istraturist» i o njegovim pogledima na prehranu sportaša kojima je uvijek bio okružen i naravno s naglaskom na med i druge pčelinje proizvode u njihovoj ishrani.

«Ponosan sam na činjenicu da sam u jednom razdoblju svoje sportske karijere surađivao s jednim od najboljih rukometnih trenera svih vremena – Linom Červarom. Bilo je to u Umagu u RK «Istraturist» Umag, danas MRK «Umag», od sezone 1978/79. do sezone 1988/89. Često smo razgovarali o hrani, o zdravim namirnicama, o učinkovitosti i brzom oslobađanju energetskih sastojaka u tijelu, pa je kao tema na red došao i med. Lino je bio ugodan sugovornik, a zahvalan sam mu i stoga što me nagovorio na dodatnu edukaciju u toj domeni. Pročitavši negdje da je Mohammad Ali (Cassius Clay) u vrijeme najvećih mečeva pio napitak od meda, limunovog i narančinog soka razrijeđen vodom, pomislio sam: «Ako to pomaže njemu da uspije, zašto ne bi i našim sportašima?» A zašto je Ali pio baš to? Zato jer je trebalo uoči svake nove runde maksimalno podići nivo energetske učinkovitosti, trebalo je nešto što će mu dati dodatnu snagu u najkraćem vremenu (tijekom stanke između rundi). Budući da su upravo sportaši najveći potrošači energije i to u kratkom vremenu, a klasičnom prehranom je nemoguće povratiti izgubljeno (o umoru da ne govorimo!), odlučio sam ovu temu malo bolje istražiti.

obitelj-kovac005

Našao sam sebe u bavljenju pčelarstvom, stručno se educirao, te uz mog prijatelja i kuma Branka Vidmara stekao i određeno iskustvo u pčelarenju, svjestan da i dalje moram još puno učiti. Nisam od onih koje zanima samo količina izvrcanog meda i njegova cijena po kilogramu. Mene zanima med kao sirovinska baza u koju se dodaju drugi pčelinji proizvodi i/ili provjereni poboljšivači hrane iz prirodnih izvora u svrhu podizanja vitalnosti i zaštite zdravlja. Iz navedenih razloga redovno prisustvujem na Nacionalnim konferencijama o zdravstvenoj ispravnosti pčelinjih proizvoda, kao i drugim stručnim forumima kako bi proširio svoja znanja iz ove domene. Med nije lijek (kako ga mnogi prodaju ili kupuju) – med je hrana i to ona najzdravija, a najbolji lijek je upravo zdrava hrana! Za kontinuirano bavljenje sportom (amaterski, rekreativno ili profesionalno) prvenstveno valja voditi računa o kontinuiranoj zdravoj prehrani! Zato citat o medu kao hrani i lijeku treba upamtiti i dakako primijeniti u vlastitom životu. Ne kupujte i ne trošite med kad ste već bolesni, uvedite ga u svakodnevnu prehranu! Ove navike treba steći još u najranijoj mladosti, jer med nije skup: uzimanjem meda smanjujemo unos druge hrane, a do 30 % dnevno unesenih kalorija može bilo u hrani ili piću može biti u obliku meda, peludi, propolisa…

Kako uzimati med i ostale pčelinje proizvode?

Čim se probudite rano izjutra natašte popijte vode koliko god možete, ne odveć hladnu s dodatkom limunovog soka. Oko pola sata iza toga popijte mlaki čaj zaslađen s 2 žlice meda. Ovo bi trebala postati redovita navika, kao i jesti voće kao međuobrok između doručka i ručka. Ručak treba biti uravnotežen iako ćete s vremenom osjetiti potrebu da smanjite i taj obrok. Pola sata iza ručka, uzmite žlicu meda, zadržite da u ustima 2 – 3 minute i na gutljaje progutajte. Za trening pripremite napitak u količini koliko ćete ga popiti tijekom vježbanja. Naziv našeg pripravka namijenjenog upravo sportašima je «GYM & FIT» (gimnastika i fitness).

