APITERAPIJA

kako-ojacati-otpornost-djecjeg-organizma

KAKO OJAČATI IMUNITET U DJEČJOJ DOBI?

Infektivne bolesti gornjeg dišnog sustava najčešće se javljaju kod djece predškolskog i mlađeg školskog uzrasta. Njihov nedovoljno razvijen obrambeni sustav često je izložen bakterijama i virusima. Hladnoća i vlažno vrijeme, atmosferska zagađenja te suh zrak u pregrijanim prostorima umanjuju otpornost dječjeg organizma, što za posljedicu ima jače izražene simptome bolesti. Pri tome se najčešće radi o fiziološkoj podložnosti infekciji, normalnoj za period djetinjstva, koja se s razvojem i odrastanjem potpuno smanjuje.

Osim svima znanih preporuka za više boravka u prirodi na svježem zraku te više vitamina, minerala i esencijalnh masnih kiselina u prehrani, otpornost dječjeg organizma može se poboljšati nespecifičnim stimulatorima imuniteta. Učinkoviti su dodaci prehrani sa sastojcima iz prirodnih izvora koji su posebno prilagođeni djeci.

Dobar izvor prirodnih vitamina je voće, a neke su vrste bobičastog voća osobito bogate vitanimom C. Acerola je malo drvo ili grm čiji je plod sočna crvena bobica slična trešnji, bogatiji C vitaminom od limuna i naranče. Vitamin C doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, normalnoj psihološkoj funkciji, metabolizmu stvaranja energije  te smanjenju umora i iscrpljenosti. Od minerala valja spomenuti cink koji osim u funkciji imunološkog sustava doprinosi i kognitivnim sposobnostima. Kulture mikroorganizama Lactobacillus spadaju među najpoznatije probiotike. Nalazimo ih u kiselim mliječnim proizvodima te u brojnim oblicima dodataka prehrani, a potiču bolju probavu ištite od crijevnih infekcija.

Odličan su izvor prirodnih tvari koje podižu imunitete – kako djeci, tako i odraslima, pripravci na bazi meda i pčelinjih proizvoda, obogaćeni vitaminima, biljnim ekstraktima i kulturama mikroorganizama. Pčelinji proizvodi sadrže brojne hranjive tvari. Ako dijete nije alergično, med i propolis su odlični imunostimulatori. Med je bogat mineralima, aminokiselinama, ugljikohidratima i vitaminima, a propolis je sastojak s potvrđenim učinkom protiv virusa i bakterija. Propois se često koristi kao sastojak sirupa, pastila i sprejeva za bolno i nadraženo grlo. Biljne vrste roda Echinacea u tradicionalnoj se medicini primjenjuju za ublažavanje simptoma bolesti gornjih dišnih putova praćenih povišenom temperaturom. Bogate su aktivnim tvarima koje imaju snažno djelovanje na jačanje prirodne otpornosti organizma. Važnu ulogu u jačanju imuniteta trebalo bi davati djetetu prije sezone prehlade, gripe i respiratornih infekcija, a idealno je vrijeme upravo polazak u vrtić, te početak nove školske godine.

IZVOR: www.vasezdravlje.com

o-propolisu-naslovnica

O PROPOLISU KAO PRIRODNOM ANTIBIOTIKU

(isječak predavanja Marine Duić Manojlović, Gradska knjižnica Umag, 18. studeni 2016.)

Propolis ubija sve što smeta zdravom organizmu, ali čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo, a njegova je posebnost  što bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava. Prije spavanja dovoljno je namazati područje prsa propolisom kako bi se umirio kašalj i osigurao dobar san. Mast je odlična za rane koje teško zarastaju, kao i za kožna oboljenja. Ima svojstvo da zaustavlja abnormalno razmnožavanje stanica (citostatik) te liječi dobroćudne tumore. Stimulira stvaranje novih stanica i regeneraciju oštećenog tkiva. Propolis je snažan antioksidant te  djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti poput ateroskleroze, raka, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Propolis možete koristiti u njegovom prirodnom, sirovom obliku, ali od njega možete pripremiti vodeni ekstrakt, alkoholnu tinkturu (propolisove kapi), mast ili kremu pa i ulje.

Vodeni ekstrakt propolisa

Vodeni ekstrakt propolisa se priprem na način da sirovi propolis zamrznite, sameljite u fini prah, a zatim jednu čajnu žlicu tog praha navečer pomiješajte s 250 ml čiste vode. Sljedeće jutro, popijte tu tekućinu malim gutljajima.

Mast od propolisa

U emajliranu ili keramički posudu treba staviti 80-90 grama vazelina i napraviti vodenu kupku tako da voda lagano vri te dodati 10-20 g mljevenog propolisa. Miješati sve dok se propolis ne otopi. Nečistoće će isplivati na površinu, pa ih pokupite drvenom žlicom i bacite. Dodati malo alkoholne tinkture propolisa , posudu staviti u hladnu vodu i  miješati sve dok se mast ne ohladi.

Sirovi propolis

Sirov propolis se uzima na sljedeći način: 3-5 grama dnevno, između obroka. Prije nego što progutate propolis,  žvačite ga u ustima najmanje 15 minuta

Tinktura propolisa

Tinktura se pravi od propolisa i alkohola. Za pripremu tinkture koristi se 96%, a još bolje 76% etilni alkohol te u staklenku stavite propolis, a zatim dodajte  alkohol u omjeru 1:2. Tu tekućinu držite u staklenci 5-7 dana i promućkajte 3 puta dnevno te tekućinu profiltrirajte. Uzima se 20-90 kapi tinkture dnevno, ovisno o bolesti, između obroka, s pola žlice meda, mlake vode ili čaja.

Problem Rješenje
Bolovi u želucu Uzimati 20 – 30 kapi razrijeđene 30% alkoholne tinkture propolisa 3 puta dnevno prije obroka.
Žuljevi i kurje oči Namažite ih debelim slojem propolisove masti i fiksirajte flasterom. Ostavite preko noći.
Krvarenje Krvarenje od ozljeda i posjekotina možete brzo zaustaviti pomoću vate umočene u propolisove kapi.
Gljivična oboljenja kože Nekoliko puta dnevno namažite oboljelo područje  propolisovom kremom, mašću ili kapima.
Opekotine Umočite gazu u propolisovu mast, stavite preko opekline.
Psorijaza Tri puta dnevno unutrašnje uzimajte 15 kapi propolisa. U isto vrijeme mažite oboljelo mjesto propolisovom kremom ili mašću.
Hemoroidi Lokalno koristite propolisovu mast, a unutrašnje – kapi propolisa.
Tegobe dišnih putova Napravite čaj od kamilice ili majčine dušice. Dodajte 10 kapi propolisa u posudu s vrućim čajem. Pokrijte glavu ručnikom i inhalirajte nekoliko puta dnevno po pet minuta.
Akne, čirevi, dermatitis, ekcem Mažite oboljela mjesta nekoliko puta dnevno kvalitetno kremom ili tinkturom propolisa.
Paradentoza Upaljeno zubno meso mažite propolisovim kapima tri puta dnevno. Prije toga dobro operite zube četkicom.
Alopecija Tinkturu propolisa razrijedite mlakom vodom u količini 1 : 5. Koristite ovaj rastvor za masažu vlasišta i ispiranje kose.

med-i-limun

LIMUN I MED: PARTNERI U DOBRU I ZLU

JUTARNJI NAPITAK

Ujutro na prazan želudac dobro je popiti toplu vodu pomiješanu s limunom i medom. Pomiješajte čašu tople vode sa sokom ½ limuna i 1 žličicom meda. dobro promiješajte i popijte odmah. Nemojte piti kavu ili čaj u razdoblju najmanje 1 sat nakon što ste popili napitak. Limun stimulira jetru da proizvodi više žuči i pomaže probavnom sustavu da eliminira toksine. Med ima antibakterijsko djelovanje i može ublažiti infekcije koje su prisutne u tijelu. Također će pospješiti eliminaciju toksina iz probavnog sustava. Ovaj je napitak brzo riješenje za zatvor. Stimulirat će crijeva, hidratizirati ih i pomoći u izbacivanju stolice.

GROZNICA

Kod zimice i groznice, bez obzira na uzrok, pomažu limun i med. Dodajte sok od 1 limuna vrućoj vodi, malo kasnije dodajte med i popijte odjednom, a zatim svaka 2 sata dok vrućica ne splasne.

NAPITAK ZA SINUSE

Da ublažite simptome upale sinusa i potaknuli funkcioniranje dišnog sustava, pomiješajte 2 žličice kurkume, 2 žličice meda, 1 šalicu vruće vode i sok od ½ limuna. Popijte odmah. Ovaj napitak pomaže i kod peludnih alergija.

PROTIV AKNI

Limun sadrži limunsku kiselinu koja može biti učinkovita u liječenju akni. Vitamin C se nalazi u agrumima, a njegova alkalna priroda ubija neke vrste bakterija za koje je poznato da uzrokuju akne. Stoha svakog jutra popijte limunadu. Svježi sok od limuna nanesite na akne i ostavite preko noći. Operite lice vodom slijedeće jutro. Izmješajte jedan dio svježe istisnutog soka od limuna s jednakim dijelom meda. Stavite mješavinu na zahvaćena područja najmanje pola sata. Operite poslije s vodom. Ovaj tretman treba ponoviti 2 x dnevno.

EKCEMI

Ako patite od infekcije kože, limun i med vam mogu pružiti olakšanje. Dodajte 8 kapi eteričnog ulja limuna na 1 šalicu (250 ml) mlake vode i 1 žlicu (15 ml) meda. Med ima antiupalni učinak i jača ljekovitu moć limuna. Natopite pamučnu tkaninu u tekućinu, istisnite višak i držite krpu na zahvaćenom području 15 minuta 2 – 3 x dnevno. Ovoće olakšati infekcije i spriječiti njihov povratak.

SKIDANJE MASNOĆA S TRBUHA

Stavite 125 g hrena u blender i dobro izmješajte. Dodajte 3 neoguljena limuna i miješajte dok smjesa ne postane kompaktna. Dodajte žlicu jabučnog octa i 3 žlice meda te sve dobro promješajte. Uzimajte po 1 žlicu 2 x dnevno tijekom 3 tjedna.

IZVOR: http://www.24sata.hr  

anti

ANTIBIOTICI I NJIHOVE PRIRODNE ALTERNATIVE

U petak, 18. studenog širom EU će se obilježiti  Europski dan svjesnosti o antibioticima kojim se želi široj javnosti skrenuti pozornost na odgovorno korištenje ovih lijekova kako bismo njihovu učinkovitost sačuvali i za buduće generacije. Prije 10 godina pri Ministarstvu zdravstva RH u skladu s preporukama EU osnovana je ISKRA (Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike) koja se bavi racionalizacijom uporabe i kontrolom rezistencije antibiotika u nas, a u koju su uključeni liječnici i farmaceuti.Ovim povodom Udruga pčelara Bujštine organizira stručno predavanje pod naslovom „Antibiotici i njihove prirodne alternative“ u Gradskoj knjižnici u Umagu, 18.11.2016. u 19 sati. Predavanje drži Marina Duić – Manojlović, a ulaz je besplatan.

Što su to – ANTIBIOTICI?

Antibiotici su po definiciji lijekovi koji mogu u potpunosti uništiti patogene mikroorganizme (bakterije) ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje, a da pri tome ne pričine značajnu štetu organizmu domaćina. Antibiotici su produkti gljivica i plijesni, ali i sintetički spojevi koji spriječavaju rast bakterija i primjenjuju se u liječenju infektivnih i parazitarnih bolesti. Bakterije su mikroorganizmi koji nastanjuju ljudsko tijelo, životinje i biljke, a mogu se naći i u zraku, vodi, tlu. Ako se nađu na krivom mjestu u našem  organizmu, mogu uzrokovati razne bolesti (upala pluća,  meningitis, neke upale grla i uha, uroinfekcije ili infekcije rana). Kada nastane bakterijska infekcija antibiotici mogu uništiti bakterije i time spasiti život. Dakle, za određene zdravstvene probleme antibiotici su korisni, djelotvorni i sigurni lijekovi, no protiv virusa nisu učinkoviti. Lakše  virusne infekcije kao što je obična prehlada, obično prolaze same od sebe nakon nekoliko dana , a liječe se simptomatski. Usprkos tim činjenicama i dalje se poseže za antibioticima prečesto i nekritički, npr. kada su prisutni tek neki simptomi zajednički virusnim i bakterijskim infekcijama (povišena tjelesna temperatura i sl.). Bakterije iz okoliša i u našem tijelu razvijaju otpornost na te lijekove, pa je time ugrožena učinkovitost antibiotika.

Kada i kako su otkriveni antibiotici?

Za otkriće antibiotika je zaslužan škotski biolog Alexander Fleming koji je 1928. godine otkrio antibiotsku supstancu lisozim i izolirao antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum. Nakon dugogodišnjih istraživanja 1941. godine penicilin je prvi puta primijenjen na čovjeku i tako ušao u povijest kao uspješan lijek koji je spasio tisuće ranjenika tijekom II. svjetskog rata. Za svoje otkriće prof. Fleming je 1945. godine dobio Nobelovu nagradu.

Kada antibiotici nisu učinkoviti?

Neki mikroorganizmi mogu rasti i u prisutnosti antimikrobnog lijeka ili izlučuju tvari koje inaktiviraju lijek. Antibiotski učinak može izostati i zbog toga što je lijeku spriječen dolazak na mjesto djelovanja. Kada  bakterije postaju otporne na lijekove za liječenje infekcija , liječenje bolesnika trajat će dulje , a može biti i neuspješno te loše završiti po bolesnika. Kada je potrebno odmah započeti liječenje, liječnikov izbor antibiotika temelji se na kliničkoj dijagnozi tj. anamnezi i kliničkoj slici. U takvoj terapiji liječnik obično odabire antibiotik širokog spektra djelovanja koji djeluje podjednako snažno na veliki broj uzročnika. Pri odabiru optimalnog antibiotika treba voditi računa o vrsti uzročnika, da li je moguće dopiranje lijeka na mjesto infekcije, da li je bolesnik preosjetljiv na taj lijek. kakvo je stanje organskih sustava za odstranjivanje štetnih tvari iz organizma. Važna je i optimalna doza, učestalost i put primjene. Liječenje antibioticima mora se provoditi bar pet dana, lijek se uzima u točno određeno vrijeme (između jela ili najmanje sat prije jela), u propisanoj dozi, a kapsule i tablete najbolje je  uzimati s vodom , ne s mlijekom i mliječnim proizvodima jer bi moglo doći do usporavanja i otežavanja apsorpcije lijeka. Za vrijeme terapije antibiotikom korisno je uzimati probiotike radi očuvanja mikroflore probavnog sustava. Uzimaju se  2 sata nakon primjene antibiotika, nikako istovremeno, jer bi ih antibiotik uništio.

Koje su nuspojave i interakcije antibiotika?

Svaki lijek, pa tako i antibiotik može imati jače ili slabije izraženo nusdjelovanje.   Alergijske reakcije na antibiotike mogu se javiti u vidu promjena na koži ( osip i svrbež ) ili probavnih problema ( mučnina, povraćanje, proljev.. ). Opasne alergijske reakcije na penicilin relativno su rijetka pojava, ali ih mogu uzrokovati neki drugi antibiotici (oštećenje bubrega ili sluha, mučnina, povraćanje, proljev). Antibiotici  mogu ući u interakcije međusobno i s drugim lijekovima. Neophodan je oprez i pri kombinaciji dvaju ili više antibiotika. Razlozi za neuspjeh u liječenju mogu biti prekasno započeto liječenje, premala primijenjena  doza, prekratka kura ili pak neprikladan put primjene. Zbog opasnosti od mogućih ozbiljnih posljedica po zdravlje i očuvanja dragocjenih lijekova za prave potrebe , važno je  ne upuštati se u samoliječenje antibioticima te se pridržavati uputa koje ćete dobiti od svojega liječnika ili ljekarnika. Smanjenje otpornosti na antibiotike može se postići racionalnom terapijom, praćenjem otpornosti mikroorganizama u bolnicama i ambulantnoj praksi i primjenom komplementarne terapije.

super-bakterija-vic

Propolis u komplementarnoj terapiji infektivnih bolesti

Propolis je tvar koju pčele proizvode preradom biljnih smola koje sakupljaju s pupova i kore drveća, a služi im za dezinfkciju košnice, popunjavanje pukotina, balzamiranje neprijatelja. Propolisom one oblažu unutarnje zidove košnice, čime se postiže visoka sterilnost i čistoća, a čuva ih i od bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija. Budući da su pčele vrlo osjetljive, da košnice nisu zaštićene propolisom, čitava bi zajednica mogla propasti. Iako je propolis najistraživaniji pčelinji proizvod i u pučkoj se medicini koristi od najranijih vremena, još uvijek je relativno malo istražen: od pronađena 284 različita sastojka, znanstvenici su identificirali svega stotinjak! Zahvaljujući širokoj lepezi svojih ljekovitih svojstava propolis se zadnjih desetljeća koristi kao pomoćno sredstvo u konvencionalnoj  medicini. Klinička ispitivanja na više antibiotika su pokazala da su učinkovitiji kad se uzimaju s propolisom, nego kada djeluju sami. Zna se da antibiotici ne djeluju na viruse, ali propolis je gotovo nezamjenjiv kod većine virusnih infekcija. Istraživanja pokazuju da u sezoni gripe i prehlade uzimanje propolisa umanjuje rizik od oboljenja od ovih bolesti za čak 53%. Za razliku od mnogo sintetskih antibiotika, na propolis bakterije ne stvaraju otpornost i nema štetnih nuspojava, pa ne čudi da ga često nazivaju „zlatnim proizvodom košnice“ i „lijekom 21. stoljeća“. Učinak propolisa je slabiji od učinka antibiotika, ali je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru. Kada se uzima s antibioticima, vrijeme liječenja je kraće, a oporavak brži. Doziranje ovisi o vrsti i težini bolesti, starosti bolesnika i nekim drugim faktorima, pa je najbolje da u kombiniranoj terapiji liječnik i apiterapeut zajednički odrede dozu i prate učinke na pacijenta. Za većinu ljudi propolis je netoksičan, no kod nekih ipak izaziva alergijske reakcije (npr. osobe alergične na ubode pčela ili koje boluju od astme).

Ostali prirodni antibiotici

Žlica meda, nekoliko kapi ehinaceje ili čaj od kadulje katkad mogu biti djelotvorniji i sigurniji od kapsula antibiotika, a njihovo sinergijsko djelovanje je neupitno.  Suzbijte štetne bakterije, ojačajte imunitet i pobijedite viruse uz pomoć prirodnih aktivnih tvari. U borbi protiv infekcija može vam pomoći: ekstrakt sjemenki grejpa, češnjak, ionsko-koloidna srebrena voda, listovi i korijenje biljke Echinacea, vitamin C, ulje lišća biljke origano, ulje čajevca, ekstrakt lista masline, biljka astragalus, kadulja, majčina dušica, klinčić, cimet…  Mnogo prije nego što su razvijeni sintetički antibiotici u kulturama širom svijeta za razne rane i bolesti se kao antibakterijsko sredstvo koristio med, ali je tek istraživanje objavljeno u 2010. godini u „Journal FASEB“ po prvi put objasnilo kako med ubija bakterije:  pčele proizvode protein defensin–1 koji dodaju u med, pa bi upravo ovaj protein mogao postati i osnova za razvijanje novog, još snažnijeg lijeka za razvijanje novih lijekova koji bi se borili protiv bakterija otpornih na trenutne antibiotike, poznatih kao superbakterije. Iz ove prizme najučinkoviti u borbi protiv bakterijskih infekcija je manuka med porijeklom iz Novog Zelanda.

clanak-1-strclanak-2-strclanak-3-strU ponedjeljak, 7. studenog 2016. u dnevnom listu „24 sata“ je objavljen članak “Top 15 recepata: Med liječi gripu i smiruje gastritis” iz stručnog aspekta dr. sc. Gordane Hegić, poznate apiterapeutkinje i predsjednice Hrvatskog apiterapijskog društva.

apitherapy-and-decubitus

APITERAPIJA U LIJEČENJU DEKUBITUSA

Dekubitus (lat. decumbere = ležati) ili dekubitalni vrijed (ulcus decubitalis) je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva koje nastaje uslijed jakog pritiska na određeni dio tijela kod dugotrajnog ležanja ili sjedenja, čime se u tom dijelu tkiva prekida cirkulacija krvi i kisika, pa koža postaje čvrsta i crvena ili mekana i ljubičasto plave boje. Stvara se povoljno okruženje za razmnožavanje bakterija: Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa, Actinobacter i Proteus što dovodi do daljnjih komplikacija i otežava liječenje.

Dekubitusi su prisutni kod većine bolesnika s ograničenom pokretljivošću, vezani za krevet i invalidska kolica, osobe u odmakloj životnoj dobi, pacijenti s neurološkim problemima i oni koji su u bolnici zbog akutne bolesti za koju je neophodno dugotrajno liječenje. Osim u bolnicama dekubitusi su česti i u gerontološkim centrima (staračkim domovima).

Vanjski čimbenici koji podižu rizik od dekubitusa su: neudoban krevet, nečista i vlažna koža, proteze, kateteri, a unutarnji: poremećaji metabolizma i prehrane, loša cirkulacija, ortopedski problemi, kronične bolesti, pušenje, kao i neki od lijekova koji usporavaju protok krvi.

Kod prevencije dekubitusa je posebno važno redovito okretanje bolesnika i masaža: položaj treba mijenjati bar svaka dva sata, ovisno o tipu podloge na kojoj pacijent leži i stupnju rizika. Uzglavlje kreveta mora se održavati na razini nižoj od 30º. Razlikujemo 4 stupnja dekubitusa: prvo se pojavljuje crvenilo kože, pa se stvara plik (mjehur), u trećoj je fazi koža smeđe boje, a tkivo nekrotično, da bi se na kraju stvorio duboki ulkus, odnosno otvorena rana koja prodire do mišića, tetiva ili kostiju. Zbog vlaženja iz rane se gube bjelančevine, pa može doći do sepse jer produkti odumrlog tkiva djeluju toksično. Infekcija se prepoznaje po neugodnom mirisu, crvenilu i toploj i otekloj koži oko čira. Ako se ne sanira na vrijeme, može uzrokovati slabost i groznicu, pa liječničku pomoć valja potražiti već pri uočavanju prvih simptoma dekubitusa.

U liječenju dekubitusa najvažnije uloge imaju dermatolozi, kirurzi i drugi specijalisti, ali i fizioterapeuti i medicinske sestre. Važna je i pravilna prehrana, uz unos dovoljne količine bjelančevina, vitamina (posebno vitamina A i C) te elemenata koji sudjeluju u transportu kisika (cink, željezo, bakar). Liječenje je vrlo zahtjevno, dugotrajno i stoga veoma skupo.  Može biti konzervativno (preraspodjela pritiska na ugroženim mjestima) i kirurško (radikalno izrezivanje odumrlog tkiva, uklanjanje upalno promijenjenih dijelova kosti, ravnanje izloženih dijelova kosti i zatvaranja defekta lokalnim kožnim ili mišićnim režnjevima) paralelno s dezinfekcijom rane antiseptikom, uzimanjem antibiotika, primjenom obloga, te elektromagnetskom i UZV terapijom. Preporučuje se i korištenje dekubitalnih jastuka i madraca od pjenaste gume, jastuka punjenih zrakom i vodenih kreveta.

Fitoterapija kod dekubitusa pomaže melemima od ljekovitog bilja koji potiču brže zarastanje čireva: gel iz listova aloe vera, čaj ili mast od cvjetova nevena. Fitoterapeuti preporučuju i eterično ulje čajevca, kašu od bokvice, koprive i domaćeg sapuna, mješavinu luka, pelinovog lista i svinjske masti, kao i kombinaciju kantarionovog i bademovog ulja. Umjesto alkohola može se koristiti eterično ulje od lavande.

stupnjevi-razvoja-dekubitusa

Apiterapija kod dekubitusa podrazumijeva korištenje meda i propolisa. Med upija vodu, suši je i sprječava upale i infekcije. Ubrzo nakon stavljanja meda, na površinu rane izlazi obilan gnoj i limfa. Gnojna sekrecija i miris postepeno nestaju, rana se osvježava, stimulira se njena granulacija i epitelizacija. I pčelinji vosak u vidu obloga (zagrijane pločice voska kojima se pokrivaju čirevi) može uništiti žarište, a ako je u zrelom stadiju, čir se brzo otvara i gnoj iscuri van. Neki autori tvrde da se u liječenju dekubitusa najbolji učinak postiže ako se 2 žlice meda pomiješaju s jednom žlicom soka od cikle. U knjizi grupe autora „Zdravlje iz košnice“ zabilježen je recept za melem za čireve: izmješati med, raženo brašno, žumanjak, šafran i krušne mrvice, pa umijesiti tijesto. Melemi se stavljaju na ugroženo mjesto nekoliko puta na dan. U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović za brže zarašćivanje rana preporučuje uzimanje 40 g pčelinjeg voska, 60 g maslinova ulja, koje prvo treba prokuhati na laganoj vatri, a zatim ohladiti i višekratno stavljati na ranu kao oblog. Dr Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ preporučuje uporabu propolisne kreme na gazi, ali i propolis u obliku aerosola ili alkoholnog ekstrakta jer oblikuje zaštitnu opnu na rani, pa na taj način – osim mikrobnog, protuupalnog, trofičkog i anestetičkog učinka, rani osigurava i mehaničku zaštitu od infekcije. Propolis treba upotrebiti kao 15 %-tni aerosol, 20 %-tni alkoholni ekstrakt, propolisnu kremu na vazelinsko-mednoj podlozi ili propolisni prašak.

reci-a-kao-apiterapija-animacija

MED: RIJEŠENJE ZA PARODONTALNE BOLESTI?

Parodontna bolest je ozbiljan problem suvremenog društva, pa tako i u Sloveniji. Čak 93 % Slovenaca u dobi 35 do 85 godina, ima najmanje jedan simptom uznapredovale parodontne bolesti; polovici od njih će biti neophodan kirurški tretman. Kako se na pojedine zahvate u liječenju parodontnih bolesti  u Sloveniji čekati dvije i pol godine svakako je svrsishodnije i za pacijente daleko prihvatljivije takove bolesti spriječiti ili pak zaliječiti nekom od prirodnih metoda. Prema tome, sve  nove spoznaje koje mogu doprinijeti učinkovitijem liječenju i prevenciji parodontalnih bolesti, bude veliku nadu.

