Dobro došli na portal „Pčelina školica“!
Zbog lakšeg i bržeg snalaženja na portalu, u gornjem lijevom uglu početne stranice nalazi se IZBORNIK s kazalom tema (stranica) i rubrika (podstranica). Portal ima 8 stranica i 45 podstranica od kojih se neke povremeno, ali većina redovno nadopunjuje novim objavama. Na stranici VODIČ KROZ PORTAL (klikni: OVDJE) su najnovije objave s linkom koji vas direktno vodi na podstranicu.
Prema statistici WordPressa najposjećenije stranice našeg portala su RADIONICA (rubrika: OSNOVE TEHNOLOGIJE i PRAKTIČNA ISKUSTVA) i API PLUS CLUB (rubrike APITERAPIJA i KUHARICA), no s edukativnog aspekta podjednako su zanimljive i rubrike PITALICA i JESTE LI ZNALI? na stranici UČIONICA. Za odmor od ovako „teških“ tema, kliknite na stranice IGRAONICA i PRIČAONICA (obavezno posjetite podstranicu HUMOR). Želite li saznati nešto više o autoru, njegovim vizijama i idejnim projektima, posjetite stranicu O NAMA ili API PLUS CLUB (podstranice PROJEKTI i STRUČNI RADOVI) – možda baš ovdje pronađete nešto što bi vas potaknulo na kreativniji pristup apikulturi.
Još jedna mala sugestija: u donjem desnom uglu nalazi se ikonica “prati me…” koja nakon aktiviranja šalje obavijest na e-mail korisnika o svakoj novoj objavi na portalu.
U ime autorskog tima portala „Pčelina školica“ svim našim stalnim i povremenim posjetiteljima i pratiteljima želimo mnogo uspjeha u pčelarstvu, bez obzira radi li se o proizvodnji, edukaciji novih naraštaja pčelara ili nekoj drugoj djelatnosti u vezi s ovom domenom, svim konzumentima pčelinjih proizvoda dobar tek, a svima koji su na portalu zbog virtualnog odlaska na pčelinjak i prirodu puno zabave!
“PČELINA ŠKOLICA” je portal za male, ali i velike pčelare – entuzijaste voljne podijeliti svoje znanje i iskustvo s novim generacijama.
“PČELINA ŠKOLICA” je namijenjena svima: djeci i omladini, vrtićima i školama, udrugama i zadrugama, svima koji žele nešto naučiti, a usput se i malo zabaviti.
“PČELINA ŠKOLICA” ima mjesta i za posebne goste: pedagoge, agronome, veterinare, liječnike, farmakologe, nutricioniste i gastronome, sve koji misle da imaju što reći o pčelama i pčelinjim proizvodima i žele surađivati za dobrobit ove struke.
“PČELINA ŠKOLICA” je istovremeno i zabavnik (pun iznenađenja u vidu bojanki, ispunjaljki, priča i pjesmica…) i udžbenik (dakako: bez testova, neopravdanih sati i ocijena).
Nadamo se da ćemo ovakvim, ležernijim pristupom uspjeti više približiti ovu (itekako ozbiljnu) tematiku mladoj populaciji i s vremenom ostvariti osnovni cilj:
POMLADITI PČELARSKI KORPUS U LIJEPOJ NAŠOJ!
Draga djeco, dragi pčeloljupci!
Dobro došli na stranice web-portala za popularizaciju pčelarstva i pčelinjih prozvoda namjenjenog prvenstveno vama – djeci predškolske dobi i učenicima nižih razreda osnovne škole, ali i svima drugima – mladima u srcu i zaljubljenima u pčele!
Uz mnogo zabavnog sadržaja: crtanki i bojanki, ispunjaljki i premetaljki, priča i pjesmica, ovdje ćete naći niz zanimljivosti o životu i radu pčela, ali i pčelara – vaših vršnjaka koji su odavno svladali strah od pčelinjih uboda i koji se posve ravnopravno i s podjednako ljubavi prema ovom pozivu bave uzgojem pčela uz svoje starije kolege.
Naša je želja da se dobro zabavite i nešto naučite o tim divnim, malim bićima tako korisnim za prirodu i ljude, te o pčelarima koji se brinu za njihovu sigurnost i zdravlje!