i kovac

PRIPREMA NAPITKA: u pola iscjeđenog limuna dodajte 1 jušnu žlicu «Gym&Fit» pripravka, razmutite u bokalu od ½ litre, dolijte vodu i imate napitak koji će vam otkloniti umor i nadoknaditi energiju izgubljenu tijekom treninga ili utakmice. Prije spavanja obavezno uzmite 1 čajnu žlicu meda: bolje ćete spavati, a vaša će jetra lakše servisirati organizam tijekom noćnog odmora. Ovo primijenite u vlastitom sportskom životu i karijeri ili u životu vašeg djeteta. Izgradit ćete imunitet prema svim vrstama infekcija, zarazama, alergijama i virozama.»

marko debevec

Marko Debevec: ORGANIZIRANO LIJEČENJE PČELA OD VAROE I UZGOJ MATICA PUTEM OPLODNJAKA

U subotu, 23. studenog 2013. godine udruga pčelara Labin je ugostila poznatog slovenskog uzgajivača Marka Debevca koji je za prisutne pčelare održao predavanje na temu «Organizirano liječenje pčela od varoe i uzgoj matica putem oplodnjaka» u Maloj vijećnici Grada Labina.

U prvom dijelu predavanja gospodin Debevec se osvrnuo na problematiku liječenja varooze s naglaskom na veliki gubitak pčelinjih zajednica u Sloveniji prošle godine, objašnjavajući uzroke toj nevolji koja je nažalost ostavila svoj trag i kod nas. U drugom dijelu predstavio je svoju tvrtku, tehnologiju pčelarenja i svoju metodu uzgoja matica.

Marko Debevec i njegova obitelj bave se uzgojem matica čiste kranjske pasmine već 25 godina i njegova tvrtka APIS M&D d.o.o. koja posluje pod tim imenom od 1990. godine jedna je od najstarijih uzgajivača matica u Sloveniji. Posjeduju 150 košnica na različitim lokacijama, proizvode med i ostale pčelinje proizvode, a posebno su zanimljive ukrasne svijeće izrađeni od prirodnog pčelinjeg voska. Izuzetna kvaliteta ovih matica je plod dugogodišnjeg profesionalnog rada, temeljenom na 40-godišnjoj obiteljskoj tradiciji u pčelarstvu i bogatom iskustvu, a kontroliraju je stručnjaci s Poljoprivrednog instituta Slovenije. Debevec je razvio vlastiti sustav poliuretanskih LR-nukleusa, podijeljenim na tri jednaka dijela s pripadajućim okvirima podržanim posebnim plastičnim vješalicama vlastitog dizajna . Pčelinje zajednice u tim nukleusima lakše prezimljuju i u proljeće se dijele u četiri nukleusa . Zahvaljujući naprednoj tehnologiji i izolacionom materijalu od kojeg su načinjeni nukleusi, Marko Debevec je svojim maticama osigurao start 15-20 dana ranije od ostalih slovenskih uzgajivača.Uspješan uzgoj stanica rezultat je i pozicije uzgojnog centra (središnja Slovenija, izolirana mikrolokacija). Dolina okružena šumom gdje prevladava smreka, jela, javor, jasen, kesten i hrast pčelama pruža izvrsnu pašu tijekom cijele godine, što je od ogromnog značaja za kvalitetan uzgoj matica u cijeloj sezoni parenja. Iako vole naglašavati da inzistiraju na kvaliteti, a ne na kvantiteti uzgojenih matica, činjenica da godišnje proizvedu 1.000 do 1.200 oplođenih matica govori puno o uspjehu ove tvrtke. Osim toga, matice se uzimaju samo iz nukleusa s poklopljenim leglom, što osigurava njihovu vrlo visoku kvalitetu. Sve matice su označene posebnim brojem što olakšava kasniju kontrolu.