Dr. dent. med. Marta Kocjan Anžič je specijalist za stomatološke, oralne bolesti i parodontologiju, vitalna dama s 39 godina radnog staža. U specijalističkoj ambulanti posvetila se skrbi za kronične bolesnike, čija je osnovna bolest povezana s parodontalnim problemima i koji ovdje imaju mogućnost dubinske mikrobiološke obrade u zemlji i inozemstvu. Inače, njen stručni rad filigranski je usmjeren na parodontopatogenu etiologiju najčešćih bakterija u biofilmu ispod desni. Uključena u istraživanja u laboratoriju za bakteriološku dijagnostiku infekcija dišnog sustava na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani. Trenutno surađuje s Biotehničkim fakultetom, s mikrobiološkim laboratorijem u Nizozemskoj, a o svojim stručnim zapažanjima se redovno konzultira s renomiranim stručnjacima iz inozemstva.

marta-kocjan-anzic-dr-dent-med

Snaga apiterapije

Istraživačka znatiželja dr. dent. med. Kocjan Anžič zadire u četiri područja – stomatologiju, parodontalnu mikrobiologiju, apiterapiju i arheologiju. Stoga ne čudi da se posvetila nadogradnji povijesno ukorijenjene veze između stomatologije i apiterapije. “Talijanska znanstvenica Međunarodnog centra za teorijsku fiziku u Trstu prije par godina tijekom testiranja novih  rengenskih zraka, otkrila je do tada najstariju plombu – u fosiliziranoj čeljusti, koja je prije jednog stoljeća pronađena u kraškoj jami kod sela Predloka blizini Črnog Kala. Pukotina i rupa u zubu je već u neolitiku, prije otprilike 6.500 godina, napunjena plombom od pčelinjeg voska. Očito da su ljudi s našeg tla već u prapovijesti prepoznali prednosti voska i vjerojatno mu dodali med i propolis, koji imaju protuupalna i antibakterijska svojstva “, kaže stomatologinja. Čini se neprihvatljivim da “ovo izvanredno otkriće, kojem je uslijedilo istraživanje u osam instituta diljem svijeta, uključujući i Sloveniju,  u inozemstvu okvalificirali kao ” jackpot ” u povijesti stomatologije, a mi tu činjenicu jednostavno – ignoriramo. U nadi da je i kod nas moguće nešto učiniti po tom pitanju, prošle godine smo istraživali učinak meda na bakterijskom biofilmu, koji nastaje na zubima i različitim tvarima u ustima. Nadamo se i vjerujemo da ćemo našim istraživanjima potvrditi  slovenski medicinski med kao pomoć u održavanju oralnog zdravlja u našoj zemlji. ” Bakterije u ustima Vampir V raste oko 600 vrsta bakterija koje s ljudima koji žive u harmoniji – sve dok im se ne uruši imunološki sustav. Među najopasnijim bakterijama je Porphyromonas  gingivalis; prisutna je kod 79 % pacijenata s uznapredovalim kroničnim parodontitisom. Bakterija, koja se krije i drugdje u usnoj šupljini, na jeziku kao i na drugim dijelovima tijela, povezana je s agresivnim oblicima bolesti, koje se javljaju već u dobi od 35 godina – zub zbog gubitka podrške se miče i ispada. Ovi tzv. medijatori upale uzrokuju daljnje komplikacije u drugim organima i organskim sustavima. “Zanimljivo je da bakterije djeluju kao politika – neke vrste manje invazivne podređene su onim agresivnijim i djeluju prije svega u njihovu korist. U biofilmu koji „izgrade“ zaštićeni su poput Kočevskih medvjeda i samodostatne su, pa antibiotik teško prodire do njih. Studija, koju su prije tri godine pokrenuli na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani i Sveučilišta u Göttingenu – u istraživanja je uključen vrhunski specijalist za parodontopatogene bakterije prof. dr. Ari Jan Van Vinkelhoff – je dokazala da je samo 5 % od 140 izoliranih parodontnalnih džepova u bolesnika s kroničnom parodontitisom otporno na antibiotik Klindamicin. Kod bakterija Porphyromonas gingivalisa je nešto više od 13 %. To potvrđuje izuzetnu otpornost tih bakterija.“, kažu istraživači. Da bi se riješio ovaj problem, potrebno je čišćenjem mekih i tvrdih zubnih naslaga razbiti tvrđavu i biofilm – i istovremeno naći novi, bezopasan lijek, koji bi omeo samo formiranje biofilma. Stoga je glavni istraživački izazov je jasan: pobijediti će onaj koji će biti najučinkovitiji i bezopasan za ljudski organizam u spriječavanju stvaranja biofilma.paradontalne-bolesti-slika-2Moždani udar i infarkt

Štetni učinak bakterije Porphyromonas gingivalis pomažu enzimi nazvani gingipaini. Istraživači sa švedskog sveučilišta Porebo su dokazali da gingipaini potiču upalu u stanicama glatkih mišića aorte i koronarnih arterija i tako omogućuju nastanak ateroskleroze, koja može dovesti i do srčanog udara.  Poznato je da ljudima s parodontalnimi bolestima prijeti dvostruko veći rizik za moždani udar i četiri puta veće za moždani udar. Prema riječima dr. dent. med. Kocjan Anžič “najnovija istraživanja potvrđuju visoku prisutnost bakterije Porphyromonas gingivalis sa gingipainima u tkivu karcinoma pločastih stanica sluznice usne šupljine, jezika, jednjaka i područja oko gušterače. Ovi procesi izazivaju brži rast tumora, ubrzavaju ranije metastaziranje i smrtnost povezanu s učinkom gingipaina. Zato su znanstvenici gingipaine opisali kao “molekularni zubi bakterije vampira“. Moguće je da će gingipaini jednom poslužiti kao biomarkeri, koji će dokazavati postoji li poveznica između parodontne bolesti u ovim okolnostima.” Takvo bi otkriće, zajedno s otkrićem cjepiva protiv bakterije, bilo vrhunsko dostignuće u svijetu znanosti i medicine. Baza za početak našeg istraživanja je bila: ako netko doživi srčani udar u dobi od 50 godina, može postati invalid što je neprihvatljiv gubitak aktivnih i kvaliteta života godina “, kaže stomatologinja, koji ne može shvatiti tako maćehinski odnos države kad je riječ o prevenciji. “Za prevencije u stomatologiji država ne daje ništa. Na temelju zdravstvenog osiguranja nitko ne dobiva pravo na čišćenje zubnog kamenca, iako je upravo to alfa i omega u osiguravanju zdravlja ne samo zubi i usne šupljine, već zdravlja u cjelini. To je potpuno neprihvatljivo!”

paradontalne-bolesti-slika-3

Medicinski med

“Liječnici se često pozivaju na Hipokrata. No, zanimljivo je da je u njegovim očima najbolji lijek bio – med. Nakon dolaska antibiotika ojačalo je uvjerenje da se sve može riješiti samo uz njihovu pomoć. A danas? Na antibiotike je otporno sve više i više bakterija. Zato vjerujem da je došlo vrijeme da se med konačno vrati u medicinu, a s njim i apiparodontoterapija. “, kaže dr. Marta Kocjan Anžič. Ispitala je jedini medicinski med, dostupan na tržištu 2008. godine –  sterilni Manuka med iz Novog Zelanda. No, što nedostaje slovenskom medu, pitala se. Dilemu je riješila na Kongresu o apiterapiji u Ljubljani 2010. godine – u studiji  in vitro o antibakterijskom učinku sedam vrsta slovenskog meda u usporedbi s manuka medom. Surađivala je s istraživačima sa Instituta za medicinsku mikrobiologiju i imunologiju, na čelu s prof. Katjom Seme, istraživačicom iz Tosama dr. Marjetkom Kralj Kunčič (njenom je zaslugom kestenov med odobren za liječenje vanjskih rana), mag. Marjom Furlan i Sanjom Podržaj, studenticom mikrobiologije na Biotehničkom fakultetu. “Metodom difuzije smo istraživali koja je minimalna koncentracija pri kojoj med počne djelovati antibakterijski. Pokazalo se da je učinak našeg meda protiv nekih bakterija bolji od manuka meda – i protiv bakterija Aggregatibacter actinomycetemcomitans, koji je još uvijek prisutan u parodontne bolesti djece i mladih “, rekla je stomatologinja uzbuđena rezultatima studije.pardontalne-bolesti-slika-1Med uljane repice

Zanimljivo je da je u uništavanju bakterija Porphyromonas gingivalis uljane bio učinkovit med uljane repice, čak učinkovitiji 50 % razrijeđen nego nerazrijeđen. “To me zateklo: znamo da med na bakterije djeluje štetno zahvaljujući visokom osmotskom tlaku šećerne otopine. Pod utjecajem enzima glukozne oksidaze stvara se minimalna količina vodikovog peroksida. Znajući da je ova bakterija koja živi u dubokim džepovima gdje nema kisika, osjetljiva na peroksid. Slina koja se stalno izlučuje uzrokuje aktiviranje glukozne oksidaze, pa nastaju nove molekule peroksida, koje ubijaju štetne bakterije. Manuka med, na koji su osjetljive površinske bakterija, daje vrlo učinkovitu antibakterijsku tvar metilglioksal, ali samo minimalnu količinu peroksida. – Rezultate ove manje uspješne kliničke studije, slovenski su znanstvenici već bili prijavili u Povjerenstvu za medicinsku etiku, no bezuspješno. Takvom je zaključku, prema riječima dr. Kocjan Anžič , doprinijelo renzentovo uvjerenje „da u ustima ne može djelovati ništa što nije zalijepljeno na sluznicu, zbog sline s kojom se sve izluči.“ No ako dođe do kemijske reakcije i enzim – glukozna oksidaza poveća učinak razrjeđivanjem s vodom ili slinom, jasno je da je recenzent nije uzeo u obzir elemente apiterapije, već je dao ocijenu na osnovu više od 20 godina starog članka, koji, nije pratio znanstveni napredak. “Ali znanstvenica nije odustala, znajući da jedino repičin med sadrži prirodni fluor dobar za caklinu: “U istom istraživanju, dokazali smo da repičin med  ubija bakterije (streptokoke i lactobacile) uključene u stvaranje karijesa. Ako bi uspjeli za taj med dobiti oznaku da pomaže u liječenju usne šupljine, pobijedili bi u dvije bitke: u borbi protiv bakterija koje uzrokuju parodontalne bolesti i u borbi protiv karijesa. “

U najnovijoj studiji, na Biotehničkom fakultetu, istraživači proučavaju bakterijski biofilm na svim materijalima u usnoj šupljini. “Djelujemo na njih s medom. Posebna pažnja će se obratiti na funkcioniranje polifenola u medu – već je dokazano  da polifenoli iz ekstrakta šumske borovnice spriječavaju nastanak biofilma u ustima.”, kaže naša sugovornica. “Nažalost, još uvijek nismo stekli dovoljno sredstava za opsežnija istraživanja, a ovom se problemu priključio i dodatni s slovenskom medenom aferom.”. Da bi ispunili zahtjeve Etičkog povjerenstva, med ćemo povezati s nosačem, koji bi se bolje prihvatio na sluznicu, ali nije sigurno da će dati takve količine peroksida kao inače. „Ipak ću se, naglašava naša sugovornica, i dalje zalagati za postizanje dostignuća u stomatologiji – nakon svega, ljekovita svojstva meda su odavno poznata i dokazana.“

(IZVOR: članak novinarke Diane Zajec „Med: rešitev za parodontalne bolezni?“, slovenski dnevni list „Delo“)

depresija-naslovnica

PČELINJI PROIZVODI U BORBI PROTIV DEPRESIJE

Depresija je bolest središnjeg živčanog sustava koja nastaje zbog promjena u živčanim stanicama i kemijskim procesima u mozgu. Osnovni simptomi depresije su sniženo, bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha, promjena mišljenja, sna i apetita, osjećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti i gubitak volje za životom. Najčešći okidač za razvoj bolesti su: stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Depresija je vrlo učestala bolest: trenutno od depresije boluje 3 do 4 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja. Kod žena se depresija dijagnosticira 2 – 3 puta češće nego kod muškaraca. Nažalost oko 15 % najteže oboljelih, a liječenih u bolnici, za svoje patnje nalaze riješenje u samoubojstvu. Trenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresije pati između 100.000 i 200.000 osoba, a svaki peti Hrvat doživjeti će barem jednu depresivnu epizodu u životu.

STANDARDNE METODE LIJEČENJA

Liječnik obiteljske medicine će oboljelog uputiti psihijatru ili će sam prepisati antidepresivne lijekove. Antidepresivi pojačavaju učinak jednog ili više neuroprijenosnika i na taj način ublažavaju simptome. Treba naglasiti da (za razliku od aspirina ili sredstava za smirenje) antidepresivi ne djeluju odmah, već nakon 1 – 6 tjedana. Presudno je da se uzimaju neprekidno i uz potpuno pridržavanje uputa. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje uzimanje antidepresiva i 6 – 9 mjeseci nakon nestanka simptoma, a neki stručnjaci zagovaraju višegodišnje ili čak doživotno uzimanje lijekova kod pacijenata s kroničnom depresijom. Antidepresivi se mogu kombinirati i s drugim postupcima te psihoterapijom.

 ALTERNATIVNE TERAPIJE

 U liječenju depresivnih stanja koriste se i neki alternativni postupci: ECT (terapija elektrošokovima), svjetlosna terapija i terapija nespavanjem. U elektrokonvulzivnoj terapiji oboljelom se daju sredstva za opuštanje mišića i uvodi ga se u punu anesteziju, pa mu se na jednu ili obje strane glave stavlja elektroda, koja u mozak pušta slabu struju radi izazivanja grča (konvulzije) 6 – 12 puta u razmacima od po 2 – 3 dana. U postupku svjetlosne terapije oboljeli gleda u lampu snage 2.500 – 10.000 luksa između 30 i 120 minuta, a može se kombinirati sa terapijom nespavanja, tako da se pacijent odmah nakon buđenja izvrgava jakom svjetlu. Fitoterapeuti će za blagu depresiju preporučiti gospinu travu u dozi od 300 mg, 3 puta dnevno uz jelo. Može pomoći i čaj od mješavine divljeg ječma, sporiša i ginsenga zaslađen bagremovim medom.

ULOGA PREHRANE U LIJEČENJU DEPRESIJE

Jedan od osnovnih simptoma depresije je nepravilna prehrana, a brojne su kliničke studije dokazale da je mediteranska kuhinja najzdraviji prehrambeni izbor, jer uključuje namirnice bogate biljnim vlaknima, bademe, orahe, više ribe i morskih plodova, manje crvenog mesa, umjeren unos jaja, mliječnih proizvoda, a glavni izvor masnoća je maslinovo ulje. Dobar izbor namirnica može podići pozitivno raspoloženje, pa se mediteranska prehrana preporučuje i drugima, a ne samo depresivnima i s niskom razinom tolerancije stresa. Paralelno s povećavanjem unosa svježeg voća i povrća, integralnih žitarica, graška, leće i ostalih mahunarki, krtog mesa peradi valja smanjiti unos alkohola, kofeina, izbjegavati prerađeni i zreli sir, konzervirano meso i mesne prerađevine, teleći i pileću jetru, umak od soje, dimljenu i sušenu ribu.

znaci-depresije

MED ZA BOLJE RASPOLOŽENJE

Med kao multifunkcionalna namirnica obogaćuje svakodnevni obrok nizom nutrijenata veoma važnih za normalno funkcioniranje središnjeg živčanog sustava, a pojedini stimuliraju proizvodnju serotonina koji popravlja raspoloženje. Naravno na jelovniku trebaju biti namirnice bohate ugljikohidratima (tjestenina, kruh, riža, žitarice), ali valja napomenuti – prevenstveno u prijepodnevnim i dnevnim obrocima, jer navečer postoji opasnost da se proces pretvorbe ugljikohidrata u serotonin ode u krivom smjeru i dovede do prekomjernih zaliha masnoća. Stres otpušta hormone koji izazivaju potrebu za šećerom i slatkišima, no oni organizmu daju samo kratkoročnu energiju.

PREPORUKE NUTRICIONISTA

Zato nutricionisti oboljelima od depresije za doručak preporučuju krišku integralnog kruha s medom ili ječmenu kašu s bademima, komadićima ananasa i žlicom meda, užina (međuobrok) može biti banana s orašastim plodovima prelivena medom ili smoothie od manga i dinje zaslađen medom, ručak mogu biti pureća prsa s preljevom od meda i cvjetača s češnjakom i karijem, zelena salata s krastavcem, rajčicom i medom, večera salata od feta sira, zelenr salate, crnih maslina, dinje i oraha prelivena mješavinom soka 1 limuna, 2 žlice maslinova ulja, češnjem češnjaka i žlicom meda. Jedan od simptoma depresije je i nesanica (koju smo već obradili u posebnom poglavlju, pa ćemo ovdje samo ponoviti da je med dodan toplom mlijeku ili čaju uoči počinka provjeren recept za dobar san. U drevnim knjigama pučke medicine naći ćete preporuku da protiv depresije treba svakodnevno uzimati žličicu meda ujutro i navečer. Liječenje hranom i ljekovitim pripravcima na bazi ljekovitog bilja i hrane stoljećima je činilo okosnicu medicine. Pojam „dijeta“ koja danas označava specijalni način prehrane  koji se temelji na odabiru i restrikciji određenih namirnica, dolazi od grčke riječi „diaita“ koji znači „život, način življenja“. Sjetimo se čuvenih Hipokratovih riječi iz tih vremena: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana!“

APITERAPIJA U LIJEČENJU  DEPRESIJE

 Med nam omogućava da popravimo brojne propuste  prehrani, a u stresnim situacijama omogućava brzo obnavljanje snage i utrošene energije, s jedne strane, a lagano djelovanje koje umiruje i opušta, s druge strane. Propolis pomaže organizmu da se pročisti, omogućava deaktivaciju otrova nakupljenih u tijelu uslijed depresivnog poremečaja i njihovo izbacivanje iz organizma. Pripravci na bazi propolisa služe za jačanje imuniteta, stimulaciju izmjene tvari i regeneraciju, povećavaju izdržljivost i radnu sposobnost. Cvjetni prah smiruje preopterećeni živčani sustav,  popravlja cirkulaciju i ima biostimulativni regenerativni učinak na jetru, pa je stoga djelotvoran kod iscrpljenosti, dakle ublažava posljedice stresa i daje snagu za daljnje napore. Redovno korištenje matične mliječi uz druge pčelinje proizvode ili samostalno vraća miran san i smirenje. U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapijski pristup“ mr. Žarko Stepanović navodi poseban recept za stres i depresiju na bazi 1 žlice meda, 1 žlice peluda, 1 čaše voćnog soka i 1 kapi matične mliječi. Sve sastojke treba pomiješati i uzimati 2 puta dnevno (prije doručka i večere). Možete iskušati i slijedeće recepte:

  • u svježe iscjeđeni jabučni sok umješajte 1 – 2 čajne žlice bagremova meda i pijte u gutljajima 1 – 2 šalice dnevno
  • skuhajte neoljuštenu zob u vodi, potom je procijedite i dodajte bagremov, cvjetni ili amorfin med. Uzimajte svaki sat 2 – 3 jušne  žlice   
  • skuhajte čaj od jednakih dijelova kamilice, melise, gospine trave i stolisnika s dodatkom 2 čajne žlice meda na jednu šalicu. Dnevno se pije 1 – 2 šalice

pcelinji-proizvodi-u-potpornoj-terapiji-zdravstvenih-tegoba-i-bolesti

Gordana Hegić:

O LJEKOVITOSTI MEDA

Od nesanice do metastaza tumora 

Apiterapija je sastavni dio prirodne medicine, odnosno primjena pčelinjih proizvoda u liječenju određenih zdravstvenih tegoba, ali i svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda u prehrani kojoj je cilj očuvanje zdravlja odnosno prevencija bolesti kod ljudi i životinja.

Primjena pčelinjih proizvoda u apiterapiji nije samo oralna već i lokalna, što konkretno podrazumijeva aplikaciju putem kože na mjesta gdje je to potrebno, primjerice med na rane koje sporo zarastaju, otopina propolisa na gljivične infekcije stopala, kod pojave herpesa, pčelinjeg voska u raznim prirodnim melemima i kremama, pčelinjeg otrova kod reumatskih tegoba, matične mliječi u kremema protiv bora i slično.

Bitno je naglasiti kako se organizam ne može naviknuti na pčelinje proizvode, pa da oni prestanu djelovati, kao što se to događa sa proizvodima sintetskog porijekla. Pčelinji proizvodi zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog djelovanja imaju velik značaj u očuvanju zdravlja i liječenju mnogih bolesti. Pripravci koji sadrže med, pelud, propolis i matičnu mliječ sve su popularniji, jer njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam.

Pčelinji proizvodi čovječanstvu su poznati od najranije povijesti, u gotovo svim civilizacijama svijeta, a zadovoljavali su različite potrebe ljudi – u ishrani, liječenju i kozmetici. U prošlosti je med bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali.

Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg mesa i divljači. Drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih. Poznato je da je krema za lice koju je rabila Kleopatra – sadržavala niz komponenata – među kojima je bio i med. Stanovnici Cejlona čuvali su, pomoću meda, meso svježim i do godinu dana!

Stari Grci, Rimljani, Kinezi i Egipćani koristili su med za zarastanje rana i liječenje želučanih bolesti, pčelinji vosak se kroz povijest koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena -Aristotel ga spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Lokalna primjena propolisa u pučkoj medicini sastoji se u tretiranju rana na koži. Zbog svoje ljepljivosti, propolis je korišten da se zaštiti povrijeđena koža u vrijeme kada još nisu postojali zavoji, pri čemu je njegovo blago antiinfektivno djelovanje još i pospješivalo cijeljenje rane.

Primjena meda kod dijabetičara

Primjena pčelinjih proizvoda namijenjena je svima, a ograničenja u primjeni odnose se na osobe koje su alergične na pčelinje proizvode i koje imaju vrlo burne alergijske reakcije ( blaže alergijske reakcije poput peludnih alergija čak se mogu spriječiti ili liječiti upotrebom pčelinjih proizvoda), konzumiranje meda ne preporučuje se osobama koje boluju od dijabetesa tipa 1 i ovise o inzulinu. Kod dijabetesa tipa 2 u dogovoru s liječnikom može se koristiti med u ograničenim, malim količinama, a preporučljivo je koristiti bagremov med. Također je bitno naglasiti da je med potrebno otopiti u ustima pa tek onda progutati, zbog toga da enzimi iz sline počnu razgrađivati šećere u medu već u ustima. Treba uzeti u obzir i da količina meda- broj kilokalorija ili kJ mora poštivati dijabetičnu dijetu odnosno ukupni odnosno dozvoljeni dnevni unos kalorija.

Bolesti kod kojih se koristi med

Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS-a i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivač visoke energetska vrijednost (100gr – 300 cal) preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica.

Protugljivično, protumikrobno, protuupalno i protukancerogeno djelovanje meda

Med djeluje protuoksidativno – uklanjanja slobodne radikale, protuupalno, spriječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih puteva, protugljivično, protukancerogeno – veže se na estrogenske receptore, te spiječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskoriste u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari.

Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza.

Za sada se zasigurno zna da protumikrobna djelotvornost meda temelji se na:

  • sadržaju vodikova-peroksida (H2O2) u medu
  • ne-peroksidnim sastavnicama čije je izvorište biljnog podrijetla
  • pH meda ili aktivnosti glukooksidaza
  • osmotskoj aktivnosti
  • flavonoidima
  • aromatskim kiselinama
  • slobodnim kiselinama i cjelokupnoj kiselosti meda
  • aktivnosti diastaza i invertaza čije je izvorište podrijetlom iz pčele

Tamniji medovi imaju veću protubakterijsku aktivnost

Med se pokazao izrazito učinkovit u uništavanju nekih vrsta bakterija, te gljivica u ustima kao Streptococcus mutants iCandida albicans, te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Smatra se da tamniji medovi su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost. Med stimulira makrofage, stanice imunosnog sustava s višestrukom ulogom u organizmu; sudjeluju u fagocitozi, sekreciji te regulaciji imunosne reakcije. Fagocitoza je proces proždiranja većih, čvrstih i netopljivih čestica te patogena, tumorskih stanica, i stanice vlastitog oštećenog tkiva iz organizma. Makrofagi tvore brojne biološki aktivne tvari proteinske građe i izlučuju ih spontano ili na poticaj fagocitirane tvari.

Monociti/makrofagi stvaraju i luče više od 75 molekula, kojima utječu na tijek imunosne reakcije, aktivaciji limfocita, matičnih tanica, čimbenika koagulacije, čimbenika koji djeluju na tumorske stanice, sudjeluju u upalnoj reakciji, mikrobicidnoj aktivnosti i obnovi oštećenog tkiva. U svim stadijima aktivacije makrofagi luče komponente komplementa i lizozim, kao i proteine plazme, enzime, reaktivne metabolite kisika, NO, metabolite nukleotida, lipide, prostaglandine, citokine (IL-1, interferon α, TNF) i druge biološki aktivne čimbenike.

Izlučenim enzimima, citokinima (monokinima) i drugim tvarima makrofagi sudjeluju u upalnoj reakciji, aktiviranju limfocita te razaranju bakterija i tumorskih stanica što pospješuje protubakterijski, protutumorski učinak meda.

Med stimulira bakterije probavnog trakta

Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja. Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli,Staphylococcus aureusSalmonella spp. i Bacillus spp. Med statistički značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilusLactobacillus plantarumBifidobacteria). Ove bakterije imaju probiotski učinak – rastu u crijevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogena i daju otpornost organizmu.

Narodna medicina i mnogi liječnici koriste med kao pomoćno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuća se za normalizaciju probave, kod akutnih i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, čir na želucu i dvanaesniku.

Važno je med uzimati svakodnevno

Med je proizvod medonosnih pčela i biljaka. Po porijeklu može biti od nektara (nektarni med) ili medne rose (medljika).

