TOP TEMA

prica-o-istarskom-medu-se-nastavlja

ISTARSKI MED MORA U POTPUNOSTI BITI PROIZVEDEN U ISTRI

Službena procedura zaštite istarskog meda najprije nacionalnom, a zatim i europskom oznakom izvornosti započela je još prošle godine, kada je za tu aktivnosti Ministarstvo poljoprivrede dodijelilo pčelarskoj udruzi Lipa iz Pazina 75.000 kuna za troškove izrade specifikacije, koja se po obvezi iz tada potpisanog ugovora mora dovršiti i predati u Ministarstvo do konca ove godine. Županijski Odjel za poljoprivredu pokriva razliku do 187.500 kuna (s uključenim PDV-om), koliko iznose ukupni troškovi izrade specifikacije, čija je izrada povjerena porečkom Institutu za poljoprivredu i turizam.

Slično kao i s pršutom

Ono što je kod procedure zaštite istarskog meda zanimljivo je da se ona od početka provodi s ciljem da buduće područje zaštićenog istarskog meda obuhvati ne samo cijelu sadašnju Istarsku županiju, već i područje Liburnije od Kastva preko Opatije do granice Primorsko-goranske i Istarske županije, zatim otoke Cres, Lošinj, Unije, Susak i Ilovik, te područje slovenske Istre, od Rakitovca do Portoroža. Dok porečki Institut kao znanstvena institucija provodi svoj dio posla – kemijske i mikrobiološke analize, klasifikacija meda, određivanje minimuma i maksimuma dozvoljenih sastojaka i osobina; u isto vrijeme svoj dio posla na ostvarenju ove ideje provodi i “politika”. Naime, u koordinaciji Odjela za poljoprivredu i istarskih pčelarskih društava još od prošle godine traju pregovori s pčelarskim udrugama planiranog proizvodnog područja, koje su već pri prvom kontaktu izrazile svoj jednodušni pristanak. Taj je pristanak formaliziran i u odlukama skupština pčelarskih udruga Liburnije, te Cresa i Lošinja, a slovenski su pčelari u ime svojih udruga već poslali pismeni pristanak, kojeg će uskoro potvrditi i na skupštinama.

K tome, izvješćuje nas županijski pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović, s uključenjem slovenske Istre u područje proizvodnje zaštićenog istarskog meda suglasni su Pčelarski savez Slovenije, te slovensko i hrvatsko ministarstvo poljoprivrede. Model će biti sličan kao kod zajedničke hrvatsko-slovenske zaštite istarskog pršuta, samo što je tada suradnja pokrenuta nakon slovenskog prigovora na hrvatski zahtjev za samostalni zaštitu istarskog pršuta, a sada Hrvatska i Slovenija u startu zajednički od Bruxellesa traže prekograničnu zaštitu jednog regionalnog proizvoda. Zasad u pregovore nisu uključeni eventualni proizvođači meda iz talijanskog grada Muggie, koji pripada talijanskom dijelu Istre, no Antolović kaže da će nakon potpunog usuglašavanja sa Slovencima uslijediti i zajedničko obraćanje kolegama iz talijanske Istre. Time će zapravo jedan poljoprivredni projekt uspjeti postići nešto što je politika dosad željela, ali nikad nije dostigla: zajednički angažman oko jedne “istarske stvari” cijele Istre u geografskom smislu.

Kad je osmišljavanje projekta zaštite istarskog meda tek započelo, na popisu vrsta meda koje će se uključiti u zaštitu bili su bagremov, kaduljin, kestenov i cvjetni med, te bjelogorični medljikovac odnosno medunac, no kako se na području Liburnije intenzivnije proizvode i medovi od lipe i vrijeska, i ta su dva meda uvrštena u popis. No, jedna je odredba buduće specifikacije nemilosrdna: da bi med dobio pravo nositi naziv “Istarski med” i zaštićenu oznaku izvornosti, mora u potpunosti (od pčelinje ispaše pa do vrcanja i pakiranja) biti proizveden u Istri, odnosno na području koje je definirano specifikacijom. Ako bi, na primjer, pčelar iz Istre svoje pčele prevozio na ispašu i Gorski kotar ili Liku (a ima takvih slučajeva), med iz te serije ne bi se mogao zvati istarski, a jednako važi i za med koji bi nastao ako bi neki pčelar izvan definiranog područja, primjerice iz Karlovca, doveo svoje pčele na ispašu u Istru (ili na Učku, Cres, gdjegod unutar definiranog područja), a taj med vrcao i pakirao kod kuće: ni u tom slučaju med se ne bi mogao nazivati istarskim.

Potrebna sloga

        Nakon što se proizvođači iz svih definiranih područja (čeka se formalna odluka slovenskih pčelarskih udruga) slože oko zajedničke zaštite, aktivnosti će dalje ići glatko jer je znanstveno-tehnički dio specifikacije već gotov. Prema proceduri, najprije će Hrvatska i Slovenija svaka za sebe obaviti postupak (koji obuhvaća javnu objavu i rok za eventualnu žalbu, koje u slučaju ovakve suradnje ne bi smjelo biti) zaštite nacionalnom oznakom izvornosti za proizvod jedinstvenog naziva istarski/istrski med (kao što je bio slučaj s istarskim/ istrskim pršutom); a zatim će Hrvatska i Slovenija zajedno od Europske komisije zatražiti zajedničku odnosno prekograničnu zaštitu istarskog meda europskom oznakom izvornosti.

       “Suglasnost svih uključenih strana da se pri zaštiti istarskog meda odmah u startu radi zajedno s idejom da se time stvara jedinstveni brend poluotoka Istre značajan je doprinos ne samo u stvaranju buduće dodane vrijednosti tog proizvoda, već predstavlja temelj i za buduću zajedničku razvojnu politiku u pčelarskom sektoru, s osnovom u stoljetnoj tradiciji i povezanosti ovih krajeva”, zaključio je o značaju ove suradnje Milan Antolović.

IZVOR: članak novinara Davora Šišovića za Glas Istre , 26. studeni 2016.

radna-verzija-specifikacije

PREZENTACIJA RADNE SPECIFIKACIJE ZA ISTARSKI MED

U četvrtak, 6. listopada 2016. na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču je predstavnicima istarskih pčelara održana prezentacija Specifikacije za „Istarski med“. Prvu radnu verziju Specifikacije, dokaze koji su dio Specifikacije, te rezultate istraživanja percepcija, stavova i očekivanja potrošača u RH u ime Instituta je predstavila dr. sc. Kristina Brščić.

Početkom ožujka ove godine kada je o ovoj temi prvi put izlagala pčelarima Bujštine u POU Buje, na europskoj razini je bilo zaštićeno 9 hrvatskih proizvoda, a još 9 proizvoda ih je bilo prijavljeno za dobivanje oznake. Krajem srpnja rješenje o „Zaštiti izvornosti“ na nacionalnoj razini pod oznakom „Slavonski med“ (nakon gotovo tri godine upornog rada!) dobili su pčelari s područja šest slavonsko-baranjskih županija (Virovitičko-podravska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska i Bjelovarsko-bilogorska) što je bio dodatni poticaj da se i u našoj županiji to pitanje ažurira. Predavanja o ovoj temi je tijekom proljeća 2016. odslušalo 102 pčelara (manje od jedne trećine registriranih u Istri!), prilikom edukacije/informiranja prikupljeno je 46 kemijskih analiza različitih sorti meda iz prethodnih godina, a anketni listić s pitanjima o mišljenju pčelara o zaštiti meda ispunilo je 97 pčelara. O istoj je temi bilo govora i na sastanku 12. travnja 2016. u sjedištu Istarske županije u Pazinu između predstavnika Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije, Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč i predstavnika istarskih pčelarskih udruga (30-tak članova UO i NO Udruga, te član UO HPS-a za Istru). Tom je prigodom dr. sc. Kristina Brščić ponovila zašto moramo ustrajati na ovom projektu: samo tako možemo zaštititi proizvod od zlouporabe i narušavanja izvornog proizvoda, zaštićen se proizvod penje u višu cjenovnu kategoriju, proizvođaču rastu prihodi, doprinosi se održivom razvitku ruralnog područja, povećava se mogućnost izvoza, jača i turistička ponuda, čuva se lokalni, regionalni i nacionalni identitet, ali i prirodne vrijednosti (pasmine i sorte) toga kraja, a indirektno ćemo smanjiti odljev stanovništva iz naše regije. Pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu županije Istarske Milan Antolović na istom je sastanku naveo zadatke za povjerenstvo u kojem su trebali biti uključeni predstavnici svih šest pčelarskih udruga u Istri, na prvom mjestu zemljopisno širenje projekta na slovenski dio Istre i Liburniju, odnosno uključenje njihovih pčelara u projekt. Svakom prigodom opetovane su zamolbe pčelarima da kao prilog istraživanjima Institutu ustupe dokumente iz privatnih arhiva kojima bi se vjerodostojnije dokazale posebnosti meda s područja Istarskog poluotoka.

Na sastanku u četvrtak nije bilo mnogo predstavnika istarskih pčelara – svega njih osam, dakle 4 puta manje nego na pazinskom sastanku o strategiji razvoja istarskog pčelarstva. Da li je početni entuzijazam već splahnuo ili je interes opao zbog loše pčelarske sezone? Za sada su zaštićenom oznakom izvornosti pod nazivom „Istarski med“ obuhvaćeni bagremov, kaduljin, kestenov, cvjetni i med od bjelogorične medljike, a u perspektivi je i lipin med. Projektu su se priključili pčelari Liburnije i slovenskog dijela Istre, pa više nema razloga za čekanje, već što hitnije treba izvršiti nužne korekcije Specifikacije, osnovati Povjerenstvo i krenuti u slijedeću fazu projekta (ponovimo, njih su tri: predregistracijska, zaštita na nacionalnoj razini i registracija naziva zaštićenom znakom izvornosti). Nakon provjere dokumentacije, slijedi objava obavijesti o podnesenom zahtjevu radi ulaganja prigovora na nacionalnoj razini, donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju Zahtjeva i odluke o prijelaznoj nacionalnoj zaštiti. Na sastanku u Poreču bilo je rasprave oko definiranja granica projekta i poveznica između zemljopisnog područja i posebnih karakteristika proizvoda, ali i oko drugih detalja Specifikacije: fizikalno-kemijska svojstva, melisopalinološka, organoleptička i druga specifična obilježja različitih vrsta istarskog meda, dokazima o podrijetlu i metodi dobivanja proizvoda, te sljedivosti proizvodnje, te vođenju potrebnih  evidencija. Svojim iskustvom na registraciji ekstra djevičanskog maslinovog ulja i pršuta i izuzetnim poznavanjem ove problematike puno je pomogla Blanka Sinčić Pulić, viša stručna suradnica za zaštitu i valorizaciju autohtonih proizvoda u upravnom odjelu za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu županije Istarske. Mišljenja, stavova i sugestija je bilo različitih, ali ne i kontradiktornih, pa je određen termin – tjedan dana – do kada pčelari trebaju donijeti konačne ispravke, dopune ili brisanja određenih stavki u Specifikaciji. Za očekivati je da će se inicijalnoj grupi na tom sastanku napokon pridružiti veći broj istarskih pčelara, pogotovo profesionalaca. O terminu sastanka bit će na vrijeme obaviješteni putem e-maila.

hlk-bodovanje-za-simpozij

Prvi Hrvatski simpozij o vrijednosti pčelinjih proizvoda u očuvanju zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem „Apiterapija – očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima“

U subotu, 1. listopada 2016. u dvorani „Cres“ Kongresnog centra Zagrebačkog velesajma u sklopu sajma Apitera održao se stručni skup o vrijednosti pčelinjih proizvoda u očuvanja zdravlja pod nazivom „Apiterapija – očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima“. Glavni organizator prvog ovakvog  skupa u Hrvatskoj bilo je Hrvatsko apiterapijsko društvo, a suorganizator Zagrebački velesajam tvrtka Geromar d.o.o. iz Bestovja i obrt Biorad iz Zagreba. Moderator je bila dr. sc. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva. Skup je prijavljen i bodovan od strane Hrvatske liječničke komore što ovom događaju daje poseban značaj, a zajedničkoj temi svih stručnih predavanja na simpoziju  – apiterapiji kao dodatnoj i potpornoj metodi liječenja niza zdravstvenih tegoba i bolesti – znatno širi farmakološke i medicinske obzore. Posebna gošća na simpoziju je bila prof. dr.sc. Anica Jušić (specijalistica neurologije; umiroviljena profesorica neuropsihijatrije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i utemeljiteljica Hrvatskog društva za hospicij/palijativnu skrb)  koja je dala punu podršku korektnoj podršci pčelinjim proizvodima te održavanju takvog vida edukacije zainteresirane javnosti.

gordana-hegic-i-anica-jusic

Prvo predavanje pod nazivom „Zdravstvena sukladnost kozmetike na bazi pčelinjih proizvoda“ održala je Lidija Barušić dipl. san. ing. voditeljica laboratorija Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ iz Zagreba. Cilj predavanja je bila edukacija proizvođača prema zahtjevima Uredbe br. 1223 EU-parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. godine o kozmetičkim proizvodima i Uredbe EU-komisije br. 655 od 10. srpnja 2013. o utvrđivanju zajedničkih kriterija za opravdanje tvrdnji koje se koriste u vezi s kozmetičkim proizvodima. Naime, obveza svakog proizvođača kozmetičkih proizvoda je proizvesti zdravstveno ispravan i za potrošače siguran proizvod. Ulaskom Hrvatske u EU-u kao zakonska regulativa za kozmetiku preuzete su navedene uredbe s ciljem usklađivanja pravila na tržištu EU i postizanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi, a koje u odnosu na prethodno zakonodavstvo RH donosi neke novitete u svezi odgovornosti i obveza proizvođača kozmetičkih proizvoda u RH kao i ukidanje kategorije Kozmetike s posebnom namjenom. Predavačica je objasnila sve aktivnosti koje je potrebno provesti prema zahtjevima EU: ishoditi rješenja o ispunjavanju posebnih uvjeta za proizvodnju kozmetike, osigurati potrebnu dokumentaciju, izraditi Izvješće o sigurnosti proizvoda na temelju podataka o sigurnosti i ocjene sigurnosti kozmetičkog proizvoda, ispravno deklarirati proizvod (s naglaskom na oprez pri isticanju tvrdnji) i na kraju prijaviti proizvod na CPNP (Cosmetic products notification portal) prema uputama Ministarstva zdravlja RH.

lidija-barusic-predavanje

Drugo stručno predavanje na temu „Apiterapija u pčelinjaku“ je održala mag. Mirjam Toporiš Božnik, apiterapeutkinja iz Križe u Sloveniji. Ukratko je navela dobrobiti pčelinjih proizvoda s naglaskom na aerosolne tretmane kao potpornu metodu u liječenju astme, kroničnog bronhitisa i drugih bolesti dišnih organa, ali i pomoći u jačanju imunosnog sustava, rješavanju alergija, glavobolja i migrena, stresa i depresije. Prema istraživanjima apiinhalacije imaju pozitivan učinak ne samo na cirkulaciju, krvni tlak, metabolizam već i na rad vegetativnog živčanog sustava, konkretno na pacijentovo raspoloženje. I samo zujanje pčela u pčelinjaku dobro utječe na čovjekovo mentalno i fizičko zdravlje. Frekvencija zvuka kojeg proizvode pčele (250 do 432 Hertza) djeluje umirujuće i opuštajuće, pa ne čudi da su naše kolege u susjednoj državi i ovu činjenicu iskoristili za razvitak apiterapije u sklopu pčelarskog turizma, podkategorije agroturizma koji je u Sloveniji na zavidnoj razini.

mirjam-toporis-boznik-apiterapija-u-pcelinjaku

Slijedilo je izuzetno zanimljivo predavanje pod naslovom „Apiterapija kod bolesti dišnog sustava“ dr. med. Zrinke Franić sa Odjela za klinička istraživanja Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu. Cilj ovog predavanja je bio približavanje područja apiterapije liječnicima i farmaceutima kojih je u dvorani bio pretežiti broj, ali da bude podjednako jasno i pčelarima, odnosno laicima koji žele uz uobičajene metode standardne medicine saznati i druge mogućnosti liječenja.

Prof. dr. sc. Nada Oršolić sa Zavoda za animalnu fiziologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu održala je predavanje pod naslovom „Oksidacijski stres i kronične bolesti: djelotvornost propolisa i njegovih polifenolnih/flavonoidnih sastavnica“ u trajanju dužim od 2 i pol sata, no više desetljeća kontinuiranog istraživanja propolisa, te mogućnosti njegove primjene u medicini jednostavno je bilo nemoguće suziti na protokolom predviđeno vrijeme. Cilj ovog predavanja je bio ukazati kako propolis i njegove polifenolne/flavonoidne sastavnice mogu polučiti antioksidativnu učinkovitost i biti djelotvorne u prevenciji i popravku štete prouzročene oksidativnim stresom. Predavačica je osim izuzetno kvalitetnim i zanimljivim predavanjem predstavila svoj znanstveni doprinos u istraživanju pčelinjih proizvoda  koji dokazuje da se i u našoj zemlji pčelinji proizvodi (u ovome predavanju: propolis) ispituju na kvalitetnoj i hvalevrijednoj razini, a organizatorica skupa odabrala je najbolju predavačicu koja je svoj znanstveni rad približila zainteresiranoj publici. Prof. dr.sc. Nada Oršolić svakako je pravi dragulj među hrvatskim znanstvenicima koji se bave ispitivanjem pčelinjih proizvoda i zato nam je bila posebna čast i zadovoljstvo slušati predavanje ove neumorne znanstvenice koja je dio svojega izuzetnoga znanja podijelila sa slušateljima.

nada-orsolic-predavanje

Stručnom skupu su prisustvovali i gosti iz Slovenije: podpredsjednik Pčelarskog Saveza dipl. ing. Franc Šivic, dr.sc.  Bratko Filipič (Institut za mikrobiologiju i imunologiju iz Ljubljane), pčelar profesionalac i apiterapeut Karl Vogrinčić, te predstavnica tvrtke Medex iz Odjela za istraživanje i razvoj. Dr. sc. Gordana Hegić je primila i pohvale slovenskih kolega za organizaciju i kvalitetan sadržaj skupa, kao i poziv za „Dan apiterapije u Mariboru“ koji će se održati 8. listopada na Fakultetu za poljoprivredu i biosistemske znanosti u Mariboru u organizaciji Čebelarske zveze Slovenije, Javne savjetodavne pčelarske službe u suradnji s Udrugom pčelara iz Maribora.

Skup je bodovan od strane Hrvatske liječničke komore (aktivnim sudionicima – predavačima dodijeljeno je 8 bodova,  pasivnim 6) što ovom događaju daje poseban značaj, a zajedničkoj temi svih stručnih predavanja na simpoziju  – apiterapiji kao dodatnoj i potpornoj metodi liječenja niza zdravstvenih tegoba i bolesti – znatno širi farmakološke i medicinske obzore. Zbornik radova sa prvog simpozija s međunarodnim sudjelovanjem „Apiterapija – očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima“ svakako je vrijedan pisani trag o prvome simpoziju takve tematike u Hrvatskoj, a zanimljiv je i podatak da su članovi HAD-a sufinanciranjem oglasa u Zborniku pomogli ne samo tiskanje Zbornika nego i promociju pčelinjih proizvoda. Sve pohvale organizatorima koji su vrlo skromnim financijskim sredstvima napravili velik korak za promociju pčelinjih proizvoda i apiterapiju u Hrvatskoj.

intervju-goga-2

ZAGREB JE SAVRŠENO MJESTO ZA ŽIVOT PČELA

(intervju za www.zg-magazin.com.hr vodila Snježana Kratz)

Dr. sc. Gordana Hegić: Pojam apiterapija je doslovan prijevod riječi apitherapy, a to često zbunjuje ljude jer u nazivu ima i nastavak – »terapija«. Tako se odmah misli na pčelinje proizvode koje trebamo koristiti samo onda kada smo bolesni što je daleko od istine. Njih bismo trebali koristiti u svakodnevnoj prehrani, oni su funkcionalna hrana

Dr. sc. Gordana Hegić je predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva i vlasnica obrta za apiterapiju, proizvodnju pčelinjih i kozmetičkih proizvoda te intelektualne usluge “Biorad”. Vlasnica je četiriju patenata od kojih su dva iz područja prirodne kozmetike za ljude – prve hrvatske linije kozmetike naziva Apiaromaterapija koju čine: zlatna krema protiv bolova, propolis krema i krema na bazi mentola, dok su druga dva patenta iz područja kozmetike za kućne ljubimce Šapica. U razgovoru zaZG-magazin govori postoji li zagrebačka pčela, zašto treba koristiti propolis i druge pčelinje proizvode te može li se i kako razabrati pravi med od patvorenog. Prisjeća se i svog odrastanja, čemu se u djetinjstvu divila i kakav je Zagreb bio nekada…

Zašto volite Zagreb?

Zagreb volim jer je to moj rodni grad u kojem živim cijeli život. Odrastala sam u kvartu Sigečica gdje sam i danas, a kada se prisjetim djetinjstva uglavnom su to divna sjećanja. Još prije prvog razreda osnovne škole, inspirirana svojim susjedom Sveborom Sečakom, renomiranim i nagrađivanim baletnim umjetnikom i dugogodišnjim prvakom baleta HnK –a u Zagrebu, prve sam plesne korake napravila baš u Školi za klasični balet na gornjogradskiom Ilirskom trgu. To je i danas dio grada u koji rado odlazim jer ima onaj stari zagrebački »štih«. Gotovo da se i nije promijenio osim što to ipak pokazuju tamošnji klima-uređaja koji mi uvelike »bodu oči«. Iz ranog se djetinjstva s posebnim zadovoljstvom sjećam i Sajma cvijeća, koji se također održavao na Gornjem gradu, ali čini mi se da je tada ta izložba imala drukčiji smisao. Uvijek sam se divila šarolikim buketima cvijeća koji su bili lijepo i pravilno (po)složeni, što i danas prepoznajem gledajući stare fotografije. To više, jer je cvjećarstvo i izrada buketa umjetnost za sebe. Pomalo mi je i žao što danas nemamo izložbu kao taj negdašnji Sajam

Imamo Floraart.

Floraart na Bundeku je zaista lijep, ali ipak se ne može uspoređivati s onim sajmom. S nostalgijom se prisjećam i Božićnog sajma na Zagrebačkom velesajmu i one divne atmosfere: lunaparka, lampica, šarenila i šljokica koje su ga krasile. Voljela bih da nam se opet vrati i taj dio zagrebačke priče jer kasniji slični sajmovi u tom prostoru bili su skromniji i nekako tužniji. Razlog tome nije činjenica da sam sv(ij)e(t) gledala dječjim očima. Puno se toga promijenilo… Spomenut ću i tramvaje…

Da, zašto?

Danas već po ulasku i izlasku iz tramvaja vidi se razlika nekad i sad. Dok smo nekada pristojno čekali da putnici izađu kako bi se moglo ući, danas je sve postalo svojevrsni »stampedo« u kojem se istovremeno i ulazi i izlazi. To je nekada bilo nezamislivo! Puno bih takvih detalja na žalost mogla nabrajati.

Iz obitelji ste ekonomista, no otišli ste putem agronomije. Kako to?

Da, roditelji su mi ekonomisti, djed također dok je baka bila učiteljica. Ekonomija je kao profesija bila neka »obiteljska tradicija«, ali meni taj dio nije bio pretjerano privlačan. Oduvijek sam voljela životinje pa sam i kao prve kućne ljubimce, često puta iz šetnje oko Petlje, doma donosila puževe, koje sam skrivala u cvijeću ili na balkonu. Često sam ostavljala i zalihe kruha grlicama i golubovima koji su (u)vidjeli da im je naš balkon dobar čak i za gnijezdo. Imali smo nerijetko i ptičji podmladak na balkonu…

Volite životinje?

Ljubavi imam za sve životinje, posebice prema pčelama. Razvila se na fakultetu nakon predavanja prof. dr. sc. Nikole Kezića koji je na zanimljiv način predavao o tim malim savršenim bićima.

Postoji li zagrebačka pčela?

Naravno da postoji. U Zagrebu postoje »gradske pčele«, a uvjeti za razvoj u gradu su im savršeni. Posebice jer nema intenzivne poljoprivrede niti pesticida, a drvoredi medonosnog bilja, kod nas na Sigečici konkretno lipe ili primjerice u Zvonimirovoj kestena, čine Zagreb savršenim mjestom za život pčela. Pčela je domaća životinja, ali ona je i insekt kojega ne možete pripitomiti ili vezati. Leti slobodno tamo gdje želi a sve naravno u potrazi za hranom. Vjerujem da, dok u Zagrebu ima medonosnog bilja, bit će i pčela koje su ako gledamo i s ekološkog aspekta vrlo korisne za grad

Pčele se već neko vrijeme uzgajaju i u gradovima?

U svijetu je poznat uzgoj pčela u gradovima. Ima ih po neboderima New Yorka, na katedrali u Berlinu, palačama u Londonu, Parizu… Prodaja meda iz urbanih košnica tih gradova postaje zanimljiv turistički suvenir, a voljela bih da tako nešto zaživi i u Zagrebu, jer bi zagrebački med s okusom mješavina lipe i kestena bio izuzetno ukusan.

Uvelike ste se na studiju bavili pčelama i pčelinjim proizvodima?

I ne samo biologijom pčela već i pčelinjim proizvodima, njihovom analitikom, djelovanjem na organizam ljudi i životinja. Posebice treba reći kako pčele danas teško opstaju same u prirodi i potrebna im je ljudska pomoć.

Radilice su, korisne i dobre za ljudsko zdravlje. Kako se u to uklapa pojam apiterapije?

Pojam apiterapija je doslovan prijevod riječi apitherapy, a to često zbunjuje ljude jer u nazivu ima i nastavak – »terapija«. Tako se odmah misli na pčelinje proizvode koje trebamo koristiti samo onda kada smo bolesni što je daleko od istine. Pčelinje proizvode, poput meda, peludi, propolisa trebali bi koristiti u svakodnevnoj prehrani s ciljem prevencije bolesti, očuvanja zdravlja i podizanja kvalitete života. Oni su funkcionalna hrana, ali i taj pojam obično nije svima poznat

O čemu je onda riječ?

O hrani s biološki dokazanim aktivnim djelovanjem koja blagotvorno djeluje na ljudski organizam. I to nije nikakva mistična ni egzotična hrana iz dalekih krajeva već podrazumijeva onu iz naše okoline. Tu svakako ubrajamo i pčelinje proizvode. Taj pojam funkcionalne hrane nastao je u Japanu početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, kao posljedica zabrinutosti japanske vlade zbog povećanja broja stanovništva treće životne dobi (poznato je da su Japanci najdugovječniji narod na Zemlji). To je rezultiralo i povećanjem troškova zdravstvene zaštite, a kako bi se smanjili troškovi, stvoren je sustav obogaćivanja hrane sastojcima koji pozitivno djeluju na jednu ili više ciljanih funkcija u tijelu.

Koja je onda to funkcionalna hrana?

Većina osnovne funkcionalne hrane je(st) ona bez dodanih sastojaka i tu se ubrajaju pčelinji proizvodi iz bližeg nam okruženja, tj. od lokalnih pčelara.

Zašto se ulaskom Hrvatske u EU pčeliji proizvodi više ne smiju etiketirati kao oni sa zdravstvenim učincima?

Ulaskom Hrvatske u EU pčelinjim se proizvodima više ne smiju pripisivati pozitivna ljekovita svojstva, niti zdravstvene tvrdnje. Takav je Zakon u svim zemljama članicama EU-a, pa baš zato u većini zemalja postoje apiterapijska društva koja na neki način pokušavaju ukazati na dobrobit pčelinjih proizvoda i njihove mogućnosti korištenja. Povijest kazuje da je upotreba pčelinjih proizvoda tradicija većine naroda pa je tako i kod nas. Propolis je poznat još od antičkih vremena pa i Aristotel ga spominje u svojoj Priči (govoru) životinja i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabilježena je i za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899.-1902.) jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana. Propolis se koristio i u vrijeme dok nije bilo flastera i zavoja jer je stvarao zaštitni »film« između rane i okolne površine, a zbog svog je antiinfektivnog djelovanja ubrzavao oporavak.

Recite nam što će se događati 1. listopada na Zagrebačkom velesajmu?

U Kongresnom će se centru održati prvi stručni skup »Apiterapija«- očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima. Teme su razne, ponajprije mogućnost primjene pčelinjih proizvoda kao (samo)pomoći u očuvanju zdravlja. Kompletan program i raspored predavanja dostupan je na poveznici www.api.hr, a cilj je skupa edukacija i upoznavanje javnosti, ali i struke (liječnika i ljekarnika) o najnovijim znanstvenim spoznajama o pčelinjim proizvodima. Uključuje to i njihovu praktičnu primjenu. Želim naglasiti i da je Povjerenstvo za medicinsku izobrazbu liječnika kategoriziralo i bodovalo taj stručni skup.

Kakvi su vaši počeci rada s pčelama?

U počecima rada s pčelinjim proizvodima često su me pitali ili sam slušala komentare kako se primjerice u Rusiji koristi pčelinji otrov kao nadopuna terapijama, kako je primjena pčelinjih proizvoda s ciljem očuvanja zdravlja tamo negdje puno zastupljenija ili razvijenija nego kod nas. Danas mi je drago što i u Hrvatskoj imamo mogućnost kontrolirane upotrebe pčelinjeg otrova, kao moguće pomoći kod određenih zdravstvenih tegoba. Svakako i jedino pod stručnim liječničkim nadzorom.

Koje su to priče?

Primjera svakojakih priča ponajprije o medu doista ima puno. Najčešća je zabluda da se med mora uzimati drvenom žlicom! Kao i to da se med može napraviti u kuhinji bez pčela, a primjer je za to onaj famozni med od maslačka koji je zapravo šećerni sirup s cvijetom maslačka. Pa tu su i recepti za med od ružmarina ili lavande, gdje se cvjetovi ili stabljike biljke posipaju šećerom i stavljaju na sunce, pa med od bundeve gdje se u izdubljenu bundevu stavi šećer ili med… Razni su i savjeti kako prepoznati »pravi« med gdje je zapravo puno netočnih podataka koji se nažalost prečesto prepisuju i ne služe ni struci a niti potrošačima. No pravi med ne možemo prepoznati bez dobro opremljenog laboratorija i analize jer su patvorine ponekad jako dobre, a tipične »loše« patvorine primjerice možemo prepoznati po dodanim eteričnim uljima, pa rako med ima ponekad miris na eterično ulje lavande, ružmarina isl.

Što je s propolisom, koji su njegovi pozitivni učinci?

Propolis je pčelinji proizvod koji dokazano djeluje protiv virusa, gljivica i bakterija i zato je odličan saveznik u vrijeme kada vladaju virusi gripe. Pomaže i kod pojave znakova herpesa, a pokazao se i kao djelotvorno sredstvo kod gljivičnih infekcija nok(a)ta,stopala i u nizu drugih tegoba. Oralna upotreba propolisa pomaže i ljeti, kada se koža zacrveni od pretjeranog izlaganja suncu, jer je crvenilo upalna reakcija. Uz lokalno nanošenje kreme s propolisom pomaže i njegova oralna upotreba. Kako se 18. studenoga diljem Europe obilježava Europski dan svjesnosti o antibioticima (European antibiotic awarenss day, EAAD) održavanjem prikladnih znanstvenih skupova te promoviranjem javne kampanje za racionalnijom uporabom antibiotika trebalo bi uz to, podsjetiti ljude i na moć propolisa.

Koje su vaše oaze u Zagrebu, »družite« li se tamo s pčelama?

U Zagrebu ima puno lijepih parkova koji služe za opuštanje. Jedan od meni najdražih je svakako Maksimir. Možda i zato što je tamo smješten i Agronomski fakultet koji sam pohađala, odnosno fakultetski pčelinjak, Zološki vrt koji uvijek rado posjećujem. Za brzinsko opuštanje i šetnju odlazim u Green gold centar, malu zelenu oazu mira praktički u samom centru grada. Moram priznati da i stan u kojem živim odiše prirodom pa uz činčilu i papigu imam i akvarij s ribama, a na balkonu mnoštvo zelenila uključujući i stablo nektarine, oleander, čempres, ružmarin i lavandu. Začinsko bilje uzgajam nedaleko štednjaka.

Što mislite o urbanom pčelarenju i gradskim vrtovima?

Voljela bih da u gradu zaživi projekt urbanog pčelarstva, podržavam i urbane vrtove, kao i sve druge aktivnosti koje vesele naše sugrađane, a Zagreb čine bogatijim i ljepšim. Ovih dana angažirana sam oko spomenutog stručnog skupa, kao i pripreme izlaganja svojih proizvoda na Zagrebačkom velesajmu. Kako sam i članica Povjerenstva za ocjenjivanje meda, u petak 30. rujna sudjelovat ću na ocjenjivanju meda Zagrebačke županije.

Pripremate kreme s pčelinjim proizvodima?

Uvijek nešto pripremam jer volim svoj posao. Osim kreme s tzv. pčelinjim otrovom koja mi je velik izazov (usklađivanje recepture i standardizacija) pripremam i neke tekstove za predavanja i apiterapijska savjetovanja. Često me zovu na predavanja na pčelarske manifestacije koje se održavaju u ovo doba godine s ciljem edukacije ljudi o vrijednosti pčelinjih proizvoda i u slučaju apiterapijskih savjetovališta. Sudjelovala sam nedavno na Samoborskim mednim danima i održala nekoliko savjetovanja, predavanja, gostovala na radiju… Podosta pišem (časopis Hrvatska pčela), za portale, razmišljam i o ustroju slikovnice za najmlađe. O pčelama sam i pjesmu napisala

Da? Kako se zove?

»Pčelice«.

A kako glasi?

Pčelice su leteća bića mala,
Kada ih sretneš kaži im hvala.
Za sav trud, let rad i red
Za propolis, pelud, matičnu mliječ i med.

One lete i rade za nas i zdravlje naše
Pune nektara i peludi vraćaju se s cvjetne paše.
Propolis je prava stvar, u tijelu on popravlja svaki kvar.
Peludna zrnca, zrnca su zdravlja od njih tijelo tvoje snagu spravlja.

Matična mliječ, malo je reć, da je savršena hrana bez ikakvih mana.
Meda ima puno vrsta, a najviše ga trebaš dok je vani zima.

Svi pčelinji proizvodi prirodni su lijek, zato ih jedi i dobar ti tek.
I kada vidiš ta bića mala,kaži im puno, puno hvala…
Pčelinji proizvodi hrana su prava za sve ljude svijeta ukusna i zdrava

Lijepo. Volite pčele, Zagreb… Što mu nedostaje, možda medoteka?

U Zagrebu bi svakako bilo zanimljivo imati medoteku gdje bi osim turista sve vrste meda koje se proizvode u Hrvatskoj (a ima ih stvarno dosta) mogli kušati i nabaviti i naši sugrađani. Pokušala sam svojedobno, s jednom zagrebačkom slastičarnicom napraviti paletu slatkih i slanih proizvoda s medom i drugim pčelinjim pripravcima, ali to nikada nije zaživjelo na željeni način. Ideja imam pregršt, samo je ponekad teško realizirati sve ono što želimo. Ali ono što ne mogu tu ustrojiti mogu negdje drugdje pa su mi tako česte i međunarodne suradnje.

Na koncu, kakav je taj vaš Zagreb?

Moj grad… Možda treba malo više osmijeha na licima ljudi, manje prometne gužve ali sve ostalo je O.K. To više jer u Zagrebu volim sve; parkove, Gornji grad, kazališta, klizalište (posebno Šalata), hipodrom i tržnice, naravno. Najdraži dio svake tržnice mi je onaj sa sirevima i drugim mliječnim proizvodima. Kada stignem najčešće odlazim na Branimirac koji je sada nažalost dosta reduciran. S posebnim zadovoljstvom odem na Dolac gdje volim šetnju Splavnicom koja u ovo vrijeme miriši na lavandu, a u proljeće na zumbule.

IZVOR: http://www.zg-magazin.com.hr

dosta

OBAVIJEST MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE RH

Ministarstvo poljoprivrede obavještava da se sa tržišta Republike Hrvatske povlači 13 sredstava za zaštitu bilja na osnovi aktivne tvari glifosat, koja sadrže koformulant polietoksilirani lojev amin (CAS. br. 61791-26-2).

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1313 o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobrenje aktivne tvari glifosat,  od 1. kolovoza 2016. godine, koja je stupila na snagu 22. kolovoza 2016. godine, propisano je da države članice moraju osigurati da sredstva za zaštitu bilja koja sadrže glifosat ne sadržavaju koformulant polietoksilirani lojev amin zbog njegovog negativnog utjecaja na zdravlje ljudi.
 
Sredstva za zaštitu bilja, na osnovi aktivne tvari glifosat, koja se na tržištu Hrvatske nalaze pod trgovačkim nazivima: CIDOKOR, CLEANESS, CLINIC, DOMINATOR, GALAXIA, GALLUP 360, GLYFONOVA, GLYFOS, HERKULES SUPER, ROSATE 36, SHYFO, TOTAL 480 SL i WEEDMASTER u svom sastavu sadrže koformulant polietoksilirani lojev amin.

Uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/1313, prethodno navedena sredstva za zaštitu bilja ne ispunjavaju uvjete za odobrenje stavljanja na tržište iz članka 29. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja.  Stoga od 1. listopada 2016. godine navedenim sredstvima za zaštitu bilja prestaje vrijediti registracija za stavljanje na tržište na području Republike Hrvatske.
 
Također, od 1. listopada 2016. godine zabranjuje se prodaja, distribucija i primjena postojećih zaliha navedenih sredstava za zaštitu bilja.
 
Vlasnici registracija obvezni su obavijestiti sve distributere o zabrani prodaje, distribucije i primjene zaliha navedenih sredstava za zaštitu bilja, te povući sredstva sa tržišta Republike Hrvatske do 31. prosinca 2016. godine.
 
Na tržištu Republike Hrvatske ostaje registrirano 12 sredstava za zaštitu bilja na osnovi aktivne tvari glifosat koja ne sadrže sporni koformulant.

IZVOR: www.mps.hr

pcelica-pipa-upoznaj-me

PREZENTACIJA SLIKOVNICE „PČELICA PIPA, UPOZNAJ ME“

Tvrtka PIP u Tehničkom muzeju Nikola Tesla predstavila edukativnu slikovnicu o pčelama i pčelinjim proizvodima Pčelica Pipa, Upoznaj me

Zagreb, 16. rujna 2016. – Veliki filozof, znanstvenik i fizičar Albert Einstein je rekao: „Ako nestane pčela nestati će i ljudske zajednice. I na tome tvrtka PIP oblikuje svoju poslovnu aktivnost u odnosu prema pčelama pa je uz četiri stručne knjige za pčelarstvo sada izdala i edukativnu slikovnicu za djecu „Pčelica Pipa, Upoznaj me“ – riječi su kojima je autor slikovnice, predstavnik izdavača i osnivač tvrtke PIP d.o.o., Ivan Bračić započeo predstavljanje slikovnice namijenjene djeci predškolske dobi pa sve do 4 razreda osnovne škole.

Želja autora slikovnice je bila da kreira edukativni vodič za djecu i roditelje o koristi pčela i pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje, a cilj je podići razinu odgovornosti šire društvene zajednice prema pčelama. Najbolji učinak se postiže kada to komuniciramo sa dječjom populacijom u najranijoj dobi. Autor Ivan Bračić je pčelinju zajednicu usporedio sa ljudskom ipak naglasivši da kod pčela ne postoji demokracija. Glavna je matica, vlada potpuni matrijarhat, ali svaka pčela ima svoju ulogu. Po uzoru na pčele svi možemo puno naučiti o redu, radu i disciplini.

Uz autora slikovnice okupljenim medijima i gostima u ime Tehničkog muzeja Nikola Tesla obratili su se Markita Franulić, ravnateljica Tehničkog muzeja, te viši kustos Krešimir Bašić koji su zahvalili PIP-u na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji i brizi oko muzejskih pčela (jedinim živim muzejskim eksponatima) u odjelu Apisarija koji se od 1994. godine nalazi u sklopu odjela Osnove poljodjelstva. Apisarij čine tri staklene košnice sa živim pčelama za promatranje života i rada pčelinje zajednice. Svaka košnica prolazom je vezana za okolinu što pčelama omogućava nesmetani izlazak u prirodu i prikupljanje peluda i nektara.

Ilustratorica slikovnice, Zrinka Ostović, rekla je da se u potpunosti unijela u projekt iako se s autorom upoznala tek na predstavljanju. Bez obzira što se sva komunikacija održavala telefonom i e -mailom smatra da je uspjela pretočiti njegovu ideju u ilustracije. S obzirom na uspješan broj jedan, veseli se nastavku i radu na sljedećoj slikovnici.

 Iz PIP-a vjeruju da će slikovnica riječju i ilustracijama snažno pozitivno djelovati na djecu, ali i odrasle koji mogu puno naučiti o marljivim pčelama i pčelinjim proizvodima.

Slikovnica će se dijeliti u vrtićima, školama, dječjim udrugama, bolnicama, te povremeno dobiti u ljekarnama.

gordana-najava-predavanja-pcelari-bujstine

INTERVJU S POVODOM: DR. SC. GORDANA HEGIĆ

(uoči predavanja u POU „Ante Babić“ u Umagu)

Dr. sc. Gordana Hegić, jedna je od najboljih predavačica i konzultantica za pčelare i građane u našoj zemlji, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva, stalni član tima za senzoričko ocjenjivanje meda na natjecanjima u Hrvatskoj, član svjetske organizacije COLOSS, član uredništva časopisa „Hrvatska pčela“, vlasnik tvrtke „Biorad“ (kozmetička linija „Apiaromaterapija“ i pripravci za kućne ljubimce „Šapica“).  Iako nije medicinske struke, kao veliki zagovornik povratka prirodi i još veći entuzijast, Gordana je godinama marljivo skupljala znanje, da bi naučeno provjerila i u praksi, te odlučila sve to i prenijeti kroz predavanja i savjetovanja krajnjim potrošačima, kolegama pčelarima i ljudima iz svijeta konvencionalne medicine i farmaceutike. Nakon predavanja u Opatiji, Pazinu i  Labinu dr. sc. Gordana Hegić će održati stručno predavanje u Umagu 5. listopada 2016. u organizaciji POU „Ante Babić“ iz Umaga i Udruge pčelara Bujštine što je i neposredan povod za ovaj intervju.

Osim što ste prošle godine postala predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva, novost je da ste ove godine i doktorirali. Na kojem sveučilištu i na kojoj temi?

Za predsjednicu HAD-a sam izabrana na Skupštini društva u Velikoj Gorici 25. rujna 2015. na četverogodišnji mandat. Doktorirala sam 15. travnja 2016. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom disertacije Peludni spektar i isparljivi spojevi u sadržaju mednog mjehura i medu od metvice  (Mentha spp.)

Što za Vas zapravo predstavlja pčelarstvo odnosno apiterapija: posao ili nešto više?

Pčelarstvo je nešto za što sam se školovala dugi niz godina da bi stekla određeni stupanj znanja i kompetencija u struci i naravno –  posao od kojega živim, a apiterapija je stil života koji se očituje kroz svakodnevno korištenje pčelinjih proizvoda kao funkcionalne hrane – prvenstveno s ciljem očuvanja zdravlja.

Tko Vas je uveo u svijet pčelarstva? Je li to tradicija u obitelji ili Vas je „zarazio“ neki prijatelj pčelar?

Pčelarstvo nije tradicija u mojoj obitelji, a pčelarstvom me je „zarazio“ prof. dr. sc. Nikola Kezić tijekom studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu svojim izuzetno zanimljivim i poučnim predavanjima o pčelama i pčelarstvu, dok me je prof. dr. sc. Dragan Bubalo impresionirao senzorskim odlikama medova i čudesnim svijetom peludnih analiza. Nakon završene edukacije za senzoričko ocjenjivanje meda 2007. godine postala sam stalni član povjerenstva, pa sam svake godine imala priliku kušati nekoliko stotina različitih medova, što je donijelo veliko iskustvo i naravno zadovoljstvo.

 Ovo nije prvi put da držite predanje u Istri – gdje ste do sada održali u našoj županiji, odnosno u Hrvatskoj i van naše zemlje?

 Nakon predavanja u Opatiji na 3. Nacionalnoj konferenciji o kakvoći i sigurnosti pčelinjih proizvoda 2013. pod naslovom „Stavljanje na tržište kozmetike s posebnom namjenom bazirane na pčelinjim proizvodima“, a dvije godine kasnije na temu „Apifito kozmetika“, održala sam predavanja u Pazinu 20. siječnja 2015. i  Labinu 12. veljače 2016. na temu „Pčelinji proizvodi kao funkcionalna hrana“. Do sada sam na stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu ukupno održala preko 300 sati raznih predavanja za pčelare, građanstvo, djecu i omladinu. Osim toga sam sudjelovala u raznim radio i TV-emisijama, održavala apiterapijska savjetovališta i demonstracije primjene pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj prehrani u raznim prigodama (od pčelarskih i sajmova koju promoviraju prirodnu kozmetiku i zdravlje uz pomoć prirodnih pripravaka preko prezentacija novih knjiga o pčelarstvu i apiterapiji do umirovljeničkih domova, škola i vrtića) uz vođenu degustaciju i savjete pri odabiru, doziranju i načinu konzumacije meda i drugih pčelinjih proizvoda. Posljednji intervju u Istri sam dala za TV Istru u emisiji „Ura od zdravlja“ 20. siječnja 2015. i 12. veljače 2016. za Radio Labin.

Pišete stručne i znanstvene članke za više časopisa u regiji – koje?

Sve što radim, radim s istim ciljem – u ime prezentacije pčelarstva kao važnog segmenta poljoprivredne proizvodnje, te promocije lokalnih pčelara i domaćih pčelinjih proizvoda i apiterapije po jasnim standardima struke, na znanstveno dokazanim tvrdnjama uz edukaciju potrošača, odnosno podizanje svijesti o vrijednosti pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj prehrani. Izvorni znanstveni i pregledni radovi u kojima sam koautor redovno se objavljuju u časopisima indeksiranim u međunarodnim bibliografskim bazama i popisima, sažeci u zbornicima raznih znanstvenih skupova, pišem za stručne časopise: „Hrvatska pčela“ (čiji sam i član uredništva), „Gospodarski list“, te magazine prilagođene širem čitateljstvu, naravno po jasnim standardima struke: „Večernji list“, „Slobodna Dalmacija“, „Lekoviti med“,„Sensa“, „Ljepota i zdravlje“.  i Internetske portale: „Naturala“, „Dobar život“, „Pčelina školica“ i „Pčelari Bujštine“. Najsvježiji članak o pčelinjim proizvodima nastao u suradnji s novinarkom Magdom Dežđek objavljen je u časopisu „Sensa“ 8.kolovoza 2016.

Osim znanstveno-istraživačkog rada, stručnih predavanja, recenzija knjiga, prezentacija i svakodnevne komunikacije s pčelarima iz čitave regije, od kojih je velik dio na volonterskoj bazi i finaciran iz vlastitih sredstava, bavite se i poduzetništvom: vlasnik ste obrta „Biorad“ koji se bavi proizvodnjom apikozmetičkih  pripravaka. Po čemu se Vaši proizvodi razlikuju od drugih na tržištu? Tko Vam pomaže u proizvodnji i plasiranju proizvoda?

 „Apiaromaterapija“ kozmetička linija je jedinstvena na našem tržištu: svi su proizvodi potpuno prirodni – bez sintetskih mirisa, emulgatora, konzervansa, dok su dva iz te linije patentirani i zaštićeni u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Oba proizvoda su dobitnici zlatne medalje na sajmu inovatorstva Agro Arca 2012. a Propolis krema je iste godine dobila i nagradu za najbolju pakovinu na međunarodnom ocjenjivanju u Osijeku. Kako se proizvodnja mora odvijati prema određenim standardima struke, u njoj sudjeluje tim farmaceutskih tehničara uz stručni nadzor magistre farmacije i moju prisutnost tijekom čitavog proizvodnog procesa. Svoje proizvode plasiram putem trgovina zdrave hrane, ljekarni i drogerija. Naravno da mi u svemu tome značajnu podršku i pomoć daje obitelj i prijatelji.

Kakva je pozicija apiterapije u Hrvatskoj u odnosu na zemlje u okruženju?

 Pozicija apiterapije u jednoj zemlji ovisi prije svega od zakonske regulative te države, pa ne možemo uspoređivati članice EU sa zemljama koje to nisu. Slovenija je po tom pitanju otišla najdalje, iako i tamo još nije precizno definiran status apiterapije u odnosu na konvencionalnu medicinu, no samo činjenica da u Mariboru postoji posebna Sekcija za apiterapiju koja nosi naziv po „ocu“ slovenske apiterapije dr. Filipu Terču (1844. – 1917.) dovoljno govori o percepciji ministarstva zdravlja i drugih državnih institucija na apiterapiju. U Srbiji postoje dva apiterapijska društva: Srpsko apiterapijsko društvo (čiji članovi isključivo medicinske struke) u Nišu i udruženje apiterapeuta „Api-Beo“ u Beogradu. Status apiterapije u Hrvatskoj je iz dana u dan sve bolji i apiterapija napokon počinje zauzimati  mjesto koje joj pripada.

Koja je uloga HAD-a u unaprjeđivanju apiterapije u Hrvatskoj?

U promociju pčelinjih proizvoda, apiterapije i u edukaciju potrošača uloženo je mnogo truda i (najčešće) volonterskog rada, jer se Hrvatsko apiterapijsko društvo financira isključivo iz članarina (nadam se ne zadugo), dakle nema financijsku potporu od strane Hrvatskog pčelarskog saveza niti bilo koje druge državne ili lokalne institucije kao što to imaju kolege u Sloveniji. Glavna zadaća HAD-a je edukacija i promocija pčelinjih proizvoda u skladu s provjerenim standardima suvremene znanosti i struke uz poštivanje važeće zakonske regulative u Hrvatskoj, te poštivanje Etičkog kodeksa društva. U tom cilju su se tijekom prošlih četiri godine u okviru pčelarskih manifestacija u Hrvatskoj organizirala apiterapijska savjetovališta, tribine za pčelare, znanstvenike, veterinare, liječnike farmaceute i potrošače, održavala stručna predavanja i prezentacije u zemlji i inozemstvu, te promocije publikacija i knjiga iz tog područja. U suradnji s referentnim laboratorijem Ministarstva zdravstva za analizu hrane dr. Andrija Štampar za svoje članove – manje proizvođače dogovorio mogućnost analitike meda i drugih pčelinjih proizvoda s ciljem promocije pčelinjih proizvoda kontrolirane kvalitete. Naravno, značajnu je ulogu HAD imao i u organizaciji Prve međunarodne izložbe pčelarstva APItera 2015. godine, a iste aktivnosti s još bogatijim sadržajima priprema i ove godine: 29. rujna – 2. listopada u istom prostoru kao i prošle godine (Zagrebački Velesajam). Glavni cilj – promocija pčelara i edukacija potrošača je u potpunosti ostvaren o čemu svjedoči izuzetno velik interes posjetitelja (20.000 posjetitelja u 4 dana sajma):

Smeta li Vas što većina laika u našoj zemlji, ali i u široj regiji i dalje apiterapiju svrstava u alternativne metode liječenja?

 Apiterapija je prvenstveno svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda s ciljem očuvanja zdravlja i prevencije bolesti, a kao komplementarna metoda (upotreba pojedinih pčelinjih proizvoda) kod određenih zdravstvenih tegoba svakako se sugerira konzultacija s liječnikom ili ljekarnikom. Osobno me ne smeta činjenica da apiterapiju ljudi svrstavaju u alternativne metode liječenja: svatko ima pravo misliti što želi i odabrati ono što mu najviše odgovara. Stručni skupovima poput „Nove sfere zdravlja“ o zdravom odrastanju, prirodnim rehabilitacijskim i terapeutskim metodama u Samoboru koji su bili otvoreni – besplatni za širu javnost 2012. i 2013. godine pravi su primjer kako mijenjati ustaljenu percepciju o apiterapiji, kao i predavanje koje ću održati u Umagu 5. listopada.

Kakav je Vaš stav o tradicionalnoj pučkoj medicini: jesu li to „bablje“ priče ili baza za suvremenu apiterapiju?

 Poštujem tradicionalnu pučku medicinu, ali ne bi se na nju referirala po pitanju suvremene apiterapije. Liječenje je posao liječnika, zakonska regulativa jasno definirana (nadriliječništvo je kazneno djelo), kao i etički kodeks Hrvatskog apiterapijskog društva po kojem je svaki njegov član kazneno, moralno i materijalno odgovoran sukladno odgovarajućim zakonskim propisima za nemarno ili loše napravljen posao. Prema istom kodeksu u svojoj djelatnosti, član Društva može predlagati i provoditi samo priznate i pouzdane postupke koji su nužni te samo one postupke koji su u skladu s provjerenim standardima suvremene znanosti i struke na tom polju. Inzistiramo na odgovornosti svakog člana HAD-a ponaosob za svoje postupke, ali je zato potrošač – kao najvažniji segment – siguran i zaštićen od mogućih zloupotreba ili eventualnih patvorina.

Završili ste tečaj apiterapije u Beogradu, u Sloveniji je sličan tečaj pokrenula Sekcija apiterapeuta u Mariboru, hoće li se uskoro i u Hrvatskoj stvoriti uvijeti za apiterapeutsku školu?

Tečaj apiterapije sam završila u organizaciji udruženja apiterapeuta „Api-Beo“ u Beogradu 2014. godine, a u drugoj i trećoj generaciji polaznika bila sam i jedna od predavačica. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se zakonska regulativa u našoj zemlji razlikuje od one u Srbiji i BiH, pa HAD krajem ove godine planira organizirati tečajeve pod nazivom „Poznavanje pčelinjih proizvoda i osnove apiterapije“ za sve zainteresirane u Hrvatskoj. Polaznici (minimum njih 20 za jedno mjesto/grad) će se u tri dana (ukupno 30 sati) teorijske nastave i jedan dan (5 sati) praktičnog rada detaljnije upoznati  s kemijskim sastavom i biološkim djelovanjem svih pčelinjih proizvoda, kao i temeljnim principima apiterapije. Cilj tečaja je stručna i korektna edukacija pčelara, liječnika, ljekarnika i svih koji su zainteresirani za ovu tematiku, promocija pčelara (kao primarnih proizvodača) i potrošača, te povezivanje ljudi različitih profila (pčelara, liječnika, ljekarnika, stomatologa, veterinara i dr) u području apiterapije. Drugi tečaj će imati naglasak na apikozmetiku, trajati će dva dana i bit će kombinacija teorije i radionice, također krajem godine. Više informacija o ovim tečajevima na e-mail: ghegic@gmail.com

Što nam HAD priređuje na 2. Međunarodnoj izložbi pčelarstva „APItera“ u Zagrebu 29. rujna – 2. listopada 2016. godine?

 Pčelarski sajam  „APItera“ i ove godine obiluje raznim događajima, prezentacijama, degustacijama, ponudom pčelarske opreme i pčelinjih proizvoda, no ovom ću prigodom izdvojiti stručni skup „ Apiterapija – očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima” koji će se održati u subotu, 1. listopada 2016.  Skup je namijenjen prvenstveno edukaciji liječnika i ljekarnika, ali dobrodošli su svi koje zanima ova tematika. Teme su izuzezno aktualne i zanimljive, a predavači dolaze iz najviših znanstvenih krugova: mr. sci. dr. Maja Roje Novak, dr. med. Zrinka Franić, prof.dr.sc. Nada Oršolić i  mr. Mirjam Božnik. Svi će posjetitelji, ali i šira javnost imati prigodu saznati da i u Hrvatskoj postoji apitoksinoterapija (liječenje pčelinjim ubodima) koju provodi liječnica mr. sci. dr. Maja Roje Novak specijalistica neurologije, mogućnosti primjene pčelinjih proizvoda i apiinhalacija kod bolesti dišnih organa, kao i najnovije znanstvene spoznaje o propolisu naše najpoznatije znanstvenice iz tog područja prof. dr.sc. Nade Oršolić. Gošća iz Slovenije mr. Mirjam Božnik govoriti će nam o apiinhalacijama i apiturizmu.

I za kraj: o čemu će biti riječi na predavanju u Umagu (POU „Ante Babić“, 5. listopada 2016. u 18:00 sati)

Na predavanju će biti riječi o vrstama meda i njegovim osnovnim karaktreristikama, kristalizaciji meda, o tome kako prepoznati „pravi“ i dobar med, gdje ga nabaviti, o svojstvima ostalih pčelinjih proizvoda,  kao i nekoliko osnovnih pojmova o apiterapiji.

Hvala na razgovoru i dobro nam došli u Umag!

 Hvala Vama i pozdrav svim istarskim pčelarima i ljudima dobre volje!

ISTARSKI PČELARSKI SAVEZ animacija

ISTARSKI PČELARSKI SAVEZ – KLJUČ ZA ODRŽIVI RAZVITAK STRUKE U REGIJI

U svakoj se djelatnosti teži usavršavanju, pa tako i u pčelarstvu. Naša je županija bogata različitim resursima (klima, okoliš, gastronomija, turizam, kultura) i ne povezati pčelarstvo s njima bio bi neoprostiv grijeh. Sve to stoji i postoji, a opet je svaki korak naprijed izuzetno složen i težak. Istarsko pčelarstvo ne čine samo neposredni proizvođači, već i institucije: općine i gradovi, županijska tijela, institut za poljoprivredu i turizam, domovi zdravlja i bolnice, vrtići, škole, pučka učilišta, no temelj za opstanak i razvoj pčelarstva na području svog djelovanja čine pčelarske udruge.  

Pčelarske udruge – osnova održivog razvitka pčelarstva na lokalnoj razini

Pčelarska udruga je strukovna organizacija koja okuplja pčelare (amatere i profesionalce) iz jedne regije radi unaprjeđenja ove grane gospodarstva kroz širenje članstva i povećanje broja pčelinjih zajednica na svom području djelovanja i druge promidžbeno-edukacijske aktivnosti u korist održivog razvitka struke, ali i šireg društvenog interesa. Osim redovitog okupljanja članstva, organiziranja stručnih predavanja i promicanja Dobre pčelarske prakse, skupnih posjeta sajmovima, izložbama i drugim manifestacijama iz područja pčelarstva, njihova je zadaća i obrazovanje novih kadrova među djecom i omladinom, te promicanje pčelarstva i popularizacija pčelinjih proizvoda među građanstvom kroz dodane vrijednosti kao što su nadopuna ugostiteljske ponude jelima na bazi meda i razvitak pčelarskog turizma. Sve je to moguće  realizirati samo kroz zajedništvo, volontiranje i zalaganje s puno, puno odricanja. Veliki ciljevi, mnogo zadataka i još više prepreka (administrativnih, kadrovskih, materijalnih), a izvora sredstava – malo!

Koordinacija pčelarskih udruga – most između Udruga i Hrvatskog pčelarskog saveza

Već nekoliko godina u Istri egzistira Koordinacija pčelarskih udruga koju čine predsjednici i tajnici svih šest udruženja: „Lipa“ iz Pazina, UP „Nektar“ iz Poreča, UP Buzet, UP Pula, UP Labin i Udruga pčelara Bujštine. Osnovni cilj je bio povezati pčelare Istre sa drugim subjektima (iz ugostiteljstva, odgoja i obrazovanja, sporta) i mjerodavnim tijelima (Ministarstvo poljoprivrede, Turistička zajednica) u županiji kako bi zajedno radili na unaprjeđivanju pčelarstva u regiji. Izvan tog konteksta, prioriteti Koordinacije su bili sufinanciranje određenih aktivnosti, osnivanje akreditiranog laboratorija, brendiranje istarskog meda, oživljavanje pogona za preradu meda i Centra za razvoj pčelarstva u Cerovlju – čitav niz odlično zamišljenih i za širu zajednicu izuzetno vrijednih projekata, no čini se da su ciljevi bili previsoko postavljeni, pa se pri realizaciji zapelo već na prvim preprekama.

Sastanci Koordinacije su se održavali isključivo pri razmatranju pitanja od regionalnog ili nacionalnog značaja, pa je zajednički stav bio imperativ s kojim su svi morali nositi i s zajedničkim riješenjem izaći pred Hrvatski pčelarski savez. Koordinacija nema pravnu snagu kao Savez, a stvaranje krovne organizacije nije tek formalnost, no ako se i Savez bude bavio prežvakanim temama i odavno potrošenim idejama umjesto da krene u smjeru napretka i poboljšanja, ni ta asocijacija neće savladati prepreke oko brendiranja istarskog meda i narednih možda još zahtjevnijih zadaća. S jedne strane javnost je uvjerena kako su pčelari u Hrvatskoj najbolje organiziran segment poljoprivrede, a s druge strane mi kao da pokušavamo to osporiti dokazujući kako smo razjedinjeni i okrenuti samima sebi.

Ciljevi Istarskog pčelarskog saveza

     Razvoj pčelarstva u jednoj regiji je moguć jedino uz dodatni angažman interesnih grupa i organizacija koji bi sadržajnijim bavljenjem ovoj djelatnosti dale tržišnu konkurentnost. Bolje iskorištavanje potencijala ove gospodarske grane moguće je samo uz selenje pčela, te proizvodnju i drugih pčelinjih proizvoda, a ne samo meda, naravno uz njihovu drugačiju, marketinški osmišljeniju finalizaciju s većom dodanom vrijednosti. U svim tim promjenama, pčelari su bili i ostat će glavni subjekti (jer su primarni proizvođači), no osim uređenog tržišta, strukovnih udruga i koordinacije istih, nužno je i angažiranje javnog sektora: općina, gradova, županija, turističkih organizacija i akademskih institucija, domovi zdravlja, škole i vrtići.