BRUNO-vanjska-hranilica

inž. Bruno Mavrinac: MOJA TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Bruno Marvinac, inženjer elektronike i pčelar, inovator i predavač iz Jadranova je nadasve i dobronamjerna osoba širokog znanja, uvijek spremna da to isto znanje i iskustvo bez predomišljanja prenese na druge, ali isto tako osoba kojoj ni najmanje nije stalo do publiciteta u javnosti, odnosno eksponiranosti u medijima. Skromnost i samozatajnost (osobine su koje i inače volim isticati kao prve i osnovne u pčelara s bilo koje strane svijeta) odlike su samo velikih ljudi, a jedan od njih je zasigurno i inženjer Bruno. Čovjek koji se pčelarstvom počeo baviti kako bi lakše prebrodio tragediju u obitelji u domovinskom je ratu djelom izgubio vid, ali ne i entuzijazam, za razliku od većine nas koji  gledamo samo svoje poslove, nije ni jednog trenutka izgubio volju da, naravno u okvirima svoje prve struke – elektronike, učini nešto za napredak pčelarstva. Poput svih pčelara – inovatora Bruno je i te kako dobar poznavatelj tajni i zakonitosti pčelinje zajednice, ali i vrhunski stručnjak po pitanju tehnologije pčelarenja, jer se ovim pozivom bavi od 1984. godine i sve to vrijeme ne provodi uz svojih 80 košnica kako bi iz njih izvukao što više meda, pa time i što više zarade, već svemu tome pristupa na jedan opsežniji, stručniji i inovativniji način.

Bruno-kao-predavac1

Vanjska hranilica je jedna od inovacija inž. Mavrinca koja najviše plijeni pažnju kod publike, prije svega zbog svoje jednostavnosti i praktičnosti.  Primjenjiva za sve tipove košnica uz uvjet da je na nastavku probušena rupa promjera 25 mm koja služi kao lulica za prihvat posude sa sirupom (ljeti s vodom). Ideja za ovo pomagalo u podražajnom prihranjivanju gospodinu Bruni je došla tijekom vodoinstalaterskih radova u kući, kada je od plastičnih cijevi promjera 25 mm, redukcije fi 25 na fi 32 mm i koljena promjera 32 mm lemljenjem napravio nosač PVC-boce od 0,5 l ili staklene bočice od 0,2 l (sok «Pago») s čepom probušenim na 9 mjesta rupicama fi 1,5 – 2 mm. Montaža i zamjena bočica je stvarno lagana i s vremenom postaje rutinska, a prednosti vanjske hranilice su brojne: krov košnice se ne diže, pa se zajednica ne rashlađuje, nema utapanja pčela, a mogućnost grabeža je posve uklonjena. Koristan i jeftin proizvod  u isto vrijeme pobudio je znatiželju na pčelarskim forumima još prije 5 godina, članci o njemu su objavljeni u specijaliziranim časopisima, no stručnu valorizaciju ovo pomagalo ipak još nije doživjelo.

BRUNO-pcelarska-digitalna-vaga

«Svi mi pčelari imamo neke svoje ideje koje više-manje držimo za sebe…» – svojevremeno je konstatirao ovu ne baš pohvalnu činjenicu inž. Mavrinac na jednom od pčelarskih foruma, a baš u inat njima, a za dobrobit svih pčelara izradio je još jedno korisno pomagalo: digitalnu pčelarsku vagu. Više o njoj možete pročitati u časopisu «Hrvatska pčela» br. 2 od 2008. godine u članku «Osobna digitalna vaga kao pčelarska vaga», a slijedom toga će Bruno Mavrinac ostati upisan među imenima zaslužnim za napredak pčelarstva u indeksu Hrvatskog entomološkog društva Zagreb. Rad na ovom izumu inž. Mavrinac je započeo 2005. godine kada je u obližnjem trgovačkom centru za nešto više od 100 kuna kupio osobnu digitalnu vagu CAMRY EB 9171. Uz nužne modifikacije na elektronici i prilagodbe podnice za prihvat vage, 2 prekidača uz displej (aktiviranje i vaganje), senzore na podnici, par konektora, puno stručnosti i strpljanja, te još malo silikona Bruno je uspio napraviti izuzetno praktičnu i jeftinu pčelarsku vagu. Svima nam je poznato da je vaga veoma korisna u profesionalnom pčelarenju, jer nam daje informaciju o dnevnom unosu nektara, količini zaliha meda i potrošnji hrane bez nepotrebnog otvaranja košnice i uzbunjivanja pčela. Podaci s displeja vage inž. Mavrinca bit će od posebne važnosti uoči seljenja košnica, pomoću nje možemo lako izračunati i udio pčela sakupljačica u ukupnom broju pčela u košnici, što će nam pomoći u procjeni proizvodnog kapaciteta po pčelinjaku u tekućoj sezoni.