Nektarni med je dobiven od nektara različitih medonosnih biljaka, može biti unifloran (dominira jedna biljna vrsta npr. Bagrem, kesten, lipa, kadulja, metvica, amorfa) ili multifloran (više biljnih vrsta, cvjetni i livadni). Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda, osobe koje ne vole previše slatko preferiraju kestenov ili lipin med, dok pravi gurmani preferiraju sve vrste kvalitetnih medova jer je razlika u mirisu, boji i okusu bezbroj. Primjerice livadni med ima drugačiji okus u različita godišnja doba (proljetna i ljetna livada), u različitim područjima (nizinska i gorska livada), različitim lokalitetima npr. lička livada, panonska livada itd.

Med je biokatalizator tako da je svaki med dobar za probavu.

Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.

Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja.

U medu je sadržano nekoliko stotina (tristotinjak) različitih spojeva pa najvjerojatnije iz tog razloga do sada nikome nije uspjelo stvoriti uspješni surogat, odnosno kopiju ove jedinstvene namirnice.

Brojni su autori koji skreću pažnju na izuzetna ljekovita svojstva meda. Pritom ne ističu pojedine vrste, iako neke imaju i svoja specifična djelovanja. Kod meda je bitno da je to produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara prikupljenog u prirodi.

Dnevna preporučena količina meda je minimum 1 g/kg tjelesne težine, dok se kod pojačanih napora, sportaša, rekonvalescenata, starijih osoba te osoba narušena zdravlja ta količina povećava i do 2 g/kg tjel. težine. To bi značilo da bi mjesečno trebali pojesti gotovo dvije velike teglice (980 g) po odrasloj osobi.

Važno je upamtiti da će organizam daleko uspješnije funkcionirati, ukoliko će ga svakodnevno “podmazivati” 2-3 žlice meda. Izraziti je naglasak na SVAKODNEVNO. Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, otpornost na viruse, bakterije, karcinom, alergije se pojačava… Tijelo će biti zdravije, a duh vitalniji.

AMBROZIJA STRAH I TREPET ZA ALERGIČARE naslovnica

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV ALERGIJE NA PELUD AMBROZIJE

Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia L.) jednogodišnja je biljka uspravne i razgranate stabljike koja može narasti do 1,5 metara visine porijeklom iz sjeverne Amerike. Jeste li znali da jedna biljka tijekom samo 5 sati može prizvesti čak 8 milijuna peludnih zrnaca?.Pelud ove biljke je izuzetno alergogen i kod  vrlo velikog broja ljudi izaziva ozbiljne tegobe. Dovoljno je svega 20 – 30 zrnaca na 1 m3 zraka da kod alergičnih osoba izazove simptome bolesti. Ambrozija niče već u travnju, a počinje svjetati sredinom srpnja, no pelud najintezivije počinje otpuštati od sredine kolovoza, a sjeme zadržava klijavost i do 40 godina! Ljudi alergični na pelud ove biljke kraj ljeta i početak jeseni provode zatvoreni u kući ili muku muče s uobičajenim simptomima: neprestano kihanje, svrbež i curenje iz nosa, crvene oči pune suza, kašalj i otežano disanje praćeno osjećajem nedostatka zraka, koji može prerasti u asmatični napadaj. Moguće su i crvene mrlje na koži koja počne svrbjeti, kao i komplikacije s probavnim organima: povraćanje, proljev i grčevi u trbuhu. Da biste utvrdili jeste li alergični na pelud ambrozije, podrvrgnite se alergotestu koji je neškodljiv i bezbolan.

Standardni lijekovi

Liječnici uobičajeno propisuju lijekove iz grupe antihistaminika (tablete) u kombinaciji s internazalnim kortikosteroidima (sprejevi za nos), no koje god lijekove koristili, alergija neće potpuno nestati, već će njeni simptomi samo biti ublaženi.

Hranom protiv alergena

Zahvaljujući antioksidansu kvercetinu koji blokira djelovanje histamina i štiti pluća od alergena odličaj lijek je neoguljena jabuka, a slično djelovanje ima i bromelin u ananasu. Zbog magnezija u sebi zeleno lisnato povrće zaustavlja kihanje, štiti plića i pročišćava dišne puteve. Lišće koprive dodajte u juhu, pitu ili je začinite limunovim sokom, pa je poslužite kao salatu. Kao dodatak mesu i poslasticama koristite metvicu koja ublažava simptome alergije.

Fitoterapija

Ako vas muči peludna groznica, probajte piti čaj od koprive: žlicu lišća prelijte šalicom kipuće vode, odstavite da odstoji par minuta i potom ocijedite. Doza: 3 – 4 šalice dnevno. I čaj od repuha može pomoći: žličicu usitnjenog lista prelijte šalicom kipuće vode i ocijedite nakon par minuta (oprezno: veća doza ili dugotrajno korištenje može oštetiti jetru!). Za inhalaciju koristite čaj od metvice, koji možete i popiti. Ne zaboravite zeleni čaj (dovoljno je piti 1 šalicu dnevno), a izbjegavajte kamilicu, ehinaceu, pelin i sikavicu.

Apiterapija

Pčelinji proizvodi mogu pomoći da se alergijske reakcije ublaže do 75 % – dovoljno je uzimati 2 žlice meda dnevno. Med je efikasan i u kombinaciji s koprivom: ½ kg svježe ubrane biljke samljevene u stroju za mljevenje mesa pomiješajte s 200 g meda. Smjesu stavite u staklenku i stavite u hladnjaku 10 dana uz povremeno miješanje. Svako jutro uzimajte po 1 žličicu mješavine natašte. Celer u kombinaciji s medom: iscijedite sok iz svježeg lišća i korijena biljke  i stavite ga u staklenku, a zatim dodajte onoliko meda koliko je soka u posudi. Sve promješajte (drvenom žlicom!) i držite u hladnjaku 7 dana. Doza: 3 x dnevno po 1 žlica pola sata prije obroka – od kraja ljeta do početka jeseni. Probleme s dišnim putevima možete riješiti ako žličicu usitnjenog crnog kima pomiješate s 2 žlice meda i 2 zdrobljena češnja češnjaka. Doza: po 1 žlica mješavine ujutro na prazan želudac tijekom 3 tjedna.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 8/2016.

NAPOMENA: Ukoliko mislite da ste u svom okruženju prepoznali ambroziju ili samo želite saznati nešto više o projektu, potražite informaciju na portalu: www.zdravi-grad-porec.hr

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV ANGINE NASLOVNICA

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV ANGINE I CRIJEVNIH VIROZA

Angina (faringitis) je akutni upalni sindrom ždrijela (grla) koji uzrokuju različiti mikroorganizmi. Na anginu upućuju visoka temperatura, grlobolja i otežano gutanje, glavobolja i osjećaj slabosti, zatim bijele mrlje na krajnicima i nepčanim lukovima te povećani limfni čvorovi koje je moguće opipati na vratu. Uzročnici su bakterije, pa je neophodno uzimati antibiotike koje propisuje liječnik, popiti ih sve do kraja i pritom se strogo držati uputa. Osim toga, preporučeno je mirovati, uzimati puno tekućine, osobito čaja i juhe te snižavati temperaturu, ukoliko prijeđe 38*C, adekvatnim lijekovima, hladnim oblozima i mlakim tušem. Radi prevencije moramo redovito i temeljito prati ruke, a veoma je važno  ojačati imunitet pravilnom prehranom s puno sezonskog voća i povrća, osobito unosom vitamina C te redovitom tjelesnom aktivnošću i boravkom na čistom zraku.

Med u potpornoj terapiji angine

U  suzbijanju bakterija uzročnika navedenih bolesti izrazito učinkoviti su se pokazali tamniji medovi, jer su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost. U priobalju se za probleme s dišnim putovima i inače najviše koristi kaduljin med koji će pomoći lakšem izbacivanju sluzi iz dušnika i bronhija, a na kontinentalnom dijelu oboljeli vole lipov med, jer pospješuje znojenje, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma. Apiterapeuti znaju preporučiti i planinski ili med od majčine dušice. Uzima se 1 žličica svaka 3 sata u ležećem položaju, držeći med duže u ustima kako bi se resorbirao od strane sluznice usta i iskoristio njegov antibakterijski učinak (u želucu se njegovo djelovanje zbog želučanih sokova umanjuje). Dnevna doza za odrasle: 100 – 120 g; doza za djecu: 1 – 2 g po kg tjelesne težine. Nadalje preporučuju aerosolne, ultrazvučne ili parne inhalacije meda, a kod gnojnih naslaga ili grudica na tonzilama, propisuju i grgljanje 20 % -tnom otopinom meda. Angina se može liječiti i inhalacijom 5% – tnim alkoholnim ekstraktom propolisa. Preventivnim uzimanjem propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi podižemo imunitet i štitimo ne samo dišni sustav, već dajemo snagu i jačamo izdržljivost čitavog organizma.

recite A kao ANGINA

Dr. Peter Kapš u knjizi „Liječenje pčelinjim proizvodima – apiterapija“ za jačanje imuniteta preporučuje cvjetni med: 3 x dnevno veliku žlicu i to tako da se prije rastopi u 3 dl mlačne vode ili čaja od kamilice. Nadalje, oboljeli mogu mazati ždrijelo (mandule) medom ili propolisom (vodena otopina) više puta dnevno. Usta i ždrijelo ispiremo 50 %-tnom vodenom otopinom meda. Ova se terapija provodi najmanje 30 dana i nakon uzimanja antibiotika.

Ivan Lesinger, jedan od najpriznatijih hrvatskih fitoterapeuta za jačanje imuniteta preporučuje mješavinu 4 dl tinkture kadulje i 1 kg meda ili čaj od šipka bogat je vitaminom C, pijte ga ohlađenog s dodatkom linuna i meda. Ovaj pripravak povećava budnost, pa je idealan kad vas iscrpe ljetne vrućine.

Mr. Žarko Stepanović u knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapijski pristup“ za preventivu preporučuje uzimanje livadnog meda s biljnim čajem (ujutro), limunadom ili sokom od hrena i toplim mlijekom (uvečer) uz napomenu da je maksimalna dnevna doza 2 g/kg tjelesne težine, a kurativno u čaj dodati i par kapi propolisa. Za podizanje imuniteta predlaže uzimati 1 x dnevno 250 – 300 mg matične mliječi (ujutro natašte), 20 kapi 20 %-tnog propolisa u malo tople vode (prije svakog jela) i 1 jušnu žlicu cvjetnog praha (pripremljenog prethodnog dana u malo hladne vode i kiselog mlijeka). Za upalu grla savjetuje u ključalu vodu staviti 20 g bijelog sljeza i ostaviti da ključa 1 – 2 minute, procijediti i ohlađen napitak pomiješati s 45 g meda. Ovaj se pripravak ne pije, jer služi za ispiranje usta i grla. Za inhalaciju preporučuje čaj od kamilice s medom i propolisom: zagrijati vodu do ključanja, dodati čaj, 50 g meda i 30 kapi 20 %-tne alkoholne otopine propolisa (ako nemate inhalator, poslužiti će i bokal i ručnik preko glave) minimalno 3 x dnevno.

Visoke ljetne temperature pogoduju i pojavi različitih crijevnih viroza koje se očituju povišenom temperaturom te proljevom i iscrpljenošću. U tim se slučajevima radi o virusima, pa od antibiotika nema pomoći. Opet je izuzetno bitna higijena, prvenstveno pranje ruku, odmaranje i nadoknađivanje izgubljene tekućine i elektrolita. Od pomoći je dijetalna ishrana iz koje prvih dana treba izbaciti mlijeko, mliječne proizvode i voće.

Osim inhibitornog učinka na bakterije, med ima i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja. Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene. Med regulira stolicu, a rastopljen u hladnoj vodi zaustavlja proljev. Dr. Peter Kapš u knjizi „Liječenje pčelinjim proizvodima – apiterapija“ spominje japanskog liječnika Babima koji je dijareju liječio medom, te francuskog istraživača Chauvina koji je za proljev prepisivao mješavinu od male žlice peluda i velike žlice meda u čaši hladne vode 3 x dnevno. 

NAPOMENA:  Svi pripravci opisani na ovim stranicama služe isključivo kao potpora standardnim metodama liječenja i ne mogu biti zamjena za terapiju koju propiše obiteljski liječnik, specijalist ili drugi ovlašteni zdravstveni djelatnik.

pčelinji proizvodi u liječenju nosne polipoze

PČELINJI PROIZVODI U TERAPIJI NOSNE POLIPOZE

Nosni polipi su većinom benigne tvorevine upalnog porijekla, koje mogu nastati na bilo kojem mjestu na sluznici nosne šupljine ili na sluznici paranazalnih sinusa. a mogu uzrokovati stalnu nosnu opstrukciju, pa tako dovesti do znatnog slabljenja osjetila mirisa. Nosni polipi se javljaju kod osoba oba spola, različite životne dobi, a mogu se pojaviti čak i kod djece. Njapodložnije su osobe s alergijskim kroničnim bolestima, s oslabljenim imunitetom i kroničnom upalom nosne sluznice.

SIMPTOMI

Prvi simptom je začepljenost nosa, koja može biti različite jačine, jednostrana ili obostrana, a može dovesti do smanjenog ili potpunog gubitka osjeta mirisa, a ako polipi zatvore ušća sinusa, mogu dovesti i do komplikacija zbog razvoja akutnih i kroničnih upalnih procesa u njima. Česte su smetnje disanja kroz nos, pojačana je sekrecija kroz nosnice, ali i iz nosa u grlo, glavobolja, pritisak u sinusima, hrkanje, a ponekad i smetnje osjetila okusa.

STANDARDNE METODE LIJEČENJA

Za liječenje malih nosnih polipa, standardna medicina preporučuje kortikosteroidne lijekove u spreju, a u slučaju velikih i brojnih polipa liječnici prepisuju oralno uzimanje istih lijekova. Kako nažalost kortikosteroidni lijekovi mogu izazvati niz neželjenih učinaka, ne smije ih se uzimati preko propisane doze. Liječenje traje nekoliko tjedana, no njime nosne polipe nismo potpuno odstranili, već smo ih samo smanjili, za što je neophodna kirurška operacija.  Ako se ne otkrije i ne eliminira njihov nastanak, postoji veliki rizik od ponovne pojave polipa.

PREHRANA TIJEKOM TERAPIJE

Jedite što više svježeg voća (jagode, maline) i povrća, a izbjegavajte slatkiše, peciva od bijelog brašna, mlijeko i masne sireve, suhomesnate proizvode. Jedite integralne žitarice, mahunarke, sjemenke i naravno – med. Evo dobrog recepta za sok od povrća: operite i očistite lišće peršina, stabljike celera, mrkvu i špinat. Stavite u sokovnik: 7 dijelova mrkve, 4 dijela celera, 2 dijela peršina i 3 dijela špinata. Svaki se dan pravi svježi sok, pije se 15 – 20 minuta prije jela ukupno 1 l dnevno u 3 doze.

POLIPI U NOSU slika 2.

POMOĆNA SREDSTVA IZ PUČKE MEDICINE

Morska sol je jednostavan, a učinkovit lijek za nosnu polipozu. U čašu tople vode ulijte 2 žličice morske soli i miješajte dok se sol ne rastopi. Ovim pripravkom ispirite nos 3 puta dnevno (otopinu ušmrkati na nosnicu, a ispljunuti na usta). Kantarionovo ulje pomaže regeneraciju sluznice nosa: glavu zabacite unazad i usvaku nosnicu ukapajte nekoliko kapi, najbolje navečer prije počinka. Kombiniranjem kamilice i rosopasa također možemo pomoći u slučaju polipa: prelijte 2 jušne žlice ovih biljki 1 l kipuće vode i potom ostavite da se ohladi. Ocijedite, ulijte po 2 kapi u nos svaka 3 sata.  Od pomoći je i čaj od rosopasa: prelijte žlicu rosopasa s 300 ml kipuće vode i ostavite poklopljeno 60 minuta. ocijedite i ukapajte u nos 3 put na dan po 2 – 3 kapi. Pučka medicina nudi još i kombinaciju jele i hmelja: prelijte 200 g iglica jele s 200 ml kipuće vode i ostavite poklopljeno 30 minuta, pa dodajte 1 žličicu sušenog hmelja i pustite da zakipi. Ocijedite i pijte u malim dozama tijekom 3 dana, pa napravite pauzu od 6 dana, pa ponovite liječenje još dvaput.

APITERAPIJA

MED I HREN: jedan od najpoznatijih narodnih lijekova za sve probleme s nosom i sinusima. Sastojke pomiješajte u istom odnosu: 100 g meda i 100 g narianog hrena. Uzimajte po 1 žličicu 2 put dnevno: ujutro i navečer.

TAMPONI OD MEDA : tampone od vate umočite u med, pa ih stavite u nosnicu, držite nekoliko minuta i ponavljajte postupak 3 puta na dan. U med možete umočiti i štapić za uši, pa njime namazati unutrašnjost nosnica. Terapija traje 30 dana.

ULJANE KAPI: pomiješajte 5 kapi kantarionovog ulja, 5 kapi ulja divljeg ružmarina, 4 kapi propolisa i 8 kapi ulja pasjakovine, pa dobro promućkajte. Svaka 4 sata stavljajte u nosnicu s polipima po 1 kap ovog pripravka.

MAST ZA NOS: pomiješajte 15 g propolisa, 10 g vazelina i 25 g maslaca tako da se svi sastojci dobor povežu. Od vate napravite tampon, umočite ga u mast i stavite u nosnicu tijekom čitave noći. Liječenje traje 20 – 30 dana. Maste se čuva u hladnjaku.

INHALACIJA DIMOM PROPOLISA: u metalnu posudu stavite komad tvrdog propolisa i zagrijajte na niskoj temperaturi sve dok se iz njega ne počne pojavljivati dim. Čim se to desi, posudu maknite sa štednjaka i pažljivo udišite taj dim. Oprez: pazite da ne opečete nos!

NAPOMENA: Sve potporne metode liječenja u koje spada i apiterapija ne mogu se primjenjivati  bez pomoći kvalificiranog terapeuta, odnosno medicinskog specijaliste. Mnoge se zdravstvene tegobe mogu liječiti kod kuće, često sredstvima  koje već imate u kuhinjskom ormariću ili vrtu. Nemoguće je predvidjeti sve kombinacije raznih simptoma, pa umjesto da se oslonite na vlastitu prosudbu, bolje je uvijek zatražiti liječnički savjet. I nemojte zaboraviti da bi ostali zdravi i vitalni, neophodno je i pridržavati se uputa o pravilnoj prehrani i načinu života.

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI MELANOMA slika

MED U POTPORNOJ TERAPIJI MELANOMA

     Melanom je maligni (zloćudni) tumor pigmentiranih stanica kože, jedan od 4 osnovna tipa raka kože. Osim na koži može se pojaviti i na sluznicama, oku i u središnjem živčanom sustavu. Najznačajniji čimbenik ovog oboljenja je ultraljubičasto zračenje. Sve tumorske lezije kože su nepravilnog oblika i neuređene strukture, a da bi ih prepoznali trebali bi obratiti pozornost na njihovu asimetriju, promjene, nepravilnosti njihovih rubova, boju, evoluciju u rastu ili izdizanju i promjer. Iako nije svaka maligna promjena melanom,  češći samopregled kože nakon 50 godina života nije na odmet, dapače trebao bi postati redovitom navikom. Znak za uzbunu je svrbež, peckanje i svaka promjena na koži čiji je promjer veći od 6 mm, kao i promjena boje madeža u tamnosmeđu, sivu, crnu ili plavkastu, s ljuskicama ili ranicama na površini, a sumnjiv je i madež s bjelkastim razrjeđenjem na površini. Zato bi svi kojima je tijelo posuto madežima i čiji su članovi obitelji oboljeli od malignog melanoma, trebali ići na dermatološki pregled jednom godišnje, jer ako se otkrije u ranoj fazi, melanom se može odstraniti kirurškim putem, no što je otkrivanje kasnije, to su šanse za izlječenje slabije. Broj oboljelih od raka kože je u stalnom porastu i to je jedan od tumora s najvećom ekspanzijom u posljednje vrijeme. U Hrvatskoj danas ima oko 13,5 oboljelih muškaraca na 100.000 stanovnika, a žena je nešto manje, oko 12 oboljelih.

PREVENTIVNE MJERE

      Pošto su UV zrake najčešći uzrok melanoma, valja izbjegavati pretjerano izlaganje sunčevim zrakama, pogotovo u razdoblju između 10 i 17 sati. Osim toga valja izbjegavati i druge okidače za maligne promjene: rafinirano ulje i  šećer, slatkiše, grickalice, sokove, mesne prerađevine. Izbjegavajte solarij: koža će vam biti tamnija, ali i osjetljivija. Hranu nemojte pržiti, radije je kuhajte ili prijajte. Smanjite unos kravljeg mlijeka i mliječnih prerađevina, a umjesto njega pijte kozje mlijeko i jedite kozji sir. Osim toga, jedite što više svježeg voća (bobičasto, avokado) i povrća organskog porijekla (rajčica, mrkva, riba, gljive, jaja) bogato vitaminima A, C, D i E. Od začina pomažu kurkuma, đumbir, origano, peršin, češnjak, kim, ružmarin. U liječenju melamoma kao potporna terapija mogu koristiti i neke ljekovite biljke (rosopas, neven, trputac, broćika, preslica, majčina dušica, crni sljez, čičak) u obliku čajeva za ispiranje i obloga.

APITERAPIJA KOD MELANOMA

      U pučkoj medicini se med odavno primjenjivao za liječenje rana i čireva. Kod kožnih bolesti se koristi za vanjsku primjenu: mazanje, obloge i lokalno ispiranje. Najbolji se rezultati dobivaju ako se med kombinira s ljekovitim biljem. Fitoterapija i apiterapija međusobno se dopunjuju i u liječenju mnogih drugih zdravstvenih tegoba i oboljenja. 

     Za ispiranje se može koristiti mješavina od 1 žlice sitno nasjeckanog lista koprive, lista i cvijeta kantariona, lista kužnjaka i 2 žlice lista rosopasa. Sve se stavi u 800 ml kipuće vode, ocijedi se nakon 2 sata i upotrebljava 2 puta dnevno. Nakon ispiranja oboljele dijelove kože treba mazati melemom od 1 žlice sitno nasjeckanog lista kupine, lista koprive, lista hajdučke trave i 4 žlice sitno nasjeckanog lista kužnjaka. Sve se pomješa s 6 žlica meda, a na bolnom mjestu se drži 2 sata. Terapija traje 25 dana uz čaj od 1 žlice sitno nasjeckanog cvijeta nevena, lista i cvijeta pomoćnice, lista ružmarina, lista bijelog bora, lista koprive, lista sapunike i 2 žlice lista hajdučke trave. Sve sastojke stavite u 1,4 l kipuće vode, ostavite da odstoji 2 sata, ocijedite i pijte tijekom dana. Pomaže i melem od listova trputca (uskolisnog i širokolisnog): treba ih oprati, izgnječiti (kuhinjskim valjkom) i pomiješati s istom količinom meda. Oblog stavljati direktno na oboljelo mjesto tijekom čitave noći. I bobice od crne bazge u kombinaciji s medom mogu pomoći u liječenju melanoma. Punu šalicu bobica treba pomiješati s 1 žlicom meda i žvakati 15 minuta – sok se proguta, a gusti dio ispljune.  

NAPOMENA: Pripravci na bazi pčelinjih proizvoda sami ili u kombinaciji s ljekovitim biljem i/ili eteričnim uljima nisu i ne mogu biti supstitucija za lijekove/terapiju propisanu od strane liječnika opće medicine, odnosno specijaliste ili nekog drugog kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka, već se koriste preventivno – u cilju podizanja imuniteta organizma i sprječavanja razvitka bolesti, odnosno kurativno – kao potporna terapija kako bi se oboljeli organizam lakše nosio sa zdravstvenim tegobama. Da bi aktivne tvari u pripravcima počele djelovati potrebno je određeno vrijeme, a da bi se nakon terapije u organizmu održala razina aktivnih tvari, moraju se poštivati doze naznačene u uputama i preporuke od strane kvalificiranog apiterapeuta u konzultaciji s liječnikom. U očuvanju zdravlja i vitalnosti ključni je čimbenik pravilna prehrana, jer bez nje ni opisane potporne metode liječenja neće biti optimalno učinkovite.

pčelinji proizvodi u potpornoj terapiji astme

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI ASTME

Astma je kronična opstruktivna upalna bolest dišnih putova koja uzrokuje probleme pri disanju. Najčešći rizični čimbenici za razvoj bolesti je atopija  (genetska sklonost imunog sustava da proizvodi antitijela na uobičajene alergene) i/ili alergije u obitelji. Bolest se javlja u epizodama, a do napadaja dolazi kad je u neposrednoj okolini neki iritirajući ili provokativan čimbenik. Prema uzroku astma se klasificira na alergijsku (okidači za napad su: grinje Dermatophagoides pteronyssinus, dlake, perje, epitelni otpaci životinja, plijesni i pelud drveća, trave i korova) i nealergijsku (provocira je duhanski dim, sredstva za čišćenje, parfem, mirisi, unutarnji i vanjski onečiščivaći zraka, stres, anksioznost). Izloženost parama, kemikalijama, smolama, insekticidima, prašini na radnom mjestu ubrzavaju razvoj tzv. profesionalne astme, a velik je broj ljudi osjetljiv i na određene lijekove i dodatke prehrani. Čak i udisanje hladnog i suhog zraka pri trčanju zimi može dovesti do astme. Napadaji su češći noću – između 2 i 4 sata ujutro.

astma 33

Klasični simptomi napadaja astme su: kašljanje, otežano disanje-zaduha (dispneja) i zviždanje u bronhima i plućima uz naglašeno produžen izdisaj. Prethodi iritacija nosa i grla, slijede pritisak u prsima, bol ili podražajan kašalj, a bolesnik zatim ubrzano diše, teško govori, a na kraju dolazi kašalj s iskašljavanjem guste sluzi. Opetovani napadaji otežanog disanja i nedostatka zraka u vrijeme cvjetanja nekih biljaka ili pri nagloj promjeni temperature, kašalj  i stezanje u grudima nakon udisanja duhanskog dima ili automobilskih isparavanja znak su da morate izvršiti alergo-test. Ako testovi pokažu da ste alergični na određene tvari u vašoj okolini, vrijeme je da poduzmete preventivne mjere

Dakle: iako se astma ne može izliječiti – mogu se ublažiti njeni simptomi. Prioritet je identificiranje okidača koji iritira organizam (određene namirnice, cigarete, kućni ljubimci…) i izbjegavanje svih vrsta alergena. Usisavajte tepihe ili – još bolje: zamijenite ih podnim oblogama, češće perite zavjese i posteljinu, nabavite pročistač zraka s filterom i isušivač zraka. Naučite pravilno disati, a ako ste pušač, bar razmislite o smanjivanju, ako ne i odvikavanju od ove štetne navike. Izbjegavajte zagušljive, ali se čuvajte  klimatiziranih prostora, jer nagla promjena temperature može prouzrokovati napadaj astme.