U našoj županiji nemamo pčelarsku savjetodavnu službu, a kamoli mrežu pčelarskih instruktora i nadglednika koji bi pomagali mladim i neiskusnim pčelarima. Nadalje, nemamo promidžbene materijale o blagodatima pčelinjih proizvoda zajedničke za sve pčelare u županiji, ali ni edukativne programe na toj razini. U Istri ne postoji program aktivnijeg učestvovanja u medijima čime bi senzibilizirali javnost o problemima u pčelarstvu, niti zajednički plan pošumljavanja zapuštenih i napuštenih površina medonosnim biljem, kao ni za obnovu pčelinjeg fonda, a ovo su samo neki od problema koji tište sve one koji na pčelarstvo gledaju šire od vlastitog pčelinjaka i osobnih interesa.

   Zato u „Strategiji razvoja pčelarstva Istarske županije“ između ostalog stoji zaključak da je nužno osnivanje jedinstvenog Saveza koji bi povezivao sve pčelare i pčelarske udruge na području Istarske županije. Takva bi asocijacija bila spona između pčelara, HPS-a, Ministarstva poljoprivrede, ostalih pčelarskih udruga u RH. Ključna uloga Saveza bi bila kontrola, savjetovanje, povlačenje sredstava iz EU fondova, edukacija i drugo. Taj Savez pčelara ili pčelarskih udruga Istarske županije bio bi nositelj razvojnih programa u oblasti pčelarstva u Istri, a koristio bi sredstva Županije Istarske, Ministarstva poljoprivrede i EU fondova (što jedna udruga nije u mogućnosti).

    Ovim bi se poslom baviti mladi, energični ljudi spremni zastupati zajedničke interese pred društvenom zajednicom i davati sve od sebe za razvitak ove grane u Istri. Oni bi morali biti izuzetni pregovarači, pouzdane i odgovorne osobe sposobne predstavljati pčelare bilo gdje i bilo kad, neopterećeni politikom, nepokolebljivi u zahtjevima prethodno dogovorenima u bazi. I zato glas za Savez treba biti glas za mlade, nove snage koje trebamo u startu pomoći, ali im i dati slobodu da učine ono što mi nismo bili u stanju! Ako se netko ipak ne slaže s ovim činjenicama, neka argumentira suprotno!

Istarski med – prvi veliki zadatak Saveza pčelara Istarske županije

 Svakog dana slušamo žalopojke lokalnih pčelara kako im se u posao miješaju razni šverceri i muljatori, a i dnevni tisak je pun crnih vijesti o još jednoj lošoj pčelarskoj sezoni – s jedne strane, a sve većeg uvoza meda nepoznatog porijekla (pretežito iz Kine) u koji se dodaje domaći med i na policama se prodaje kao med iz EU, a da pritom potrošačima nije omogućeno da budu upoznati sa sastavom ponuđenog meda na policama. Tako kupac nema pojma što kupuje,  a visoka kvaliteta domaćeg meda potpuno se obezvređuje. Pčelari zbog svoje usitnjenosti ne mogu živjeti od svoga rada što će dovesti do smanjenja broja pčelara, posljedično i pčelinjih zajednica – što nije samo gubitak za pčelara, već za čitavu društvenu zajednicu. Tako deklarirani medovi mogu poslužiti kao zaslađivači, ali neusporedivo s domaćim medom koji je visoke zdravstvene i nutritivne kvalitete. Zaštita izvornosti – brendiranje istarskog meda ima za svrhu konačno stati na kraj ovim nebulozama, pa još jednom pozivamo pčelare da podrže aktivnosti Županije istarske i UP „Lipa“ iz Pazina, pokretača ovog projekta, a naše potrošače savjetuju da med kupuju od lokalnog pčelara kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali zdravu i visoko kvalitetnu namirnicu.

pčelarima pomoć od 6,75 milijuna eura

PČELARIMA POMOĆ DRŽAVE OD 6,75 MILIJUNA EURA

Ministarstvo poljoprivrede je u javnu raspravu stavilo Nacionalni pčelarski program za razdoblje od 2017. do kraja srpnja 2019. godine, kojem je cilj s ukupno 6,75 milijuna eura pomoći pčelarstvu jer je uočeno da se sve više građana počinje njime baviti, i to mlađih osoba, ali i to da nam sve više meda dolazi iz uvoza. Najveći udio uvezenog meda je, kažu podaci za 2014. godinu, bio iz Kine, gotovo 80 posto, a njegova je uvozna cijena bila samo 13 kuna po kilogramu.

Tako niska cijena ugrožava domaće pčelare, čiji je prosječni trošak proizvodnje oko 16 kuna po kilogramu. Prošle je godine u Hrvatskoj proizvedeno oko 11,5 tisuća tona meda, a zbog vrlo nepovoljnih klimatskih uvjeta prije dvije godine, primjerice, upola manje. U prvih deset mjeseci prošle godine uvezli smo još 850 tona meda, daleko više nego dvije godine prije, kad je uvezeno oko 330 tona, i to najviše iz Kine. Prema podacima iz Evidencije pčelara i pčelinjaka, u Hrvatskoj se prošle godine pčelarstvom bavilo 12.526 pčelara, oko 2.200 više nego dvije godine prije. I broj pčelinjih zajednica bilježi stalni porast, pa je samo tijekom provedbe Nacionalnog pčelarskog programa za razdoblje od 2014. do 2016. godine broj pčelara porastao za gotovo 30 posto, a pčelinjih zajednica za 13 posto, te sad iznosi gotovo 565 tisuća.

Najviše je pčelara u kontinentalnoj Hrvatskoj, 66 posto, nešto manje od 30 posto ih se proizvodnjom meda bavi u mediteranskom podneblju, a najmanje u gorskoj Hrvatskoj, tek oko pet posto. Jedna pčelinja zajednica u gorskoj Hrvatskoj u prosjeku godišnje proizvede, podaci su za 2015. godinu, 16 kilograma meda, pčelice u mediteranskom podneblju proizvedu dva kilograma više, dok su najradišnije one u kontinentalnoj Hrvatskoj, čija zajednica proizvede u prosjeku oko 22 kilograma meda. Novim nacionalnim pčelarskim programom nastojat će se pomoći mlađim ljudima koji ulaze u pčelarstvo, i to subvencijama za nabavku opreme, ali i onima koji se pčelarstvom već bave, kako bi mogli zamijeniti dotrajalu opremu i povećati proizvodnju. Ujedno je cilj omogućiti adekvatnu selidbu pčelinjih zajednica i time olakšati dostupnost pčelinjim pašama.

Cilj programa je i povećanje broja pčelara koji koriste analize meda i drugih pčelinjih proizvoda, kako bi potrošači znali što kupuju, ali i pčelari povećali vrijednost svog proizvoda, dok će im se pomagati i u suzbijanju štetnika i bolesti pčela, naročito varooze. Ona uzrokuje velike štete, i smatra se da je prisutna u svim pčelinjacima u Hrvatskoj. Sufinanciranjem troškova kupnje opreme koja se koristi za selidbu pčelinjih zajednica pčelarima će se pak omogućiti povećanje proizvodnje meda osiguravanjem dostupnosti više pčelinjih paša. Obzirom na zemljopisni položaj Hrvatske i tri klimatske zone, sve veće urbanizacije kao i kratkotrajnosti paša, sve veći broj pčelara seli na dvije ili više pčelinjih paša. Pčelarima će se omogućiti nadomještanje ili zamjena matica maticama kontroliranog porijekla za obnovu pčelinjeg fonda uz sufinanciranje njihove nabave. Pčelarstvo je općenito skup “sport” pa troškovi onih koji se njime bave kao hobijem često prelaze ostvarenu zaradu od prodaje meda.

IZVOR: „Glas Istre“ 18.08.2016. (tekst  Bojane Mrvoš Pavić)

aplikacija beekeeper naslovnica

APLIKACIJA BEEKEEPER

Ideju za aplikaciju inicirali su pčelari koji su uočili nedostatak programskih rješenja kojima bi svi podaci o pčelinjaku i svemu potrebnom za uspješno pčelarenje bili na jednome mjestu. 

ŠTO JE APLIKACIJA BEEKEEPER?

Aplikacija BeeKeeper (hrvatski: Pčelar) namijenjena je svim pčelarima, i amaterima s malim brojem košnica i profesionalcima s velikim brojem košnica. Iznimno je korisna i olakšava svakodnevno pčelarenje i vođenje pčelinjaka te administracije, koju pčelari često evidentiraju na raznim papirima i u nepreglednim tablicama. Aplikacija je vrlo intuitivna te se u njoj mogu snaći apsolutno svi pčelari neovisno o informatičkom znanju i uređaju s kojeg aplikaciji pristupaju. Aplikaciju nije potrebno instalirati, već se pokreće s bilo kojeg internetskog preglednika (Google Chrome, Internet Explorer, Mozilla Firefox, Safari, internetski preglednik na mobitelu…) pristupanjem internetskoj stranici www.beekeeper-app.com

KOJE SVE FUNKCIJE IMA APLIKACIJA?

Aplikacija omogućava vođenje cjelokupne evidencije potrebne za pčelarstvo nudeći mogućnost praćenja različitih podataka kao što su: zatečeno stanje opreme i materijala (košnice, vrcaljke i kompletan pribor i alat koji je potreban za pčelarenje), nabava nove opreme i materijala (prema cijeni i datumu nabave), stanje skladišta (meda, peluda, matične mliječi, pčelinjeg otrova…), prihodi i rashodi (mjesečne i godišnje statistike), vrsta i datum početka određene paše i količina izvrcanog meda. Specifično je za našu aplikaciju to što se mogu pohranjivati i podaci karakteristični samo za određenu košnicu, primjerice starost matice, kvaliteta zalijeganja, pregled, vađenje meda i ostalih proizvoda (i njihova količina), lijekovi za suzbijanje varoe i dr. To je ujedno i prvi korak nakon otvaranja vlastitog profila. Svaki korisnik dodaje nove košnice za koje želi voditi evidenciju, a koje su povezane s njegovim korisničkim imenom i lozinkom.

ŠTO SE SVE MOŽE PRATITI I ZAPISIVATI ZA POJEDINU KOŠNICU?

Za svaku pojedinu košnicu postoji mogućnost unosa podataka o radnjama izvedenima na njoj i to po datumima. Tako je moguće evidentirati zatečeno stanje i potrebne radnje kao i rezultate elektroničke vage ako je posjedujete. O svakoj se košnici evidentiraju općeniti podaci, podaci o matici, podaci o prehrani i liječenju, pri čemu je za vas pripremljen i pregled najčešćih bolesti s našeg područja, a kako biste što lakše prepoznali o kojoj se bolesti radi i pravodobno reagirali. Aplikacija također pruža mogućnost evidencije dobivenih proizvoda određene košnice (meda, propolisa…)

PROIZVODI

Proizvodi se mogu evidentirati za svaku košnicu pojedinačno i/ili za cijeli pčelinjak. Podaci o vrcanju meda se automatski unose u skladište, pa pčelar u svakom trenutku ima uvid u trenutačno stanje skladišta. Osim toga, unosom podataka o prodanoj količini proizvoda ona se automatski briše iz skladišta, što pruža stvarnu sliku stanja skladišta u svakom trenutku. Naravno, pčelar uvijek može i ručno unijeti količinu proizvoda u skladištu.

KAKO APLIKACIJA POMAŽE PRI VOĐENJU POSLOVANJA?

Beekeeper omogućuje da pri svakoj prodaji bilo kojeg od proizvoda zapišete prodanu količinu i dobiven prihod. Također prilikom kupnje opreme ili bilo kojeg drugog rashoda (npr. gorivo prilikom seljenja pčela) možete upisati koliki ste iznos  novca potrošili. Kada želite pregledati prihode i rashode, dovoljno je samo odabrati godinu koju želite i dobit ćete detaljan prikaz sortiran po mjesecima i grafički prikaz cijele godine tijekom koje ste unosili podatke, a aplikacija će vam pružiti i ukupan profit po mjesecima.

DODATNE OPCIJE KOJE APLIKACIJA PRUŽA

Da bi se dodatno olakšalo pčelarenje, postoje i dodatne opcije koje će biti korisne svakom pčelaru. Jedna je od njih postavljanje i spremanje podsjetnika kako vam se nikad ne bi dogodilo da zaboravite radnje koje ste određeni dan trebali napraviti u pčelinjaku ili termin isporuke zaprimljene narudžbe. Druga je dodatna opcija pregled posljednjih evidencija za sve košnice, a kako biste lakše donijeli odluku što je potrebno poduzeti na pčelinjaku da se poveća prinos proizvoda.

DODATNE UPUTE

Prvi je korak upotrebe aplikacije registracija. Nakon toga se korisnik može prijaviti svojim korisničkim imenom i lozinkom. Nakon prijave korisnik počinje s radom stvaranjem nove košnice te se služi navedenim mogućnostima. U svakom trenutku korisnik može promijeniti sve svoje osobne podatke, osim korisničkog imena.

TIM I RAZVOJ APLIKACIJE

U razvoju aplikacije su sudjelovale 4 studentice diplomskog studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Martina Majcen i Matea Tomeljak radile su razvoj logike aplikacije, a Antonija Mušćet i Snježana Draženović izgled aplikacije. Tijekom razvoja aplikacije bile su u stalnom kontaktu s nekoliko pčelara iz Karlovačke, Splitsko-dalmatinske i Zagrebačke županije kako bi iz prve ruke čule nedostatke u dosadašnjem razvoju. Također su surađivale i s Veterinarskim fakultetom u Zagrebu i profesoricom Ivanom Tlak Gajger.

ŠTO SADA DALJE S TOM IDEJOM?

Aplikacija je spremna za uporabu te će se za početak omogućiti da je svi pčelari isprobaju besplatno. U skoroj se budućnosti planiraju uvesti još neka poboljšanja te naplaćivanje, ovisno  broju košnica koje pčelari imaju, odnosno o kojima vode evidenciju uz pomoć ove aplikacije. Budući da se radi o 4 studentice, potrebna su im novčana sredstva kako bi mogle nastaviti raditi na unapređenju i održavanju web-aplikacije te na izradi mobilne aplikacije koja će imati još više mogućnosti. Ako vam se aplikacija svidi i mislite da bi je trebalo održavati i nadograđivati, na aplikaciji postoji rubrika „Donacije“ čijim izborom možete pomoći ovom vrijednom timu djevojaka.

KONTAKT

Za sva pitanja i komentare možete im se javiti uz pomoć obrasca na početnoj stranici aplikacije http://beekeeper-app.com/ slanjem upita na e-adresu app.beekeeper@gmail.com ili na stranici na Facebooku https://www.facebook.com/Beekeeper-790022451111914/timeline/

IZVOR: članak grupe autora (Matea Tomeljak, Martina Majcen, Antonija Mušćet, Snježana Draženović) u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 7/8. Za srpanj/kolovoz 2016. 

simpozij Apimedica 2016. Rim, Italija

6th Apimedica & 5th Apiquality International Symposium

 Rome, Italy – 22 – 25 November 2016

The meeting, organised by the Istituto Zooprofilattico Sperimentale del Lazio e Toscana “M. Aleandri” (Apomondia member), in collaboration with the Italian Ministry of Health and Apimondia (the International Federation of Beekeepers’ Associations), will address the most relevant issues pertaining to apitherapy and the qualitative aspects of the production/use of bee products and is open to researchers, students as well as beekeepers.

The symposium will include: oral presentations, a poster session, keynote speakers, specific sessions (active compounds, properties, pharmacology and clinical applications of hive products; clinical aspects in human and veterinary medicine; best practices; residues in hive products; alkaloids in honey and pollen; standards and frauds) and practical training (practical demonstration and clinical evidence of apitherapy; on-field standard tools; innovative systems for beehives and hive products traceability).

The programme of the symposium will be as follows:

 22 November: APIQUALITY (full day)

23 November: APIQUALITY (morning) / APIMEDICA (afternoon); social dinner (optional)

24 November: APIMEDICA (full day)

25 November: technical excursion (optional)

 Registration fees

 

UP TO 30th SEPTEMBER 2016 FROM 1st OCTOBER 2016
Apiquality

22nd and morning of 23rd November

€ 100 Apiquality

22nd and morning of 23rd November

€ 140
Apimedica

Afternoon of 23rd and 24th November

€ 100 Apimedica

Afternoon of 23rd and 24th November

€ 140
Apimedica +Apiquality

All 3 days

€ 160 Apimedica +Apiquality

All 3 days

€ 220

 The registration fee includes: proceedings of the Symposium, attendance to the scientific programme sessions and coffee breaks.

The fees do not include lunches, the excursion to the apiary near Rome and the social dinner. The relevant fees will be notified in the second announcement.

 Further information

 The 2nd announcement will soon be posted with further information on the event venue, the detailed programme together with the registration procedures, as well as a list of hotels and other accommodation facilities near the symposium venue.

Scientific contributions

Abstracts of poster and oral presentations may be submitted not later than 30th September (see the template in the attached file). You can send your abstract according to the guidelines that will be provided with the 2nd announcement.

OPREZ PČELARI

PČELARI, OPREZ!

Zbog malo hrane i vode medvjedi silaze sa Ćićarije

Medvjed je rastrgao ovcu svega pedesetak metara od mjesta Vodice na Ćićariji, sela u pograničnom području laniške općine, a moguće je da su u medvjeđem pohodu stradala i četiri janjca kojih više nema na broju stada pastira Milana Ribarića. Nedaleko hranilice u blizini Vodica, medvjeda je prije nekoliko dana vidio i jedan lovac, a sudeći prema lovačkim dojavama, ova se divljač koja ima status strogo zaštićene životinjske vrste, sa Ćićarije spustila i do buzetske kotline.

Izbjegavaju susrete s ljudima

Medvjedica s mladima viđena je prije desetak dana između Kotli, popularnog istarskog izletišta i Grjoka, najvećeg puča na Mirni koji ne presuši ni u najsušnijem razdoblju.

Medvjeđe tragove lovci su nedavno zapazili i oko hranilice s kukuruzom blizu sela Pengari. Medvjed nije stalna divljač u buzetskom lovištu već se spušta s Ćićarije u potrazi sa hranom, a moguće i vodom jer zaredali su se sušni dani.

– Ne pamtim da je medvjed na buzetskom području ikada napao domaće životinje, a posebno ne ljude, no ipak oprez nije naodmet, ne treba skretati previše van šumskih putova jer medvjedica s mladima malo je agresivnija nego bi to inače bila, upozorava predsjednik Lovačkog društva “Mirna” Buzet Branko Golojka. Iako medvjedi u pravilu izbjegavaju susrete s ljudima, ako medvjedica osjeti da su ona ili mladunče ugroženi, može biti opasna i brza.

Po suši slade se medom iz košnica

Osim planinara, rekreativaca, izletnika i svih koji borave u prirodi, na oprezu trebaju biti i pčelari posebice oni poučeni iskustvom iz sušne 2012. godine kada je na samom rubu planinskog masiva Ćićarije, u medvjeđem pohodu u Krkužu u dva navrata stradalo tridesetak košnica. Medvjedi su, sladeći se medom, te godine uništavali i košnice u Selcima i Čiritežu, a štete su zabilježene i u pčelinjacima na Pazinštini. Iako buzetsko i ročko lovište graniče sa Ćićarijom gdje se ova divljač brloži, lovci ne pamte da je medvjed ikada kao sušne 2012. godine, radio štete u lovištu, a takvo su ponašanje pripisali poremećajima u prirodi uslijed ekstremnih vremenskih prilika.

IZVOR: članak G. Čalić Šverko „Zbog malo hrane i vode medvjedi silaze sa Ćićarije“ (Glas Istre, 14. srpanj 2016.)

med u svim dobnim skupinama

MED OD MALIH NOGU

U srijedu, 13. srpnja 2016. u lokalnom dnevnom listu objavljen je članak pod naslovom „Kako ribu uvesti u jelovnike škola i vrtića?“ u kojem nas novinar izvještava o dvodnevnom okruglom stolu „More od malih nogu“ koji će se održati u porečkom udruženju obrtnika i Edukacijsko-gastronomskom centru Istre kod Pazina u organizaciji LAG-a „Istarski švoj“. Ova su događanja dio projekta pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede RH i EU Fonda za pomorstvo i ribarstvo s ciljem poticanja konzumacije ribe i morskih plodova u školama, vrtićima i jaslicama radi promicanja zdravih prehrambenih navika od najranije dobi. Hvalevrijedan je ovaj, kao i slični projekti usmjeren na djecu i zdravu prehranu, a spontano se nameće pitanje što čekaju pčelari – ne samo u Istri, već i mnogo šire – zašto se ne organizira okrugli (može i šesterokutni) stol s temom „Med od malih nogu“ u koji bi se uz stručnjake iz područja pčelarstva uključili i predstavnici lokalne samouprave, odgojno-obrazovnih institucija, zdravstveni stručnjaci, nutricionisti i drugi i napokon učinili prvi korak na uvođenju meda i mednih prerađevina u jelovnike odgojno-obrazovnih ustanova? Inicijativa u tom smjeru je doduše bilo i ta se tema dotakne na gotovo svakoj pčelarskoj manifestaciji, kao što se o njoj razgovara i na sastancima s predstavnicima lokalne samouprave, ali nažalost sve ostane na riječima, a od djela – ništa! Kako zaustaviti taj trend malodušnosti u ovo okrutno materijalističko vrijeme koje ne ostavlja previše mjesta entuzijazmu, jer je za ovakav jedan projekt neophodno uložiti mnogo volonterskog truda, a većina se pčelara muči s preživljavanjem? Nitko ne optužuje pčelare za lijenost i samodostatnost, jer opravdanja za takve stavove ne nedostaje: slabija paša (kojoj je uzrok nestabilnost vremena, ali i opadanje stiočarske grane) + bolesti (uz sve od prije poznate, sada  nas plaše i novim virusima, nametnicima…) + pretjerano tretranje pesticidima (nažalost ne vidimo kraj toj izuzetno štetnoj navici unatoč novim regulama o korištenju sredstava za zaštitu bilja) = manji ukupan broj i slabije pčelinje zajednice s manjim prinosom meda po košnici = slaba ekonomska računica ili još gore: gubici! Nadamo se da će se osnivanjem Istarskog pčelarskog saveza stvoriti baza za projekte iz gornjeg teksta i da će svi slijedeći koraci biti učinjeni u smjeru unapređenja ove grane u našoj županiji na dobrobit ne samo pčelara, već cjelokupnog stanovništva u regiji bez obzira na dob, iako ćemo mi i dalje bodriti aktivnosti usmjerene prema predškolskoj i školskoj djeci!

Hrvatski pcelari posjetili brisel naslovnica

HRVATSKI PČELARI POSJETILI BRUXELLES

Na poziv Marijane Petir, hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu, hrvatski su pčelari na čelu s predsjednikom Hrvatskoga pčelarskog saveza sudjelovali na Europskom tjednu pčela i oprašivača koji se održao u Bruxellesu od 13. – 15. lipnja 2016. godine. 

Bruxeles je posjetilo devet hrvatskih pčelara: Vlaho Komparak s Korčule, Antonio Mravak iz Splita, Darko Martinović iz Labina, Stanko Čuljak iz Vinkovaca, Drago Plaščar iz Popovače, Marijana Radošević iz Petrinje te Vladimir Bilek, Dario Kelemin i Milena Kelemin iz Daruvara.

Aktivnim uključenjem u rad Foruma pčelara i poljoprivrednika u Europskom parlamentu definirana je problematika pčelarstva na europskoj razini, prije svega problematika uginuća pčela zbog upotrebe insekticida (neonikotinoida) u intenzivnoj poljoprivredi i zbog pčelinjih bolesti, ali i problematika ugroženosti pčela, opstanka ljudi na ruralnim prostorima, koristi od oprašivanja, cijene meda…

Između ostaloga, prihvaćene su i inicijative Hrvatskoga pčelarskog saveza o izmjenama pravila o deklariranju pčelarskih proizvoda na razini Europske unije kako bi se potrošačima pružile kvalitetne informacije o porijeklu meda te kako bi se zaštitilo proizvođače i europsko tržište od kineskoga i ostalih medova koji ne potječu iz Europske unije, odnosno inicijativa za revidiranje mjera ruralnog razvoja, posebice kroz dopune mjera zaštite agrookoliša uvođenjem izravnih potpora za pčelarstvo, i to aktivnijim uključenjem pčelarstva u ZPP 2017. godine.

Hrvatski su pčelari sa svojim proizvodima sudjelovali na izložbi pčelinjih proizvoda u „Pčelinjem selu”, koju je otvorio knez Albert II. od Monaka u nazočnosti potpredsjednice Europskog parlamenta gospođe Mairead McGuiness, zastupnice Marijane Petir te predsjednika Apimondije gospodina Philipa McCabea.

Osim sudjelovanja na međunarodnoj konferenciji pčelara održan je i radni sastanak u predstavništvu Hrvatske gospodarske komore u Bruxellesu na kojem se razgovaralo o mogućnostima plasiranja hrvatskih pčelinjih proizvoda na belgijsko, odnosno europsko tržište, i to ne samo meda u rinfuzi nego i finaliziranih pčelinjih proizvoda s visokom dodanom vrijednošću.

U ime hrvatskih pčelara želim posebno zahvaliti našoj europarlamentarnoj zastupnici gospođi Marijani Petir na pozivu, ali i na velikom interesu i pomoći oko rješavanja problematike hrvatskog pčelarstva, te cijelom njezinom timu na pomoći oko organizacije. ( Vladimir Bilek, predsjednik Hrvatskoga pčelarskog saveza)

IZVOR: www.pcela.hr

BORBA PROTIV LAŽNOG MEDA SE NASTAVLJA naslovnica

BORBA PROTIV LAŽNOG MEDA SE NASTAVLJA

Borba s preprodavačima neispravnog, krivo deklariranog ili patvorenog meda u Srbiji nije otpočela jučer: pregovori s državnim institucijama nadležnim za kontrolu kakvoće meda na tržištu počeli su odavno, no konkretnih rezultata nije bilo mnogo. SPOS, kao krovna organizacija pčelara u Srbiji na čelu sa svojim predsjednikom (dr. med. Rodoljub Živadinović) uhvatila se u koštac s ovim problemom čim se on pojavio. Još prošle godine pokrenute su akcije u Upravi za veterinu na osnovi prijava SPOS-a, inspektori su „pročešljali“ teren, uočili neispravnosti i propuste, evidentirali ih, s tržišta su povučene određene količine „meda“, čak su se i rezultati javno objavili, a onda je nastalo veliko zatišje. SPOS je nastavio prijavljivati ovakve pojave, no kako je njihov broj rastao, tako je i ogorčenost pčelara dosegla maksimum. Nov Pravilnik o kvaliteti meda stupio je na snagu 1. siječnja 2016. godine, nadležne inspekcije rade svoj posao, svi tvrde da je suradnja između relevantnih subjekata na najvišoj razini i na prvi pogled sve je u najboljem redu, a u stvarnosti –  neispravnog meda na tržištu sve je više na tržištu! Kako to?

SPOS ponavlja da je pčelarstvo izvozno veoma važna grana poljoprivrede koja ima sadašnjost i budućnost, a takav stav gradi na osnovu činjenice da su europske zemlje najveći kupac meda iz Srbije, da SPOS podržava državnu politiku ulaska u EU i zakonske propise u vezi kakvoće hrane, što smatra najvećom šansom za daljnje unaprjeđivanje ove grane, samozapošljavanje velikog broja ljudi i osiguranje deviznog priliva u državu. SPOS naglašava da je pčelarstvo jedina grana poljoprivrede u zemlji koja može zaposliti nove ljude, dok se u drugim poljoprivrednim granama zbog automatizacije broj zaposlenika umanjuje. SPOS predviđa da se u pčelarstvu (zahvaljujući prije svega odličnim prirodnim resursima i tradiciji proizvodnje meda) u narednim godinama može zaposliti najmanje 5.000 ljudi, dok bi postojećih 15.000 pčelara napredovali u robne proizvođače – izvoznike. No, očito je da je na tom putu još puno prepreka: zakonodavstvo zbog europske orijentacije mora i bit će usklađeno s propisima u EU, ali postoje neke kočnice u samoj primjeni tih zakona. Zato SPOS vrši pritisak na nadležne državne institucije, posebno na službe veterinarske i trgovačke inspekcije kako bi se jednom zauvijek stalo na kraj neispravnom medu, a ukoliko oni budu taj problem i dalje relativizirali, bit će prisiljeni obratiti se nadležnim tijelima u EU. SPO kontaktira s udrugama potrošača i poziva ih, kao i sve svoje članove, na još ažurnije prijavljivanje sumnjivih slučaja, smatrajući da kompromisa više ne smije biti, jer je prisutnost neispravnog meda na tržištu dosegla tako velike razmjere da direktno ugrožava kompletno pčelarstvo u zemlji. U ovim smjernicama SPOS je jasan i kategoričan, te nema namjeru popuštati ni sporim institucijama, ni  neučinkovitim inspekcijama, ali ni lakomislenom i pasivnom članstvu. Naime, SPOS smatra: „Kad bi svaki naš pčelar poslao samo po jednu svoju ideju kako suzbiti ovu negativnu pojavu, zajedno bi vrlo brzo riješili ovaj gorući problem!“ pa pozivaju sve pčelare da podnesu najmanje po jednu prijavu za med sumnjive kakvoće na tržištu, kako bi na taj način motivirali inspektore da vrše svoj posao kako treba ili će biti izloženi javnoj kritici i zakonskim konzekvencama. U iste će svrhe SPOS učiniti dodatne napore i aktivnosti za boljitak svih poštenih pčelara u svojoj zemlji.

Jedna od akcija ima naziv KOALICIJA ZA MED koja bi trebala okupiti sve društvene aktere, institucije, tvrtke i pojedince s jednim jedinim zajedničkim ciljem: uklanjanje neispravnih medova s tržišta Srbije jednom zauvijek! Na kraju izvještaja o radu SPOS-a od 4. – 20. travnja objavljenom u časopisu „Srpski pčelar“ br.5/2016. stoji jasna i beskompromisna poruka: „Sve one koji rade – pohvalit ćemo od srca, ali one koji ne rade – najoštrije ćemo kritizirati i zahtjevati odgovornost!“

susret pčelara iz Švedske i Istre

ŠVEDSKI PČELARI U TURISTIČKO-STUDIJSKOJ POSJETI ISTRI

Švedska je država s 9 milijuna stanovnika od kojih su pčelari, većinom hobisti s par košnica njih 12 tisuća, za razliku od Hrvatske sa oko 4 milijuna stanovnika, a broji 11 tisuća pčelara. Razlika u vegetaciji i klimi Švedske i Istre je ogromna: dok na njihovom sjeveru vlada subarktička hladnoća, u našoj je županiji klima blaga, pa utoliko mnogo zahvalnija za bavljenje pčelarstvom. Šveđani su prisiljeni med uvoziti, a jedna od tih zemalja je i Hrvatska. Švedski pčelari se trude učiniti sve da ova djelatnost opstane na njihovim prostorima, a jedan od značajnijih poteza je bilo osnivanje nacionalnog centra za selekciju pčela 2005. godine. 

šveđani u Baderni kod Banka

Profesionalna znatiželja je sigurno bila jedan od glavnih razloga što je udruga pčelara iz grada Uppsala, četvrtog po veličini u Švedskoj potegla u Poreč udaljen 1650 km zračne linije, a drugi su razlozi vjerovatno turističke prirode. Zato ne treba čuditi da je Hrvatski pčelarski savez ovu grupu od 18 pčelara prvo uputio u naše krajeve jer Istra može pružiti mnogo više doživljaja od uobičajenog sunčanja i kupanja. A svoje oduševljenje nisu krili ni u Baderni gdje ih je dočekao poznati istarski pčelar i proizvođač matica Banko Petar, ni u Radošima gdje ih je počastila svojim proizvodima obitelj Kovač, ni na pčelinjacima u Labinštini po kojima ih je vodio Darko Martinović, županijski predstavnik u HPS-u.

BANKO PETAR DARIVA ŠVEDSKOG KOLEGU

Petar je švedskim pčelarima prvo pokazao ogledni pčelinjak i laboratorij, objasnio svoju metodu uzgoja matica, a zatim ih u društvu s kolegama iz drugih istarskih udruga, počastio svojim specifičnim proizvodima, te izmjenio darove s njihovim predstavnicima. Da bi atmosfera bila još bliskija osim Pjera koji se opet dokazao kao odličan domaćin, predavač i zabavljač, pobrinuo se i popularni istarski pjevač Serđo Valić koji je zasvirao na harmonici i zapjevao u autohtonoj istarskoj narodnoj nošnji što se posebno svidjelo gostima iz Švedske.

ŠVEDSKI PČELARI U RADOŠIMA KOD POREČA

Razmjena iskustva uslijedila je na imanju obitelji Kovač gdje ih je nakon razgledanja pčelinjaka i vrta punog medonosnih biljaka, Ivan upoznao sa svojom vizijom pčelarskog turizma, a Branka s pripravcima za poboljšanje zdravlja i jačanje imuniteta na bazi pčelinjih proizvoda i ljekovitog bilja i na kraju počastila već poznatim pralinama na bazi čokolade, meda i dodataka s posebnom aromom.

DEGUSTACIJA MEDA U RADOŠIMA

Nakon razmjene darova, a prije odlaska na drugi kraj Istre, napravili smo i zajednički snimak kao trajnu uspomenu na ovaj događaj.

zajednička fotografija Šveđana i Istrana

Istra se ne može pohvaliti obiljem medonosnih paša, ali bioraznolikost pejzaža od Poreča do Labina jednostavno nije mogla promaći gostima iz Švedske. U poslijepodnevnim satima kolege iz Švedske na Mostu Raša dočekao je Darko Martinović i predstavnici udruge pčelara Labin: Zvonko Radas, Fredi Petrović, Cvetko Gortan i Emil Licul.

pogeld na raški zaljev

Svoje su goste prvo odveli na pčelinjak Mirana Gortana u Trgetarima, gdje su Šveđani bili oduševljeni prirodom koja okružuje područje Raškog zaljeva. Ovdje je organizirana i degustacija kaduljinog meda, a potom su krenuli na pčelinjak Darka Martinovića u Cere. Švedskim pčelarima bagremova paša nije nepoznanica, ali tako veliko područje (5 km u širini, 7 km po duljini) još nisu imali prilike vidjeti. Druženje se nastavilo uz večeru u Plomin Luci gdje su i razmjenjeni pokloni između predsjednika udruga.

ŠVEDSKI PČELARI NA LABINŠTINI

Još jednom smo dokazali da pčelari, bez obzira na razlike u kulturi i jeziku, prednjače u promicanju vrijednosti međunarodnog dijaloga, jer nam je zajedničko ono najvrednije – ljubav prema pčelama. Nakon jednodnevnog izleta u Istru, švedski se pčelari vraćaju u Zagreb gdje će ih dočekati Vladimir Bilek, predsjednik HPS-a, a potom nastavljaju turneju po Hrvatskoj. Želimo im puno uspjeha u pčelarenju i da nas ubrzo opet posjete, a mi ćemo ih dočekati kao stare dobre prijatelje!

TEKST: Damir Gregurić, Udruga pčelara Bujštine

FOTO: Biuk Slavko, Cvetko Gortan, Damir Gregurić

napokon i kod nas

Fridrich Pohl: SUVREMENO PČELARSTVO

(najava izdanja za hrvatsko čitateljstvo)

U svakodnevnim razgovorima s pčelarima često se susrećem s brojnim pitanjima, problemima i komentarima: od nerazjašnjenih gubitaka pčelinjih zajednica do raznih drugih potencijalnih uzroka i dijagnoza kojima se konstatira pojava bolesti, uginuće zajednica ili neuspjeh u samoj proizvodnji. U Hrvatskoj djeluju brojne pčelarske škole, no stručne literature gotovo pa nikad dovoljno. Pčelari se rado educiraju, prihvaćaju nova znanja i tehnologije posebno kada dolaze od ljudi iz struke ili pčelara praktičara s višegodišnjim iskustvom. Česti komentar naših pčelara je da nedostaje literature o tehnologiji pčelarstva i to posebno one pisane od strane struke, primjenjive u praksi i prilagođene današnjim sve kompleksnijim i kompliciranijim uvjetima pčelarenja (nove bolesti, štetnici, klimatske promjene).

Jedna od knjiga koje bi trebale nadopuniti dio te praznine svakako je i nova knjiga „Suvremeno pčelarstvo“ (izdavač Mozaik knjiga d.o.o.), čiji je autor poznati njemački pčelar dr. Friedrich Pohl. „Suvremeno pčelarstvo“ pomoći će pčelarima praktičnim savjetima kao i jasnim smjernicama za neke nove  tehnološke postupke.

Dr. Friedrich Pohl diplomirani je biolog zaposlen u  Institutu za kontrolu hrane, dobrobit životinja i veterinarske uslugeu Bremenu. Od svoje 14.-te  godine se bavi praktičnim radom u vlastitom pčelinjaku, te profesionalno svakodnevno surađuje s mnogim pčelarima.

Budući da je i sam pčelar praktičar, svoje je bogato stručno i praktično iskustvo pretočio u nekoliko knjiga, u kojima nesebično daje mnoge korisne savjete iz svoje dugogodišnjeg iskustva, a jedna od njih je upravo i knjiga „Suvremeno pčelarstvo“, koja će svakako biti korisno štivo s prikazom metoda rada i opisom novih tehnologija u suvremenoj pčelarskoj proizvodnji.

Cijena knjige iznosi 119 kuna  (članovi Hrvatskog apiterapijskog društva imaju popust od 20 %). Možete je kupiti pozivom na tel: 0800 10 11 ili narudžbom putem e-maila:info@mozaik-knjiga.hr.

Dr.sc. Gordana Hegić

MARŠ PROTIV MONSANTA OSVRT NA DOGAĐAJ

MARŠ PROTIV MONSANTA U ZAGREBU I OSIJEKU

U subotu, 21. svibnja 2016. u Zagrebu i Osijeku je održan „Međunarodni marš protiv Monsanta“. Prosvjednici su u Zagrebu krenuli s Trga Francuske republike točno u podne. U isto vrijeme prosvjednici u Osijeku su se okupili na trgu Ante Starčevića, no u znatno manjem broju nego u hrvatskoj metropoli, što opet ne znači da su bili manje glasni i jasni  svojim porukama. Ovaj tradicionalni međunarodni prosvjed nije usmjeren samo protiv protiv načina poslovanja i proizvoda američke tvrtke Monsanto, već i sve većeg utjecaja korporacija na demokratske društvene procese. Predsjednica udruge „Plantaža“ Darija Gabrić je u Osijeku izjavila da je ovaj prosvjed i potpora malim poljoprivrednicima da nastave s uzgojem organske hrane i naglasila: “To nije priča od jučer! To je nešto što se ponavlja, ali ovaj prosvjed građana je bitan, za buđenje građanske svijesti da ipak želimo znati ono što jedemo, želimo dati podršku domaćoj poljoprivredi te na kraju krajeva zašto ne bismo bili jednoga dana pri vrhu u proizvodnji ekološke hrane”. U Hrvatskoj je GMO zabranjen i – službeno – u Lijepoj našoj nema genetski modificiranog sjemena, hrane i ostalog, no 2.500 prosvjednika na skupovima u Zagrebu i Osijeku govori da to možda i nije istina! Njihova je poruka više nego jasna:  ne žele da nestanu hrvatski poljoprivrednici i da nam se kao dijelu Europe, poput Španjolske i Portugala, nametne uzgoj GMO-a. Antonio Dražović iz stranke „Slobodna Hrvatska“ koja je ove godine bila organizator prosvjeda kaže: Multinacionalne kompanije će nam uništiti domaću proizvodnju: s Monsantom koji je samo simbol, tu je još tisuću kooperativnih firmi!“ Opasnost leži u nekontroliranom uvozu hrane (iz čak 125 zemalja) što omogućava neometan dolazak hrana dijelom kontaminirane GMO na naše tržište. Granice kao da su šuplje, a inspekcija taj posao ne obavlja kako se od njih očekuje. Odaziv pčelara u Hrvatskoj je nažalost bio na razini individualnog dolaska i pridruživanja drugim prosvjednicima, što govori da njihove organizacije još nisu svjesne opasnosti koja prijeti pčelinjoj vrsti od GMO, iako ne smijemo zaboraviti da su iste kemijske industrije i proizvođači pesticida koji su već napravile veliko zlo u pčelarstvu na globalnoj razini. Kako bi dodatno utjecala na mišljenje javnosti uprava tvrtke Monsanto je baš uoči globalnog prosvjeda koji se održava treću godinu za redom u preko 400 svjetskih gradova, najavila otpuštanje trećine zaposlenih kao posljedice smanjenog korištenja njihovih proizvoda. Činjenica je da se samo u posljednjih nekoliko tjedana 19 zemalja EU pridružilo pokretu protiv GMO. Više od 64 države (Kina, Rusija, Japan, Saudijska Arabija, Peru, Venecuela…) su izravno zabranile GMO ili zahtjevaju oabvezno označavanje hrane s genetski izmjenjenim organizmima. Da bi „kaša koju su zakuhali“ proizvođači GMO  postala još žešća u ovu zlokobnu „igru“ ulazi njemački farmaceutski i kemijski div Bayer s ponudom za kupnju Monsanta.

svetovni dan čebel world bee day svjetski dan pčela

KAKO SU PČELARI U SLOVENIJI OBILJEŽILI SVJETSKI DAN PČELA?

 U petak, 20. svibnja u Sloveniji se prvi put slavio Svjetski dan pčela. Najveći praznik ikada posvećen pčelama obilježen je nizom prigodnih događanja u čitavoj zemlji.

biciklistički maraton

Još u utorak, 17. svibnja započeo je prvi biciklistički maraton Beč – Rače pod nazivom  »Na medenim kotačima od carice do pčelara«. Sudionici će u pet dana trajanja maratona prijeći 370 kilometara dugu trasu. Ovaj će sportsko-pčelarski događaj postati tradicionalan, a u buduće će se odvijati od Beča do Breznice u općini Žirovnica, rodnom kraju Antona Janše.

likovna radionica posvećena pčelama

U srijedu, 18. svibnja na Kongresnom trgu u Ljubljani je održana likovna radionica posvećena pčelama, pčelarstvu i Svjetskom danu pčela. Organizator radionice je OŠ „Anton Janša“ iz Radovljice, a osim učenika iz tog mjesta i Ljubljane sudjelovali su školarci iz osnovnih i srednjih školi gradova i općina: Lesce, Bled, Bohinj, Žirovnica, Postojna, Nove Fužine, Dravelj, Jesenice, Kranj, Škofja Loka…

čebelnjak antona janše

U četvrtak, 19. svibnja – dan uoči praznika – predstavnici slovenskih pčelara su se okupili u pčelinjaku Antona Janše u Breznici o kojem je govorila turistička voditeljica Petra Kržan, a prigodni program su pripremili učenici OŠ Žirovnica. Na skupu je bio prisutan i Boštjan Noč, predsjednik ČZS.

zastava u Laškom

Pod motom „Svetovni dan čebel združuje Slovence in povezuje svet!“ proslavi praznika se pridružila i općina Laško koja je dva puta bila dobitnik priznanja „Općina – prijatelj pčela“, pa su se zavijorile zastave koje slave ovaj dan. Dan kasnije ista je zastava postavljena i na Pčelarski dom u Radencima.

ČZS u suradnji s općinom Lukovica odlučili su organizirati Festival pčelarskih pjesama koji će se održati 2. prosinca 2016. u Lukovici. Rok za podnošenje prijava za sudjelovanje u 15. listopada 2016., više o tome na web-stranici http://www.czs.si

Na sam praznik javnosti se obratio Boštjan Noč s prigodnom čestitkom: „Spoštovane čebelarke in čebelarji! Danes je naš praznik. V svojem imenu in imenu ČZS želim vsem lepo praznovanje današnjega dne. Jutri pa bomo skupaj praznovali v Račah. Za lepši dan si poslušajte prelepo Slakov pesem … https://www.youtube.com/watch?v=OlZEtORgR-g .

NAJ MEDI!

unije radionica varoa destructor

RADIONICA O SUZBIJANJU I DIJAGNOSTICIRANJU VAROE DESTRUCTOR NA UNIJAMA

   Invadiranost pčelinjih zajednica varoom predstavlja glavni problem pčelarstva u čitavom svijetu, jer samostalno ili u kombinaciji s drugim bolestima (virusima, gljivicama) nanosi štete veće od svih ostalih pčelinjih neprijatelja. Otkako je varooza prisutna u pčelinjacima ovim se nametnikom bavilo mnogo znanstvenika i općenito možemo reći da se o njenom ponašanju, razvoju, štetama i načinima suzbijanja zna mnogo, a niti kod jedne druge bolesti nije ispitana djelotvornost tolikog broja lijekova. Tijekom prošlih desetljeća primjena lijekova je bila jedina metoda u suzbijanju varooze. Nažalost, kroz redovitu upotrebu lijekova protiv varoe, povećavaju se rezidue u medu, vosku i u propolisu. Nametnici su vrlo brzo stekli otpornost prema češće primjenjivanim kontaktnim lijekovima, a ista je otpornost utvrđena i prema sistemskim lijekovima koji su smatrani idealnim rješenjem. Zbog povećanog rizika od kontaminacije meda i drugih pčelinjih proizvoda lijekovima, jednako kao i povećanih troškova zbog potrebe za kontinuiranim liječenjem, s vremenom je razvijen čitav niz metoda borbe protiv varoe, koji su manje ili više djelotvorne. Jedan od pravaca znanstvenih istraživanja ima za cilj pronaći alternativne lijekove ili metode kojima se smanjuje broj varoa u košnici, a drugi pravac je selekcija pčela tolerantnih na ovog nametnika. Većina europskih pčelarskih instituta je u proteklih 20 godina pokrenula istraživanja u pravcu nalaženja mogućih mehanizama na tolerantnost na varoozu, odnosno selekciju na poznate mehanizme.

Jedno od istraživanja započetih 1999. godine na otoku Unije imalo je za cilj utvrditi postoje li razlike između ispitivanih selekcija odnosno potvrditi koji je put selekcije na tolerantnost uspješniji. U okviru obiteljskog pčelarskog gospodarstva, uzgajivač matica Damir Šekulja je na otoku Unije, na temelju rezultata praćenja tolerantnosti pčela, razvio infrastrukturu oplodne stanice.  U okviru obiteljskog pčelarskog gospodarstva, uzgajivač matica Damir Šekulja je na otoku Unije, na temelju rezultata praćenja tolerantnosti pčela, razvio infrastrukturu oplodne stanice. U okviru obiteljskog pčelarskog gospodarstva, uzgajivač matica Damir Šekulja je na otoku Unije, na temelju rezultata praćenja tolerantnosti pčela, razvio infrastrukturu oplodne stanice.Od 2003. godine se na Unijama svake godine uzgoji najmanje 60 pčelinjih matica, koje se nakon parenja testiraju u proizvodnim uvjetima u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Radna skupina COLOSS-a, Fondacije Ricola, Univerziteta iz Berna, Zadarskog univerziteta i Pčelarskog instituta iz Hesena 19. – 20. svibnja 2016. godine organizira radionicu o suzbijanju i dijagnosticiranju Varoe destructor na kojoj će se okupiti 30-tak istaknutih znanstvenika, uglavnom iz Europe. Bit će govora o učincima oksalne i mravlje kiseline te rezultatima pri uklanjanju trutovskog legla, a kod dijagnostike korištenjem šećera u prahu. Svoje radove predstavit će Victoria Soroker, Vincent Dietemann, Julien Vallon, Michelle Taylor, Marco Pietropaoli, Michele Mortarino i Martin Gabel. Slijedi program (na engleskom jeziku):

18th of May 2016 Arrival to Unije
20.00 Welcome dinner
19th of May 2016  
9:00 – 9:30 Registration
9:30 – 10:15 Welcome and general presentation of Varroa control TF

Nikola Kezic – Ralph Büchler – Giovanni Formato

WG 1. Infestation assessments – Marco Pietropaoli
WG 2. Brood interruption – Ralph Büchler
WG 4. Formic acid management – Benjamin Dainat
10:15-11:45 Separated meeting within each working group to discuss protocols, results, strategies.
11:45 – 12:45 Oral presentations
12:45-13:00 Discussion
13:00 – 14:30 Lunch
14:30 – 16:30 Separated meeting within each working group to discuss protocols, results, strategies.
16:30 – 18:00 Plenary session

Single WG presentations of results and perspectives (WG1, WG2, WG4)

20th of May 2016  
9:30 – 13:00 Practical demonstrations in the apiary (note: each participant will bring her/his suits)
  Practical demonstration provided by each WG

(e.g. data loggers application, brood removal techniques, evaluation of colony strength, powder sugar methods, etc…)

13:00 – 14:30 Lunch
14:30 – 15:30 Separated meeting within each working group to discuss protocols, results, strategies.
15:30 – 17:45 Plenary session

Single WG presentations of conclusions and perspectives (WG1, WG2, WG4)

17:45 – 18:00 Task-force general conclusions
21st of May 2016 7.05am leaves the catamaran from Unije (to Rijeka)

Više informacija na e-mail adrese organizatora: 

OrganiSer contacts
Dr Janja Filipi / Dr Nikola Kezic Dr AleksandarUzunov
Affiliation:

University of Zadar;

Department of ecology, agronomy and aquaculture

TrgknezaViseslava 9

HR23000 Zadar, Croatia

e-mail:  jfilipi@unizd.hr

e-mail:  nikola.kezic@zg.t-com.hr

Affiliation:

Bee Institute in Kirchhain, Germany

e-mail: Aleksandar.Uzunov@llh.hessen.de

Dr Zlatko Puškadija / Marin Kovačić
Affiliation:

University JJ Strosmayer Osijek,
Faculty of Agriculture

Kralja P. Svačića 1d,

HR 31000 Osijek, Croatia

e-mail : pzlatko@pfos.hr

e-mail :  komarin@pfos.hr

marš protiv gmo zagreb osijek 2016

MEĐUNARODNI MARŠ PROTIV MONSANTA

25. svibnja 2013. godine u organizaciji pokreta „Marš protiv Monsanta“ (čija je pokretačica Tami Canal) u 436 gradova iz 52 zemlje na 6 kontinenata prvi je put prosvjedovalo preko 2 milijuna ljudi protiv multinacionalne kompanije vodećeg svjetskog proizvođača pesticida i GMO sjemena „Monsanto“ (SAD) kako bi se javnost upozorilo na opasnosti koje nosi konzumacija genetski modificirane hrane. Podsjetimo se: GMO su organizmi čiji je genetski materijal izmijenjen dodavanjem novog genetskog materijala u genom organizma. Od samog početka razvoj GMO je pratilo razmimoilaženje znanstvenika, političara, poljoprivrednika i proizvođača hrane, kao i običnog građanstva glede koristi i štete koju donosi. Bilo kako bilo, previše je lobiranja, zataškavanja, premalo istraživanja i preispitivanja savjesti i odgovornosti, a ostaju činjenice koje nitko ne može osporiti: u ovom se biznisu „vrte“ teške pare, najveći dio GMO usjeva na svijetu je u vlasništvu „Monsanta“, koji je – da stvari budu još gore – čak i patentirao prava na sjeme, a 90%  ukupne svjetske proizvodnje GMO hrane se nalazi u siromašnim zemljama u razvoju!

MARCH AGAINTS MONSANTO 2.

      „Monsanto“ je osnovan 1901. godine u St. Louisu, zapošljava 18.000 zaposlenika u filijalama diljem svijeta, a godišnji promet mjeri u milijardama dolara. Usprkos čestim prozivkama od strane aktivista i potrošača zbog djelatnosti koja graniči s etikom i tehnološkom ispravnošću proizvoda, „Monsanto“ bi nastavljao proizvodnju i prodaju zbog iznimno jakog lobija i čvrste političke pozadine. Organizatorima globalnog marša je „prekipilo“ nakon što je američki Kongres ozakonio tzv. „Zakon za zaštitu Monsanta“, jer je to bio znak da će GMO hrana uskoro smjeti nositi etiketu „100% prirodno“.

  Zato ovaj pokret traži jasno označavanje GMO hrane i dodatna znanstvena istraživanja na zdravstvene posljedice konzumiranja takvih proizvoda. „Monsanto“ koji je ubrzo stekao reputaciju „najzločestije korporacije na svijetu“ se pravdao da njihovo sjeme omogućuje poljoprivrednicima da veću proizvodnju na istoj površini uz manje troškove i tako povećavaju profit. Mnoga su istraživanja  pokazala da GMO hrana nije bezopasna, dapače može prouzrokovati ozbiljne zdravstvene tegobe kao što su: zloćudni tumori, neplodnost, poremećaji imuniteta, alergije i urođene mane. Početkom devedesetih američka Agencija za hranu i Agencija za lijekove ignorirala je upozorenja vlastitih znanstvenika koji su upozoravali da GMO usjevi mogu imati negativne posljedice po ljudsko zdravlje. Genetski modificirano sjeme opasno je i za okoliš, a znanstvenici su utvrdili da je ono doprinijelo i pomoru dijela svjetske populacije pčela. Upravo zato globalnim prosvjedima diljem svijeta pridružiti će se i pčelari.

monsanto vs bees

GMO je u zemljama EU prisutan od 2001. godine, a lani je dopušteno korištenje 58 proizvoda za stočnu hranu. Iako Monsanto u Hrvatskoj ne prodaje GMO sjeme, jer je ono zakonom zabranjeno, potpisivanjem ugovora između EU i SAD-a „Transatlantic Trade and Investment Partnership“ (TTIP) širom su se otvorila vrata ulasku GMO-a u zemlje EU. GMO je u zemljama EU prisutan od 2001. godine, a lani je dopušteno korištenje 58 proizvoda za stočnu hranu. Iako su se u Hrvatskoj sve županije proglasile GMO slobodnim zonama, odnosno izjasnile protiv uzgoja genetski modificiranih usjeva na svom području, tragove GMO u prirodi čak i ekološkim proizvodima je nemoguće isključiti, iako mnogi smatraju da bi naša zemlja s brendom zemlje slobodne od GMO mogla zadržati mlade u poljoprivrednoj proizvodnji i iznimno profitirati.

just say no to gmo poster

  Prosvjednicima u „Maršu protiv Monsanta“ u 286 svjetskih gradova pridružiti će se i istomišljenici u Hrvatskoj. Na njihovom čelu će biti stranka „Slobodna Hrvatska“, do nedavno aktivistički pokret (više o njihovim ciljevima, ideologiji i programskim smjernicama na: www.slobodnahrvatska.hr ). Prosvjednici će se okupiti točno u podne 21. svibnja 2016.  na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu i na Trgu Ante Starčevića u Osijeku. Pridružite se i vi, radi zdravije sadašnjosti i sigurnije budućnosti, radi opstanka pčelinje, ali i ljudske vrste na Zemlji!

godišnja dojava 2016.

GODIŠNJA DOJAVA BROJA PČELINJIH ZAJEDNICA

Prema Pravilniku o držanju pčela i katastru pčelinjih paša  N.N. broj.  18/08, 29/13, 42/13 i 65/14 u članku 1. se utvrđuju  uvjeti za smještaj pčelinjaka, način preseljenja pčela, uvjeti držanja i iskorištavanja pčela, zaštita pčela, uspostava i vođenje katastra pčelinjih paša, priprema i provedba pašnoga reda, način gospodarenja i iskorištavanja pčelinjih paša u okviru pašnoga reda, obveze korisnika pašnoga reda, praćenje i nadzor katastra i pašnog reda, te uspostava Evidencije pčelara i pčelinjaka. Pčelari koji su jednom evidentirani moraju svake godine do 30. travnja ažurirati svoje podatke o stanju broja pčelinjih zajednica  na slijedeći  način:

U Obrascu „Godišnja dojava broja pčelinjih zajednica“  pčelar upisuju podatke koji su neophodni za ažuriranje i broj pčelinjih zajednica i tipova košnica predviđenih za tekuću godinu. Popunjeni obrazac dostavljaju pašnom povjereniku ( HPS ima  147 udruga i 125 pašnih povjerenika) na kojem području je pčelinjak. Pčelari moraju platiti godišnju dojavu na slijedeći način: pčelar koji je član udruge/udruženja i HPS-a plača po zajednici 2,00 kn, a ne članovi odnosno koji su samo članovi udruga/udruženja plaćaju 5,00 kn. Pašni povjerenik  izdaje uplatnicu sa datumom dojave. Na osnovi ove dojave pčelar može aplicirati za jednu od šest Mjera. Na 1. Mjeru (zaštita pčela od  varoe) mogu aplicirati svi pčelari, a na mjere od 2. – 6. mogu aplicirati samo pčelari koji imaju OPG ili obrt. Trenutno je aktualna Mjera 1. prema kojoj pčelari preko svojih udruga/udruženja mogu zajednički  naručiti VMP protiv varoe (u ponudi je 5 preparata). Prilikom isporuke lijeka, prodavač (veterinarska ljekarna), dužna je izdati R-1 račun u kojem piše naziv lijeka, cijena i adresa kupca sa OIB-om. Na osnovu gore navedenog pčelar može podnijeti zahtjev za isplatu Mjera 1. Kontrola i suzbijanje varooze, u kojem prilaže: preslike računa izdane na ime pčelara i dokaz u skladu s. čl. 11. St.2. i 3. Pravilnika o provedbi mjera Nacionalnog pčelarskog programa za razdoblje od 2014. do 2016. godine u 2016. godini. Ekološki pčelari moraju priložiti i certifikat o ekološkoj proizvodnji. Na originalni primjerak računa pčelar mora upisati kemijskom olovkom “NPP 2016.“, kopirati isti i kopiju dostaviti uz zahtjev, a original računa čuvati u svojoj evidenciji minimalno 5 godina. Zahtjev se podnosi do 20. svibnja  Agenciji za plaćanja u poljoprivredi,ribarstvu i ruralnom turizmu – pomoć za sektor pčelarstva M1, Ulica grada Vukovara 269 d, 10 000 Zagreb. Preporuka je da se pošalje uz povratnicu – obavijest o prijemu, odnosno uručenju pošiljke. Ako su svi zaprimljeni podaci točni, Agencija poslije ažuriranja  šalje odluku o isplati potpore, zadnji rok je 15.listopad tekuće godine.

U udrugama su održani brojni sastanci u vezi dojave, odnosno evidencije broja pčelinjih zajednica, ali i o zajedničkoj nabavi lijeka protiv varooe. Kako  nam je u razgovoru izjavio predsjednik UP“Valpovština“, Mario Fišer , stalno educiramo svoje članove, što kada i kako uraditi, ali još jedan dio pčelara je“komotan“, odnosno misli: ako je jednom upisan u evidenciju da  više ne mora ažurirati godišnje svoje podatke. Jer samo na osnovi te dojave, pčelar može aplicirati na jednu od šest Mjera. A pašni povjerenik  Željko Rašić (PU“Pčela“Osijek), napominje, pčelar koji nije uradio godišnju dojavu do 30.travnja, više ne postoji u sustavu i novi pčelar može zatražiti lokaciju  u neposrednoj blizini ne ažuriranog pčelara. Mi  novom pčelaru  moramo po pravilniku uraditi lokaciju.

Smještaj stacioniranog pčelinjaka

Pčelar je dužan postaviti pčelinjak tako da pčele ne smetaju susjedima, prolaznicima, stoci i javnom putu.

Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 500 metara od proizvođačkih pogona i turističkih objekata tijekom turističke sezone.

Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenost manjoj od 100 metara od autoceste, željezničke pruge i aerodroma. Izletna strana pri smještaju pčelinjaka ne smije biti okrenuta prema auocesti, željezničkoj pruzi i aerodromu.

Nije dopušteno postaviti pčelinjak na način da minimalna udaljenost između dva pčelinjaka  bude manja od 500 metara međusobne udaljenosti.

Udaljenost između najbližeg pčelinjaka i registrirane oplodne stanice ne smije biti manja od 2000 metara.

Stacionirani pčelinjak do 20 pčelinjih zajednica kojem je izletna strana okrenuta prema tuđem zemljištu ili javnom putu mora biti udaljen od međe tuđeg zemljišta odnosno ruba puta najmanje 20 metara.

Postavljanje selećeg pčelinjaka

Povjerenik je dužan sukladno kapacitetu pasišta prije dovoženja pčelinjih zajednica dogovoriti njihov smještaj s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta.

Ako pčelar samostalno dogovori s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta smještaj pčelinjih zajednica, dužan je o istome obavijestiti povjerenika u roku od 48 sati od postignutog dogovora.

Seleći pčelinjak mora biti  međusobno udaljen najmanje 200 metara  zračne linije i najmanje 500 metara od stacioniranog pčelinjaka, te najmanje 2000 metara od oplodne stanice za uzgoj matica. Iznimno razmak između stajališta može biti manji, ali u tom slučaju pčelinje zajednice dvojice vlasnika ne smiju imati zajednički koridor letenja. Kada se radi o stajalištu na kojem će privremeno dovezene pčelinje zajednice prezimljavati  povjerenik može zahtjevati da je između stajališta za prezimljavanje i najbližeg stacioniranog pčelinjak najmanja zračna udaljenost od 500 metara.

Pčelar  nakon postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište, mora odmah na vidljivom mjestu označiti vlasništvo pčelinjaka, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20×30 cm, i na njoj mora biti jasno ispisano ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara i broj pčelinjaka iz evidencije.

Ako u stacioniranom pčelinjaku ima više od 20 pčelinjih zajednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara, a od međe tuđeg zemljišta najmanje 20 metara. Kada je udaljenost stacioniranog pčelinjaka u naseljenom mjestu manja od propisanih udaljenosti, pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom( zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 2 metra duža od dužine izletne strane pčelinjaka i postavljena najviše 10 metara od izletne strane.

IZVOR: www.radilica-osijek.com

tretiranje pčela protiv varoe 2016. naslovnica

TRETIRANJE PČELINJIH ZAJEDNICA PROTIV VAROOZE U 2016. GODINI

Temeljem Programa kontrole i suzbijanja varooze u 2016. godini, tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze na svim pčelinjacima u RH u skladu s ovim Programom je OBVEZNO. Tretiranje protiv varooze mora se provesti najmanje jednom godišnje – u ljetnom razdoblju (od 1. srpnja do 31. kolovoza).U ljetnom tretiranju u 2016. godini za suzbijanje varooze na svim konvencionalnim pčelinjacima preporuča se upotreba jednog od odobrenih VMP-a s popisa odobrenih VMP-a pri Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane. Za praćenje učinkovitosti tretiranja pčelinjih zajednica protiv varooze u RH, pčelari su dužni voditi kontrolu pada varoa. Kontrola pada grinje V. destructor provodi se prije, tijekom i nakon prvog ljetnog tretiranja, na pet pčelinjih zajednica u pčelinjacima do 50, te na 10% pčelinjih zajednica u pčelinjacima većim od 50 pčelinjih zajednica.