Ostali izumi i tehnološka rješenja

Iako skromne veličine (poput duboke podnice), dekristalizator meda je izuzetno praktičan. Zbog senzorske kontrole grijača, nemoguće je prijeći toplotni prag – temperaturu (40 *C). Senzori topline elektronski upravljaju sijalicama, a one griju med do željene temperature. Kapacitet dekristalizatora je 20 staklenki od 720 ml po jednom redu unutar LR-nastavka kojim ih držimo na okupu ili posuda od 60 do 80 kg meda. Istim se uređajem može zagrijati med za potrebe izrade mednih likera ili kao inkubator u uzgoju matica. Dekristalizator meda Brune Mavrinca detaljnije je opisan u istoimenom članku časopisa «Hrvatska pčela» br. 4 od 2009. godine. Uz navedene izume pred tek 20-tak članova Udruge pčelara Bujštine i kolega iz drugih istarskih udruga gospodin Bruno je prezentirao svoj otklapač voštanih poklopaca (tzv. «Hrvatski nož»), kao i električni pastir (zbog sve brojnijih upada medvjeda u pčelinjake nažalost jedan od najtraženijih pomagala), te nam otkrio još par tehničko-tehnoloških detalja specifičnih za njegov način pčelarenja – na prvi pogled malih sitnica, ali koje i te kako mogu puno pomoći pčelarima, kako profesionalcima, tako i početnicima: drvene ispune kao spojnice nastavaka  za sigurniji transport, dodatne letve kao pomoćni držači na podnici, modificirani krov LR-košnice.

ave

SIMPOZIJ «API SENZA FRONTIERE – PČELE BEZ GRANICA»

 U organizaciji Grada Gorice i partnera iz Hrvatske, Slovenije i Italije na projektima ADRIA III i ENJOY TOUR u ponedjeljak, 11. studeni 2013. godine u Palači Coronini Cronberg u Gorici održan je završni simpozij «API SENZA FRONTIERE – PČELE BEZ GRANICA» na temu «Zaštita ekotipa panonsko-mediteranske pčele i biološke raznolikosti talijanske regije Friuli Venezia Giulia i Istarske županije». Konferenciju su otvorili Silvia Acerbi iz tvrtke za konzalting Informest Gorica i Sara Vito, vijećnica za energiju i okoliš regije Friuli Venezia Giulia, a pozdravnu riječ je svim nazočnima uputio i Oriano Otočan, pročelnik Upravnog odjela za međunarodnu suradnju i europske integracije. Na njega se nadovezao Davor Mrzlič iz Instituta za poljoprivredu i šumarstvo Republike Slovenije govoreći o suradnji između njegove zemlje i Italije na projektima Enjoy Tour i Solum, vezanim za valorizaciju autohtonih proizvoda obje regije.

DSC06506_620_350_s_c1

Umberto Ademollo iz Agencije lokalne demokracije u Brtonigli govorio je o prekograničnoj suradnji s ciljem približavanja pčelara iz svih triju zemalja radi lakše borbe s velikim proizvođačima na zajedničkom europskom tržištu pčelinjih proizvoda. Naglasivši da « pčele nemaju putovnicu, ali imaju osobnu iskaznicu» htio je reći kako je glavni zadatak genetike pčela povratak na iskonski ekotip usko vezan za svoj teritorij. U nastavku je spomenuo žalosnu činjenicu da multinacionalne kompanije u čitavom svijetu permanentno ugrožavaju prirodni okoliš i životinjski svijet i tu prijetnju ne bi smjeli prenijeti na svoje  potomke. Kad je prije dvije godine u Bujama prvi put predstavljen projekt Adria III nije bio svjestan koliko je pčelarstvo plemenit poziv, ali je tijekom suradnje s pčelarima iz Istre naučio da im motiv za bavljenje ovom djelatnošću nikad nije bila materijalna korist, već neizmjerna ljubav prema pčelama i prirodi. Utoliko je nužan nastavak edukacije građanstva, posebice mladih o zdravoj hrani s naglaskom na med i o pčelarstvu kao profesiji koju čeka sjajna budućnost. Kad projekt bude dobio novu potporu iz EU-fondova, njegova će ekipa nastaviti raditi prezentacije o koristima meda i uzgoja pčela po školama, jer interes mladih se povećava  razmjerno rastu nezaposlenosti i krizi koja nažalost ne jenjava u sve tri zemlje.