Iako je alergija na hranu rijetko povezana s astmom, jedan od važnih preduvijeta za život bez astmatičnih napadaja je zdrava prehrana. Zato vodite dnevnik prehrane: dobro pazite koje kemikalije namirnice sadrže,  a posebno na rokove uporabe i izbacite sve što vam se učini sumnjivo. Kao dodatak prehrani vam može pomoći magnezij i selen, te vitamini B-12,C i E . Jedite češće i manje obroke. Nemojte jesti prije spavanja (podizanje želučane kiseline u jednjak je uzrok žgaravici koja može pokrenuti napadaj astme). Omega -3 masne kiseline djeluju slično inhibitorima leukotriena za liječenje astme, a bioflavonoid kvercetin djeluje antialergijski i sprječava otpuštanje histamina. Jeste li znali da je kofein po kemijskom sastavu sličan lijeku za astmu teofilinu, pa šalica kave može pomoći u otvaranju dišnih putova. Ukoliko ste gojazni, smanjite tjelesnu težinu jer vam pluća nepotrebno trpe velik pritisak. Izbjegavajte konzerviranu hranu, rafinirana ulja i kuhinjsku sol, u jelovnik uvrstite ribu i meso peradi, integralne žitarice, zeleno povrće, a začinite ih ružmarinom, crnim paprom i kurkumom u kombinaciji s maslinovim uljem. Za desert odlični su orašasti plodovi, avokado, smokve i med. Pijte 3 puta dnevno po jednu čašu mlake vode u kojoj ste otopili žlicu meda ili uzimajte prije spavanja po jednu žlicu mješavine meda i cimeta u omjeru 2 : 1.

patologija astme 2

Lijekovi za liječenje astme dijele se na lijekove koji brzo ublažavaju akutne simptome i lijekove kojima se dugotrajno sprječava pogoršanje simptoma i daljnji napredak bolesti. Oko 50 % bolesnika s astmom (poput ostalih s kroničnim bolestima) pribjegavaju nekom drugom obliku neslužbenog liječenja.

Još u antička vremena starogrčki je mislilac i liječnik Hipokrat tvrdio da „medni napitci pomažu izbacivanju sluzi i stišavaju kašalj“, a on je i astmi dao ime: kao izvedenicu  grčke riječi za zaduhu. Pučka medicina za lakši oblik peludne groznice savjetuje žvakanje saća svaki drugi dan, a doza se povećava srazmjerno broju napadaja, ali nudi i razne druge recepte na bazi ljekovitog bilja i meda. Iako još uvijek nema dovoljno pouzdanih znanstvenih dokaza za uspješnost u liječenju svih stupnjeva astme uz pomoć pčelinjih proizvoda, činjenica je da olakšavaju tijek liječenja, ako se koriste zajedno sa standardnim lijekovima. U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Peter Kapš navodi i pokuse američkih liječnika s desenzibilizacijom asmatičara  medom iz područja u kojem je bolesnik živio. Dr. Jarvis D.C. je svojim pacijentima davao male komade saća punih meda svakih 4 – 6 sati po 15 minuta žvakanja 7 dana i postigao je odličan uspjeh: simptomi su bili slabiji, poboljšalo se disanje kroz nos, a iscjedak iz nosa se zaustavio. I u terapiji inhalacijom kada je vodi dodano 10 kapljica tinkture propolisa rezultati su bili dobri i astmatičnih napadaja je bilo manje. Dr. Mamdouh Abdulrahman iz Kaira liječio je djecu u dobi oko 2 i pol godine medenim parama po 30 minuta dnevno. Iskašljavanje se osjetno poboljšalo, reakcija na terapiju kortikosteroidima također, a sve bez nuspojava. U liječenju astme korišten je i med u injekcijama (5 ml 20 %-tne otopine meda.

bronhijalna astma

Za jačanje imuniteta dr. Kapš preporučuje svakodnevno uzimanje vodene otopine na bazi 20 – 30 g meda smreke ili jele u 3 dl kaduljinog čaja, 3 – 4 puta dnevno prije jela. Kao inhalacije sa 50 %-tnom vodenom otopinom meda: u inhalator ulijemo 10 ml 50 %-tne vodene otopine meda i udišemo 3 puta dnevno 5 – 10 minuta. Odlične su inhalacije u apikomorama (30 minuta 2 puta dnevno). Inhalacije vodenom otopinom propolisa: u inhalator uliti 10 kapljica tinkture propolisa u 0,5 dl destilirane vode 3 – 4 puta dnevno. Vodeni ekstrakt propolisa je dobiva miješanjem 10 g propolisa u prahu u 100 ml vode. Mješavinu treba ostaviti 10 sati, povremeno protresti. Možemo je piti ili koristiti kao vodicu za usta, kao dodatak kupkama i za masažu prsnog koša i vrata.  Za sprječavanje astmatičnih napadaja mr. Žarko Stepanović u svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ preporučuje mješavinu jednakih dijelova sitno sjeckanog hrena, slatkog korijena i meda u dozi od 1 žlice prije jela 3 puta dnevno.  Evo još par recepata za apiterapijske pripravke iz pučke medicine:

MED I MASLAC

Jedna šalica meda i 2 šalice mladog kravljeg maslaca dobro se izmješaju u pjenastu smjesu koja se stavi u staklenku. Uzima se ujutro i navečer po jedna jušna žlica, a može se upotrijebiti i kao namaz za kruh.

MED I LUK

Pola kilograma sitno nasjeckanog luka kuhajte sat vremena u 1 l vode, zatim dodajte 1,5 kg meda, dobro promješajte i kuhajte 30 minuta. uzimajte po 2 – 3 jušne žlice 3 puta dnevno prije jela 10 dana.

MED, HREN I TRPUTAC

Iscjedite 50 ml soka i pomiješajte s 25 g naribanog hrena i 500 g meda. Smjesu čuvajte u hladnjaku. Pripravak uzimajte 40 dana po jednu žlicu 3 puta dnevno nakon jela.

MED, HREN I VINSKI OCAT

Prelijte octom 4 žlice naribanog hrena i kuhajte dok ne omekša. Koliko je mase u loncu, toliko trebate dodati meda. Kuha se dok se smjesa ne zgusne, čuva se u hladnjaku. Uzima se 2 puta dnevno po jedna žlica.

MED, ĐUMBIR I NAR

Pomiješajte jednake količine soka od đumbira, meda i soka od nara. Pripravak treba uzmati 3 puta dnevno po jednu žlicu.

MED I ALOE VERA

Sameljite 300 g svježih listova aloe, dodajte 250 g cikorije, 400 g meda sa saćem, 700 ml crnog vina i 500 ml čistog alkohola. Sve dobro promiješajte i ostavite na hladnom i tamnom 5 dana. Prvih 5 dana uzimajte po jednu žličicu 3 puta dnevno prije jela, a nakon toga (ne dulje od 2 mjeseca) po jednu žlicu 3 puta dnevno prije jela.

PROPOLIS I MASLAC

Masni ekstrakt od 100 g propolisa u prahu s 800 g maslaca i 2 žlice meda uzima se kao namaz na kruhu, dvopeku ili keksima.

Zaključak:  Astma se smatra jednom od najčešćih kroničnih upalnih bolesti pluća.  Prije 5 godina u svijetu je bolovalo blizu 300 milijuna ljudi, a od nje je iste godine umrlo oko 250.000 ljudi. Kod više od polovice oboljelih prvi se simptomi javljaju prije 10.-te godine života, a prema službenim izvorima ova bolest u Hrvatskoj izaziva tegobe svakom sedmom školarcu i svakoj 20.-toj odrasloj osobi. Česti napadaji astme velika su smetnja u svakodnevnom životu. Iako je u biti neizlječiva, uz pravilnu terapiju astma se može držati pod kontrolom. Jedan od važnih preduvijeta za život bez astmatičnih napadaja je zdrava prehrana. Neophodno je prepoznati okidače koji uzrokuju bolest i unijeti promjene u životnim navikama. Pripravci na bazi ljekovitog bilja i/ili pčelinjih proizvoda mogu biti odlična dopuna terapiji astme, ali ne smijemo zaboraviti da ih ne treba uzimati bez prethodne konzultacije s liječnikom.

IZVORI:

  1. dr. Peter Kapš: „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ (Sveta Nedjelja 2013.)
  2. mr. Žarko Stepanović: „Darovi medonosne pčele“ (Beograd, 2012.)
  3. Naum Petrovič Jojriš: „Pčele i medicina“ (Banja Luka, 1979.)
  4. članak „Dišite punim plućima“ (časopis „Ljekovito bilje“ 6/16)

TEKST: Gregurić Damir (član Hrvatskog apiterapijskog društva)

MED I CIMET NASLOVNICA

MALO MEDA, MALO CIMETA…

Med i cimet u različitim kombinacijama liječe mnoge bolesti, a današnja znanost shvaća i prihvaća da iako je sladak,  slatkoća meda ne smeta ni dijabetičarima ako se uzima u zadanim količinama.Proućavajući blagodati meda u suradnji sa Sveučilištem u Kopenhagenu, poznati magazin Week News, objavio je listu bolesti i stanja na koje spoj meda i cimeta ispitano blagotvorno djeluje.

SRČANA OBOLJENJA

Pasta od meda i cimeta konzumirana za doručak  na kruhu,  reducira kolesterol i spašava od srčanog udara. Ako ste preboljeli infarkt ova mješavina će spriječiti recidiv. Dokazano je da regularno uzimanje ove mješavine revitalizira vene i arterije.

ARTRITIS

Oboljeli  trebaju uzimati ujutro i navečer u čaši tople vode rastopljene dvije žličice meda sa čajnom žličicom cimeta. Od ispitanih 200 pacijenata koji su  upotrebljavali ovu mješavinu,  73 oboljelih su rekli da  su im bolovi  praktično prestali u roku od tjedan dana, a u roku od mjesec dana su se osobe koja su se prije tretmana teško kretali, počeli kretati sa znatno manje problema i bolova.

KOLESTEROL

Dvije žličice meda i tri žličice cimeta pomiješane u 2 dcl čaja, spuštaju nivo kolesterola za 10% u roku od 2 sata.

IMUNOLOŠKI SISTEM

Dnevno uzimanje  meda i cimeta štiti tijelo od virusa i bakterija jer uzimanje meda snaži proizvodnju bijelih krvnih stanica.

DUGOVJEČNOST

Čaj napravljen od 5 žličica meda i 1 žličice cimeta u 3 dcl vode, ako se uzima redovito pomlađuje cijeli organizam.Pije se ¼ količine 4 puta dnevno.

MED I CIMET U APIKOZMETICI

AKNE

Od 3 žlice meda i 1 žlice cimeta se napravi  pastu koju treba  nanijeti na lice prije spavanja te oprati ujutro toplom vodom. Raditi 2 puta tjedno.

KOŽNE INFEKCIJE

Jednake omjere meda i cimeta nanijeti na oboljele dijelove kože.

MRŠAVLJENJE

Pola sata prije doručka  na prazan stomak i pred spavanje popiti mješavinu meda i cimeta u čaši vode.

RAK (stomaka i kostiju), ispitano u Japanu i Australji

Žlica meda pomiješana sa čajnom žlicom cimeta  pije se 3 puta dnevno mjesec dana

PROTIV ZADAHA

Grgljati 1 žlicu meda i cimeta pomiješanu u toploj vodi

GUBITAK SLUHA

Ujutro i uvečer med i cimet konzumirani u istim omjerima, obnavljaju sluh.

Kad se govori o cimetu, uvijek se koristi samo CEJLONSKI CIMET, dok meda ima raznih vrsta i svaka ima svoju namjenu. Posebno je cijenjen MANUKA med, porijeklom iz Australije, ali naš domaći med, posebno onaj kupljen od poznatog medara, koji je i više nego tri puta jeftiniji od manuka meda, sigurno ima svojstva kojima djeluje na zdravlje i izgled, samo ga treba redovito konzumirati.

IZVOR: www.pcela-bujstine.com (članak Marine Duić Manojlović „Malo meda, malo cimeta…“

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI PROŠIRENIH VENA

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI PROŠIRENIH VENA

Proširene vene su one vene koje imaju nefunkcionalne odnosno oštećene venske zaliske, što dovodi do povratnog tijeka krvi u venama – venskog refluksa. Od ovog problema pati oko 60 % odraslih muškaraca, no ljepšem spolu koje mnogo češće oboljevaju, ova je tegoba veća smetnja jer je estetske prirode.

SIMPTOMI su neugodna bol, osjećaj težine i oticanje, grčevi, svrbež, trnci, osjećaj žarenja, nemir u nogama, netolerancija tjelesnog napora i kožne promjene (dermatitis, dermoskleroza, venski ulkus).

UZROCI: Vene, naročito površinske u nogama se iskrivljuju i otiču zbog nagomilavanja krvi u njima što je posljedica prevelikog pritiska u njima i oštećenja venskih zalisaka. Osim genetske predispozicije, pretilosti, trudnoće i starije životne dobi, čimbenici koji povećavaju rizik su loša prehrana, premalo kretanja, dugo stajanje ili sjedenje.

razlika između normalnih i proširenih vena

LIJEČENJE: Ova se bolest može liječiti u svim fazama, a najčešće se provodi putem kompresivne terapije (elastične čarape za vene). Postoji čitav niz učinkovitih više ili manje radikalnih metoda kojima se proširenost vena može smanjiti i spriječiti pogoršanje stanja (skleroterapija, guljenje vena, flebektomija, laserska ili endoskopska operacija), no sve to možete izbjeći promjenom načina života i primjenom prirodnih lijekova.

OPĆE MJERE: Smanjite višak kilograma, poboljšajte krvotok svakodnevnim hodanjem (ali u niskim cipelama ravnih peta!), a dok sjedite nemojte prekrižiti noge i pazite da vam rub stolice ne ometa krvotok urezivanjem u bedra. Odmarajte noge dizanjem u položaj viši od kukova, jer će na taj način krv krenuti prema srcu. Kad god vam se pruži prilika izvodite vježbe istezanja s podignutim stopalima, a joga i aerobika vam mogu dodatno stimulirati krvotok i poboljšati drenažu tkivne tekućine i limfe. Noge naizmjence perite hladnom i toplom vodom. Pod utjecajem promjene temperature vene se stežu i rastežu, čime se poboljšava cirkulacija. 

PREHRANA: Jedite hranu bogatu flavonoidima OPK (oligomerni proantocianidni kompleks) kojima obiluju borovnice, brusnice, crnom ribizu, zelenom čaju. Jedite hranu bogatu vlaknima (mekinje, integralne žitarice, smeđa riža, grah, jabuke, kruške), jer sprječavaju zatvor i s njim povezano napinjanje koje ometa krvotok i stvara pritisak na donje dijelove nogu. Med širi krvne žile i smanjuje previsok krvni pritisak, potiče cirkulaciju pa pomaže kod upale vena, ali i kod ateroskleroze.

FITOTERAPIJA: Simptome proširenih vena mogu ublažiti i pripravci na bazi ljekovitih biljkaka: melem od divljeg kestena, nevenova mast i oblog od gaveza u kombinaciji s tinkturom od kantariona. Umirujući učinak imaju i listovi svježeg kupusa, kao i jabučni ocat.

APITERAPIJA: Apiterapeuti preporučuju obloge od tankog sloja meda i sitno sjeckanog peršina, više puta dnevno. Uzimaju se jednake količine meda i peršina, peršin se sitno isjecka, istuče i pomiješa s medom. Oboljeli je u ležećem položaju. Oblog se stavlja 2 – 3 puta dnevno ili se ostavlja da djeluje preko noći. Liječenje traje 2 – 3 tjedna. U slučaju komplikacija – tromboflebititisa može se primijeniti mast s ekstraktom propolisa, kestena i nevenovog ulja. Može pomoći i apitoksin u vidu pčelinjih uboda, injekcija ili masti s pčelinjim otrovom, jer ima antikoagulativni, anestetični i protuupalni učinak. Apitoksin djeluje i kao analgetik (umanjuje bol), a osim toga i širi krvne žile. Veoma je koristan i kod  ostalih bolesti vezanih za povišen rizik od tromboze, jer krv čini tečnijom i umanjuje njenu ljepljivost.

terapija proširenih vena elastičnim zavojima

NAPOMENA: Liječničku pomoć obvezno potražite u slučaju bolova, oticanja nogu, ako se koža oko proširenih vena počne ljuštiti ili ako vena pukne, jer su to simptomi stvaranja krvnih ugrušaka. Za sve navedene pripravke ipak potražite savjet kvalificiranom medicinskom specijalisti: tradicionalni se lijekovi primjenjuju tisućama godina, ali uvijek postoji rizik od nuspojava, primjene pogrešnog pripravka ili interakcije s drugim lijekovima. Svrha pripravaka koje preporučuju navedeni izvori je pomoć u riješavanju svakodnevnih tegoba i poboljšanje općeg zdravlja, a ne relativizacija ozbiljnog stanja za koje je nužno medicinsko liječenje. Neki prirodni lijekovi ipak nisu tako učinkoviti kako to neki autori prikazuju, a vi sigurno ne želite podcjeniti potencijalno ozbiljan problem, zar ne? Nemojte zaboraviti ni ljekarnike koji o liječenju lakših tegoba znaju mnogo i mogu vam pomoći da izaberete odgovarajući pripravak.

LITERATURA: 1) „Prirodno liječenje bolesti i tegoba“ (više autora, Zagreb, 2005.)

                         2) „1000 kućnih lijekova“ (više autora, Zagreb, 2012.)

                         3) „Darovi medonosne pčele“ (mr. Žarko Stepanović, Beograd 2012.)

                         4)  www.planetzdravlja.com

                         5)  www.krenizdravo.rtl.hr

med u post

MED U POSTINFARKTNOJ TERAPIJI

Infarkt miokarda ili srčani udar (lat. infarctus myocardii) je posljedica potpunog prekida dotoka krvi koronarnoj arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno zbog tromboze koja začepi lumen koronarne arterije ili njenih grana i dovede do srčanog udara. Infarkt je vodeći uzrok smrtnosti u civiliziranom svijetu a najugroženije je stanovništvo s visokim standardom. Uzroci su: nepravilna prehrana, pretilost (zbog povišenih masnoća u krvi), hipertenzija, fizička neaktivnost (nedovoljno kretanja), pušenje, stres. Simptomi su: tjeskoba, neugoda u prsima, kašalj, umor, mučnina i gubitak apetita, bol u drugm dijelovima tijela, brz i nepravilan puls, znojenje, oticanje i slabost. Glavni način liječenja je otvaranje zatvorene arterije odgovorne za infarkt: postavljanjem stenta ili intravenozno lijekom koji otapa ugrušak u blokiranoj arteriji. Nakon srčanog udara na srcu ostaje ožiljak, njegova funkcija slabi, a za oporavak pacijent mora redovito uzimati prepisane lijekove za sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka, regulaciju krvnog tlaka i snižavanje LDl (lošeg kolesterola). Obavezna je promjena načina života što prije svega podrazumijeva prelazak na pravilnu ishranu i prekid s lošim navikama i ovisnostima. Nakon izlaska iz bolnice preporučuje se umjerena, ali redovna fizička aktivnost (npr. lagana šetnja), prekid pušenja, te dijetetski režim. Iz prehrane treba izbaciti rafinirana ulja, margarin, lisnata peciva, svinjetinu i mesne prerađevine, masne sireve, kajmak, a izbjegavati pohanu i prženu hranu, namirnice koje nadimlju stomak (i time dižu dijafragmu, pa vrše dodatni pritisak na osrčje), žumanjak, sol (max. 5 g dnevno).  Hrana bogata vlaknima (svježe voće i povrće, integralne žitarice i mahunarke) je odlično sredstvo za reglaciju kolesterola. Obroci trebaju biti manje obilni svaka 3 – 4 sata, večerajte bar 3 sata prije počinka. Od velike pomoći u oporavku od infarkta mogu biti mješavine od ljekovitog bilja i meda. Med širi krvne žile, poboljšava protok krvi i jača srčani mišić, pa ga treba koristiti svakodnevno. U nastavku slijede recepti za neke od takvih mješavina koje preporučuje časopis „Ljekovito bilje“ s napomenom da svi pripravci nipošto nisu zamjena za propisanu terapiju, već služe kao podrška postojećoj  i da se trebaju uzimati uz savjetovanje s kardiologom.

infarction

MED, MRKVA, CIKLA I ROTKVICA

Napravite mješavinu soka od mrkve, cikle i rotkvice, pa dodajte onoliko meda koliko ima soka. Ostavite da odstoji na tamnom  hladnom  mjestu 7 dana. Uzimajte 3 x dnevno po 1 žlicu.

MED, ČEŠNJAK I BRUSNICA

Pomiješajte brusnicu, češnjak i med u omjeru 10:2:1 i sameljite ih. Uzimajte 2 x dnevno po 1 žličicu mješavine prije jela.

MED, ČEŠNJAK I LIMUN

U blenderu pomiješajte 5 očišćenih glavica češnjaka, sok od 10 limuna i 1 kg meda. Ostavite da stoji 7 dana. Uzimajte 1 žličicu mješavine dnevno ujutro na prazan želudac.

MED I LUK

Pomiješajte jednaku količinu soka od luka i meda. Uzimajte 3 x dnevno po 1 žlicu.

MED, ŠLJIVE, GROŽĐICE I PŠENIČNE KLICE

Sameljite svježe isklijala zrna i pomiješajte ih s žlicom meda, suhim šljivama i grožđicama. Uzimajte po nekoliko žlica ujutro prije doručka.

MED, VINO I VINSKI OCAT

Prelijte 10 g svježih stabljika peršina (bez listova) litrom vina (bijelog ili crnog) i dodajte 2 žlice vinskog octa. Na laganoj vatri zagrijavajte otopinu dok ne zakuha, pa dodaje 300 g meda i kuhajte još 5 minuta. dok je još vruće ulijte u boce, a kad se ohladi čuvajte u hladnjaku. Uzimajte  4 – 5 x dnevno po 1 jušnu žlicu. 

POLLEN ALLERGY STOP

STOP ALERGIJI NA PELUD

Neki stručnjaci navode da konzumiranje meda pomaže organizmu da se privikne na pelud, što bi za imunološki sustav bio jasan znak da cvjetni prah nije prijetnja. To znači da bi pelud iz meda bilo prirodno cjepivo protiv alergije. Pojedina istraživanja pokazuju da su 2 žlice meda dnevno dovoljne da se alergijske reakcije ublaže i do 75 % – s konzumiranjem treba početi nekoliko tjedana prije početka sezone cvjetanja biljaka.

KOMBINACIJA 1: ĐUMBIR + MED

SASTOJCI: mlijeko, med, đumbir

PRIPREMA: U čašu toplog mlijeka dodajte 1 žličicu meda i pola žličice naribanog đumbira, pa dobro promiješajte. Napitak pijte navečer prije spavanja.

KOMBINACIJA 2: CELER + MED

SASTOJCI: celer (lišće i korijen), med

PRIPREMA: iscijedite sok od svježeg lišća i korijena celera i ulijte ga u staklenku. Dodajte onoliko meda koliko je soka u posudi. Promiješajte drvenom žlicom ičuvajte u hladnjaku najmanje tjedan dana. Lijek uzimajte 3 puta dnevno, po jednu žlicu pola sata prije jela.

KOMBINACIJA 3: KOPRIVA + MED

SASTOJCI: lišće koprive, med

PRIPREMA: pola kg lišća koprive sameljite i pomiješajte s 200 g meda. Nakon što odstoji 10 dana u hladnjaku, svakog jutra treba uzimati po jednu žličicu mješavine na prazan želudac.

KOMBINACIJA 4: CRNI KIM + MED

SASTOJCI: crni kim, češnjak, med

PRIPREMA: jednu žličicu zdrobljenog crnog kima pomiješajte s 2 žlice meda i 2 zdrobljena češnja češnjaka. Tijekom 3 tjedna ujutro natašte treba uzimati 1 žlicu te mješavine.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 4 i 5/2016.

pčelarenje i pet terapija specifičnosti i poveznice naslovnica

PČELARENJE I PET-TERAPIJA – specifičnosti i poveznice

       Pet-terapija je najnoviji vid liječenja nekih psihosomatskih bolesti uz pomoć kućnih ljubimaca: pasa, mačaka, konja. Suština ove alternativne metode psihoterapije je u odnosu čovjeka i životinje. Često se igramo s psom ili mazimo svoju mačku i imamo osjećaj da zaboravljamo svakodnevne brige i zdravstvene probleme. Šetnja parkom ili u prirodi sama po sebi djeluje relaksirajuće za duh i tijelo, a ako je s nama i naš četveronožni ljubimac, taj opuštajući osjećaj je još potpuniji i posebniji. Zato se ne treba čuditi činjenici da su ljudi koji šeću svoje pse zdraviji od ostalih. Neki su znanstvenici otišli još dalje, pa tvrde da čak samo gledanje u oči svom ljubimcu potiče izlučivanje oksiticina, hormona koji je u uskoj vezi s osjećajem ugode i bliskosti.

        Često sam bio svjedok priznanjima pojedinih pčelara da im samo gledanje pčela u odlasku na pašu, let oko cvijeća u blizini pčelinjaka i njihov povratak u košnicu pomaže da se bar na kratko riješe stresa na poslu. Naglašavam da je riječ o hobistima koji se bave pčelarstvom iz ljubavi, a ne onima koji se pčelarstvom bave profesionalno i (htjeli-ne htjeli) trče za profitom. Oni nažalost nemaju vremena za opuštenost i rijetki su trenuci kad se mogu prepustiti tom osjećaju koji spominju pčelari-amateri. Jedna je pčelarka svojevremeno priznala da ljubav ustupa mjesto osjećaju obveze već na brojci iznad 15 košnica. Pčelari doživljavaju svoje ljubimice kao članove obitelji: kad su vesele i zdrave – i sami su radosni i optimistični, kad su bolesne i napadnute od nametnika – i pčelari su oneraspoloženi i nervozni (pogotovo ako se to desilo radi njihovog neznanja ili nedopustivog propusta!). Osobno znam koliku sam bol i razočarenje osjetio nakon iznenadnog gubitka pčela na vlastitom pčelinjaku i tu povezanost osjetim još uvijek, jer su mi pčele od tada postale neiscrpna inspiracija.