  1. Kontrolu prirodnog pada grinja  destructor, potrebno je započeti sedam dana prije početka tretiranja pčelinjih zajednica VMP-om. Kontrolu prirodnog pada grinja V. destructorpčelar provodi pomoću testnih uložaka koji se stavljaju na podnicu košnica. Sedmi dan od postavljanja, testni  ulošci se vade iz svih kontroliranih pčelinjih zajednica, a ukupan broj otpalih grinja V. destructor se bilježi u Obrazac 2. Programa kontrole i suzbijanja varooze u 2015.
  2. Prilikom stavljanja VMP-a, u košnice se postavljaju čisti testni ulošci, koji se pregledavaju dva puta za vrijeme tretiranja, 7. i 14. dan, a ukupan broj otpalih grinja  destructorse bilježi u navedeni obrazac. 
  3. Prilikom vađenja iskorištenog VMP-a iz košnica, postavljaju se čisti testni ulošci, koji se vade za sedam dana, a ukupan broj otpalih grinja  destructorse bilježi u gore navedeni obrazac. Svaki pčelar mora čuvati kopiju ovog obrasca , te je istu dužan dati na uvid prilikom inspekcijskog nadzora i kontrole provođenja ove mjere. Evidencija se mora čuvati 5 godina. Kao dokaz provedbe mjere kontrole varooze u kalendarskoj godini, smatra se popunjeni Obrazac 1. i Obrazac 2. koje ćete naći na službenoj web-stranici Hrvatskog pčelarskog saveza: www.pcela.hr

INTERNET

ZNAČAJ INTERNETA U EDUKACIJI I PROMIDŽBI PČELARSTVA I PČELINJIH PROIZVODA

      U Pazinu je 18. prosinca 2001. godine PD „Lipa“ održala sastanak na kojem je između ostalog okupljenim pčelarima iz Istre (uz pomoć učenika strukovne škole Jurja Dobrile i g. Davora Peića – Gavrana, stručnjaka za elektroniku) prezentirana Internetska stranica Društva: www.averi.he/lipa . Prve su web-stranice sadržavale osnovne podatke o povijesti pčelarstva u Istri, izvješća i fotografije sa skupova Društva, popis članova i linkove na neke pčelarske portale u regiji. Tom je prigodom g. Josip Banko (tadašnji predsjednik PD „Lipa“) objasnio prisutnim pčelarima zašto su se odlučili na ovaj potez: „Zato jer smo prepoznali njegov značaj u povezivanju i razmjeni informacija, jednako kao što su naši djedovi i pradjedovi uočili važnost udruživanja i osnovali pčelarsko društvo početkom prošlog stoljeća. Smatramo da ćemo putem Interneta naše aktivnosti približiti mnogim ljudima, osobito mladima koji se sve više njime koriste u svakodnevnom životu i radu.“ Na kraju obrazlaganja je zaključeno da treba razmijeniti linkove s web-stranicama drugih pčelarskih udruga i proizvođačima pčelarske opreme.

     To je bilo prije 15 godina, a kakva je situacija danas? Jesu li pčelari usvojili Internet kao riznicu znanja neophodnog za dobru pčelarsku praksu ili i dalje kao osnovni izvor informacija o pčelarstvu, posebice tehnologiji koriste stručnu literaturu, ponekad stariju od 50 godina? Koliko pčelarskih udruga ima vlastitu web-stranicu i jesu li one samo forma  poput korica prazne knjige ili pravi životopisan redovno ažuriran portal pun najrazličitijih informacija iz ove domene sa svih strana svijeta? Kako su te stranice koncipirane i prate li ih samo članovi Udruge ili i potrošači? Nalaze li pčelari početnici na Internetu sve što je potrebno za dobar start u ovoj profesiji ili zbog obilja često kontradiktornih podataka budu u nedoumici čemu vjerovati?

     Imao je g. Banko 2001. godine potpuno pravo: mladi su skloniji brzim i kratkim informacijama s Interneta, nego da odlaze na stručna predavanja ili proučavaju knjige iz ove oblasti.No zaboravljamo činjenicu da u pčelarskom korpusu i dalje prevaže ona grupa u dobi iznad 60 godina i njih treba pitati koliko se koriste osobni računalom, odnosno Internetom, odnosno smatraju li ga korisnim ili štetnim za nove generacije? Pitao sam kolege puno starije od mene (55 godina) prate li službenu web-stranicu Udruge i odgovor je s časnim izuzecima bio poražavajući. Većina ih je gotovo nepismena u tom pogledu i za informacije koje trebaju, a znaju da su dostupne samo na portalu, oslanjaju se na mlađe članove u obitelji koji redovno koriste Internet. Naravno da su pitanja: „Jeste li se uključili u Facebook grupu Udruge? Idete li na forume i sudjelujete li u raspravama oko nekih tema? Objavljujete li tekstove (stručne, znanstvene, reportaže) na Internetu?“ bila posve promašena. Zaključak je bio da pčelarske stranice prate pretežno mladi, tek pridošli članovi, pomalo razočarani zbog oskudnosti informacija na sastancima Udruge (iako je i njihova motivacija često kriva, jer očekivati od bavljenja pčelarstvom brz povrat uloženih sredstava i dugoročno dobar i siguran profit nije baš mudro u ovo vrijeme sve siromašnijih pčelinjih paša, obilja bolesti i nametnika koji ne samo da smanjuju prinose, već ugrožavaju opstanak pčela).

      Vlastitu web-stranicu ima više pčelarskih udruga, no nažalost zajedničko im je da sadrže samo osnovne podatke i općenite informacije, tek one ažurnije donopse vijesti iz zemlje i svijeta, meteorološku prognozu i obavijesti za svoje članove, a samo rijetke imaju svoju Facebook inačicu i mrežu redovnih pratitelja/korisnika. Dakle to su SAMO stranice, koje nikad nisu uspjeli postati PORTALI! Zašto je to tako? Iz istih razloga zašto je neka udruga aktivnija, a neka pasivnija: udruga može biti velika potpora novim, neiskusnim pčelarima, ali može biti i kamen spoticanja ukoliko sav teret organiziranja padne na par pojedinaca, a ne ravnomjerno na čitavu skupinu. U startu se čini da svi imaju pozitivnu energiju i iskrenu volju da pokrenu neki projekt  koristan za širu zajednicu, da izmjene krivu percepciju pčelarstva među građanstvom i pobude interes mladih za ovo zanimanje, ali s vremenom –ako udruga nema dostatne izvore sufinanciranja za svoje aktivnosti, ako prevladaju uski materijalni interesi pojedinaca, pa pokvare međuljudske odnose – početni entuzijazam splasne, dio ustukne pred prvim preprekama, pa radije „gledaju svoja posla“, dio se umori od razbijanja predrasuda i odustane negdje u sredini, samo najtvrdoglaviji pojedinci ostaju aktivni bez obzira na sve. Ukoliko prevagnu ovi pasivniji, bezidejni ili posve nezainteresirani pojedinci koji su u udruzi iz koristi za sebe, a ne da bi joj pomogli u razvitku, takva udruga nema šanse za razvitak. No, ako je pčelarska udruga kompaktna, zna što želi, zna se radom nametnuti institucijama, u kojoj rukovodstvo zna animirati svakog člana za ono u čemu je najbolji, ako svaki član obavlja zadatak prema svojim mogućnostima, a ne vlastitim željama, svaki je projekt ostvariv! Ove riječi g. Strižaka, kolumnista u časopisu „Hrvatska pčela“ često ponavljam, a u ovom kontekstu ista pravila važe i za uspjeh web-stranice. U početku se svi slože da će pokretanje portala članstvu donijeti napredak, a udruzi podići ugled, zatim se netko od i inače aktivnih članova prihvati pripreme i uskoro stranica osvane među mnogo sličnih. Potom se pokuša naći modus kako postati prepoznatljiv, odnosno originalan ili se izgubiti u sivilu jednoličnosti. To je prelomna točka, gdje veliki dio aktivista odustane, jer za takav čin treba puno više volje i vremena nego što ga može izdvojiti prosječan pčelar. Treba li im to zamjeriti? Ne, jer je skrb za pčele mnogo važnija briga za pravog pčelara. No, tko onda može pisati, uređivati i moderirati pčelarske stranice? Umirovljenici ili mladež? Jedan (manji) dio pčelarskih udruga u Hrvatskoj krenuo je u Internetsko opismenjavanje starijeg dijela svog članstva i prava je šteta što se tom aktivnošću nisu bavile i druge udruge. S druge strane, mladi nemaju dovoljno znanja i oni su zahvalniji kao publika. Dakle, idealna bi bila kombinacija spojiti 2 ili 3 generacije i njihova bi stranica bila ono pravo!

      Ovom prigodom nećemo imenovati isprazne web-stranice koje služe više kao obavijesna ploča, a ne portal – njihovi će se autori sami prepoznati! Nećemo kritizirati ni udruge bez web-stranice – ako među članstvom nema onog tko bi se ozbiljno bavio s time (bar 1- 2 sata svaki dan!), bolje je ne srljati u otvarnje stranice zbog činjenice da je to postao trend! Činjenica je da informacije s Interneta znaju zbuniti i iskusnije pčelare, a ne samo početnike – zato valja komunicirati sa stvarnim, živim pčelarima čije iskustvo ipak nešto znači. Nikoga ne treba biti strah ili stid pitati savjet, a ponajmanje si dozvoliti luksuz bahatog odnosa prema starijim kolegama! Ako čak i netko od starijih ne želi dijeliti svoje znanje i iskustvo s novim generacijama i bez opravdanog razloga, to ne znači da su svi takvi! Ako na sastancima udruge ne dobivate informacije koje trebate, a niste ih se ni usudili pitati, kako možete očekivati da ćete saznati odgovore od najkompetentnijih? Najlakše je, ali i najrizičnije otići na Internet, jer je tamo masa neprovjerenih podataka, možda izrečenih bez zlih namjera, ali u svakom slučaju veoma diskutabilnih! Prije desetak i više godina nije bilo toliko video-priloga iz pčelarske domene, no još uvijek se ne mogu preporučiti kao izvor na koji se početnik smije potpuno osloniti! Bez odlaska na pčelinjak svog mentora ili bar nešto iskusnijeg kolege nema uspješnog starta!

     Slična je stvar i u popularizaciji pčelinjih proizvoda: često se u najboljim namjerama zna pretjerati (iako to rade pčelari i na kućnom pragu i na tržnice priliko prodaje) i s objektivnog obrazlaganja svih karakteristika i blagodati za zdravlje, autori tekstova znaju preći u sferu bajki! Ne smijemo zaboraviti da se najčešće radi o bolesnicima na rubu očaja, razočaranima u klasične metode liječenja i standardne lijekove, a to je tako osjetljiva skupina, da su oni jednostavno gladni bilo kakve pozitivne vijesti – mogućnosti ozdravljenja i utoliko primječiviji od zdrave populacije za takve informacije. Zato se obavezno treba konzultirati s liječnicima i to taktički – bez omalovažavanje njihove struke, znanja i iskustva! Važno je i upozoravati na nuspojave koje mogu proizvesti pčelinji proizvodi kod dijela pacijenata. Žalosno je da u svijetu tiska nema časopisa koji bi objektivno iznosio sve benefite svih pčelinjih proizvoda, pa su tu ulogu preuzeli Internetski portali koji proklamiraju zdrav način prehrane ili alternativne pravce u liječenju i tu preporučujemo veliki oprez! Ostaje nam nada da će se u skoroj budućnosti ipak pokrenuti takva tiskovina ili portal koji bi pružao potrošačima objektivnu sliku, a bolesnima dao realnu nadu za oporavak!

POMOR PČELA NA VALPOVŠTINI

POMOR PČELA NA VALPOVŠTINI

„Na području oko Valpova nedaleko od mjesta Nard otrovano je oko 150 pčelinjih zajednica i za te pčelare je završila pčelarska sezona. Nažalost,  to nije sve i drugi pčelari se javljaju da u košnicama ima sve manje pčela , nešto se čudno dešava u državi Hrvatskoj, a mi šutimo“, među ostalim napisao je na Facebooku poznati pčelar Dalibor Vidaković, inače koordinator pašnih povjerenika Osječko-baranjske županije. Upozorava ostale kolege pčelare da obrate pozornost na broj mrtvih pčela oko košnice i ispred nje. 

„Pčele koje su već mrtve ili puzajuče pčele koje se grče i skupljaju na hrpice, grozno je za vidjeti, a još je gore vidjeti praznu košnicu punu legla, ali sa po kojom pčelom…“

Prema podacima koje smo dobili od gospodina Vidakovića za sada su najviše stradali pčelari Dragutin Huis i Stanislav Tonković koji imaju pčelinjake kilometar i pol od grada Valpova prema Nardu.

„Dvanaest godina pčelarim, završio sam dvije pčelarske škole, veliki sam zaljubljenik u pčelarstvo u koje ulažem puno truda i rada i ovo mi se do sada nikada nije dogodilo. Protekli vikend – u petak subotu i nedjelju – kolega Tonković čiji se pčelinjak nalazi petstotinjak metara od moga i ja, doživjeli smo pravu katastrofu. Pčele sakupoljačice koje su se vraćale iz paše padale su u travu ispred košnica, procjenjujemo da ih je stradalo devedeset posto, čime su društva jako oslabila. zbog takvog pomora pčela ostat ćemo bez cvjetne paše i bagremovog meda. Štete će biti velike, vjerujemo i do 1000 kuna po košnici“, kaže Dragutin koji ima 50 pčelinjih zajednica, a njegov prijatelj Tonković pčelari sa stotinjak društava.

Dodaje da manja uginuća pčela imaju i seleći pčelari koji su došli na uljanu repicu, ali razmjeri štete se još ne znaju dok ne stignu sve informacije s terena. 

Pitali smo Dragutina zna li od čega su stradale pčele. Odgovorio je da je to teško utvrditi bez stručne analize.

„Evo, vidite uljana repica je u punom cvatu, cvjeta i voće, ratari suju kukuruz i druge ratarske kulture, puno se prska pesticidima, i vjerojatno je neko od tih otrovnih sredstava prouzročilo pomor pčela. Kolega i ja smo doživjeli duboke šokove, pod tabletama smo, žalosni zbog velikih gubitaka“, razočaran je Huis.

I Slavko Stojanović, predsjednik Županijskog saveza pčelara Osječko-baranjske županije koji okuplja 7 pčelarskih udruga i oko 700 pčelara, oprezan je u izjavama. 

„Dva pčelinjaka imaju velike gubitke i vjerojatno je uzročnik trovanja pčela neki od otrovnih pesticida na nekom od poljoprivrednih usjeva. Ovo je za te pčelare velika šteta. Ne želimo izlaziti s nagađanjima u javnost dok se ne bude točno znalo zbog čega su stradale pčele, ne želimo nikoga prozivati dok ne doznamo pravu istinu. Uzorke uginulih pčela poslali smo na analizu u Veterinarski fakultet u Zagreb dr. sc. Ivani Tlak Gajger“, kaže predsjednik Stojanović.

Poznato je, kaže, da pčele oprašivanjem povećavaju prinose poljoprivrednih kultura i do 35 posto. Nažalost, neki se poljoprivrednici vrlo maćehinski odnose prema tim nadasve vrijednim i korisnim kukcima, ne vode brigu o vremenu i otrovnosti nekih pesticida, pa se događaju i ovakvi pomori koji nisu rijetki. (IZVOR: www.pcela.hr)

sabor 2

PČELE, PČELARI I FARMACEUTI PONOVO ZAJEDNO

       Pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović i supokroviteljstvom Ministarstva zdravlja od 14. do 17. travnja 2016. u Opatiji se održavao VIII sabor farmaceutskih tehničara i svečano obilježilo 60 godina postojanja i neprekidnog djelovanja Hrvatskog društva farmaceutskih tehničara. Tema stručnog skupa je bila „Farmaceutski tehničar savjetuje kako zdravo živjeti pedesete, šezdesete, sedamdesete godine“. Osnovna zamisao organizatora je bila da se pod motom:Nitko ne može sve, svatko može nešto, zajedno ćemo ostvariti cilj“ okupe poznati i priznati znanstvenici i stručnjaci koji se bave istraživanjem, razvojem i učinkovitošću lijekova, medicinskih proizvoda i dodataka prehrani oko problematike kvalitete života u poznijoj dobi. Starost nije moguće u potpunosti zaustaviti, ali se može utjecati na uočavanje prvih simptoma i njihovo ubrzano rješavanje širenjem znanja i svijesti o utjecaju biološki aktivnih spojeva prirodnog podrijetla, posebice vitamina, minerala, biljnih kemikalija i antioksidansa koje možemo dobiti iz zdrave hrane ili kvalitetnih dodatka prehrani.

Među sudionicima Sabora svoje mjesto su imala i tvrtka „Apipharma“ d.o.o. iz Našica, jedna od najvećih proizvođača medicinskih proizvoda, dodataka prehrani i kozmetike na bazi meda, propolisa, matične mliječi i ljekovitog bilja koja je bila i jedan od ponosnih sponzora ove manifestacije. U sklopu stručno-edukativnog programa održali su predavanje dr. sc. Zdenka Lalić, mag. pharm. na temu „Kvaliteta i učinkovitost proizvoda koji sadrže matičnu mliječ je količina 10 – HDA“ i Martin Lalić, mag. pharm. pod naslovom „Nisu svi medni sirupi isti“. Zašto je „Apipharma“ izabrala baš ovu temu za ovako značajan skup? Na tržištu ovih proizvoda velik je broj onih koji su itekako upitne kvalitete i sigurnosti, jer se proizvode u neadekvatnim i nekontroliranim uvjetima, proizvođači su nedovoljno educirani, a sustav kontrole je nedosljedan. Upravo iz tih razloga „Apipharma“ je svojevremeno pokrenula projekt znakovitog naslova „Istina o mednim sirupima i tekućim dodacima prehrani na bazi meda“ u sklopu kojeg je tiskana i brošura s naglaskom na farmaceutsku kvalitetu ovih proizvoda kao jedino jamstvo sigurnosti za potrošače. Medni i mednopropolisni sirupi koriste se za prevenciju bolesti i jačanje imunološkog sustava, najčešće za ublažavanje upala gornjih i donjih dišnih putova te smirivanje kašlja. Zbog jednostavnosti primjene najčešće preporučuju djeci, ali i starijim osobama kojima je posvećen ovaj znanstveno-stručni skup.

sabor 1.

      No, po čemu se osmo izdanje Sabora farmaceutskih tehničara još razlikuje od dosadašnjih? Prvi put otkako se održava, na ovoj su manifestaciji gostovale i – pčele! Po uzoru na peti Kongres farmaceuta održan u Rovinju prošle godine, ovaj su se put u apisarij tvrtke „Apipharma“ na štandu u opatijskom hotelu „Royal“ na kratko preselile pčele Slavka Biuka iz Segeta kraj Umaga, pašnog povjerenika Udruge pčelara Bujštine i tako svojim prisustvom dale velik doprinos zbližavanju neposrednih proizvođača i farmaceutske industrije. Ponovo je ovakav „live show“ polučio oduševljenje kako publike, tako i drugih izlagača i organizatora skupa i definitivno potvrdio činjenicu da je apisarij najbolje pomagalo pri edukaciji na temu pčela, pčelinjih proizvoda i pčelarstva, a zajednički nastup pčelara i farmaceuta dokazao da se jedino sinergijom prirode i znanosti mogu ostvariti brža, kvalitetnija i trajnija riješenja za zdravstvene smetnje i bolesti.

ZAKLJUČAK: Na skupu se mogla čuti sintagma: „Budućnost je usmjerena ljudima koji su stalno spremni učiti, jer će oni koji misle da su sve naučili ostati u vremenu koje više ne postoji.“, pa u tom kontekstu i pod već spomenutim motom ove manifestacije o zajedništvu kao do jedinom sigurnom putu ka ostvarenju zadanih ciljeva možemo samo pohvaliti komunikaciju između pčelara i farmaceuta kao temelja daljnjem razvitku obje djelatnosti.

TEKST: Gregurić Damir, Udruga pčelara Bujštine

FOTO: Slavko Biuk, Udruga pčelara Bujštine

natječaj za dodjelu potpora pčelarima naslovnica

NATJEČAJ ZA DODJELU POTPORA PČELARIMA

 Mjera 4.2. Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda

Uz potporu od 50 % od ukupno prihvatljivih troškova investicije (minimalno 10.000 € potpore a maksimalno 3.000.000 €), možete graditi i opremati objekte za preradu, punjenje i pakiranje pčelinjih proizvoda s pripadajućom unutarnjom i vanjskom infrastrukturom. Detaljan prikaz prihvatljivih troškova:

  • Građenje objekata za obradu, preradu i punjenje meda i pčelinjih proizvoda koji uključuju prostorije/prostore za: čuvanje sirovina do obrade i punjenje, prihvat sirovine, sortiranje, obradu, sušenje, dekristalizaciju, hlađenje, pročišćavanje (filtriranje); punjenje;  skladištenje materijala za pakiranje,  dodataka gotovim proizvodima i poluproizvodima, skladištenje gotovih proizvoda, laboratorij; označavanje (etiketiranje) i pakiranje; garderobe, sanitarne čvorove, lift za transport gotovih proizvoda ili poluproizvoda; manipulativne prostorije i hodnici; upravne i uredske prostorije; skladištenje opreme i sredstava za čišćenje, pranje i sanitaciju; smještaj centralnih jedinica za sanitaciju (CIP, pjenomat i sl.); otpremu, prodaju i promidžbu gotovih proizvoda s kušaonicom; pripremu proizvoda za promidžbu i kušanje; sanitarni čvorovi za kupce i goste; pakiranje proizvoda nastalih obradom, preradom i punjenjem; zbrinjavanje i skladištenje primarne, sekundarne i tercijarne ambalaže i otpada; čišćenje i dezinfekciju gospodarskih vozila; parkiralište ili spremište gospodarskih vozila; unutarnje mreže putova; instalaciju sustava za filtriranje i pročišćavanje vode do zdravstveno ispravne vode (bunarska voda); popratnih energetskih objekata (kotlovnica, trafostanica, stlačeni zrak i sl.); skladište plinova za modificiranu atmosferu; izgradnja i/ili rekonstrukcija vodovodne (uključujući bunare), plinske, električne (uključujući agregate) i kanalizacijske mreže, uključujući postrojenja za obradu otpadnih voda i sprječavanje onečišćenja zraka
  • Oprema i uređaji za prihvat i čuvanje meda i pčelinjih proizvoda, prerade i punjenja
  • Oprema i uređaji za pročišćavanje i dekristalizaciju meda te pohranu na odgovarajuću temperaturu ostalih pčelinjih proizvoda
  • Linije za punjenje meda i ostalih pčelinjih proizvoda uz pripadajuću opremu (uključujući opremu i uređaje za pranje i dezinficiranje boca)
  • Linije za preradu voska , izradu satnih osnova
  • Linije za vrcanje meda
  • Cjevovodi i armature
  • Mobilne vrcaone (kontenjeri)
  • Oprema i uređaji za označavanje (etiketiranje), pakiranje, privremenu pohranu i skladištenje
  • Oprema za transport u krugu objekta sukladno zahtjevima projekta  (palete za boce, kontejneri)
  • Oprema za trženje meda i pčelinjih proizvoda
  • Oprema za pranje i higijensko sušenje ruku u objektu i sanitarnim čvorovima (uključujući i tuševe), oprema za garderobne prostorije, te oprema za čišćenje, pranje i dezinfekciju objekta i opreme
  • Oprema za klimatizaciju, grijanje i ventilaciju objekata za obradu,preradu, punjenje i skladištenje
  • Oprema za zbrinjavanje i transport primarne, sekundarne i tercijarne ambalaže i otpada
  • Oprema za sigurnosne i vatrodojavne sustave
  • Dekristalizator za med
  • Sušionik za pelud
  • Liofilizator
  • Oprema za organoleptičku analizu meda i ostalih pčelinjih proizvoda
  • Mješalica za homogenizaciju meda

Osim toga, moguće je ulagati u sljedeće:

  • Ulaganje u građenje i/ili opremanje ostalih gospodarskih objekata, upravnih prostorija s pripadajućim sadržajima, opremom i infrastrukturom koji su u funkciji  djelatnosti prerade
  • Ulaganje u kupnju mehanizacije, gospodarskih vozila, strojeva i opreme:
    • Kupnja gospodarskih vozila i vozila s rashladnim uređajem za transport gotovih proizvoda ili ugradnja rashladnih uređaja
    • Oprema za manipulaciju i transport gotovih proizvoda uključujući i gospodarska vozila s rashladnim uređajima
    • Oprema za transport u objektu i unutar kruga objekta
    • Rashladna vozila za transport gotovih proizvoda
  • Ulaganje u građenje i/ili opremanje objekata za prodaju i prezentaciju vlastitih poljoprivrednih proizvoda
    • Troškovi promidžbe vlastitih poljoprivrednih proizvoda vezani uz ulaganje
    • Kupnja kioska, drvenih kućica, izložbenih vitrina, štandova ili drugih pokretnih objekata za prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda
    • Ostala oprema za potrebe prodaje, prezentacije i promidžbe vlastitih poljoprivrednih proizvoda
    • Vage, fiskalne blagajne, kolica za transport proizvoda
  • Ulaganje u laboratorij i laboratorijsku opremu na poljoprivrednom gospodarstvu za vlastite potrebe gospodarstva
  • Ulaganje u kupnju zemljišta i objekata radi realizacije projekta do 10% vrijednosti ukupno prihvatljivih troškova projekta

Za sva dodatna pitanja i informacije kontaktirajte gospođu Katarinu Vojnović mag.oec. iz konzultantske tvrtke Key consalting d.o.o. iz Poreča, specijalizirane za savjetovanje u području europskih fondova i nacionalnih potpora na e-mail: info@keyconsulting.hr ili na broj telefona 098/947-92-91.

sastanak istarskih pčelara i predstavnika županije u pazinu

SASTANAK PREDSTAVNIKA ISTARSKIH PČELARSKIH UDRUGA I ŽUPANIJE ISTARSKE U PAZINU

Dana 12. travnja 2016. u sjedištu Istarske županije u Pazinu održao se sastanak između predstavnika Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije (g. Milan Antolović),  Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč (dr. sc. Kristina Brščić), jednog od autora Studije o razvoju pčelarstva Istarske županije (prof. Ibrahim Mujić) i predstavnika istarskih pčelarskih udruga (30-tak članova UO i NO Udruga, te član UO HPS-a za Istru). Našu su Udrugu zastupali Maja Vižintin i Gregurić Damir. Ovaj je sastanak bio od iznimnog značenja za sve pčelare u Istri, jer su se nakon dugo vremena napokon otvorila suštinska pitanja oko razvoja ove grane u našoj županiji. Naime, poražavajuće činjenice o istarskom pčelarstvu (nekoordiniranost pčelarskih udruga, nepostojanje županijske organizacije, visoka prosječna starosna dob pčelara, mali proizvodni kapaciteti, izostanak interesa turističkog sektora za suradnju) već 10-tak godina bili su povod grupi entuzijasta iz više strukovnih organizacija da pokrenu neke nove incijative s ciljem unaprjeđenja ove gospodarske grane. U listopadu prošle godine Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske pokreće inicijativu kreiranja Studije o razvoju pčelarstva Istarske županije kao temeljnog dokumenta za daljnje programe i aktivnosti u pčelarstvu Istre. Prijedlog ovog dokumenta je izrađen na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, a jedan od autora prof. Ibrahim Mujić je bio prisutan na ovom sastanku. Ovaj su materijal primila upravna tijela svih pčelarskih udruga u Istri i trebali su se nakon konzultacije sa svojom bazom – članovima udruge, očitovati o sadržaju dokumenta svojim sugestijama i komentarima. U cilju pojednostavljenja te izuzetno važne teme, usaglašavanja i prihvaćanja strategije razvoja pčelarstva od strane svih aktera na web-stranicama Udruge pčelara Bujštine je bio objavljen sažetak Studije. Isti mediji su prenosili pčelarima i o projektu izrade Specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti meda oznakom ZOI – „Istarski med“, a na sastancima NO i UO Udruge bilo je riječi i o inicijativi za osnivanje Istarskog pčelarskog saveza. Od tih prvih naznaka da je napokon došlo vrijeme da svi zajedno krenemo u jedan veliki poduhvat koji bi mogao donijeti preokret u razvoju ove gospodarske grane prošlo je par mjeseci i ova javna rasprava je bila logičan korak naprijed. Na dnevnom redu su bili strategija razvoja pčelarstva u Istri, zaštita istarskog meda i udruživanje svih istarskih pčelarskih udruga u jednu krovnu asocijaciju.

sastanak pčelara i predstavnika županije istarske

O prvoj točki – prijedlogu Studije razvitka pčelarstva Istarske županije govorili su prof. Ibrahim Mujić, jedan od autora ovog dokumenta i Milan Antolović, pročelnik  Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije. Kako je Studija veoma opsežan materijal (broji 60-tak stranica), izlagači su ovom prigodom samo ponovili najvažnije stavke.  Na području Istre pčelari posjeduju oko 13.500 košnica, što je po 1 km2 dvostruko manje od hrvatskog prosjeka. U našoj se županiji pčelari s oko 20 – 80 pčelinjih zajednica, a da bi pčelarstvo postao profitabilan posao, neophodno je taj broj povećati na 150 – 200 košnica. Prostora za povećanje prinosa po košnici i ukupan rast proizvodnje meda ima, ukoliko bi se povećao pašni kapacitet kroz intenzivniju sadnju medonosnog bilja na zapuštenim pašnjacima i livadama. Iako je seleće pčelarstvo profitabilnije, u Istri se još uvijek pčelari stacionarno, broj pčelinjih zajednica po pčelinjaku je nizak, prinos meda po košnici ispod hrvatskog prosjeka. Tehnologija pčelarenja u Istri je još uvijek na niskoj razini, a obučenost oko 50 %. U našoj županiji ne postoji niti jedan registrirani proizvođač pčelinjih matica i rojeva, kao niti jedan proizvođač satnih osnova. Problem je i niska potrošnja meda unutar Županije, niske otkupne cijene i uski asortiment pčelarske proizvodnje. Broj prerađivača je mali, većina pčelara proizvodi samo med. Od ukupnog broja pčelara u Istri neregistrirano je oko 10 % i oni nažalost predstavljaju latentnu opasnost za zdravlje pčela u cijeloj regiji. Ciljevi kojima trebaju težiti istarski pčelari su poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda; poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica; očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda; podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara; podrške mladim pčelarima početnicima; podrška pčelarima u preradi i sterilizaciji voska i dr. pčelinjih proizvoda, realizacija plantažne proizvodnje kestena, ljekovitog i aromatičnog bilja, sdanja medonosnog bilja. Izlagači smatraju neophodnim i organiziranje pčelara na Rovinjštini. Prema SWOT analizi prednosti ove grane u Istri su tradicija i iskustvo u pčelarskoj proizvodnji, pčelinje ispaše temeljene na različitosti i bogatstvu biljnih vrsta, proizvodi visoke kvalitete, potrošači skloni lokalnim proizvodima, potpora lokalne zajednice programima, dobro organizirane pčelarske udruge, struktura pčelarstva podržava eko-sustav, mreža malih prerađivača, potpora strukovnih službi i servis županijskih službi i AZRRI-a. Slabosti pčelarske proizvodnje koje koče razvoj su: nedostatak infrastrukture, niska otkupna cijena meda, nedovoljna učinkovitost u prijenosu znanja i vještina, urbanizacija ruralnih područja, nedovoljna tehnološka razvijenost, nedostatak investicijskog potencijala pčelara, nedostatna tržna organizranost, nepostojanje centra za uzgoj visoko kvalitetnih matica. Prijedlog je da se na području Istarske županije osnuje laboratorij za kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda i pokrene studij pčelarstva.

       Druga točka dnevno reda sastanka bila je izrada Specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti meda oznakom „Istarski med“ o čemu je govorila dr. sc. Kristina Brščić s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Postupak zaštite oznakom izvornosti se dijeli na 3 faze: predregistracijsku, zaštitu na nacionalnoj razini i registraciju naziva zaštićenom znakom izvornosti. Ponovila je zašto moramo ustrajati na ovome: na taj se način štiti proizvod od zlouporabe i narušavanja izvornog proizvoda, zaštićen se proizvod penje u višu cjenovnu kategoriju, proizvođaču rastu prihodi, doprinosi se održivom razvitku ruralnog područja, povećava se mogućnost izvoza, jača i turistička ponuda, čuva se lokalni, regionalni i nacionalni identitet, ali i prirodne vrijednosti (pasmine i sorte) toga kraja, a indirektno ćemo smanjiti odljev stanovništva iz naše regije. Suštinska pitanja su slijedeća: Da li se proizvodnja sirovina, prerada i priprema proizvoda vrši na jednom području? Jesu li količine sirovina iz definiranog područja dostatne za proizvodnju proizvoda? Dali je zajamčena ujednačena kakvoća proizvoda? Očekuje li potrošač proizvodnju sirovina i gotovog proizvoda na istom zemljopisnom području? Ovom su prigodom izneseni i slijedeći podaci: predavanja o ovoj temi je odslušalo 102 pčelara (dakle manje od jedne trećine registriranih u Istri!), prilikom edukacije/informiranja prikupljeno je 46 kemijskih analiza različitih sorti meda iz prethodnih godina, a anketni listić s pitanjima o mišljenju pčelara o zaštiti meda ispunilo je 97 pčelara. Kako je iz dosadašnjih istraživanja ustanovljen pozitivan stav prema zaštiti, što je još jedan dokaz potpori ovom projektu, prije zaključka ove teme bilo je govora i o programu ruralnog razvoja 2016. – 2020. odnosno financijskim poticajima za ovo područje (od 3.000 – 100.000 eura po korisniku srazmjerno prihvatljivosti troškova): Mjera 3. Sustavi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu s naglaskom na Podmjeru 3.1. Potpora za novo sudjelovanje un sustavima kvalitete i Podmjeru 3.2. Potpora za aktivnosti informiranja i promicanja koje provode skupine proizvođa na unutarnjem tržištu.

      Treća točka dnevnog reda je bila inicijativa za osnivanje krovne organizacije istarskih pčelara – Istarskog pčelarskog saveza (ili sličnim nazivom) koja se pokreće prije svega jer zakonska procedura ne omogućava jednoj udruzi da odradi taj zadatak do kraja. Zato se pročelnik Antolović zahvalio Udruzi pčelara „Lipa“ koji su bili nositelji priprema i predregistracijeske faze zaštite istarskog meda i naglasio jedan od prvih zadataka koji stoji pred osnivačima Saveza: organiziranje povjerenstva od 15-tak članova – proizvođača meda koji bi tijekom 3 mjeseca odredili područje proizvodnje pod oznakom izvornosti i obavili druge zadatke neophodne za uspješno brendiranje. U ovom udruženju pčelarskih udruga bi se evidentirali svi pčelari u županiji, bez obzira jesu li članovi područnih udruga ili ne. Jedna od glavnih zadaća Saveza bili bi razvojni projekti, bilo da su financirani iz EU fondova ili resornih ministarstava. U sklopu Saveza trebalo bi pokrenuti proizvodnju vlastitih matica, proizvodnju satnih osnova i pčelarske opreme,  otvoriti pogon za otkup i doradu svih pčelinjih proizvoda, te sve ove faze pokriti internom kontrolom i savjetovanjem u sklopu budućeg Pčelarskog centra. 

Nakon izlaganja koje je trajalo punih 90 minuta, otvorena je rasprava o sve tri teme. Za riječ se prvi javio Ivan Kovač, tajnik UP „Nektar“ iz Poreča sugerirajući da bi se morao pronaći modus u istraživanje o kvaliteti istarskog meda i među stranim državljanima – turistima koji su izuzetno zahvalni potrošači pčelinjih proizvoda s našeg podneblja. Darko Martinović, član UO HPS-a za Istru dotakao se opcije spajanja projekta brendiranja istarskog meda s pčelarima iz Liburnije, pitao se koje mjere treba poduzeti u vezi vrijednosti pčelinje zajednice po određenim protokolima, govorio je o straregiji razvoja pčelarstva na Labinštini i predstojećim zadacima koji stoje pred povjerenstvom budućeg Saveza. Ranko Anđelini, predsjednik UP „Lipa“ iz Pazina naveo je kontinentalni med na istarskom tržištu kao najveći problem koji se treba riješiti ovim brendiranjem, te je izrazio nadu da će se uz kontrolu izvornosti uvesti i kontrola kvalitete domaćeg meda. Svojevremeno osnovano povjerenstvo prijavljeno nadležnom Ministarstvu prestaje biti aktualno osnivanjem Saveza, no još je ostalo dosta troškova na prvom nositelju projekta. Zvonko Radas, predsjednik UP „Labin“ pridružio se prethodnim govornicima u pozdravljanju inicijative za osnivanje krovne organizacije svih pčelara u Istri, apelirajući na upornosti i slozi pokretača projekta, kako se ne bi već u startu zaboravila baza – sami proizvođači. Raspravi se pridružio i Damir Gregurić, tajnik Udruge pčelara Bujštine s pitanjem koliko je prijedloga za dopune strategije razvitka istarskog pčelarstva stiglo na adresu Istarske županije, tko ih je razmatrao i jesu li usvojeni, odnosno utkani u novu verziju dokumenta. Odgovorio je prof. Ibrahim Mujić tvrdeći da su sve podnesene sugestije i prijedlozi razmatrani i uvaženi, a Studiju u dopunjenom obliku će uskoro poslati elektronskim putem presjednicima i tajnicima pčelarskih udruga.

slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari

Raspravu je zaključio pročelnik Antolović  naglasivši da je u bliskoj perspektivi odluka o priključenju liburnijskih pčelara u projekt zaštite istarskog meda i osnivačka skupština Saveza istarskih pčelara (u roku od 2 mjeseca) čiji će prvi zadatak biti već spomenuto povjerenstvo u kojem će biti podjednako članovi svi pčelari iz svih 6 udruga u Istri. Sastanak je završio napomenom da predlagatelj Studije daje pčelarima još 15 dana za napomene i izmjene dokumenta i citatom Matka Laginje, poznatog političara i preporoditelja s ovih prostora: „SLOGOM RASTU MALE STVARI, A NESLOGA SVE POKVARI!

6. nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda Opatija 2016.

VI NACIONALNA KONFERENCIJA O SIGURNOSTI I KAKVOĆI PČELINJIH PROIZVODA – Novi horizonti

      Nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda koja se šestu godinu za redom održava u Opatiji, ove je godine trajala dva dana 8. – 9. travnja.  Kao i svih prethodnih godina ovaj se stručno-znanstveni skup bavi  aktualnostima vezanim uz percepciju kakvoće pčelinjih proizvoda i njihovih prerađevina i valorizaciju sigurnosnih značajki njihove uporabe u okviru tržišnih i vantržišnih mehanizama. Manifestacija se održavala u hotelu „Opatija“.

     Organizatori 6. Nacionalne konferencije su: Katedra za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Hrvatski pčelarski savez Udruženje pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije Pčelarska udruga „Učka“, Opatija Udruga pčelara „Kadulja“ Otok Krk ”Biopčela”, Udruga za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko–goranske županije Nastavni Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb Učilište „Apis“, Velika Gorica Centar za poljoprivredu i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije, a institucionalnu podršku manifestaciji su dali: Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske Primorsko-goranska županija Hrvatski institut za ruralni razvoj, pčelarstvo, lovstvo i ekologiju Turistička zajednica Grad Opatija Grad Opatija.

      Tijekom prvog dana konferencije izlagali su predstavnici HPS-a („Aktualni trenutak hrvatskog pčelarstva“), Branko Vidmar, dipl. oec. („Zaštita izvornosti i zemljopisnog podrijetla medova u RH – Goranski medun“) u ime  Udruge proizvođača meduna iz Vrbovskog, Vedran Lesjak, dipl. ing. agr. („Hrvatska pčela“ – nacionalna platforma za promicanje sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda), Mario Vujić mag.ing.bioteh. ispred Ministarstva zaštite okoliša RH („Podrijetlo i sigurnost meda i drugih pčelinjih proizvoda koji ulaze u sastav dodataka prehrani“), doc.dr.sc. Dražen Lušić ispred Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci („Nova platforma u sustavu kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda“), doc.dr.sc. Zvonimir Marijanović sa Veleučilišta „Marko Marulić“ u Kninu („Antioksidacijski potencijal uniflornog meda“), predstavnici Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, Sveučilište „J.J. Strosmeyera“ u Osijeku („Meduni u Požeštini u 2015.“), dr.sc. Lea Pollak iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Zagreb („Problematika označavanja pčelinjih proizvoda na tržištu Republike Hrvatske“) i predstavnici NZZJZ „dr. Andrija Štampar“ iz Zagreba („Analitički izazovi u monitoringu meda na hrvatskom tržištu 2015.“). Nakon rasprave i zatvaranja prvog dana konferencije uslijedio je sastanak uredništva časopisa „Hrvatska pčela“ na kojoj je bilo riječi o Poslovniku o radu UO, smjernicama uredničke politike u pravcu unaprjeđenja kvalitete časopisa (novi dizajn, tehničke korekcije, indeksacija, digitalizacija), te obilježavanju 135.-te obljetnice izlaženja časopisa.

    U subotu su izlagali predstavnici Kemijskog fakulteta sa Sveučilišta u Beogradu („Pravilnik o kvaliteti meda i drugih proizvoda pčela – Dileme oko njegove praktične primjene“), doc.dr.sc. Mirta Sudarić Bogojević sa Odjela za biologiju, Sveučilišta „J.J. Strossmeyer“ u Osijeku („Biologija lisnih i štitastih uši – Polazna osnova poznavanja proizvodnje meduna“), predstavnici Saveza pčelarskih organizacija Crne Gore i Ministarstva poljoprivrede Crne Gore („Na putu osiguranja kvaliteta i sigurnosti pčelinjih proizvoda – Crnogorska iskustva“), Zdenko Jukić, dipl.oec. iz Labosano d.o.o. Zadar („Brilliant room“ kao dodatna vrijednost analitičkih laboratorija), doc.dr.sc. Josip Gugić, prof. v. š. Veleučilišta „Marko Marulić“ u Kninu („Kupovno ponašanje i stavovi potrošača meda na splitskom tržištu“), predstavnici Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta „J.J. Strosmeyer“ u Osijeku („Stavovi potrošača o kristaliziranom medu“). Nakon rasprave i zatvaranja konferencije uslijedila je skupština Udruženja pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije. Zaključci konferencije će bi uskoro objavljeni na www.pcela.hr , a sažeci predavanja objavljeni na stranicama časopisa „Hrvatska pčela“.

    Kao što joj i pridjevak „Novi horizonti“ govori ovo je izdanje konferencije bilo usmjereno k sagledavanju odrednica zdravstvene ispravnosti, sigurnosti, kakvoće i podrijetla pčelinjih proizvoda ali i institucionalnih i vaninstitucionalnih aspekata njihove primarne proizvodnje. Ovaj šesti po redu stručno-znanstveni skup okupio je pčelarske praktičare tako i cjelovitu pčelarsku struku involviranu u razne aspekte osiguranja sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda i kao stručno-znanstveni skup, jedinstven je po tome što su se na jednom mjestu sastali i razmijenili podatke o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti pčelinjih proizvoda, procjeni rizika njihove uporabe, te valorizaciji njihova podrijetla i kakvoće predstavnici primarne pčelarske proizvodnje i tridesetak uvaženih stručnjaka različitih profesionalnih i interesnih usmjerenja, članova stručne i akademske zajednice iz Hrvatske i iz inozemstva s institucija i organizacija različite pripadnosti i profesionalnih interesa (medicinski, farmaceutski, tehnološki, agronomski, kemijski, veterinarski, proizvođački). U tom pogledu učinjen je velik iskorak i konferencija postaje putokaz i drugima u regiji kako povezati znanost, struku i praksu na najkvalitetniji način.

kako doći do kvalitetnih satnih osnova na našem tržištu

KAKVOĆA SATNIH OSNOVA NA NAŠEM TRŽIŠTU

      U posljednjih par godina pčelari se sve češće žale na kvalitetu satnih osnova zbog deformacije, ali i destrukcije izgrađenog saća zbog čega je vrcanja veoma otežano ili nemoguće, a posljedično je narušena i kvaliteta meda, te dovedena u pitanje snaga i vitalnost pčelinje zajednice. Koji su razlozi takvoj situaciji na tržištu satnih osnova? Koliko se smije vjerovati prerađivačima pčelinjeg voska koji se pozivaju na neupitnu stručnost i dugogodišnje iskustvo? Internetski forumi su prepuni komentara koji kroz polemike i kritike, čak i razne teorije o kojekakvim urotama dodatno stvaraju negativnu atmosferu i bude još više straha, pogotovo kod pčelara početnika. Kome onda vjerovati?

       Pčelinji vosak se najčešće patvori zbog potražnje, nedostatnih količina na tržištu, relativno visoke cijene te nedostatka međunarodno propisanih standardiziranih analitičkih metoda i zakonske regulative za ispitivanje kakvoće voska uopće. Satne osnove se proizvode u samo nekoliko tvrtki u Hrvatskoj, što  za više od deset tisuća pčelara ni izdaleka nije dovoljno, pa se uvozi više od 40 vrsta satnih osnova iz Srbije, BiH i drugih zemalja, koje nažalost nitko ne kontrolira. Danas na tržištu postoji preko 15 supstanci različitog podrijetla kojima se patvori pčelinji vosak, a najzastupljeniji je parafin, zbog svojih fizikalno-kemijskih odlika, niske cijene i dostupnosti. Nedavno provedene analize satnih osnova na našem tržištu su pokazale da je većina patvorena s 5 – 20 %, a gotovo jedna trećina s više od 45 % parafina.

      Ovi veoma zabrinjavajući podaci ponukali su mjerodavne službe na hitnu akciju, pa je u siječnju ove godine u prostorijama Hrvatskog pčelarskog saveza u Zagrebu održan prvi sastanak inicijalne grupe za izradu prijedloga Nacrta Pravilnika o kakvoći pčelinjeg voska namijenjenog primjeni u pčelarstvu.

      Neki pčelari su odlučili stati na kraj ovom problemu preuzimanjem stvari u svoje ruke. Pošto je veoma upitna i kvaliteta pogača za prihranu pčela, 13 bivših branitelja i pčelara iz Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske i Brodsko-posavske županije osnovalo je braniteljsku socijalno-radnu zadrugu „Slavonija“ i uz pomoć poticaja za braniteljske zadruge, oslanjajući se na svoje znanje i iskustvo, pokrenuli proizvodnju vlastitih satnih osnova, prije svega za svojih 800 pčelinjih zajednica, a uskoro i za šire tržište. Profesionalne linije za proizvodnju satnih osnova nisu jeftine, a upuštati se u individualnu preradu je ispod granice rentabilnosti i upitne kvalitete zbog nedovoljne stručnosti. Što onda preostaje pčelarima?

      Odgovor leži u analizi kupljenih uzoraka u mjerodavnom laboratoriju. Nama najbliži u Hrvatskoj analize satnih osnova (kao i sirovog pčelinjeg voska) vrši Laboratorij za analizu pčelinjih proizvoda i biologiju pčela pod voditeljstvom dr. sc. Lidije Svečnjak pri Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje se metodom infracrvene spektroskopije i uspostavljenom pouzdanom analitičkom procedurom može otkriti prisutnost i utvrditi udio patvorina u vosku/satnim osnovama.

     Međutim, obzirom na ozbiljnost situacije na tržištu satnih osnova provedba analize i dobivanje službenih rezultata o autentičnosti ispitivanih uzoraka voska mora biti postavljena u okvire zakonske regulative. Jedini pravno valjani i mjerodavan mehanizam borbe protiv patvorenja proizvoda na tržištu jest upravo zakonska regulativa. Stoga će za provedbu službenih analiza biti potrebno još neko vrijeme, no svakako se ide u tom smjeru obzirom da je prijedlog Pravilnika već izrađen te se nadamo da će isti uz razumijevanje i podršku Ministarstva poljoprivrede uskoro biti i realiziran.

    U međuvremenu molimo pčelare za strpljenje jer se zaista aktivno radi na tome da se njihovi problemi i problemi svih sudionika vezanih za aktivnosti ovog segmenta pčelarskog sektora riješe, a patvorenju konačno stane na kraj.

zašto pazin ne bi bio grad meda naslovnica

ZAŠTO PAZIN NE BI BIO GRAD MEDA?

U Svetom Petru u Šumi održao se sajam kobasica, a supetarski načelnik Mario Bratulić najavio je kako Sveti Petar želi postati grad istarskih kobasica. Zašto ne? Dobra ideja, kad već postoje primjerice Poreč – grad mozaika, Buzet – grad tartufa, Tinjan – općina istarskog pršuta…. Nedavno su u Pazinu održani 11. Dani meda. Kao i svake godine do sada i ovogodišnji su Dani meda privukli veliki broj izlagača i tisuće posjetitelja. Uistinu, Dani meda jedinstvena su pazinska gospodarska priredba, ali ne samo to, nego, izuzev pučke fešte Rim, najposjećeniji događaj u gradu. Stotine pčelara i proizvođača pčelarske opreme iz šire regije okupljaju se u Pazinu da bi nabavili novu opremu, razmijenili iskustva, dobili neka nova znanja ili prodali med. Sa suprotne strane štandova pojavljuju se tisuće kupaca njihovih proizvoda. Mnogi od njih Pazin posjećuju samo za Dane meda i za njih je Pazin nedvojbeno grad meda. Međutim, nije mi jasno za što naši pčelari, gradski vijećnici i oni koji obnašaju vlast u Pazinu još nisu pokrenuli inicijativu da se Pazin prozove grad meda. Ne smatram da bi natpis na prilazima gradu na kojem bi stajalo Pazin – grad meda bilo nekakvo pomodarstvo, naprotiv za takvo što postoje itekako valjani razlozi. Najvažniji je zacijelo taj što u Pazinu djeluje Udruga pčelara Lipa, ne samo najuspješnija u Istri, već i izvan nje. U Lipu nisu učlanjeni samo pčelari s Pazinštine, već i drugih krajeva Istre iz kojih dolaze i polaznici pazinske pčelarske škole. Riječko veleučilište u Pazinu, u obnovljenoj zgradi nekadašnje vojarne, planira otvaranje studija pčelarstva. Uz spomenute postoje i povijesni razlozi. Naime, u Pazinu je 1910. utemeljeno Istarsko pčelarsko društvo, čiji su članovi svojevremeno uspješno sudjelovali na izložbama meda pčelara iz cijelog Carstva. Osim ploča Pazin-grad meda na prilazima gradu u Pazinu bi trebalo urediti muzej pčelarstva, za koji bi se još uvijek moglo pronaći podosta dokumenata i predmeta. U sklopu muzeja mogla bi djelovati prodavaonica meda i pčelinjih proizvoda. Nije rijetkost da u starijim dijelovima gradova, pogotovo onih turističkih, nalazimo ovakve sadržaje, stoga bi muzej i prodavaonica meda obogatili i oplemenili stari dio grada. Pazinski gradonačelnik Renato Krulčić, kada sam ga lani uočio Dana meda pitao planira li Pazin proglasiti gradom meda odgovorio: “Odgovorna ovo i slična pitanje dat će buduća Strategija razvoja Grada Pazina. Tada ćemo imati odgovore u kojim će se smjerovima Grad Pazin i njegovo gospodarstvo razvijati. U svakom slučaju Pazin želi biti pčelarsko središte, na samo Istre, već i šire regije”, rekao je Krulčić. Gradsko vijeće kasnije je prihvatilo Strategiju razvoja Grada Pazina, ali od Pazina-grada meda još ništa. Nakon svega ovoga čini mi se, da unatoč višegodišnjoj želji pčelara i građana, oni koji vode grad jednostavno ne žele da Pazin bude grad meda, jer da im je stalo do toga, već bi to bili učinili. Nažalost sve mi se čini kako lokalni vladari jednostavno ne žele prihvatiti bilo kakvu inicijativu koja nije potekla iz njihovih političkih krugova. (IZVOR: članak Mirjana Rimanića za „Glas Istre“ 9. ožujka 2016.)

registracija naziva meda oznakom izvornosti

Dr. sc. Kristina Brščić sa Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč:

REGISTRACIJA I ZAŠTITA NAZIVA MEDA ZAŠTIĆENIM OZNAKOM IZVORNOSTI

   U ponedjeljak, 7. ožujka 2016. u POU Buje dr. sc. Kristina Brščić sa Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč održala je stručnu edukaciju za pčelare Bujštine pod naslovom “Registracija i zaštita naziva meda zaštićenom oznakom izvornosti”. Skupu je prisustvovalo dvadesetak članova Udruge pčelara Bujštine. U okviru naslovne teme bilo riječi o proceduri ovog itekako zahtjevnog posla koji stoji već dugo godina pred istarskim pčelarima i u kojem i oni sami moraju dati svoj doprinos.

      U uvodu je bilo riječi o zakonodavnim okvirima registracije i zaštite na razini Republike Hrvatske i Europske unije. Najvažnija je Uredba EU parlamenta i Vijeća EU br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji je osnova za zakone i podzakonske akte u RH. Na nacionalnoj razini u tom je kontekstu najvažniji Zakon o poljoprivredi (NN br. 30/2015) i Pravilnik o zaštićenim oznakama izvornosti (ZOI), zaštitćenim oznakama zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zaštićenoj oznaci tradicionalnog specijaliteta (ZTS) objavljen u NN br. 65/2015. Nadležno tijelo za provedbu ovih zakona je Ministarstvo poljoprivrede (sve propise možete naći na: www.mps.hr) Do sada je na EU razini zaštićeno 9 hrvatskih proizvoda(Krčki pršut, Neretvanska mandarina, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Istarski pršut/Istrski pršut, Drniški pršut i Lički krumpir, a još 9 proizvoda je prijavljeno za dobivanje oznake.

      U nastavku izlaganja, dr. sc. Brščić se zadržala na razlozima zbog kojih treba težiti zaštiti iz više aspekata. Sa pravnog gledišta na taj se način štiti proizvod od zlouporabe i narušavanja izvornog proizvoda. Iz gospodarskog aspekta tako se zaštićen proizvod penje u višu cjenovnu kategoriju, proizvođaču rastu prihodi, doprinosi se održivom razvitku ruralnog područja, povećava se mogućnost izvoza, a kako prepoznatljivost proizvoda čini i područje prepoznatljivim, jača i turistička ponuda. Osim toga zaštita potiče i osnivanje interesnih skupina (udruga, zadruga, klastera) zbog zajedničkog nastupa na tržištu. Na svoje će doći i potrošači koji sve više traže autohtone proizvode posebne kvalite. Na ovaj se način čuva i lokalni, regionalni i nacionalni identitet, ali i prirodne vrijednosti (pasmine i sorte) toga kraja. Ako težimo samoodrživom gospodarenju, indirektno ćemo smanjiti odljev stanovništva iz naše regije, što je jako važno sa socijalnog gledišta.

    Postupak zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda oznako izvornosti se dijeli na 3 faze: predregistracijsku, zaštitu na nacionalnoj razini i registraciju naziva zaštićenom znakom izvornosti. U prvoj fazi je najvažnije zajedništvo: samo ako postoji jak interes svakog člana skupine koja pokreće postupak i ako odnosi u njoj budu partnerski, ostvarit će se konačni cilj, a kada se proizvod jednom registrira oznakom izvornosti, zaštita nema vremenskog ograničenja!

    Ništa manje nije važna i edukacija svih koji se imaju namjeru uključiti u ovaj postupak. U svrhu dokazivanja posebnosti proizvoda, u našem slučaju: istarskog meda i uoči ovog predavanja, dr. sc. Brščić je zamolila pčelare da pregledaju svoju arhivu i potraže dokumentaciju koja je pratila njihovu proizvodnju meda, ali i druge dokumente: analize meda različitih godišta koje će Institut kopirati za svoje potrebe, a izvornike vratiti pčelaru), kao i povijesne znanstveno-istraživačke radove, kuharske recepte, račune, otpremnice, enciklopedije, isječke iz novina, riječnike, jelovnike – sve čime se može potvrditi da se u našoj županiji med proizvodi dugi niz godina. Važno je aktivno sudjelovanje pčelara i  suradnja s lokalnom zajednicom.

     U fazi postupka zaštite naziva na nacionalnoj razini na prvom je mjestu provjera dokumentacije, slijedi objava obavijesti o podnesenom zahtjevu radi ulaganja prigovora na nacionalnoj razini, donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju Zahtjeva i odluke o prijelaznoj nacionalnoj zaštiti. Na razini EU postupak je sličan samo se odluke donose u Europskom parlamentu i Vijeću EU, a na kraju slijedi upis naziva zaštićene oznake u Ragistar zaštićeh oznaka izvornosti.

Pri donošenju odluka o zaštiti neophodno je odgovoriti na suštinska pitanja:

  1. Da li se proizvodnja sirovina, prerada i priprema proizvoda vrši na jednom području?
  2. Jesu li količine sirovina iz definiranog područja dostatne za proizvodnju proizvoda?
  3. Je li zajamčena ujednačena kakvoća proizvoda?
  4. Očekuje li potrošač proizvodnju sirovina i gotovog proizvoda na istom zemljopisnom području?

Prema Uredbi br. 1151/2012 oznaka izvornosti predstavlja naziv regije, određenog mjesta ili u iznimnim slučajevima zemlje koji se koristi za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji potjrču iz te regije, mjesta ili zemlje, čija kakvoća ili karakteristike,u bitnom ili isključivo nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine, čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. Drugim riječima: odgovori na sva prethodna pitanja moraju biti pozitivni! Potom je uslijedio vizualni prikaz zaštićene oznake izvornosti  tijekom perioda prijelazne nacionalne zaštite, nacionalni znak nakon što je oznaka registrirana na razini EU bez navođenja tekstualnog dijela znaka i kako izgleda ZOI odnosno PDO (Protected Designation of Origin). Na kraju predavanja navedene su i neke sastavnice Prijedloga specifikacije proizvoda.

označavanje oznakom ZOI

Kako je pitanja bilo dosta, rasprava je trajala još jedno vrijeme s naglaskom na mogućnost zaštite meda od kestena i lipe. Pošto na edukaciji nije bilo dosta pčelara profesionalaca, dr. sc. Kristina Brščić još jednom moli sve zainteresirane za ovaj projekt da joj se jave na e-mail: kristina@iptpo.hr ili na telefon: 099/41-21-813. Osim toga ovim putem poziva i potrošače meda u čitavoj Hrvatskoj na ispunjavanje ankete koju provodi Institut za poljoprivredu i turizam s ciljem istraživanja mišljenja, stavova i očekivanja u sklopu projekta izrade Specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti meda oznakom (ZOI) – „Istarski med“ koja je dostupna na linku:

https://docs.google.com/forms/d/1mLivF035mnK2B95gOjRqzxLapYA5wQMD6RbuquEvprU/viewform

Anketa je anonimna, a odgovori će se koristiti isključivo za potrebe istraživanja.

(Sažetak predavanja, Buje – 7. ožujka 2016.)

dani meda pazin 2016

U SUSRET 11. DANIMA MEDA U PAZINU

Uoči 11. Dana meda u Pazinu, koji će se održati 26. i 27. veljače u gradskoj sportskoj dvorani, istarski pčelari imaju po jedan veliki razlog za zadovoljstvo, i za zabrinutost. Najprije dobre vijesti: nakon niza klimatski ćudljivih godina u kojima je prinos meda zbog lošeg vremena u Istri jako podbacio, prošla je godina pogotovo za bagremov med bila prilično uspješna. Loša je vijest da je ova neobična zima toplija nego što bi trebala biti, već počela nanositi štete te da bi do početka proljeća moglo stradati oko 30 posto pčelinjih zajednica u Istri, što je više od uobičajenih gubitaka.

    O aktualnom stanju u istarskom pčelarstvu razgovaramo s predsjednikom najveće i najaktivnije istarske pčelarske udruge, pazinske Lipe, Rankom Anđelinijem, te s labinskim pčelarom Darkom Martinovićem, inače predstavnikom istarskih pčelara u Upravnom odboru Pčelarskog saveza Hrvatske. Najprije rutinski utvrđujemo istarske pčelarske resurse: u Istri trenutačno djeluje oko 400 pčelara, a veći dio njih okupljen je u šest aktivnih pčelarskih društava: Labin, Pula, Buzet, pazinska Lipa, porečki Nektar i Udruga pčelara Bujštine. Istarski pčelari ukupno imaju oko 13.500 košnica, a Anđelini i Martinović procjenjuju da je prosječni prinos po koš- nici u zadnjoj sezoni bio 18 kilograma meda. Teoretski bi to značilo da je lani u Istri proizvedeno 243 tone meda (procjena se odnosi na cjelogodišnju proizvodnju svih vrsta meda), iako je točnu proizvodnju nemoguće izračunati jer prinosi nisu svugdje isti, o njima ne postoji jedinstvena evidencija, a računicu remete i seleći pčelari, kako oni iz Istre koji svoje košnice voze na pašu preko Učke, tako i oni izvan Istre koji na pčelinju pašu dolaze u Istru. (IZVOR: članak Davora Šišovića „Iza dobre sezone došla opasno blaga zima“ u Glasu Istre od 24. veljače 2016.)

    Iako medari imaju razloga biti zadovoljni s učinkom lanjske pčelarske sezone, to ne znači da su prinosi lani bili rekordni. Bila je to napokon jedna prosječna godina, mnogo bolja nego tri uzastopne prethodne, koje su bile izrazito loše. Mnogo manje razloga za zadovoljstvo međutim donosi spoznaja da istarski pčelarski resursi ni izbliza nisu optimalno iskorišteni.