hqdefault

Livio Dorigo, stručnjak za pčelarstvo iz udruge Parco della Concordia (Park prijateljstva) iz Muggie u okviru  teme «Biološka raznolikost i pčelarstvo – iskustva i perspektive» govorio je o uništavanju prirodnog okoliša kao cijeni industrijalizacije i globalizacije, posebno se osvrnuvši na nelogičnost na području gdje su pčelinjaci jedan od drugoga na razdaljini manjoj od  5 km, ali u dvije zemlje i stoga se u tretiranju protiv bolesti koriste dva različita lijeka. S nostalgijom se prisjetio nekih drugih vremena kad su Franco Frilli, profesor entomologije s Univerziteta u Udinama pohodili Grožnjan i pokrenuli prvo međunarodno ocjenjivanje medova, ali je pohvalio srdačnost i spremnost na suradnju labinskih pčelara, posebice njihovog gradonačelnika Tulia Demetlike tijekom prošle dvije godine u sklopu projekta Adria III. Otkrio nam je i veliku želju da se ostvari zajednički san o otvaranju Kuće pčelara u osnovnoj školi «Matija Vlačić» u Rapcu.  Valja podsjetiti da je gospodin Dorigo 2008. godine u Labinu održao prvo predavanje o pčelarenju unutar Europske unije.

kezic2

Nikola Kezić, profesor biotehničkih znanosti s Agronomskog fakulteta u Zagrebu (u Istri poznat kao voditelj prve i jedine pčelarske škole u Pazinu) govorio je općenito o pčelarstvu u Hrvatskoj kojem jedan od imperativa mora biti zaštita izvorne sive pčele medarice. Dotakao se i neujednačenosti u pokrivanju pčelinjih paša u Hrvatskoj stacionarnim pčelarima, pa imamo situaciju gdje su pčelari u mediteranskom području zbog «dvije zime» (prekid zalijeganja zimi zbog hladnoće i ljeti – zbog suše) prisiljeni seliti svoje pčele u gorske krajeve s malo stanovnika (još manje pčelara), a mnogo paša koje su bogati izvor meda. Govoreći o neiskorištenim potencijalima za razvoj pčelarstva naglasio je potrebu za registriranim uzgajivačem autohtonih matica u Istri i to je uistinu problem kojeg moraju što prije riješiti istarski pčelari. Složio se s prethodnicima u vezi nužnosti međunarodne suradnje glede zaštite genetskih potencijala sive pčele, pogotovo onih koja doprinose vitalnosti i otpornosti na bolesti. Temeljni pristup u selekciji  bez obzira radi li se o proizvodnim kvalitetama (performance test) ili stupnju otpornosti na bolesti i nametnike je sustavno praćenje i bilježenje podataka o zajednicama, koje u našoj zemlji nažalost još nije dovedeno na poželjni nivo. Na kraju profesor Kezić nas upozorava na još jednu poraznu činjenicu: gubici pčela veći su na pčelinjacima u područjima s intenzivnom poljoprivredom, čak za trećinu iznad granice tolerancije!

DSC_0226 

Piero Giulianini, profesor zoologije  s Univerziteta u Trstu iznio je nazočnima rezultate genetskih analiza Apis mellifere carnice mediterane (uzorci s područja Labina i okolice) i Apis mellifere ligustice (uzorci s područja Trsta i okolice), ali i neke hematološke parametre za bolju upravljivost zajednica, jer je krajnji cilj naći pčelu koja morfološki odgovara precima i stvoriti prototip lokalnog ekotipa i forsirati uzgoj autohtone pčele, svatko na svom području, što je nazvao svojevrsnim «povratkom na početak». Razlike između ekotipova posljedica su više čimbenika (utjecaj okoliša, klime, tehnologije pčelarenja), ali na prvom su mjestu genetske razlike. Pčele u svom prirodnom okruženju imaju veliku varijabilnost. Apis mellifera ligustica (žuta pčela) raširena je na Apeninskom poluotoku i po građi je sitnija, izduljenog tijela, ima duže rilce, a boja dlačica je žučkasta. U proljeće se sporije razvijaju, a ljeti i u jesen imaju vrlo jake zajednice. Ima slabo izražen rojevni nagon, mirna, nema izražen obrambeni nagon. Mediteranski ekotip sive pčele je raširen u Istri i Dalmaciji, te na Kvarneru i otocima. Zbog specifičnih okolišnih i klimatskih uvjeta Apis mellifera carnica mediterana  je nemirnija i sklonija zalijetanju u tuđe košnice od svog osnovnog tipa. Sklona je rojenju, a zbog stalnih vjetrova leti nisko, pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje. Žaleći što za ispitivanje morfoloških i hematoloških svojstava nije bilo više uzoraka, profesor Giulianini vidi budućnost u molekularnoj analizi i mikrosatelitskim markerima. I on se složio s kolegama – predavačima da pčele u čišćem području daju i bolji imunološki odgovor na sve negativne čimbenike: pesticide, varocide, virusne i bakterijske infekcije, parazite, kao i na akutni stres.