        Stručnjaci iz oblasti pet-terapije u istraživanjima novijeg datuma otkrili su da mačje predenje na frekvenciji 4 – 16 Hz poboljšava imunološki sustav u ljudi, a isto tako su mnogi pčelari spremni tvrditi da zujanje pčela, njihov radni elan i mirisi voska, meda, drveta i nektara koji se šire uokolo imaju antistresni učinak, odnosno da djeluju pozitivno na njihovu psihu, za razliku od potpunih laika, nažalost i djece – koji (najčešće zbog neupućenosti i predrasuda) zujanje pčela doživljavaju kao nešto prijeteće, opasno po život, pa osjećaju nelagodu i strah.

 Jahanje pomaže u rehabilitaciji pacijenata s problemima kralježnice, mišićnom distrofijom, paralizom nogu ili artitisom, pa u svijetu i kod nas postoje konjički klubovi koji nude tzv. hipo-terapiju, kao i specijalni odjeli na poznatim psihijatrijskim i neurološkim klinikama koji koriste spomenute metode u liječenju određenih psihosomatskih i organskih bolesti. Iako nema znanstvenih dokaza i pčelarstvo kao umjerena fizička aktivnost pozitivno djeluje na cirkulaciju i motoriku zbog bolje prokrvljenosti mišića, a već zbog samih kretnji koje su nužne u radu na pčelinjaku smanjuje i ukočenost zglobova. Dakako da ukupnom dojmu doprinosi i činjenica da je pčelar na zraku, u prirodi, a osjećaj korisnosti potpomaže kako mladim pčelarima kojima je to dopunska djelatnost, tako i onima u poodmakloj dobi koji je to uz financijsku dopunu mirovini i izvrsna rekreacija. Otuda i tvrdnja da pčelari dulje žive u odnosu na ostale ljude, iako to mogu zahvaliti prvo činjenici da redovno konzumiraju med i ostale pčelinje proizvode u količinama daleko iznad prosjeka ostalih i drugo posve drugačijem poimanju svijeta oko sebe zbog bliskije povezanosti s prirodom. Prebrz urbani tempo života djeluje stresno na senzibilnije ljude što je uvod u depresiju – za razliku od opuštenosti ljudi u ruralnoj sredini (dakle i pčelara) zbog suživota s prirodom.

          I dok će stariji pčelari priznati kako im boravak u prirodi uz njihove pčele pomaže kod glavobolja, migrena, nesanice, snižava visoki krvni pritisak, normalizira puls, odnosno otvoreno tvrde da je upravo pčelarstvo to  što ih drži vitalnima i spašava depresije, pčelari srednje dobi će reći da im bavljenje pčelarstvom pomaže da zadrže dobru fizičku kondiciju i opće zdravstveno stanje, često spominju blagodati koje nosi svakodnevna potrošnja meda, ali ne zaboravljaju naglasiti i činjenicu da se jedino na pčelinjaku automatski rješavaju psihičke napetosti kojom su se napunili tijekom radnog dana. No, to je usko povezano i s bijegom od civilizacije i komunikacije s drugim ljudima, bijeg u osamu, neka vrst svojevoljne izolacije od vanjskih utjecaja, a sa socijalnog aspekta to baš i nije preporučljivo. «Najbolje se osjećam kad sam sam s pčelama!» – priznat će mnogi koji imaju stresan posao i probleme u komunikaciji: «Jedva čekam da odem na pčelinjak: čak i da ništa ne radim – dovoljno je da gledam pčele i već sam kao preporođen!» Kod mladih pčelara koji su početnici također je važan  emocionalni  aspekt: pčelarenje je aktivnost koja u njima potiče pozitivno raspoloženje i smanjuje osjećaj napetosti i tjeskobe (tako čest kod tinejdžera), ono razvija fokusiranost i pamćenje, te ih potiče na učenje. Svjedok sam kako je bavljenje pčelarstvom uz svog mentora pozitivno djelovalo na mladića ovisnog o drogama u otklanjanju strahova i predrasuda,  jačanju samopouzdanja i konačnog pronalaska sebe u pčelarskom pozivu. I perspektiva međuljudskih odnosa mu se potpuno promijenila, jer je shvatio da bi ljubav primao, mora je prvo naučiti nesebično davati. Uzgoj pčela je i svojevrsna pustolovina, a tko je skloniji od mladih avanturizmu i dokazivanju sebi i drugima da nešto vrijede?

         U knjizi „Pčelarenje  kao (api)terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom“ autorica mr. sc. Jadranka Luketa-Marković navodi više slučajeva kada je osobama s invaliditetom pomoglo pčelarenje kao radna i fizikalna terapija, ali i u povratku samopouzdanja i mentalne koncentracije, što se pokazalo znakovito u liječenju neuroza, psihoza i PTSP-a kod invalida Domovinskog rata. Činjenica da je i general HV Imra Agotić u krugovima ratnih vojnih invalida širio ideju pčelarenja kao svojevrsnog oblika terapije kako bi se lakše integrirali i aktivno uključili u mirnodopski život. Za autoricu ove knjige bavljenje pčelarstvom ne samo da omogućava uživanje u prirodi, razgibavanje i korištenje pčelinjih proizvoda za vlastite potrebe, već ima i psihološke, radne, fizikalne i socijalne učinke: umanjuje osjećaj usamljenosti i depresiju, a potiče i druge kreativne aktivnosti (npr. edukacijsko-pedagoški rad) i socijalne kontakte (druženje s istomišljenicima) i argumentirano tvrdi da će – ukoliko se svim ovim aktivnostima priključe i promjene drugih životnih navika (nepravilna prehrana) – put ka potpunom ozdravljenju – fizičkom i psihičkom – na zadovoljstvo oboljelog, njegovog liječnika i njegove obitelji, bit će itekako skraćen.

 Sigurno je da su psi najpogodnije životinje za pet-terapiju, jer su najpitomiji i najdruštveniji: oni ne osuđuju, ne ismijavaju, ne kritiziraju – samo vas pažljivo slušaju i promatraju i na taj način motiviraju na traženje izlaza iz tjeskobe i depresije. U Hrvatskoj ima više konjičkih klubova koji uspješno provode terapijsko jahanje i rehabilitaciju. U Italiji je vrlo raširena pet-terapija s magarcima, u Africi sa slonovima, u Izraelu s dupinima. Pčele su po svojoj prirodi ipak – divlje životinje, no više je nego dovoljno primjera pozitivnih zdravstvenih učinaka „psihoterapije na pčelarski način“, pa da bi se ovom temom u budućnosti trebalo mnogo ozbiljnije pozabaviti.

med u liječenju upale glasnica naslovnica

MED U LIJEČENJU UPALE GLASNICA I POLIPA

Jedan od najpoznatijih narodnih lijekova je sok od luka. Iscijedite sok od luka i svaka  2 – 3 sata popijte 2 žličice soka, a odmah nakon toga uzmite 1 žlicu meda. Odličan lijek za upalu glasnica je limunada s medom u mlakoj vodi u koju možete dodati i prstohvat kajenskog papra.

U cilju prevencije polipa i jačanja glasnica može se koristiti i slijedeći lijek: 2 sitno nasjeckane glavice češnjaka prelijte sa 6 dl kipuće vode. Dodajte 3 žlice meda i 2 žlice bazginog cvijeta. Nakon što odstoji 2 sata, ocijedite i pijte zaslađeno medom po 1 dl svakih sat vremena. Lijek se pije 3 dana.  

Sjemenke anisa su jedan od najboljih lijekova protiv polipa na glasnicama. Prelijte 1 žlicu sjemenki s ½ l vode, držite na laganoj vatri dok ne zakuha. Nakon što se ohladi, ocijedite, a onda dodajte 5 žlica lipovog meda i 2 žlice šljivovice. Dobro promiješajte i uzimajte po 1 žličicu mješavine svakih sat vremena. Anis se može koristiti i u ovakvoj kombinaciji: šaku neuljuštene zobi prelijte litrom hladne vode i kuhajte na tihoj vatri. Nakon vrenja, dodajte 2 žlice sjemenki anisa i kuhajte 3 minute. Nakon što odstoji 30 minuta izvan štednjaka, ocijedite, zasladite medom i pite tijekom dana u gutljajima.

Pojedini fitoterapeuti u liječenju polipa preporučuju sok od listova repuha s medom: 5 žlica soka pomiješajte s 1 žlicom meda, uzimajte po 1 žlicu mješavine dnevno. Liječenje traje najdulje 2 mjeseca.

Više o liječenju ove bolesti biljnim preparatima uz savjete poznatih fitopterapeuta, nutricionista i zdravstvenih stručnjaka u časopisu „Ljekovito bilje“ br. 4/2016.

apitoksin sastav svojstva učinak

APITOKSIN – PČELINJI OTROV: sastav, svojstva, učinak na ljudski organizam, metode aplikacije, preparati na tržištu, kontraindikacije i nuspojave
     

       Apipunktura je aplikacija pčelinjeg otrova na akupunkturna, odnosno na bolna mjesta na koži. Izričaj – apipunktura je izvedenica od: apis – pčela i pungere – ubadati. Sama primjena otrova prakticira se putem pčelinjeg uboda ili aplikacijom pripravka pčelinjeg otrova.

apitox 2.

Pčelinji otrov

       Medonosne pčele na kraju zatka imaju organ koji se sastoji od žalca, dvije žlijezde s otrovom i rezervoara otrova. Dio žalca ima zupce koji sprječavaju izlazak žalca iz kože nakon uboda. Žalac ostaje u koži, a pčela ugiba za nekoliko sati. Ako se želi smanjiti djelovanje otrova, žalac treba odmah izvući iz kože. Najveću količinu otrova izlučuju mlade pčele – stare 17-18 dana!
       Pčelinji otrov – apitoksin je bezbojna gusta tekućina karakterističnog mirisa na med i gorkog okusa. Na zraku brzo otvrdne i gubi hlapljive frakcije. Lako se topi u vodi. Još su Hipokrat i Galenus koristili pčelinji otrov u liječenju nekih bolesti. Osnivač suvremene apiterapije ( liječenja medom, općenito) je prof. M.I. Lukomskij (1864.g.) iz Sankt-Petersburga, koji je proučavao mogućnost liječenja reumatizma i neuralgije ubodima pčela. U drugoj polovini XX stoljeća, povećao se broj pristalica liječenja pčelinjim otrovom, pa je apiterapija dobila svoj status u medicini.
Prikupljanje pčelinjeg otrova postiže se razdraživanje pčela električnom strujom, niskog napona. Ispred pčela stavlja se zrcalno staklo s elektrodama pod naponom. Kada se pčele spuste na zrcalo, uzbuđuje ih struja, a one ispuštaju otrov. Pčele ostaju neozlijeđene, otrov curi po staklu, skuplja se i dodatno prerađuje.

apitox 4.

Kemijski sastav pčelinjeg otrova

   Pčelinji otrov sadržava oko 41 % suhe tvari. Njegova toksična svojstva, ostat će nepromijenjena nekoliko godina, ako se otrov osuši, u protivnom gubi svoju aktivnost pod utjecajem nekih bakterija i enzima. Otrov sadržava: bjelančevine, masne tvari iz skupine stearina, kiseline i lužine. Bjelančevine otrova dijele se u 8 frakcija, ali na čovjekov organizam djeluju samo 3: nulta frakcija ( F-0), frakcija 1 ( F-1) i frakcija 2 ( F-2). Bjelančevine F-O frakcije, imaju toksično djelovanje i predstavljaju balastne tvari. Frakcija F1 naziva se melitin ( molekulske mase oko 35 000). Melitin čini osnovu ( oko 70 %) u sastavu i djelovanju pčelinjeg otrova. Otapa eritrocite u krvi; pospješuje kontrakciju glatkih i poprečno-prugastih mišića; smanjuje krvni tlak; blokira periferne i centralne živčane sinapse. Melitin djeluje i lokalno, nadražuje i izaziva upalne reakcije na mjestu unošenja.
     U ovoj sastavnici pčelinjeg otrova nalazi se 15 aminokiselina: alanin, valin, leucin, izoleucin, serin, tionin, lizin, arginin, triptofan, prolin, tirozin, cistein, metionin, fenil-alanin i histidin. Nadalje, sadržava i dva aktivna enzima fosfolipazu A i hijaluronidazu. Melitin nema toksično djelovanje na organizam, ako se koristi intravenozno i u odgovarajućoj dozi! U stanicama tumora i metastaza, melitin vrši inhibiciju proteina kalmodulina koji veže ione kalcija čime sprječava poliferaciju (umnožavanje) tumorskih stanica! U pčelinjem otrovu nalaze se mnogi mikroelementi: kalij, kalcij, željezo, magnezij, fosfor, bakar, cink, sumpor, mangan, klor. Glede tako raznolikog kemijskog sastava, pčelinji otrov ima višestruko djelovanje na čovjekov organizam.

Biološko djelovanje pčelinjeg otrova

      Pri aplikaciji, pčelinji otrov, izaziva lokalne i opće reakcije. Lokalne upalne reakcije, nastaju na mjestu uboda i izražene su crvenilom kože, oteklinom, povećanom lokalnom temperaturom, osjećajem žarenja i boli. Lokalna reakcija pojavljuje se odmah! Sluznica i konjunktiva jače reagiraju na pčelinji otrov, pa upala traje duže. Opći simptomi ovise o toksičnom djelovanju otrova na centralni živčani sustav. Neki ljudi od uboda samo jedne pčele mogu imati tešku alergijsku reakciju; premda toksične reakcije dolaze od uboda velikog broja pčela. Pčelinji otrov u malim dozama, aktivira zaštitne mehanizme organizma te stimulira funkciju hipofize i nadbubrežne žlijezde. Opće toksično djelovanje pčelinjeg otrova, melitina je razaranje prijenosa živčanih impulsa. Toksična doza usporava djelovanje enzima koji sudjeluju u grušanju krvi. Nadalje, izaziva i kontrakciju glatkih i poprečno-prugastih mišića, slično kao kod djelovanja acetilholina. Utvrđeno je da pčelinji otrov blokira prijenos živčanih impulsa u srce po nervus vagusu. Upravo to svojstvo otrova, da blokira živčane sinapse, otvara perspektive za njegovu široku primjenu u cilju liječenja. Sastavnice pčelinjeg otrova, povećavaju propusnost krvnih žila! Temeljem toga, pčelinji otrov je dobro pomoćno sredstvo u liječenju hipertenzije, endarteritisa, čira na želucu i dvanaesniku i hipertireoze i dr.

apitox 5.

Antimikrobna svojstva pčelinjeg otrova

       Pčelinji otrov djeluje antimikrobno na 17 vrsta bakterija. Neki znanstvenici drže da je pčelinji otrov najjači, prirodni, antimikrobik. Vodena otopina ne sadržava mikroorganizme čak ni u razrjeđenju od 1: 50 000, a razrijeđenja od 1: 500 000 do 1: 600 000, stimuliraju umnožavanje nekih jednostaničnih organizama. Između toksičnih i ljekovitih doza pčelinjeg otrova, postoji vrlo široka mogućnost liječenja za mnoge bolesti i tegobe. Vršena su mnogobrojna istraživanja antimikrobnih osobina otrova pčela, uzimanog u razna godišnja doba, kao i kod prisilnog hranjenja pčela šećernim sirupom, u koji su dodani antibiotici ( penicilin i streptomicin). Rezultati istraživanja dokazuju da najjače antimikrobno djelovanje ima pčelinji otrov uzet od pčela koje su se vraćale s paše. Ako su pčele hranjene šećernim sirupom, antimikrobno djelovanje je slabije. Pčelinji otrov uzet zimi, u rano proljeće ili kasnu jesen, ima vrlo slabo antimikrobno i protuzoicidno djelovanje.

Aplikacije pčelinjeg otrova – apipunkturom

      Prije početka liječenja, valja izvršiti biološku probu kako bi se provjerila podnošljivost na pčelinji otrov. Pacijentu se dva dana unosi injekcijom, 5 ml apitoksina ( razrjeđenje1:100). Ako je podnošljivost dobra, doza se povećava na 10 do 15 ml. Liječenje pčelinjim otrovom ne izvodi se, ni u kojem slučaju, bez odobrenja osobnog liječnika! Pčelinji se otrov, u cilju liječenja, u organizam može unositi na nekoliko načina: direktnim ubodom pčele – apipunkturom, utrljavanjem, metodom elektroforeze, ultrazvukom, ubrizgavanjem, inhalacijama, te oralno. Mnogobrojnim kliničkim istraživanjima je utvrđeno da je najučinkovitije unositi otrov izravnim ubodom pčele. Prije liječenja, valja provjeriti osjetljivost bolesnika na pčelinji otrov.

Najpouzdaniji i obavezni način testiranja su biološke probe. Izvode se u dvije faze:
u prvoj fazi, koža se, u predjelu križa, očisti alkoholom na to se mjesto stavlja pčela. Nakon 5-10 sekundi od uboda, treba izvući žalac – tada u organizam ulazi minimalna doza otrova. Sljedećeg dana vrše se pretrage mokraće gdje se određuje sadržaj bjelančevina i šećera i obavljaju druge biološke probe. U drugoj fazi, žalac pčele se izvlači minutu nakon uboda. Ako je sljedećeg dana nalaz urina normalan, čovjek nema pojačanu reakciju. I, može se početi s liječenjem!
  Klasičan način aplikacije izvodi se tako da se pčela uzime za krilca sa dva prsta ili pincetom, s leđne strane, i stavlja se na predviđeno mjesto na tijelu. Žalac se izvadi nakon kontrakcije! Kod alergije na ubod, pacijentu valja žurno dati ( potkožno) 1 ml adrenalina (1:10 000), te antihistaminski preparat. Ako bolesnik ne podnosi otrov, liječenje se ne smije izvoditi! U vrijeme liječenja, potrebno je jednom tjedno vršiti pretragu mokraće i krvi. Paralelno se preporučuje oralno uzimanje meda ( 100 g/dan). Liječenje otrovom može se kombinirati s drugim ljekovitim sredstvima i balneoterapeutskim postupcima. Liječenje metodom uboda, preporučuje se izvoditi prema shemi koju odredi liječnik, odnosno:
     Prvog dana – jedan ubod; drugog – 2 uboda; trećeg – 3 i tako redom 3 serije ili 9 dana. Terapija se prekida na 3 dana, pa nastavlja. Svakodnevno se stavljaju 3 pčele sve dok bolesnik ne primi preko 100 uboda. U lječilištima pod kontrolom apiterapeuta, liječenja se može skratiti, odnosno produžiti, već prema stanju stanju bolesnika.
Kod spondilartritisa optimalno mjesto za ubode je područje križa. Kod artritisa s deformacijama, pčele se stavljaju u području križa i na zahvaćene zglobove. Ateroskleroza i endoarteritis zglobova donjih ekstremiteta, ishijasa i spondilitisa, ubodi su u području križa u pravcu nervus ischiadicusa. Kod liječenja atrofiranih rana i rana koje teško zarašćuju, ubodi trebaju biti raspoređeni na udaljenosti od 5 cm od rane i ne smije ih biti više od 12 uboda u jednom tretmanu. Tijekom liječenja ne smije biti više od 200 uboda. Kod reumatske groznice ( carditisa), horeje i bronhalne astme, pčele se stavljaju na grudni koš i na leđa. U jednoj aplikaciji, smije biti do 6 uboda. Bolesti perifernog živčanog sustava liječe se stavljanjem pčela u pravcu bolesnih živaca, a kod radikulitisa u području križa. U jednom postupku može biti do 12 uboda. U liječenju hipertenzije pčele se stavljaju iza ušnih školjki i na križa. U jednoj proceduri može biti do 6 uboda.
Unošenje pčelinjeg otrova u organizam čovjeka može se izvoditi ubrizgavanjem u kožu. U tu svrhu koristi se rafinirani otrov u ampulama. Prednost ove metode sastoji se u tome što se otrov može točno dozirati. Ponekad se injekcije mogu davati direktno u bolesne zglobove ili bolne točke. Primjerice, kod išijasa i neuralgija.
       Elektroforeza pčelinjeg otrova je prvi puta bila primijenjena 1936. godine. Kod te metode, koriste se hidrofilni umeci raznih veličina ovisno o površini na koju se unosi otrov. Umeci od gaze, moče se u 10 postotnoj otopini pčelinjeg otrova u vodi i alkoholu i stavljaju ispod obje elektrode. Elektrode se stavljaju na mjesta najjače boli i spajaju s galvanskim aparatom. Jačina struje treba biti 20 mA, a dužina postupka ? 20 do 30 minuta. Jedna terapija, sastoji se od 15 do 20 aplikacija.
    Unošenje pčelinjeg otrova u organizam inhalacijom, također je jednostavno i učinkovito. Primijenjuje se u liječenju bronhalne astme i drugih bolesti dišnih putova. Pare pčelinjeg otrova udišu se iz inhalatora.
      Utrljavanje pčelinjeg otrova u kožu, u obliku masti, je najjednostavniji i najpraktičniji način liječenja. Mast od pčelinjeg otrova se pravi od vazelina, salicilne kiseline, te kristala silikata koji traumiraju kožu pacijenta. To je neophodno jer apitoksin ulazi u krv samo preko oštećene kože.
      Pčelinji otrov u tabletama, služi za oralno uzimanje. Jedna kura liječenja sastoji se od 25 tableta koje sadržavaju otrov od 1 do 2 pčele / tableta. Oralno uzimanje pčelinjeg otrova je, u odnosu na druge metode, manje učinkovito, jer želučano-crijevni enzimi, slabe učinkovitost otrova!

apitox 1

Preparati pčelinjeg otrova na tržištu

      Apisarthron je preparat pčelinjeg otrova koji se koristi kao anestetik i antipiretik kod miozitisa, neuralgija i poliartritisa. Apisarthorum dolazi na tržište u dvije formulacije – kao mast i supozitorij.
Ako se mast dobro podnosi, valja ujutro i na večer mazati bolesne dijelove tijela. Kura traje tjedan dana. Tijekom 2-tjedne stanke, liječenje se može ponoviti. Prije mazanja, koža se opere vodom i sapunom. Apisarthron u ampulama je vodena otopina pčelinjeg otrova za potkožno unošenje po 1 ml jednom dnevno ili svaki drugi dan. Kura liječenja se sastoji od 10 do 30 injekcija.
       Apitoksin ( forapin) je vodena otopina pčelinjeg otrova koja se koristi za ubrizgavanje pod kožu po 1 ml jednom dnevno ili svaki drugi dan. Kura liječenja iznosi 15 do 30 injekcija. Može se aplicirati i elektroforezom. Apitoksin – liniment je uljna tekućina za utrljavanje u kožu bolešću zahvaćenog dijela tijela. Ne smije se stavljati na kožu lica i glave. Koristi se u liječenju zglobova. Kod prve aplikacije, liniment valja utrljati u kožu. Na mjestu utrljavanja pojavljuje se crvenilo, a ponekad i slabi svrbež koji brzo prolazi. Ako bolesnik dobro podnosi liniment, onda se može utrljavati tijekom 6-7 dana ujutro i u večer. Mjesta trljanja valja prekriti flasterom!.
   Apiphorum tablete sadržavaju po 1 mg liofiliziranog pčelinjeg otrova. Primjenjuje se kao sredstvo protiv upale i bolova kod poliartritisa, miozitisa, radikulitisa, bolesti perifernih žila ( endarteriitisa) te brazgotina poslije opeklina. U organizam se unosi metodom elektroforeze. Prije upotrebe treba tabletu rastopiti u 20 ml destilirane vode, a jačinu struje namjestiti na 10 mA. Kura liječenja obuhvaća 15 do 20 postupaka! Apiphorum tablete, ne smiju se davati u sljedećim slučajevima: nepodnošljivosti pčelinjeg otrova; bolesti jetre, bubrega, gušterače,nadbubrežne žlijezde; kod dijabetesa, neoplazmi, težih infekcijskih bolesti, sepse, kahekcije, dekompenzirane srčane i krvožilne insuficijencije, bolesti krvnog sustava itd.
       Virapin ( melivenon) je mast koju valja utrljati u kožu, prema sljedećoj shemi: prvi dan ? treba utrljati malo masti prije spavanja; ako se dobro podnosi, drugi dan se – utrljava 3 puta na dan; treći dan treba utrljati ujutro i na večer. Četvrti dan aplikacija se prekida. Peti dan – valja utrljati ujutro i na večer.
       Preparat KF1 ( venapiolin-1) je masna otopina koja, u 1 ml sadržava 3 jedinice pčelinjeg otrova ( Jedna jedinica jednaka je količini otrova koji se dobije od jedne pčele a iznosi približno 0,0002 ml). Daje se pod kožu i unutar kože. Preparat KF2 ( venapiolin-2) je slabijeg djelovanja od KF1. Koristi se u injekcijama koje se daju potkožno i unutar mišića. Prvih 3 do 5 dana KF preparati se daju po 0,5 ml na dan, zatim se kroz 1 do 3 dana doza povećava do 0,75 ml na dan. Kura liječenja iznosi 15 do 20 injekcija.

apitox 6.

Opće liječenje pčelinjim otrovom

    Liječenje pčelinjim otrovom najčešće se koristi za smanjenje bolova, protiv upala u zglobovima i mišićima reumatskog podrijetla; kod neuralgija, išijasa, bronhalne astme, hipertenzije, migrene, rana i čireva koji teško zarastaju; tromboflebitisa, endarteritisa i dr. Pčelinji otrov, u ljekovitim dozama, povoljno djeluje na gotovo sve organe čovjeka. Primjerice:

– Širi kapilare i arterije povećavajući pritok krvi u organe i tkiva i poboljšavajući metabolizam;

– Pospješuje stvaranje hemoglobina i leukocita u krvi, smanjuje viskozitet i grušanje krvi, te može biti koristan kod tromboflebitisa;

– Pčelinji otrov smanjuje nivo kolesterola u krvi, jača srčani mišić i smanjuje arterijski krvni tlak;

– Poboljšava opće stanje organizma, normalizira apetit, spavanje; osnažuje imunitet;

– Sprječava razvoj tumora i metastaza.

      Mehanizam ljekovitog djelovanja pčelinjeg otrova objašnjava se stimuliranjem funkcije nadbubrežne žlijezde ( preko hipofize). U krvi se pojavljuje više hormona nadbubrežne žlijezde ( glukokortikoida) koji povećavaju otpornost organizma prema djelovanju raznih štetnih agensa. Kod toga se povećava sinteza nespecifičnih zaštitnih mehanizama (interferona) u organizmu, koji preveniraju i liječe navedene bolesti i tegobe.