– Nismo još zadovoljni ni s brojem pčelara niti s brojem košnica, jer bismo ih s obzirom na potencijale mogli imati mnogo više, ističe Ranko Anđelini. Povećanju broja pčelara u Istri lijepo doprinosi pčelarska škola u Pazinu, kroz čijih je sedam dosadašnjih ciklusa prošlo već 300 mladih pčelara. “To je snaga koja će povećati broj košnica u Istri i podignuti proizvodnju na višu razinu, ali treba im podrška, ističe Anđelini. Konkretna podrška će im trebati već ove godine, jer su, naprosto zbog nedostatka iskustva, upravo kod mlađih pčelara gubici ove zime najveći. Pogubna varoa prošle godine

     Naime, kako napominje Darko Martinović, istarske je pčelare potkraj prošle godine iznenadila jedna od izraženijih epidemija varoe, štetnika koji uništava pčele. Varoa je već desetljećima jedan od najvećih problemima uz istarskom pčelarstvu, i stariji su se pčelari s njom kroz godine već naučili nositi. Taj se nametnik ne može suzbiti, ali se barem njegove štetne posljedice moguublažiti, i dok je iskusnijim pčelarima tretman protiv varoe već rutinski postupak, mlađi i neiskusniji se s time dosad nisu najbolje snašli pa su im gubici na pčelama veliki, pogotovo stoga što je ova zadnja epidemija intenzivnija nego prijašnjih godina. No, varoa nije najveći problem u ovom zimskom prijelaznom razdoblju između dvije zime.

 – Najbolje bi bilo da je zima duga i hladna, jer u takvim uvjetima pčele hiberniraju, ali uz ovakvu toplu jesen i blagu zimu pčele su aktivne kada ne bi trebale biti, brže će se iscrpljivati, pa u vrijeme najvažnijih paša neće biti dovoljno pčela”, konstatira Anđelini, a ova dvojica iskusnih pčelara procjenjuju da će se u ožujku najvjerojatnije konstatirati da su istarski pčelari izgubili oko 30 posto svojih pčela. Inače prosječni zimski gubici pčela nikad nisu premašivali 20 posto, no posljednjih su godina u Europi sve veći, a još su veći u Americi. Uzroci doslovnog pomora pčela na globalnoj razini još nisu razjašnjeni, a pretpostavke se kreću od globalnog zatopljenja preko virusa pa do pesticida. Uskoro: istarski pčelarski savez.

     Nekoliko je aktivnosti u tijeku kako bi se prilike u istarskom pčelarstvu dugoročno popravile. Jedna od prvih je malo bolja organizacija, jer naime istarski pčelari još nemaju zajedničku krovnu organizaciju koja bi imala pravnu osobnost i u njihovo ime mogla poduzimati potrebne aktivnosti, a neka područja nisu ni pokrivena lokalnim udrugama, primjerice Rovinjština. Zadnjih godina istarski pčelari imaju neformalnu koordinaciju na razini županije, no priprema se osnivanje Pčelarskog saveza Istre, koji bi osim rješavanja praktičnih pitanja kako prema “terenu” tako i prema Pčelarskom savezu Hrvatske, mogao biti i nositelj programa i projekata koji bi se kandidirali za dr- žavno ili europsko financiranje. “Samo zajedničkim nastupom možemo postići neke rezultate”, slažu se i Anđelini i Martinović.

     Istarski pčelarski savez, čije se osnivanje očekuje tijekom proljeća, prije pune pčelarske sezone, bi trebao postati i nositeljem projekta zaštite istarskog meda, u kojem su nakon višegodišnjih razmatranja najpogodnijih modela napokon poduzeti prvi konkretni koraci. Naime, pazinska Pčelarska udruga Lipa tražila je, i dobila, 75.000 kuna preko natječaja Ministarstva poljoprivrede, za financiranje izrade specifikacije o zaštiti istarskog meda. Na tome se radi u suradnji s porečkim Institutom za poljoprivredu i turizam, i specifikacije bi trebala biti gotova do sredine 2017. godine. Cilj će biti zaštita oznakom izvornosti, a naziv zaštićenog proizvoda trebao bi glasiti “Istarski med” uz dodatak atributa koji označava vrstu meda, primjerice bagremovog, kestenovog, i druge. Do tada bi i budući Savez trebao dovoljno stasati da od Lipe preuzme dalji postupak zaštite prema zakonskoj proceduri.

    U županijskim planovima već se godinama navode tematski poljoprivredni razvojni centri, primjerice za tartufarstvo i gljivarstvo u Buzetu, za maslinarstvo u Vodnjanu, za vinarstvo u Poreču, a među njima je i razvojni centar za pčelarstvo koji bi bio smješten u Cerovlju. Od tog se budućeg centra ne očekuje da nadomjesti funkcije nagdašnjih poljoprivrednih kombinata i otkupnih stanica, već da istarskim pčelarima osigura ono što sada nemaju, primjerice primjereno opremljeni laboratorij za analizu meda, zatim koordiniranu edukaciju, veterinarski nadzor, sve ono što su, rezimira Anđelini, „pčelari dodad riješavali u međusobnim kontaktima ili su bili prepušteni sami sebi.“

    Zaštita istarskog meda istarskim bi pčelarima trebala pružiti i ekonomski izvjesnije uvjete proizvodnje i prodaje meda, jer sada nitko ne zna koliko meda dolazi izvana u Istru i kakav je to med, ali se zna da ga ima prilično više nego što ga istarski pčelari proizvedu. Zaštićeni istarski med imat će deklaracije i oznake iz kojih će se jasno razaznati njegovo podrijetlo i kvaliteta, pa će i potrošači biti sigurniji što zapravo kupuju i konzumiraju. Zaštita meda s jedne strane i profesionalna logistika koju bi trebao pružiti budući Pčelarski razvojni centar u Cerovlju, bit će dobar vjetar u leđa za profesionalizaciju većeg broja istarkih pčelara. Takvih pčelara koji imaju po 200-njak košnica, što je minimalna ekonomska osnova za profesionalno bavljenje pčelarstvom s prihodom od kojeg jedna obitelj možeživjeti, u Istri ima svega 10-tak, a za usporedbu, pčelari iz Slavonije koji svoj med dolaze prodavati i na istarske sajmove, imaju i po 2 – 3 tisuće košnica. Zato se želi, naglašava Martinović, potaknuti mlade pčelare da uče, usavršavaju se i odaberu pčelarstvo za svoj obiteljski posao. (IZVOR: članak Davora Šišovića „Pčelari će vjerojatno izgubiti 30 % pčela“ u „Glasu Istre“ od 24. veljače 2016.) 

strategija razvitka pčelarstva u istri naslovnica

STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

      Nakon uvodnog dijela o povijesti pčelarstva, organiziranju pčelara na svjetskoj razini, ulozi pčele kao oprašivača i gospodarskom značaju pčelarstva, nacionalnom pčelarskom programu, tehnološko-tehničkim i ostalim mjerama za unaprijeđivanje struke, profesije i proizvodnje, slijedi prikaz stanja u ovom sektoru u Republici Hrvatskoj s naglaskom na kvalitetu i raznolikost sorti meda kao velikog potencijala za izvoz. Prema službenim podacima u Hrvatskoj pčelarstvom se 2014. godine bavilo 11.565 pčelara sa 561.229 pčelinjih zajednica. Na području Istre pčelari posjeduju oko 13.500 košnica, što je po 1 km2 dvostruko manje od hrvatskog prosjeka. U našoj se županiji pčelari s oko 20 – 80 pčelinjih zajednica, a da bi pčelarstvo postao profitabilan posao, neophodno je taj broj povećati na 150 – 200 košnica. Prostora za rast proizvodnje ima, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su posljednjih godina zbog opadanja stočarstva u regiji znatno smanjene i površine za ispašu. No ako bi se na istim površinama zasadilo medonosno bilje, povećao bi se i pašni kapacitet, pa bi posljedično rastao i prinos po košnici, odnosno ukupna proizvodnja meda. Paradoksalno je da usprkos takvim potencijalima za razvitak ove grane na tome već godinama nitko ne radi, potražnja meda u EU raste, a kod nas se konstantno se dešava obrnuti proces: smanjuje se izvoz, a povećava uvoz meda! U svjetskim razmjerima još uvijek je najveći proizvođač meda Kina, a u EU (po proizvodnji odmah iza Kine, ali s upola manjim udjelom)to su Španjolska, Njemačka i Rumunjska koje uglavnom izvoze kvalitetan pakirani med, a uvoze jeftini iz zemalja van Unije za mješavine i prehrambenu industriju.

     Treće poglavlje Studije se dotiče povijesti pčelarenja u Istri i stanjem u ovom sektoru danas. Nezagađenost prirodnog okoliša velika je prednost u proizvodnji kvalitetne sirovine, pa tako i meda, a po tom pitanju Istra prednjači ispred mnogih drugih županija, no problema je puno više nego prednosti. Iako je seleće pčelarstvo profitabilnije, u Istri se još uvijek pčelari stacionarno, broj pčelinjih zajednica po pčelinjaku je nizak, kao i broj košnica na 1 km2, prinos meda po košnici ispod hrvatskog prosjeka. Tehnologija pčelarenja u Istri je još uvijek na niskoj razini, a obučenost oko 50 %. U našoj županiji ne postoji niti jedan registrirani proizvođač pčelinjih matica i rojeva, kao niti jedan proizvođač satnih osnova. Problem je i niska potrošnja meda unutar Županije, niske otkupne cijene i uski asortiment pčelarske proizvodnje. Broj prerađivača je mali, većina pčelara proizvodi samo med, tek nekolicina sakuplja cvjetni prah, a proizvodnjom matične mliječi i pčelinjeg otrova se ne bavi nitko. Gubici pčelinjih zajednica variraju od sezone do sezone, ali znaju biti izuzetno visoki.

      U Istri djeluje oko 400 registriranih pčelara s oko 13.500 košnica organiziranih u 6 pčelarskih udruga koje kontinuirano provode edukaciju svojih članova, organiziraju stručna putovanja i posjete pčelarskim sajmovima, a svake godine u Pazinu održavaju manifestaciju „Dani meda“ kojom se populariziraju pčelinji proizvodi i promovira pčelarska proizvodnja. Od ukupnog broja pčelara u Istri neregistrirano je oko 10 % i oni nažalost predstavljaju latentnu opasnost za zdravlje pčela u cijeloj regiji, pa bi u pravcu provođenja mjera zaštite od pčelinjih bolesti trabalo uspostaviti službu kontrole, a  nedostaju i veterinari koji bi pratili proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Savjetodavnu službu bi financirali dijelom HPS, a dijelom Županija. Zato se samo po sebi nameće organiziranje pčelara na županijskoj razini – osnivanje Istarskog Pčelarskog Saveza koji bi bio spona između proizvođača, HPS-a i Ministarstva poljoprivrede.

     U četvrtom poglavlju slijedi prikaz klimatskih i drugih uvijeta za razvoj pčelarstva u Istri. Zemljopisni položaj, klima i nadmorska visina odražavaju se raznolikošću biljnog pokrova, pa je Istra u tom smislu bogata pčelinjim pašama. Najvažnije medonosne biljke u Istri su bagrem, kadulja, lipa, kesten, ružmarin, lavanda i livadno bilje. No, da bi se uspješno pčelarilo, pored usvajanja novih tehnika i tehnologija, neophodna je i sjetva/sadnja medonosnog bilja (djetelina, facelija, smiljkita, livadna kadulja). U Studiji se još spominju mađarski bagrem, paulovnija, amorfa, evodija kao biljke pogodne za obogaćivanje pčelinje paše. U slijedećem poglavlju Studije se navode ciljevi kojima trebaju težiti istarski pčelari:

  • poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda;
  • poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica;
  • očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda;
  • podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara;
  • podrške mladim pčelarima početnicima;
  • podrška pčelarima u preradi i sterilizaciji voska i dr. pčelinjih proizvoda – realizacija pogona za proizvodnju meda u Cerovlju
  • realizacija plantažne proizvodnje kestena (300ha)
  • proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja (1200ha)
  • sadnja medonosnog bilja (1000ha)

     Budući da se u Istri proda dosta meda s drugih područja (kontinentalna Hrvatska, uvoz) jasno je da ima dosta prostora za rast proizvodnje i bolju tržišnu afirmaciju istarskog meda nakon što se zaštiti njegova izvornost i zemljopisno podrijetlo. Uz brendiranje istarskog meda važan čimbenik u razvitku pčelarstva u županiji je osnivanje Istarskog pčelarskog saveza u kojem bi se evidentirali svi pčelari u županiji, bez obzira jesu li članovi područnih udruga ili ne, a sve u svrhu bolje zdravstvene zaštite pčela. Jedna og glavnih zadaća Saveza bili bi razvojni projekti, bilo da su financirani iz EU fondova ili resornih ministarstava. U sklopu Saveza trebalo bi pokrenuti proizvodnju vlastitih matica, proizvodnju satnih osnova i pčelarske opreme,  otvoriti pogon za otkup i doradu svih pčelinjih proizvoda, te sve ove faze pokriti internom kontrolom i savjetovanjem u sklopu budućeg Pčelarskog centra. Prijedlog je da se na području Istarske županije osnuje laboratorij za kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda i pokrene studij pčelarstva. Cilj je podizanje konkurentnosti proizvodnje, usvajanje principa „Standardizacija kvalitete od košnice do stola“ i razvoj zajedničkog brenda i dodatno kategoriziranje na tržištu jednom od lokalnih „Zaštitnih markica povjerenja”, čime bi se domaći proizvođači dodatno zaštitili od pretjeranog uvoza iz zemalja van EU. Razvoj lokalnog tržišta pčelinjih proizvoda i zajedničkih kanala prodaje moguć je uz slijedeće mjere:

  • uspostavu zajedničke specijalizirane trgovine
  • uspostavu zajedničkih prodajnih mjesta na štandovima i tržnicama u gradovima i naseljima
  • zajednički nastup na specijaliziranim sajmovima
  • organizaciju direktne prodaja putem kušaonica i prodajnih prostora na samim gospodarstvima
  • organizaciju direktne prodaja putem agroturizama i inovativnih turističkih proizvoda
  • suradnju s grupama potrošača koji organizirano dostavljaju narudžbe na područjima većih gradova
  • povezivanje s turističkim i ugostiteljskim subjektima s područja LAG-a i šire – „Domaći med za domaće hotele i restorane“
  • organizaciju prodaje putem web-a

       Autori Studije smatraju neophodnim i organiziranje pčelara na Rovinjštini. Udruga bi pokrivala područje Rovinja, Kanfanara, Bala i Žminja. Unapređenje pčelarskog sektora ostvaruje se usmjerenim potporama, tehničkom podrškom institucija i upravnih aparata, podizanjem stručne razine. Neophodno je oformiti čvrst i stručan centar ili drugi oblik koji će povezivati pčelare i provoditi programe, edukacijom pčelara, mjerama za poboljšanje konkurentnosti proizvodnje i očuvanja zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica kao i selekcija, uzgoj i reprodukciju matica. Za dizanje kvalitete proizvoda neophodan je stručni nadzor koji bi pratio sve faze proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Potrebno je otvoriti kanale distribucije meda prema turističkom sektoru, no za taj korak je nužno povećati ukupan obim proizvodnje. Na području Istarske županije planira se proizvodnja 1200 ha ljekovitog i aromatičnig bilja i 300 ha nasada maruna,  a kultivirati se mogu i već postojeći voćnjaci i maslinici, pašnjaci i površne što bi osiguralo dobru budućnost za istarsko pčelarstvo. Kako se izvori hrane za pčele posvuda u Istri nalaze u gotovo netaknutoj prirodi daleko od prometnica, obradivih površina koje se tretiraju različitim kemikalijama, daleko od tvornica i ostalih zagađivača veliki potencijal za razvitak sektora predstavlja ekološko pčelarstvo. Kako pčelarstvo po mjerilima suvremene tehnologije zahtjeva veliku specijaliziranost, visoku proizvodnost, odgovarajuće objekte i opremu, te usklađenost prirodnih mogućnosti pčela sa proizvodnim obilježjima šireg područja, neophodno je podići razinu tehničko-tehnoloških okvira proizvodnje, dorade i ponude meda i drugih pčelinjih proizvoda.  Preporučeni kapaciteti za učinkovitu proizvodnju, punu uposlenost i život cijelog domaćinstva u našim su uvijetima 200-500 proizvodnih košnica, za što je neophodna visoka specijaliziranost, visoka proizvodnost, odgovarajući objekti i oprema, te usklađivanje prirodnog potencijala pčela s proizvodnim obilježjima šire regije, primjena informacijske tehnologije, usvajanje alternativnih metoda u suzbijanju varoe i novih pčelarskih tehnologija. Daljnji proglem u našem pčelarstvu je u niskoj proizvodnji, niskom stupnju specijalizacije i zastarjeloj tehnologiji proizvodnje, nepovoljnim proizvodnim i ekonomskim uvjetima i nestabilnom tržištu pčelinjih proizvoda. Obzirom da se trenutno kod nas koristi samo 2-3% pašnih površina, prostora za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje definitivno ima. Samo jake zajednice imaju veliku produktivnost koja direktno djeluje na uspjeh osobito onaj ekonomski, dakle na sigurnije pokriće troškova te na veću zaradu po jednoj košnici na kraju godine. Ekonomičnost u pčelarstvu znači proizvoditi sa što manjim troškovima. Pčelari trebaju širiti svoj asortiman proizvoda, a ako se specijaliziraju samo za proizvodnju meda neće imati značajnije prinose bez selenja pčela na izdašnije nektarske paše. Pčelari prodaju svoje proizvode na kućnom pragu odnosno gospodarstvu, čime im je omogućeno da ostvare najbolju prodajnu cijenu, no ne treba zaboraviti da je EU najvažnije svjetsko uvozno tržište meda, pa to predstavlja veliki potencijal za izvoz istarskog meda, no on može biti deklariran i prodavan kao organski jedino ako je organski proizveden, kontroliran od strane ovlaštenih tijela i certificiran. Kod nas je zasada prisutna samo zaštićena naljepnica „Med iz vlastitog pčelinjaka“ koja sadrži sljedeće podatke: ime i prezime proizvođača, adresu, poštanski broj i mjesto, telefonski broj, matični broj OPG-a i/ili punionice, vrstu meda, geografsko podrijetlo, datum do kada je najbolje koristiti med, neto masu. Nadalje se u Studiji nabraja čitav niz proizvoda koji bi se trebali proizvoditi na bazi meda, propolisa, peludi, matične mliječi, voska, pčelinjeg otrova korisnih u industriji, proizvodnji hrane, kozmetici, medicini. U 13.-tom poglavlju navode se neke od mogućnosti unapređenja pčelarske proizvodnje u Hrvatskoj i posebice u Istri. Prema SWOT analizi prednosti su slijedeće:

– Tradicija i iskustvo u pčelarskoj proizvodnji

– Pčelinje ispaše temeljene na različitosti i bogatstvu biljnih vrsta

– Proizvodi visoke kvalitete

– Potrošači skloni lokalnim proizvodima

– Potpora lokalne zajednice programima

– Dobro organizirane pčelarske udruge

– Struktura pčelarstva podržava eko-sustav

– Mreža malih prerađivača

– Potpora strukovnih službi

– Servis županijskih službi i AZRRI-a

        Slabosti pčelarske proizvodnje koje koče razvoj su: nedostatak infrastrukture, niska otkupna cijena meda, nedovoljna učinkovitost u prijenosu znanja i vještina, urbanizacija ruralnih područja, nedovoljna tehnološka razvijenost, nedostatak investicijskog potencijala pčelara, nedostatna tržna organizranost, nepostojanje centra za uzgoj visoko kvalitetnih matica. Prilike za unaprjeđenje pčelarske proizvodnje u Istri leže u izgradnji nedostatne infrastrukture (pogoni za preradu meda i pčelinjih proizvoda, Cerovlje), proizvodnji i oplemenjivanju meda bonusima više vrijednosti, boljoj organizaciji, marketingu,  prelasku dijela proizvođača u sustave ekološke proizvodnje meda i pčelinjih proizvoda, utemeljenju „ Centra za razvoj pčelarstva Istre“ i „ Centra za proizvodnju kvalitetnih matica“,  većoj afirmacija i radu na izvornosti Istarskog meda, povećanju iskoristivosti neobrađenih površina sadnjom medonosnog bilja i pašnjaka u cilju stvaranja kvalitetne pčelinje paše. Prijetnje koje stoje na putu boljoj učinkovitosti pčelara, višoj kvaliteti proizvoda i plasmanu istarskog meda i drugih pčelinjih proizvoda  na domaćem i inozemnom tržištu su slijedeće: 

 – Daljni pad cijene meda i pčelinjih proizvoda

– Veliki uvoz jeftinog meda

– Neorganiziran pristup tržištu

– Poremećaji na tržištu

– Pad potpore lokalne samouprave (županijskih službi)

– Odsustvo potpore stručnih, znanstvenih i drugih službi i institucija (odsustvo edukacije)

– Elementarne nepogode (suše, požari, duga kišna razdoblja)

– Pojava epidemijskih bolesti

– Odsustvo vizije razvoja – stihijski, necjelovit razvoj

Zato su strateški i razvojni ciljevi za unaprjeđenje pčelarske proizvodnje u Istri slijedeći:  

  • Povećanje proizvodnje meda idr pčelinjih proizvoda u Istarskoj županiji na razinu samodostatnosti
  • Povećanje broja pčelinjih zajednica
  • Povećanje konkurentnosti
  • Razvoj i promoviranje Istarskog meda i pčelinjih proizvoda
  • Utemeljenje „Centra za proizvodnju visoko kvalitetnih matica“
  • Utemeljenje „Centra za razvoj pčelarstva Istre“
  • Izgradnja infrastrukturnih projekata

Za postizanje ovih ciljeva potrebno je poduzeti sljedeće korake:

– Podupiranje pčelarske proizvodnje kroz stalnu edukaciju, stručne servise, savjetodavnu službu, pomoć u pripremi razvojnih programa i projekata

– Realizacija infrastrukturnih projekata (pogon za preradu meda, Cerovlje)

– Otkup meda i pčelinjih proizvoda

– Uspostava novijih tehnologija

– Pomoć u stjecanju oznaka „dodane vrijednosti“ lokalnih proizvoda ( Istarski med, ekološki Istarski med)

– Razvoj i standardizacija tradicijskih proizvoda, potpora marketingu i trženju proizvoda

          U zaključku Studije o razvoju pčelarstva u Istri stoje prijedlozi, odnosno koraci u pravcu kojim bi trebali ići pčelari Istre, njihove strukovne organizacije i druge institucije:

  • Poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda;
  • Poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica;
  • Očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda;
  • Podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara;
  • Podrške mladim pčelarima početnicima;
  • Zaštita izvornosti Istarskog meda;
  • Pokretanje vlastitih prerađivačkih kapaciteta za preradu meda i dr.pčelinjih proizvoda (pogon Cerovlje);
  • Stavljanje zemljišta i površina u funkciju razvoja sektora
  • Osnivanje nove pčelarske udruge na području Rovinjštine;
  • Poticanje sadnje medonosnog bilja i stvaranje kvalitetne pčelinje ispaše ( sadnja 300 ha maruna, 1200 ha ljekovitog i aromatičog bilja, 1000 ha medonosnog bilja);
  • Povezivanje pčelarske proizvodnje sa ostalim proizvodnim granama ( proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja, podizanje nasada maruna, stočarstvo, turizam i dr.):
  • Osnivanje jedinstvenog saveza koji bi povezivao sve pčelare i pčelarske udruge na području Istarske županije. Takav savez bi bio spona između pčelara, HPS-a, Ministarstva poljoprivrede, ostalih pčelarskih udruga u RH. Ključna uloga saveza bi bila kontrola, savjetovanje, povlačenje sredstava iz EU fondova, edukacija i dr.;
  • Poticanje od strane Istarske županije razvojnih programa u oblasti pčelarstva u Istri, čiji nosilac bi trebao da bude Savez pčelara ili pčelarskih udruga Istarske županije koristeći sredstva Ministarstva poljoprivrede ili iz EU fondova;
  • Poticati suradnju sa sličnim savezima pčelara kako na Slovenskom dijelu Istre tako i PGŽ.
  • IZVOR: “Studija o razvoju pčelarstva Istarske županije” (autori: dr. sc. Zlatko Puškadija i suradnici, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmeyera u Osijeku; naručitelj: Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske )

ŠTO PČELARIMA DONOSI BLAGA ZIMA

ŠTO PČELARIMA NOSI BLAGA ZIMA?

Hrvatski pčelari ove zime trpe velike gubitke pčelinjih zajednica iako je zima blaga i realno bi bilo očekivati snažne pčelinje zajednice. Glavni je uzrok varoa, nametnik koji se toliko proširio da je desetkovao mnoge pčelinjake, i to u cijeloj zemlji, pa i na otocima.

Predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza (HPS) Vladimir Bilek ističe kako je HPS još u kolovozu prošle godine pčelare upozoravao na velik napad varoe te je pozvao da provedu kontrolno tretiranje i provjere situaciju u svojim pčelinjim zajednicama. Kaže kako je u mnogim pčelinjacima bio nužan jesenski i zimski tretman pčela zbog uništavanja varoe.

– Na žalost oni pčelari koji nisu kvalitetno proveli jesenski tretman već su u listopadu imali gubitke pčela i mogli su očekivati velike probleme tijekom zime. Zbog visokih temperatura imali smo leglo pčela gotovo do prosinca i nakon kratkog prekida sada ponovno nastaje. Kako se klima mijenja, imamo sve toplije zime, tako da nema redovnog prekida legla tijekom zime i mnogo je teže boriti se protiv varoe – kaže Bilek.

 Pčelarstvo postaje sve zahtjevniji posao

Predsjednik Županijskog saveza pčelara Osječko-baranjske županije Slavko Stojanović navodi primjer iskusnog pčelara iz Orahovice, kojemu je pomrlo više od 200 pčelinjih zajednica, što predstavlja nenadoknadiv gubitak. Mnogi pčelari, kaže Stojanović, za nekontrolirani razvoj varoe okrivljava neučinkovite lijekove. Međutim on drži da je problem mnogo kompleksniji te da je održavanje zdravlja pčelinjih zajednica, pa i samo pčelarstvo, postalo sve zahtjevniji posao. Prvi čovjek klastera Panonska pčela Zvonimir Pajnić ističe kako su klimatske promjene utjecale na razvoj varoe praktično veći dio godine te da “stare priče” i pravila više ne vrijede.

– Nekada je bilo dostatno tretirati pčele protiv varoe samo jednom godišnje, i to poslije vrcanja meda od suncokreta. No, sada je takvo što nezamislivo i prisutnost varoe u pčelinjim zajednicama danas se mora redovito kontrolirati – kaže Pajnić.

Bilek podsjeća kako je na zahtjev pčelara lani promijenjen pravilnik koji je omogućio da sami pčelari mogu birati preparat koji će koristiti u suzbijanju varoe. Bilek kaže kako je HPS u suradnji s Hrvatskom poljoprivrednom agencijom početkom ove godine poslao svim pčelarima upitnik o gubitcima pčelinjih zajednica, o sredstvima koje su koristili te o njihovim preporukama. Podaci se još obrađuju i trebali bi biti poznati za dva do tri tjedna.

Bilek, kao i Stojanović, podsjeća kako su pčelari nezadovoljni sredstvima za suzbijanje varoe koja su registrirana u Hrvatskoj.

– Poslali smo nekoliko upita Ministarstvu poljoprivrede, a obratili smo se i farmaceutskim tvrtkama koje proizvode preparate. Rezultati anketnih listića pokazat će nam u kojem ćemo smjeru djelovati kako bismo zaustavili odlazak naših pčelara u kupnju sredstava u susjednim zemljama – ističe Bilek.

Velika ugibanja pčela i u Italiji

U svakom slučaju pčelare ove godine očekuje velik posao u očuvanju zdravlja pčela, odnosno na kontroli prisutnosti varoe te još većoj suradnji sa stručnjacima. Bilek kaže kako već dugi niz godina pčelarstvo nije posao kakav je nekad bio, kada se pčele odvozilo na pašu i samo čekalo da prikupe med. Pčelarstvo je, dodaje, složena poljoprivredna proizvodnja u kojoj se ponajprije mora voditi briga o zdravlju pčela.

– Bez takve brige pčelar će ostati bez pčela. Imamo veliku rasprostranjenost varoe, i u toj borbi potrebna je vrlo dobra suradnja struke i pčelara. Imamo suradnju, što ne znači da ne bi trebala biti i bolja, s Poljoprivrednim fakultetom u Osijeku, Agronomskim te Veterinarskim fakultetom u Zagrebu, s prehrambenim fakultetima u Osijeku, Zagrebu i Rijeci. Varoa nam je najveći problem u smislu liječenja bolesti pčela, no ne treba smetnuti s uma kako je samo tristotinjak kilometara od Hrvatske, u Italiji, prisutan nametnik Aethina tumida, kornjaš koji napada pčele i izaziva velika ugibanja. Sa strukom moramo izraditi kvalitetan plan suzbijanja mogućeg dolaska tog nametnika u Hrvatsku – naglašava Bilek.

Zbog svega toga Bilek podsjeća kako je važan rad pčelarskih udruga te nazočnost pčelara na najčešće zimskim predavanjima i raznim edukacijama. Osim prioritetnog očuvanja zdravlja pčela, Zvonimir Pajnić naglašava i još uvijek velik problem trovanja pčela pesticidima, zbog čega, drži, HPS i pčelarske udruge moraju biti aktivne, voditi brigu i upozoravati inspekcije i poljoprivredne proizvođače.

IZVOR: Igor Mikulić: „Pčelari suočeni s velikim gubicima u pčelinjacima“ (za „Glas Slavonije“)

čuvajmo pčele pozivnica na izložbu

ČUVAJMO PČELE!

Pčelari bi bili najsretniji ljudi na svijetu kad bi mogli čiste savjesti doći na pčelinjak i reći svojim ljubimicama: „Ne plašite se! Mi smo tu da vas zaštitimo od svih zala na ovoj planeti, mi smo tu da vas hranimo kad ste gladne i da vas liječimo kad ste bolesne i nema tog štetnika koji može ugroziti vaš opstanak, a da mu se mi nećemo suprotstaviti, jer je vaš neprijatelj i naš neprijatelj!“ A što ako je pčelama upravo čovjek istovremeno i najbolji prijatelj i najgori neprijatelj?

      Na Zemlji živi više od milijun vrsta kukaca, što je više nego bilo koje druge životinjske vrste: oni čine 85 % ukupnog životinjskog svijeta na planeti. Na svakog od nas ima oko 200 milijuna kukaca, no izuzetno malo ih je korisno, a među njih spadaju i kukci oprašivači. Od njih su gospodarski najvažnije pčele. Uvriježeno je mišljenje da su med, vosak, propolis i drugi pčelinji proizvodi najveća korist za ljudsku vrstu od pčela, no istina je drugačija: najveća vrijednost je u njihovoj ulozi pri oprašivanju niza kultiviranih i samoniklih biljaka.

      Danas je opstanak pčela ugrožen više no ikada prije, a mnogo je razloga za takvo stanje: globalno zagrijavanje, hirovitost vremenskih prilika, smog, kisele kiše, zagađenost biosfere pesticidima, teškim metalima i drugim otrovima, zarazne bolesti…Tijekom evolucije kao posljedica prirodnog procesa na našoj su planeti nestalo milijuni biljnih i životinjskih vrsta, no činjenica da je u posljednjih 300 godina stopa izumiranja narasla za više od 1000 puta itekako zabrinjava. Danas svakih 15 minuta izumire po 1 vrsta – zastrašujuće, zar ne?! Danas je ugroženo 530 vrsta kukaca, a za takvo je stanje u posljednje vrijeme kriv isključivo – čovjek! Kako je broj stanovnika na Zemlji rastao, bilo je potrebno sve više i više obradivog tla za proizvodnju hrane, terena za gradnju naselja i infrastrukture, a sve to na štetu vegetacije i prirodnog svijeta. Šume se nemilosrdno sijeku, a rezerve pitke vode se smanjuju iz dana u dan, ispuštanje CO2 i nekih drugih plinova u atmosferu dovode do efekta staklenika i temperaturnih promjena. Ispuštanjem sumpora i dušika iz termoelektrana, industrije i automobila u atmosferi nastaju kisele kiše, a zbog njih se mijenja pH vrijednost tla i vode. Mineralna gnojiva i pesticidi bez kojih je gotovo nezamislivo funkcioniranje današnjeg industrijskog i potrošačkog društva remete prirodne sustave i cikluse, a svi otrovi koji ulaze u niže organizme akumuliraju u organizmima pri vrhu hranidbenog lanca. Kako bi se uništili kukci štetnici i tako osigurala prinos poljoprivrednoj kulturi i rentabilnost u proizvodnji hrane,  biljke se tretiraju pesticidima, bez obzira na kolateralne žrtve – korisne kukce i činjenicu da se dio tih otrova taloži u sjemenkama kojima se hrane ptice i tako se u većoj koncentraciji nakuplja u njihovom organizmu. 

pčele se bore za svoj opstanak i u bruxellesu       Za pčele su najopasniji insekticidi koji uzrokuju ugibanje preko hrane u probavnom traktu, kontaktno preko kože i udisanjem, ali otrovni su i mnogi fungicidi i herbicidi. Do prije par godina u upotrebi su bili neonikotinoidi čija je djelatna tvar imidakloprid, a djelovali su na živčani sustav kukaca, pa je kod pčela dolazilo do dezorijentacije i nemogućnosti pronalaženja puta nazad u košnicu. Ovi su pesticidi direktan krivac za masovna uginuća pčela širom svijeta, a zabranjeni su tek nakon opsežnih istraživanja, opovrgavanja fitofarmaceutske industrije očitih argumenata i apela od strane pčelara i drugih ekološki svjesnih članova zajednice. No i dalje traje borba protiv trovača prirode i ljudi i trajati će još dugo, bez obzira što smo svjesni činjenice da su za vegetaciju trećine biljnog sustava zaslužne pčele i da bi – po teoriji poznatog svjetskog znanstvenika Alberta Einsteina – bez njih u samo 4 godine bio doveden u pitanje opstanak samog čovjeka na kugli zemaljskoj! I dalje na planetarnoj razini ne postoji ekološka strategija i sve odluke donešene u najvišim institucijama izgledaju jalovo i beskorisno: broj ljudi na Zemlji i dalje raste (sredinom 21. stoljeća biti će 2 x veći!), shodno tome udvostručiti će se i pritisak na proizvodnju hrane bez obzira na cijenu za prirodni okoliš, industrija tipično potrošačkog društva će nastaviti trošiti raspoložive prirodne resurse, a takav tehnološki razvoj ljudske vrste će ostavljati sve manje prostora drugim vrstama, pa će posljedica biti dodatna degradacija kompletne ekosfere.

čuvajmo pčele dead bee

Pčele zaslužuju mnogo više pažnje nego što im dajemo: više livada i šuma, uređenije pčelinjake, kvalitetniju prihranu, učinkovitiju zdravstvenu skrb, educiranije uzgajivače od strane samih pčelara, a s druge strane manje otrova u tretiranju biljnih kultura, prestanak sječe šuma i zagađivanja prirodnih resursa, kompostiranje i recikliranje otpada, zaštita životnog staništa ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Zato i ovaj apel upućen prije svega poljoprivrednicima da dobro razmisle što čine i da se uoči tretiranja svojih njiva, livada i voćnjaka konzultiraju s pčelarima u okolici i na vrijeme ih obavijeste o svojim namjerama, te da shvate da zlo ne čine samo pčelama, bumbarima i leptirima oprašivačima kultura od kojih žive i sekundarno pčelarima koji će bez pčela ostati i bez meda, nego je to grijeh i prema Majci prirodi i prema čitavom ljudskom rodu! Isto tako pčele zaslužuju više poštovanja i od drugih predstavnika zajednice koji nisu u direktnoj vezi s njima, prije svih od strane sadašnjih i budućih potrošača pčelinjih proizvoda koji su najprirodniji izvor zdravlja za ljudski organizam. Zato je za pohvalu svaki trud koji učinimo kao pojedinci, udruga ili institucija na osvještavanju javnosti u vezi ovih problema, nastupima u medijima s apelima za spas pčelinje vrste, edukaciji građanstva, posebice mladih kako pomoći pčelama da opstanu na ovoj planeti.

pozivnica na foto izložbu Čuvajmo pčele

    Možda će se foto-natječaj “Čuvajmo pčele” koji su organizirali aktivisti Udruge pčelara Bujštine nekome činiti mali korak u tom pravcu, ali stara narodna izreka kaže svaki put započinje prvim korakom. Svjesni da ova misija nije lagana i da se ništa neće desiti preko noći, već samo ustrajnim zajedničkim radom, nastavit ćemo različitim akcijama utjecati na javnost da ubuduće više respektira pčele i njihovu ulogu u prirodi, posebice u proizvodnji hrane!

U ime organizatora foto-natječaja, inž. Damir Gregurić, tajnik Udruge pčelara Bujštine 

prva sjednica novog saziva izdavačkog savjeta i uređivačkog odbora Hrvatske pčele

PRVA SJEDNICA NOVOG SAZIVA IZDAVAČKOG SAVJETA I UREDNIŠTVA ČASOPISA „HRVATSKA PČELA“

       Na sjednici UO i NO HPS-a  održanoj dana 21. studenog 2015. godine u Splitu jedna od točki dnevnog reda bila je i inicijativa Udruženja pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije s prijedlozima mjera za podizanje kvalitete časopisa „Hrvatska pčela“. Podsjetimo da se radi o jednom od najstarijih pčelarskih časopisa u svijetu: osnovalo ga je Hrvatsko-slavonsko pčelarsko društvo u Osijeku davne 1881. godine (slična glasila u Srbiji i Sloveniji počela su izlaziti tek 7 godina kasnije!) i to je danas jedina stručna publikacija za pčelare u Republici Hrvatskoj s trenutnom nakladom 6.900 primjeraka. Časopis izlazi jednom mjesečno, a ima svoju internetsku inačicu na web-adresi: www.pcela.hr

Tijekom 135 godina svog postojanja časopis je mijenjao svoje ime i ruho, ponekad pod utjecajem društvenih promjena, no najčešće autonomnom odlukom tadašnjeg izdavačkog savjeta, odnosno uredništva, ali nikada nije mijenjao svoju misiju: unaprjeđenje pčelarstva u Lijepoj našoj. U tome je pretežno bio vrlo uspješan, no ponekad bi upao u kolotečinu, pa  bi forma prevladala suštinu. Iako je kvaliteta časopisa uvijek bila na visokoj razini, čim bi čitatelji prepoznali rutinu, to bi se odmah odrazilo na broj pretplatnika koji je rastao sve do 2012. godine, a potom je u laganom opadanju, sve do danas.

        Iako se nužnost promjena naslučivala duže vremena, tadašnja je uprava ignorirala ovaj problem, sve do prijelomnog trenutka: 19. travnja 2015. godine  kad je na sjednici Skupštine Udruženja pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije u Opatiji donesena odluka o inicijativi u pravcu poboljšanja kvalitete časopisa „Hrvatska pčela“ kroz redefiniranje uloge i sastava izdavačkog savjeta, uredništva, programske sheme i druge potrebne mjere. Nakon toga je uslijedila sjednica UO i NO HPS-a na kojoj je stari saziv Izdavačkog  savjeta i Uredništva dobio razriješnicu, a predloženi novi članovi.

       Za članove Izdavačkog savjeta jednoglasno su izabrani: prof. dr. sc. Zlatko Puškadija, prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger; prof.dr.sc. Dragan Bubalo; mr. sc. Nenad Strižak; Zlatko Tomljanović dr. vet. med.; Saša Petrić mag. ing. agr.; Branko Vidmar. Za članove Uredništva jednoglasno su izabrani: dr. sc. Dražen Lušić; dr. sc. Lidija Svećnjak; Igor Petrović dipl. ing. agr.; Boris Bučar dipl. ing.; Marin Kovačić mag. ing. agr.; Gordana Hegić mag. ing. agr.; Antonio Mravak mag. ing. agr.; Damir Gregurić ing. ; Milan Kramer; Vedran Lesjak dipl. ing. agr. Tom je prigodom dogovoreno da će novi saziv na svojoj prvoj sjednici iz redova svojih članova birati predsjednike, a njih će prema protokolu potom potvrditi UO HPS-a.

      Na sjednici novog Izdavačkog vijeća i Uredništva časopisa „Hrvatska pčela“ održanoj 20. siječnja 2016. u sjedištu HPS-a u Zagrebu bili su prisutni svi članovi, osim opravdano odsutnog Zlatka Tomljanovića. Rasprava je trajala punih dva i pol sata, na trenutke puna emocija, argumentiranih kritika i hvalevrijednih prijedloga. U rascjepu između želja i realnih mogućnosti, te činjenice da je HPS neprofitna organizacija uz one nužne administrativne i pravno-formalne zaključke, doneseni su i neki suštinski zaključci. Za predsjednika Izdavačkog vijeća izabran je prof. dr. sc. Zlatko Puškadija, a za predsjednika Uredništva dr. sc. Dražen Lušić. Po nekim pitanjima će se angažirati pravna služba HPS-a, ažurirati će se izrada Poslovnika o radu Izdavačkog savjeta i Uredničkog odbora, a pokrenuti su i neki drugi konkretni koraci u vezi dizajna, formata i sadržaja, te digitalizacije starih brojeva časopisa o čemu će još biti riječi na slijedećim sjednicama. Dogovoreno je otvaranje prema novim autorima tekstova s naglaskom na tehnologiju pčelarenja, drugačiji pristup člancima o pčelarskim manifestacijama, povećanje veličine autorske kartice sa dosadašnjih 1450 znakova na međunarodno usvojeni standard od 1800 znakova, a razmatrala se i potreba za uvođenjem novih rubrika. Valja poraditi i na iznalaženju dodatnih izvora financiranja u čemu indeksacija u stručnim i tehničkim bazama može časopisu itekako podići popularnost i van granica naše zemlje. Svi su se složili s riječima urednika časopisa Vedrana Lesjaka: „ Ima puno toga za napraviti, ali idemo korak po korak!“

         Kako bi Izdavački savjet i Uredništvo lakše ostvarili zadane ciljeve, neophodna je suradnja i s ostalim pčelarima, teoretičarima i praktičarima, koji bi uz njihovu potporu podigli kvalitetu svojih tekstova na razinu zadovoljavajuću za objavljivanje u časopisu. Zato je nužno da se što prije i sami čitatelji aktivno uključe u njegovo stvaranje. Da naš i vaš časopis postane bogatiji, raznolikiji i ljepši šaljite nam svoje tekstove s projektima, novim tehnološkim rješenjima, anegdotama iz svoje pčelarske prakse, fotografijama s pčelinjaka ili sajmova – sve što ima veze s pčelarstvom u vašem kraju i šire. Svoje priloge šaljite na e-mail adresu: damir.greguric@pu.t-com.hr pa ćemo se svi zajedno potruditi da naš nam „Hrvatska pčela“ poživi još dugo i uvijek bude rado čitana, a nakon čitanja uredno spremljena za ponovno čitanje kad god nam zatreba pravovremen stručan savjet, podsjetnik na neki događaj ili naprosto nešto samo naše – pčelarsko!

o udruživanju i udrugama pčelara 2.

ZAŠTO SAM POSTAO (I OSTAO) ČLAN UDRUGE?

(O UDRUŽIVANJU I UDRUGAMA PČELARA 2.)

     Prejednostavno bi bilo reći da sam učestvovao u njenom osnivanju i punih 5 godina bio njen aktivan član samo zato jer sam nepopravljiv idealist i zanesenjak. Moram priznati da sam pčelar postao iz nešto drugačijih razloga nego većina mojih kolega. Kao inženjer stočarstva dugo sam vremena radio u poljoprivrednoj apoteci gdje sam između ostalog vodio i odjel pčelarstva. Na otvaranje ovog odjela ponukali su nas tamošnji pčelari okupljeni u lokalnu strukovnu organizaciju i oni su prvi koji su me zainteresirali za ovu profesiju. Nakon toga je uslijedilo školovanje koje je dalo nov poticaj prvenstveno zahvaljujući izvrsnom profesoru i njegovom nastavnom timu. Najveći poriv ipak stigao je kroz druženje s kolegama na praksi u pčelinjaku našeg mentora, dugogodišnjeg pčelara i velikog entuzijaste koji je u sebi niz godina nosio viziju o osnivanju udruge na temeljima društva pčelara ugaslog prije decenije i pol. Ta se ideja realizirala sedam mjeseci kasnije, prije točno 5 godina. 

    Oko konstuituiranja osnivačkog odbora nije bilo nikakvih problema: na taj smo način (nas 16 osnivača) postali dio povijesti ove gospodarske grane na području djelovanja Udruge, ali i u širim okvirima,  što je posebna čast i na što smo ponosni svih ovih godina. Tijekom svih tih događanja (sastanaka, telefonskih razgovora, izmjene e-mailova) nosio me zanos i uvjerenje da se može učiniti mnogo toga za nešto što je godinama podcjenjivano i gurano na margine društvenih interesa. Svuda oko sebe vidio sam samo pozitivnu energiju i iskrenu volju da svi zajedno pokrenemo stvari s mrtve točke, izmjenimo krivu percepciju pčelarstva među građanstvom i zainteresiramo mlade za ovo zanimanje, a ne samo da radimo na povećanju broja pčelinjih zajednica, organiziramo zajedničke posjete pčelarskim događanjima i družimo se na neformalnim sastancima. Porastom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda imali smo namjeru i povećati potrošnju istih među svim populacijama, ne zbog materijalne dobiti, već zbog dobra za zdravlje potrošača. Permanentnom edukacijom mladih pčelara ubrzali bi njihovo uključivanje u ovu proizvodnu granu i stvorili mogućnost za dopunsku djelatnost, ako ne i za otvaranje novih radnih mjesta, itekako svjesni problema sa zapošljavanjem u našoj zemlji. Na taj način smo željeli unaprijediti našu struku i dati svoj doprinos spašavanju pčela od izumiranja –  eto tako sam tada doživljavao smisao udruge i udruživanja. I tako je udruga otpočela s radom: s (relativno) velikim ambicijama s jedne strane, a s nezavidnim sredstvima s druge strane. No, da li je za funkcioniranje jedne udruge dovoljan volonterski duh grupe entuzijasta ili im je neophodna financijska podrška lokalne uprave i samouprave, pogotovo sad kad je na snazi novi Zakon o udrugama koji drugačije (strože) definira ulogu i zadaće udruga u zajednici?

     Po svojoj definiciji udruga podrazumjeva slobodno dobrovoljno udruživanje više fizičkih osoba zbog zaštite zajedničkih interesa, uvjerenja i ciljeva bez namjere stjecanja dobiti. Dakle nitko vas na udruživanje ne može prisiliti, niti je u udruzi itko zbog vlastitih interesa ili profita! Potpore iz mjera Nacionalnog pčelarskog programa (sufinanciranje veterinarsko-medicinskih proizvoda za liječenje pčela, nabava šećera za prihranu pčela) nisu privilegija organiziranih, već registriranih pčelara, a pašni povjerenik kao osoba ovlaštena za taj posao mora u Evidenciju pčelara i pčelinjaka upisati i pčelara koji nije član ni lokalne (dakle, prema području boravka i lokaciji pčelinjaka) ni bilo koje druge udruge. Pravo na ove poticaje može osvariti svaki konvencionalni ili ekološki pčelar (fizička osoba ili pravni subjekt) koji ispunjava uvjete iz Pravilnika o dodjeli potpora, evidentiran je u registru korisnika mjere tržišne potpore Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i istoj instituciji na vrijeme podnese svoj zahtjev, naravno ako isto pravo nije ostvario iz nekog drugog izvora (Grad, općina, županija i sl.). Slijedom tog Pravilnika Agencija za plaćanje je ovlaštena da provjerava utemeljenost zahtjeva i ispravnost izvršenja programskih mjera, što podrazumjeva administrativnu i terensku kontrolu, inspekcijski nadzor i pravne posljedice u slučaju kršenja zakonskih odredbi. Dakle, sa svim što je u vezi novčanih potpora u pčelarskom sektoru, niti Udruga niti Savez (bilo županijski, bilo državni) nemaju apsolutno ništa, osim što su vas dužni na vrijeme informirati o vašim pravima i obvezama i savjetovati vas u slučaju nekih nepoznanica, odnosno pomoći u slučaju nesporazuma. Kad je u pitanju potpora kroz tehničku pomoć, tj. sufinanciranje u nabavi novih pčelarskih pomagala, pribora i opreme, pčelarima nije dovoljno da su ubilježeni u Evidenciju, već moraju biti i vlasnici OPG-a registriranog u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava.  Mjeru potpore organiziranom educiranju pčelara mogu ostvariti samo registrirane udruge, županijski savezi i HPS. Pčelari koji (iz bilo kojih razloga) u Evidenciji nemaju registrirane niti jedne pčelinje zajednice ne mogu ostvariti niti jedno od navedenih prava na potpore, a visina potpore ovisi o broju pčelinjih zajednica upisanih u Evidenciju do roka određenog Pravilnikom. Pčelar koji iz bilo kojih razloga ne želi biti član Udruge (ponavljam da se radi o slobodnom dobrovoljnom udruživanju, a ne zakonskoj obvezi!) po Zakonu o stočarstvu dužan je poštivati određena pravila: mora pozvati pašnog povjerenika ovlaštenog za područje gdje drži pčelinje zajednice, prijaviti njihov točan broj i lokaciju, isplatiti nadoknadu za upis u Evidenciju pčelara i pčelinjaka i isto ponoviti ukoliko se seli na drugu lokaciju. Njegova je zakonska obveza istom pašnom povjereniku jednom godišnje dojaviti važeće podatke o broju pčelinjih zajednica i lokaciji pčelinjaka  kao i osobne podatke (adresa stanovanja, kontakt telefon), te brinuti se o zdravlju pčela na propisan način (koristeći registrirani VMP). Za kontrolu pčelara koji nisu članovi Udruge nadležan je područni stočarski inspektor kao predstavnik državne službe za nadzor uzgajivača stoke. Isti pčelar ne može ostvarivati prava koja proizlaze iz Zakona o udrugama, odnosno njihovih Statuta i pravilnika. A koja su to prava i obveze pčelara koji su članovi Udruge i koji su im zajednički ciljevi?

       Svim  članovima, podjednako amaterima i profesionalcima zajednički cilj treba biti ono što skraćeno zovemo unaprjeđenje pčelarstva u svojoj regiji, a to možemo učiniti kroz povećanje broja pčelinjih zajednica, ali i članstva putem edukativno-promidžbenih aktivnosti (stručna predavanja i terenska edukacija, studijska putovanja i posjete specijaliziranim sajmovima i izložbama), sve u korist održivog razvitka struke, ali i šireg društvenog interesa. Statut udruge kao ciljeve navodi i promicanje dobre pčelarske prakse, redovite potrošnje pčelinjih proizvoda i unaprjeđenje prezentacije, odnosno prodaje istih, a kao posebne zadaće: edukaciju građana i potrošača (posebice djece i mladih), suradnju s obrazovnim, znanstvenim i zdravstvenim institucijama na zajedničkim projektima s naglaskom na vrtiće i osnovne škole, širenje gastro-ponude među lokalnim ugostiteljima jelima na bazi meda, te na kraju, ali ne i manje važno – očuvanje prirodnog okoliša i bioraznolikosti. U članku 13. Statuta naše udruge  stoje  prava i obveze članova: plaćanje članarine, sudjelovanje u aktivnostima i upravljanju Udrugom, čuvanje i podizanje ugleda Udruge, te čuvanje materijalnih dobara i izvršenje preuzetih obveza. Dakle, osim što smo dužni redovito plaćati članarinu i poštivati odredbe Statuta, kao članovi imamo i moralno-etičku obvezu predlagati i kreirati aktivnosti Udruge i sudjelovati u njima. Pridruženi članovi (oni koji plaćaju nižu članarinu i ne primaju časopis „Hrvatska pčela“ – obično su to članovi obitelji) imaju (kao i punopravni članovi) mogućnost dolaziti na sastanke, predavanja i neformalna druženja, kao i putovati na pčelarske sajmove po povoljnijoj cijeni. No i jednima i drugima ne bi smio biti cilj tek formalno druženje radi druženja s isključivom svrhom izmjene informacija o cijenama repromaterijala ili opreme, odlaska na sajmove radi „nabave i zabave“! Prije nego li se upitamo: „Što ja imam od Udruge?“ trebali bi biti iskreni prema sebi i prema kolegama i upitati se: „Kako sam pomogao Udruzi i jesam li mogao još više doprinijeti njenom radu?“

     Ono što je važno za opstanak jedne udruge je njena kompaktnost i fokusiranje na svoje ciljeve koje je moguće ostvariti samo kroz zajedništvo, volontiranje i zalaganje s puno odricanja (ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već svakog člana ponaosob!). Komunikacija između članova međusobno i upravnog tijela mora uvijek biti na visokoj razini. Znam da će se – pored pojedinaca spremnih dati sebe za ideje-vodilje sa osnivačke skupštine –  i dalje dio vas pravdati kako nemate dovoljno vremena za aktiviranje u radu Udruge, netko će se priznati da nema znanje neophodno za ozbiljniji angažman, a pojedinci će i dalje ponavljati (naglas ili u sebi): „A što ja imam od toga?“

     Usprkos sve široj spoznaji o plemenitosti našeg zanimanja i koristima koje pčele donose ljudima, pčelarstvo je još uvijek u sjeni favoriziranijih gospodarskih grana, a pčelari i dalje pri dnu društvenih zbivanja, pa je – uz već smanjen budžet (kako na lokalnoj tako  na državnoj razini)  posve neutemeljeno nadati se da će  (bez našeg povećanog napora!)  navedene institucije promjeniti svoju percepciju! Kad stvari pogledamo iz perspektive građana, zbog slabijeg standarda i fokusiranja na opstanak na radnom mjestu smanjit će se interes za bavljenje hobijima, pa će se pčelarstvom baviti pretežito oni koji vole prirodu i životinje, a ne oni čija je motivacija usmjerena na zaradu, jer će zbog sve težih uvijeta, klimatskih i zdravstvenih, pčelarstvo postati još manje profitabilno zanimanje. Sve se manje ljudi bavi stočarstvom, pa je sve manje i livada koje su nekad bile obilan izvor medonosnog bilja. Potrošnja meda po stanovniku Hrvatske i dalje je minorna u odnosu na druge Europljane, na tržištu je sve više patvorina i meda sumnjivog porijekla, ne proizvodimo količine dostante za ozbiljniji izvoz, ne širimo asortiman itd. Što preostaje ambicioznijim udrugama? Ili osmišljavanje ozbiljnijih projekata koji će zadovoljiti očekivanja zajednice ili potraga za nekim drugim izvorima financiranja (o čemu je već bilo riječi u ovoj rubrici).

     I da se vratim na pitanja s početka: „Zašto sam postao i ostao član ove udruge?“ Upravo zbog ljudi koji se od samog ulaska u udrugu maksimalno trude i čitavo vrijeme daju svoj doprinos zajedništvu ne očekujući ništa zauzvrat! Svima drugima želim da dobro razmisle o svojim razlozima zašto su tu, što očekuju od udruge i ono najvažnije: što su sami spremni dati kako bi udruga bolje funkcionirala i na taj način pomogli zajednički cilj!

Autor teksta je Damir Gregurić, po struci inženjer stočarstva, pčelar-hobist, jedan od osnivača  i aktivan član Udruge pčelara Bujštine (predsjednik NO u razdoblju 2011. – 2015., od 2015. tajnik Udruge), član Koordinacije pčelarskih udruga Istarske županije, član uredništva časopisa „Hrvatska pčela“, vanjski suradnik Pčelarske akademije iz Osijeka, član Hrvatskog apiterapijskog društva iz Rijeke, autor portala „Pčelina školica“ i jedan od urednika portala „Pčelari Bujštine“. Od 2007. – 2014. vodi pčelarski odjel u poljoprivrednoj ljekarni „Agroval“ u Buzetu. Pčelarsku školu je završio 2010. godine u Pazinu i otada aktivno sudjeluje u svim pčelarskim događanjima u Istarskoj županiji, ali i šire kao sajamski izlagač, prezentator, izvjestitelj i foto-reporter, a 2012. godine na III međunarodnom kongresu ruralnog turizma u Osijeku i kao predavač na temu izvaninstitucionalnog obrazovanja mladih pčelara, koja je i njegova glavna misija. Iste godine otvara svoj blog, svojevrsni informativno-edukativno-zabavni dnevnik i spomenar na kojem objavljuje sve svoje zamisli, idejne projekte i realizirane  aktivnosti namijenjen prvenstveno pčelarima početnicima, posebice djeci u vrtićima i osnovnoj školi. Za časopis „Hrvatska pčela“ pretežno piše tekstove o apiterapiji i pčelarskom turizmu. Njegove članke prenose i drugi Internetski portali i tiskovine u regiji.

prosvjed pčelara bruxelles 2015 naslovnica

PROSVJED PČELARA U BRUXELLESU

Oko 400 pčelara iz  Mađarske, Slovačke i Slovenije u Briselu diglo je svoj glas radi ogromnog uvoza patvorenog meda u Europu i protestiralo što se u Europi može miješati jedna kap europskog meda s deset tona patvorine ili meda sumnjivog porijekla iz zemalja Južne Amerike ili Kine, te to prodavati kao med.

“Znatan broj analiza pokazale su lošu kvalitetu i patvorenje kineskog meda i želimo da se u interesu svih potrošača takvi proizvodi zabrane. Želimo to zbog nelojalne konkurencije izvrsnom europskom medu, jer su kineski izvoznici, radi neadekvatne kontrole i označavanja proizvoda, dobili mogučnost varanja kupaca naših proizvoda “, rekao je jedan od prosvjednika.

vecernji_2-11-2015 (1)

Proizvođači meda stoga žele potpuno jasna pravila označavanja, koja će nedvosmisleno objasniti ako je proizvod podrijetlom iz nekoliko različitih zemalja ili izvaneuropskih zemalja.

“Sadašnja pravila EU ne dopuštaju navođenje točne zemlje podrijetla i omjera mješavine. To znači da se u prodaji može miješati jedna kap meda iz EU s GMO-kontaminiranim Južnoameričkim ili patvorenim kineskim medom. Zbog manjkave europske regulative tako se varaju europski potrošači”, rekao je jedan mađarski pčelar. (IZVOR: www.euronews.com )

simpozij o apiterapiji naslovnica

HRVATSKO APITERAPIJSKO DRUŠTVO NA SIMPOZIJU O APITERAPIJI U SLOVENIJI

Slovenski pčelarski savez ČZS bio je 21. – 23. listopada 2015.  domaćin 11. Međunarodne pčelarske konferencije COLOSS i Simpozija o apiterapiji. Ovi izuzetno značajni znanstveno-stručni skupovi održali su se u sjedištu ČZS na Brdu pri Lukovici i na Agronomskom fakultetu u Mariboru. Glavna tema simpozija je bila korištenje meda, propolisa, matične mliječi, peluda i pčelinjeg otrova  u različite apiterapeutske svrhe, a odazvali su se međunarodno poznati stručnjaci iz Belgije, Mađarske, Rumunjske, Portugala, Indije, Egipta, Maroka te Srbije, Hrvatske i zemlje domaćina. Našu su zemlju predstavljali prim.mr.sci. Josip Lončar dr.med,  mag. ing. agr. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva i mr. sc. Jadranka Luketa –Marković, članica HAD-a. Program simpozija je bio vrlo bogat i zanimljiv prvenstveno zahvaljujući velikom iskustvu predavača, ali i izvrsnoj organizaciji domaćina. Više o simpoziju i zaključcima s konferencije piše naša suradnica i sudionica ovog skupa Gordana Hegić:

simpozij 2.

Dr.Bratko Filič govorio je na temu antibakterijskog djelovanja propolisa, meda  i matične mliječi na bakterije E. Coli, Proteus mirabilis, MRSA, Str. Aureus, Str. Pyogenes, Stragalactiae, Candida albicans i kao poseban problem istaknuo rezistenciju bakterija na antibiotike. Cilj ispitivanja bio je utvrditi koje kombinacije pčelinjih proizvoda i u kojoj količini djeluju na navedene bakterije. Druga tema istoga predavača odnosila se na imuno-biološke mehanizme djelovanja propolisa; gdje se došlo i do zanimljivih saznanja o propolisu koji je topiv u vodi. Dr. med. Rihar Klemen govorio je o djelovanju matične mliječi i propolisa na bakterije Pseudomonas aeruginosa.

Daljnja izlaganja su bila vezana uz teme enzima u medu i zdravlja, kemijskog sastava i sadržaja triptofana u slovenskom peludu, biološkoj aktivnosti perge u stanicama saća, predavačica iz Indije Pushpendra Singh Bhandari izlagala je na temu različitih načina upotrebe perge i provedenim kliničkim ispitivanjima. Maria Campos iz Portugala  je u izlaganju govorila o nutritivnim i funkcionalnim svojstvima peluda. Borut Gosar demonstrirao je apiinhalacije pomoću aerosola, dok je Zvone Konstantinović govorio o apiterapiji i bavljenju pčelarstvom osoba s  intelektualnim i fizičkim poteškoćama.

Hrvatsko apiterapijsko društvo svoje je planove za budućnost predstavilo posterom. Zahvaljujući mr.sc. Jadranki Luketi-Marković, autorici  knjige „Pčelarenje kao (api) terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom“ i izrazito ljubaznim organizatorima koji su omogućili promociju knjige koja se savršeno nadovezala na temu g. Konstantinovića, pa je HAD dobio priliku pokazati da intenzivno radi na nekim segmentima bavljenja pčelarstvom i apiterapijom. Prim. mr. sci. Josip Lončar dr. med. održao je predavanje na temu „Med i drugi pčelinji proizvodi u prevenciji obiteljske medicine“

simpozij 3.