DSCF3348pozdravni%20govor%20Franc%20Sivic

Franc Šivic, inženjer šumarstva, pčelar, promotor apiturizma i apiterapije, potpredsjednik ČZS i izuzetno sugestivan predavač bez obzira o kojoj je temi riječ, u svom nam je izlaganju objasnio što je to apiterapija i kako se ona percipira i primjenjuje u Sloveniji. Podsjetio je prisutne da je dr. Filip Terč (1844 – 1917), liječnik i pčelar iz Maribora «otac apiterapije» u svojoj dugogodišnjoj praksi od 658 oboljelih od reumatizma izliječio 543 pacijenata, a njegov rođendan 30. ožujka je proglašen za Svjetski dan apiterapije. Uporaba pčelinjih proizvoda u cilju poboljšanja zdravlja, uklanjanja boli, stresa i nesposobnosti za rad je kod naših susjeda veoma raširena, pa je 2010. godine u Ljubljani održan III Međunarodni forum o apiterapiji i apikvaliteti pod pokroviteljstvom vodeće svjetske pčelarske organizacije Apimondia s motom «S čebelami do zdravja», na što su svi pčelari u Sloveniji izuzetno ponosni. Ipak i u Sloveniji regularna medicina s nevjericom gleda na primjenu pčelinjih proizvoda bilo kao pomoćnih ljekovitih sredstava ili u aktivnoj terapijskoj primjeni. Iako ne osporavaju povoljan učinak meda, peludi, matične mliječi, propolisa i pčelinjeg otrova na čovjekov organizam, poklonicima apiterapije zamjeraju nestandardiziranost pripravaka i činjenicu da znanstveno dokazanih pozitivnih svojstava pčelinjih proizvoda još uvijek nema, da se ovom djelatnošću bave primarni proizvođači – nedovoljno obrazovani ljudi van medicinske struke, nerijetko iz ekonomskog interesa, a ne humanih pobuda. Ne negirajući te činjenice, ali smatrajući da su ipak pčelari glavna karika u apiterapiji, Franc Šivic navodi primjere iz vlastite prakse. Tako je tvrdnju da otvorene rane brže i bolje zacjeljuju pomoću meda (zbog njegove antimikrobne aktivnosti i činjenice da zbog visokog sadržaja šećera privlači bakterije i tekućinu), ilustrirao ne baš oku ugodnim fotografijama pacijenta kojem je morski pas otkinuo komad mesa s bedra. Nakon toga su slijedile ništa manje šokantne slike uznapredovale paradentoze, za koju kao lijek preporučuje žvakanje lipovog meda u saću, tvrdeći da je slovenski med od uljane repice i lipe u borbi protiv bakterija učinkovitiji od novozelandske manuke. Med u masaži osim relaksirajućeg ima i kozmetički učinak, jer kožu čisti i vraća joj elastičnost. Franc Šivic svim muškarcima starijima od 50 godina  preporučuje redovno uzimanje peludi iz preventivnih (radi sprječavanja tegoba s prostatom) i kurativnih razloga (nakon operacije zbog raka prostate), a propolis u prevenciji karijesa, za jačanje desni i liječenje čireva u usnoj šupljini i želucu. Pčelinji otrov pomaže u liječenju multiple skleroze, a u Sloveniji sve je raširenija i aromaterapija u posebnim komorama gdje pacijent udiše zrak koji dolazi iz košnica, što djeluje umirujuće za dišni sustav i antidepresivno za čitav organizam. Za zaključak da je za njega «šumenje sto tisočerih čebel najljepša simfonija, ki ga umiri in napolni z novo energijo», nije nam bio potreban prijevod.

kongres

PČELARSTVO NA III MEĐUNARODNOM KONGRESU O RURALNOM TURIZMU 2012.