Bolesti zglobova

       Najširu primjenu pčelinji otrov ima u liječenju upalnih procesa u zglobovima. Njegovo djelovanje slično je terapijskom učinku adrenokortikotropnog hormona ( ACTH). Ali, ACTH, kod dugotrajne primjene, izaziva otekline i može dovesti do poremećaja prirodne sinteze vlastitih hormona. Suprotno, pčelinji otrov nema tih nuspojava; djeluje na organizam kao diuretik, ne izaziva otekline, i ne utječe negativno na sintezu vlastitih hormona. Kod većine bolesnika, koji pate od bolesti zglobova, smanjuje upale i bolove, uz obnavljnje njihove pokretljivosti. Najbolji terapeutski učinci postižu se kada anatomija zglobova nije promijenjena.

Hipertenzija
    U liječenju hipertenzije koristi se svojstvo pčelinjeg otrova da: blokira prijenos impulsa po nervus vagusu; smanjuje osjetljivost srčanog mišića na acetilholin; blokira simpatičke vegetativne ganglije živaca; smanjuje spazme žila srca i ekstremiteta itd. Rezultati terapije su: sniženja krvnog tlaka, smanjenja sadržaja kolesterola ukrvi; usporeno grušanja krvi; sprječavaju se spazme; poboljšava se opskrba tkiva hranjivim tvarima; aktiviraju se mehanizmi stvaranja krvi itd.
Najbolji učinak primjene pčelinjeg otrova, opaža se u početnom stadiju hipertenzije kada još nema izražene insuficijencije stjenki krvnih žila.

Bolesti perifernog živčanog sustava

  Liječenje išijatikusa, femoralisa i drugih perifernih živaca pčelinjim otrovom, datira od 1938. godine. Otrov se unosio potkožno u područje oboljelih dijelova tijela. Do poboljšanja obično dolazi nakon 3 do 4 ubrizgavanja, a nakon osmog ubrizgavanja gotovo kod svih bolesnika bolest prolazi. Liječenje neuritisa je potpuno uspješno u 95 % slučajeva; lumbaga 75 %, miozitisa kod 86 %. Upalu nervus trigeminusa, pčelinji otrov liječi u potpunosti. Kod sakrolumbalnog radikulitisa, aplikacija počinje grijanjem površine tijela u području križa laganom masažom. Zatim se izvodi akupresura po bolnim točkama i masaža medom. Na kraju se po točkama meridijana stavljaju žive pčele od 2 do 12 pčela. Kura ima od 3 do 7 postupaka, koji se izvode svaki drugi dan. Išijas se liječi istim tretmanom, ali se, osim lumbalnog dijela , masira i bolesna noga od stopala do zdjelice. U jednoj aplikaciji stavlja se od 4 do 25 pčela koje se stavljaju otrov u akupunkturne točke. Cijela kura liječenja ima 5 – 10 postupaka koji se izvode svaki drugi dan.

Bronhalna astma

      Preparati pčelinjeg otrova, uspješno se koriste u liječenju bronhalne astme. Ali, se apiterapija izvodi pažljivo jer su ovi bolesnici vrlo osjetljivi na podražaje. Otrov se aplicira ubodom, apizartronom, uz dodatak hormonalnih preparata. Kura liječenja je dugotrajna ? do 10 tjedana, ali s pozitivnom prognozom. Kura liječenja djece traje od 6 do 10 tjedana. Aplicira se preko 250 uboda ili ubrizgavanja, odnosno 5 – 8 mg apizatrona.

Pčelinji otrov i dijeta

      Tijekom liječenja pretilnih osoba, valja uzimati med 50 – 120 g/dan, u manjim porcijama tako da med ostaje što duže u ustima. Tijekom terapije, ne preporučuje se uzimanje alkoholnih pića i jakih začina. Aplikacije otrova ne smiju se izvoditi poslije obilnijeg obroka, kupanja i dugih šetnji. Nakon tretmana, bolesnik treba odležati pola sata u krevetu. Tijekom terapije, preporučuje se uzimati mliječne proizvode, voće i povrće, namirnice bogate vitaminima, mineralnim solima i mikroelementima.

Pčelinji otrov i krvna slika

     Ako se pčelinji otrov koristi u ljekovitim dozama, tada u krvnoj slici neće biti promjena. Ali, dugotrajno korištenje otrova može dovesti do promjena sličnih djelovanju adenokortikotropnog hormona, tj. povećava se sinteza neutrofila i monocita, uz povećano taloženje eritrocita. U vrijeme liječenja, uslijed smanjenog grušanja krvi, može doći do krvarenja iz nosa, dužeg krvarenja kod trauma, vađenja zuba i sl.

Kontraindikacije i nuspojave kod liječenja pčelinjim otrovom

Pčelinji otrov ima jako djelovanje, i po svojim karakteristikama je blizu zmijskom otrovu. Prigodom liječenja, potreban je individualni pristup bolesniku vodeći računa o težini bolesti, osjetljivosti prema otrovu, stanju općeg imuniteta . Zbog jakog biološkog djelovanja na organizam, pčelinji otrov se ne smije koristiti kod: akutnih infekcijskih bolesti, gnojnih procesa, tuberkuloze, hepatitisa, nefritisa, šećerne bolesti, zloćudnih neoplazmi, oboljenja centralnog živčanog sustava, pojačanog krvarenja, anemije, tijekom trudnoće, u vrijeme menstruacije, kod kardiovaskularne insuficijencije II – III stupnja, prije operativnih zahvata, kod povećane osjetljivosti na otrov itd. Smrtonosna doza pčelinjeg otrova iznosi oko 50 mg, odnosno kao kod istodobnog uboda 400 pčela. Kod odraslog čovjeka, koji odjednom primi 100 do 200 uboda, opće stanje će se naglo pogoršati, tj. pojavit će se vrtoglavica, mučnina, povraćanje, obilno znojenje i izlučivanje sline, bol u želucu, proljev, te sniženje krvnog tlaka. Može doći do gušenja, grčenja i gubitka svijesti. Kod 100 uboda navedene pojave su slabije izražene, ali opće stanje se primjetno pogoršava i popraćeno je groznicom, glavoboljom i znatnim lokalnim reakcijama; primjerice otekline i svrbež. Vrlo bolni i opasni ubodi pčela su na: vratu i glavi, usnicama, nosu, uhu, oku, vršcima prstiju, kao i sluznici gornjih dišnih putova, nepca i ždrijela. Teška stanja nastala zbog preosjetljivosti, dobro uklanja vitamin C, injekcije kalcija u venu, te adrenalina potkožno. U slučaju povećane živčane napetosti, pomažu ovi lijekovi: luminal, veronal i klorazin.

         Osobe s pojačanom osjetljivošću na pčelinji otrov, teški srčani i bolesnici s alergijskim kožnim reakcijama, trebaju se čuvati pčela. U tom cilju dobro je otvorene dijelove tijela mazati ricinusovim i lavandinim uljem. Valja što prije izvaditi žalac dok otrov još nije prodro duboko u kožu. Ako se žalac vadi prstima, otrov će biti istisnut u kožu pa ga je bolje vaditi oštrim predmetom, iglom ili pincetom. Nakon vađenja žalca, dobro je ranicu namazati sokom češnjaka, alkoholom, te staviti hladan oblog.

IZVOR: dr.sc. Janko Križanić: „Apiterapija-Alliterapija“

proljeće je i strašno mi se spava sve me smeta i rastura me glava možda je to neki tumor a možda samo kronični umor

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV KRONIČNOG UMORA

      Sindrom kroničnog umora je uobičajen termin za psihofizičko stanje organizma, a karakterizira ga opća slabost koja traje od par tjedana do nekoliko mjeseci, a ne pomaže ni san niti dulji odmor. Najizraženiji simptomi su: bolovi u mišićima i zglobovima, teška mentalna i tjelesna iscrpljenost, jake glavobolje, lupanje srca, kratak dah, povišena temperatura i bolovi u trbuhu. Kako je umor čest pratitelj mnogih bolesti, prije dijagnoze se mora isključiti mogućnost da su simptomi uzrokovani nekim drugim poremećajem zdravstvenog stanja pacijenta. Najčešći uzročnici su: stres, pad imuniteta, hormonalni poremećaj, pretilost, anemija, hipoglikemija, hipotenzijja, alergije, virusne infekcije i neke autoimune bolesti. Ova se tegoba najčešće javlja u dobi 20 – 45 godina, češće kod žena nego kod muškaraca, a dijagnoza je potvrđena kad pacijent dulje od 6 mjeseci pati od smanjene umne i fizičke aktivnosti, tijekom dana je pospan, a noću ga muči nesanica, teško se može koncentrati, slabije pamti, ravnodušan je i nema volje ni za što, postepeno se izolira od društva i pada u depresiju. Ova je bolest neugodna i iz socijalnog aspekta, jer se oboljele često proglašava simulantima i hipohondrima. Kako etiologija sindroma kroničnog umora nije poznata, utoliko je i otežan odnos između oboljelog i liječnika koji pacijenta najčešće upućuje psihoterapeutu. Nažalost nema univerzalne učinkovite metode liječenja, no uz najčešće prepisivane analgetike i antidepresive može pomoći fizioterapija (vježbe istezanja), akupresura, joga, hidroterapija i aromaterapija (nakapajte par kapi lavande ili ružmarinovog ulja na maramicu i udišite miris, pa ćete se opustiti i riješiti stresa), no najviše će pomoći nutricionistika.

     Naime, osim navedenih uzročnika, kronični umor može biti posljedica i raznih toksina koji u organizam dospijevaju putem hrane, vode i zraka. Tijekom zime organizam punimo hranom bogatom ugljikohidratima i masnoćama, a siromašna vitaminima, mineralima i vlaknima. Ta se jela pripremaju kuhanjem, pečenjem i prženjem i obiluju aditivima, konzervansima i drugim tvarima koje opterećuju limfni, krvožilni i probavni sustav. Kada ovi otrovi prijeđu granicu tolerancije u organizmu, dolazi do pada imuniteta što je okidač ne samo za sindrom kroničnog umora, već za čitav niz drugih, mnogo težih bolesti. Upravo zato nutricionisti daju naglasak na zdravu prehranu, pa preporučuju namirnice bogate željezom (posno meso, plodovi mora, jetrice, zeleno povrće, grašak, naranča), ugljikohidratima (zobena kaša, kuhani krumpir), većom količinom proteina i nezasićenih masnih kiselina (kaša s kuhanim mesom, voćna salata s jogurtom, orasi, sjemenke suncokreta i bundeve), te vitaminom C (paprika, kivi, šipak, ribizl, citrusi). Ako ste simpatizer dodataka prehrani, početak proljeća je idealna za kuru ginsenga ili ginkga bilobe. Ugledajte se na mornara Popaja i jedite špinat, a u svoj antioksidacijski program obavezno ubacite i šparoge.

       Izuzetno dobri saveznici u borbi protiv kroničnog umora su i pčelinji proizvodi zbog obilja svih navedenih nutrijenata koji jačaju naš imunitet, pa se lakše suočavamo sa svakodnevnim stresovima. U nastavku slijedi par recepata za prevenciju i pomoć u liječenju osnovnih simptoma ove podmukle bolesti.  Napominjemo da opisani pripravci ne mogu biti zamjena za terapiju koju propiše obiteljski liječnik, specijalist ili drugi ovlašteni zdravstveni djelatnik, kao što se i u preventivne svrhe ne trebaju koristiti bez savjetovanja s liječnikom.

ORASI I MED

Pomiješajte ½ kg livadnog meda, ½ kg mljevenih oraha i sok od limuna. Doza: 1 žličica 4 puta dnevno.

KOPRIVE I MED

Mlade vrhove koprive (oko 150 komada) operite i stavite u posudu u koju ćete dodati vodu i 3 veća limuna bez korice isjećena na kolutiće. Ostavite da odstoji 24 sata. Presipajte u lonac i kuhajte, poslije procijedite, dodajte med i spremite u staklenke.

JABUKE I MED

Narežite 3 jabuke s korom i prelijte ih litrom kipuće vode, pa kuhajte na slaboj vatri 10 minuta. Ostavite poklopljeno da odstoji 30 minuta. Ocijedite i dodajte med. Ovaj je napitak izvrsno tonizirajuće i okrepljujuće sredstvo. Pijte da više puta tijekom dana.

ZOB I MED

Čašu zobi dobro operite hladnom vodom, zatim ulijte u litru  kipuće vode i kuhajte na slaboj vatri 60 minuta dok ne ispari ¼ tekućine. Maknite s vatre i ostavite da se ohladi. Ocijedite, pomiješajte s medom i pijte 3 x dnevno po 1 šalicu.

ĐUMBIR I MED

Narežite komadiće korijena đumbira, prelijte ih s 2 dl kipuće vode  i ostavite u poklopljenoj posudi da odstoje 60 minuta. Nakon toga ocijedite, dodajte malo limunovog soka i žličicu meda, pa popijte u gutljajima. Pijte 2 – 3 šalice čaja dnevno, 30 dana.

BRUSNICA I MED

Prelijte 1 žlicu listova brusnice i 1 žlicu listova jagode s 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji 40 minuta. Ocijedite, dodajte med i pijte tijekom dana.

Prim. dr. med. Vidoje Kulić, specijalist pulmolog i pčelar iz Sombora preporučuje jutarnji napitak na bazi pčelinjih proizvoda i jabučnog octa. Izmiješajte 1 jušnu žlicu mljevenog peluda, žlicu meda, žlicu jabučnog octa, 20 kapi 20%-tne otopine propolisa i pola kapi matične mliječi, pa u smjesu dodajte sok od jednog limuna (ili naranče). Napitak pijte najmanje pola sata prije doručka. Za jačanje imuniteta preporučuje slijedeći recept: pomiješati 1 kg meda, 200 g peluda, 10 g matične mliječi i 20 g mljevenog propolisa. Doza: 1 žlica dnevno prije jela (držati u ustima što dulje, a čuvati u hladnjaku).  Za miran san preporučuje pola sata uoči odlaska na počinak uzimati žlicu meda u šalici toplog mlijeka. 

ZAKLJUČAK: Iako sindrom kroničnog umora djeluje demoralizirajuće, frustrirajuće i obeshrabrujuće, postoje kvalitetna riješenja za ovaj problem. Kao prvo: promjenite životne navike – jedite zdravu hranu u uravnoteženim obrocima, spavajte dovoljno (7 sati na noć) i gibajte se, ako je ikako moguće u prirodi na čistom zraku (preporučujemo pčelarenje kao idealan oblik terapije). Drugo: ograničite pušenje, kao i unos alkohola i kave u organizam, a tijekom dana stalno pijte vodu (najmanje 8 čaša), jer i najmanja dehidracija može uzrokovati umor. Budite oprezni s hranom bogatom rafiniranim ugljikohidratima (med je izvrsna zamjena za bijeli šećer). Treće: napunite svoje rezerve energije, u čemu će vam sigurno pomoći pčelinji proizvodi, jer: najbolji lijek je zdrava hrana, a najzdravija je hrana MED!

IZVORI:

  1. „Prirodno liječenje bolesti i tegoba“ (grupa autora, Zagreb, 2005.)
  2. 001 Home Remedies (Reader’s Digest, London, 2005.)
  3. „Ljekovito bilje“ br. 4/ožujak 2016.
  4. „Darovi medonosne pčele“ (mr. Žarko Stepanović i suradnici, 2012.)
  5. vasezdravlje.com (Ozren Podnar, prof: „Energija na minimumu“)

 

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

pčelinji proizvodi u prevenciji bolesti naslovnica

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI BOLESTI

     Pod pojmom „prevencija bolesti“ (lat. praevenire = spriječavanje) podrazumijeva se skup mjera koje poduzimamo kako bi očuvali i unaprijedili svoje zdravlje, odnosno onemogućiti nastanak bolesti. Cilj preventivne medicine je pravovremeno uočiti simptome bolesti i provesti postupke kojima ćemo spriječiti gubitak kvalitete života, invaliditet, oštećenje zdravlja i smrt, a najvažniji zadaci rano otkrivanje bolesti i potencijalnih bolesnika.

       U primarnoj je prevenciji najvažnija promjena stila života. Treba svakako prestati pušiti (da druge ovisnosti i ne spominjemo), jer ove štetne navike znatno povećavaju rizik od nastanka čitavog niza bolesti, a alkoholna pića treba konzumirati umjereno (preporučljivo je popiti čašu crnog vina dnevno).  Valjalo bi umanjiti unos kave i gaziranih pića, te češće boraviti u prirodi uz umjerenu tjelesnu aktivnost (samo 30 minuta dnevno brzog hoda, plivanja ili vožnje biciklom održava zdrav srčani ritam, moždanu cirkulaciju i druge tjelesne funkcije) i pravilnu prehranu (prekinuti s jako zasoljenom hranom bogatom zasićenim mastima, koncentriranim šećerima, kolesterolom). Trebali bi što češće konzumirati mediteransku prehranu, jer u njoj dominiraju nezasićene masti (maslinovo ulje), voće i povrće, namirnice bogate neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo (pogotovo plave) ribe. Ako uz to redovno odlazite na sistematske preglede, mjerenje krvnog tlaka, vrijednosti šećera u krvi, kolesterola, triglicerida, kao i procjenu srčane funkcije, učinili ste mnogo u prevenciji niza zdravstvenih tegoba i bolesti. Učinak preventivnih aktivnosti nažalost nije vidljiv odmah, već tek nakon duljeg vremena, pa smo ih skloni podcjenjivati, a navike je uvijek bilo lakše steći, nego ih se odreći. Koliko ste puta čuli narodnu izreku: „Bolje spriječiti, nego liječiti!“ ali se niste obazirali na činjenicu da je prevencija pola zdravlja i nastavljali živjeti istim nezdravim načinom života uz niz opravdanja za takav stav? Naravno da su za usvajanje i unaprjeđenje zdravih životnih navika upornost i vrijeme najvažnije stavke , ali je nužna i strategija.  Već redovita konzumacija voća i povrća smanjuje rizik nastanka mnogih bolesti, ali po svojoj ulozi u preventivnoj zaštiti ne zaostaju ni šumsko voće, orašasti plodovi, zeleni čaj i – pčelinji proizvodi. Njihova je uloga od presudne važnosti i u podizanju imunosustava, koji je preduvjet dobrog zdravlja i forme i prva linija obrane od bolesti.

       Redovna konzumacija meda umirujuće djeluje na središnji živčani sustav i već time stvara obrambeni štit u svakodnevnim stresnim situacijama. Med nam omogućava da ispravimo višestruke propuste u prehrani i nadopunimo nutritivnu vrijednost namirnica  koje svakodnevno unosimo u organizam. Stalna konzumacija meda povećava imunobiološku reakciju, pa organizam postaje otporniji na infekcije, pa što ranije počnemo koristiti med u prehrani, tim bolje! Tako mr. Žarko Stepanović, autor knjige „Darovi medonosne pčele“ preporučuje da dan započnete čajem s medom, a završite toplim mlijekom s medom uz dozu od 2 g meda na 1 kg tjelesne težine. U borbi protiv hipertenzije preporučuje slijedeći recept: smjesu od 500 g meda s dodatkom soka od 5 limuna i samljevenih 2 češnja češnjaka držati 7 dana u hladnjaku i potom koristiti 1 put dnevno u dozi od 4 žličice, pola sata prije jela. Za istu bolest dobro je preventivno uzimati med i jabučni ocat u jednakim količinama pomiješanih sa sokom od 1 limuna uzimati 3 puta na dan 1 žlicu prije jela. Učenicima i studentima preporučuje uoči ispita ili testova 2 – 3 žlice meda jer pojačava koncentraciju, pamćenje, izdržljivost i koordinaciju pokreta. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ spominje istraživanja koja su pokazala da ispitanici koji su svakodnevno uzimali po 15 g meda prosječno živjeli godinu dana duže od onih ljudi koji med nisu trošili. Najvjerojatniji razlog tome je činjenica da med sadrži antioksidanse koji sprječavaju tvorbu krvnih ugrušaka pa je u testnoj grupi bilo manje srčanih i moždanih udara. Za podizanje otpornosti organizma pri upali pluća dr. Kapš preporučuje uzimati 20 – 30 g šumskog meda (jela ili bor) u 3 dl kaduljinog čaja, 3 puta dnevno prije jela. Dr. Josip Lončar, poznati liječnik i apiterapeut naglašava najveću prednost  meda, ali i svih drugih pčelinjih proizvoda pred farmaceutskim sintetskim proizvodima: oni ne izazivaju poremećaje u funkciji niti dovode do neželjenih nuspojava ni tijekom duže upotrebe! Zato korištenje redovno preventivno korištenje meda preporučuje osobama svih životnih dobi bili bolesni ili zdravi. Med obogaćuje organizam trudnice dragocjenim sastojcima, otklanja umor, sprječava anemiju i poboljšava krvnu sliku. Majkama koje doje svoju djecu preporučuje 3 puta dnevno 1 – 2 velike žlice meda, a djeci 1 do 2 g meda na 1 kg tjelesne težine djeteta (u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije). U trećoj život­noj dobi preporučena dnevna doza meda je 1 – 2 g, podijeljeno u 3 – 4 obroka.

        Propolis koji zbog niza terapijskih svojstava mnogi nazivaju „lijekom 21. stoljeća“ također ima izražen preventivni učinak. Zbog flavonoida koje sadrži ima snažno antioksidacijsko djelovanje, sprječava i odstranjuje slobodne radikale – krivce za niz teških bolesti (tumori, bolesti živčanog sustava, kardiovaskularne bolesti i dr.). Zbog svojih antivirusnih svojstava propolis je našao svoje mjesto i u sekundarnoj prevenciji (već kod obične viroze ubrzava oporavak 2 – 3 puta!), a kada se koristi zajedno s antibioticima ne samo da skraćuje vrijeme liječenja, nego je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje crijevnu floru. Propolis se sve češće spominje u prevenciji karcinoma i drugih degenerativnih bolesti, a niz je dokaza da redovnom upotrebom podiže imunitet, čuva srce, bubrege i jetru, sprječava pojavu sive mrene i umanjuje rizik od moždanog udara. Kod zdravih ljudi propolis otklanja umor i povećava izdržljivost i radnu sposobnost, čak štiti i od radijacije. Mr. Žarko Stepanović sportašima preporučuje prije takmičenja ili treninga slijedeći recept: pomiješati 800 g meda, 200 g peluda, 10 g propolisa u prahu, 10 g matične mliječi i uzimati po 2 žlice, jer med daje startnu energiju, a matična mliječ, propolis i pelud kao jaki antioksidansi ubrzavaju oporavak nakon stresa zbog jakog fizičkog napora.

        Cvjetni prah je jedan od najbogatijih prirodnih izvora hranjivih tvari i sadrži sve potrebne nutrijente. Sadrži velik postotak lecitina koji pomaže u otapanju masnog tkiva i smanjuje razinu štetnog kolesterola u krvi, pa kod mršavosti potiče apetit, a kod pretilosti smanjuje osjećaj gladi. Osim toga sprječava umor od fizičkog rada, jača imunitet, regulira probavu i popravlja krvnu sliku. Redovnom upotrebom pelud popravlja opće zdravstveno stanje organizma, ublažava posljedice stresa i daje snagu za svakodnevne napore. Mr. Žarko Stepanović u preventivi preporučuje 2 puta dnevno kao međuobrok 1 jušnu žlicu peluda prethodno pripremljenog u malo hladne vode ili kiselog mlijeka. U knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ autor dr. Kapš uzima kao dobar primjer za preventivne potrebe pelud žutog japanskog bagrema koja sadrži više rutina,pa zato djeluje na povećanje otornosti kapilara, skraćuje vrijeme zgrušavnja krvi i regulira ritam srca. Autor preporučuje 10 – 15 g peluda dnevno (djeca 2 – 6 g).

         Matična mliječ već u košnici pokazuje svoju superiornost, a zahvaljujući svom sastavu  ima širok spektar djelovanja i na ljudski organizam. Zbog antimikrobnih, antiparazitnih i antivirusnih svojstava koristi se u prevenciji niza zdravstvenih poremećaja: astme, masnoće u krvi, anemije, neplodnosti, trombozi…Matična mliječ stimulira živčani sustav, pa se koristi za poboljšanje psihomotoritičkih i mentalnih funkcija, povećava tjelesnu izdržljivost, sprječava nastajanje krvnih ugrušaka, potiče i regulira rad jetre, snižava kolesterol i trigliceride. Zahvaljujući 10-hidroksidekanoičnoj kiselini i gamaglobulinu jača imunitet, a povoljno djeluje i na neka depresivna stanja, jer poboljšava rad središnjeg živčanog sustava, jača apetit, otklanja umor, vraća san. Matična mliječ poboljšava funkcije žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, proširuje krvne žile i čini ih elastičnijima i normalizira krvni pritisak što je čini izuzetno važnom u preventivnoj zaštiti i podizanju obrambene sposobnosti organizma. Mr. Žarko Stepanović u preventivi preporučuje kombinaciju matične mliječi (250 – 300 mg), 20 kapi 20 %-tnog propolisa  u malo tople vode svako jutro natašte. Da bi zaštitili srce i smanjili rizik od infarkta trebali bi svakodnevno koristiti med, jer blagotvorno djeluje na srčani mišić, no kod srčanih bolesnika koji su i dijabetičari mr. Stepanović preporučuje  2 puta dnevno po 1 kap matične mliječi pod jezik. Ista preporuka važi i kao preventiva protiv visokog krvnog pritiska. U knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Kapš ponavlja riječi poznatog istraživača matične mliječi De Belfevera: „ Kad bi bilo moguće čovjeka hraniti kao maticu matičnom mliječi, nedvojbeno bi doživio 300 godina, zdrav i snažan!“ Tko zna, kako tehnologija u farmeceutici brzo napreduje, možda će doskora to i biti ostvarivo!