U višegodišnjim kontaktima s kolegama iz regije razmjenjujući saznanja i iskustva vidjela sam kako je kod njih definirano i organizirano pčelarstvo i apiterapija. Vjerujem da će se ove domene i u Hrvatskoj uskoro dosegnuti poziciju kao što je imaju u zemljama u okruženju, ako ne i bolju.

Gordana Hegić, mag.ing.agr.

(predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva)

MEDVJED NA GROBNIKU naslovnica

MEDO RASTURIO KOŠNICE I DOBRO SE ZASLADIO

ČAVLE – Nakon Gorskog kotara, medvjedi su se spustili i do Grobnika, točnije do Grobničkog polja, gdje su tijekom noći s ponedjeljka na utorak poharali pčelinje košnice Drage Sumana na Automotodromu Grobnik.

– Jutros mi je susjed javio da je prolazio pored mojih košnica i vidio tragove razaranja. Kada sam osobno došao, vidio sam da je desetak košnica rastureno. Također, i električni pastir, a riječ je o ogradi od žice koja je pod naponom električne energije, odnosno baterija, bio je na nekim mjestima rastrgan, priča Suman kojemu se slična priča s medvjedom dogodila i prije dvadesetak godina u ličkom polju, gdje također ima pčelinje košnice. Suman dodaje kako je uništeno desetak košnica, a kako se jedna procjenjuje na oko tisuću kuna, njegova je šteta, kaše, sigurno desetak tisuća kuna, a možda i više.

Česti gost

– Medvjedi se često mogu vidjeti na Grobničkom polju, dolaze blizu kuća, štala, košnica, sve u potrazi za hranom. Često u blizini vidimo ženku s dvoje mladih. A da vole med, to se zna, pa to im i samo ime kaže. Njemu ponekad ne smeta niti električni pastir, iako ga struja »tuče«, on povuče košnicu sa sobom i odnese je u grmlje. U ovom je slučaju počeo jesti i drveni krov, ističe Suman. Dodaje kako se žica pod naponom, koja se, inače, naziva električni pastir, i postavlja kao zaštita oko košnica, međutim, medvjedima to očito ne predstavlja nikakvu prepreku da dođe do ciljanog plijena. Bliski susret s medvjedom imale su i pčele Andreja Radalja, kojemu je medvjed rasturio košnice prije tri godine.

– Prije nekoliko godina medvjed je i meni oštetio pet košnica. Srušio je štap koji je povezivao žicu pod naponom i nasrnuo. Čujte, glad je vrag, i on u tim situacijama ruši sve pred sobom. Za razliku od medvjeda, krava kada dođe, pomiriši, međutim, kada osjeti struju odlazi, dok medvjed napada, bez obzira drma li ga struja. I ovaj medvjed što je rasturio košnice barba Drage pošteno se zasladio, unatoč svim preprekama, kaže Radalj. Dodaje kako je tijekom ljeta medvjed došao skroz do ugostiteljskog objekta na Automotodromu Grobnik te prilikom svog obilaska, u potrazi za hranom porušio plastičnu kantu s otpadom i prevrnuo stolove i stolice.

– Dogodilo se to tijekom noći. Jedan naš gost, Nijemac, bio je tada na terasi i vidio medvjeda, međutim, kada je to ujutro ispričao svojoj supruzi, ona ga je optužila da je sigurno bio pijan, pa mu se pričinilo da vidi medvjeda. Ipak, mi smo na terasi vidjeli njegove tragove i potvrdili priču našeg gosta, kaže Radalj. Predsjednik Lovačkog društva Jelen Čavle Boris Zaharija kaže kako je upoznat s ovim novim posjetom medvjeda, međutim, dodaje, još uvijek nije siguran da li je uistinu riječ o medvjedu ili konju, a možda i o nećem trećem. Zaharija je, također, upozorio na sve češću pojavu medvjeda na Grobniku, koji se u potrazi za hranom spuštaju sve do obiteljskih kuća.

Električni pastir

-Jutros me nazvao Radalj da me izvjesti da su Sumanu uništene košnice te da je riječ o medvjedu. Poslao sam lovočuvara na teren da vidi je li riječo medvjedu ili nečem drugom, je li električni pastir ispravno postavljen. I ja sam pčelar i znam da ponekad pastiri ne budu postavljeni kako trebaju biti, a košnice često znaju biti u neredu. Naime, električni pastir mora biti pod naponom, a kolci koji povezuju žicu čvrsto zabijeni u zemlju, što često kod nekih naših pčelara nije slučaj. Ipak, medo zna biti težak i po 300 kg, pa ti kolci trebju biti ispravno učvršćeni. Ako je pastir pod pravim naponom, medo neće ni blizu, a posebice neće napasti. Naši pčelari često od nas, iako mi ne gospodarimo s medvjedima, traže odštetu. Ukoliko lovočuvar utvrdi da je sve kako treba, prema zakonu, a štetu napravio medvjed, onda če vlasnik košnica dobiti odštetu koju isplaćuje država, kaže Zaharija. Dodaje da se medvjed duže vrijeme pojavljuje na Grobniku, posebice na području naselja Soboli, odnosno na dionci gostionica Putnik – Hidroelektra – Autmotodrom Grobnik. Na istom je području i prošle i pretprošle godine ustrijeljen po jedan medvjed. Zaharija kaže da je riječ o naselju koje je najbliže šumi, pa se zato medvjedinajčešće tamo i kreću.

Odštetu će platiti država

Jučer kasno poslijepodne stigao je i nalaz lovočuvara koji je potvrdio da je riječ o medvjedu ta da je električni pastir oko košnica bio ispravno postavljen.

-Nalaz lovočuvara s podacima i izjavom vlasnika uništenih košnica bit će dostavljen na adresu Ministarstva poljoprivrede koje će potom isplatiti odštetu – kaže Zaharija.

IZVOR: Glas Istre od 2. rujna 2015. (članak Sanje Gašpert)

dobri i loši motivi za ulazak u pčelarstvo

DOBRI I LOŠI MOTIVI ZA ULAZAK U PČELARSTVO

     Motivacija je psihološki proces pojedinca koji potiče, održava i usmjerava pojedinca k određenom cilju. Uvjetovani raznim međusobno ovisnim čimbenicima motivi dolaze iz nas ili iz naše okoline. U zdrave motive spadaju: potreba za samopotvrđivanjem i probijanjem osobnih barijera, poriv za napredovanjem u karijeri, poslovnim uspjehom, financijskom i stambenom situiranošću, želja za obiteljskom srećom i skladnošću, dobrim zdravljem, dok u rizične motive (uvjetno negativne) obično svrstavamo: novac, slavu, nagrade i priznanja okoline. Ovi su motivi kratkoročni i nedosljedni, mogu pojedinca bez dovoljno samokontrole odvesti na stranputicu i imati dalekosežne negativne posljedice.

        A što čovjeka motivira da se počne baviti pčelarstvom? Tradicija u obitelji, ekonomski razlozi – dodatni prihod, bijeg iz urbane džungle i boravak u čistoj, netaknutoj prirodi, relativno lagana tjelesna aktivnost, psihički odmor od gužve, žurbe, buke i drugih stresova – sve su to razlozi zbog kojih čovjek kreće u avanturu zvanu pčelarstvo. Ponekad su motivi i zdravstvene prirode: pojedinac osobno ili netko u njegovoj obitelji boluju od bolesti za koju nisu do sada našli adekvatan lijek, pa nezadovoljni i razočarani konvencionalnim metodama, traže riješenja u alternativnoj zoni, a apiterapija je u posljednje vrijeme (usprkos svom polulegalnom statusu) doživjela veliki uzlet. Korištenje pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj ishrani i kao pomoćnog sredstva u liječenju zdravstvenih tegoba više je nego dobra motivacija za bavljenje pčelarstvom kao i  želja za stjecanjem nove vještine, jer je pčelarstvo jedno od najplemenitijih zanimanja koja postoje. Možda netko ima istraživačkog duha, pa želi proučavati pčelinji svijet, a netko drugi vjeruje da tako pomaže očuvanju prirodnog okoliša, možda netko uživa u druženju s istomišljenicima u pčelarskim organizacijama, a netko želi na svoj način pomoći ovu godinama podcjenjivanu djelatnost i neopravdano izguranu na margine općih interesa. Puno toga je još ispred pčelarstva što treba uraditi u znanstvenom, gospodarskom, zakonodavnom, medijskom, pa i u političkom smislu da ono dobije svoje zasluženo mjesto na društvenoj ljestvici: izmjeniti krivu percepciju pčelarstva među građanstvom, privući mlade, educirati ih i tako ubrzati njihovo uključivanje u ovu proizvodnu granu, povećati broj pčelinjih zajednica i stvoriti im mogućnost za dopunsku djelatnost, ako ne i za otvaranje novih radnih mjesta. Povećanjem proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda, povećala bi se i njihova potrošnja među svim populacijama, ne zbog materijalne dobiti, već zbog dobra za zdravlje potrošača. Na taj bi se način pčelarstvo unaprijedilo ne samo u gospodarskom i zdravstvenom pogledu, već bi to bio i stručni doprinos spašavanju pčela od izumiranja. Sportskim riječnikom: ne mora baš svaki zaljubljenik u loptu postati profesionalni nogometaš, košarkaš ili tenisač – isti se sport može voljeti i pomagati ako si npr. TV-komentator, novinar ili vatreni navijač, zar ne?!

       U poljoprivrednoj trgovini gdje sam 7 godina radio kao voditelj pčelarskog odjela često bih ostao zapanjen motivacijom i ekonomskom računicom pojedinih pčelara – početnika: „Koliko košta jedna košnica? A koliko je njen proizvodni kapacitet? Cijenu meda već znam!“  I kao da mu je glava prozirna u njoj bih vidio samo zbrajanja i množenja, ignoriranje troškova i nepredviđenih poteškoća, mogućnost potpunog izostanka prinosa (jer kako jedan naš kolega voli ponavljati: „Pčelinjak je tvornica na otvorenom bez ikakve garancije da će proizvodnja biti profitabilna!“). Kad bih takvim „padobrancima“ pokušao objasniti da u pčelarstvu nije sve tako sjajno i bajno, odbrusili bi da ih zbog straha od konkurencije stari pčelari sebično žele natjerati da odustanu i prije nego su počeli…A istina je sasvim drukčija!

      Pčelarstvo je poput putovanja u nepoznato: samo će mali dio entuzijasta  stići na cilj i postati vrhunski stručnjaci, mentori novim generacijama, možda profesionalni proizvođači ili čak apiterapeuti…Nažalost mnogo je više onih koji su zalutali u ovaj svijet (pun ugodnih, ali i neugodnih iznenađenja) zalutali i koji će već na početku zaboraviti sve što su naučili (u pčelarskoj školi, uz svog mentora i kolege iz udruge), okliznuti se i pasti, te brzopleto donijeti odluku da nema smisla nastavljati nešto što je, po njihovom mišljenju – unaprijed osuđeno na propast! Naći će oni 100 izlika kako bi opravdali preuranjeni odustanak od bavljenja pčelarstvom: navala svih mogućih i nemogućih bolesti, neučinkoviti lijekovi, nedovoljne poticajne mjere, zagađenje okoliša, nestabilnost vremenskih prilika, preplavljenost tržišta falsifikatima, no istina je da se oni ne mogu pohvaliti ni znanjem, ni strpljenjem, a iskustvo da niti ne spominjemo…Uz pogrešnu motivaciju i nerealna očekivanja neuspjeh nisu ni mogli izbjeći: pčele su se razboljele, uginule zbog nametnika ili od gladi ili su pak nestale, ali ne nekim čudom, već – zbog nedovoljno poznavanja biologije pčela (rojenje, grabež) i tehnologije pčelarenja!

        Da, treba pokušati, jer ako samo sanjarite o nečem, a ne krenete tim putem, nikada ne nećete ostvariti svoje snove…No, nije bit pčelarenja vrcanje – to je njegov završni čin, kruna uspjeha nakon mjeseci truda i brige oko pčela i profit od meda ne smije biti glavni motiv za ulazak u ovu profesiju! I kao što su kriva percepcija, pogrešna motivacija i nerealna očekivanja neizbježno vode u neuspjeh, tako su motivi poput želje za učenjem i savladavanjem nove vještine koja može postati koristan i zdrav hobi, boravak u prirodi, znanstveno-istraživački izazovi, dogradnja medicinskih spoznaja i korištenje pčelinjih proizvoda kao hrane i lijeka, potreba da se širi istina o njihovim benefitima, plemenitosti ovog poziva i koristima pčela u proizvodnji hrane za ljude, suosjećanje u pogledu ugroženosti ove vrste na Zemlji i iskrena želja da ih se spasi od potpunog nestanka – jamstvo su za zadovoljstvo i sreću u pčelarenju! Svim početnicima želimo puno uspjeha u pčelarenju podsjećajući na rečenicu poznatog svjetskog znanstvenika Alberta Einsteina: „Ako želiš živjeti sretan život – veži ga uz cilj, ne uz ljude ili stvari.“ Najtoplije se nadamo da će vam „Pčelina školica“ pomoći u otkrivanju svojih ciljeva i da ćete jednog dana postati ako ne veliki pčelari, priznati stručnjaci, istraživači ili apiterapeuti, onda mali pčelari velikog srca i da ćete biti sretni što ste za sebe izabrali baš ovaj poziv!

pitanje

 „PČELINJE PITANJE“: RADE IM AUTOCESTE I NALAZE PARTNERE ZA OPRAŠIVANJE

Planet će uskoro snaći glad ako pčele ne uspiju opstati. Biolozi sad treniraju njihove divlje rođake da im pomognu.

Pčele medarice, radni konji u svijetu kukaca, uskoro će dobiti pomoć u oprašivanju cvijeća, grmova i drveća. Već godinama gube bitku s čudnim pomorima, pesticidima i gubicima prirodnih staništa. Biolozi, istraživači i poljoprivrednici prvo su počeli smišljati robote koji bi ih jednog dana zamijenili, no ipak su se obratili prirodi za pomoć. Kao najboljeg partnera medaricama vide vrstu japanske divlje pčele.

  • Pčele na koje smo navikli nalaze se u teškom stanju. Pošto su pripitomljene, one su nešto ljenije od svoje divlje braće. Jedna od medarica u minuti obiđe 2 cvijeta, dok njezina rođakinja iz Japana posjeti njih 15. Također može nositi i 100 x više peluda nego obična pčela. – kazao je biolog i specijalist za zaštitu okoliša David Biddinger.

Na Sveučilištu u Pennsylvaniji vodi poseban tim koji pomaže saveznoj vladi pronaći riješenje za pitanje pčela. To je prepoznao i američki predsjednikBarack Obama, koji je pomogao istraživačima. Osim interesa zaštite prirode, SAD ne želi ostati bez poljoprivrede koja ovisi o pčelama i godišnje donese 15 milijardi dolara u državni proračun.

Pčele su najbrojniji oprašivači biljaka i svoj način rada nisu mijenjale više od 150 milijuna godina

Na sličnom projektu rade i Norvežani, čiji su biolozi uspostavili pčelinje auto-ceste. Povezali su zelene površine kako bi pčelama dali dovoljno prostora za njihov rad. Zbog toga su neki građani morali postaviti bilje na svoje krovove i tako osigurati nesmetani život tim kukcima od životnog značenja. Ako taj projekt uspije, norveški znanstvenici vjeruju da će i ostale zemlje slijediti njihov primjer. Ako ti i takvi planovi ne uspiju. Zemlja bi uskoro mogla ostati ne samo bez meda nego i bez hrane, a ima sve više stanovnika.

IZVOR: “24 sata Express” (br. 268 od 21. kolovoza 2015.) 

intervju s povodom dino cerić

INTERVJU:  DINO CERIĆ

       Koliko se dugo bavite  pčelarstvom? Jesu li i danas prioriteti isti kao prvih dana? Jeste li član neke pčelarske organizacije i koje su Vaše aktivnosti?

       Pčelarstvom se bavim nepunu deceniju, a počeo sam iz financijskih razloga. Pčelarske proizvode sam kupovao za bolesnu majku, pa sam odlučio  smanjiti troškove baveći se pčelarstvom. Nakon završene škole pčelarstva i samog početka zavolio sam pčele i financijska korist je pala u drugi plan. Kada počnete pročavati pčele, shvatite da nemaju nijedne negativne osobine što je danas veoma rijetko. Od tog momenta pčelarstvu sam izuzetno posvećen. Počeo sam “gutati” knjige i časopise. Sve što se tiče pčele pamtio sam i primjenjivao u praksi. Naravno, znanje iz medicine i nekoliko jezika otvorilo mi je put prema svjetskom pčelarstvu, a putem Interneta sam se povezao s mnogo stručnjaka svjetskog ranga. Osnovao sam i novo pčelarsko udruženje pod nazivom “EKO PČELA” koje promovira pčelarstvo bez korištenja kemijskih sredstava. Član sam nekoliko pčelarskih udruženja u BiH i izvan zemlje.

      Gdje ste završili pčelarsku školu? Tko Vam je bio mentor?

Nekoliko ljudi je zaslužno za ostanak u pčelarstvu, a jedan između njih je definitivno i moj mentor Serdarević Midhat koji je vjerovao u mene i bodrio me. Zajedno smo otkrivali mnoge nove stvari o pčelama. Iskusan predavač  je nesebično prenio sve svoje znanje o pčelama i proširio ga. Uz njega smo organizirali i pčelarski telefon u vatrogasnoj službi za građane po uzoru na PU „Pčelinjak“ iz Zagreba.

       Gdje Vam se nalazi pčelinjak i koliko imate zajednica? Pomaže li Vam netko iz obitelji oko pčela?

Pčelinjak mi je smješten van grada na vikendici na području koje nema ni asfaltiranog puta ni naselja, a okružen je šumom uz mali planinski potočić. Trenutno pčelarim s 20-ak zajednica i čitava je obitelj uključena u rad i proizvodnju. Najviše posla oko pčela obavljam sam, a pripremu, izradu i pakiranje proizvoda obavljamo svi zajedno. Naglasak stavljam na propolis, pelud i matičnu mliječ, te od toga pripremam ljekovite preparate s travama za određene bolesti. Skupljao sam i pčelinji otrov, ali nemogućnost plasmana na tržište me zakočila. Apipunkturom se bavim u manjoj mjeri.

       Koji je Vaš najljepši i najdramatičniji doživljaj na pčelinjaku?

Najljepši događaj sa pčelama ne mogu izdvojiti. Ima ih mnogo, a često u gradu naletim na roj koji treba spasiti. Tu se okupi mnoštvo ljudi  i novinara, pa i na taj način promoviramo pčelarstvo. Prvi roj sam skinuo sa starijom kćeri u samom centru Zenice što je izazvalo pažnju mnogih. Nisu mogli da vjeruju da smo radili bez zaštitne opreme. Napravili smo i reportažu o tome.

       Da li je danas apiterapija Vaše osnovno zanimanje? Kakav je status ove grane u medicini i farmaciji u BiH?

       Apiterapija nije moje osnovno zanimanje, obzirom da nije priznata ni od zvanične medicine ni od farmacije. Ovakav posao i nije posebno profitabilan, pa je na margini interesa i samih pčelara. Mislim da će u  budućnosti ova grana jačati, jer se već sada ljudi vraćaju prehrani i liječenju na prirodan način.  Obzirom da je i u razvijenim zemljama apiterapija u povojima, nadam se da će se proširiti i na našu regiju. Zdravstveni stručnjaci već polako mjenjaju svoj stav prema apiterapiji i polako stiču iskustva kojih je veoma malo u ovoj branši.

      Pripadate uskom krugu zdravstvenih stručnjaka kojima apiterapija nije bauk, već životno opredjeljenje. Na koji način usavršavate svoje znanje iz ovog još uvijek nedovoljno istraženog područja?

      Moj osnovni cilj je bio da steknem što više znanja o pčelama i pčelarskim proizvodima i da ih upotrijebim na pravi način. Nakon toga sam nastavio sa promocijom pčelarstva i koristi pčelinjih proizvoda.  Mnogi pčelari imaju nevjerovatne mogućnosti, ali  se pomalo boje iskoristiti sve dobrobiti pčela. Apiterapijom se bavim neko vrijeme i još uvijek skupljam iskustva svjetskih apiterapeuta. To je dugotrajan proces, ali mi otvara nova područja istraživanja ljekovitosti pčela. Do sada sam naučio mnogo, a cilj mi je da steknem još više znanja iz svih oblasti pčelarstva. Obilazim sva pčelarska predavanja i seminare. Pročitao sam skoro svu domaću stručnu literaturu, a veoma je teško doći do nove. Radi razmjene iskustava i novih istraživanja se dopisujem s apiterapeutima iz cijelog svijeta.

      Kontaktirate li s Hrvatskim apiterapijskim društvom? Koji su zajednički problemi u ovoj domeni u obje države?

Nisam službeno kontaktirao sa Hrvatskim apiterapeutskim društom jer kod nas je veoma malo apiterapeuta i nažalost nismo organizirani. S pojedinim stručnjacima iz ove oblasti sam privatno u kontaktu, pa razmjenjujemo iskustva. Pozvan sam na HTV, ali sam radi posla morao odbiti. Na Federalnoj i BiH TV bio sam nekoliko puta kao ih na lokalnim TV-stanicama, a na radio- emisijama sam već dosta dugo gost. Udruženje je dobilo i termin za promociju pčelarstva na lokalnom radiju. Svakog četvrtka govorimo o pčelinjim proizvodima.

     Gdje ste do sada držali predavanja za pčelare, građanstvo, djecu i omladinu?

Do sada sam organizirao i održao nekoliko škola pčelarstva u suradnji s iskusnim  predavačima iz regije. Svake godine poboljšavamo rad škole iz iskustava zemalja s razvijenijim pčelarstvom. Sve dobre ideje usvajamo i nastojimo realizirati. Obzirom da sam u Sloveniji proveo 4 godine, dobro sam upoznat s njihovim načinom pčelarenja i organizacijom pčelara. Surađujem s mnogim udruženjima iz okoline kao predavač i kao savjetnik. Posjetio sam više tisuća pčelinjaka širom Balkana. Održao sam mnogo informativnih i edukativnih predavanja po osnovnim i srednjim školama. Održao sam mnogo predavanja u Tuzli, Bihaću, Livnu, Sarajevu, Velikoj Kladuši, Zenici, Maglaju, Kaknju, Tešnju, a zapažena predavanja sam imao u Zagrebu, Gudovcu, Subotici itd. Mnoge pozive sam morao odgoditi zbog nedostatka slobodnog vremena, ali ostaju u planu za skoru budućnost.

     Koja je Vaša poruka onima koji tek razmišljaju o bavljenju pčelarstvom?

Poručio bih svim ljudima koji cijene svoje i zdravlje svoje obitelji da se počnu baviti pčelarstvom dok su mladi. To je najbolji hobi na svijetu, jer vam vrati uloženi materijal, osigura dodatnu zaradu, a nagradi vas zdravljem i povratku prirodi. Upozna vas s biljkama koje vas okružuju i otvori nove vidike prehrane i liječenja. Činjenica koja govori sama po sebi je da pčelari žive duže i zdravije od običnih ljudi. Piće bogova na Olimpu je bilo MED i voda, pa zašto ne bi i vi to konzumirali iz svoje košnice? Medicina se sve više okreće prema prirodnim lijekovima, a sve i još više  imate u košnici. Nek vam hrana bude lijek, a život sladak kao med. E-mail adresa: ceric.dino@gmail.com Web-adresa: http://www.medino.com.ba

Gvido 1.

NAKON TRI GODINE NAPOKON JEDNA PROSJEČNA

Nakon tri godine, koje su mnogi istarski pčelari proglasili i katastrofalnima, evo napokon jedne dobre ili u najmanju ruku normalne pčelarske godine, pogotovo za istarski bagremov med koji se nakon nekoliko godina nestašice ponovno počeo pojavljivati i nuditi na istarskim tržnicama i sajmovima. Naravno, konkretne prilike kod svakog pčelara ponaosob ovise o konkretnim klimatskim i položajnim uvijetima njegova pčelinjaka, pa kod svakog može biti drukčije što se tiče rezultata i prinosa tekuće godine. Kako je ova pčelarska sezona protekla u središnjoj Istri pokazat ćemo na primjeru Gvida Gržetića iz Zarečja, iako, da opet naglasimo, svega nekoliko kilometara dalje može biti drukčije.

Gvido Gržetić je jedan od najiskusnijih istarskih pčelara, upravo teče njegova 49.-ta godina aktivnog bavljenja pčelarstvom. Zajedno sa suprugom Silvanom i sinom Goranom njegova obitelj brine o 130 košnica raspoređenih na 5 lokacija: u Zarečju, Pazinskim Novakima, Čerišnjevici, Butonigi i Šestanima.

Gvido 3

Najbolje i najgore godine

Gržetić već godinama vodi svojevrsni osobni pčelarski dnevnik, bilježeći vremenske uvijete, prinose, poitivne i negativne utjecaje koje su kroz godine osjećale njegove košnice, tako da ima dosta egzaktnih elemenata za usporedbu. Prisjećajući se malo starije pčelarske povijesti, bez dvoumljenja će reći da je najgora ikad zabilježena godina za pčelarenje u ovome kraju bila 1972. godina po čestim kišama slična kao ona lanjska ili možda još i gora, jer je kiša, ima zabilježeno Gvido Gržetić neprestano padala čak 52 dana, osim na 1. svibnja. A najbolje godine, godine za pamćenje, po njegovim memoarima bile su 1976., 1987. i 2000. godina. Ostale su godine, nezapamćene ni po čemu posebnom, varirale: „Krparili smo se i jedna je godina pokrivala drugu.“ – reći će Gvido, ali je tovariranje naglo prekinuto prije 4 godine kada se zaredao niz od 3 loše godine, prvenstveno zbog loših vremenskih uvjeta  u vrijeme cvatnje bagrema, ali je svaka od te 3 godine bila loša na drugačiji način.

Prije ove tekuće zadnja normalna pčelarska godina je bia 2011. kada su košnice obitelji Gržetić donijele otprilike 75 % od optimalnog prinosa meda. No za njom je uslijedila 2012. godina kada je proljetni mraz sparušio bagremove cvjetove i bagrem tada nije medio uopće, a u nastavku godine je uslijedila ljetna suša, pa je te godine prinos spao na manje od 20 % od uobičajenih količina. Godine 2013. u većem je dijelu Istre zbog katastrofalne suše ispala jako loša za pčelare, no Gržetićevi su pčelinjaci tada prošli ipak malo bolje nego u širem istarskom susjedstvu s nekih 35 % od prosječnog prinosa. Uslijedila je katastrofalno kišna 2014. godina kada novog meda u košnicama uopće nije bilo, dakle prinos je bio na nuli, iako čak u minusu, reći će Gržetić, jer je pčele trebalo dohranjivati iz preostalih zaliha meda iz prijašnjih godina.

Ove su godine pčele izašle na prvu pašu trnine i maslačka u prvoj polovici travnja i med koji su tada sakupile bio je namjenjen isključivo pokrivanju njihovih reproduktivnih potreba, Bagremova paše je počela oko 10. svibnja i tekla je sasvim lijepo u prvih 5 – 6 dana, međutim prekinula ju je kiša zbog koje je izgubljeno 3 dana moguće bagremove paše. Što je bilo, bilo je i po košnici je sakupljeno 15-tak kg bagremova meda, što nije sjajno, ali je znatno bolje nego u zadnje 3 godine. Paša medljikovca počela je u lipnju što je dosta nego ranije nego inače i pomiješala se s nešto oskudnijom livadnom pašom i uspjela dati 8 kg medljikovca (više ili manje miješanog s livadnim medom) po košnici. Zbog ranijeg početka paše medljikovca Gržetići ove godine nemaju čistog livadnog meda. Od početka srpnja traje vruće sušno razdoblje bez pčelinje paše i pčelarska sezona je u Zarečju, smatra Gvido Gržetić, time završila. U košnicama je ostavljeno dovoljno meda da se pčele mogu uzdržavati u nastavku sušnog ljeta i kasnije kroz zimu. Konačni rezultat sezone je dakle 23 kg meda po košnici što je oko polovice od prosječnog prinosa, dakle mnogo bolje nego u prethodne 3 godine, ali još uvijek slabije nego 2011. godine i slabije od onog kako bi inače moglo i trebalo biti.

GVIDO 3 b

Nestale biljke za pčelinju pašu 

Kestenov med koji je za istarsko pčelarstvo po značaju i količini nekoć bio drugi iza bagremovog, iz Gržetićevih pčelinjaka više ne izlazi. „Kesten je posljednjih godina sve više bolestan, ove ga godine nismo vidjeli ni da cvate.“ – kaže nam majstor-pčelar iz Zarečja, ali navodi još neke pojave koje su kroz minule godine loše utjecale na pčelarenje.“Više se ne kosi, pa nema bijele djeteline, neke su biljke koje su bile važne za pčelinju pašu nestale, kao npr. lipica, a travnate površine sve više zarastaju u šumu.“ U nekom drugom kraju i u nekom drugom pčelinjaku, čak i u bližem susjedstvu prilike mogu biti i sasvim drukčije nego u Zarečju, ovdje u dolini Pazinčice, gdje pčelarska „godina za pamćenje“ u ovom tisućljeću – tek treba doći.

Tekst: Davor Šišović („Glas Istre“ 14.08.2015.)

požar na pelješcu

REPUBLIKA HRVATSKA

DUBROVAČKO NERETVANSKA ŽUPANIJA

n/r župan NIKOLA DOBROSLAVIĆ

 

UPRAVNI ODJEL ZA RURALNI RAZVOJ

I POLJOPRIVREDU

na znanje: IVICA PROVIĆ

Zagreb, 28.07.2015.

Broj:1873/2015.

 

PREDMET: ELEMENTARNA NEPOGODA – ZAMOLBA ZA POMOĆ PČELARIMA

Poštovani g. župane,

prvenstveno izražavamo žaljenje svim stanovnicima koji su stradali u katastrofalnim požarima koji su pogodili poluotok Pelješac, te pozdravljamo vašu odluku o proglašenju elementarne nepogode.

Ovim putem,Hrvatski pčelarski savez kao krovna organizacija pčelarskih udruga na tlu Republike Hrvatske ovim podneskom obraća se vama s nadom da ćete kroz daljnji tekst uvidjeti teško stanje koje vlada u pčelarstvu na području vaše županije.

Razmjeri teškog stanja u pčelarstvu kulminirali su prošle godine koju mi pčelari pamtimo kao najlošiju za pčelarstvo unazad posljednjih 50 godina. Prošle godine bili smo suočeni sa izrazito lošim vremenskim uvjetima , zbog neprestanih kiša i relativno niskih temperatura prinosi su bili na razini od cca 15% od očekivanih.

Ova godina započela je relativno dobro, no uslijedilo nešto što nitko ne može unaprijed predvidjeti niti se time nositi, a to je katastrofalni požar koji je zahvatio poluotok Pelješac.

Kako na tome području djeluje Pčelarska udruga „Vrijesak“ Pelješac, koja je članica Hrvatskog pčelarskog saveza, ovim putem izražavamo zamolbu da se u okviru ove elementarne nepogode odnosno u postupku saniranja posljedica iste razmotre i štete nastale za pčelare kako gubitkom pčelinjih zajednica, tako i gubitkom pašnih resursa koja su opustošena vatrenom stihijom.

Upravo zbog toga i apeliramo na vas da sagledate razmjere šteta u pčelarstvu na području vaše županije jer ne smije se zaboraviti što pčela znači za ukupni eko sustav cijele zemlje. Pčela je najvažniji oprašivač biljnih kultura kako industrijskog bilja, tako i ostalog bilja te slobodno možemo reći da preko 75% biljnog pokrova ovisi o oprašivanju putem pčela. Smanjenje broja pčelinjih zajednica uslijed vremenskih neprilika direktno se reflektira i na smanjenje uroda sveukupnog biljnog svijeta.

Molimo da u okviru vaših predviđanja predvidite mogućnost da direktno pomognete pčelarima vaše županije na način da se osiguraju potpore po pčelinjoj zajednici.

U okviru toga nalazimo da je takav način neophodan da se osigura uopće opstojnost pčelinjih zajednica.

Svaki pčelar koji bi na takav način dobio potporu vaše županije mora biti upisan u Evidenciju pčelara i pčelinjaka RH, koju po ovlaštenju Ministarstva poljoprivrede vodi Hrvatski pčelarski savez.

Smatramo da smo ovim podneskom predočili problematiku koja s odnosi na pčelarstvo, a da ćete i vi iznaći mogućnost da vaša županija aktivno pomogne očuvanju pčelinjeg fonda, bogatstva cijele društvene zajednice.

Zahvaljujemo,

Hrvatski pčelarski savez

Vladimir Bilek, predsjednik

hrvatska pčela

OTVORENO PISMO

UDRUŽENJE  PČELARSKIH  UDRUGA

PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

Braće Cetine 2

 51000 Rijeka                    

                                                                                           HRVATSKI PČELARSKI SAVEZ

Nakladnik časopisa „Hrvatska pčela“

Pavla Hatza 5 ,10000 Zagreb

Poštovana gospodo,

Potaknuti činjenicom trajnih primjedbi pčelara članova udruga pčelara s područja Primorsko goranske županije na nivo kvalitete časopisa “Hrvatska pčela” pokrenuli smo tro mjesečnu inicijativu rasprave u 13 udruga  članica Udruženja pčelarskih udruga Primorsko goranske županije na temu mjera za poboljšanje i unapređenje kvalitete časopisa „Hrvatska pčela“. U vjeri i nadi kako nam Bog neće pomoći ako sami to ne učinimo, ovim otvorenim pismom  pokušavamo zainteresirati  dobronamjernu pčelarsku javnost i pčelarske faktore ka putu boljeg i kvalitetnijeg  unapređenja pčelarstva kroz stručni časopis “Hrvatska pčela”.

Na sjednici Skupštine Udruženja pčelarskih udruga Primorsko goranske županije održane 19.travnja 2015. u Opatiji pod točkom 5. jednoglasno su usvojene slijedeći prijedlozi  mjera za poboljšanje i unapređenje kvalitete časopisa „Hrvatska pčela“.

Mjere od općeg značaja:

         Redefiniranje uloge i sastava Uredničkog odbora časopisa „Hrvatska pčela“ pri čemu imenovanje istog provodi nakladnik (UO HPS-a) na prijedlog Glavnog urednika vodeći se pritom da članovi Uredničkog odbora svojim kompetencijama, i bez međusobnog preklapanja, pokrivaju različita područja od interesa za Hrvatsku pčelu. Pri tome je svakako potrebna i izrada poslovnika o radu Uredničkog odbora uz uvođenje odredbi o obaveznim periodičnim sjednicama.

  • Redefiniranje uloge i sastava Izdavačkog savjeta časopisa „Hrvatska pčela“ pri čemu imenovanje istog provodi nakladnik (UO HPS-a) na prijedlog Glavnog urednika vodeći se pritom da članovi Izdavačkog savjeta svojim kompetencijama pokrivaju izdavačke interese nakladnika (HPS). Pri tome je svakako potrebna i izrada poslovnika o radu Izdavačkog savjeta uz uvođenje odredbi o obaveznim periodičnim sjednicama.
  • Provedba postupka indeksacije „Hrvatske pčele“ u stručnim i tehničkim bazama u cilju podizanja rejtinga časopisa. Na taj način bi isti postao zanimljivijim za objavljivanje autorima iz raznih područja i polja od interesa za hrvatsko pčelarstvo.
  • Definiranje novih i povećanje broja stručnih rubrika uz uvođenje do sada manje poznatih i nepoznatih autora tekstova o tehnologiji pčelarenja;
  • Iznalaženje motivacije autora za slanje tekstova obzirom na činjenicu da mnogi potencijalni autori nisu voljni slati tekstove obzirom na nedostatak vlastitog samopouzdanja u pisanju. No činjenica ostaje da se mnoge teme, čak i ako nisu najbolje opisane, mogu dobro urediti i opremiti u tekstu kako bi isti postao kvalitetan i zanimljiv čitateljima „Hrvatske pčele“;
  • Apliciranje časopisa na izvore financiranja neovisno od dosadašnjih sukladno modernoj praksi časopisa ovog tipa u zemlji i inozemstvu;

 Tehničke mjere:

         Uvođenje obrasca za stalnu prisutnost stručnih tema iz stranih pčelarskih časopisa;

  • Uvođenje povećanja broja tekstova na temu ekološkog pčelarstva;
  • Uvođenje rubrike „Pitanja i odgovori“ unatoč činjenici da će pitanja najčešće biti iz domene pravne regulative;
  • Povišenje autorskih honorara i povećanje veličine autorske kartice sa dosadašnjih 1450 znakova na međunarodno usvojeni standard od 1800 znakova;
  • Razmatranje izrade novog vizualnog identiteta časopisa obzirom na činjenicu da je sadašnji star više od 8 godina;
  • Provedba digitalizacije starih brojeva časopisa „Hrvatska pčela“.
  • Zapisnike sjednica Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Skupštine HPS objavljivati na web-u Saveza. U časopisu objavljivati samo komentare sjednica ako je tema od općeg interesa.
  • Izvješća sa skupština pčelarskih udruga NE objavljivati u časopisu. Iste objavljivati na stranicama web-a 

U očekivanju Vaše akcije i  šire rasprave primite iskaze iskrenog poštovanja. Medno.

Predsjednik:

Branko Vidmar

Udruženje pčelarskih udruga  Primorsko-goranske županije

slavonski pčelari

ZAŠTITA IZVORNOSTI SLAVONSKOG MEDA

U prostorijama Virovitičko-podravske županije održana je skupština Udruge proizvođača Slavonskog meda na kojoj su članovi udruge usvojili dokument specifikacije u cilju podnošenja zahtjeva za zaštitu izvornosti „Slavonskog meda“. Upućivanjem zahtjeva pokrenut će se procedura zaštite izvornosti „Slavonskog meda“ što će ujedno činiti prvu zaštitu meda kao proizvoda nacionalnim i EU oznakom izvornosti u RH. Zamjenica župana Virovitičko-podravske županije Sanja Bošnjak uvodno je pozdravila sve članove skupštine te naglasila kako je Virovitičko-podravska županija pokrenula inicijativu za zaštitu izvornosti „Slavonskog meda“ te zajedno sa ostalim slavonskim županijama i udrugama pčelara na području slavonije uspješno radi na realizaciji ovog projekta. Također je istaknula važnost zaštite autohtonih poljoprivrednih proizvoda kao nužan preduvjet u cilju pozicioniranja poljoprivrednih gospodarstava RH na nacionalnom i EU tržištu. Skupštini je bilo nazočno 28 od 45 osnivača a osim pčelara sa područja slavonije prisutni su bili i predstavnici Ministarstva poljoprivrede te predstavnici Županija partnera na projektu. Na skupštini je prihvaćena specifikacija za slavonske medove: med od bagrema, lipe, uljane repice, suncokreta, kestena, amorfe, livade i med od medun hrasta meduna. Za svaki med utvrđene su senzorske karakteristike meda, zemljopisno područje proizvodnje (Hrvatsku povijesnu regiju slavoniju na istoku omeđuju tri rijeke, Drava na sjeveru-granica s Mađarskom, Sava na jugu-granica s BiH i Dunava na istoku-granica s Srbijom, te mađarsko-hrvatska granica između rijeka Drave i Dunava u Baranji. Zapadni dio Slavonske granice prostire se na područje zapadne administrativne granice općine Pitomača, te gradova Grubišno Polje, Daruvar, Pakrac Novska, Nova Gradiška, te općine Lipovljani i Jasenovac.

Tekst i foto: Milan Kramer, UP „Radilica“ – Osijek

U CRNOJ GORI OTVORENA KUĆA MEDA

OTVORENA „KUĆA MEDA“ U CRNOJ GORI

Nepunih godinu dana nakon postavljanja kamena temeljca u mjestu Grbe nadomak Danilovgrada na radost 2.000 registriranih pčelara u Crnoj Gori 12. srpnja 2015.  otvorena je Kuća meda – centar za razvoj pčelarstva i brendiranje crnogorskog meda. Moderno koncipiran i multi funkcionalan objekt se nalazi na parceli površine 1.162 m2, a sama zgrada – prizemlje + kat ima 625 m2 bruto površine. U prizemlju su 3 proizvodna pogona s pratećim skladišno-prodajnim prostorima za sterilizaciju i preradu voska, otkup, prihvat i pakiranje meda, invertiranje šećera i proizvodnju pogača, a na katu su uredi Saveza pčelara Crne Gore i dvorana za 100 mjesta. U ovaj je projekt Vlada Crne Gore uložila oko 500.000 eura i po mišljenju ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja prof. dr. Petra Ivanovića koji je zajedno s predsjednikom Općine Danilovgrad Branislava Đuranovića presjekao svečanu vrpcu predstavlja vrelo „novih ideja i novog načina razmišljanja, oblika suradnje i međusobnog uvažavanja“. Naglasivši da pčelare doživljava kao „najbolje organizirane i najobrazovanije poljoprivredne proizvođače“, pohvalio je što Kuća meda ima i svoju učionicu za edukaciju i najavio da se razmišlja i o otvaranju istraživačkog centra u sklopu istog objekta. Na kraju govora je pčelarima poželio da zarađuju više, zapošljavaju nove ljude, pa da im proizvodnja meda ne bude samo dopunsko, već postane glavno zanimanje. Na ove se riječi nadovezao predsjednik Saveza pčelarskih organizacija Radule Miljanić rekavši da je „Kuća meda ostvarenje sna za crnogorske pčelare i kruna suradnje između Saveza i Ministarstva, ali i posebna obaveza i za organizaciju i sve njene članove pojedinačno“. U nastavku svečanosti gosti su imali prigodu vidjeti proizvodnju satnih osnova, a predstavljena su im i idejna rješenja vizualnog identiteta za logotip, etiketu i ambalažu brenda „Crnogorski med“ i „Kuća meda“. Nagrađeni su i najbolji radovi na temu „Pčela i med“ još jedan hvalevrijedan projekt Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore u kojem je sudjelovalo 28 osnovnih škola (oko 800 učenika). Diplome i novčane nagrade dobili su: Elmin Korać OŠ ,,Mahmut Adrović“ iz Petnjice, Vasilija Leković iz OŠ ,,Ristan Pavlović“ iz Pljevalja i Ognjen Vidaković iz OŠ ,,Jugoslavija“ iz Bara.

MYSTIC ORGANICA APITERA

TOP TEMA: API tera – kako i zašto?

Iz dugogodišnjih kontakata sa pčelarima kroz razna stručna predavanja i potrošačima kroz apiterapijska savjetovališta ukazala se potreba za zajedničkim  okupljanjem i edukacijom iz nekoliko razloga:

  1. Proizvođači ponekad ne žele deklarirati pojedine vrste meda jer se boje da će potrošačima biti nepoznate (npr. vrba, krkavina, uljana repica, suncokret,isl). Potreba za edukacijom potrošača je evidentna, kao i za okupljanjem proizvođača meda i drugih pčelinjih proizvoda iz cijele Hrvatske na jednom mjestu. Degustacijom specifičnih sorata meda (mandarina, bundeva,lavanda,kadulja, amorfa, lipa, kesten, bagrem,vrba) upoznati potrošače s različitim vrstama meda iz cijele Hr. Također je važno educirati potrošače da med proizvodi samo pčela jer se često govori i o „medu od maslačka“ koji je zapravo mješavina šećera i cvijeta maslačka.
  2. Ponekad se i proizvođači i potrošači o medu educiraju putem interneta što se u praksi pokazalo loše jer se neke greške ponavljaju i prepisuju te tako uzimaju sve više maha, a čitatelje dovode u zabludu. Još uvijek postoji dosta ljudi koji ne znaju da je kristalizacija prirodno svojstvo meda; pa sumnjaju u kakvoću. Na raznim stranicama gdje se savjetuje potrošače kako prepoznati „lažni med“ piše da pčelinji med ima 0 % vode, da mravi ne idu na „prirodni med“, „prirodni med nije ljepljiv“… (primjer za to je : http://www.agroklub.com/pcelarstvo/kako-prepoznati-pravi-med-od-laznog/11120/  kao i na http://www.centar-zdravlja.net/zdrava-prehrana/prehrana/458/kako-prepoznati-lazni-med/3053/)
  3. Sam pojam apiterapija širem krugu ljudi je nedovoljno poznat i pčelinjim proizvodima u tom slučaju pripisuju „čudotvorna“ svojstva. Pčelinji proizvodi nisu lijek i ne postoji med za primjerice bubrege, drugi za jetru, isl. Pčelinji proizvodi su funkcionalna hrana koja djeluje na čitav organizam i kao takve ih treba promatrati.
  4. Stručna predavanja za pčelare svakako su interesantna u sklopu takvih manifestacija, posebno s naglaskom na nove bolesti, analitiku i samu tehnologiju proizvodnje uz isticanje važnosti dobre pčelarske prakse kao baze za  proizvodnju kvalitetnih pčelinjih proizvoda.
  5. Novi trendovi u primjeni apiterapije već su potvrđeni u veterinarskoj medicini pa je poželjno da i njih predstavimo…

Tekst: Gordana Hegić

twilight zone

„DA LI JE PČELARSTVU MJESTO MEĐU ALTERNATIVCIMA?“

Sredinom listopada ove godine u Zagrebu se održava 6. Međunarodni sajam alternative, zdravog života i graničnih područja znanosti MYSTIC – ORGANICA čije su osnovne odrednice: prirodna ravnoteža, zdrav život i snaga različitosti, a uz tradicionalna tematska područja ORGANICA, KrONOPLJA i ALTERNA od ove će godine sajam će biti bogatiji za još jedno pod nazivom APITERA. Glavni partner u ovom dijelu programa je Hrvatski pčelarski savez, pa sama ta činjenica govori dovoljno o velikim očekivanjima organizatora, izlagača i publike – potrošača pčelinjih proizvoda i poklonika apiterapije. Hoće li se ispuniti ili ne, vidjet ćemo na jesen, no već sada se iz programa može uočiti koju poruku organizatori žele poslati javnosti, konzumentima i znatiželjnicima koji još oklijevaju oko upotrebe ovih ili onih mističnih, nekonvencionalnih, a medijski uvijek žestoko popraćenih proizvoda i metoda liječenja. Ovaj je sajam uvijek provocirao javnost nekim temama iz daleke (alternativne?) budućnosti, često pokušavajući spojiti nespojive stvari (i ovaj put je tema kongresa intrigantna: „Alternativna i komplementarna medicina u rukama kvalificiranih iscjelitelja ili liječničko farmaceutskih lobija“), no slično ozračje je pratilo i slovensku inačicu ovog sajma („Altermed“ u Celju), pa su zločesti komentari po dnevnom tisku stvar na koju smo već navikli. I tamo su među izlagačima bili najzastupljeniji proizvođači organske hrane, biljnih čajeva, ulja i drugih pripravaka, te promotori meditacije, joge i drugih alternativnih pravaca u liječenju tijela i duha, a ove je godine u centru pažnje bila rasprava o industrijskoj konoplji (kanabisu) čije su se prerađevine nudile na velikom broju štandova. Dakle, konoplja (bila industrijska ili ne) je definitivno najprovokativniji proizvod bio u Celju i bit će u Zagrebu! Htjeli mi to ili ne, samo po sebi se nameće pitanje: „Da li je pčelarstvu mjesto među alternativcima?“ pogotovo kad se uzme u obzir neizbježnost medijske prašine oko stvari koje nemaju nikakve veze s pčelarstvom ili apiterapijom. Pčelarstvo je po definiciji gospodarska grana i kao dio poljoprivredne proizvodnje priznata svugdje u svijetu, doduše negdje više, a negdje manje, a apiterapija je po definiciji prihvaćenoj u EU primjena pčelinjih proizvoda u ishrani i očuvanju zdravlja, prevenciji bolesti i pomoć organizmu da što prije ozdravi. Ništa više i ništa manje: netko bi rekao da su joga, meditacija i druge tehnike za sklad duha i tijela na Istoku priznate discipline, dok je Zapad još uvijek tvrd (da li zbog konzervativnog razmišljanja ili lobija u farmaceutskoj industriji?) prema ovim metodama, pa ih (bez previše analiziranja njihove suštine) svrstava u tzv. granična područja znanosti. No da li se te činjenice tiču pčelarstva kao struke koja je nastala na osnovama znanstvenih istraživanja, a ne nekih nagađanja i eksperimenata, zanimanja koje ima svoju povijest i vještine koja spada u najplemenitije, pogotovo otkako je pčelinja vrsta zbog ubrzane industrijalizacije, zagađenja i pretjerane upotrebe pesticida u poljoprivredi ugrožena do te mjere da je stanje (prema mnogim svjetskim autoritetima) alarmantno!? Osobno ne želim da pčelarstvo u Lijepoj našoj namjerno ili nehotice strpaju u tamo nekakvu „twilight“ zonu, koliko god to u određenom smislu može biti pozitivno, jer je bolje da se priča o pčelarstvu makar i kao nekom graničnom području znanosti, nego da ga se nastavi podcrnjivati, odnosno ignorirati. Nemojte misliti da alternativce smatram čudacima i otkačenjacima kako ih doživljavaju konzervativci u nas, a i drugdje u svijetu, no činjenica je da se entuzijastima i zanesenjacima (bez obzira iz kojeg god područja dolazili) tijekom svog života i rada jako lako prilijepi takva etiketa! Apiterapija je ipak nešto drugo i u njenom poimanju važe neka druga pravila (ponovo nametnuta od konzervativnog ili suzdržanog dijela javnosti). Osnovni problem (kako je to u svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ naglasio autor mr. Žarko Stepanović) i poveznica s drugim nekonvencionalnim i alternativnim metodama liječenja je što ni apiterapija još uvijek nije priznata kao znanstvena disciplina. Apiterapija nije u koliziji s medikamentoznom terapijom, već je komplementarna i povećava njenu učinkovitost, pa je zato ovaj poznati istraživač i apiterapeut iz Beograda naziva modernom profesijom tradicionalne medicine. Ne bi smjelo biti ikakvog sukoba između konvencionalne i alternativne medicine, jer to samo može štetiti pacijentu, a njegov je oporavak ipak važniji od svega! Zato mr. Stepanović savjetuje:  koristite apiterapeutske preparate u konzultaciji s liječnikom koji najbolje poznaje vašu bolest i bez njegovog dopuštenja nemojte iz svog liječenje isključivati preporučene lijekove! A polemike oko toga da li alternativnu i komplementarnu medicinu dati u ruke kvalificiranim (!) iscjeliteljima ili prepustiti liječničko-farmaceutskom lobiju ne bi smjelo uopće biti, no gdje su te škole za apiterapeute u Hrvatskoj? Tko je od naših stručnjaka kompetentan da drži tečajeve za apiterapeute nakon kojih će polaznici dobiti certifikat, odnosno svjedodžbu? I što o svemu tome kaže slovo Zakona u nas? Plašim se da će se oko svega ovoga dići velika prašina u vrijeme sajma i par dana poslije, a onda će se opet sve vratiti na staro (čitaj: zaboraviti). A to ne zaslužuje niti pčelarstvo, niti apiterapija! Zato drž’te svi palčeve APIteri da uspije u svim svojim ciljevima!

TJEDAN MEDA B

TJEDAN MEDA U OKVIRU AKCIJE  DOMAĆE WEB-TRŽNICE “IZABERI LOKALNO”

Domaća web tržnica u sklopu akcije „Izaberi lokalno“organizira „Tjedan meda“ koji će se provoditi od 22.06.-28.06.2015. godine. Lipanj je tradicionalno mjesec vrcanja meda u našim krajevima. Ove godine bagremova paša je bila relativno dobra, pa su i prinosi meda bolji nego lanjske godine. Povodom vrcanja meda u lipnju, odlučili smo otvoriti „Tjedan meda i drugih pčelinjih proizvoda“ na Domaćoj web tržnici u sklopu akcije „Izaberi lokalno“.

Tokom „Tjedna meda i drugih pčelinjih proizvoda“posjetitelji mogu posjetiti pčelare i njihove pčelinjake, vidjeti proces vrcanja meda, kušati ovogodišnji svježi med i ostale pčelinje proizvode koje pojedini pčelari uključeni u akciju „Izaberi lokalno“ nude.

U akciju “Izaberi lokalno” u tjednu meda uključili su se sljedeći pčelari: OPG Branka Kovač iz Poreča, OPG-Miani pčelarstvo iz Grožnjana, OPG Sirotić iz Buzeta, Medea pčelarski obrt iz Livada, OPG Pčelarstvo Vežnaver iz Oprtlja, ApiMelon iz Umaga, OPG Biserka Benazić iz Pićna, OPG Arduino Bubola iz Momjana, OPG Goran Prekalj iz Poreča, OPG Guido Gržetić iz Pazina i OPG Oplanić iz Tinjana.

Gospodarstvo Api Melon iz Umaga u svojoj ponudi ima i pogled u pčelinju zajednicu putem apisarija i prikaz postupka vrcanja meda, gospodarstvo Prekalj možete posjetiti na pčelinjaku i vidjeti izgled košnica i pčelinjih zajednica, a gospodarstvo Oplanić će vam pokazati izgled pčelinje zajednice po vašoj želji.

Ana Čehić, Institut za poljoprivredu i turizam
e-mail: info@trznica-trg.eu
GSM: 052/408-308

na mladima pčelarstvo ostaje top tema portala

Perspektive istarskog pčelarstva: NA MLADIMA PČELARSTVO OSTAJE!

Prirodni potencijali za razvoj pčelarstva u Istri još su uvijek solidni, no potencijal pčelinjih paša je diskutabilan pošto interes za stočarstvo iz godine u godinu opada, a s njim i livadne površine. Iako je istarskim pčelama bagrem glavna paša nitko se ne brine o dizanju novih šuma. Nekoliko poduzetnijih pčelara pokušava okrenuti ovaj negativan proces sadnjom paulonije na svojim privatnim posjedima, no to nema razmjere koji bi mogli znatnije utjecati na razvitak ukupnog istarskog pčelarstva. Na području Istre pčelarstvom se bavi oko 700 pčelara, većim dijelom registriranih u 6 udruga. Pčelari se većinom na LR-košnicama, ekstenzivno, pa je pčelarstvo u Istri prije svega hobi i dopunska djelatnost. Prosječna dob pčelara je iznad 65 godina, a zastupljenost umirovljenika među njima je preko 70 %. Svega se 30-tak obitelji u našoj županiji pčelarstvom bavi profesionalno – kao isključivim izvorom prihoda, a još je manji broj onih koji nude nadprosječno širok asortiman finalnih proizvoda. Većinom je u ponudi med, svi drugi pčelinji proizvodi su u tragovima, što zbog zakonskih prepreka ili nedostatka edukacije, što zbog nedostatka interesa od strane samih pčelara. Veliki zamah ulasku mladih u pčelarstvo dala je pazinska pčelarska škola, koja je nažalost ove godine morala napraviti pauzu zbog nedostatka kandidata. Možda je smanjen interes mladih za školu rezultat njihove krive motivacije i usmjerenosti na materijalnu stranu pčelarstva, a svi dobro znamo da se još nitko nije obogatio od pčelarenja, pa ubuduće valja u startu mladima objasniti da u ovoj grani često matematika 1 + 1 = 2 ne vrijedi, jer je pčelarstvo „industrija pod nebom“ (a to znači da je prinos, odnosno prihod „u Božjim rukama“). No, bez obzira ne sve, ova grana nema alternativu i ona definitno ima svoju perspektivu u Istri.   Lokalne, područna i šira društvena zajednica moraju podržati pčelarstvo, bilo ono komercijalno ili hobističko. Resorne institucije dužne su pomoći pčelarima, jer bez njihove skrbi nema ni opstanka pčela, a bez pčela, znamo što nam slijedi. Razvoj pčelarstva je moguć jedino uz dodatni angažman interesnih grupa i organizacija koji bi sadržajnijim bavljenjem ovoj djelatnosti dale tržišnu konkurentnost. Bolje iskorištavanje potencijala ove gospodarske grane moguće je samo uz selenje pčela, te proizvodnju i drugih pčelinjih proizvoda, a ne samo meda, naravno uz njihovu drugačiju, marketinški osmišljeniju finalizaciju s većom dodanom vrijednosti. U svim tim promjenama, pčelari su bili i ostat će glavni subjekti (jer su primarni proizvođači), no osim uređenog tržišta (bez falsifikatora i njihovim krivotvorina!), pčelarskih udruga i koordinacije istih, nužno je i angažiranje javnog sektora: općina, gradova, županija, turističkih organizacija i akademskih institucija, domovi zdravlja, škole i vrtići. No, vratimo se na bazu: trebamo li se bolje organizirati da bi ostvarili ovako visoke ciljeve? Više je nego sigurno da Koordinacija pčelarskih udruga Istre – osnovana u cilju boljeg povezivanja pčelara sa drugim subjektima (iz ugostiteljstva, odgoja i obrazovanja, sporta) i mjerodavnim tijelima (Ministarstvo poljoprivrede, Turistička zajednica) u županiji, brendiranja istarskog meda, oživljavanja pogona za preradu meda i Centra za razvoj pčelarstva u Cerovlju i otvaranja akreditiranog laboratorija za analizu meda – nije uspjela odraditi pokrenute aktivnosti! Možda je razlog tome što Koordinacija pravno nema snagu kao što bi je institucionalno imao Savez, a možda je to isključivo posljedica bezidejnosti i pasivnosti odgovornih u tom tijelu?! Velik je to teret za ljude opterećene proizvodnjom (čitaj: preživljavanjem), site lažnih obećanja, skeptike okrenutih više-manje samima sebi (što im i ne smijemo zamjeriti u ovakva vremena). Tim bi se poslom (zvalo se to Koordinacija, Savez ili nekako drugačije) baviti mladi, energični ljudi spremni zastupati zajedničke interese pred društvenom zajednicom i davati sve od sebe za razvitak ove grane u Istri. Oni bi morali biti izuzetni pregovarači, pouzdane i odgovorne osobe sposobne predstavljati pčelare bilo gdje i bilo kad, neopterećeni politikom, nepokolebljivi u zahtjevima prethodno dogovorenima u bazi. I zato glas za Savez ne smije biti glas da istarske pčelare predstavljaju isti koji su sjedili u Koordinaciji, već glas za mlade, nove snage koje trebamo u startu pomoći, ali im i dati slobodu da učine ono što mi nismo bili u stanju! Ako se netko ipak ne slaže s ovim činjenicama, neka nam argumentira suprotno!

PUTOKAZA SVAGDJE IZLAZA NIGDJE

TOP-TEMA PORTALA: PUTEVI I BESPUĆA PČELARSTVA NAŠEG SVAGDAŠNJEG 

Što se tiče unapređenja pčelarstva i komplementarnih područja neke su zemlje u našem okruženju otišle jako daleko, pa pčelari iz tih krajeva kroče utabanim stazama visoko uzdignuta čela ponosni na tradiciju i trud koji su njihove organizacije uložili u razvitak ove djelatnosti. U nekim zemljama ove stvari teku sporije, nisu to staze, nego se tek naziru neki puteljci i nitko nije siguran kamo vode, no idu korak po korak (glavno da nije jedan naprijed, dva nazad!), negdje se još tapka na mjestu, a neki još uvijek – spavaju…

Povod ovom tekstu je članak moje drage kolegice Gordane Hegić (posljednji broj časopisa „Hrvatska pčela“) o udruženju za apiterapiju i unaprjeđenje integrativne zaštite Beograda API-BEO i tečaju za apiterapeute i ne mogu a da ne pohvalim polaznike iz Hrvatske koji su se odazvali pozivu mr. Žarka Stepanovića, glavnog inicijatora ovog projekta i završili naobrazbu okrunjenu ne samo spoznajama iz struke, već više nego vrijednim iskustvima i novim prijateljstvima, dok s certifikatom (koji su dobili na kraju tečaja) u našoj zemlji nažalost ne mogu apsolutno ništa! Tko se smije legalno baviti apiterapijom kod nas? Koliko je peripetija do realizacije bilo kojeg alternativnog pravca u medicini i ljekarništvu u Hrvatskoj? 99 % poduzetnih i inovativnih odustanu na pola puta, razočarani birokratskim, administrativnim i drugim preprekama (nažalost i ne samo u pčelarskoj zoni!). A u Srbiji je apiterapija priznata kao slobodna profesija tradicionalne medicine! Netko će reći: „Oni još nisu u EU, pa smiju eksperimentirati, pogledajte koliko muke imaju naši zapadni susjedi da legaliziraju istu stvar!“ Stara mudra izreka kaže da i put od 1.000 km počinje prvim, malim korakom, no ako čekamo da nas netko gurne, nećemo daleko stići!

U istom tekstu spominje se i Čebelarska zveza Slovenije koja svojim pčelarima pomaže osigurati sredtva iz EU fondova za razvoj pčelarskog turizma i apiterapije. Kad kucaš na sva vrata i nijedna se ne otvore (ili te domaćini odbiju), ne preostaje ti ništa drugo nego da pokucaš na prozor, zar ne?! Tako su i slovenske kolege vješto spojili turizam i medicinu, a zlatan primjer kako to treba  odraditi je bračni par Božnik koji je za glavni sadržaj svog pčelinjaka izabrao apiinhalacije što se pokazalo kao pun pogodak, pa je nastao pravi mali pčelinji raj kojim se ne trebaju ponositi samo njegovi vlasnici, već i čitava nacija! Podatak da je Slovenija  trenutno jedina zemlja koja daje certifikate za apiturizam ovog oblika govori dovoljno sam za sebe! A gdje smo mi u svemu tome?