U Osijeku se od 23. do 26. svibnja 2012. održavao 3. međunarodni Kongres o ruralnom turizmu. Od prethodnih (Hvar – 2007. i Mali Lošinj – 2010.) razlikovao se po znatno većem obimu: 200 sudionika iz zemalja u okruženju i EU, 140 znanstvenih i 20 stručnih radova, boljoj koordinaciji s naglaskom na širenje međunarodne suradnje, ali i činjenici da su po prvi put izlagane i teme vezane za pčelarstvo.

kristina

U okviru sekcije „Kreiranje i distribucija proizvoda ruralnog turizma“ znanstveni rad grupe autora sa Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču – „Uloga i značaj izložbi meda u promociji proizvoda – mišljenje pčelara“ izlagala je dr. sc. Kristina Brščić. Međunarodni sajam pčelarske opreme i pčelarskih proizvoda „Dane meda u Pazinu“ ocijenila je kao manifestaciju s izuzetno pozitivnim komercijalnim, ali i edukacijsko – promotivnim učinkom. Zbog neospornog doprinosa popularizaciji meda i ostalih pčelinjih proizvoda među građanstvom, te pčelarstva kao struke, ova izložba postaje i potencijalno zanimljiv ruralno-turistički proizvod.

predavač na kongresu

Priliku za promociju projekta „Apiarium – centar za promicanje pčelarstva“ Udruge pčelara Bujštine dobio je i Damir Gregurić izlaganjem stručnog rada: „Mala pčelarska škola – ključ za održivi razvitak struke i novi ruralno-turistički proizvod“. I dalje naglašavajući važnost edukacije mladih kao jedinog sigurnog ulaganja u budućnost struke, te inzistirajući na novom modelu obrazovanja predškolske djece i učenika osnovnih škola u specijaliziranom objektu i realnom okruženju, pokušao sam naći i poveznicu između profesije, tradicije i ruralnog turizma, jer dolazim iz okruženja gdje je turizam osnovni pokretač većine drugih djelatnosti, pa se taj most između pčelarstva i turizma nameće sam po sebi, kazao je Damir Gregurić koji smatra da su primjeri uspješnog povezivanja udruga, OPG-a, razvojnih agencija, LAG-ova, turističkih zajednica, područne i lokalne samouprave još uvijek više iznimka nego pravilo, stoga ubuduće treba više pažnje posvetiti razotkrivanju kočnica u realizaciji projekata i rješavanju konkretnih problema u zakonskoj regulativi, pa i u samoj strategiji razvitka ruralnog turizma. Isto vrijedi i za hrvatski pčelarski turizam, o kojem na Kongresu, nažalost, nije bilo ni spomena. Znanstvene opservacije zasigurno pomažu prepoznavanju dobrih ideja, (kojih u Hrvatskoj ne nedostaje), ali – hoće li se one realizirati, ne ovisi toliko o entuzijazmu pojedinaca i znanstvenoj podlozi projekta, koliko o kreativnosti strukovnih udruženja i potpori relevantnih institucija na lokalnoj i nacionalnoj razini.

predavač
Je li zbog karaktera samih pčelara (skromnih, gotovo samozatajnih ljudi) ili nekih drugih razloga, u ruralnom okruženju je pčelarstvo još uvijek u sjeni drugih djelatnosti. Možda ova izlaganja i nisu veliki korak u promociji pčelarstva, ali i mali pomak je bolji od pasivnosti i neinventivnosti. Nije sporan nastavak borbe za njegov pravedniji i ravnopravniji status, već odgovor na pitanje: „Hoćemo li taj preokret u percepciji pčelarskog turizma uspjeti napraviti prije ulaska Hrvatske u EU?“, pita se ovaj izlagač iz Udruge pčelara Bujštine. S obzirom na značaj koji ima u stvaranju novih vrijednosti na ruralnim područjima (primjerice u Sloveniji), pčelarski turizam u Hrvatskoj je golemi neiskorišten potencijal, ali očito još uvijek neprepoznat ili podcijenjen. U kontekstu povlačenja sredstava iz EU fondova za male projekte u ruralnom turizmu, pred pčelarskim udrugama, HPS-om, turističkim zajednicama i agencijama širom Lijepe naše tek stoje pravi izazovi. 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s