       Pčelinji otrov se još u pučkoj medicini koristio kao antireumatik, pa nas ne treba čuditi činjenica da pčelari rijetko oboljevaju od reumatizma. Novija istraživanja su dokazala da apitoksin utječe i na smanjenje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi. Oko 50 % svih peptida u pčelinjem otrovu čini melitin koji potiče izlučivanje hormona nadbubrežne žlijezde, a koji ima i jaku citostatičku aktivnost na leukemijske stanice. Enzimi pčelinjeg otrova imaju važnu ulogu u jačanju imuniteta, smanjuju zgrušavanje krvi što je veoma važno u prevenciji infarkta miokarda. Apitoksin je pokazao izvrsne rezultate i u liječenju hipertenzije i bronhijalne astme, a pozitivno preventivno djelovanje ima i kod problema sa nesanicom i raznih neuralgija. 

ZAKLJUČAK: Sve preventivne aktivnosti opisane u gornjem tekstu ne služe samo za sprečavanje navedenih bolesti nego da bi život sa svim svojim aktivnostima bio stvarno cjelovit, odnosno ispunjavao čovjeka osjećajem zdravlja i životne snage. Ako već neke zdravstvene tegobe i bolesti nikako ne možete izbjeći, trebali bi se potruditi da pomognete svom organizmu: spavajte 7 – 8 sati dnevno, redovno perite zube, pijte dovoljno vode, jedite količinski manje i nutritivno uravnotežene obroke, imajući u vidu činjenicu da uzimanjem meda i drugih pčelinjih proizvoda možete ispraviti propuste u prehrani, održavajte tjelesnu težinu u zdravim granicama, prestanite pušiti, smanjite unos alkohola, a povećajte fizičku aktivnost (makar je sveli na šetnju, vrtlarenje ili ples) i napunite svoje baterije pozitivnom energijom družeći se s ljudima sličnih svjetonazora, hobija i navika.

Tekst: Gregurić D.

(član HAD-a)

smiju li dijabetičari uzimati med naslovnica

SMIJU LI DIJABETIČARI UZIMATI MED?

Mnogo se raspravljalo o tome smiju li šećerni bolesnici konzumirati med i ostale pčelinje proizvode koji sadrže šećere. Često su umjesto meda dijabetičarima savjetovali uzimanje drugih sladila, poput saharina. Dugo godina med je bio kontraindiciran za dijetu dijabetičara. Danas postoje neki dokazi da su pčelinji proizvodi preporučljivi i kod dijabetičara.

Argumenti ZA:

  • U medu je najzastupljeniji šećer fruktoza, koja za svoj metabolizam i odlaganje u glikogen ne treba inzulin.
  • Fruktoza ima niži glikemijski indeks (19) od glukoze (100).
  • Metabolizmom fruktoze tvori se manje (do 25%) triglicerida i više dobrog HDL kolesterola nego metabolizmom drugih šećera, osobito glukoze. Smanjuje se koncentracija ukupnog kolesterola i štetnog LDL-kolesterola te C-reaktivnog proteina (CRP). C-reaktivni protein su bjelančevine u krvi koje se povise u reakciji na upalu.
  • Al-Waili je 2003. i 2004. pokusima dokazao da med može povećati razinu inzulina, više nego saharoza.
  • Med može sniziti razinu prostaglandina u plazmi zdrave osobe. Uzimanjem 250 ml vode koja sadrži 1,2 g meda na kg tjelesne mase čovjeka,jednom dnevno, 15 dana za redom, plazmatske koncentracije tromboksana B2 je posrednik upala u tijelu. Dokazano je da i prostaglandin i tromboksan sudjeluju u inhibiciji imunoloških reakcija u formiranju ateroskleroze,koja je kod pacijenata s dijabetesom veoma izražena, osobito u malim krvnim žilama, očima, bubrezima i perifernim tkivima.
  • Antioksidativno djelovanje meda je dobra dopuna za pravilno upravljanjem dijabetesom (Gheldof i suradnici, 2002).
  • Abdulrahman M, El-Hefnawy M, Hussein R, El-Goud A. A. (Odjel za pedijatriju, Ain Shams Universit, Kairo, Egipat, Acta Diabetol 2009) proveli su istraživanje u kojem su usporedili učinak meda, glukoze i saharoze na bolesnike s dijabetesom tipa 1 prosječne dobi 11 godina. Nakon konzumacije meda glikemijski je indeks bio manji nego nakon uzimanja glukoze i saharoze a C-reaktivni preotin je bio viši. Konačni zaključak istraživanja bio je: zbog nižeg glikemijskog indeksa nakon konzumacije meda (u usporedbi s glukozom i saharozom) možemo koristiti med kao nadomjestak šećera kod bolesnika sa šećernom bolešću.
  • Neki mehanizmi nakon konzumacije meda pozitivno djeluje na dijabetes, ali još nisu u potpunosti istraženi.

Argumenti PROTIV:

Mnogo je istraživanja provedeno i u suprotnom smjeru, a pokazala su da med diže razinu šećera u krvi i da nije prikladna namirnica za dijabetičare, iako sadrži i brojne druge šećere, poput aminokiselina, antioksidanata, fruktoze i vitamina, što sve je dijabetičaru potrebno. Znamo da su kod dijabetesa komplikacije na krvnih žilama u obliku ateroskleroze, česte su bolesti srca i bubrega, povećane koncentracije masnoća, pa je zato i kod tih bolesnika med potrebna namirnica, kompleksna i zaštitna pred čimbenicima rizika za razvoj tih bolesti.

ZAKLJUČAK:

        Iz brojnih istraživanja provedenih u laboratorijima diljem svijeta može se zaključiti da manja količina meda nije kontraindicirana kod dijabetičara, no uzimanje meda kod dijabetičara zahtjeva obaveznu redovnu liječničku kontrolu. Bolesnik i sam treba kontrolirati koncentraciju šećera u krvi.

Iako je med upola manje opasan nego glukoza zbog pola udjela fruktoze, svi liječnici nemaju ujednačen stav niti prema fruktozi. Neki dopuštaju pacijentu sa šećernom bolešću da uzme do 80 g fruktoznog sirupa dnevno, a drugi samo 10 g. Isto tako, različiti su i stupnjevi šećerne bolesti. Zato neki liječnici med i šećer stavljaju u isti koš, premda su svjesni razlike među njima.

Uz sudjelovanje bolesnika, neki liječnici testiraju njihovu mogućnost konzumacije manjih količina meda, nakon čega provjeravaju šećer u krvi.

Apiterapija kod dijabetesa

      Na susretu dijabetičara i pčelara 2009. Godine slovenski je liječnik D. Justinek izvijestio: „Kroz povijest su se preporučene dijete za pacijente s dijabetesom uvelike promijenile. Danas su zaboravljene teorije da dijabetičar ne bi smio konzumirati škrobnu hranu – naprotiv, preporuča se količina 50% kalorijske vrijednosti pojedinog obroka. Isto su tako zaboravljene upute da dijabetičar ne bi smio konzumirati jednostavne ugljikohidrate. Mjerenjem glikemijskog indeksa hrane nalazimo da jednostavni šećeri, primjerice med koji je mješavina šećera glukoze i fruktoze, ima bitno niži glikemijski indeks nego „obični“ šećer, saharoza. Dakako da moramo upozoriti da uporaba meda donosi kalorije: žličica meda je 64 kcal, koje treba potrošiti tjelesnom aktivnošću, a ukupna količina sladila ne bi trebala prelaziti 10% unosa ukupnih kalorija. Fruktoza također povećava trigliceride. Kao i kod svih drugih, tako i kod šećernih bolesnika vidimo dobre učinke konzumacije meda na organizam.

Cvjetni prah potiče otpornost, povećava mišićnu snagu, dobro djeluje na emocije, kožne i dišne alergije.

Propolis već dugo ima priznato djelovanje kao antibakterijsko sredstvo, s dobrim učinkom na rane na koži kao i na upale desni i upale želučane sluznice.

Matična mliječ je snažan antioksidant, kojeg proizvode pčele stare od 6 do 12 dana: poboljšava probavu, dobro djeluje na tegobe žena u menopauzi, učinkovit je protiv ateroskleroze, snižava masnoće u krvi, kako kolesterol tako i trigliceride.

Upozorenje za dijabetičare koji uzimaju med jednaka su kao i za druge osobe: oko 6 posto ljudi osjeti blagu alergiju na propolis u medu. Testovi su napravljeni s europskim propolisom, nemamo podatke za brazilski zeleni ili kubanski crveni propolis. Zbog dobrih učinaka meda i njegovih sastojaka, med uvrštavaju u komplementarnu medicinu. Ni dijabetičari ne bi trebali zanemariti blagotvorne učinke tog posve prirodnog liječenja.

IZVOR: “Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima” (dr. Peter Kapš)

APITERAPIJA KOD AKUTNIH RESPIRATORNIH INFEKCIJA NASLOVNICA

APITERAPIJA KOD PREHLADE I GRIPE

Pčelinji proizvodi: med, propolis, matična mliječ, vosak, pčelinji otrov i pelud odavno su poznati kao hrana, dodaci prehrani i nadopuna standardnim metodama liječenja. Sve je više znanstvenih dokaza o prednostima pčelinjih proizvoda kao prirodnih lijekova u prevenciji i liječenju velikog broja bolesti i zdravstvenih tegoba. Nažalost, mediji često plaše javnost opasnostima od alergijske reakcije i anafilaktičkog šoka zbog pčelinjeg uboda ili konzumacije meda s peludnim zrncima u kojima ima alergena, a činjenice govore da je smrtnost od posljedica pušenja čak 14.000 x veća (u SAD zbog uboda opasnih kukaca godišnje umre 40 osoba, a zbog cigareta 443.000 ljudi!). Mediji zovu pčelare uvijek nakon tragičnih događaja ili uoči sezone prehlade i gripa, bez obzira što je odavno poznata činjenica da je med i druge pčelinje proizvode najbolje uzimati svakodnevno: u jelu, desertima, napitcima – kao zamjenu za šećer, prirodni konzervans, poboljšivač okusa, boje, teksture, arome, a naravno i kao preventivno sredstvo jer se na taj način povećava otpornost organizma na viruse i utoliko smanjuje opasnost od zaraze, a uvijek je bolje spriječiti nego liječiti! Naravno da tu važno mjesto zauzima pravilna ishrana (bogata vitaminima i antioksidansima), higijenske navike, redovito vježbanje i odmor. Ali i ako se i pojave simptomi karakteristični za prehladu (šmrcanje, kihanje, kašalj, promuklost i grlobolja, povišena tjelesna temperatura, glavobolja i bol u mišićima i zglobovima) uz obavezno mirovanje i lijekove iz konvencionalne farmaceutike (analgetici, antipiretici, antihistaminici) mogu se koristiti i tradicionalne metode iz narodne medicine (biljni čajevi, juhe, grgljanje toplom slanom vodom), a u konzultaciji s liječnikom i apiterapeutski pripravci.

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI I LIJEČENJU PREHLADE

Za suzbijanje prehlade se preporučuje: 2 – 3 x dnevno po 2 žlice kaduljinog meda rastopljenog 3 dl vode ili toplog biljnog čaja prije jela. U nedostatku kaduljinog, u prevenciji prehlade može poslužiti i lipov ili livadski med, kao i medljikovac, a umjesto biljnog čaja dobro je i toplo mlijeko, limunada ili sok od hrena. Kurativno se može u napitak dodati i par kapi propolisa. 

Kaduljin med će pomoći lakšem izbacivanju sluzi iz dušnika i bronhija, a lipov med pospješuje znojenje, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma, što je uputno kod viroza praćenih visokim tjelesnim temperaturama.

UPOZORENJE: med se NE SMIJE DODAVATI vrućem čaju (mlijeku, vodi), jer  pregrijavanjem – ne samo da gubi na ljekovitosti, već neki njegovi sastojci postaju veoma štetni za ljudsko zdravlje! Zato treba pričekati da čaj bude mlak.

Odlične su i inhalacije s 5 %-tnom otopinom meda 7 dana. Može poslužiti i čaj od kamilice s medom i propolisom: zagrijati vodu do ključanja, dodati čaj, 50 g meda i 30 kapi 20 %-tne alkoholne otopine propolisa (ako nemate inhalator, poslužiti će i bokal i ručnik preko glave) minimalno 3 x dnevno.

Za uklanjanje iscjedka iz nosa pomoći će nam propolis sprej, a ako nemamo propolisa unutrašnjost nosnica možemo više puta dnevno mazati vatiranim štapićem umočenim u med. U med se može dodati kantariono ulje ili sok od hrena.

Za upalu grla apiterapeuti preporučuju slijedeću tinkturu: 200 g sušene kadulje otopite u 1 l 70%-tnog alkohola 30 dana na sobnoj tempretaturi (mućkati 2 – 3 x dnevno). Zatim dodajte 300 g propolisa i pustite da odstoji još 14 dana (uz redovno mućkanje), te na kraju procijedite i pospremite u tamne bočice s kapaljkom. Uzimati 3 – 5 x dnevno na žličici meda.

Drugi recept za upalu grla: u ključalu vodu staviti 20 g bijelog sljeza i ostaviti da ključa 1 – 2 minute, procijediti i ohlađen napitak pomiješati s 45 g meda. Ovaj se pripravak ne pije, već služi za ispiranje usta i grla.

Protiv kašlja će poslužiti sirup od mladih borovih šišarki, lipovog meda i propolisa.

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI I LIJEČENJU GRIPE

Gripa je akutna infekcija dišnih organa po putevima zaraze i kliničkoj slici – simptomima veoma slična prehladi, ali se javlja u epidemiološkim razmjerima i može prouzročiti znatno opasnije bolesti (upala sinusa, srednjega uha, bronhija, pluća).

U liječenju gripe trebamo peroralno uzimati 98 g meda, 1 g matične mliječi i 1 g propolisa ili 50 %-tnu vodenu otopinu meda s ekstraktom češnjaka ili vitamina C i B. U istu će svrhu poslužiti i 50 %-tna tinktura propolisa i 20 kapi 50 %-tne vodene otopine meda.

apiterapija kod prehlade i gripe

U kućnoj uporabi za inhalaciju nam treba 10 ml 50 %-tne otopine meda 3 x dnevno po 5 – 10 minuta. Ako se koristi propolis tada treba u inhalator uliti 10 kapi tinkture propolisa u 0,5 dl destilirane vode (ili fiziološke otopine) i inhalirati 3 – 4 x dnevno.

PRIPRAVCI ZA PODIZANJE IMUNITETA

Uz pravilnu preventivu (higijenske navike, hrana bogata vitaminom C, redovito vježbanje i odmor), te svakodnevno uzimanje meda i drugih pčelinjih proizvoda, povećava se otpornost organizma na viruse i utoliko smanjuje opasnost od zaraze.

Evo jednog starog recepta iz pučke medicine: vjerovali ili ne, dovoljna vam je čaša mlake vode, sok od 2 limuna, 1 glavice češnjaka i 1 žlice meda! Ako očišćeni češnjak zgnječite i pomiješate u omjeru 1 : 1 s lipovim medom dobit ćete kašu protiv gripe koju valja uzimati 1 žlicu prije spavanja s toplom vodom. Doza se može i pojačati sukladno jačini infekcije do 2 -3 žlice dnevno.

I ovaj je recept odlična priprema za zimu: 1 žličica cvjetnog praha rastopiti u 2 dl vode, dodati 2 – 3 žličice meda, sok od 1 limuna i 20 kapi propolisa i dobro promiješajte. Napitak uzimajte ujutro ili nakon dnevnih napora.

Još jedan recept za podizanje imuniteta: uzimati 1 x dnevno 250 – 300 mg matične mliječi (ujutro natašte), 20 kapi 20 %-tnog propolisa u malo tople vode (prije svakog jela) i 1 jušnu žlicu cvjetnog praha (pripremljenog prethodnog dana u malo hladne vode i kiselog mlijeka).

ZAKLJUČAK

Med sadrži preko 180 različitih prehrambeno i zdravstveno korisnih tvari koje potiču od nektara dodatno obogaćenog preradom u pčelinjem organizmu i sazrijevanjem u saću. Neke od tih tvari imaju antibakterijski i antivirusni učinak, neke djeluju antigljivično, antiparazitski i antioksidacijski, a u kombinaciji s bilo kojim ljekovitim biljem djeluje kao biokatalizator, što znači da pojačava učinak  aktivnih tvari s kojim ga kombiniramo, a ujedno i olakšava resorpciju standardnih lijekova koje nudi klasična medicina.

Ne govori narod uzalud: „ZDRAVLJE NA USTA ULAZI!“ i „MED HRANI I OD MNOGIH BOLESTI BRANI!“ a postoji i izreka: “MED ZDRAVIMA ČUVA ZDRAVLJE, A BOLESNIMA POMAŽE DA DO ZDRAVLJA DOĐU!“ a ja se usuđujem dodati: „DOK JE MEDA OD KADULJE I LIPE, NE BOJIM SE NI PREHLADE NI GRIPE!”

PČELINJI PROIZVODI I BOLESTI JETRE - kopija

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI POREMEĆAJA FUNKCIJE JETRE

Jetra su naš najveći unutarnji organ: kod odrasle osobe teže 1,2 – 1,5 kg. Smještena su u desnom gornjem dijelu trbušne šupljine i najvećim dijelom zaštićena rebrima. Jetra ima važnu ulogu u metabolizmu:  stvara žuč, glikogen, krvne bjelančevine, tvari koje sudjeluju u zgrušavanju krvi, ureu, mokraćnu kiselinu. Jetra sastavlja estere sumporne i glukuronske kiseline, akumulira hranjive tvari sudjeluje u metabolizmu krvne boje, regulira distribuciju šećera, masti i proteina i njihov prijelaz u krv. Posebno je važna uloga jetre u biotransformaciji – kemijskom preoblikovanju stranih tvari (lijekova i otrova) uz pomoć određenih enzima u manje toksične tvari ili tvari topljivije u vodi i time pogodnije za izlučivanje iz organizma putem bubrega ili žuči. Zbog svih ovih za život nužnih funkcija, jetru nazivaju „kemijskom tvornicom“ našeg organizma, pa je izuzetno važno – uz pravilan način života, brigu o zdravlju i prehrani – sačuvati ovaj organ od štetnih utjecaja. Mogu li i na koji način bolesnicima s poremećajem jetrenih funkcija pomoći med, propolis, pelud i matična mliječ?

Uzroci oštećenja jetre su: razni otrovi, lijekovi, infekcije i drugi poremećaji koji narušavaju metaboličku ravnotežu organizma i mogu imati kobne posljedice. Iako jetra ima veliku sposobnost obnavljanja, (funkcionira i kad je očuvana samo polovina jetrenog tkiva), neke bolesti imaju podmukli tijek bez karakterističnih simptoma i prouzrokuju teška oštećenja, kada je jedino riješenje presađivanje novog organa. Bolesti jetre mogu biti akutne ili kronične. Akutne bolesti nastaju naglo, traju do 6 mjeseci i karakterizira ih iznenadna epizoda različito raširene nekroze jetrenih stanica – hepatocita. Od infektivnih uzročnika upalu jetre uzrokuju virusi hepatitisa, A, B i C, no najčešći jetreni otrov je alkohol koji može izazvati hepatitis akutnog i kroničnog oblika, te cirozu jetra. Zdrava jetra će razgraditi čak 90 % alkohola unesenog u organizam, no ovaj proces neće proći bez posljedica: nastali slobodni radikali će uzrokovati nova oštećenja i odumiranje jetrenih stanica, pa je stroga apstinencija od alkohola jedna od osnovnih pretpostavki liječenja.

Simptomi bolesti jetre su: žutilo kože i bjeloočnica (žutica), svjetlija boja stolice, tamnija boja mokraće, povišena tjelesna temperatura, bol pod desnim rebrenim lukom, gubitak apetita, mučnina, mršavljenje, umor, oticanje trbuha, krvarenje iz probavnog sustava i desni, pa i poremećaji mentalnog stanja.  U svakom slučaju, kod bolesti jetre dijagnostika nije lak zadatak, jer je klinička slika ovih bolesti često nespecifična, pa se uz vidljive znakove i bolesnikove podatke o tegobama koriste i tzv. jetreni testovi – posebne laboratorijske pretrage krvi, UZ trbuha, biopsija i punkcija jetre.

Liječenje bolesti jetre ovisi o točnoj dijagnozi i stadiju do kojeg je bolest uznapredovala. Specifična terapija kojom se djeluje ciljano na određen poremećaj zbog mogućih nuspojava primjenjuje se pod strogim nadzorom liječnika specijalista. Potporna terapija podrazumjeva primjenu higijensko-dijetetskih mjera, pravilnu prehranu, nadomjestak izgubljenih vitamina i izbjegavanje alkohola i drugih štetnih tvari.

Prehrana je važan čimbenik u prevenciji i liječenju osoba s akutnim i kroničnim bolestima jetre. Ne postoji univrezalna dijeta za bolesti jetre, već se prehrana prilagođava stanju bolesnika, dijagnozi i stadiju oboljenja. Generalno gledajući, namirnice u prehrani ove kategorije bolesnika treba biti bogata ugljikohidratima, bjelančevinama i vitaminima uz dovoljan unos kalorija. Preporučeni dnevni energetski unos je 35 – 40 kcal/kg tjelesne težine, raspoređen u 4 – 7 manjih obroka. Osim odabira namirnica i količine obroka, važan je i način pripreme: hranu treba kuhati, peći u foliji ili pirjati u vlastitom soku, te izbjegavati prženje, pohanje i zaprške. Lagana prehrana ne izaziva nadutost, mučninu ili bol u trbuhu i pomaže bržem oporavku oboljele jetre. Osim alkoholnih treba izbjegavati i gazirana i ostala pića koja sadrže šećer, kofein, konzervanse i druge štetne tvari. Ukoliko unos vitamina u organizam putem hrane nije dovoljan, potrebno ga je nadoknaditi vitaminskim pripravcima.

anatomski prikaz zdrave jetre

APITERAPEUTSKI PRIPRAVCI ZA POMOĆ U LIJEČENJU BOLESTI JETRE

Zbog poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata i proteina bolesnici su slabog apetita, imaju probavne smetnje, pa gube na tjelesnoj težini, a zbog gubitka glikogena iz jetrenih stanica (kod akutnog virusnog hepatitisa) osjećaju i opću slabost. Pčelinji proizvodi – med, propolis, cvjetni prah i matična mliječ su odlična funkcionalna hrana i lijek: potiču povećano lučenje adrenalina koji pospješuje razgradnju glikogena koji nema samo  energetsku, već i zaštitnu ulogu, jer oslobađa tok dekstroze koja pomaže odstranjivanju toksina iz tijela. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ njihov učinak slikovito  uspoređuje s „automatom koji dobavlja drva, pa puše u vatru u kojem ona sagorjevaju“. Kod žutice (ikterusa), posebno kod začepljenja žučovoda pčelinji proizvodi mogu biti od velike pomoći zbog blago odvajajućeg i kolinergičnog učinka, a zahvaljujući acetilkolinu u oslobađanju od žućnog bojila i obnovi glikogena djeluju bolje od grožđanog šećera. Kad se kod pacijenata s bolesnom jetrom javi povišena temperatura, zbog svog antibakterijskog učinka opet bolesniku možemo pomoći pčelinjim proizvodima. Med pomaže jetri u metabolizmu ugljikohidrata, u detoksinaciji i regeneraciji. Sastojci  meda, peluda i matične mliječi smanjuju sadržaj masti u jetri i pospješuju lučenje žuči.

U pučkoj medicini se spominje više recepata kao pomoć u liječenju bolesti jetre. Kombinacija cvjetnog meda, peluda i matične mliječi smanjuje masti u jetri i potiče izlučivanje žuči. Rumunjski apiterapeuti preporučuju konzumaciju meda 80 – 120 g, 15 – 20 g peluda i 1 žličicu 10%-tne vodene otopine matične mliječi svakodnevno u više obroka. Istraživanja o djelovanju uljnog ekstrakta crnog propolisa porijeklom iz biljke Euphorbia resinifera (vrsta kaktusa koja raste samo u Maroku) na hepatocite jetre oboljele od hepatitisa C dokazala su pozitivan učinak i ovog pčelinjeg proizvoda.

U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović za cirozu jetre preporučuje recept na bazi 1 kg mrkve, 250 g meda i 10 g matične mliječi. Mrkvu treba očistiti i propasirati, dobiveni sok pomiješati s medom i mliječi, pa uzimati 3 puta dnevno po 1 jušnu žlicu prije jela. Za bolesti jetre uz odgovarajući higijensko-dijetetski režim preporučuje i kombinaciju 800 g meda, 200 g peluda, 10 g propolisa i 10 g matične mliječi, 2 puta dnevno po 1 žlica pola sata prije doručka i ručka 6 – 8 tjedana. Poznati hrvatski fitoterapeut i homeopat  Ivan Lesinger za bolesti želuca i jetre preporučuje mješavinu 3 dl tinkture cvjetova maslačka i 1 kg meda.

PROMJENE KOD OBOLJELE JETRE

ZAKLJUČAK: Med i drugi pčelinji proizvodi nam omogućavaju da popravimo brojne propuste u prehrani zbog kojih bude ugroženo i zdravlje jetre. Činjenica da njihovo korištenje u svakodnevnoj prehrani jača naš imunitet i otpornost prema bolestima i infekcija govori u prilog njihovoj primjeni i u apiterapiji bolesti jetre. U ovom je članku naglasak na onome što možete sami učiniti za boljitak vašeg zdravlja, a sadrži iskustva i razmišljanja renomiranih domaćih i svjetskih apiterapeuta, no prije nego prihvatite bilo koji prijedlog, savjet ili preporuku iz njega, posavjetujte se sa svojim liječnikom. Bolesti jetre ne spadaju u blaže zdravstvene poremećaje i zahtjevaju kompleksniji pristup pacijentu, njegovim prehrambenim i drugim životnim navikama koje će postati kvalitetniji samo u sinergiji klasičnih metoda liječenja uz potporna terapija, među kojima značajno mjesto ima i apiterapija.

Tekst/foto: inž. Gregurić Damir, član HAD-a  

slika pčelarstvo u starom egiptu

PČELE I LJUDI U DAVNOJ PROŠLOSTI

Blagotvornosti pčelinjih proizvoda za zdravlje i vitalnost organizma poznate su još iz vremena kad je čovjek bio lovac i sakupljao plodove prirode i tako u potrazi za hranom u šupljem drveću i pećinama otkrio pčelinje zajednice. Da bi obuzdao pčele uznemirene uzimanjem meda, u početku je bio prisiljen koristiti dim, a s vremenom je naučio da i sam može izraditi nastambe za njih, preseliti ih u njih, uzgajati i koristiti njihove proizvode za svoje potrebe.