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Nedavno sam prolazio kraj lokalnog ureda TZ naše županije i potražio najnoviji Gourmet eno-gastro turistički vodič kroz Istru koji je krajem travnja ove godine za javnost promovirao direktor TZ Istre g. Denis Ivošević. Ljubazna djelatnica pronašla ga je u uredu (dakle nije bio izložen na vanjskom info-stalku!) i uručila mi knjižicu od koje sam ne samo ja, već i svi pčelari u Istri zainteresirani za bavljenje apiturizmom, očekivali jako puno! Zašto? Jer je to proizašlo iz obećanja kompetentnih i odgovornih u TZ po tim pitanjima još prošle godine, daleko prije izlaska iz tiska ovog vodiča. Baš kao i tada, već nakon letimičnog uvida u knjižicu tiskanu u 30.000 primjeraka na 160 stranica nastupilo je „blago“ razočarenje: sadržaj nije ništa drugo nego običan “copy – paste” teksta iz prošlog izdanja! Popis pčelara i dalje je minimaliziran ispod svake kritike, jer u Istri pčelara (koji ako ni po čem drugom onda po svojim objektima za primanje turista na degustaciju proizvoda) zaslužuju biti na stranicama ne jednog nego svih turističkih vodiča ima još najmanje 30-tak !!! Je li ovo nenamjerni propust na štetu pčelara najturističkije županije u Hrvatskoj ili rezultat nedovoljne zainteresiranosti obje strane ili nešto treće, u svakom slučaju jasno pokazuje da greške u komunikaciji nema, jer nema ni komunikacije! A zašto nema? Do sada sam imao svega jedan kontakt s čelnim ljudima TZ Istre kada sam ih zajedno s kolegama zainteresiranim za pčelarski turizam upoznao s nekim svojim idejama i projektima, te skrenuo pozornost na članke u tisku o toj istoj temi, a kasnije e-mailom pozvao na sajam „Dani meda“ kako bi se na licu mjesta uvjerili da izvrsna ponuda istarskih pčelara zaslužuje njihovu pozornost i naklonost, te na predavanje inž. Franca Šivica o pčelarskom turizmu u Sloveniji kao svojevrsnoj edukaciji za njihove djelatnike i – od svega toga nažalost čak ni putokazi o kojima se potrošilo puno riječi! Moram priznati da ne pripadam u one osobe koji se mogu pohvaliti strpljenjem, pa me je utoliko Gourmet vodič 2015/2016. još više razočarao! Za razliku od mene, moje je kolege pčelare uistinu teško naljutiti, pa ne vjerujem da će se itko od njih pobuniti ni ovaj put, jer nisu naročito burno reagirali ni prije kad bi ih netko podcjenio ili potpuno ignorirao! Stiče se utisak da su „putokazi“ svud oko nas, a mi se i dalje vrtimo u krug! Ne zaslužuju li pčelari Istre više od općenitog uvoda o Mariji Tereziji i objašnjenja što je to “vrcanje”(bez komentara!), te 3 rečenice (doduše na 3 jezika!) u nastavku: „Med je zdrav, no koliko je zdrav – to vrijedi doznati. Obilazak vinskih cesta i cesta maslinovog ulja u Istri može se upotpuniti i posjetom cestama meda. Na mednim točkama upoznat ćete čudesan svijet marljivih pčela koje stvaraju nezamjenjive proizvode – med, pelud, propolis, vosak, matičnu mliječ.“ (citat iz vodiča)?

Umjesto zaključka, ovaj ću put samo citirati jednog starog pčelara koji je ovako prokomentirao odnos zajednice prema pčelama i pčelarstvu u našoj zemlji: „Možda bi bilo najbolje da ostanemo bez pčela – valjda bi tada društvo na nas obratilo dužnu pažnju?!“ No, da li je problem samo u nadležnim institucijama ili i u nama samima, našoj inertnosti i sklonosti da radije čekamo da netko drugi nešto učini za nas, umjesto da izvučemo glave iz pijeska, sami zasučemo rukave i napokon pokrenemo stvari s mrtve točke!??

mybeeline pcelarska oprema

NAJNOVIJA PČELARSKA OPREMA: MyBeeLine pomaže pčelarima u praćenju pčela

Sustav koji se sastoji od web i mobilne aplikacije pčelaru pruža sve informacije na jednom mjestu

Da su pčele od ogromne važnosti za ekosustav znaju već i vrapci na grani. Skupina studenata varaždinskog FOI-ja pod nazivom Codsly odlučila je pomoći pčelarima i stvorila je MyBeeLine, sustav za nadzor rada i ponašanja pčela u košnicama. Sustav koji se sastoji od web i mobilne aplikacije pčelaru pruža sve informacije na jednom mjestu, uz mogućnost promjene kad on to zaželi, a kroz interaktivno sučelje omogućeno mu je bilježenje promjena koje su se dogodile u odnosu na zadnji pregled košnica. Svi članovi tima Codsly imaju 22 godine te su na prvoj godini diplomskog studija na FOI-ju. Zoran Antolović radio je modeliranje arhitekture i podataka, grafički dizajn, web stranicu i web aplikaciju, Alen Huskanović je team leader te je zadužen za izradu mobilne aplikacije, Suzana Rendulić, zadužena je s market research i direktnu komunikaciju s korisnicima – pčelarima, dok je Ana Sakač, zadužena za financijsku analizu, projekciju poslovanja i kreiranje poslovnog plana. Četvorka je s MyBeeLineom ove godine ušla u finale edukacijskog programa Software Startup Academy, čiji je pobjednik, CabApp, proglašen prošli tjedan na Microsoftovoj konferenciji WinDays15 u Umagu.

CODSLY

Članovi tima Codsly otkrili su nam detalje o MyBeeLineu, kako su došli na ideju i kada će izaći na tržište

Kako ste došli na ideju za projekt, kada ste počeli raditi na njemu? Zašto ste se odlučili baš za pčelarstvo?

Jedan od članova tima kontaktiran je 2013. godine od strane pčelara iz Osijeka sa zahtjevom za razvoj jednostavnog evidencijskog sustava za pčelarstvo. Isprva smo smatrali kako se radi o lokaliziranom problemu, no kada smo detaljnije počeli raditi na njemu, početkom 2015. godine uvidjeli smo da to baš nije tako. Radi se o problemu globalnih razmjera. Pčele su glavni oprašivači biljaka i bez njih bi došlo do raspada ekosistema. Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu se pojavljuje fenomen poremećaj raspada kolonija. Radi se o misterioznom nestajanju pčela kao vrste te bi izumiranje pčela nedvojbeno dovelo do kolapsa ekosistema i uništilo poljoprivredu kakvu poznajemo danas.

Kako bi se bolje upoznali s domenom i poslovnom logikom, stupili smo u kontakt s pčelarima iz Varaždina i Osijeka te s profesorom na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku

Postoje li slična rješenja?

Postoje rješenja u cloudu na stranim tržištima, ali u ovom trenutku ne postoji apsolutna dominacija jednog softwarea. MyBeeLine nudi potporu odlučivanju temeljem uzoraka koji su prepoznati u pčelinjaku. Korištenjem modernih tehnika umjetne inteligencije, kao što je rudarenje podacima (data mining), MyBeeLine će biti pionir u uvođenju takvih metoda u pčelarskom poslovanju, što će pčelarima omogućiti upozorenje kada je potrebna nova evidencija, koje su promjene unesene i kako će se one odraziti na statistiku vođenja, sve u svrhu optimizacije poslovanja, prevencije i detekcije bolesti.

U kojoj je projekt fazi? Kada očekujete izlazak na tržište?

Projekt je u fazi razvoja minimalnog proizvoda. Na temelju istraživanja tržišta, domaće i regionalno tržište bilježe rast pčelara od 50% u odnosu na zadnjih pet godina što je dokaz kako je pčelarstvo grana velikog gospodarskog značaja. Cilj je prije svega upoznati domaće tržište i regiju s rješenjem koje nudimo, a nakon prve iteracije i reakcija korisnika predstavit ćemo svoju ideju i na europskom tržištu. Minimum viable product će 1. lipnja, osim na domaće tržište, biti plasiran i na regionalno tržište, a 1. rujna nastojimo kompletni komercijalni proizvod plasirati na europsko tržište. U sljedećim godinama slijedi širenje na azijsko i američko tržište.

Kako ćete naplaćivati sustav?

Software ćemo pružati as a service (SaaS model) u tri paketa. Prema našim proračunima 1% godišnjeg profita pčelara koji ima prosječno 50 košnica iznosi 75 eura i to je iznos koji bismo naplaćivali za najskuplji (PRO) paket. Advanced paket koštat će 37 eura, to jest 0.5% godišnjeg profita, a freemium paket nudi osnovne usluge evidencije bez naknade (IZVOR: www.vecernji.hr)

b vidmar u akciji

BRANKO U AKCIJI

     Nije ovo ni prvi ni posljednji put da je Branko Vidmar, doajen pčelarstva  riječke regije (prvi certificirani ekološki proizvođač i prvi eko-pčelar u Primorsko-goranskoj županiji, voditelj Ekološke pčelarske zadruge, predsjednik udruge Biopčela, Organizacijskog odbora manifestacije Zlatno ulište, udruge proizvođača meduna iz Vrbovskog i Udruženja pčelarskih udruga PGŽ) unatoč činjenici da ima 67 godina, pozvan da „gasi vatru“ kad su u pitanju pčele koje rojenjem na najneuobičajenijim mjestima u gradu uplaše ljude iz najbližeg susjedstva. U takvim slučajevima (iako najčešće i nema razloga za paniku) građani zovu u pomoć 112, a Branko i njegova ekipa stižu na lice mjesta u najkraćemo mogućem roku i na „prvoj crti bojišnice“ ostaju do kraja, dok ne zbrinu i posljednju pčelu iz pobjeglog roja. Branko Vidmar (ili kako ga zovu sugrađani „riječki šaptač pčelama“) i njegova ekipa pčelara – volontera u posljednjih su 5 – 6 godina imali stotine ovakvih intervencija, a ova je specifična po tome da je pomoć zatražio jedan svećenik. Naime roj (oko 7.000 pčela) je svoje privremeno sklonište našao u Kukuljanovu i to baš ispod krova crkve Sv. Franje Asiškog na kojoj su se zatekli radnici u namjeri da mijenjaju oluke. Kako im se nitko nije usudio prići, a kamoli nastaviti radove, prvi je reagirao svećenik Marjan Benković i pozvao Državni informacijski i komunikacijski sustav zaštite i spašavanja, a oni su alarmirali vatrogasce i Odbor za zbrinjavanje pčelinjih zajednica udruge „Biopčela“. Zbog rada na visini vatrogasci su Branku i njegovom kolegi Zlatanu Klasniću ustupili svoju opremu, konkretno košaru koja je dvojicu pčelara dovela do roja. Za čitavo vrijeme akcije Branko nije na sebi imao niti rukavice niti pčelarski šešir, a pčele je smirivao prskanjem vodom iz raspršivača za cvijeće. Iako je Branko pobornik urbanog pčelarstva, ova lokacija za pčele nije bila pravo riješenje, jer je previše na otvorenom, dakle pod uticajem vremenskih prilika. Roj su Branko i Zlatan prvo privremeno smjestili u košnicu, a potom je i preselili u novi i primjereniji dom na pčelinjaku u mjestu Bater. 

volonteri pčelari

PČELARI VOLONTERI

Volonterski centar Istra organizira neformalnu edukaciju za koordinatore volontera pod nazivom „Upravljanje radom volontera“ koja će se održati u prostorijama POU „Ante Babić“ u Umagu. Edukacija je namijenjena osobama koje osmišljavaju, koordiniraju i prate rad volontera u različitim  organizacijama, a u ovaj se program mogu uključiti svi koji žele unaprijediti  svoj rad s volonterima ili tek imaju namjeru voditi volontere. Volonterski centar je poslao pozivnice svim strukovnim udruženjima, humanitarnim udrugama, zakladama i drugim neprofitnim pravnim osobama na Bujštini, a od polaznika se traži visoka razina aktivnosti i odlično poznavanje rada organizacije u kojoj radi. Edukacija se provodi kao dio projekta „Razvoj volonterstva u Istri – Umag i Buje povezani volontiranjem“ koji sufinancira Ministarstvo socijalne politike i mladih u partnerstvu s Gradom Umagom, Gradom Bujama i Pučkim otvorenim učilištem Buje. Voditeljica edukacije je Danijela Ustić, socijalna pedagoginja s 15 godina iskustva u radu s volonterima raznih organizacija. Program uključuje interakcijske vježbe, diskusije, rad u malim grupama i kraća izlaganja. Edukacija traje ukupno 4 dana, a organizirana je u dva modula: prvi  8. – 9. svibnja i drugi po dogovoru s polaznicima.Za sudjelovanje u edukaciji možete se prijaviti slanjem ispunjene prijavnice na e-mail: vci@vci.hr Prijave se primaju do kraja dana 5. svibnja 2015. Iz iste se organizacije mogu prijaviti najviše 2 osobe. Svi će polaznici na kraju dobiti potvrde o završenoj edukaciji za koordinatore volontera.

Što je to  – VOLONTERIZAM?

Prema definiciji iz Zakona o volonterizmu (NN 58/07): „Volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi.“  Riječ volonter (franc.volontaire) znači besplatno služiti. Kao neplaćeno, nekarijerističko, neprofitno, slobodno izabrano djelovanje volonterizam zaslužuje posebnu pozornost koja – ako je pravilno usmjerena – može dovesti do širenja pozitivnih ideja i akcija s lokalne na globalnu razinu, posebice u suzbijanju siromaštva (javne kuhinje, humanitarna pomoć) i kriznim situacijama (prirodne katastrofe, epidemije, ratni sukobi). Osnovu i ponos mnogih strukovnih organizacija predstavljaju upravo volonteri koji svoj rad dobrovoljno poklanjaju zajednici i društvu u kojem žive. Zašto se ljudi odlučuju na ovaj plemeniti čin? Dok jedni kroz volontiranje samo djeluju u skladu s osobnim principima i svjetonazorima, drugima je to način da ispituju sebe i organizaciju ne bi li shvatili osnovni smisao pomaganja drugima, a trećima će volontiranje pomoći da nauče nove vještine i pronađu regularno zaposlenje ili razviju karijeru. Volontiranje može pomoći da se podigne samopoštovanje, pobjegne od usamljenosti i drugih negativnih osjećaja i uspostavi nove kontakte i poznanstva.

PČELARI I VOLONTERIZAM

Uz dobru organizaciju i planiranje unutar udruga pčelara – proizvođača, jako je važan i volonterski pristup radu, posebice u obrazovanju i to na svim razinama: od stručne edukacije članstva preko promotivnih aktivnosti za građanstvo do animiranja djece i omladine. Bez volontera mnoge manifestacije ne bi bile koordinirane, a možda bi i njihov opstanak bio doveden u pitanje. Važnost volonterizma je znao često isticati Ranko Anđelini, predsjednik UP „Lipa“ – organizatora „Dana meda“ u Pazinu, sajma kojim se ponose ne samo Pazinjani, već svi istarski pčelari. Za izlagače, posjetitelje i promatrače priredba traje 2 dana, no pripreme i organizacija za slijedeću smotru počinje odmah po završetku ove, a zahuktava se mjesecima prije termina održavanja. Zato volonterima – glavnim pomagačima organizacijskog i izvršnog odbora ne samo „Dana meda“,  već svih pčelarskih i sličnih manifestacija treba čestitati na entuzijazmu, dobroj volji i ustrajnosti, jer oni nisu čekali da taj posao obavi netko drugi, već su sami zasukali rukave i pomogli organizaciju svečanosti – svatko onako kako je najbolje znao i mogao. Značaj volontiranja i slogu unutar udruge kao pokretače svih drugih aktivnosti često je u svojim nastupima volio isticati i Đuka Petrić, predsjednik PU „Učka“ iz Opatije, kao i kolege iz drugih krajeva Lijepe naše. Pčelari volonteri se rado okupljaju i kad je u pitanju neka humanitarna akcija ili projekt od većeg značaja za širu zajednicu. Tako udruga pčelara iz Labina jednom godišnje donira dio svojih proizvoda potrebitim institucijama na području svog djelovanja. Lijep primjer daju pčelarske udruge okupljene oko apiturističkih projekata (Pčelarska kuća u Bistri, Medne staze Ribničke doline, Kuća meda u Majkovima), prije svega na volonterskim akcijama u pripremi terena (krčenju, čišćenju), građevinskim radovima, uređenju interijera i opremanju objekata. UP „Pčelinjak“ je otišla i korak dalje od svih drugih strukovnih organizacija u zemlji i organizirala prosvjede protiv pretjerane upotrebe pesticida u poljoprivredi, odnosno za zabranu korištenja neonikotinoida u zaštiti bilja. Damir Rogulja, predsjednik ove udruge nije se ni tu zaustavio, već se s kolegama osnovao i Pčelarsko dežurstvo Grada Zagreba, interventnu ekipu volontera iz više zagrebačkih pčelarskih udruga koji na poziv svojih sugrađana uklanjaju i zbrinjavaju rojeve pčela, osa i stršljena. Za ustrajno organiziranje i 6 godina provođenja ovog volonterskog projekta , gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić je 14. svibnja 2013.dodijelio aktivistima Pčelarskog dežurstva Plaketu Grada Zagreba, što je možda i najveće priznanje pčelarima volonterima u Hrvatskoj.

ZAKLJUČAK: Naš kolega iz Opatije Đuka Petrić često naglašava: „Volontiranje nije isto što i profesionalni posao menadžera u poduzeću – potrebna je volja za rad i uživanje u radu! Kada entuzijazam i znanje idu ruku pod ruku uspjeh ne može izostati bez obzira da li je riječ o edukaciji članstva, pohađanju stručnih tečajeva ili drugim aktivnostima na domaćem i međunarodnom nivou.“ A s njim bi se složio i Nenad Strižak, kolumnist „Hrvatske pčele“: „Ako je pčelarska udruga kompaktna, zna što želi, zna se radom nametnuti institucijama, u kojoj rukovodstvo zna animirati svakog člana za ono u čemu je najbolji, ako svaki član obavlja zadatak prema svojim mogućnostima, a ne vlastitim željama, svaki je projekt ostvariv!» U našoj zemlji registrirano je oko 150 pčelarskih udruga koje imaju više od deset tisuća članova. Naravno da ne mogu sve udruge biti podjednako aktivne i napredne, jer ni svi ljudi unutar bilo koje organizacije ne čine sve  što se od njih očekuje. Svakoj bi udruzi trebao biti zadatak istražiti sve mogućnosti unapređivanja svoje struke na svom području djelovanja, a to se može samo upornim zajedničkim radom i zalaganjem s puno odricanja! Zato pohvaljujemo najnoviju inicijativu Volonterskog centra Istra i Ministarstva socijalne politike i mladih i njihovih partnera na projektu „Upravljanje radom volontera“ i pozivamo kolege iz Udruge da se trgu iz pasivnosti, pobijede predrasude i aktivno se uključe u ovaj program, kako bi i na taj način pomogli unaprijediti pčelarstvo na Bujštini.

lovaroš naslov

Damir Rogulja: „Što manjka hrvatskom pčelarstvu?“

Slobodno bismo mogli reći da u Hrvatskom pčelarstvu ima oko 11.000 problema i to gotovo svaki pčelar svoj problem. Velikoj većini su njegovi problemi najveći i malo tko ima razumijevanja za probleme koji tište najbližeg susjeda. Više puta smo naglašavali da u našim redovima prevladavaju sebičnost, sitnogrebatorstvo, ljubomora, podmetanje i zlonamjerne insinuacije i da ne nabrajamo dalje. Altruizam, empatija i razumijevanje krase časnu manjinu. Bilo kako, ili unatoč svemu i svakomu, valja se podsjetiti što nam to manjka pa da bismo bili bolji:

Nemamo pčelarsku savjetodavnu službu u svim županijama, vlastitu mrežu osposobljenih pčelarskih instruktora i nadglednika koji će mlađim i neiskusnijim pčelarima biti neophodan „servis” tehničke i stručne pomoći koja bi bila u stanju na terenu dati kvalitetne mjere i kvalificirani savjet u suzbijanju: Američke gnjiloće, Noseme cerane, Varoe destruktor, kao i drugih bolesti i stradavanja pčelinjih zajednica (trovanja pesticidima i sl.)

Ista služba bi se trebala skrbiti i o medicini rada u pčelarstvu – profesionalnim rizicima i profesionalnim oboljenjima pčelara – te razvojem tehnika i tehnologija koje bi rizike povreda i profesionalnih oboljenja pčelara svele na minimum.

Nemamo sustavnu politiku o zajedničkim promidžbenim materijalima koji bi za pčelare bili besplatni, a služili bi za unapređenje prodaje pčelinjih proizvoda, edukaciju pčelara, poboljšanje pčelarske tehnologije i prepoznavanja najopasnijih pčelinjih bolesti.

Ne postoji sustavni plan i program akcija i aktivnosti usmjerenih na osvajanje medijskog prostora kojim bismo homogenizirali struku, senzibilizirali javnost i doprinijeli očuvanju bioraznolikosti i krajolika (kao na primjer Darovnica Hrvatskom narodu – za vrijednost oprašivanja koje „odrade” naše pčele, Med u sve dječje bolnice i dječje vrtiće – „Medni doručak”, pošumljavnje zapuštenih i napuštenih površina medonosnim drvećem i grmljem…

Razdrobljena i nedovoljna primijenjena interdisciplinarna istraživanja (Pčelinji proizvodi i zdravlje i ljepota, Biologija i fiziologija, Farmakologija i mikrobiologija, Prehrana i biotehnologija, Veterinarstvo i entomologija, Agronomija i agrotehnologija, Ekologija i bioraznolikost) kojima bismo snažili percepciju o značaju pčelinjih proizvoda u kvaliteti našeg života, o značenju pčele za naš životni prostor i kojima bismo razvijali kvalitetu naših proizvoda i tehnologije našeg pčelarenja.

Ne postoje planovi niti planirana sredstva za obnovu pčelinjeg fonda i opreme.

Nedovoljna internetska pismenost pčelara i nedostatak volje da se to promijeni Itd…

Navedeno je samo dio onoga što bi po svojoj funkciji i prema onome kako se predstavlja u javnosti trebao raditi Hrvatski pčelarski savez. Na to godinama upozoravamo nažalost bez uspjeha pa se postavlja pitanje zašto se uopće trudimo kad je većini dobro ovako kako je, bezglavo, besperspektivno i jadno – trti lan za dangubu kao krajnji intelektualni napor kreatora razvoja hrvatskog pčelarstva.

Naravno, nećemo ovim opterećivati gledatelje Mreže TV – ta kome je do problema drugoga, ima ih i vlastitih dovoljno, pa ćemo stoga do sutra smislite nešto vedro i veselo, ili barem malo manje tmurno…

damir rogulja don kihot pčelarski

Tko je DAMIR ROGULJA?

Potpisnik ovog i niza sličnih članaka usmjerenih protiv svega negativnog u hrvatskom pčelarstvu Damir Rogulja je predsjednik UPNP „Pčelinjak“ iz Zagreba u kojoj je oko sebe okupio ekipu pčelara, poduzetnika, intelektualaca – entuzijasta i vizionara odmetnutih od sistema kojima je zajednička borba protiv birokracije, malograđanštine, lijenosti i pasivnosti, no prije svega toga protiv industrije pesticida kao najljućeg neprijatelja naših pčela. Damir Rogulja je idejni začetnik mnogih projekata koji su postali jasan putokaz drugim pčelarskim udrugama kako unaprijediti pčelarstvo na području svog djelovanja: Pčelarsko dežurstvo Grada Zagreba, sajam pčelarstva, pčelarske industrije i pčelarskog turizma „Sivka“ u Varaždinu, Urbano pčelarstvo i inicijator mnogih drugih aktivnosti s ciljem podizanja digniteta ove gospodarske grane na nivo koji zaslužuje. Kao oštar kritičar bez dlake na jeziku dao je stotine izjava za sve moguće medije, uvijek čvrst i nepokolebljiv u svojim stavovima, principjelan do kraja. Vječni buntovnik (s razlogom), prvi na bojišnici, ako treba i – sam protiv svih! Stjegonoša na prosvjedima, borac kojeg mnogi ne razumiju, ali mu skidaju kapu zbog upornosti i beskompromisnosti. Nije Damir posustao ni kad su mu prijetili tužbama, ni kad su ga blatili po forumima, a niti kad mu je zdravlje bilo ugroženo! Sigurno da se ovakav lik zbog „kratkog fitilja“ nikome ne može svidjeti od prve, no kad ga upoznate samo malo bolje, shvatit ćete da se iza sarkazama i bijesa ustvari krije dobri duh pčelarstva. Oni pak kojima ne miriše ostat će u vječnom sukobu s njim, ponekad i zbog banalnih stvari, pa to ponekad liči na borbu Don Kihota s vjerenjačama. Možda su oni slijepi i ne vide dalje od svojih udobnih fotelja i funkcija, možda i ne žele ikada progledati jer im odgovara ovako stanje u gospodarstvu općenito, a da ne spominjeno ponižavajući odnos prema pčelarstvu! Ponekad ne mogu razaznati radi li se o sukobu interesa ili svjetonazora, samo sam siguran u jedno: moj je imenjak do sada mnogima „zadimio“, a oni koji ga poznaju bolje od mene tvrde da najbolje od njega tek slijedi! 

konferencija 1

PETA KONFERENCIJA O SIGURNOSTI I KAKVOĆI PČELINJIH PROIZVODA  U OPATIJI:

„VIŠE OD PROIZVODNJE“

Iza nas je još jedna, peta po redu Konferencija o sigurnosti i kakvoći o pčelinjih proizvoda. I ovaj je put organizacija manifestacije u Opatiji bila besprijekorna za što je prije svih zaslužan doc.dr. sc. Dražen Lušić, dipl.sanit.ing. sa Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ni tako snažan autoritet poput njega ne bi mogao iznijeti teret organizacije bez pomoći suorganizatora: Hrvatski pčelarski savez, Udruga pčelarskih organizacija PGŽ, PU „Učka“ Opatija, Udruga za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike „Biopčela“, Nastavni Zavod za javno zdravstvo PGŽ, Nastavni Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ Zagreb, učilište „Apis“ Velika Gorica i Centar za brdsko planinsku poljoprivredu uz institucionalnu podršku Ministarstva poljoprivrede RH, Ministarstva zdravlja RH, Primorsko-goranske županije, Hrvatskog instituta za ruralni razvoj, pčelarstvo, lovstvo i ekologiju, te Grada Opatije. No kad je u pitanju viša sila, tu ne mogu pomoći svi spomenuti: zbog iznenadnih zdravstvenih problema izostala je dr.sc. Lea Pollak kojoj želimo brz oporavak. Piscu ovih redaka je prvi put da prisustvuje ovoj manifestaciji, pa će čitatelji oprostiti na još jednom tekstu pisanom bez puno znanstvenih opservacija i stručne terminologije, ali s obiljem emocija koje uvijek dolaze kad je atmosfera na priredbi puna pozitivne energije i kad je doprinos unapređenju struke više nego očit.

Počnimo od podnaslova „Više od proizvodnje“ koji malo podsjeća na film „Više od meda“, ali nije tako dramatičnog sadržaja, iako su na trenutke rasprave oko nekih tema bile žestoke poput onih u sabornici RH. No to uopće nije loše, dapače: to dokazuje visoku svijest svih prisutnih da hoće i mogu učiniti sve za boljitak pčelarstva  u Hrvatskoj i šire, jer su na ovoj konferenciji, usprkos direktivama i regulama većih od nas granice potpuno izbrisane da bi kroz buduću međudržavnu suradnju zajedničkim snagama osigurali opstanak pčele medarice, pčelara kao njihovih čuvara i skrbnika, te pčelarstva kao jednog od najplemenitijih zanimanja danas. Nadamo se da će taj entuzijazam i dobronamjernost, naravno uz stručnost (koje se ne smijemo plašiti isticati i na višoj razini od nacionalne) i kvalitetniju komunikaciju između nadležnih institucija naići na razumijevanje u resornim tijelima Lijepe naše, a potom i Europske unije. Kao što je već u svom uvodu istaknuo doc.dr.sc. Dražen Lušić da je Konferencija „tematski vezana uz aktualnosti vezane uz percepciju kakvoće pčelinjih proizvoda i njihovih prerađevina kao i valorizaciju sigurnosnih značajki njihove uporabe u okviru tržišnih i vantržišnih mehanizama“ , upravo zbog važnosti ovih tema, bilo je i za očekivati da će biti polemike između predstavnika pčelara u Hrvatskoj i resornih ministarstava. Već na prvom predavanju „Uloga HPS-a u sustavu osiguranja sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda“ koje je u ime Hrvatskog pčelarskog saveza držao dipl.ing.agr. Vedran Lesjak, na površinu su isplivale nedoumice oko nama pčelarima suštinskih, a drugoj strani rutinskih pitanja, pa se podigla prašina oko pojmova „direktive“ i „javna rasprava“, da bi u jednom trenutku čvrst i nepokolebljiv stav našeg predstavnika izmamio spontani pljesak, jer ne smijemo dozvoliti da se propisi o pčelarstvu, pčelinjim proizvodima i pčelarima donose negdje drugdje, bez konzultacije s primarnim proizvođačima. Pa i Europa zna da bez pčela nema proizvodnje hrane, što znači ni opstanka čovjeka na ovoj planeti! Božica Rukavina, pomoćnica ministra poljoprivrede i Sanja Kolarić Kravar, voditeljica Službe za upravu kvalitete hrane i fitosanitarne politike u istom ministarstvu su iznijele svoje stavove glede dopuna zakona o mješavinama meda i naglasile mogućnost da se naši proizvodi zaštite na više načina, te nas pokušale uvjeriti kako nema mjesta strahu da ćemo u veoma skoroj budućnosti biti „bombardirani“ ponudom jeftinijih prerađevina iz EU zbog propisa koji već u startu pogoduju trgovačkim i uvozničkim lobijima. Autora ovog teksta je ovo podsjetilo na borbu Don Kihota protiv vjetrenjača.

Nakon bure oko ovih pitanja uslijedio je smiraj za koji je zaslužan dipl.oec. Đuka Petrić, doajen pčelarstva na Liburniji koji je na svoj specifičan način, s puno emocija izlagao o udruživanju i unapređivanju struke na primjeru PU „Učka“ iz Opatije. Ovaj simpatičan i radišan 82-godišnjak od samog početka je naglašavao volonterizam i slogu kao pokretače svih drugih aktivnosti. Slušajući njeguve riječi, sjetio sam se jednog drugog pčelarskog autoriteta mr.sc. Nenada Strižaka koji je često naglašavao da „ako je pčelarska udruga kompaktna, zna što želi, zna se radom nametnuti institucijama, u kojoj rukovodstvo zna animirati svakog člana za ono u čemu je najbolji, ako svaki član obavlja zadatak prema svojim mogućnostima, a ne vlastitim željama, svaki je projekt ostvariv!» Volontiranje nije isto što i profesionalni posao menadžera u poduzeću – potrebna je volja za rad i uživanje u radu! Kada entuzijazam i znanje idu ruku pod ruku uspjeh ne može izostati bez obzira da li je riječ o edukaciji članstva, pohađanju stručnih tečajeva ili drugim aktivnostima na domaćem i međunarodnom nivou. Glavne odrednice djelovanja PU „Učka“ je pored rasta broja članova, organizacije nacionalnih i međunarodnih skupova, održavanja stručnih predavanja i ocjenjivanja meda, studijskih putovanja, korištenja pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj ishrani  i popularizaciji struke među građanstvom s naglaskom na najmlađe generacije. Ipak po mom mišljenju edukaciju predškolske i školske djece valja podići na višu, nacionalnu razinu institucionalnog obrazovanja, ali je u svakom slučaju pohvalan rad ove ekipe koja po mnogo čemu može biti zlatan primjer drugim pčelarskim udrugama s podjednakim resursima, no s kroničnim nedostatkom volje za vlastiti doprinos u unapređivanju struke na području svog djelovanja.

konferencija 3

Predavanje prof. Matije Bučara iz Petrinje o pčelinjim pašama suhih submediteranskih travnjaka izazvao je veliku pozornost publike koja je uživala u snimkama predivnih pejzaža iz Istre i Primorja, Like, Ravnih kotara i Dalmatinske zagore. Na ovim travnjacima raste preko 180 biljnih vrsta među kojima se posebno ističu: kadulja, planinski i crveni primorski vrisak, trava iva, lipica, bijela marulja, vlasasti zmijak, te više vrsta lucerni i djeteline. Ovi su travnjaci bogate pčelinje paše, pa predstavljaju veliko nacionalno blago koje trebamo iskorištavati na najbolji mogući način i sačuvati za slijedeće generacije. Posebnu pažnju zaslužuju endemske biljke sa kamenjara šireg Istarsko-Kvarnerskog primorja što je postao i dio projekta Natura 2000.

O proizvodnji i potrošnji meda u RH govorio je doc.dr.sc. Josip Gugić, prof.v.š. s Veleučilišta „Marko Marulić“ u Kninu. U svom izlaganju predavač je dao naglasak na pokrivenost potrošnje meda po glavi stanovnika u RH domaćom proizvodnjom. Istraživanje je pokazalo da u analiziranom 10-godišnjem razdoblju je stupanj samodostatnosti bio vrlo visok (2003. – 2007. godine iznosio je 157 %, a 2008. – 2012. godine 134 %), no trend se mijenja 2014. godine kada hrvatski pčelari ne proizvode meda u količinama dovoljnim za domaće stanovništvo. Ovi podaci ipak nisu zabrinuli predstavnike medija na skupu, pa lokalni tisak u članku „Manjak meda na EU tržištu – šansa za hrvatske pčelare“ ponavlja sintagmu da „naša zemlja ima velike potencijale za proizvodnju meda“ i dodaje kako nam istodobno raste i izvoz i uvoz, ne ulazeći previše u srž problema: kakvoću i sigurnost meda iz drugih zemalja.

Ova je konferencija zamišljena kao platforma za osiguranje relevantne informacije o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti pčelinjih proizvoda, njihova podrijetla i kakvoće, od javnog interesa: za pčelare – proizvođače i trgovce, stručno osoblje laboratorija, zdravstvenih institucija i inspekcijskih službi, ali prije svega od interesa za one nejnezaštićenije – potrošače pčelinjih proizvoda. Zato su čak tri predavanja posvećena gorućoj temi, a to su patvorine. Falsifikatori su svuda oko nas: bez obzira radi li se o patvorinama meda, pčelinje hrane ili satnih osnova, a nedorečenost zakona i nemogućnost precizne i vjerodostojne analize samo im pogoduje.

U predavanju o patvorinama pčelinjeg voska i satnih osnova metodom infracrvene spektroskopije govorila je mag.ing.agr. Lidija Svečnjak sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Postojeće analitičke metode predložene od strane IHC (Međunarodne komisije za med) definiraju kriterije sastava i kakvoće pčelinjeg voska temeljem utvrđivanja 10 klasičnih fizikalno-kemijskih parametara. Kako se pouzdanost rezultata narušava na temperaturama iznad 100*C bilo je nužno iznaći novu analitičku metodu za pouzdano i brzo određivanje autentičnosti pčelinjeg voska. Uzorci su prikupljeni s domaćeg i inozemnog tržišta i metodom infracrvene spektroskopije od ukupno 71 uzorka satnih osnova svega 14 je bilo ispravno, aostalih 80 % je bilo patvoreno parafinom, najčešćim nadomjeskom. Štete od patvorina satnih osnova u posljednjim godinama su sve veće i krajnje je vrijeme za standardizaciju analitičke metode za rutinsku kontrolu autentičnosti ovog specifičnog proizvoda (još uvijek nedefiniranog glede domene u koju pripada) koja će biti temelj za stvaranje zakonske regulative u prometu pčelinjim voskom ne samo u nacionalnim okvirima, već i u Europi, kako je u kasnijoj raspravi sugerirao Branko Vidmar, predsjednik udruge „Biopčela“.

O novim analitičkim izazovima u potvrdi patvorina meda govorio je dr.sc. Dario Lasić, dipl. ing. iz Nastavnog zavoda za javno zdrvstvo „Dr. Andrija Štampar“ iz Zagreba. Svoje je istraživanje usmjerio na najčešće korištene supstitute (šećerni sirupi na bazi škroba, visoko fruktozni kukuruzni, glukozni i saharozni sirupi proizvedeni od šećerne repe ili trske). Kako su metode patvorenja sve sofisciranije, utoliko je teže laboratorijima bez adekvatne analitičke tehnike dokazati da se radi o falsifikatu.

Situacija nije bolja ni to se tiče kakvoće hrane za pčele koja je po doc.dr. Goranu Mirjaniću sa Univerziteta u Banja Luci – osnova uspješnog pčelarenja. U pogačama i sirupima osim korisnih sastojaka mogu se naći i štetne tvari (npr. HMF), a najčešći razlog tome je korištenje kiselina u procesu invertiranja složenih šećera (saharoze) u velikim koncentracijama i pri visokim nekontroliranim temperaturama što za posljedicu ima cijepanje srednjeg crijeva pčela, pa se njen život skraćuje na 3 – 5 dana. Štetne tvari u prekomjernoj, nekvalitetnoj ishrani pčela mogu se pojaviti i u gotovim proizvodima, a da bi se to spriječilo dogovoreni su kontakti između Univerziteta u Banja Luci i nadležnih institucija u RH što je u ime Hrvatske poljoprivredne agencije potvrdila dr.sc. Maja Dražić. U raspravi koja je uslijedila mnoge je zanimala kvaliteta i iskoristivost enzimskih pogača. Činjenica da još uvijek nema standardizirane metode za istraživanje HMF u pčelinoj hrani govori kako će problem oko uvoza pogača iz BiH i dalje ostati otvoren. U raspravu o standardizaciji parametara, trgovačkim lobijima i nedorečenim  pravilnicima je bio kategoričan i prof. Dario Frangen sa Učilišta „Apis“ iz Velike Gorice. Zajednički cilj svih nas: proizvođača, prerađivača, trgovaca i znanstvenika mora biti spas pčela i zdravlje potrošača, pa kad zbrojimo sve iznešene probleme glede kakvoće i sigurnosti sirovina, prerađevina i krajnjih proizvoda, preostaje samo zaključak da je još mnogo posla pred nama, no kako je to dobro prokomentirao jedan od govornika: „I put od 1.000 km započinje prvim korakom!“ Zato sve ove probleme oko standardizacije analitičkih metoda, mjerodavnosti izvora podataka i financiranja ovakvih istraživanja, te edukacije građana, pčelara i inspekcijskih službi ne smijemo promatrati kao prepreke, već izazove koji stoje pred nama.

Mag.ing.agr. Gordana Hegić nam je us svom izlaganju o kozmetici za životinje približila temu koju do sada gotovo nitko nije ni spominjao, a kamoli ozbilnije obrađivao. Apifito kozmetika je sinteza pčelinjih proizvoda i odabranih vrsta ljekovitog bilja: potpuno prirodna, jestiva, bez sintetskih punila, mirisa, boja, emulgatora i konzervansa, nema ograničeno vrijeme primjene, nije bitna precizna dijagnoza bolesti, a alergije se javljaju veoma rijetko. Melem stvara zaštitni film u interdigitalnom prostoru i sprječava crvenilo i iritaciju najizloženijeg područja, pa se koristi za njegu šapa ili probleme poput pododermatitisa  (prištići i kvržice između prstiju). Hidratantna krema omekšava žuljevita područja, hidratizira kožu, ublažava svrbež, koži vraća elasticitet, potiče mikrocirkulaciju  u dermisu i tako sprječava daljnju infekciju kože, pa se koristi kod ozljeda kože, atopijskog i alergijskog dermatititsa. Apifito kozmetika je testirana na psima, mačkama i konjima u suradnji  s  mr.sc.vet.med. Arnoldom Majorošem iz terenske veterinarske službe u Temerinu.

Dipl.ing.agr. Nina Krnjak iz Hrvatske poljoprivredne agencije iznijela je rezultate analize kvalitete meda za razdoblje 2012. – 2014. Ispitivanja su se obavljala prema osobnim zahtjevima pčelara, prema ugovorima s županijama, u sklopu Nacionalnog pčelarskog programa i projekta „Med iz Lijepe naše“. Analizirao se sadržaj vode, električna provodnost, HMF, a osim kvalitativne peludne analize u 2014. godini je vršena i senzorska analiza, te određivanje dijastaze. Na velikom broju (2012. godine 385 uzoraka, 2013. godine 119 uzoraka, 2014. godine 67 uzoraka) raznolikih vrsta meda (14 vrsta) utvrđena je visoka kvaliteta po svim ispitivanim parametrima, što unosi optimizam u čitavu priču.

konferencija 2

U zaključku konferencije doc.dr.sc. Dražen Lušić je naglasio potrebu za otvorenijom suradnjom HPS-a i Ministarstva poljoprivrede, kao i povezivanja svih institucija u Hrvatskoj i zemljama u okruženju nadležnih za sigurnost i kakvoću pčelinjih proizvoda. Od izuzetnog je značaja što skorije definiranje metodologije istraživanja u ovoj domeni s naglaskom na usklađivanje izvora podataka koji bi potvrdili autentičnost, odnosno sumnju na patvorenje meda, pčelinjeg voska, satnih osnova i hrane za pčele. Sve ovo uz povećanje broja uzoraka za istraživanje, bolju opremljenost laboratorija za analizu i educiranost na svim razinama temelj su za donošenje zakona o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda bez kojeg nema unaprjeđenja ove gospodarske grane. Konferenciju je zatvorio njen najstariji sudionik  Đuka Petrić čestitajući organizatorima na uspješnoj manifestaciji kao i predavačima na uloženom trudu, pozvavši na kraju publiku da se i iduće godine nađemo na istom mjestu kako bi pomogli pčeli medarici da opstane u našim krajevima, a blago iz košnica postane prepoznatljiv proizvod Lijepe naše na radost i ponos pčelara i potrošača meda, propolisa, matične mliječi i drugih pčelinjih proizvoda.

med čini mozak sretnim

mr.sci.med. Merica Milavić Vujković: MED ČINI MOZAK SRETNIM

Apiterapija predstavlja jednu od metoda rehabilitacije koja se uspešno primenjuje i kod psihičkih tegoba. Efikasna je samostalno, u kombinaciji sa zvaničnom medicinom, ali i sa drugim oblicima tradicionalne medicine. Ne postoji nijedan proizvod medonosne pčele koji nije blagotvoran za osobe sa psihičkim problemima – ističe Merica Milavić Vujković, specijalista medicinske psihologije u Kabinetu za psihijatriju Vojnomedicinske akademije u Beogradu i nastavlja: – Med deluje neposredno na mozak zahvaljujući fosforu, gvožđu i eteričnim uljima. Ublažava neurodegenerativna oboljenja i neuralgije. Med je od pomoći kod svih stanja u kojima je aktivnost neurona otežana. 

Da li deluje i na simptome anksioznosti kojima je većina naših građana podložna?

– Efikasnost apiterapije zasniva se i na pozitivnom uticaju koji med ima na raspoloženje. Proizvodi medonosne pčele pomažu u prevenciji i lečenju i psihičke i fizičke napetosti, te na taj način ostvaruju pozitivan uticaj i na simptome anksioznosti. Med povećava psihičku i fizičku kondiciju, ali posebno dobro utiče na pamćenje. 

Pomaže i deci u razvoju?

– Jedno od poznatih dejstava meda jeste da pomaže izgradnji i razvoju celog nervnog sistema, posebno kod novorođenčadi i dece predškolskog uzrasta, što vodi poboljšanju memorije, smanjenju anksioznosti i unapređenju intelektualnih kapaciteta kasnije u životu. 

Koji sastojci meda podstiču pamćenje?

– Pored sjajne hranljive vrednosti, med je dobar izvor fiziološki aktivnih jedinjenja, kao što su polifenoli. Napomenimo da ljudi čija je ishrana bogata polifenolima, antioksidansima koji se nalaze u medu, imaju 30 posto veću šansu da dožive duboku starost, u odnosu na one koji unose manje količine ovog antioksidansa. Upravo zahvaljujući polifenolima, med, na molekularnom nivou, ostvaruje pozitivan uticaj na deficite u pamćenju. Sirovi med ima pozitivan uticaj na memoriju, ali i anksiolitičko, antidepresivno i antikonvulzivno dejstvo. 

Da li još neki pčelinji proizvod povoljno utiče na memoriju?

– Istraživanja pokazuju da matični mleč pozitivno utiče na blage kognitivne disfunkcije. U jednom istraživanju proučavan je uticaj upotrebe prirodnog preparata od mleča na uspešnost u rešavanju MMSE testa (Mini Mental State Examination) kod pacijenata sa blagom kognitivnom disfunkcijom. Taj preparat sadrži 750 mg sušenog matičnog mleča, 120 g ekstrakta ginko bilobe i 150 mg žen-šena. Uzorak je činilo 66 osoba sa simptomima zaboravnosti, koji zadovoljavaju kriterijume blagog kognitivnog oštećenja. Slučajno su raspodeljeni u dve grupe, od kojih je eksperimentala grupa konzumirala preparat četiri nedelje, dok je kontrolna dobijala placebo. Rezultati istraživanja pokazali su da je srednja vrednost promene bila znatno viša u eksperimentalnoj grupi. Eksperimentalna grupa je u proseku imala bolji skor od +2 poena na MMSE, dok je kontrolna imala +0,13. 

Koja još istraživanja potkrepljuju dejstvo matičnog mleča na poboljšanje pamćenja?

– Istraživanjima je dokazano da dugoročna upotreba matičnog mleča utiče na koncentraciju neurotransmitera u mozgu. Matični mleč davan je muškim pacovima, starim godinu i po dana, putem cevčice koja je stavljana u želudac tokom dva meseca. Memorija je procenjivana prema sposobnosti pacova da prođu kroz lavirint, dok su neurohemijska ispitivanja podrazumevala merenje nivoa neurotransmitera, njihovih metabolita i korišćenja u odabranim delovima mozga. Poboljšanje memorije kod pacova, koji su prethodno tretirani sa manjim dozama matičnog mleča, bilo je primetno u odnosu na kontrolnu grupu. Ovaj rezultat svakako ide u prilog upotrebi matičnog mleča zarad boljeg kvaliteta života u starijem životnom dobu. 

Da li to znači da može da pomogne i obolelima od Alchajmerove bolesti?

– Alchajmerova bolest je progresivna, degenerativna, neurološka bolest za koju se smatra da je ireverzibilna. Tradicionalni tretman zapadne medicine usmeren je na pokušaje podizanja nivoa acetilholina u mozgu. Matični mleč, kao prirodan izvor acetilholina, može biti koristan za ublažavanje Alchajmerove bolesti, i to bez nusefekata koji se često javljaju sa upotrebom lekova, kao što su trovanje jetre i mučnina.
Znači, možemo da zaključimo da med čini mozak srećnim.
– Kašika meda snižava metabolički stres i time utiče na smanjenje verovatnoće dobijanja dijabetesa, Alchajmerove bolesti i osteoporoze. Med utiče na stabilizaciju šećera u krvi. Dakle, stvarno se može reći da med čini mozak srećnim.

Na koji način, kada uspemo da se oraspoložimo, možemo otkloniti hroničan umor?

– Posebno se pčelinji polen i mleč ističu svojim uticajem na hroničan umor i neurasteniju. Ovaj proizvod pčela poboljšava koncentraciju i pamćenje (čime utiče i na simptome depresije i hroničnog umora). Sadrži tragove minerala, vitamina, a bogat je i proteinima i ugljenim hidratima. Koristi se za poboljšanje memorije, podizanje nivoa energije i radnog učinka.
Kako pčelinji otrov deluje na nervni sistem?
– Pčelinji otrov sadrži malu količinu faktora za rast nerava (NGF), što delimično objašnjava njegovo pozitivno dejstvo kod oboljenja koje karakteriše lokalno odumiranje nervne aktivnosti. Eksperiment Mesiera (1991) pokazao je da miševi dresirani da šapom pritiskaju polugu, izvršavaju zadatak brže ako su pre faze učenja tretirani malim dozama apamina. Apamin je ta ,čudotvorna, komponenta pčelinjeg otrova koja izoštrava um. 

Kojim svojim elementima ovaj proizvod pčela utiče na organizam?

– Pčelinji otrov sadrži dopamin, čija je uloga da ubrza rad srca i pospeši širenje otrova kroz organizam. Međutim, dopamin pobuđuje aktivnost nervnog sistema i moguće je da otuda potiče pozitivan efekat koji pčelinji otrov ima na neurodegenerativna oboljenja. Uz dopamin, on sadrži i noradrenalin. Kada smo uplašeni, nervozni ili ljuti, povećanim lučenjem hormona stresa (adrenalina, noradrenalina) naš organizam se sprema za odbranu.

(IZVOR: Lekoviti med br. 9)

PUTEVI I STRANPUTICE RURALNOG TURIZMA

PUTEVI I STRANPUTICE RURALNOG TURIZMA

Seljak je oduvijek živio na selu i tu se bavio seljačkim poslovima: obradom zemlje, uzgojem povrća i voća, stočarstvom. Ova posljednja djelatnost (u koju spada i pčelarstvo) u opadanju je već niz godina zbog jeftinijeg mesa iz uvoza, zbog niskih otkupnih cijena za mlijeko itd. Tako je i u našoj županiji: sve je manje farmi iz kojih se čuje muka krava, a sve se više  štala pretvara u konobe za agroturističku djelatnost ili u apartmane za turiste željne prirode, čistog zraka i tišine. Hoćemo li živjeti u gradu ili na selu – to je već posve drugo pitanje! Oni siti gradske džungle, tvrde da su se dolaskom na selo doslovce – preporodili! Tempo života je znatno sporiji, mještani su druželjubiviji, nema asfalta, ali nema ni smoga – ponekad se u takvoj sredini čovjeku čini da vrijeme stoji! Iako na selu nije uvijek tako idilično, jer da bi živio od obrađivanja  zemlje, treba dobro zapeti i raditi od jutra do mraka, pogotovo na škrtoj istarskoj grudi, prednosti života na selu za ljudski organizam su očite: hrana je zdravija, zrak je čišći, stresova nema ili su prolazne prirode. Zato ne smije čuditi sve veća pomama ljudi iz velikih gradova i metropola koji žele svoj godišnji odmor provesti daleko od nebodera i gužve na cesti negdje gdje bi im doslovce mogao biti „mozak na paši“. Ovaj je trend u nas započeo krajem devedesetih i sa sobom je donio i mnogo promjena koje su zauvijek potpuno okrenule izgled i strukturu stanovništva istarskog sela. Kao gljive poslije kiše nicale su po ruralnoj Istri zgrade i zgradurine koje se ni po čem nisu uklapale u idiličnu sliku o istarskom selu kakvu ima prosječni Europljanin. Između klasičnih kamenih prizemnica (eventualno katnica) preko noći bi se „izrodile“ građevine s 2, 3, čak i 4 etaže, s 10-tak i više apartmana ili stanova prvenstveno namjenjenih za iznajmljivanje turistima! Stariji stanovnici tih sela bi brundali da to nije u redu, tko je njih pitao za dozvolu i kamo to vodi, a mlađi bi trljali ruke od zadovoljstva vidjevši u tom trendu šansu za bolji plasman svoje robe. Onda bi uz takvu zgradu niknuo i bazen – da se turisti imaju gdje osvježiti za vrućih ljetnih dana, a ne da im se upaliti automobil i otići na plažu par kilometara dalje.

vic-o-bazenima

Na bazen bi zalutala i koja pčela iz košnica koje su generacijama na kraju sela uz šumarak ili livadu. Pa bi ta žedna pčelica piknula nekog turistu koji je nažalost alergičan na ubode i krenula bi posve drugačija priča o agroturizmu, ponekad nalik na grotesku, a ponekad na blaži horor! Ovakvih priča u našoj zemlji nije bilo malo, a obično su završavale porazom pčelara koji bi (bez obzira na sve koristi od  pčela za poljoprivredu – osnovnu djelatnost svakog sela!) na kraju morao maknuti svoj pčelinjak daleko od apartmana i bazena u korist investitora i građevinskog lobija kao nositelja razvitka sela u novom suvremenijem pravcu! Članak u „Glasu Istre“ od 9. ožujka pod naslovom „Svinje o(p)staju na selu“ podsjetio me na ta nemila događanja iako primarno nije riječ o pčelama, već o svinjama koje ne pikaju, ali – smrde!!!

seoska idila 2

Golaš je malo selo u općini Bale na sjeverozapadu Istre, naše najturističkije županije. Malo čitatelja „priko Učke“ zna za ovo pitomo mjestašce gdje većina stanovništva živi od maslinarstva, vinogradarstva, vinarstva i uzgoja stoke. Devedesetih godina mnoge općine, pa tako i Bale,  donose sporne, ali zakonski nepobitne odluke o zabrani držanja domaćih životinja na građevinskom zemljištu. Tih se odluka neki pridržavaju, jer su digli ruke od zemlje i zauvijek napustili poljoprivredu, našavši svoj interes u nekoj drugoj djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina i dr.), ali neki koji ne razmišljaju na takav način i dalje bi držali koje grlo stoke u svojoj štali ili koju košnicu u voćnjaku. I tako je bilo dok se netko nije uzjogunio i počeo tjerati svoju pravdu tvrdeći da svinjama više nije mjesto u selu. Počeli su se ređati sastanci i rasprave, polako se dizala temperatura na tu temu, a do riješenja se nije stizalo. Načelniku općine Ediju Pastovicchiju puna je kapa svega i priznaje kako je nažalost „više vremena i energije potrošio na svinje, nego na puno važnije odluke koje se tiču boljitka i napretka Općine“. Da bi priča dobila na žestini u nju uvlače i Milana Antolovića, županijskog pročelnika za poljoprivredu i velikog borca za razvoj ruralne Istre, posebice stočarstva. „Ruralni turizam ne egzistira bez mirisa sjena i životinja, te da upravo takav (sa svim svojim prednostima i mirisima) čini ono zbog čega turisti dolaze. Neshvatljivo je da osoba, ili više njih, kupi zemlju, izgradi apartmane i traži od susjeda da se prestane baviti stočarstvom, kojim se, usput govoreći, u selu bavio i susjedov otac i djed. Ne može novak u selu stvarati nove zakone i rušiti višestoljetnu tradiciju. To ne znači da nam novi susjedi nisu dobro došli, ali znači da su prije svog dolaska morali znati običaje i tradiciju kraja u koji dolaze.“ – poručio je Milan Antolović na sastanku u Golašu kojem se odazvalo 50-tak mještana. Skup je završio odlukom da svinje ostaju u svinjcima, Golašanima je laknulo, a od svog pročelnika su saznali i za mogućnost unaprijeđenja svoje djelatnosti putem EU-fondova. Ova priča dakle (za sada) ipak ima sretan kraj, no dok se ne bude precizno definiralo kakvi se objekti smiju graditi u ruralnoj sredini i zakon zabranile eskapade iz 90-tih koje su bacile veliku mrlju na autohtonu ruralnu arhitekturu, ali i na vjerodostojnost izdavatelja građevinskih dozvola u tom razdoblju i dalje će se događati ovakve „mini seljačke bune“ i raspravljati je li starije jaje ili kokoš?! Na zakonodavcima je dakle da što prije riješe ovu zavrzlamu i nedorečenost regulative kako bi se u budućnosti spriječile ovakve negativne pojave!

NOVI ČASOPISI O PČELAMA I MEDU

OČISTIMO SNIJEG ISPRED VLASTITE KUĆE

„Svojedobno je u HPS-u zaposlena djelatnica radi prezentiranja rada saveza u javnosti, izrade reportaža s pčelarskih događanja i pčelinjaka, prijevoda zanimljivih članaka iz drugih časopisa te ostalih poslova iz informativne i publicističke djelatnosti važnih za kvalitetniji rad HPS-a. I funkcioniralo je to nekoliko godina, sve dok gospođa Ivana Berg – Divald nije napustila HPS, a njezinim je odlaskom nastala potreba preraspodjele zadataka ili urednikova dodatnog angažmana. Dio članstva navodi raloge zašto je u posljednje vrijeme nezadovoljan tekstovima objavljenima u časopisu. Nije lako izbalansirati sadržaj časopisa po svim područjima pčelarstva, a ni prema čitateljskom profilu članstva. Međutim, jako se brzo uočava sužen popis suradnika spremnih za pisanje članaka. Iskusniji čitatelji lako uočavaju članke koji primarno nisu namijenjeni širokom krugu čitatelja „Hrvatske pčele“, kada nekoliko stranica teksta valja kompromirati na jednu stranicu ili kada pisac primjerice obradi sve segmente zahtjevnog „kuhanja“, a onda izostavi ono najvažnije – recept! Kada uredniku zaškripi u količini kvalitetnih radova, tada je prisiljen popuniti broj raznim događanjima po udrugama, najčešće manifestacijskog tipa. Članovi HPS-a opravdano su nezadovoljni i kada u njihovu časopisu nema vijesti o radu UO i njihovih predstavnika u UO. Zašto postoje zapisnici ako se ne objavljuju? Kako ćemo prosuđivati o radu svojih prestavnika ako ne znamo kako se tko opredjeljuje u konkretnim situacijama? Časopis ne čini samo urednik – tu su i Uredništvo i Izdavački savjet. Što ta tijela mogu napisati o svom radu i objaviti u časopisu? Danas je HPS u vrlo povoljnoj situaciji i ima više zaposlenih djelatnika nego prije desetak godina, iako valja istaknuti da se obavlja i više zadataka. A sveto nije palo s neba! Međutim, prihvatljivost časopisa članstvu ne smije biti upitna: urednik mora obavljati isključivo poslove oko časopisa i izdavačke djelatnosti saveza. Nije potrebno da, kao početkom 90-tih urednik obavlja i dio drugih zadataka.“

Gornji tekst je dio članka „Očistimo snijeg ispred vlastite kuće“ mr. sc. Nenada Strižaka, kolumniste časopisa „Hrvatska pčela“ objavljenog u broju 3. od ožujka 2015. „Hrvatsku pčelu“ pratim 8 godina, kao honorarni dopisnik pišem za časopis skoro 3 godine, no još uvijek se na smatram dovoljno kompetentnim da ulazim u rasprave oko zadovoljstva ili nezadovoljstva (dijela) članstva, odnosno čitatelja jedinom specijaliziranom tiskovinom za pčelare u Hrvatskoj, pa ću si dozvoliti tek par dobronamjernih sugestija za ubuduće. Gospodin Strižak je osoba koju izuzetno cijenim zbog stručnosti, praktičnog iskustva, odličnog poznavanja psihologije ljudi i britkog jezika. Po mnogo čemu mi je uzor i njegove kolumne su prvo što pročitam u časopisu. Potpuno razumijem njegovu ogorčenost po pitanju polemika oko kvalitete tekstova koje objavljuje „Hrvatska pčela“ u čijem je Izdavačkom savjetu i uredništvu dugi niz godina. Uistinu, teško je zadovoljiti sve ukuse, obzirom da se radi o veoma raznolikoj strukturi čitatelja: po dobi, općoj kulturi, stupnju obrazovanja i poznavanja struke. Ne postoji uzalud uzrečica: „Još se nije rodio, tko bi sve zadovoljio!“ Dakle to je nemoguća misija, jer će se uvijek netko naći tko će prigovoriti, argumentirano ili ne, o nekom propustu, prenaglašavanju ili ignoriranju određenog događaja, odnosno sadržaja. Treba li obraćati toliku pozornost na par pojedinaca, ako je utisak o časopisu kod većine čitatelja zadovoljavajući? Da, trebalo bi napraviti anketu s pitanjima poput: „Smeta li Vam ponavljanje tekstova o radovima na pčelinjaku po mjesecima? Da li bi trebalo izbaciti reportaže sa sajmova i dopise iz pčelarskih udruga? Da li bi trebalo dati više prostora pčelarima iz prakse na uštrb renomiranih znanstvenika? Treba li dati riječ i uglednim poduzetnicima koji su na svoj način unaprijedili pčelarstvo u Hrvatskoj?“ Koji su ciljevi jednog specijaliziranog časopisa osim informativno-edukativnih? Baš kao i svim pčelarskim udrugama, njihovim savezima i HPS-u, tako je i uredništvu glavni zadatak unapređenje pčelarstva: promicanje kvalitetne proizvodnje, prodaje i potrošnje pčelinjih proizvoda kroz edukaciju članstva, građana i mladeži, te  suradnjom s obrazovnim, znanstvenim i zdravstvenim institucijama na zajedničkim projektima za očuvanje prirodnog okoliša i bioraznolikosti čiji je pčela neizostavni dio, dakle misija ne smije biti samo održivi razvitak struke, već i širi društveni interes.

U Hrvatskoj postoji blizu 150 pčelarskih udruga s više od 10.000 članova. Zamislite da su sve aktivne i napredne, te da se žele uključiti u rad na časopisu? Ne bi „Hrvatska pčela“ brojala 30-tak, već stotinjak stranica ili bi izlazila svaki tjedan umjesto svaki mjesec! Snovi ili tlapnja? Možda bi u tom slučaju bilo dovoljno tu i tamo dodati prilog na manje luksuznom papiru, a možda jednom godišnje tiskati za slobodnu prodaju specijalno izdanje namjenjeno širem građanstvu? A zašto ne bi došlo u obzir otvaranje web-portala, odnosno internetskog inačice časopisa? Zašto se HPS i „Hrvatska pčela“ ne bi upustili u osmišljavanje „Dječje ilustrirane pčelarske enciklopedije“, nečeg što još nitko do sad nije realizirao? Treba li za to volje ili novaca, jer kompetentnih autora imamo na pretek ili ćemo čekati da nas opet preteknu drugi? No kako su naše udruge većinom pasivne ili inertne,  uz to i bez aktivista koji bi svojim kvalitetnim člancima unaprijedili svoj časopis, nema bojazni od navale suradnika niti gomile njihovih dopisa, reportaža, a kamoli stručnih sadržaja! Tko je imao priliku čitati konkurentske časopise iz zemalja u okruženju, dobro zna koje su prednosti „Hrvatske pčele“ i zašto je popularna i van granica Lijepe naše! Lako je kritizirati, valja zasući rukave i odraditi određen zadatak, bez obzira je li riječ o edukativnoj posjeti djece u vrtić, organizaciji sajma ili dopisništvu! Naravno, uvijek je riječ o volonterima, a njih i nije zavidan broj među našim redovima! Po meni, primarna zadaća svih nas bi morala biti prenošenje svojih znanja i iskustava na nove generacije, a po tom pitanju nažalost ne vidim napredak ni u školstvu i obrazovanju, a (vjerojatno zbog gomile drugih problema) ovo je zanemareno i u HPS-u. Zar da se zadovoljimo prevođenjem edukacijskih materijala od susjeda ili da uložimo dodatan trud i osmislimo vlastiti sustav školskih pčelarskih sekcija? Može li „Hrvatska pčela“ u tome pomoći? I te kako!