“MNOGE OSOBINE UZDIŽU PČELE IZNAD SVIH OSTALIH STVORENJA. NEMA DOSTOJANSTVENIJEG BIĆA OD PČELE. ONA OD ČOVJEKA NIŠTA NE OČEKUJE. NIKAD SE NIJE DALA PRIPITOMITI, NITI SE UMILJAVALA. NAPROTIV, ONA ČOVJEKA, KAO I SVA DRUGA STVORENJA, VJEČITO GONI OD SEBE NESEBIČNO BRANEĆI SVOJU ZAJEDNICU, NE OTKRIVAJUĆI DO KRAJA TAJNE SVOG ŽIVOTA. SVE SVOJE PROBLEME RJEŠAVA SAMA. NEMA RIJEČI DIVLJENJA ZA NJIHOVU GRADITELJSKU SPOSOBNOST. U MRKLOME MRAKU I VELIKOJ GUŽVI, ONE BEZ GREŠKE GRADE SAVRŠENO SAĆE.” (iz knjige “U svijetu pčela” Vjeroljuba Umeljića)
Dragi roditelji!
Internetski portal “Pčelina školica” ima za cilj djecu naučiti da razlikuju pčele od ostalih kukaca u prirodi, osloboditi ih straha od uboda, upoznati ih s koristima od meda i ostalih pčelinjih proizvoda, te ih tako – kroz igru, kreativne radionice i druge aktivnosti – na jedan ležeran i poučan način zainteresirati za pčelarstvo.
Nadamo se da će znanje stečeno putem ovih stranica, naravno uz malo prakse na pravom pčelinjaku kod iskusnog pčelara postati osnova za njihov daljnji napredak, ne samo kao pčelara, već i kao ljudi – u odnosu na život, prirodu, zajednicu…
Nedavno sam imao prilike pročitati zanimljiv članak o učenju kroz igru u mjesečnom prilogu o zdravlju “Glasa Istre” br. 53 od rujna 2012. Kako me zaintrigirao odlučio sam ga prenijeti u cijelosti:
Roditelji i odgajatelji koji zagovaraju tradicionalne načine učenja nad slobodnim, nestrukturiranim igrama u predškolskoj i vrtićkoj dobi, možda ne znaju kako to ometa razvoj djeteta umjesto da ga poboljša. Stručnjaci koji proučavaju dječji rast i razvoj te razvoj vještina i pismenosti u SAD-u, ističu da je u toj dobi igra temeljni način učenja. Najčešća greška na koju upozoravaju su pokušaji roditelja i odgajatelja da darovitu djecu u najboljoj mjeri bombardiraju informacijama. To je kontraproduktivno jer takav pristup ne uključuje igru i maštu koja je od iznimne važnosti za djetetov intelektualni razvoj. Igra je ono u čemu djeca otkrivaju ideje, iskustva i koncepte i razmišljaju o njima i njihovim posljedicama.
Pokušaji stvaranja malih genija kroz školice kao svojevrsne “industrije informacije i uma” u kojima vlada redukcija mašte, proizvod su nadobudnih odgojitelja i anksioznih, ambicioznih roditelja željnih da što ranije potaknu kognitivne sposobnosti djece. Svi žele Einsteina u dječjem krevetiću, i to je zabrinjavajući društveni trend, upozoravaju socijalni pedagozi, a teži se stvaranju što većih intelektualnih razlika. No, djeca uče onako kako ljudska vrsta uvijek uči – kroz razvoj: osobnim angažmanom, interakcijom i simboličkim aktivnostima što sve predstavlja trening za kasnije godine. Riječ je o procesu koji zahtjeva vrijeme, a ubrzavanje učenja, nemilosrdno ocjenjivanje i testovi su vrsta tiranije koja u predškolskoj dobi izvrgava djecu nepotrebnim frustracijama.
Slijedeća greška u ranim školskim godinama je eliminiranje igre iz nastavnih programa jer baš igra potiče intelektualno istraživanje, a dugotrajno sjedenje i slušanje nisu dovoljno stimulativni za djecu te dobi. Druga česta pogreška jest kada se djeca podvrgavaju općenitim testovima znanja ne uzimajući u obzir djetetove osobne interese i sposobnosti, primjerice u postavljanju rješenja za neki problem, pregovaranju i dnosima s drugom djecom. A to su važne društvene i intelektualne osobine. Uspjeh se ne bi trebao mjeriti po tome koliko slova djete zna, koliko priča i uopće kakvim sve znanjem raspolaže. Ništa od toga ne govori o tome koliko je dijete motivirano, potaknuto i angažirano da razvija svoje sposobnosti i vještine, ali i odgovarajuće emocionalne reakcije. Najbolji put za stjecanje kompetencija jest djetetu dati početne upute umjesto da ih se bombardira informacijama), ostavljajući im pritom slobodu da sami dovrše aktivnosti i zadatke jer tako djeca sama shvate smisao.