Samo dodatkom na običnom papiru na 10 stranica kao prilogom za edukaciju naše djece postigao bi se veliki napredak u odnosu na sadašnje stanje (sporadični neorganizirani posjeti pojedinih pčelara odgojno-obrazovnim ustanovama). Nazovimo taj prilog „Pčelin zabavnik“, što bi on sadržavao? U rubrici „ Pčela i pčelinja zajednica“ bilo bi riječi o anatomiji pčela, hijerarhiji u košnici, podjeli radova, bolestima i štetnicima, medonosnom bilju – sve što su kvalificirani pčelari već apsolvirali, ali djeca tek trebaju naučiti.  U rubrici „Mala pčelarska praksa“ učenici bi se upoznali s pčelarskom opremom i osnovnim tehničko-tehnološkim pojedinostima. U rubrici „Pčelinji proizvodi“ naučili bi kako se med, propolis, matična mliječ proizvode i koriste za svakodnevnu upotrebu u prehrani, medicini i kozmetici. Posebno poglavlje bi moglo biti posvećeno receptima, izradi suvenira, povijesti i tradiciji pčelarstva. Djeca bi objavljivala svoje literarne i likovne radove, a prilog bi se mogao začiniti i kojim stripom, humorom, portretom neke školske sekcije. Netko će s pravom postaviti pitanje postoji li takvo što u svjetskoj publicistici? Vjerojatno ne, pa je to utoliko veći izazov! S druge strane zaostajemo i u izdavanju časopisa koji bi jednom godišnje bili namjenjeni potrošačima: sadašnjim, a još više budućim! Inicijativu za izdavanje specijalnog broja „Hrvatske pčele“ koji bi bio dostupan širem građanstvu odavno je dao gospodin Strižak, no sve je ostalo na tom hvalevrijednom pokušaju! Uistinu, Hrvatska treba tiskovinu za popularizaciju pčelinjih proizvoda namjenjenu domaćem potrošaču, ali i turistima! Nazovimo taj časopis „Hrvatski med“, kako bi se on distribuirao? Prvo, kroz prodaju na kioscima (rujan – veljača), jer to su zimski mjeseci kad zbog prehlade i gripe raste potreba za medom i drugo: nakon što se ostatak neprodanih časopisa povuče iz slobodne prodaje  dijeli besplatno na sajmovima (veljača, ožujak, travanj), promidžbenim punktovima turističkih zajednica, štandovima OPG-a i pčelarskih obrta, suvenirnicama i kušaonicama (svibanj – rujan).

ZAKLJUČAK: Ideja ne nedostaje, dok sredstava za realizaciju takvih projekata nikad nema dovoljno! To je nažalost stvarnost s kojom se moramo suočiti prije nego počnemo „čistiti snijeg ispred vlastite kuće“. Zato se slažem s kolumnistom „Hrvatske pčele“ da treba više transparentnosti u radu  uredništva, izdavačkog savjeta i upravnih tijela saveza, ali i više suradnje sa suradnicima! Većina njih nisu novinari po struci i pišu iz duše kako najbolje znaju i umiju, iz najplemenitijih namjera. Neka oni koji neprestano nešto prigovaraju, konačno prevladaju svoju malodušnost i pokažu što znaju, pa će biti lakše i uredniku i svima drugima, a „Hrvatska pčela“ će utoliko dobiti i na kvaliteti sadržaja i na popularnosti među čitateljima!

dobre vijesti

BESPOVRATNE POTPORE PČELARIMA IZ EU FONDOVA

      Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju isplatila je 16.032.858,38 kuna poticaja na račune 1.346 korisnika potpora u pčelarstvu za 2014. godinu. Poticaji hrvatskim pčelarima upisanim u Evidenciju pčelara i pčelinjaka bili su dostupni u okviru 6 mjera koje se provode prema Nacionalnom pčelarskom programu, a čiji je cilj stvaranje uvjeta za bolji položaj pčelarstva u RH te stvaranje osnove za povećanje konkurentnosti u pčelarskom sektoru. Još 2014. godine stizale su najave da će pčelari za svoje projekte kroz mjere Programa ruralnog razvoja iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj dodatno moći financirati ulaganja koja nisu dozvoljena u Nacionalnom pčelarskom programu. Bespovratna sredstva i poticaji tako bi se dodjeljivala za primarnu poljoprivrednu proizvodnju i preradu poljoprivrednih proizvoda vezanih uz med i pčelarstvo. Uz to, financirali bi se i poticali mlade na osnivanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave pčelarstvom. Uz potpore Nacionalnog pčelarskog programa, koje će se nastaviti i u 2015. godini, ali su se zbog velikog broja novih pčelara pokazale nedostatnima, od 7. veljače konačno su dostupna i bespovratna sredstva Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj.

U okviru ukupno raspoloživih 140 milijuna kuna iz podmjere 4.2. Programa ruralnog razvoja, pčelari mogu financirati svoja ulaganja u preradu, razvoj i marketing pčelinjih proizvoda. To obuhvaća sve one troškove koji nisu prihvatljivi u Pčelarskom programu, a uključuju: izgradnju i opremanje objekata i pogona za preradu i pakiranje pčelinjih proizvoda s ukupnom pripadajućom unutarnjom i vanjskom infrastrukturom, objektima za skladištenje, kušaonicama i prostorom za prodaju, opremom za prihvat, čuvanje, preradu i punjenje meda i pčelinjih proizvoda, opremom za trženje, opremom za marketing i prodaju te mnoge druge troškove.

Za sve ostale informacije i pravovremenu pripremu projekata obratite se gospodinu Robertu Ravenšćaku, certificiranom menadžeru za izradu i provođenje projekata financiranih iz EU fondova.

Opširnije na http://www.eufondovi.hr/

glas pčelara

FINANCIRANJE UDRUGA: ŠPORKA POLITIKA ILI ČISTA MATEMATIKA?

      „Šporko“ je kolokvijalni izraz koji dolazi iz talijanskog jezika, a uvijek označava nešto prljavo. Kada ogovaramo političare, njihova lažna obećanja i stvarne propuste i greške, foteljaštvo i korupciju, jednostavno konstatiramo: „Za sve kriva šporka politika!“ U vrijeme maškara dežurnog krivca Pusta na kraju i – spalimo, no problemi ostaju neriješeni, ispred nas je još jedan crni ponedjeljak, neizvjesnost na radnom mjestu, razočarenje na burzi, strah od sutrašnjeg dana…Da bi pomogli svojim građanima riješavati neke od tih problema postoje razne institucije, a između njih najviše se ističe Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva Istarske županije. Ekipu mladih ljudi, izuzetno potkovanih znanjima iz različitih područja, entuzijasta s dovoljno dobre volje i strpljenja za laike imao sam prigodu prvi put vidjeti na djelu prije 3 godine u Vrsaru na jednom od mnogo radionica koje su uvijek zanimljive i poučne pa stoga i izvrsno posjećene. Tako je bilo je nedavno u Umagu gdje su održali predavanje o novom Zakonu o udrugama s naglaskom na financijsko poslovanje neprofitnih organizacija. Neki su pravne regulative donesene, neke su još na usaglašavanju, pa će se tijekom godine dopuniti i prilagoditi novonastalim okolnostima. Sigurno je da te promjene idu u prilog transparentnosti rada Udruga i da imaju cilj sprečavanje zloraba položaja, malverzacija s naplatama usluga, naknada za putne troškove, kotizacija, honorara. Sigurno je da će zbog strožih regula udruge od jeseni biti pod većim povećalom od strane nadležnih inspektora, no to ne treba brinuti one koji su se pripremili za ove promjene. Jedna od tema na radionici bila je i financiranje udruga javnim novcem.

        Na području grada Umaga registrirano je ukupno 190 udruga: čak 114 u području sporta, 14 kulture, 4 socijalne skrbi i zdravlja, 9 nacionalnih manjina, a 62 se bave ostalim aktivnostima. U te „ostale“ aktivnosti pripada i naše pčelarstvo koje često etiketiram kao djelatnost koja je usprkos plemenitosti i svim koristima koje donosi čovjeku i zajednici – „nepravedno zanemarena“, „u sjeni favoriziranijih gospodarskih grana“! No kad stvari pogledamo iz druge perspektive (slabiji standard građana, pomanjkanje interesa za hobije zbog koncentriranosti na opstanak na radnom mjestu, smanjen budžet kako na državnoj tako i na lokalnoj razini) otkriće se drugo lice „šporke“ politike, a to je – čista matematika!

       Grad Umag iz svog proračuna ove godine finacira aktivnosti 80 udruga, a za njihov redovan rad ili potporu njihovim projektima ukupno izdvaja 3,7 milijuna kuna: 2,5 milijuna za sportske klubove, 500.000 kuna za kulturu i tehničku kulturu, 400.000 kuna za nacionalne manjine, 200.000 kuna za socijalnu skrb i zdravlje i 100.000 kuna za sve ostale udruge. Da, dobro ste pročitali: onim „ostalima“ gdje spada i Udruga pčelara Bujštine preostaje svega 100.000 – niti 3 % od ukupnog iznosa! A tih ostalih organizacija u odnosu na ukupan broj je preko 30 %! Zašto takav nesrazmjer? Da li je favoriziranje nekih djelatnosti opravdano ili ne? Financiranje rada udruga čini čak 42,5 % rashoda gradskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti koji čitavo vrijeme pomaže neprofitnim organizacijama kroz radionice o pisanju projekata, tečajeve informatike i informacije o njihovim mogućnostima, pravima i obvezama. Ako 62 udruge imaju na raspolaganju samo 100.000 kuna uz pravilo podjednake potpore svima, svaka pojedinačno može dobiti svega oko 1.600 kn godišnje! Što može pčelarska udruga učiniti s tim novcem, a da bude korisno i njima i zajednici? Malo, gotovo ništa!

      Zato ćemo ponoviti osnovne ciljeve i svrhu postojanja pčelarskih udruga: to je strukovna organizacija koja okuplja pčelare (amatere i profesionalce) iz jedne regije radi unaprjeđenja ove grane gospodarstva kroz širenje članstva i povećanje broja pčelinjih zajednica na svom području djelovanja i druge promidžbeno-edukacijske aktivnosti u korist održivog razvitka struke, ali i šireg društvenog interesa.  Osim redovitog okupljanja članstva, organiziranje stručnih predavanja i promicanje Dobre pčelarske prakse, skupne posjete sajmovima, izložbama i drugim manifestacijama iz područja pčelarstva, njihova je zadaća i obrazovanje novih kadrova među djecom i omladinom, te promicanje pčelarstva i popularizacija pčelinjih proizvoda među građanstvom kroz dodane vrijednosti kao što su nadopuna ugostiteljske ponude jelima na bazi meda i razvitak pčelarskog turizma. Veliki ciljevi, puno zadataka i još više prepreka (administrativnih, kadrovskih, materijalnih), a izvora sredstava malo, gotovo ništa! Iz redovne članarine jedan se dio izdvaja za rad krovne organizacije HPS-a, no to se kompezira kroz razne poticaje (VMP, tehnička pomoć i dr.), konzultativno-savjetodavnu pomoć i „Hrvatsku pčelu“, jedini specijalizirani časopis za pčelare u Hrvatskoj. Od 350 kuna članarine ostaje tako malo da to ne može pokriti niti troškove za predavača osrednje reputacije, a kamoli stručnjaka s renomeom u regiji kakvog zaslužujemo svi mi. Kako onda da svojim članovima željnima znanja i napretka u struci, studijskih putovanja i inovacija priuštimo sve to?

Veliko hvala svima koji su se na radionici potrudili objasniti zašto je moralo doći do promjene propisa, koja je procedura usklađivanja akata udruga s novim zakonskim odredbama, o nuždi bolje suradnje tijela uprave i samouprave s udrugama i što su nam nagovjestili kako će (teško) ubuduće ići financiranje iz javnih izvora. Ono što je važno za opstanak jedne udruge je njena kompaktnost i fokusiranje na svoje ciljeve koje je moguće ostvariti samo kroz zajedništvo, volontiranje i zalaganje s puno odricanja (ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već svakog člana ponaosob!). Ako udruga zna što želi, a njena uprava je sposobna iz svakog člana izvući za ono u čemu je najbolji i ako svaki taj pojedinac to odradi „s guštom“, ponosan na svoj tim i samog sebe, nije nužno nametati se institucijama poput Grada, općine, turističke zajednice, već istražiti druge načine financiranja koji su daleko kreativniji i sukladno tome i – izdašniji!

Sponzori i pokrovitelji aktivnosti pčelarskih udruga mogu biti i institucije na višoj (županijskoj ili državnoj) razini, no to je pravilo samo u organizaciji velikih manifestacija kao što su npr. „Dani meda“ u Pazinu. Od pokretanja ove izložbe prije 10 godina redovnu financijsku potporu daje Grad Pazin i Istarska županija, a posljednjih godina im se kao partneri priključuju i Gradska knjižnica, Turistička zajednica središnje Istre, Lokalna akcijska grupa i neki drugi suorganizatori. U organizaciju predavanja za građanstvo znaju se uključiti i institucije poput lokalnih radio i TV –postaja (medijski pokrovitelji), Pučko otvoreno učilište, Gradski muzej, Obrtničke zadruge. Sve ovo važi samo kad su u pitanju događaji od značaja za širu društvenu zajednicu, no što je s financiranjem internih aktivnosti udruge?

     Do sredstava neophodnih za normalan rad udruge može se doći preko vlastitih projekata koji se kandidiraju na javne natječaje za dodjelu donacija. Donatori su najčešće banke, osiguravajuća društva, snažne tvrtke (npr. INA, HEP) koji uvjetuju sudjelovanje kroz interesno područje. Jedna od njih obično rezervirana za mlade: odgoj i obrazovanje (npr. mala pčelarska škola ili organiziranje školskih pčelarskih sekcija), umjetnost i kulturna baština (organiziranje likovnih ili foto natječaja, očuvanje lokalne kulturne baštine npr. otvaranjem pčelarskog muzeja) i slični projekti. Sredstva koja se dodjeljuju (isključivo registriranim!) udrugama i klubovima nisu ogromna i ne treba očekivati da će biti dostatna za neki zahtjevniji projekt, ali će i ostalim donatorima pokazati da se radi o ozbiljnoj udruzi s jasnim ciljevima i definiranim financijskim planom. Kriteriji za odabir su kvaliteta i izvornost projekta, stupanj korisnosti za lokalnu ili širu društvenu zajednicu i naravno – učinkovito korištenje donacijskih sredstava. U Hrvatskoj postoji blizu 150 pčelarskih udruga i zadruga i već u startu je jasno da ne mogu sve udruge biti podjednako aktivne i napredne kao što ne mogu svi članovi udruge biti autori projekata, a u ovako teškim vremenima nemaju ni sve ideje osnovu za svoju realizaciju. Svojevremeno sam pripremio projekte koji su mi se učinili izuzetni, a pokazalo se da nisu bili prihvaćeni od onih od kojih sam se nadao najvećoj podršci. To me ponukalo na otvaranje ovog portala i upućivanje s istim projektima u širu javnost (pogledajte na stranicu API PLUS CLUB u rubriku PROJEKTI – možda prepoznate nešto baš za vaš kraj i vašu udrugu?!). Prije nego se uoće prijavite na natječaj projekte treba netko kompetentan i objektivan kritički sagledati, uočiti njihov smisao i ostvarivost, a to može biti nezavisni stručni savjetnik ili institucija koja se bavi pisanjem projekata. Jedan od natječaja na koji se mogu prijaviti i pčelarske udruge je nedavno objavio HEP: najveći pojedinačni iznos po projektu iznosi 35.000 kn, rok prijave: 13. ožujka 2015. Prijavnica se nalazi na: www.hep.hr/dop. a detaljnije informacije možete dobiti putem e-maila: donacije2015@hep.hr

      No što ako neka udruga ne puca tako visoko, već uz redovne aktivnosti (sastanke, interna predavanja, posjet lokalnom sajmu) želi organizirati bar 3 – 4 kvalitetna predavanja (za članove, za građane, za vrtiće i škole), 1 – 2 studijska putovanja u inozemstvo (Celje, Beograd, Piazenza) ili pomoći članovima oko troškova za školovanje (pčelarska škola, tečaj za senzorske analitičare i sommeliere), kako da namakne dovoljno sredstava za te aktivnosti? Takvoj „skromnijoj“ udruzi preostaje stara pučka uzrečica: „Uzdaj se u se i u svoje kljuse!“ Izvori sredstava, doduše skromni mogu biti i honorari od članaka u tisku, pa zato svi koji nešto znate o tehnologiji pčelarenja, pogotovo nešto inovativno, nemojte biti pasivni već objavite to u „Hrvatskoj pčeli“, „Pčelaru“, „Čebelaru“ i drugim stručnim časopisima, a oni drugi mogu kroz druge nespecijalizirane tiskovine popularizirati koristi od pčelinjih proizvoda i bavljenja pčelarstvom. Izdavanje i distribucija knjiga i drugih publikacija može također biti pristojan izvor financiranja: dobar je primjer dječja slikovnica „Med za doručak“ čiji je nakladnik UP „Lipa“ iz Pazina, a svojevremeno sam tražio nakladnika za pripovjetku „Legenda o Zmaju – čuvaru tartufa“, nažalost bez rezutata). Ako u udruzi nema talentiranih za pisanje, slikanje i fotografiranje, možda ima onih koji se bave raznim rukotvorinama: izradom unikatnog nakita, igrački i suvenira (koji asociraju na pčele) ili štampanjem majica, upaljača, bedževa, olovaka i privjesaka (s zanimljivim tekstovima koji upozoravaju na ugroženost pčelinje vrste). Inspiraciju za sve ove ideje možete naći na našim stranicama, samo nemojte dozvoliti da vas savlada nezainteresiranost, pasivnost i lijenost! Jer svatko tko je dobronamjeran i bez fige u džepu, trebao bi se pogledati u ogledalo i upitati: «Zašto sam član udruge i kako joj mogu pomoći da ostvari svoje ciljeve?“

istarski med 2

ISTARSKOG MEDA IMA MANJE, ALI JE ODLIČNE KVALITETE

      Iza nas je jedna izrazito loša pčelarska sezona, posebno loša za istarske pčelare, kaže predsjednik pazinske pčelarske udruge Lipa Ranko Anđelini. Procjenjuje da je urod meda u Istri podbacio za čak 80 posto, a pogotovo za bagremov med koji je u ukupnoj proizvodnji istarskog meda bio najzastupljeniji. Zbog toga će se na jubilarnim, 10. pazinskim Danima meda, koji se idućeg petka i subote po prvi put održavaju u novoizgrađenoj Gradskoj sportskoj dvorani, svojim ovosezonskim proizvodima predstaviti upola manje istarskih pčelara nego prijašnjih godina. I broj uzoraka meda predanih na ocjenjivanje znatno je manji nego prije – za medalje konkurira svega dvadesetak uzoraka meda, a među njima je samo jedan bagremov!?

      Predstojeći Dani meda u Pazinu, međutim, imat će mnogo veći međunarodni značaj nego prijašnjih godina, jer će osim hrvatskih okupiti i izlagače iz Ukrajine, Poljske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Italije, a očekuje se i više izlagača pčelarske opreme. Dani meda se tako, obilježavajući svoj deseti rođendan, afirmiraju kao vrlo značajna manifestacija u godišnjem kalendaru pčelarskih događanja u široj regiji. Ranijih godina je prosječan broj uzoraka bio pedesetak, od čega je više od polovice bilo bagremova meda, no loša sezona je, eto, uzela svoj danak. Napomenimo da se na Danima meda ocjenjuje i nagrađuje samo istarski med. No, usprkos velikom podbačaju prinosa, kvaliteta ovogodišnjeg istarskog meda je bolja nego inače, s većom količinom hranjivih tvari od uobičajene, tako da je vlažna sezona donijela barem nešto dobroga. U nedostatku bagrema, više će do izražaja doći neke druge vrste meda, prije svega od kestena, lipe, lavande i vrijeska te medljikovac, pa Anđelini svima koji na Danima meda žele nabaviti doista kvalitetan med preporuča da ga kupe od istarskih proizvođača. U Pazinu će ipak biti dovoljno meda za sve, budući da su svoj dolazak najavili pčelari iz dijelova Hrvatske koji su u pčelarskoj sezoni pretrpjeli nešto manje štete nego Istra, prije svega iz Slavonije i iz dijelova Dalmacije. Kako je uz pčelarsku udrugu Lipa suorganizator Dana meda i LAG središnje Istre, u goste će organizirano doći i na vlastitim se štandovima predstaviti i pčelari iz tri dalmatinska LAG-a.

      Program počinje u petak, 27. veljače, u 10 sati svečanim otvorenjem, a zatim će se u 11 sati predstaviti LAG Središnja Istra kao domaćin i gosti iz tri LAG-a Splitskodalmatinske županije. Slijedi niz edukacijskih radionica posvećenih djeci i mladima, pod zajedničkim nazivom “Djeca, mladi i svijet pčela”, a svečana dodjela priznanja za najbolje ocijenjene medove, kao i za najbolje dječje likovne i literarne radove o pčelama i medu predviđena je za 18.30 sati. U petak će sajam za posjetitelje biti otvoren od 10 do 20 sati. U subotu, 28., sajam je otvoren od 8 do 19 sati, a tijekom dana predviđen je i niz stručnih i edukativnih predavanja, među kojima o zaštiti meda, drugim pčelinjim proizvodima te o bolestima pčela. Jedno od zanimljivijih svakako će biti predavanje Dragana Bubala “Pokazno edukacijsko ocjenjivanje senzorskih odlika meda”, koje je i lani privuklo brojne slušatelje, budući da poučava o u nas još prilično nepoznatim degustacijskim kriterijima za ocjenjivanje i vrednovanje kvalitete meda. (članak Davora Šišovića u „Glasu Istre“ od 19. veljače 2015.)

pčelarski sajmovi 2015

PČELARSKI SAJMOVI: IZVORI ZNANJA, ISKUSTVA I DOBRE VOLJE

      Iako nam je pazinski sajam najbliži (i najdraži, jer je naš domaći: tu srećemo stare prijatelje, razmjenjujemo informacije, pričamo pčelarske priče…) ne smijemo zaboraviti da se u veljači i ožujku odvijaju slične (pa i veće) pčelarske priredbe u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji: 21. – 22. veljače se u Topuskom održavaju 15. Dani meda „Zlatna pčela“ i 10. Županijsko ocjenjivanje meda, 28. veljače – 1. ožujka u Beogradu je Državni pčelarski sajam, 13. – 14. ožujka u Vinkovcima se održavaju 12. Međunarodni pčelarski dani, a 14. – 15. ožujka u Celju je Apislovenija: 38. Dani pčelarstva (u istom terminu u susjednim halama još 3 sajma: Flora, Vjenčanje i Altermed).

     Bez obzira gdje se održavale, svim ovim priredbama zajedničko je da iz godine u godinu raste broj njihovih izlagača i posjetitelja što znači da su postale respektabilne manifestacije poput sajmova s mnogo dužom tradicijom. To je znak i podrške organizatorima kako od strane partnerskih institucija (Gradova, općina, ministarstava i dr.) zbog doprinosa u podizanju ugleda i turističke atraktivnosti destinacije, tako i povjerenja sugrađana da se izlažu i prodaju samo kvalitetni izvorni proizvodi, a ne krivotvorine i patvorine. Svake godine proizvodi na sajmu imaju veću dodanu vrijednost (zbog modernijeg dizajna, raznovrsnije ponude, ljepše uređenog štanda), a priredbe su odavno prestale biti tek izložbe i prezentacije: pčelari na njih dolaze slušati predavanja najeminentnijih stručnjaka u zemlji i okruženju, a građani ne samo vidjeti, okusiti i kupiti med, medenicu ili medenjake od domaćeg čovjeka, njegovog susjeda ili poznanika, nego i naučiti nešto o radostima pčelarstva i blagodatima pčelinjih proizvoda.

       Na svoje dolaze i djeca iz lokalnih vrtića i škola koja u velikom broju pohode ovakve događaje i redovno se vraćaju s njih puna novih saznanja i iskustava, a naravno i želuca. Predivan je osjećaj vidjeti tu silnu dječicu kako se u potocima slijevaju iz autobusa i pozorno slušaju što im priča „barba pčelar“ (voditelj grupe) o tom čudesnom svijetu pčela, svom plemenitom pozivu i darovima iz košnice. Izuzetno mi je drago što mogu pohvaliti organizatore svih sajmova za poseban trud oko izložbi dječjih likovnih radova, radionica i prezentacija prilagođenih njihovoj dobi. Raduje me činjenica da i kod nas raste svijest o značaju pčela za očuvanje prirode, koristima pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje, a posebno da se pčelari sve više aktiviraju na radu s djecom i mladima! Upravo promotivno-edukativne aktivnosti pčelarskih udruga u obrazovnim institucijama – prenošenje znanja i iskustva na nove generacije su, po meni, smisao njihova postojanja! Naravno da je ova zadaća itekako zahtjevna i po pitanju materijalnih i tehničkih uvijeta, no nitko ne smije tvrditi da nemamo dovoljno kvalitetnih ljudskih resursa – treba ih samo aktivirati i povezati s lokalnom zajednicom, ravnateljima vrtića i osnovnih škola, voditeljima turističkih zajednica.

       Isti ti pčelari su od samog početka izravno uključeni i u sve ostale faze organiziranja priredbe: od pripreme štandova i dočeka izlagača preko podjele promidžbenog materijala i održavanja reda do asistencije predavačima i pospremanja sajamskog prostora po završetku manifestacije. Iako na prvo mjesto uvijek stavljamo pokrovitelje i sponzore ovakvih priredbi, a za govornicu uvijek dolaze dužnosnici iz političkog miljea, a ne zanesenjaci iz pčelarskih krugova, valja pohvaliti njihov doprinos u održavanju tradicije, jer bez njih,  njihove inicijative i entuzijazma, nesebičnog rada i zalaganja ne bi bilo ni sajmova!

pip domagoj bračić

INTERVJU: Branimir Batinica („inPharma“) – Domagoj Bračić (PIP)

Kako ocjenjujete svoj današnji položaj u Hrvatskoj? Kakvo je današnje stanje na tržištu proizvoda za apiterapiju u Hrvatskoj, a kakvo je u Europi?

Državne institucije kao javni servis kojeg plaćamo još uvijek nisu stvorile zadovoljavajuće uvijete tržišnog poslovanja – nema sustava kontrole proizvoda…tržište se postupno liberalizira, u Hrvatskoj su prisutni svi proizvođači iz Europe, konkurencija je jaka. Hrvati nisu toliko privrženi domaćim proizvođačima kao što je to slučaj u okruženju i u EU…siva zona i nelojalna konkurencija su najveća ugroza…izvozimo oko 1/3 proizvodnje što ne zadovoljava obzirom na otvaranje novog modernog objekta u Pisarovini…provodimo određene marketinške aktivnosti, angažirali smo određen broj partnera – agenata za obradu vanjskog tržišta…

pip priznanje

Koje su prednosti PIP-a pred konkurentima? Koliko priznanja za inovativnost i kvalitetu proizvoda pomažu u poslovanju? O čemu vodite računa prilikom kreiranja proizvoda i proizvodnje?

Kontinuirano ulažemo u razvoj novih proizvoda i tehnologija, imamo stručne kadrove, uspostavili smo tržišnu infrastrukturu, razvili smo marketinški pristup, izvoznu orijentiranost i istinsku težnju izvrsnosti…priznanja (Najbolje malo poduzeće u Gradu Zagrebu, Hrvatski šampion kvalitete, Brončana medalja za inovaciju za mednopropolisne sirupe, Vitezi inovatorstva) potvrđuju ispravan put razvoja, ohrabruju, a tržišno vrijede onoliko koliko ih uspijemo marketinški iskomunicirati…u suradnji sa znanstvenim institucijama, fakultetima i farmaceutskim tvrtkama uz koordinaciju naših ljudi…u fokusu su sastav, kvalitetne sirovine, tehnologija, kontrola kvalitete, dizajn, kvalitetna promocija i kontinuitet…

pip ivan

Kako ste zadovoljni pozicijom u ljekarnama? Da li farmaceuti posvećuju dovoljno pažnje apiterapiji i što bi trebalo napraviti da se ta suradnja unaprijedi?

Farmaceuti su pretrpani ponudama i imaju po 5 – 6 paralelnih dobavljača, u fokusu su rabati, kvaliteta je potisnuta, pa kompetencije farmaceuta manje dolaze do izražaja…apiterapija nije alternativa već grana komplementarna konvencionalnoj medicini…mnogi naši proizvodi pospješuju resorpciju djelatnih tvari i iz konvencionalnih lijekova…proizvođači proizvoda iz programa apiterapije trebaju u partnerstvu s akademskom zajednicom, u razvoju i proizvodnji primijeniti farmakološka načela…i stvarati partnerstvo s farmaceutima u ljekarnama…treba više poraditi na izravnoj komunikaciji s manjim skupinama farmaceuta, kroz predavanja i prezentacije…snagom znanja i odgovornosti za kvalitetu proizvoda u trokutu proizvođač – liječnik  farmaceut težiti cilju da pacijenti – konzumenti rjeđe i manje konzumiraju antibiotike…

Što možemo očekivati od PIP-a u budućnosti?

Razvoj, izvrsnost i izvoz…rad na drugoj i trećoj fazi projekta Farmakol…rad na inovativnom razvoju primarne proizvodnje u pčelarstvu, jer su nam kvalitetne sirovine potrebne u kontinuitetu.

pip sirup

ZAKLJUČAK: Gornji tekst je samo isječak iz razgovora povodom 25.-te obljetnice osnivanja tvrtke PIP između Branimira Batinice (urednika časopisa „inPharma“) i Domagoja Bračića (direktora PIP-a), objavljenom u br. 29. iz siječnja/veljače 2014. Iako intervju otkriva većinu poveznica između apiterapije i konvencionalne medicine, odnosno farmaceutike, mnoga pitanja ostaju otvorena jer potrošač – laik još uvijek nije dovoljno informiran o učincima pčelinjih proizvoda, pa osim edukacije ljekarnika nužno je više poraditi i na predavanjima za građanstvo, što spada u domenu aktivnosti pčelarskih udruga, no (bar u našoj županiji) to se radi sporadično, bez plana i programa, a uz to i medijski potpuno nepokriveno. Ono na što je trebao intervju još više naglasiti je brončana medalja za mednopropolisne sirupe Imunalpip plus, Laringopip plus i Bronhopip plus na najprestižnijoj međunarodnoj inovatorskoj manifestaciji u svijetu, 41. Salonu inovacija u Ženevi 2013. godine, ne zbog digniteta tvrtke, već doprinosa njenih stručnjaka, naravno u suradnji s najkompetentnijim institucijama iz područja farmaceutike, da uspiju razviti tako visoku tehnologiju i proizvesti nešto što je jedinstveno na našem tržištu. Dodavanjem propolisa u medne sirupe dodatno se pospješuje učinak sirupa na organizam. Proizvodnja mednopropolisnih sirupa moguća je jedino uzupotrebu vodene otopine propolisa. Nedovoljno poznata činjenica da se alkoholna otopina propolisa nikako ne može homogenizirati u mednom sirupu daje još veću važnost ovoj inovaciji. Za kraj ću citirati riječi Jelene Škale, dipl. ing. prehrambene tehnologije upućene potrošačima:

„Na današnjoj razini znanja i tehnoloških mogućnosti neodgovorno je prema samom sebi koristiti šećerne sirupe, s konzervansima, etilnim alkoholom i skromnim dodacima, dok na raspolaganju imamo potencijal mednih i mednopropolisnih sirupa bez konzervansa, bez etilnog alkohola, sirupe oplemenjene i drugim pčelinjim proizvodima te ekstraktima ljekovitog bilja. Za kvalitetnu informaciju dovoljno je samo proučiti sustav.“

obljetnica 1

SVEČANA AKADEMIJA POVODOM 60 GODINA HPS-a

Hrvatski pčelarski savez, krovna organizacija svih pčelarskih udruga u RH utemeljena je 12. prosinca 1954. godine. U doba osnutka u Hrvatskoj je djelovalo 12 pčelarskih zadruga i 4 pčelarska društva sa oko 116.000 košnica. Jedan od osnivača i prvi predsjednik Saveza bio je akademik Ivo Tomašec, koji je u 20 godina vođenja Saveza mnogo učinio na razvoju pčelarstva u Hrvatskoj. Nakon akademika Tomašeca, predsjednici Pčelarskog Saveza bili su Mirko Brence, Stjepan Jelić, dr. Đuro Berber, Milan Preočanin, Marinko Vignjević, Mirko Ćuruvija, dr. Zdravko Laktić, prof. dr. Đuro Sulimanović, Josip Karšić, Mirko Vorel, mr. sc. Zlatko Dominiković, Drago Suman, prof. dr. Nikola Kezić. Cilj HPS-a od samog osnivanja do danas je razvoj i unapređenje pčelarstva kao gospodarske grane, objedinjavanje rada pčelarskih udruga, promocija pčelarstva u svijetu.

obljetnica 4

Svečana akademija povodom 60.-te obljetnice osnivanja HPS-a održana je 6. veljače 2015. u hotelu „Dubrovnik“ u Zagrebu. Bez obzira na vremenske nepogode koje su tog dana vladale u čitavoj regiji i spriječile nemali broj uzvanika da prisustvuje svečanosti, u dvorani „Ban Jelačić“ Kongresnog centra se okupilo stotinjak predstavnika pčelarskih udruga iz Lijepe naše i gostiju iz pčelarskih saveza zemalja u regiji. Prisutne pčelare je pozdravio predsjednik Vladimir Bilek koji se u svom govoru prisjetio samih početaka organizacije, najvažnijih događanja tijekom 6 desetljeća od kojih su mnogi bili dramatični, da bi 2006. godine došlo do korjenitih promjena i Savez danas postao respektabilna institucija koja danas broji oko 8.000 članova organiziranih u 145 udruga. Na sjednici su bili prisutni mnogi sudionici i protagonisti događanja u Savezu u razdoblju 1954. – 2014. a najzaslužniji su za svoj doprinos razvoju organizacije dobili priznanja. Nakon dodjele plaketa uslijedio je kraći govor predsjednika Bileka u kojem je posebno pohvalio suradnju s Ministarstvom poljoprivrede, dotakao se aktualne problematike i pozvao prisutne na prigodan domjenak.

obljetnica 3

ZAKLJUČAK: Tiho i skromno prošla je svečanost organizacije koja je zaslužila mnogo više od uobičajenog protokola. Mnogi su se među nama pitali zašto je jedan takav događaj ostao medijski nepokriven, jer je 60 godina zavidna brojka i treba imponirati i čelnim ljudima u organizaciji i svim njenim članovima. Izostanak mnogih autoriteta zaslužnih za stvaranje Saveza opravdan je vremenskim nepogodama, no ostaje trag sumnje je li to bio isključivi razlog tome. Iz govora predsjednika Bileka, nerijetko u kritičkom tonu, dalo se uočiti da i danas ima negativnih pojava i problema kojih ne bi smjelo biti ako vlada zajedništvo i sloga unutar Udruga. Tekst govora je napisao mr. sc. Nenad Strižak, dugogodišnji član HPS-a i kolumnist časopisa „Hrvatska pčela“ (možete ga pročitati u cjelosti u članku pod naslovom „Sjećanje na turbulentno razdoblje u radu HPS-a“ u broju 1. iz siječnja 2015.) pa ćemo ovom prilikom iz njega izvući samo najvažnije poruke da (kako je to lijepo rekao autor, a naglasio govornik) „iz svega toga nešto naučimo kako ne bismo ponavljali pogreške“. Iako se ni u članku niti na sjednici nisu spominjala imena krivaca za sve loše što se događalo u povijesti Saveza, svi su znali na koga se odnose kritike i upozorenja za ubuduće. Razdoblje u kojem je vladalo nesuglasje između neposrednih pčelara i velikih proizvođača (TIL – trgovačko-institucionalnog lobija) na sreću je iza nas, no i dalje ostaje pitanje nekih „repova iz prošlosti“ i nerazriješenih problema. Naravno da svečanost nije mjesto ni vrijeme za takve rasprave, ali se uočava da predsjedništvo Saveza inzistira na transparentnosti i demokratičnosti pri donošenju svih odluka, te poziva na zajedništvo kao temelj bez kojeg ne bi bilo ni udruga ni saveza. Iako se iz svega predočenog vidi koliko je truda, volje i rada uloženo u „trasiranje puta“ naše krovne organizacije, očito je da je još puno toga za „iskrčiti“ na terenu. Zato prije svega čestitati svima onima koji su pomogli Savezu da postane ono što i treba biti: glavni zastupnik interesa neposrednih pčelara i sugovornik kojeg danas uvažavaju sve državne institucije  pri donošenju svih važnih odluka i pravnih propisa vezanih za struku i profesiju. Prije 8 godina okrenuta je nova stranica povijesti, prošlost nećemo i ne smijemo zaboraviti i ako je vjerovati staroj mudroj izreci: „Historia est mater studiorum!“ nadam se da ćemo iz svega ovoga naučiti ono najbitnije: kako postati bolji – kao čovjek, kao član društvene zajednice i kao dio strukovne organizacije!

putevima meda

PRVI HRVATSKI FILM O VINIMA JE U KINIMA, A ŠTO JE S DOMAĆIM FILMOVIMA O PČELARSTVU?

U subotu, 10.  siječnja u Pulskoj filmskoj tvornici prikazan je prvi hrvatski vinski film. Dokumentarno-igrani film “Putevima vina” u režiji Miroslava Mirkovića  rezultat je međunarodnih projekata Hrvatska Vinarska priča 2008. i Vinska karta Hrvatske 2008. – 2010. godine.

Glavni junaci su Franjo Francem, priznati hrvatski enolog i mlada vinska kraljica Nataša Puhelek koji su odlučili krenuti na dugi put kroz četiri godišnja doba po cijeloj Hrvatskoj. U priči o usponu vinarstva u Lijepoj našoj gledatelji su imali prigodu diviti se prekrasnim krajolicima vinskih regija od Slavonije i Baranje preko Međimurja i Zagorja do Dalmacije i Istre, zaviriti u 22 najpoznatija vinska podruma i sve faze nastajanja vina: od prvog pupa, rezidbe vinograda, zelene rezidbe, prvog grozda, berbe, kasne berbe, ledene berbe, mirovanja pa sve do pohranjivanja vina u podrum, a nakon projekcije družiti se s filmskom ekipom i na kraju čak i degustirati vina iz filma!

Nakon toliko godina ulaganja u vinski turizam ovaj projekt je samo pokazao da se sve može kad se stvari dobro poslože! Od početnog kapitala – prirodnih resursa preko izgradnje modernih podruma s najnovijom tehnologijom u proizvodnji i pripadajućih objekta, prezentacija na domaćim i svjetskim izložbama vina, s malo sluha za biznis i dobrih marketinških rješenja uz podršku svih nadležnih institucija dug je put s puno truda i odricanja, vjere u ono što se čini i upornog savladavanja svih mogućih birokratskih prepreka, ali s guštom kad se na kraju sagledaju rezultati.

A kako stoje stvari s pčelarskim turizmom? Ima li nade da će ove ili slijedeće godine apiturizam u Istri mrdnuti s nulte točke ili će sve ostati na šturom gourmet-vodiču i priči o putokazima za apiturističke objekte? Hoće li na tome malo više poraditi Savez pčelara Istre ukoliko bude osnovan 2015. godine ili će i dalje dijalog između turističkih zajednica i pčelarskih udruga biti razgovor gluhih? Po mom mišljenju valjalo bi razmotriti tiskanje časopisa radnog naziva „Pčelari Istre“ na 3 jezika (hrvatskom, slovenskom i talijanskom) o pčelinjim proizvodima i lokacijama pojedinih pčelara s kušaonicama po propisanim uvjetima i ponudom dostojnom za turiste koji bi se distribuirao na sajmovima, prilikom prodaje na kućnom pragu, na lokalnim manifestacijama. Sličan je projekt (s naglaskom na apiterapijske vrijednosti pčelinjih proizvoda za sadašnje i buduće potrošače koji bi se distribuirao putem kioska) još 2009. godine osmislio Nenad Strižak, pčelarski stručnjak i kolumnist „Hrvatske pčele“ i iznio je izdavačkom savjetu, no nažalost sve je ostalo samo na ideji! Par godina kasnije Nenad je došao na ideju da se izradi prigodan broj „Hrvatske pčele“ na engleskom jeziku za promociju na europskom tržištu s jednom jedinom, ali pravom devizom: „Kako se predstavljamo – tako nas se i prepoznaje!” Moram li reći kako je ta inicijativa završila? Hoćemo li mi biti odlučniji, mudriji i uporniji ili ćemo opet sve prepustiti da netko drugi to odradi umjesto nas? A što ako on na sve to gleda iz drugačije perspektive u kojoj slučajno ili namjerno ni pčele ni pčelarstvo nisu prioritet? No da se vratim na vinski turizam, odnosno prvi vinski film!

Film „Putevima vina“ je snimljen još 2009. godine, kada je i premijerno prikazan, u međuvremenu je krenula i distribucija na DVD-u i još neke dodatne promotivne aktivnosti (Hrvatska vinska karta, Vinski vodič) i možda najvažniju stvar u čitavom projektu: osim resornih ministarstava kao pokrovitelja i produkcijske kuće Mandrak, strateški partner je – Agrokor koncern! Sad se vratimo na pitanje iz uvoda u temu: hoće li se jednom snimiti i sličan film o med i pčelarima u Hrvatskoj, jer – stoji li itko iza nas? Odgovor prepuštam vama…(Opaska: fotografija filma “Putevima meda” je plod mašte autora teksta, još jedan nedosanjani san iz njegove manufakture snova!)

upb 2011 - 2015

O UDRUŽIVANJU I UDRUGAMA PČELARA

Udruga je po svojoj definiciji specifičan oblik slobodnog dobrovoljnog udruživanja više fizičkih osoba zbog zaštite zajedničkih interesa, uvjerenja i ciljeva bez namjere stjecanja dobiti.

Pčelarska udruga okuplja pčelare (amatere i profesionalce) iz jedne regije kojima je zajednički cilj unaprjeđenje pčelarstva kroz edukacijske, promidžbene širenje članstva i povećanje broja pčelinjih zajednica na svom području djelovanja i druge promidžbeno-edukacijske aktivnosti u korist održivog razvitka struke, ali i šireg društvenog interesa.

Kao i kod većine hrvatskih pčelarskih organizacija, u statutu Udruge pčelara Bujštine (članak 7. i 8.) su određeni osnovni i posebni ciljevi udruge, djelokrug rada i aktivnosti kojima će udruga ostvarivati zadane ciljeve, pa stoji da joj je osnovni cilj promicanje, razvitak i unapređenje pčelarstva, očuvanje prirodnog okoliša i bioraznolikosti čiji je pčela neizostavni dio, promicanje kvalitetne proizvodnje, redovite potrošnje i kulture prodaje pčelinjih proizvoda te stalno okupljanje građana i mladeži radi poticanja uzgoja pčela. Posebni ciljevi Udruge su između ostalog: poticanje i suradnja na razvijanju vrednovanja, kvalitete, prodaje i potrošnje pčelinjih proizvoda, edukacija građana i potrošača, suradnja s obrazovnim, znanstvenim i zdravstvenim institucijama na zajedničkim projektima. Aktivnosti udruge su osim redovitog okupljanja članstva, njihove edukacije kroz stručna predavanja i promicanje Dobre pčelarske prakse, organiziranje zajedničkih posjeta sajmovima, izložbama i drugim manifestacijama iz područja pčelarstva, te unaprjeđenje pčelarstva kroz dodane vrijednosti kao što su nadopuna ugostiteljske ponude jelima na bazi meda i razvitak pčelarskog turizma.

udruga 1

U članku 15. Statuta stoje dužnosti članova Udruge (redovito plaćanje članarine, poštivanje odredbi Statuta i odluka tijela Udruge), kao njihova prava ( informiranost o radu Udruge, biranje u tijela upravljanja, te predlaganje, kreiranje i sudjelovanje u aktivnostima Udruge.
U Hrvatskoj postoji blizu 150 pčelarskih sekcija, udruga i zadruga koje broje više od deset tisuća članova. Već u startu je jasno da ne mogu sve udruge biti podjednako aktivne i napredne, jer ni svi ljudi unutar bilo koje organizacije ne čine sve što se od njih očekuje. Što je zajedničko svim tim udrugama? Isti cilj: unapređivanje pčelarstva! Iako sam već pisao o tome, ponoviti ću da nam ne smije biti cilj tek formalno druženje zbog izmjena informacija o jeftinijim košnicama, odlaska na sajmove radi „nabave i zabave“, već stručno osmišljeno djelovanje u pravcu održivog razvitka pčelarstva i zaštite pčela, edukacija članstva, ali i pomlađivanje kadrova, promišljanje inovacija i projekata za bolju efikasnost pčelara, po mogućnosti potkrijepljenih istraživačkim radovima i dostojno prezentiranih u javnosti. Sigurno da ne mogu svi u udruzi biti inovatori ili autori projekata, niti sve ideje imaju osnovu za svoju realizaciju. Naravno da ih treba kritički sagledati, uočiti njihov smisao i ostvarivost u ovako teškim vremenima, ali ih se ne smije već u startu bez čvrstih argumenata osporavati i kočiti. Svakoj bi udruzi trebao biti zadatak istražiti sve mogućnosti unapređivanja svoje struke na svom području djelovanja. To se može samo upornim zajedničkim radom i zalaganjem s puno odricanja – ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već svakog člana ponaosob, jer oni nemaju samo dužnost plaćati članarinu, već imaju moralno – etičku obvezu predlagati i kreirati aktivnosti Udruge i sudjelovati u njima, u korist šireg društvenog interesa na nacionalnoj, a već sutra i na međunarodnoj razini. Svakom bi pčelaru jedan od primarnih zadataka trebao biti prenošenje svojih znanja i iskustava, truda i muke na nove generacije, koje tek trebaju shvatiti plemenitost i važnost našeg poziva.

udruga 2

I prosječan poznavatelj stanja u hrvatskom pčelarstvu umije razabrati kreativno od pasivnog, obećavajuće od stagnirajućeg i razlikovati entuzijaste spremne volontirati za više interese od sebičnjaka i ljenivaca, baš kao i radilice od trutova. Kao zagovornik udruživanja spreman sam braniti ovu instituciju kao kamen temeljac za nadgradnju struke, ali ću uvijek oštro kritizirati privid da se nešto čini za boljitak pčelarstva, a koji se uporno podmeće umjesto realiziranih akcija ili barem koraka u tom cilju. Možda se već sprječavanje osipanja članstva nekome čini veliki uspjeh za jednu udrugu, meni držanje članstva na okupu nije i ne može biti prioritet ukoliko se radi o nezainteresiranim, bezidejnim i pasivnim pojedincima koji su u udruzi iz koristi za sebe, a ne da bi joj pomogli u razvitku. Svatko od nas bi se trebao pogledati u zrcalo i upitati zašto je uopće u udruzi, je li ona još jedna od onih s „figom u džepu“ ili je čine ljudi koji daju sve od sebe za zajednički cilj i sam sebi postaviti ono najteže pitanje: «Jesam li mogao više pridonijeti u radu udruge?

Kad razmišljam o tome, uvijek se sjetim riječi iz svečane obveze prigodom primitka diplome o kvalifikaciji nakon završene pčelarske škole: „…u svom budućem radu poštivat ću dobrobit pčela, činiti sve za boljitak struke, razvijati i nadograđivati svoje znanje, te koristiti znanstvena i stručna postignuća koja unapređuju pčelarstvo…“ ali i riječi mr.sc. Nenada Strižaka, izuzetnog poznavatelja pčela i oštroumnog analitičara stanja u hrvatskom pčelarstvu: «Ako je pčelarska udruga kompaktna, zna što želi, zna se radom nametnuti institucijama, u kojoj rukovodstvo zna animirati svakog člana za ono u čemu je najbolji, ako svaki član obavlja zadatak prema svojim mogućnostima, a ne vlastitim željama, svaki je projekt ostvariv!»

Stoga prestanimo gledati isključivo materijalne interese, prevladajmo malodušnost, trgnimo se iz te učmalosti i pasivnosti, te zajedno (jer je to moguće jedino upornim timskim radom i zalaganjem svakog člana Udruge) pobijedimo sve predrasude, probudimo sve spavalice i učinimo pčelarstvo u Hrvatskoj boljim!

UDRUGA 3

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Na 13. sjednici Hrvatskog sabora 6. lipnja donešen je novi Zakon o udrugama. Zakon će stupiti na snagu 1. listopada 2014. godine. U roku od 60 dana nakon što Zakon stupi na snagu (do 1. prosinca 2014.) ministar uprave donijet će Pravilnik kojim će se regulirati sadržaj Registra udruga, a u roku od 90 dana od stupanja na snagu Zakona (do 1. siječnja 2015.), Vlada Republike Hrvatske prihvatit će, na prijedlog Ureda za udruge, Uredbu kojom će urediti kriterije, mjerila i postupke financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge. Stupanjem na snagu te Uredbe prestat će važiti Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga (Narodne novine, broj 16/2007). Novi Zakon o udrugama donesen je nakon dugotrajne javne rasprave koja je započela još u veljači 2012. godine postupkom savjetovanja o izazovima u desetogodišnjoj provedbi Zakona o udrugama. Rezultati savjetovanja ukazali su na niz manjkavosti u postojećim zakonskim rješenjima koje su otežavale djelovanje udruga. Nedovoljno jasne odredbe o upravljanju udrugom i tijelima udruge, udruživanju udruga u saveze, članstvu, skupštini, poštivanju načela demokratskog zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova kod unutarnjeg ustroja udruge, stjecanju i raspodjeli imovine te obavljanja gospodarskih djelatnosti nerijetko u praksi dovode do različitih tumačenja i neujednačene primjene odredbi Zakona. Nadalje, neprecizne odredbe o nadzoru, ali i odveć složen postupak likvidacije i brisanja udruga iz Registra udruga imaju za posljedicu gotovo 51.400 registriranih udruga i tek nekoliko stotina izbrisanih u deset godina od uspostave samog Registra, što zasigurno ne odgovara stvarnom stanju. Novi Zakon o udrugama stavlja veliki naglasak na transparentnost i javnost poslovanja udruga te predviđa da će novi Registar udruga, uz statut udruga i ostale podatke o radu udruga, omogućavati pristup izvješćima o financijskom poslovanju udruga s propisanom dokumentacijom. Očekuje se da će veća javnost i transparentnost podataka omogućiti samim članovima kvalitetniji nadzor nad radom udruga, a radi mogućnosti zaštite svojih prava i pravnih interesa. Usvajanjem Zakona o udrugama učinjeni su bitni pomaci u normativnom okviru za djelovanje udruga u Republici Hrvatskoj čime su ispunjene i obveze iz Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva za razdoblje 2012.-2016. Valja skrenuti pozornost da su udruge dužne uskladiti svoje statute s ovim Zakonom u roku od godinu dana od njegova stupanja na snagu i o tome podnijeti zahtjev za upis promjena (do 1. listopada 2015.) nadležnom uredu, kao i da će se svi postupci koji su započeti do stupanja na snagu ovog Zakona, 1. listopada 2014. nastaviti i dovršiti prema odredbama važećeg Zakona o udrugama (Narodne novine, br. 88/2001 i 11/2002).

UDRUGE 2

U Hrvatskoj postoji oko 130 pčelarskih udruga, zadruga i klubova koji broje preko 5000 članova. Što je zajedničko svim tim udrugama? Isti cilj: UNAPREĐIVANJE PČELARSTVA (kroz povećanje proizvodnje, potrošnje, prodaje i – ono što bi trebalo staviti na prvo mjesto – edukaciju!) Dakle, ne tek formalno druženje zbog izmjene informacija o jeftinim košnicama ili lijekovima, odlaska na sajmove radi “nabave i zabave”, već planski, osmišljeno djelovanje u korist razvoja struke, zaštite pčela, edukacija i promišljanje inovativnih rješenja za bolju efikasnost pčelara, ali i rad od šireg društvenog interesa, pa i razvijanje međunarodne suradnje. Svakoj bi udruzi trebao biti zadatak istražiti SVE mogućnosti unapređivanja svoje struke na svom području djelovanja. To se može samo upornim zajedničkim radom i zalaganjem s puno odricanja – ne samo par entuzijasta na čelu udruge, već svakog člana ponaosob, jer oni nemaju samo dužnost plaćati članarinu, već i moralno-etičku obvezu predlagati i kreirati aktivnosti Udruge i sudjelovati u njima, kao što se i obavezao progodom primitka diplome o kvalifikaciji nakon završene pčelarske škole: “…U SVOM BUDUĆEM RADU POŠTIVATI DOBROBIT PČELA, ČINITI SVE ZA BOLJITAK STRUKE, RAZVIJATI I NADOGRAĐIVATI SVOJE ZNANJE, TE KORISTITI ZNANSTVENA I STRUČNA POSTIGNUĆA KOJA UNAPREĐUJU PČELARSTVO…” (citat svečane prisege) Iako su bezidejnost i nerad čest slučaj u nas, a nezaiteresiranost i pasivnost skoro postali pravilo, jer: “nema svrhe zamarati se i trošiti vrijeme, novce i živce na inicijative unaprijed osuđene na propast”, srećom u Hrvatskoj postoje i oni koji razmišljaju, drugačije, inventivnije i progresivnije – udruge s precizno razrađenim idejama i ciljevima. Neke su od njih možda i oštrije u kritiziranju nego što je uobičajeno i njihov žalac smeta mnoge, moje je mišljenje da dobronamjerna kritika ne može škoditi, već dapače samo koristiti objema stranama. Ipak ću se osvrnuti na rad onih koji su se posvetili jednom drugačijem cilju, za mene tako svetom, a to je edukacija djece i omladine. Nema mnogo udruga koje hrabro promiču svoje ideje u javnosti i iznose konkretne prijedloge. Dakako, radi se o izuzetnom entuzijazmu, jer nije lako biti u manjini. Dobra je ekipa često važnija i od same ideje. Vjerujem da se većina vas aktivno uključuje u tematske rasprave nakon stručnih predavanja, a ne da ste samo šutke slušali druge. Vjerujem da ste iskreno razmjenjivali iskustva s kolegama i aktivno radili na širenju članstva, a ne samo gledali “svoja posla”. Naravno da ne mogu svi u udruzi biti inovatori ili autori projekata niti sve ideje imaju osnovu za svoju realizaciju! Naravno da ih treba kritički sagledati, uočiti njihov smisao i ostvarivost u ovako teškim vremenima, ali ih se ne smije već u startu bez čvrstih argumenata osporavati! Društvena zajednica očekuje više od nas i to s pravom! Uskoro će lokalne vlasti ukinuti poticaje po dosadašnjem ključu i uvesti pravilo da novčanu potporu dobiju samo najkvalitetniji projekti, a to znači da će opstati samo one udruge koje imaju jasne ciljeve i programe aktivnosti, realne proračune i financijsku održivost i konkretan učinak na zajednicu! Zato pokušajmo učiniti nešto korisno za pčelarstvo ne samo na svom području, već i na nacionalnom nivou, a to je moguće realizirati jedino upornim timskim radom i zajedničkim zalaganjem svakog člana Udruge! Vjerujem da će vaš entuzijazam, samopouzdanje i upornost pobijediti sve predrasude, probuditi sve spavalice i uvjeriti odgovorne da je napokon došlo vrijeme za promjene u sustavu školovanja i u našoj zemlji!

zaštita izvornosti

ZAŠTITA IZVORNOSTI ISTARSKOG MEDA

Zaštititi proizvod oznakom geografskog podrijetla (niža razina) ili izvornosti (viša razina zaštite) je izuzetno dugotrajan i nezahvalan posao iz više razloga. Nije dovoljno odabrati jedan (ili više) proizvod lokalnog (ili regionalnog) karaktera koji se po svojim osobitostima značajno razlikuje od sličnih u susjednim regijama (ili državama), već prije svega provesti stručnu analizu isplativosti čitavog posla, jer moramo priznati da smo nekad isuviše sujetni i neobjektivni kad je u pitanju tržišni potencijal određenog proizvoda. Osim toga valja nam se već se od samog početka uhvatiti u koštac s hrpom potrebne dokumentacije, koju (priznali mi to ili ne) baš i ne volimo i strpljivo (ako treba i godinama) raditi na tom projektu dok se ne isprave svi i najsitniji nedostaci jer to od nas očekuje onaj glavni: Europska komisija u Bruxellesu koja daje zeleno svjetlo i stavlja točku na „i“!

OD ZAHTJEVA DO OZNAKE IZVORNOSTI

Podnositelj zahtjeva za zaštitu (a to često zaboravljamo!) može biti isključivo organizacije proizvođača: udruge, zadruge, klasteri, konzorciji i sl. Ako ne postoji županijski klaster, nema niti tko potvrditi zahtjev za zaštitu (slučaj s istarskim ovčjim sirom) i do daljnjeg će sve ostati na mirovanju. To je vezano i za kvalificiranost proizvođača, jer samo oni s završenim stručnim tečajem mogu osnovati svoje udruženje (slučaj s istarskim rakijama).

Procedura ide otprilike ovako: prvo treba napraviti detaljni elaborat sa svim specifikacijama predloženog proizvoda, koji se predaje na ocijenu Ministarstvu poljoprivrede RH. Nakon što nadležna stručna tijela (Agronomski fakultet u Zagrebu) razmotre dokumentaciju i sugeriraju određene ispravke, po njihovoj izmjeni slijedi odobrenje oznake izvornosti na nacionalnom nivou, što je preduvijet za pokretanje zahtjeva prema EU. Ukoliko nema prigovora od strane predstavnika proizvođača sličnog proizvoda u susjednim regijama (kao npr. u slučaju istarskog pršuta, prošeka, terana – da ne nabrajamo dalje) ide se dalje. Ako već tu zapne treba pregovarati i tražiti kompromise, jer sve najčešće završi na sitnim (a možda čak i bitnim) izmjenama specifikacija o izvorima sirovine ili tehnološkom procesu. Čak i ako to ne traje toliko dugo da podnositelj zahtjeva izgubi živce i odustane od jalova posla, treba sačekati da prođe rok za žalbu.

AUTOHTONA ISTARSKA BLAGA

Europska oznaka izvornosti istarskom pršutu bi trebala biti odobrena do sredine ove godine, a nakon toga će se krenuti u zaštitu i ostalih tipičnih istarskih proizvoda od svinjskog (kobasica, panceta, ombolo), goveđeg i janjećeg mesa.  Tijekom 2015. godine trebalo bi istarsko ekstradjevičansko maslinovo ulje dobiti oznaku izvornosti na razini Republike Hrvatske. Iz raznih proceduralnih razloga zakočena je zaštita istarskog tartufa i terana, a tek u planu su istarske rakije (medica, komovica, ruda i biska), domaća tjestenina i – med!

ZAŠTITA ISTARSKOG MEDA

Istarski med je jedan od autohtonih proizvoda o čijoj se zaštiti odavno priča, ali u formalnom smislu nije učinjeno  – ništa! Zašto? Milan Antolović, pročelnik županijskog Odjela za poljoprivredu za „Glas Istre“ kaže: „O pitanju zaštite istarskog meda se čeka opredjeljenje istarskih pčelarskih udruga, kojih je u Istri više, ali još uvijek nisu osnovali svoj savez!“ Po njegovom mišljenju pitanje istarskog meda će se ponovo aktualizirati nakon što zaživi planirani Centar za razvoj pčelarstva s pogonom za preradu meda u Cerovlju. Je li to na neki način ultimatum koji sad stoji pred pčelarskim udrugama u Istri? Zašto već do sada nije oformljena krovna organizacija svih pčelara na području naše županije? Kasnimo li za drugim regijama, klasterima, konzorcijima ili se problem oko zaštite istarskog meda krije negdje drugdje?

       Znate li da se o temi zaštite domaćeg meda na državnoj razini raspravljalo još 1889. godine? Povodom gospodarsko-šumarske i obrtne izložbe u Osijeku i proslave 10.-te obljetnice Hrvatsko-slavonskog pčelarskog društva tadašnja je Zemaljska vlada isticala potrebu za zaštiti hrvatskog meda četverokutnom staklenkom s primjerenim zatvaračem i posebnim znakom (Schutzmarke). Zašto to našim pčelarima nije uspjelo tada, a ni danas se nije mnogo odmaklo po tom pitanju?

        O problemima zaštite istarskog meda govori se otkako postoji centralna pčelarska  manifestacija u županiji: te bi se teme obavezno dotakli dokoni političari i predstavnici lokalne uprave, uvijek bi padala svakojaka obećanja i to bi „držalo vodu dok majstori odu“. Tijekom „Dana meda“ o tome bi pisao lokalni tisak i poneki internetski portal, a onda bi se ta tema zaboravila sve do iduće godine. Kao glavni problem uvijek se isticao nedostatak sredstava za kompletnu proceduru koja između ostalog podrazumjeva i detaljnije (što znači i skuplje!) analize medova kontinuirano kroz određeno vremensko razdoblje. No i nedostatak interesa kod malog proizvođača, gubici pčelinjih zajednica, slabi proizvodni rezultati i druge „preče“ brige bacale bi u sjenu probleme oko brendiranja! Ukupna količina meda proizvedenog u Istri varira od sezone do sezone i (što je najgore) posljednjih godina stagnira, a kandidirati se možemo samo ako znamo točnu količinu meda za koju tražimo markice! Tu količinu, kao i kvalitetu meda trebali bi kontrolirati područni veterinari, poljoprivredne agencije, pašni povjerenici, pčelarske udruge, što zahtjeva stručnost, organiziranost i – vrijeme! Proces vrednovanja meda u susjednoj državi je od zahtjeva Europskoj komisiji do upisa u Registar zaštićenih oznaka pod imenom Slovenski med trajao punih 12 godina! I naš HPS se godinama već zalaže za dobivanje zaštićene oznake Hrvatski med, što ne isključuje zaštitu po regionalnom principu ili nekim drugim posebnostima (Dalmatinska kadulja, Velebitski cvjetni med, Zagorski bagrem, Posavska amorfa, Goranski medun). Certifikat za zaštićenu robnu marku meda prvi je u Hrvatskoj (2010.) dobio bagremov med Bjelovarsko-bilogorske županije. Hrvatska poljoprivredna agencija 2013.-te godine pokreće hvalevrijedan projekt pod nazivom „Dobrovoljno označavanje porijekla i kvalitete meda iz Lijepe naše“. Sukladno Pravilniku o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda temeljem obavljenih analiza uzoraka HPA bi izdavala  markice za količinu po zaprimljenoj prijavi. Ove markice su zaživjele prošle godine i sigurno su jamstvo da se radi o izuzetno kvalitetnom proizvodu, čime je povećana i njegova tržišna vrijednost. No sad se odjednom u javnosti „loptica“ baca nazad na udruge, pa nastaje polemika treba li istarskim pčelarima županijski Savez ili ne, odnosno je li to uistinu uvjet za pokretanje procedure zaštite našeg meda? U polemici oko toga jedna strana tvrdi da zakon nije izričit, odnosno da zahtjev može podnijeti i samo jedna udruga, ako je u stanju čitav projekt financirati sama! Po njima je bitan stav, a ne institucija! Imamo li u Istri zajednički stav oko te teme? Biti nositelj jednog tako važnog projekta je veoma zahtjevan i odgovoran posao i u stručnom i u organizacijskom smislu, pa zato ne treba zavidjeti onome tko bi  na svojim leđima nosio taj teret! No ne vjerujem da ijedna udruga ima dovoljan broj volontera i entuzijasta s novim idejama i energijom dovoljnom za takve izazove, pa proizlazi da nam je zajedništvo nužda i jedino riješenje za izlazak iz ovog košmara! (7. siječnja 2015.)

TOP TEMA 2

KOORDINACIJA ILI SAVEZ – PITANJE JE SAD!

Već nekoliko godina u Istri egzistira Koordinacija pčelarskih udruga koju čine predsjednici i tajnici svih šest udruženja: „Lipa“ iz Pazina, UP „Nektar“ iz Poreča, UP Buzet, UP Pula, UP Labin i Udruga pčelara Bujštine. Osnovni cilj Koordinacije je bio povezati pčelare Istre sa drugim subjektima (iz ugostiteljstva, odgoja i obrazovanja, sporta) i mjerodavnim tijelima (Ministarstvo poljoprivrede, Turistička zajednica) u županiji kako bi zajedno radili na unaprjeđivanju pčelarstva u regiji. U svakoj se djelatnosti teži usavršavanju, pa tako i u pčelarstvu. Naša je županija bogati različitim resursima (klima, okoliš, gastronomija, turizam, kultura) i ne povezati pčelarstvo s njima bio bi neoprostiv grijeh. Sve to stoji i postoji, a opet je svaki korak naprijed izuzetno složen i težak. Istarsko pčelarstvo ne čine samo neposredni proizvođači, već i institucije (općine i gradovi, županijska tijela, institut za poljoprivredu i turizam, domovi zdravlja i bolnice, vrtići, škole, pučka učilišta). Izvan tog konteksta, prioriteti Koordinacije su bili sufinanciranje određenih aktivnosti, osnivanje akreditiranog laboratorija, brendiranje istarskog meda, oživljavanje pogona za preradu meda i Centra za razvoj pčelarstva u Cerovlju – čitav niz odlično zamišljenih i za širu zajednicu izuzetno vrijednih projekata, no čini se da su ciljevi bili previsoko postavljeni, pa se pri realizaciji zapelo već na prvim preprekama. Je li Koordinacija opravdala svoje postojanje? Sastanci su se održavali isključivo pri razmatranju pitanja od regionalnog ili nacionalnog značaja, pa je zajednički stav bio imperativ s kojim su svi morali nositi i s zajedničkim riješenjem izaći pred Hrvatski pčelarski savez. Kao zagovornik udruživanja ovu instituciju smatram osnovom za unaprjeđivanje pčelarstva u regiji i po meni apsolutno nije važno zove li se ona Koordinacija ili Savez – bitna je komunikacija između udruga, otvoren iskren dijalog između njihovih predstavnika, bez fige u džepu, makar i u oštrijem tonu, naravno: bez vrijeđanja ili neargumentiranog naguravanja stavova samo jedne strane! Koordinacija nema pravnu snagu kao Savez, no ne smijemo zaboraviti da stvaranje krovne organizacije nije tek formalnost kako se to čini nekim pojedincima i da je poput osnivanja „obične“ udruge nosi određene troškove koji u ova za pčelare teška vremena nisu baš dobrodošli! Ako se i Savez bude bavio 100 puta prežvakanim temama i odavno potrošenim idejama umjesto da krene u smjeru napretka i poboljšanja, ni ta asocijacija neće savladati prepreke oko brendiranja istarskog meda. S jedne strane javnost je uvjerena kako su pčelari u Hrvatskoj najbolje organiziran segment poljoprivrede, a s druge strane mi kao da pokušavamo to osporiti dokazujući kako smo razjedinjeni i okrenuti samima sebi (poput drugih udruženja mljekara, ratara, stočara). Zato prilikom izbora predstavnika u Savezu (ili kako god se zvala ta nova asocijacija na županijskoj razini) valja dobro pripaziti da se (zbog mehanizma rotacije ili neke druge „pravedne, demokratske i transparentne“ tehnike) ne provuku pojedinci isključivo zainteresirani isključivo za vlastitu korist, a ne da bi pomogli razvitak ove grane na bilo kojoj, pa onda i regionalnoj razini. (8. siječnja 2015.)

IZ ARHIVE TOP-VIJESTI

Kako bi se podsjetili najvažnijih događaja u 2014. izvukli smo iz arhiva top-vijesti od kojih su neke digle samo prašinu, a neke su digle i većini pčelara tlak! No usprkos katastrofalnoj sezoni, problemima s varoom, nozemozom, trovanjima pčela i krađama košnica, bilo je lijepih vijesti: održana je Prva smotra pčelarstva Primorsko-goranske županije “Medenjak”, objavljeno je par dobrih knjiga (Pčelarski leksikon”), Internet je bogatiji za službenu web-stranicu UP Labin, Hrvatsku je posjetila Yasmin Zwinz, najmlađa pčelarska majstorica u Austriji, pčele samice su dobile svoj hotel u riječkom Prirodoslovnom muzeju,  održano je nekoliko dobrih i par odličnih predavanja, promovirana je još jedna generacija pazinske pčelarske škole, napokon je i kod nas prikazan film “Više od meda”, pokrenuto je više akcija “”Posadi cvijet za pčelinji svijet”), radionica (“Volim, volim, volim…pčele”), projekata (“Pčelarska kuća”, “Med iz Lijepe naše”), održana je Međunarodna konferencija o mladima u pčelarstvu, izložba (“Pčelarstvo – tihi zanat”), istarski su pčelari napokon dobili svoje mjesto u novom gastronomskom vodiču, Istra je bogatija za još jednu turističku atrakciju (“Parenzana – put zdravlja i prijateljstva”), porečki su pčelari slavili 30.-ti, a PIP iz Pisarovine 25.-ti rođendan, a  probali smo i čokomedne praline “Casanova” iz slatke radionice obitelji Kovač…  

TROVANJE 1

TKO TRUJE NAŠE PČELE? Ne tvrdim da su mi krađe košnica (čiji broj u posljednjih mjesec dana u Istri rapidno raste!) razumljive same po sebi, jer je kriza, pa caruju besparica i «preživljavanje» na 1.000 načina! Čak i ako lopov (pod pretpostavkom da je pčelar) pokušava objasniti kako je iz nekih objektivnih razloga ostao bez vlastitih pčelinjih zajednica, pa je – eto: pokušao taj gubitak nadoknaditi uzimajući jednu ili dvije od nekoga tko ih ima «na pretek», njegov čin nije ni moralno ni etički opravdan! Ako je taj kradljivac uistinu pčelar, trebalo bi mu zakonski zabraniti da se ikad više bavi pčelarenjem, jer sramoti jedno tako plemenito zanimanje! Dakle neka mi ne zamjere pčelari iz Buja i Novigrada, te kolega Marković iz sela Markovići koji su nedavno pokradeni (a krivac još uvijek nije uhvaćen!): ne branim ovu vrst kriminala, ali donekle mogu razumjeti motivaciju. Osim toga, utješno je da se od krađa bar donekle možemo zaštititi (obilježavanjem košnica ili snimanjem), pa što reći osim: desilo se – ne ponovilo se! No od ovakvog zla kakvo je trovanje pčelinjih zajednica koje se nedavno desilo našem kolegi Ivanu Kovaču na pčelinjaku uz trasu turističkog vlakića «Parenzana» kod Vižinade nema druge obrane nego što prije razotkriti počinitelja i onemogućiti mu da ponovi isto nekom drugom pčelaru!

TROVANJE 2

Iz šturog policijskog izvješća s mjesta događaja i zapisnika o uviđaju nadležnog veterinarskog inspektora sačinjenog 13. svibnja 2014. mogu se očitati samo tragične posljedice tog gnjusnog čina: «Zbog trovanja insekticidom nepoznata porijekla na 12 košnica u vlasništvu obitelji Kovač uginula je trećina pčela. Kako u blizini pčelinjaka nije bilo nikakvih tretiranja pesticidima ili sličnih zahvata, očigledno je da se radi namjernom trovanju.» Prizor ispod košnica je bio užasavajući: sve se crnilo od tisuća i tisuća uginulih pčela! Ivan Kovač, dugogodišnji ekološki pčelar iz Radoši kod Poreča na konferenciji za tisak održanoj u Vižinadi 15. svibnja 2014. na žalost je konstatirao: «Da se točno utvrdi o kojem se otrovu radi, analize bi koštale više od štete, pa smo od toga odustali!»

TROVANJE 3

Na sastanku su se okupilo desetak pčelara Poreštine, ogorčenih zbog ovog zlodjela i zabrinuti za sigurnost pčela u drugim pčelinjacima u Istri, jer je očito da problem ima veće razmjere od onih na prvi pogled! O nužnosti dizanja glasa svih pčelara o nedaćama koje ih pogađaju u posljednje vrijeme govorio je i Petar Banko, predsjednik UP «Nektar» iz Poreča pozivajući na bolju suradnju lokalne vlasti, policije, nadležnih institucija i HPS-a s pčelarima ne samo u Istri, već i mnogo šire, jer javnost nažalost još uvijek ne shvaća koliko poljoprivreda, proizvodnja hrane i sve na ovoj planeti ovisi o prirodi i pčelama. A pčelarima koji još nisu postali vrsni znalci ovog poziva i ne ostvaruju očekivane prinose šalje više nego dobronamjernu poruku: «Svima ćemo pomoći – samo da se više ne dešavaju ovakve stvari!»

TROVANJE 4

U potpunosti se slažem s zaključcima kolega iz UP «Nektar»: pčelare sam od prvog dana kad sam se upoznao s njima, doživljavao i opisivao kao «skromne i samozatajne ljude nažalost još uvijek podcijenjene u sredini koja favorizira neke druge djelatnosti». Uistinu je krajnje vrijeme da se takav stav prema nama promijeni, ne toliko zbog nas ili naše sujete, već zbog pčela čiji je opstanak iz dana u dan sve ugroženiji, a o tome se i dalje šuti ili se ne daje dovoljno pozornosti u medijima i na javnim istupima! Utoliko se nadam da od konferencije za tisak neće sve ostati «mrtvo slovo na papiru», već da će oni još uvijek neosviješteni ljudi napokon shvatiti ulogu pčela za opstanak naše planete i da ćemo svi zajedno postati bolji i odgovorniji!

UZBUNA 1

UZBUNA U PČELINJAKU: Na muci se poznaju junaci, a dobri pčelari se razlikuju od loših u kriznim situacijama: kad u pčelinjacima zavladaju bolesti, nametnici i štetočine na što se može preventivno utjecati ili klimatske oscilacije poput ovih neuobičajeno visokih temperatura zimus za koje ni iskusni profesionalac nema pravog rješenja. Ove sezone kao da zime i nema: na kopnu 12*C, uz obalu do 18*C, pušu topli južni vjetrovi i bar za sad se ne naziru moguće promjene koje bi nagovještavale povratak zime u vidu niskih temperatura, jutarnjeg mraza ili snježnih pahulja. U pčelinjem svijetu to je uzrokovalo poremećaje njihova prirodnog bioritma: umjesto da ostanu u zimskom klupku još 30-tak dana, pčelice zbog visokih vanjskih temperatura izlaze iz košnica i traže hranu koje još uvijek nema. Pčelarske udruge s kontinentalnog dijela Hrvatske već su alarmirale javnost s izvješćima o naglom slabljenju i odumiranju pčelinjih zajednica iz navedenih razloga. Kao da nam nije dovoljno muke s nametnicima poput Varooe, lijekovima sumnjive kakvoće, još nam je trebala i ova nesreća! Ne sjećam se da se tolika medijska prašina u vezi pčela i pčelarstva digla od rasprava oko štetnosti neonikotinoida i zahtjevom za zabranu njihova korištenja u intenzivnoj poljoprivredi i od razotkrivanja patvorina pod imenom manuka meda. O čudnoj zimi i njenim posljedicama za pčelinju populaciju pišu i govore pčelari praktičari i teoretičari, veterinari i znanstvenici na središnjem TV-dnevniku, po Internetskim portalima, lokalnom i nacionalnom tisku. S jedne strane mi je drago što se u javnosti diže senzibilitet glede najvažnijeg oprašivača bez kojeg je nezamisliva suvremena poljoprivreda i proizvodnja hrane, a s druge strane mi je žao što su pčele u središtu pozornosti zbog nove opasnosti za njihov opstanak! Visoke temperature u prosincu nastavile su se i u ovom mjesecu i mnogi pčelari s kontinentalnog dijela Hrvatske se pribojavaju da će naglo zahlađenje (koje bi – po nekoj meteorološkoj logici – moralo uslijediti nakon ovog toplog vala) uzrokovati velike gubitke u pčelinjacima širom Lijepe naše. No, s druge strane Učke (bar se tako čini na prvi pogled!) situacija nije tako alarmantna. Naš kolega Ranko Anđelini, predsjednik UP «Lipa» iz Pazina smiruje istarske pčelare tvrdeći da u našoj županiji još uvijek nema nikakvih ozbiljnijih naznaka pomora pčela! Anđelini naglašava da se najveći problemi mogu očekivati kada pčele počnu razvijati leglo i kada matice počnu intenzivno nesti, a unosa nektara još ne bude, jer vegetacija medonosne flore ne prati razvoj pčelinje zajednice. Anđelini nadalje objašnjava da problem br. 1 nisu niske vanjske temperature, već njihova velika oscilacija. Za prezimljavanje pčelama u normalnim okolnostima niske temperature nisu problem, jer mogu podnijeti do – 30*C, pošto im to omogućuje struktura klupka. Specifičnost prošle godine je između ostalog i topla jesen koja je rezultirala nastavkom aktivnosti pčela, a usporedo s njom i povećanom potrošnjom zaliha hrane u košnici. Naravno da bi idealno bilo da su pčele ušle u zimsko klupko s prvim mrazem u listopadu i da počnu izlaziti krajem veljače i početkom ožujka kad počinje cvjetanje lijeske i drugog medonosnog bilja – vjesnika proljeća. No pošto je jesen bila natprosječno topla, a zima nastavlja sličnim smjerom u nekim zajednicama već ima aktivnog legla. Da bi leglo opstalo, pčele troše svoje rezerve u većim količinama nego u normalnim klimatskim uvjetima. Zato pčelari opravdano strahuju da rezerve hrane u košnicama neće biti dovoljne do buđenja vegetacije u proljeće.

UZBUNA 2

KAKO POMOĆI PČELAMA U OVAKVOJ SITUACIJI? Anđelini naglašava da pčelari povećaju svoj oprez, ali da i dalje trebaju ostaviti pčele da miruju i nikako ih dodatno poticati na aktivnosti! Ne preporuča dodavanje sirupa kao nadomjeska pčelinoj hrani. Ako u košnici nema dovoljno zaliha meda (ako je pčelar bio neoprezan ili lakom, pa je za svoje potrebe oduzeo pčelama i izvrcao više meda nego što je smio) ili ako raspored hrane u košnici nije optimalan (tj. dostupan svim pčelama u klupku, npr. 2-3 ulice dalje uz sam rub košnice) može se desiti da se klupko zaustavi baš u dijelu bez meda i tu umre od gladi! Jedino je rješenje staviti iznad klupka pogaču, iako ni one nisu 100 % učinkovita formula za prezimljavanje, pošto za njihovu konzumaciju i probavu pčele također troše mnogo energije: polisaharide iz šećernih pogača treba preraditi u fruktozu i glukozu za razliku od meda kojeg pčele odmah apsorbiraju bez dodatnog trošenja energije. Ako se ostvare meteorološka predviđanja da nas za 20-tak dana očekuje val hladnoće (koji trenutno hara Amerikom), to bi moglo biti itekako opasno za pčele u Istri. Zato svim pčelarima u županiji preporučujemo da već sada počnu s prihranom zajednica šećernim pogačama, jer nedostatak hrane uzrokuje pad imuniteta u organizmu pčele i njen obrambeni mehanizam neće biti dovoljno snažan da se odupre nametnicima i bolestima (npr. američkoj gnjiloći). Zato drage kolege pčelari, pogotovo početnici: ne budite lijeni (zimski san je za medvjede, a ne za pčelare) i put pod noge, pa na pčelinjak! Provjerite stanje svojih zajednica (pazeći da ih pri tom previše ne uznemirite!), pregledajte podnice, očistite leta, uklonite mrtve pčele (uzorke pošaljite nadležnoj instituciji) i obavezno dodajte iznad svakog klupka jednu šećernu pogaču! Ne košta puno, a može spriječiti katastrofu!

GLOBALNO ZATOPLJENJE 1

PČELE I GLOBALNO ZATOPLJENJE

UVOD: već i ptice na grani cvrkuću da će zbog globalnog zatopljenja biti izgubljena velika količina poljoprivrednog zemljišta, da će se skratiti sezona uzgoja biljnih kultura, smanjiti urodi. Kako porast temperatura automatski omogućava i brže širenje nekih bolesti (prijenosnici će migrirati na nova područja) za predvidjeti je da će klimatske promjene imati dalekosežne posljedice i za prirodu i za ljude.

GLOBALNO ZATOPLJENJE (porast prosječne temperature našeg planeta) jest naš najvažniji problem i ne smijemo ga ignorirati! Promjene u količini i intenzitetu oborina mogu se kako-tako prevladati, ali povećanje temperatura i njegove posljedice teško ili gotovo nikako!

GLOBALNO ZATOPLJENJE 2

EFEKT STAKLENIKA je prirodni proces koji pomaže u zagrijavanju Zemljine površine i atmosfere, jer su staklenički plinovi sposobni apsorbirati dugovalnu radijaciju Sunčeve energije koja se emitira s površine našeg planeta. Dio te energije se ponovo reflektira u atmosferu, a jedan djelić ostaje zarobljen u njoj što uzrokuje zagrijavanje planeta. Bez efekta staklenika naš planet ne bi bio dovoljno topao za život ljudi: prosječna temperatura bi bila oko –18*C (umjesto sadašnjih +15*C), no ako se koncentracija stakleničkih plinova poveća (uslijed pojačane industrijske aktivnosti i proizvodnje CO2 zbog izgaranja fosilnih goriva, prekomjernog krčenja šuma itd.) efekt postaje jači i uzrokuje povećanje temperature. Do kraja 21. stoljeća očekuje se porast globalne prosječne temperature za 1 – 4,1*C, a u Europi će biti i veći (1 – 5,5*C). Posljedica toga će biti toplija ljeta i smanjen broj izrazito hladnih dana tijekom zime, bit će manje oborina, a i kad ih bude bit će intenzivnije (između dugih sušnih perioda) i češće će dolaziti do prirodnih katastrofa. S obzirom da većina međunarodnih sporazuma o ograničenju emisije stakleničkih plinova do sada nije urodila plodom, moramo prihvatiti činjenicu da je određena količina zagrijavanja planete neizbježna! Dakle, ako želimo preživjeti, moramo se pripremiti za te promjene i biti uporni u tom dugom i teškom procesu prilagodbe klimatskim promjenama.

GLOBALNO ZATOPLJENJE 3

KLIMA U HRVATSKOJ: kao i u globalnim okvirima i kod nas se temperature i broj sušnih dana povećavaju, a godišnja količina naoblake i oborina smanjuje. Razdoblje od 1991. – 2000. bilo je najtoplije desetljeće 20.-tog stoljeća u Hrvatskoj, a 2003. godina najtoplija od 1862. godine! Paradoksalno: od svih opasnosti zbog klimatskih promjena u procjeni ugroženosti RH od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa izdvojene su samo – poplave! Još jedino turistički radnici trljaju ruke od zadovoljstva jer će klimatske promjene produžiti sezonu (svima koji vole sunce i more, postat će atraktivno i proljeće i jesen), no plašim se da bi i to moglo biti kratkog vijeka: ako se nastavi ovaj trend povećanja ljetnih temperatura (od 2040. do 2070. predviđa se porast za 3 – 3,5*C) duž Jadrana tijekom tih mjeseci bit će nesnosno vruće i turisti će bježati u krajeve s blažom klimom.

GLOBALNO ZATOPLJENJE 4

UTJECAJ GLOBALNOG ZATOPLJENJA NA PČELE: opće je poznata činjenica da za razliku od bumbara i solitarnih pčela, pčele medarice nisu aktivne na temperaturama ispod 15*C, u slučaju naoblake i magle (smanjene vidljivosti), pogotovo oborina pčele ne izlaze iz košnice na pašu. Dnevna aktivnost pčela se smanjuje i u doba dana kad su temperature najviše, kao i kad je najveća relativna vlaga u zraku. U istraživanjima provedenim na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2005. godine (Zlatko Puškadija i dr.) na suncokretovoj paši (Kneževi vinogradi, Baranja), najveća aktivnost pčela je bila u danima nakon kiše kad se temperatura zraka kretala između 20 i 25*C, a relativna vlaga zraka 65 – 75 %. Utvrđena je pozitivna veza između srednje i maksimalne dnevne temperature zraka i posjećenosti pčela, odnosno negativna u slučaju povišenja relativne vlage, jačih oborina, vjetrova i niže minimalne dnevne temperature. Protekla je zima bila toplija nego prijašnje, pa su pčelari bili na velikim mukama, pogotovo ako nisu pravodobno reagirali. Početkom siječnja u javnost su stizale alarmantne vijesti o velikom pomoru pčela: zbog neuobičajeno visokih temperatura pčele nisu bile u klupku, već su se kretale po košnici i ponekad izlijetale iz nje – u svakom slučaju trošile su zalihe hrane brže nego što su to mogli pojedini pčelari predvidjeti (pogotovo početnici), pa je jedan dio pčela nažalost uginuo od gladi! Do pojave legla u klupku potrošnja hrane je minimalna (oko 1 kg mjesečno). Pčele najekonomičnije troše hranu na temperaturi +7*C, no pri pojavi prvog legla potrošnja hrane se povećava. Ako u tom razdoblju u košnici nema kvalitetno konzervirane peludi i čistog meda, pčele mogu odgajati leglo još 2 tjedna na račun rezervi iz svog tijela, no tako dolazi do iscrpljivanja njihovog organizma. U slučaju nedostatne rezerve hrane u košnici ni najkvalitetnija matica neće biti očekivano produktivna. Ovo je razdoblje kad dolazi do smjene pčela: stare zimske izumiru, a legu se mlade pčele. Pri normalnim uvjetima u jakoj pčelinjoj zajednici izgubi se oko 10 % uzimljenih pčela. Kod slabijih zajednica gubitak je veći, a šteta dugoročnija (treba dosta brige i vremena kako bi se nadoknadio njihov zaostatak u razvoju). Da bi se toj negativnoj pojavi zbog ovako nestabilnog vremena doskočilo, neophodno je pčele prihranjivati šećernim pogačama. Sreća je u nesreći bio velik broj alarmantnih napisa u medijima o ogromnim gubicima pčela koji su natjerali uspavane pčelare da požure na svoje pčelinjake i prekontroliraju stanje u košnicama – da nije bilo tih apela na TV i u dnevnom tisku, vjerojatno bi jedan dio pčela ostao bez hrane i pomor bi bio neizbježan! Preporuka savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede (i svih drugih stručnjaka i dobronamjernih poznavatelja pčela svjesnih ovih problema) je bila stavljanje šećerne pogače na satonoše okvira iznad pčelinjeg klupka i premještanje krajnjih okvira s medom do okvira s leglom (unutar iste zajednice). Ista je služba naglasila da ne treba bespotrebno otvarati košnice, već pčelama osigurati mir na pčelinjaku, zaštiti ih od dominantnih vjetrova. Osim toga, valja izbjegavati stavljanje okvira s medom iz košnica koje su ostale bez svoje zajednice! Prema tvrdnjama Ranka Anđelinija, dugogodišnjeg pčelara i predsjednika UP «Lipa» iz Pazina, ove zime istarski pčelari imaju oko 20 – 25 % gubitaka (što je europski prosjek). Činjenica da je ovog proljeća vegetacija uranila 15-tak dana, pa već ima dosta voćki u cvatu, sigurno je da će poraniti i cvatnja bagrema – najvažnije pčelinje paše u Istri. Matice intenzivno nesu jajašca i rojevi trebaju velike količine hrane. Ako potraje (za sada stabilno) lijepo i toplo vrijeme, bit će i dovoljno unosa peluda za ishranu mladih pčela, pa problema ne bi trebalo biti. No, ako se ostvare ona najcrnja predviđanja o mrazu i naglom zahlađenju kad se najmanje nadamo (svibanj), ne smijemo opet spavati zimski san, već moramo pomoći pčelama prihranom. Za pravilan razvoj legla optimalna temperatura u košnici je 34 – 35*C. Ako zahladi, gusto poredane na saću pčele pokriju i tako griju leglo. Za vrućih dana pčele lepezaju krilima kako bi u košnici izmijenile vrući zrak s hladnim. Leglo bolje podnosi niže od viših temperatura: kod 37*C stradati će manji dio legla, a već kod 38*C stradati će potpuno. Promjene temperature su štetnije što je jaje starije. Mlađe ličinke su osjetljivije. Ako u proljeće dođe do naglog pada temperatura, zbog premalog broja pčela u zajednici, one nisu u stanju pokriti i grijati cjelokupno leglo, pa može doći do pojave koju zovemo prehlađeno leglo. Pčele se stisnu u zimsko klupko, a dio legla na krajnjim dijelovima saća ostane van klupka, te se prehladi i ugiba. Proljeće je uvijek bilo najnestabilnije godišnje doba puno iznenadnih vremenskih promjena, a u isto je vrijeme razdoblje najveće aktivnosti i razvoja pčelinje zajednice. Utoliko je važno da pčelar redovno kontrolira situaciju na svom pčelinjaku i da na vrijeme uoči negativne promjene u košnici, te reagira na pravilan način (prihrana, liječenje, prevješavanje okvira, ventilacija, pojilice). Ako košnica nema dovoljno ventilacije ili je leto zatvoreno, ova će kobna pčelareva greška dovesti do bolesti pregrijanog legla sa simptomima sličnim prehlađenom leglu. U proljeće mlade pčele trebaju velike količine peludi za proizvodnju matične mliječi, a ukoliko u prirodi nema dovoljno vode u svibnju (presuše prirodni izvori, a pčelar ne postavi ili neredovito puni pojilice svježom vodom) može doći do začepa crijeva peludom. Za sušnih dana kada nema dovoljno paše, pčele su iscrpljene nedostatkom proteinske hrane, ne mogu dobro hraniti leglo i zajednica slabi. Kolebanje temperatura u proljeće pogoduje i razvoju nozemoze. Jake vrućine i slaba ventilacija mogu biti uzrok i pčelinjoj paralizi. Dugo sušno razdoblje i visoka vlažnost zraka pogoduju razvoju bolesti vapnenastog legla. Za pretpostaviti je da će uslijed promjene klimatske slike u Europi, doći do premještanja nekih nametnika koji su prije obitavali i činili štetu samo u suptropskim i tropskim krajevima Azije (tropileloza). Više temperature odgovaraju i razvoju voskovog moljca, pa se s valom globalnog zatopljenja očekuje i žešći napad ovog štetnika. Poznato je da povišena temperatura usporava razvoj varoe, najopasnijeg pčelinjeg neprijatelja. Ove su grinje osjetljivije na povišenu temperaturu nego odrasle pčele, pa se razvijaju sustavi za suzbijanje varoe povišenom temperaturom (jedan tip smo imali prilike vidjeti nedavno na sajmu u Celju), no sve je to slaba utjeha u odnosu na sve druge probleme koje pčelarstvu donosi globalno zatopljenje.

GLOBALNO ZATOPLJENJE 5

KAKO POMOĆI PČELAMA U BORBI ZA OPSTANAK: svaki razvoj proizvodi stres u ekološkoj ravnoteži, jer su biološki i fizikalni procesi na Zemlju usko povezani. Niti jednoj vlasti na ovoj planeti ne pada na pamet da ograniči industrijski razvoj. Opterećenje okoliša proporcionalno je razmjerno populaciji, životnom standardu i tehnološkom stupnju razvoja. Tako jedna Njemačka s 80 milijuna stanovnika opterećuje okoliš više nego Indija s milijardu stanovnika. Broj ljudi na Zemlji raste eksponencijalno i sredinom 21. stoljeća će biti dvostruko veći, pa će i pritisak na proizvodnju hrane i ukupan okoliš biti razmjeran tome. Posljedica toga će biti generiranje efekta staklenika, degradacija tla erozijom, zaslanjivanje tla, onečišćavanje vodotoka, izvora i podzemnih voda, smanjivanja biološke raznolikosti. Tehnološki razvoj i povećan broj ljudi ostavljat će sve manje prostora ostalim vrstama, a ekološka strategija na planetarnoj razini ne postoji, već se samo stvara privid da se nešto radi po tom pitanju. Sve više stručnjaka i institucija istražuje globalne i lokalne pojave i promjene, marljivo sakuplja podatke i godinama ih proučava, u svemir se šalju sateliti kao promatračke stanice, ali nad nama i dalje visi opasnost s nesagledivim posljedicama. Da li ćemo preživjeti kao vrsta, ovisit će prije svega o našoj prilagodljivosti i pripremama za sve moguće promjene. Ako se u Europi razdoblje suše produlji, ljeta postanu nesnosno vruća, izvori pitke vode presahnu, a pčelari ne budu spremni pomoći prihranom i postavljanjem većeg broja higijenskih pojilica, pčelama se ne piše dobro iako su gledajući povijest njihove vrste opstale toliko milenija unatoč svim mogućim katastrofama koje su se događale na Zemlji. U svojoj potrazi za hranom, pčele lete do 4 km od košnica (područje oko 50 km2), no zamjetan unos meda u košnicu je s manje površine (do 20 km2). U prosjeku pčela dnevno obavi i do nekoliko stotina tisuća letova, za što joj treba zdrav i snažan organizam. Za punjenje mednog mjehura nektarom, pčela posjeti i do 150 pojedinačnih cvjetova. Za proizvodnju 1 kg meda potrebno je i do 150.000 pojedinačnih letova. A što ako zbog globalnog zatopljenja dođe do smanjivanja biološke raznolikosti, tj. medonosnog bilja ne bude kao do sada? Za hlađenje zraka unutar košnice pčelama se trebati više energije, pa im valja pomoći osiguravanjem rezervi hrane, pa nikako ne smijemo biti sebični i pri vrcanju pčelama oduzimati sve okvire s medom! Nesavjesnom pčelaru bez higijenskih pojilica na pčelinjaku loše se piše: ili će ga pčele prvom prilikom napustiti u potrazi za boljim uvjetima za opstanak ili će imati slabe prinose! Zato se pčelari ne smiju ulijeniti, već još redovitije obilaziti svoj pčelinjak ne bi li na vrijeme uočili probleme unutar zajednice i reagirali već prema situaciji. Razmislite o natkrivanju košnica, kako bi bar dio dana pčelinjak bio u polusjeni ili sjeni, ni slučajno nemojte za vrućih dana ostaviti košnicu zatvorenom (npr. zbog tretiranja pesticidima u okolini) duže nego je potrebno. Pratite stručnu literaturu i prihvatite novosti u tehnologiji pčelarenja, ne kao neki ludi eksperiment, već kao nešto što će u budućnosti pomoći vašim pčelama. Košnice od polistirena (stirodura) nisu puka ekstravagancija nadobudnih inovatora, već jedno od mogućih rješenja za bolju termoregulaciju unutar košnice. Ako košnica ima tople stijenke i vanjske okvire u plodištu, matica će lijegati jaja u svim okvirima, a ne samo u središnjim okvirima. Po nekim saznanjima, ako su prezimile u stirodurnim košnicama, pčele u prvi proljetni let kreću 2-3 tjedna ranije, a ujutro iz njih na pašu izlaze ranije, što znači da će unos meda preduhitriti vruće dane. Neki pčelari koriste EM probiotik – dodatak hrani za pčele koji sadrži efektivne mikroorganizme. Dodavanjem EM u vodu za piće snižava se njen pH i postaje slađa, te pomaže jačanju otpornosti pčele. U svakom slučaju pčele ne smijemo ostaviti same da se bore protiv svih nedaća koje stoje ispred njih već u bliskoj budućnosti (zimus!) od kojih smo za velik dio i sami krivi. Pčelinjak uvijek mora biti čist i uređen, a njegova okolica bez nepotrebnih i opasnih tvari (zagađena voda, zrak i hrana, kemikalije i dr.) u blizini. Na pčelinjaku mora biti osigurana redovita opskrba zdravstveno ispravnom vodom za piće. Na prve tragove zamućenja ili promjene u boji, mirisu i okusu, vodu u pojilicama treba hitno promijeniti, a ako se radi o vodovodnom sustavu, o tim promjenama treba obavijestiti nadležne institucije (komunalno poduzeće). Isto tako moramo obratiti pozornost na zdravstvenu ispravnost vode iz drugih izvora (bunar, kišnica). Dobra pčelarska praksa u slučaju potrebe za nadopunjavanjem zaliha hrane tijekom suše ili u razdoblju između dvije paše, pčelarima preporučuje da prihranjuju pčele samo onom količinom hrane koju one mogu odmah iskoristiti. Iako čovjek svojom brojnošću i potrebama stvara veliki pritisak na globalni ekosustav, zbog čega svake godine u svijetu izumire čak 100-tinjak tisuća životinjskih vrsta, ipak postoje i neke naznake da postoje ljudi i institucije koji za ovaj problem traže moguća rješenja.Stručnjaci iz Agricultural Research Servicea (ARS) pčelarima savjetuju da za vrijeme suša svoje pčele prihranjuju hranom s više proteina i hranjivih sastojaka, a istraživači s Washington State University razvijaju banku genoma 28 najvažnijih vrsta pčela koje bi mogle biti temelj za stvaranje novih, otpornijih vrsta.Svi se slažu da će pčelarska industrija postati ekonomski neisplativa ako gubici pčela (bilo uslijed trovanja pesticidima, bolesti ili globalnog zatopljenja) sa sadašnjih 30-tak % još porastu. Oko pitanja što najviše ugrožava naše pčele još uvijek ne postoji niti konsenzus među znanstvenicima, a kamoli jedinstvena dugoročna rješenja. U nekim dijelovima Kine, svoje voćke farmeri ručno oprašuju. 2007. godine stručnjaci s Harvarda su konstruirali prve pčele-robote u prirodnoj veličini za umjetno oprašivanje. Je li to budućnost pčela i pčelarstva?

GLAS 1

U HRVATSKOJ NEMA DOVOLJNO MEDA, A TRŽNICE SU GA PUNE?

I proteklih je šest godina bilo loše, no ova je iznimno loša godina za domaće pčelare, složni su pulski medari. Pridodamo li tomu i nelojalnu konkurenciju, kažu, posao pčelara je sve samo ne sladak. Naime, loše vremenske prilike, odnosno duga kišna razdoblja i niske temperature rezultirale su izrazito malim količinama meda, što je jedan od glavnih razloga zbog kojeg domaće pčelare više gotovo da i ne susrećemo na lokalnim sajmovima. Primjer su bili i Obrtnički i Hand made sajmovi na kojima domaćeg istarskog meda nije bilo. Premda, kako doznajemo od Nikole Radulovića pčelara sa četrdesetogodišnjim stažem u ovom poslu, ponuda meda na pulskoj gradskoj tržnici je stalna i obilata.

Niti deset kila meda po košnici

S njim se složio i Štinjanski pčelar Miro Bulić koji kaže tržnice su krcate medom kao nikad dosad, a cijela Hrvatska bilježi veliki pad u količini proizvedenog meda.

– Ja sa svojom količinom koju proizvedem u 120 košnica, koliko ih imam, ne mogu niti primirisati tržnicama, a oni koji su jučer počeli držati košnice prodaju na tržnici pa se mi s pravom pitamo što se to događa?!, istaknuo je i Bulić, a Radulović zaključio da ono najvažnije ostaje, dakle, na kupcima, a to je procjena je li ponuđeni med domaći ili umjetan, odnosno napravljen od šećerne melase.

– Za kišnog i hladnog razdoblja, baš kakvo je na našem području prevladavalo ovog proljeća, biljke ne izlučuju nektar, dakle sok od kojeg pčele prave med. Također, uvjet je i minimalna temperatura od 21 stupnja Celzijusovih naviše, ističe Radulović, inače član pulske Udruge pčelara.

Riječ je o jednogodišnjim biljkama, a glavne koje mede u Istri su kadulja i bagrem.

– U prosjeku proizvodim 40 kilograma meda po košnici, a ove sam godine dobio čak manje od deset, ispričao nam je po kvaliteti meda prepoznati pčelar koji trenutno ima 150 košnica na lokacijama u Puli i Guranu kod Vodnjana.

GLAS 2

Tržnice pune medom – ne domaćim

Pčelar Radulović čiji je šumski med na Danima meda u Pazinu nagrađen i zlatnom medaljom kaže kako mu je važno imati dovoljne količine za potrebe svojih stalnih kupaca koji uvijek znaju gdje ga mogu pronaći. No, kako su ove godine prikupljene manje količine meda, s prodajom kaže, ne želi forsirati, pa ode tek subotom na Verudu. No, mala proizvodnja nije jedini razlog zašto domaći pčelari izostaju s uobičajenih prodajnih mjesta meda, na tržnici i lokalnim sajmovima.

– Nekad nas je bilo tek nekoliko, no tržnicu sada opsjedaju razni nakupci, prekupci, pa je tržnica puna meda. Primjerice, dolazi jedan ponuđač za kojeg znamo da ima dvije tisuće košnica i cisternu s kojom razvozi šećernu melasu koju ulijeva u košnice. Pokušao ga je izvoziti u Njemačku odakle mu je vraćen zbog nezadovoljavajuće kvalitete. Potom, sav je taj vraćeni med prodan na rovinjskoj tržnici, a ja se zaista sa svojim medom ne želim među takve gurati na tržnici. Neki uvoze šećernu melasu čak iz Kine. Naime, to je gusti sirup koji u košnice, takozvane nastavljače vjerojatno stavljaju velike hranilice u koje stane nekoliko litara sirupa. Nadolijevaju unutra tu melasu, pa kad pčele to odnesu u sače i prerade u nekakav med, čekaju da se napuni i vrcaju med. Takav med prodaju po cijeni od oko 50 kuna za kilogram, ističe Radulović i dodaje da su sumnjive i akcije na kojima se za 105 kuna nudi tri kilograma meda. (članak u „Glasu Istre“ od 24. listopada 2014. tekst: Sanda ROJNIĆ SINKOVIĆ, foto: Milivoj MIJOŠEK)

golf 1

GOLFERI I PČELARI

Jeste li znali da su golf i gradnja igrališta za golf oduvijek kamen spoticanja između vlade i oporbe, privilegirane klase i puka, pobornika novih trendova u turizmu i konzervativaca, investitora i nevladinih organizacija, najčešće ekoloških udruga, barem kod nas. Pokušaj bivše Vlade da se posebnim zakonom o golf igralištima 2010. godine tim objektima da poseban status zbog viših interesa RH na sreću nije prošao, jer se tadašnja oporba oštro usprotivila velikim nepravdama koje je taj zakon krio između svojih redova, pa je u znak neslaganja s Vladom napustila sabornicu i srušila kvorum. Po najnovijem prijedlogu Zakona o šumama, sadašnja bi Vlada (ondašnja oporba) olakšala izdvajanje šumskog zemljišta i šuma iz šumskogospodarskog područja i njihovo pretvaranje u građevinsko i dopustila gradnju golf igrališta na šumskom zemljištu (u vlasništvu države) čak i bez provođenja postupka izdvajanja tog zemljišta! Što to konkretno znači za nas pčelare? Posječene šume znače samo jedno: nepovratni gubitak staništa za sav životinjski svijet i paše za pčele i ostale kukce – oprašivače, pa u tom kontekstu stvarno nije bitno što to zemljište i dalje ostaje u vlasništvu RH! A dovoljno je da lokalna zajednica u prostorni plan na šumskom zemljištu ucrta prostor za golf igralište i investitor može krenuti sa sječom šume i izgradnjom bez da se ikom više opravdava za svoje nakane! Činjenica da se po novom prijedlogu Zakona o šumama prostorni plan može donijeti samo uz pozitivno mišljenje Ministarstva poljoprivrede ne ulijeva neko povjerenje da će sve biti transparentno, a kamoli pravedno! Šume prekrivaju više od 30 % površine naše planete i udomljuju više od 80 % poznatih kopnenih vrsta. U Hrvatskoj šume rastu na 2.500.000 ha površine i pri tome izvuku iz atmosfere 2.500.000 t ugljika, zadrže preko 17.000.000 t prašine i proizvedu 5.000.000 t kisika. Šume štite zemljišta, prometnice i objekte od erozije, bujica i poplava, povoljno utiču na atmosferske prilike, hidroenergetski sustav i vodni režim, idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat od neprocjenjive vrijednosti za čovjeka. Osim što je šuma savršena ekološka tvornica, ona za čovjeka ima posebno socijalno i estetsko značenje (ne samo iz prizme ljepšeg krajolika, nego i zbog odmora, rekreacije, oporavka, turizma). Zbog svega ovog i stoji u našem Zakonu o šumama slijedeća rečenica: «Šume i šumska zemljišta su specifična prirodno bogatstvo od interesa za Republiku i zato imaju njezinu osobitu zaštitu!» Nemilosrdnim uništavanjem šuma zbog novih naselja i prometnica, čovjek ugrožava opstanak svih živih bića na Zemlji, a u ime razvoja novih tehnologija bespovratno je žrtvovana čistoća voda, zraka i tla. Svjesni da bi nestanak zelenog pokrova značio i završetak ljudske vrste, mnogo je ekološki osviještenih građana i u nas pokrenulo niz različitih inicijativa protiv bespotrebne sječe kako bi se to nacionalno blago zaštitilo i sačuvalo za našu djecu i djecu naše djece, za sve ljude, za sva vremena. Pridružimo im se i mi pčelari, jer tko zna što slijedi iza sječe manje bagremove šume u našoj najbližoj okolici zbog kampa ili golfa? Možda i nije nužno da prosvjedujemo poput zagrebačkih pčelara koji su «zadimili« znanstvenu javnost u Opatiji 7. veljače 2012. da bi joj skrenuli pozornost na pretjeranu i nekontroliranu upotrebu neonikotinoida u poljoprivredi. Nitko ne očekuje da ćemo kao tihi i nenametljivi ljudi kakva je po prirodi većina nas – u ime spasa šuma i pčela blokirati svojim pčelarskim vozilima prometnice širom Lijepe naše, no ako ćemo samo mirno gledati kako nam devastiraju, betoniraju i asfaltiraju prirodni izvor hrane za naše pčele i kako ruše šumu za šumom iza kojeg čina ostaje ono što samo oni nazivaju oplemenjivanjem prostora i unaprjeđivanjem turizma u toj sredini, onda glavni krivci nisu oni, nego – mi sami!

CENACOLO 1

BIO JEDNOM JEDAN PČELINJAK…

S tom famoznom rečenicom: «Bio jednom…» počinje gotovo svaka bajka koja obavezno završava happyendom, no nažalost u stvarnosti to nije slučaj, pa tako i naša priča ima tužan kraj. No, krenimo ispočetka.

Prošlo je više od 30 godina otkako je časna sestra Elvira Petrozzi puna kršćanskog optimizma i vjere u promjenu kroz molitvu, rad i zajedništvo osnovala prvu zajednicu «Cenacolo» na brdašcu Saluzzo u talijanskoj pokrajini Cuneo kao prihvatilište mladih ovisnika, očajnih, ali dovoljno hrabrih da se suoče sa svojim problemima i počnu svoj život ispočetka. Nakon Ugljana, Varaždina, Vrbovca i Biograda krajem svibnja 2000. godine u malom mjestu Štroligarija kod Karigadora otvorena je peta kuća za bratovštinu koja je svom novom domu nadjenula znakovito ime: «Grad svjetlosti». Svečanom otvorenju su uz sestru Elviru prisustvovali tadašnji biskup Porečke i Pulske biskupije msgr. Ivan Milovan, prečasni msgr. Hek i mjesni župnik vlč. Josip Racan. U svojoj je propovjedi biskup iskazao svu svoju vjeru i nadu u razvitak ovog bratstva i misije: «Mi kršćani znamo da Bog stoji na početku ove kuće. Zamolimo ga da nas nastavi slijediti u ovoj pustolovini.» Tada zasigurno nitko od okupljenih nije mogao ni zamisliti što će se sve dogoditi s Zajednicom i kako će završiti avantura braće iz Grada svjetlosti.

Iste godine kad je otvorena kuća u Štoligariji, grupa pčelara iz okolice komuni poklanja 6 pčelinjih zajednica i svu potrebnu opremu, o čemu su više puta pisali u časopisu «Hrvatska pčela» Arduino Bubola (kao glavni donator, pokretač akcije i mentor) i moja malenkost (kao svjedok događanja i napretka Zajednice). Ne podcjenjujući snagu duhovnosti i zajedništva, vjerovao sam da će štićenicima i skrb o pčelama pomoći u ozdravljenju duše i tijela bilo kroz nove spoznaje (jer je pčelinji svijet tako fascinantan i inspirirajući), bilo kroz nove obzore (pčelarstvo kao potencijalno zanimanje u budućnosti) ili tek kroz perspektivu pročišćenja i izlječenja organizma (med ima iznenađujuće pozitivno djelovanje na oboljela jetra i druge unutarnje organe). Sjećam se s kakvim su se elanom mladići pripremali za božićnu priredbu (uprizorenje Isusovog rođenja), s kakvim su nas ponosom zbog svega urađenog na imanju i oko njega tom prigodom ugostili, sjećam se s koliko su ljubavi i volje gradili novu nadstrešnicu za svoj mali pčelinjak…A onda su se u priču o Gradu svijetla umiješale Sile tame i sve je krenulo nizbrdo, a da mladići iz Zajednice, sestra Elvira i njihovi prijatelji pčelari nisu ni najmanje krivi za takav razvoj događaja.

Prema novom ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske zemljište župe Dajla i Biskupije porečke i pulske na kojem se nalazi 15 ha poljoprivrednog zemljišta koje obrađuju mladići iz Zajednice, oduzima se benediktincima i vraća u državno vlasništvo. Podsjetimo se da je vatikanska komisija koju je osnovao papa Benedikt XVI (u kojoj je bio i kardinal Josip Bozanić) svojevremeno donijela odluku o obeštećenju benediktinskog reda kako bi bar na neki način ispravila nepravdu bivšeg režima (nacionalizacija 1948.) i po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine je sporno zemljište vraćeno župi Dajli, a benediktincima je preostalo da (prema Osimskom sporazumu) odštetu traže od Italije. Sve je to unijelo mnogo nervoze i razmirica unutar crkvenih redova, u priču se 2011. godine upliće Državno odvjetništvo i politika, te više nitko razuman nije mogao predvidjeti rasplet ove zavrzlame. Problem se multiplicirao činjenicom da je župa Dajla prodala dio spornog zemljišta tvrtki koja je odlučila Fratarsku šumu prenamijeniti u golf igralište. Taj je projekt tako dugo stajao zakočen pravničkim ogradama da više gotovo nitko nije vjerovao da će ikad biti realiziran. No ipak se desilo neminovno: teren je u rukama ugovorima i zakonom priznatog vlasnika, a bivši stanari – stanovnici Grada svjetla moraju van! Nažalost, zajedno s njima morao se odseliti i pčelinjak koji se sad već s početnih 6 proširio na 12 zajednica. Tužno je bilo gledati mladiće kako se pakuju i odlaze iz Štoligarije koja im je postala drugi dom, ali još tužnije gledati kako nestaje pčelinjak koji nije bio samo mala škola pčelarstva za bivše alkoholičare i narkomane, već simbol jednog drugačijeg pristupa ovisništvu i pčelarstvu. Ova je poveznica postala misao vodilja pri pisanju istraživačkog rada pod nazivom «Pčelama protiv ovisnosti» čija je glavna teza da pčelarstvo može pozitivno utjecati na psihološku rehabilitaciju ovisnika svih vrsta, jer pažnju koncentrira na pčelinji svijet, a aktivnosti s besposličarenja i noćnih provoda u koje se veoma lako uvuku i neke kriminalne radnje, preusmjerava na jedno od najplemenitijih zanimanja uopće. Nažalost i ovaj je rad ostao mrtvo slovo na papiru što daje krila zlobnicima koji tvrde kako se pčelar treba isključivo baviti proizvodnjom meda, a ne filozofiranjem. No manje je važno vrijeme izgubljeno na pisanje jednog u tisku nikad ne objavljenog članka, bitan je nepovratan gubitak pčelinjaka kao nadahnuća i pouke za mladiće iz Zajednice, već i zlatan primjer entuzijazma i humanosti na djelu za pčelare ne samo u Istri, već i mnogo, mnogo šire. Šteta je kako vidite nenadoknadiva i uskoro će oranice zamijeniti golf tereni, a umjesto da se o voćkama i nasadima brinu «alkosi» i «narkići», ovim će krajem zavladat će likovi koji vole kad ih (zasluženo ili ne) svrstavamo u elitu.

I tako priča koja je započela rečenicom: «Bio jednom jedan pčelinjak…» nema sretan završetak, jer se nakon 14 godina ugasio Grad svjetlosti, a happyend mogu doživjeti samo dečki iz Štoligarije koji će negdje u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje (Cenacolo ima preko 50 bratovština širom svijeta!) nastaviti svoju misiju, zaliječiti svoje stare i novu (nepravedno nanijetu) ranu, krenuti dalje visoko podignute glave, puni vjere i nade u bolje sutra, a nadam se i s pčelama u srcu i na pameti za ubuduće i negdje drugdje…

POKUDE 1

POHVALE I POKUDE: raduje me svaki novi prilog o pčelama, pčelarima i pčelinjim proizvodima u tisku ili na TV, jer smatram da kad je u pitanju tako zahtjevna tema, nastupa u javnosti nikad dovoljno, no istovremeno me ljuti kad pojedini novinari svojevoljno priču začine napuhanim brojkama o cijeni meda, prinosu po košnici, potrošnji po stanovniku i ekonomskim potencijalima ove proizvodne grane. Pri tome obavezno (namjerno ili slučajno) izostave činjenice koje ne idu u prilog njihovim tvrdnjama: potrošnja meda raste proporcionalno porastu standarda prosječnog građanina (a na to ćemo morati još malo čekati), prinosi ove godine su bliže katastrofalnim nego ohrabrujućim, a sukladno tome i cijena meda mora biti viša! Osim toga, dio novinara kao da ne može odoljeti porivu da pčelare nazove medarima, što me iritira, jer svrha našeg zanimanja nije proizvodnja meda niti je osnovni motiv zarada! Svaki pčelar i poznavatelj naše struke zna da je ovdje riječ o jednoj posve drugačijoj strasti (ili ako baš hoćete: opčinjenosti)! I zato ću još jednom upitati sve ljude od pera i kamere: „Gospodo novinari, postoji li plemenitija misija nego boriti se za opstanak jedne vrste, opasno ugrožene (velikim dijelom zbog napretka druge), a tako korisne za čovječanstvo?“ Eto, to je suština pčelarstva, a ne jurnjava za profitom, kako bi netko neupućen mogao shvatiti inzistiranje na temi o „ekonomskoj moći“ pčelara (zbog ogromnog povjerenja Hrvata u domaći med i posljedično uspješnoj prodaji na kućnom pragu, trenutnim cijenama i potražnji u inozemstvu). Koliko god je u suštini dobronamjerna, poruka novinara političkoj eliti u Hrvatskoj da se okrenu pčelarstvu kao spasu za posrnulo gospodarstvo je ishitrena i pretjerana: pčelarstvo ni izdaleka nije tako jednostavan i zahvalan posao, kako se to laicima često čini! I što je situacija u industriji i poljoprivredi gora, to se pčelarstvo čini sigurnijim izvorom prihoda uz mala ulaganja i sukladno tome dovoljno dobrim osloncem za sve one koji godinama bezuspješno traže posao ili jedva preživljavaju s primanjima ispod razine ljudskog dostojanstva! No, istina je bitno drugačija i dio mladih koji se odluči baviti pčelarstvom iz krivih motiva, razočara se već nakon prvog neuspjeha i pobjegne zauvijek iz tog “unosnog biznisa”! Naravno da bježe jer su već u početku ponavljali računicu: 1 košnica = 3 nastavka x 10 kg meda x 70,00 kn/kg, a ove godine kao da se sve usprotivilo toj logici: i klima, i bolesti, i štetnici…Od zarade ništa, još su u gubitku zbog nenadanih troškova za prihranu! Pa kako onda da dugogodišnji pčelari ne odustaju od tako riskantnog zanimanja? To je upravo ona strast koju mnogi ne shvaćaju, a s njima nažalost i jedan dio novinara!

I zato vas molim, gospodo novinari, nemojte ovaj komentar i sugestije proglasiti zločestim (tko sam je da dijelim packe ljudima kojima je pisanje struka, posao i životno opredjeljenje?): hvalite nas i kudite koliko god hoćete, ali nemojte izvrtati činjenice i pretjerivati s brojkama, jer na taj način šaljete krivu poruku onima koji tek trebaju od nas preuzeti tako odgovornu zadaću kao što je briga o pčelama! Pišite i dalje o pčelama, tim divnim malim stvorenjima koja fasciniraju čovjeka od pamtivjeka i još uvijek mu predstavljaju veliku zagonetku, ali kao najveću dobrobit od njih uvijek navedite oprašivanje, a tek potom med i ostale pčelinje proizvode. A kad je riječ o njima, naglasite nužnost u promjeni prehrambenih navika i uvrštavanju meda u svakodnevnu kuhinju, a ne samo kao zdravu supstituciju za rafinirani šećer ili sezonsku dopunu klasičnim lijekovima. Pišite i o pčelarima, jer oni zbog svoje plemenitosti to itekako zaslužuju. I baš kao što svako pravilo ima izuzetaka, tako i među njima ima onih kod kojih je prevladala glad prema novcu, ali, vjerujte mi: takve krajnji potrošači vrlo brzo raskrinkaju i više ne nasjedaju na njihove priče i patvorine! Pčelari su prije svega zanesenjaci zaljubljeni u svoje ljubimice, prirodu, čist zrak, zdravu hranu, još uvijek podcjenjeni u sredini koja favorizira neka druga profitabilnija ili popularnija zanimanja! Pišite i o udrugama koje se ističu po ekipiranosti, idejama, upornosti, volonterstvu i projektima od općeg društvenog značaja. U svojim tekstovima se obraćajte svim građanima, ali ponajviše mladima: nemojte u njima buditi lažnu nadu da je pčelarstvo lak i profitabilan posao, nego ih pokušajte motivirati naglašavajući prednost umjerene fizičke aktivnosti na pčelinjaku u zdravom i inspirirajućem okruženju ili plemenitost poziva na koji trebaju biti ponosni i oni sami i njihovi sugrađani ili dobrobiti pčelinjih proizvoda i preparata na njihovoj bazi u službi čovjekove snage i zdravlja! Jer: mladi su naša budućnost i bez njih neće biti ni pčelarstva, a bez toga ni života na kakav smo navikli!

SEZONA 1

PČELARSKA SEZONA 2014 .

O katastrofalnoj sezoni 2014. ne pričaju samo pčelari i poljoprivrednici (ne zaboravimo: većina biljnih kultura ovisi o oprašivanju pčela!), stručnjaci i laici, znanstvenici i obični građani zabrinuti za budućnost pčelinje vrste (ali i cijenu meda ove zime!). Gorka je istina da su sve ovogodišnje paše podbacile (60 – 100 %), no ipak se pčelari, veterinari i znanstvenici pitaju je li samo to razlog za manjak meda ili su u pitanju i neki drugi uzroci.

TOPLA ZIMA – UVOD U KATASTROFU

Zima je bila neuobičajeno topla i potakla je pčele na preuranjenu aktivnost: pčele su pomislile da je stiglo proljeće, pa umjesto da miruju u zimskom klupku – izašle su van! Nažalost, u prirodi nije bilo hrane, pa su trošile zalihe (ukoliko ih je bilo!), matica je legla jajašca, a pomladak je nastavio trošiti zalihe. Nakon prvog šoka koji je uslijedio po pregledu, mudriji i oprezniji pčelari su se pribrali i počeli s prihranom zajednica. Oni koji se nisu snašli i zanemarili navedene činjenice doživjeli su i najveće razočarenje i strašne gubitke. Pogotovo su pogriješili oni koji su umjesto pogače dodavali okvire s medom iz košnica koje su ostale bez pčela, jer su time samo ubrzali propadanje ionako slabih zajednica. Grešku su napravili i oni koji su okretali ili prevješavali okvire unutar jedne košnice, jer oslabljenim zajednicama s mladim leglom to nije donijelo korist, već je bilo kontraproduktivno! Ti propusti i visoke temperature su bile uvod u dosad neviđenu katastrofu i nezapamćene gubitke na pčelinjacima širom Hrvatske!

SEZONA 2

DRUGI ČIN TRAGEDIJE: IZOSTANAK GLAVNE PAŠE

Oscilacija dnevnih temperatura, relativno niske noćne temperature, te neprestane izmjene toplog i hladnog vremena utjecali su na slabo lučenje nektara proljetnica i voćki. Bagrem uobičajeno cvate od kraja travnja do kraja svibnja i on je cvjetao i ove godine, ali nije medio! Zbog tople zime biljke nisu mirovale kao inače, nektar je kolao tako do cvatnje, no kao da se umorio: cvjetovi više nisu izlučivali sokove i pčele nisu imale što sakupljati osim peludi! Pojedini su pčelari ipak iz svojih košnica «izmuzli» nešto meda, a što ako su ustvari oduzeli pčelama hranu presudnu za normalan razvoj i dopunu zajednice mladim pčelama? Dakle: izostale su rane paše, zakazao je bagrem, kesten podbacio (nikako ne tješi činjenica da je ipak nešto medilo u južnom dijelu Dalmacije i ponegdje u Zagorju) – što je pčelarima još moglo krenuti naopačke?!?

SEZONA 3

VAROA NAPADA SLABIĆE

Ako je vjerovati starim pučkim izrekama da: «Nesreća nikad ne dolazi sama!», plašim se da će se nepredvidivost vremenskih (ne)prilika nastaviti u nedogled i postati konstanta s kojom ćemo se kad-tad morati pomiriti i naučiti prilagođavati! Uz sve te nevolje, pred pčelarima u Hrvatskoj je i borba protiv varoe, grinje koja nije izostala niti jedne godine, bez obzira na meteorološku situaciju i izdašnost paša, pripremljenost pčelara i vrstu lijeka. Za prošlogodišnji fijasko na pčelinjacima, dio pčelara i dalje optužuje neučinkovitost lijeka protiv varooze (koji je preporučio HPS, a sufinancirala država), no diskutabilno je tko je kriv, jer se pojedinci nisu pridržavali uputa nadležnih institucija, pa tajming tretiranja nije bio najsretnije pogođen (istovremen u svim područjima)! Trenutna situacija ne obećava ništa dobro: prema većini izvora, varoe u pčelinjim zajednicama širom naše zemlje ima puno, pa se obavezno treba pridržavati uputa o tretiranju preporučenim sredstvima u točno određeno vrijeme! Ove je godine opet aktualan varocidni preparat CheckMite+! To je provjereno sredstvo na bazi kumafosa, pa se nadamo da će pokazati bar onakav učinak kao pretprošle sezone!

SEZONA 4

NOVI RAZBOJNICI U KOŠNICI

Neki znanstveni krugovi i pčelarski stručnjaci tvrde da veća opasnost prijeti od nozemoze tipa C, jer kod pčelinjih zajednica napadnutih od spore Nosema Cerana, nema karakterističnih kliničkih znakova bolesti, a na kraju sezone košnice ipak ostaju – prazne! Vidljivi su jedino ostaci fecesa na okvirima košnica, pa se pretpostavlja da je to glavni izvor i put širenja infektivnih spora. Nažalost,usprkos velikom broju istraživanja, ova nova bolest još uvijek nije razjašnjena do kraja, pa zbog toga nema ni lijeka za koji bi stručnjaci mogli jamčiti da rješava ovih izuzetno opasnih nametnika u slučaju invadiranosti zajednice. I tako ispada da nove bolesti dolaze, a starih se još nismo riješili!

SEZONA 5

ZAKLJUČAK

Kao što smo se pribojavali već početkom zime, niz stresova ove sezone (nepovoljni vegetacijski i meteorološki uvjeti, oslabjele pčelinje zajednice, stare i nove bolesti) i nije mogao drugačije završiti nego općom katastrofom i nezapamćenim gubicima meda i pčela! Ove smo sezone ostali bez meda, ali nećemo dopustiti da ostanemo i bez pčela! Jer bez pčela nema oprašivanja, bez oprašivanja nema hrane, a bez hrane nema ni nama života!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s