PČELARSTVO KAO HOBI ZA DJECU NE MOŽE BITI LOŠA STVAR, BEZ OBZIRA NA NEKE OPASNOSTI KOJE TO ZANIMANJE KRIJE U SEBI (UBODI, ALERGIJE), JER SU ONE MANJE I RJEĐE NEGO OZLJEDE NPR. U NOGOMETU (NA KOJI SE BRIJU I KLINCI I ODRASLI). DIJETE KOJE ŽIVI U URBANOJ DŽUNGLI I NE ZNA PREPOZNATI SVE LJEPOTE I BLAGODATI PRIRODE JER SMO IH I SAMI ZABORAVILI. POD UVJETOM DA DIJETE NIJE SKLONO ALERGIJAMA ILI PRETJERANOM STRAHU OD UBODA, NEKA MI NETKO KAŽE ZAŠTO GA NE UPUTITI I U TAJ VID AKTIVNOSTI, PROFESIJE I RAZONODE? JER – IMA LI ŠTO LJEPŠE I U DUHOVNOM I U SVAKOM DRUGOM SMISLU NEGO – BITI SVJEDOKOM KAKO TA MALA BIĆA U SURADNJI S PRIRODOM STVARAJU NEŠTO DOBRO ZA ČOVJEČANSTVO (OPRAŠIVANJE BEZ KOJEG NEMA POLJOPRIVREDE, A BEZ NJE, DOBRO ZNAMO: NEMA NI HRANE) I BITI UZ NJIH KAO PRVI POMAGAČ DA OPSTANU U SVE TEŽIM ŽIVOTNIM UVJETIMA (BOLESTI, SUŠA, PESTICIDI)? ZATO BEZ OKOLIŠANJA PRIHVATITE OVU SKROMNU ULAZNICU U SVIJET PČELARSTVA: KAKO SE I U GORNJEM TEKSTU NAGLAŠAVA – OVO SU TEK UPUTE ZA ONE KOJI U SEBI OSJETE ŽELJU DA SE SLJUBE S PRIRODOM NA JEDAN DRUGAČIJI, DUBLJI NAČIN – ONAKO KAKO TO ZNAJU SAMO PČELARI! HOĆE LI JEDNOG DANA KAD NARASTU HOBI PRETVORITI U ZANIMANJE I ŽIVJETI OD NJEGA OVISIT ĆE O STOTINU DRUGIH STVARI, PA ONDA KONAČNU ODLUKU IPAK PREPUSTIMO NJIMA SAMIMA! (autor portala)
VJEROLJUB UMELJIĆ: “BRIGA O PČELARSKOM PODMLATKU”
Stalna obveza pčelara trebala bi biti i briga o razvoju pčelarskog podmlatka. Realizacija ove zadaće je jako kompleksna i da bismo je uspješno izvršili moramo raditi na više planova. Najveća obveza na ovom planu je stano nastojati da u svojoj užoj i široj obitelji razvijaju ljubav prema pčelarstvu. Uspiju li barem jednog člana svoje obitelji uvesti u svijet pčela, tako da on ponajprije zavoli pčelarstvo i počne se ozbiljno baviti ovim poslom, uspjeh je potpun. Za pčelara nema veće sreće od saznanja da će obiteljska pčelarska tradicija biti nastavljena.
Nije dovoljno misliti samo na obiteljsku tradiciju. Potrebno je imati na umu i mlade pčelare-početnike koje poznajemo, a koji su prethodne godine počeli pčelariti ili zimus čvrsto odlučili da na proljeće nabave neki roj. Naime, tim mladim ljudima koji su nerijetko srednjoškolci, moramo pomoći. Početak pčelarenja zahtjeva dosta sredstava. Treba nabaviti košnice, rojeve, sitan pčelarski pribor i opremu, satne osnove itd. Nabava svega potrebnog mladim ljudima predstavlja velik problem, pogotovo ako oni još nisu počeli samostalno zarađivati. Kad je njihov hobi u pitanju, često nailaze i na nerazumijevanje najuže obitelji, a do prvog cijeđenja meda iz njihovih košnica, što će donekle odobrovoljiti njihove najbliže, proteći će godina-dvije. Zato je na starijim i iskusnijim pčelarima da im nesebično pomognu.
Svake godine po nekoliko rojeva i matica moramo pokloniti mladim pčelarima-početnicima. Njima će to biti ogromna pomoć, a nama neće predstavljati velik izdatak. Dodatno ćemo im pomoći ako im poklonimo nešto od našeg pčelarskog pribora, kojeg uvijek imamo i više nego nam je potrebno. U toku sezone, uvijek kad je to potrebno, savjetovat ćemo ih ili im pomoći pri radu s pčelama, unatoč velikim obvezama koje imamo na vlastitom pčelinjaku. To će za njih predstavljati svojevrsnu praktičnu nastavu. Mlade pčelare treba upućivati na dobru pčelarsku literaturu, a poneku knjigu za početnike treba im pokloniti. Također ih moramo poticati da redovno prisustvuju stručnim predavanjima iskusnih pčelara. Naša je zadaća objasniti im korist od učlanjenja u pčelarsku organizaciju i praćenja stručnih časopisa.
Ovakvim postupcima tim ćemo mladim ljudima pomoći da za kratko vrijeme postanu uzorni pčelari. Svaki iskusan pčelar u svojoj karijeri treba na ovaj način zapčelariti nekoliko mladih ljudi. Time će upotpuniti svoj pčelarski staž. Ti mladi pčelari uvijek će se s ponosom sjećati svojih učitelja.
Kad nam vrijeme poodmakne i svoje godine poprilično potrošimo, pa oni, budući da pred sobom imaju mnogo više godina, postaju stariji od nas, na našu će nekadašnju pažnju uzvratiti izražavanjem poštovanja. Misleći na vrijeme kad su postali pčelari i na način na koji su to postali, tražit će “neke nove klince” kako bi ih zapčelarili i tako nastavili dugu tradiciju, i u tome će nalaziti ljepotu pčelarenja, pored ostalih koji pčelarstvo obilato pruža.
(GORNJI TEKST JE CITAT JEDNOG POGLAVLJA KNJIGE “U SVIJETU PČELA” NAŠEG POZNATOG PČELARA, PISCA I FOTOGRAFA VJEROLJUBA UMELJIĆA)
Da nisu samo pčelinji proizvodi ti koji nas hrane i štite zdravlje, već da su za čovjeka i njegov harmoničan život zahvalne i same pčele tvrde i slovenski pčelari, posebice oni koji su napredovali u apiterapiji:
«V slovenskih osnovnih in srednjih šolah že desetljetja načrtno delulejo čebelarski krožki, v katerih se mladi enkrat tedensko seznanjano z življenjem čebel, predvsem v zimskem času, spomladi in poleti pa tudi s praktičnim delom v šolskem čebelnjaku. Člani krožkov seveda nisu vsi učenici šole, ampak manjša skupina, ki jo čebele posebaj zanimajo. Marsikdo med njimi postane sčasoma dober čebelar in član naše organizacije. Ko se mladoletniku enkrat zasidrajo čebele v srce, ga zlepa ne bodo zvabile v svoje mreže nevarnosti današnjega sveta, kot so alkohol, droge in kriminal. Imamo tudi primere, da so mladi s težkimi depresijami, z brezciljnosti in obremenjeni z mislijo na samomor ob delu s čebelami ino b pomoči potrpežljivega čebelarja odkrili smisel življenja. Dokler so se zdravili s tabletami v državnih ustanovah, ni bilo nobenega napredka, ko pa so prišli v najtesnejši stik s čebelami, so se že po enem letu spremenili tako, da jih ni bilo spoznati.»
Članak pod naslovom «S čebelami do zdravja» objavljen prije par godina na internetskim stranicama slovenskih apiterapeuta govori o «čebelarskim krožkima» – školskim pčelarskim sekcijama kao sigurnom putu da mlad čovjek, ponekad izgubljen u prostoru i vremenu zbog lošeg društva i ovisničkih navika uz pomoć pčela i strpljivog dobronamjernog pčelara – mentora, može u pčelarstvu otkriti novi smisao života, daleko od depresija i tableta u klasičnim ustanovama za liječenje ovisnosti. Divno je svjedočanstvo mladića koji je u stanju teške depresije došao do krajnje točke pomišljajući čak na samoubojstvo, a uz pčele se preporodio u toj mjeri da ga nije bilo za prepoznati. Zato ovaj primjer moramo slijediti i mi, bilo kroz školske pčelarske zadruge, bilo kroz edukaciju institucija, kako bi na vrijeme pokazali djeci i mladima ljepote i koristi od pčelarstva i otvorili mu vrata jednog novog prelijepog načina života za dobro svih.
PČELINA ŠKOLICA 