Prvi počeci uzgoja pčela sežu u drevni Egipat, u prošlost stariju od 4.500 godina prije Krista. Arheolozi su na obeliscima i zidnim slikarijama, po hramovima i grobnicama faraona pronašli mnogo dokaza u prilog toj tvrdnji.  Pored kraljevskih sarkofaga pronađeni su staklenke s medom, saće i kolači od meda koji su služili kao hrana mrtvima, a pčelinji vosak i propolis se koristio prilikom mumificiranja. Većina staroegipatskih lijekova sadrži med, a prinosio se i kao žrtva bogovima. Koristio se za ozljede, želučane i crijevne bolesti, probleme s bubrezima, a njime su i premazivali tijela umrlih kako bi ih zaštititli od raspadanja. U Indiji se med koristio kao protuotrov u slučaju trovanja biljnim i životinjskim mineralnim otrovima i kod ugriza otrovnih životinja još 4.000 godina prije Krista, a prema drevnim zapisima bio je nezaobilazan sastojak „some“ – svetog napitka besmrtnosti. Muslimani su med držali Božjim darom, njihovi liječnici su ga koristili u liječenju mnogih bolesti, a u Kuranu se pčelinji otrov spominje kao lijek za muškarce. Arapski liječnik i filozof Avicenna pisao je o medu kao sredstvu za dugovječnost, a pčelinji vosak spominje kao protuotrov. I u staroj Grčkoj je med bio posebno cijenjen, a za Hipokrata (460. – 377. god. prije Krista) svi su pčelinji proizvodi  „veoma tajanstvena sredstva“, a za liječenje angine je preporučavao voštane obloge na glavi i vratu, dok se za liječenje apcesa koristio propolis. Poznate su njegove riječi: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana!“ U starom Rimu gdje je proučavanje pčela bilo obavezni dio općeg obrazovanja i kulture, pa je i postojalo zanimanje „njegovatelj pčela“, osim za hranu i piće med se koristio i kao univerzalno sredstvo za liječenje, kozmetičko sredstvo, antidepresiv, čak i kao afrodizijak. Med su koristili i rimski vojnici kao antiseptik za rane zadobivene u brojnim bitkama, a poput starih Egipćana i Grka  i oni su svojim bogovima darivali med i stavljali ga u grobove svojih najmilijih. Jedan od najvećih medicinskih znanstvenika starog Rima Galen (131. – 201. god. prije Krista) u svojim raspravama o medicini spominje apiterapiju, a Gaj Plinije Stariji (23. g. pr. Kr. – 79. g. pr. Kr.) u svojim knjigama za neke probavne smetnje preporučuje korištenje pčelinjeg voska. Car Karlo Veliki (742. – 814.) opisuje kako se liječio pčelinjim ubodima,  a recepti za korištenje meda u liječenju rana i niza drugih zdravstvenih tegoba postoje i starim ruskim liječničkim rukopisima. Osim što im je služio kao zaslađivač, stari Slaveni su med i druge pčelinje proizvode primjenjivali kao prirodno ljekovito sredstvo, pa je bio na cijeni i među bogatašima i kod običnog puka. Velik doprinos u razvoju apiterapije na ovim prostorima je dao dr. Filip Terč (1844. – 1917.), mariborski liječnik češkog podrijetla čiji se rođendan slavi kao Svjetski dan apiterapije.

Iako su ljekoviti učinci liječenja i preveniranja niza bolesti potvrđeni mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima i dugogodišnja zajednička iskustva terapeuta i pacijenata nitko više ne osporava, apiterapija još uvijek nema svoj legitimitet i priznanje u zakonodavnom smislu. Utoliko je važno širenje znanja o apiterapiji među pčelarima, medicinskom osoblju, farmakolozima, veterinarima, nutricionistima, ali i među potrošačima, posebice mlađim generacijama. Pored institucija koje se bave promocijom ove djelatnosti na nacionalnoj razini (u našoj zemlji je to Hrvatsko apiterapijsko društvo), u zemljama u okruženju postoje i pojedinci, zaljubljenici u pčele i pčelarstvo, pobornici korištenja pčelinjih proizvoda kao pomoćnih sredstava u klasičnoj medicini koji s velikim entuzijazmom šire svoje spoznaje i iskustva u apiterapiji. Jedan od njih je gospodin Dino Cerić, pčelarski stručnjak i apiterapeut iz Zenice (BiH) koji će kao gost Udruge pčelara Bujštine održati predavanje pod nazivom „Apiterapija kao pomoć pri ozdravljenju“ u Gradskoj vijećnici, Ulica Giuseppea Garibaldija 6 u Umagu, 20. studenog 2015. s početkom u 18 sati.

dino cerić najava predavanja u umagu

PRIČA O PČELAREVOM BLAGU

(uoči predavanja Dine Cerića u Umagu, 20. studenog 2015.)

     Kad pčelar podigne krov svoje košnice kao da je otvorio škrinju s blagom: već sam miris pčelinjeg voska djeluje omamljujuće, a propolis sa okvira i zidova pčelinje kuće dodatno pojačava taj više nego ugodan osjećaj.  Ispod voštanih poklopaca saća pohranjen je med, najsjajniji dragulj među pčelinjim proizvodima, a u susjednim se stanicama pokriven medom krije pelud,  drugi izuzetno vrijedan produkt  sinergije biljnog i pčelinjeg svijeta. U saćama s ličinkama nalazi se matična mliječ koju nazivaju i „kraljevski žele“ –  ne samo zbog činjenice da je pčelinjoj matici to glavna hrana, a omogućuje joj dug život i gotovo nevjerovatnu reproduktivnu aktivnost, već i zbog svojih izvanrednih svojstava i učinaka na ljudsko zdravlje. Ne smijemo zaboraviti ni, našem oku nevidljiv i još uvijek obavijen velom tajni, otrov koji pčelicama služi za obranu svog doma, a pod nadzorom liječnika i apiterapeuta u pravilnoj dozi ima začuđujuće pozitivno djelovanje kod niza bolesti i zdravstvenih tegoba.

    Pčelar – u duši skroman i plemenit čovjek, ne čuva ova blaga samo za sebe, već s njihovim koristima obogaćuje i druge ljude koji žele očuvati zdravlje, kondiciju i vitalnost na prirodan način. Liječenje pčelinjim proizvodima nije čudotvorno: jedna žlica meda neće magijom odnijeti ni najobičniju prehladu, ali korištenje ovog proizvoda u svakodnevnoj prehrani itekako jača naš imunitet, pa se oni koji su stekli tu zdravorazumsku naviku ne moraju plašiti grlobolje ili kašlja. A med sadrži još toliko sastojaka s blagotvornim djelovanjem na ljudski organizam da uistinu onaj koji uz svoj objed redovno uzima žlicu ovog „Božjeg nektara“ (kako ga mnogi nazivaju) može računati da će živjeti duže i kvalitetnije od drugih koji ne pridaju dužnu pozornost zdravoj hrani i životnim navikama.

    Mnogo je toga napisano o blagodatima meda, a u novije vrijeme i o vrijednostima ostalih pčelinjih proizvoda. Neki od tih tekstova, iako pisani u najboljoj namjeri, iskrivljavaju sliku o učincima „lijekova iz košnica“ i pridaju im veći značaj od realnog usprkos nedostatku znanstvenih dokaza na kojima počiva medicinska struka. I mnogi pčelari kad hvale svoj med, svjesno ili nesvjesno znaju pretjerati u superlativima, sve u žarkoj želji da potrošača potaknu na kupnju i ne smijemo im zamjeriti, naravno ako je njihov proizvod po kakvoći zaslužio takav bajkovit opis. Danas uistinu svi nekamo žure i nemaju vremena za detalje, već samo žele najosnovniju informaciju, baš kao što su i naši liječnici više nego ikad prije prezaposleni i nedostupni. Zato je neophodno širenje znanja o prirodnom liječenju bolesti i zdravstvenih tegoba, u našoj priči o učincima pčelinjih proizvoda na ljudsko zdravlje. U nekim zemljama u našem okruženju postoje strukovne organizacije koje aktivno razvijaju i promoviraju apiterapiju, kod nas je ova znanstvena disciplina tek posljednjih godina u usponu, a u susjednoj BiH apitarapija je nažalost još uvijek u povojima.

    Usprkos neorganiziranosti na nacionalnom nivou iz ove nam zemlje dolazi vrstan teoretičar i praktičar, pčelarski stručnjak i apiterapeut koji je do sada objavio čitav niz članaka o ovoj temi u domaćim i stranim časopisima i stručnim revijama, održao mnogobrojna predavanja, a hrvatskim je pčelarima poznat sa IX međunarodnog sajma u Gudovcu u veljači, a u Istri je na kratko bio gost Udruge pčelara Bujštine u kolovozu ove godine. Dino Cerić je po struci viši medicinski tehničar stalno zaposlen u zeničkoj bolnici, a pčelarstvom se počeo baviti prije deset godina,  isprva kao dopunskom djelatnošću, no  – zahvaljujući prije svega prirodnoj znatiželji i istraživačkim nagonima, apiterapija je brzo postala i ostala njegovo životno opredjeljenje. Osim što piše i predaje po čitavoj BiH i šire, Dino Cerić je i predsjednik pčelarskog društva „Eko pčela“ koje se bavi ekološkom proizvodnjom meda i promocijom ekoloških pčelarskih proizvoda, a može se pohvaliti nizom aktivnosti od kojih je najvažnija besplatna škola pčelarstva.

     Na poziv Udruge pčelara Bujštine Dino Cerić ponovno dolazi u Istru 20. studenog 2015. kada će u Gradskoj viječnici Grada Umaga održati predavanje na temu „Apiterapija kao pomoć u ozdravljenju“. Već sam naslov predavanja dovoljno govori o njegovom sadržaju, pa je više nego sigurno da će na svoje doći i pčelari i medicinski stručnjaci, kao i šire građanstvo, zdrave ili bolesne osobe svih životnih dobi. Dođite svi koji želite saznati nešto više o medu, propolisu, matičnoj mliječi i drugim pčelinjim proizvodima, o njihovim učincima na ljudsko zdravlje i apiterapiji. Ovo će vam predavanje zasigurno donijeti nova saznanja i, nadamo se,  pomoći u riješavanju konkretnih zdravstvenih problema.  

apiterapija i veterina naslovnica

PRIMJENA APITERAPIJE U VETERINARSKOJ MEDICINI

(sažetak predavanja dr. med. vet. Ivane Bugarije u Zagrebu, 18. 10. 2105.)

I u veterini kao i u humanoj medicini najveća je vrijednost apiterapije u činjenici da je ona posve prirodan način liječenja i prevencije, bez štetnih utjecaja i s izuzetno rijetkim kontraindikacijama. Važno je naglasiti da se radi o komplementarnoj metodi koju primjenjujemo uz standardno liječenje jedino u dogovoru s veterinarom. Apiterapijski se pripravci primjenjuju individualno za svakog pacijenta prema postavljenoj dijagnozi, odnosno zdravstvenom problemu, a pojedini pčelinji proizvodi pomažu i djelovanje farmaceutskih lijekova. Primjena apiterapeutskih pripravaka u veterinarskoj medicini može biti sistemska (djelujemo na čitav organizam) ili lokalna (djelujemo na mjesto aplikacije).

        Jedan od najčešćih problema  s kojim se susreću veterinarski dermatolozi su alergijske bolesti: alergija na hranu, alergija na ubod buhe, atopijski dermatitis. Najizraženiji simptom ovih bolesti u pasa je svrbež koji ponekad prate i promjene na koži. Kod alergija na hranu radi se o reakciji životinje na određeni (najčešće proteinski) sastojak iz hrane, a najčešći simptom je nesezonsko češanje, ali i kronična upala uha (kod pasa), te milijarni dermatitis i gubitak dlake (kod mačaka). Alergijska reakcija na ubod buhe se manifestira izrazitim svrbežom i pojavom papula, a u kasnijoj fazi i komplikacijama kao što su kraste, hiperpigmentacija i lezije. Atopijski dermatitis je genetski predisponirana, upalna kronična alergijska bolest kože s lezijama i svrbežom kao tipičnim simptomima, a koji mogu prouzrokovati crvenilo, ozljede i sekundarne infekcije.

         Kod svih kožnih bolesti preporuča se sistemsko davanje pripravka meda s peludi. Lokalna aplikacija propolisa (u vodenoj otopini, jer alkoholne isušuju kožu), nekoliko puta dnevno ublažava svrbež i sprječava daljnje komplikacije, prije svega zbog flavonoida biljnog porijekla u propolisu. Kod atopijskog dermatitisa se preporučuje meda uoči sezone alergija u proljeće i jesen. Postepenim unošenjem alergena u organizam životinje dižemo njenog imuniteta i ublažavamo osnovne simptome bolesti. Preporučuje se davanje meda iz lokalnih košnica zbog pretpostavke da baš on sadrži uzročnike alergije. Posljedica učestalog češanja i lizanja je mehaničko oštećenje kože – rana koje mogu biti jednostavne (oštećena je samo koža i potkožje) ili složenije (oštećena su i dublja tkiva), a osim njih i bakterijska infekcija i piotraumatski dermatitis. Med stvara fizičku barijeru između rane i okoline, ali zahvaljujući svojim sastojcima ubrzava zacjeljivanje rana. Propolis čisti ranu, sprječava upalu i ponovnu infekciju te čisti izlučevine iz rane. Kod pododermatitisa (upale kože nogu) najčešći su simptomi crvenilo i zadebljanje kože na šapama, a ispadanje dlake, hiperpigmentacija, gnojna upala, kvržice i prištići su daljnje komplikacije ove bolesti. Dolazi do svrbeža, boli, promjene boje dlake i oštećenja noktiju. U apiterapiji se za ublažavanje ovih simptoma preporučuju melem i hidratantna krema. Liječenje dekubitusa se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti koja djeluje antibakterijski, antiflogistički, podiže imunitet i koži vraća masnoću. Apiterapija kod gingivitisa podrazumjeva primjenu 30 %-tne alkoholne otopine propolisa, a pomaže i žvakanje meda u saću. Kod gastroenteritisa pomaže sistemsko davanje meda u kombinaciji s pergom. (Kontakt: ivanabugarija.apivet@gmail.com )

masaža medom

MASAŽA MEDOM

MASAŽA MEDOM je iznimno ljekovita, relaksirajuća tehnika poznata od davnina u ruskoj pučkoj medicini, a u zapadnoj i središnjoj Europi je popularna posljednjih dvadesetak godina. Temelji se na standardnom učinku masaže leđa s naglaskom na interakciju kože i biološki aktivnih tvari u medu. Ponovit ćemo da je med itekako dobar za organizam, a njemu se mogu dodati i razna aromatična ulja: lavande, eukaliptusa, smreke, grejpa, limuna, naranča, mandarine, badema ili ružino ulje. Ona daju dodanu vrijednost masaži i pospješuju ukupan učinak. Dakle, masaža medom nije tek inačica klasične masaže u kojoj je terapeut umjesto ljekovitih ulja koristi med. Zbog jedinstvenih blagodati meda proces detoksinacije je ubrzan, pa potiče organizam na revitalizaciju. Osim što čisti, vlaži i hrani kožu, uklanja soli i toksine, med poboljšava cirkulaciju i ubrzava metabolizam. Osim toga pojačava rad limfnog sustava i djeluje anticelulitno.

TEHNIKA APLIKACIJE: Masažu medom mogu koristiti i zdravi i bolesni: kod prvih se čisti organizam od štetnih tvari i podiže imunitet, a kod bolesnih pomaže u izlječenju. Prije masaže leđa treba oprati toplom vodom s par kapi eukaliptusa (koje dezinficira, pojačava cirkulaciju krvi i ubrzava proces detoksinacije). Zatim treba med malo zagrijati i nanijeti na kožu. Masaža se radi čvrstim i naizmjeničnim, kružnim i pritiskajućim pokretima odvajanja i odljepljivanja ruku od tijela. U narednim etapama masaže se podiže sve veći sloj potkožnog tkiva i mišića. U jednom trenutku cijeli se mišić odvoji od podloge, a ruka koja masira, odvoji se sa tim medom i vrati nazad. Masažom određenog područja na leđima (koje predstavlja određen organ) stimulira se rad i poboljšava funkcija tog organa, a daljnji proces liječenja obavlja sam organizam. Jedan tretman traje 15 – 20 minuta. Kod zdravih osoba masaža medom se provodi 1 – 2 x mjesečno, kod oboljelih 1 – 2 x tjedno, tako da koža ima vremena da se odmori i obnovi. Tijekom masaže med na koži postaje sve gušće strukture sivobijele boje, koju uklanjamo toplom vodom s par kapi eukaliptusa. Masaža pozitivno djeluje na tonus kože, pore se čiste, pa koža postaje glatka, meka i svilenkasta, a potkožne neravnine su izglađene. Osim toga ubrzava cirkulaciju krvi, opušta ukočene mišiće i pozitivno djeluje na hrskavicu u kralješcima, pa posljedično čini kralježnicu elastičnijom. Svi koji su prošli tretman medom tvrde da se pozitivni rezultati osjete već nakon 45 minuta masaže.

INDIKACIJE: poremećaji cirkulacije, alergije, reumatske bolesti mišića i zglobova, artroza, gastrointestinalni poremećaji, gljivične infekcije crijeva, rinitis, kronični umor,  vegeto-vaskularne distonije, menstrualni poremećaji, bolesti jetre, problem s bubrezima i gušteračom, neki izvori tvrde i neplodnost. Osim što relaksira čitavo tijelo, med putem masaže pomaže i pri regulaciji težine, odnosno u popravku sitnih nepravilnosti figure.

ZA POSEBAN UGOĐAJ: Kao preventivni tretman masaža medom je vrlo učinkovita zaštita protiv glavobolje, nesanice, intelektualne i fizičke iscrpljenosti, psihosomatskih bolesti, oslabljenog imuniteta, a osim poboljšanja općeg stanja organizma, klijentima se vraća i dobro raspoloženje. Za još veću opuštenost i ugodniju atmosferu koristite svijeće od pčelinjeg voska, jer njihov miris djeluje umirujuće, a po završetku masaže šalica čaja s medom učinit će terapiju još osebujnijom, mnogi tvrde i magičnom.

med plus

KONTRAINDIKACIJE: Većina klijenata tijekom masaže medom osjećaju ugodu, a cirkulacija krvi u tretiranom području pojačava osjećaj topline po čitavom tijelu. Nakon prvog tretmana mogu se pojaviti i neke negativne reakcije: umor, pojačano znojenje neugodnog mirisa, crvenilo, svrbež, bol u mišićima, nemir, glavobolja, vrtoglavica, lupanje srca, ali u pravilu ove pojave kratko traju (dan do dva), pa se općenito smatraju znakom da je započelo čišćenje i liječenje organizma. Pri oporavku treba uzimati mnogo tekućine (minimum 2,5 l vode) kako bi se ubrzao započeti proces detoksinacije organizma. Masaža medom se ne smije primjenjivati kod osoba alergičnih na med, kod otvorenih rana, kod kožnih lezija, ekcema i osipa, akutnih bolova u leđima, neposredno nakon moždanog udara, kod glaukoma, poremećaja krvarenja (npr. ulkus želuca), te kod tumora, tromboze i zaraznih bolesti. Posebnu pozornost treba obratiti kod madeža i pigmentiranih mrlja (najbolje je obići ta područja).

CIJENE TRETMANA: Cijene masaže medom u zapadnoj Europi: 30 min = 35 eura 60 min = 70 eura; 90 min = 100 eura. Ni u Hrvatskoj tretmani medom nisu ekskluzivitet najvećih wellness-centara. Terme Jezeričica nudi tretman „Med i mlijeko“ (piling tijela sa smeđim šećerom, masku za tijelo na bazi meda i kokosova mlijeka te masažu tijela s maslacem i ekstraktom matične mliječi) u trajanju od 60 minuta po cijeni 240 kn, wellnes-centar„Kantrida“ u Rijeci nudi tretman hidromasažne kupke i turske kupelji, pilinga tijela s medom i rižinim mlijekom + masaža cijelog tijela s toplim uljem, medom i rižinim mlijekom u trajanju od 120 minuta po cijeni 300 kn. „Kleopatrin tretman“ (kupka i tretman tijela u medu i mlijeku) u hotelu Kaštel u Motovunu traje 80 minuta po cijeni od 430 kn. Kod naših istočnih susjeda cijene su mnogo povoljnije: u Beogradu 60 minuta stoji oko 140 kn, 90 minuta oko 170 kn, a 120 minuta oko 230 kn.

apiterapija u zacjeljivanju rana slika

APITERAPIJA U ZACJELJIVANJU RANA

Za vidanje opeklina, porezotina i drugih otvorenih rana med se koristi još od davnina, a suvremena istraživanja potvrđuje njegovo antiseptičko i protuupalno djelovanje i utjecaj na zarastanje rana. Krvarenje može biti vidljivo, ali može biti i nevidljive invazije bakterija u ranu, što povećava opasnost od infekcije.

Modrica je dio kože koji nastaje zbog oštećenja kapilara na mjestu udarca. U početku je crna, pa modra, zatim žuta, zelena ili ljubičasta. Tradicionalni lijekovi koji ublažavaju simptome su: oblog od gaveza, melem od kupusova lista ili mast od kalendule.

I kod opeklina je najvažnije brzo pružanje prve pomoći, a nakon toga iskušajte prirodno liječenje uz pomoć gela od aloe vere, ulje od gospine trave ili masti od bazgina cvijeta. Mnogi liječnici u Rusiji liječe opekline medom: nakon čišćenja ozljede sterilan zavoj namoče u med i stave na ranu, pa ga mijenjenu svaki dan ili svaki drugi dan. Med pospješuje granulaciju i poboljšava epitelizaciju rana, a ožiljci su tanki i elastični. I 15 %-tna propolisna mast uništava mikrofloru, poboljšava protok krvi i limfe, ta smanjuje bol.

Ogrebotine su površinske ozljede koje mogu sadržavati čestice prljavštine ili zemlje, pa treba poduzeti slijedeće:

  • operite ruke sapunom i toplom vodom
  • da bi zaustavili krvarenje, pritisnite ranu sterilnom gazom, posipajte je crnim paprom – pučka medicina tvrdi da trenutno zaustavlja krvarenje i samnjuje bol
  • isperite ranu mlakom vodom i odstranite nečistoće
  • da bi smanjili rizik od infekcije ranu operite antiseptičkom tekućinom ili sprejom, a ako ih nemate pri ruci, u istu svrhu mogu poslužiti i otopina soda bikarbone, rashlađeni čaj od cimeta, žalfije ili peršinova lista, sok od luka ili češnjaka
  • vazelin štiti ogrebanu kožu i čini je mekanom (mekana krasta je manje iskušenje za grebanje, pogotovo kod djece)
  • za brže zacjeljivanje koristite medicinsku kremu, tinkturu nevena ili med

POSTUPAK: Kapnite malo meda i prekrijte ranu čistom krpom ili zavojem. Ako pri ruci nemate ljepljive trake ili zavoj, med se osuši i stvara fizičku zapreku između rane i vanjskog okruženja – prirodni zaštitni omotač. Zahvaljujući antibakterijskom djelovanju nutritijenata koje u sebi sadrži, med nanesen na posjeklinu ili ogrebotinu pomaže pri sprječavanju infekcije i ubrzava proces zacjelivanja. Osmotskim učinkom med pospješuje čišćenje rana. Kod upaljenih, inficiranih  rana med smanjuje broj bakterija i zahvaljujući ALH (leptospermumu) neutralizira neugodan miris koji nastane pri razgradnji tkiva. Upotrebom obloga medom se štiti dno rane i stvara povoljan okoliš za brže zarastanje. Šećer smanjuje udio biološki raspoložive vode u organizmu, pa med na sebe veže tekućinu iz tkiva, zajedno s bakterijama, enzim glukoza-oksidaza  oslobađa vodikov peroksid koji djeluje antiseptički i protubakterijski, a kiselost također nije povoljna za rast mikroorganizama.  

Zacjeljivanje teče u 3 faze:

  • privremeno popunjavanje pukotine sekretom (krvlju i limfom) i krastom koja nastaje zbog zgušnjavanja fibrinogena
  • čišćenje rane (zahvaljujući djelovanju raznih enzima)
  • zatvaranje rane i tvorba novog tkiva

Još je jedna prednost meda u liječenju rana: oblozi na koje stavljamo med mnogo se lakše odstrane s ozlijeđenog mjesta. Bez obzira na redovitost tretmana i opseg ozljede, rane tretirane medom obično postaju sterilne u roku 3 – 10 dana.

Novonastalo kolagensko vezivno tkivo se pretvara u tvrdo u obliku ožiljka. Neki apiterapeuti koriste pčelinji otrov u liječenju ožiljaka. Zahvaljujući djelovanju hijalurodaze rubovi rane će postati meki, gipki i dobro spojeni s donjim tkivom, pa se znatno povećava elastičnost i izgled ožiljka.

Zahvaljujući svojim antibakterijskim i antioksidacijskim svojstvima i propolis pomaže bržem zarastanju opeklina, porezotina, pa i najtvrdokornijih rana, a zbog eteričnih ulja koje sadrži djeluje i kao lokalna anestezija. Kod zacijeljivanja rane propolis mijenja stančni sastav, čisti ranu, sprječava upale i ponuvnu infekciju, omekšava rubno tkivo i čisti izlučevine iz rane. Pospješuje zarastanje epitela, porast granulacije, prokrvljenosti i opskrbu limfom, tkivo se regenerira i stvara novo. Propolis djeluje i protiv svrbeža kao nezaobilazne pojave kod rana.

KADA ZVATI LIJEČNIKA? Ako je krvarenje jako ili ne prestaje nakon par minuta, ako se rana ne može zatvoriti, odnosno ako se krasta ne stvori ni nakon tjedan dana, ako se javi gnoj ili neki drugačiji iscjedak, ako imate vrućicu ili se oko rane širi crvenilo.

znanost u službi zdravlja naslovnica

ZNANSTVENA OTKRIĆA NA POLJU APIFARMACIJE

PROPOLISOM PROTIV DIJABETESA

Propolis svojim antioksidativnim djelovanjem može umanjiti oštećenja bubrega i jetre koja izaziva šećerna bolest, a također može ublažiti štetne učinke slobodnih radikala na tkivu. Rezultat je to istraživanja hrvatskih profesora sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta provedenog zasad na miševima. Fantastični rezultati daju nadu da bi propolis mogao imati isti učinak i kod ljudi te tako ublažiti posljedice koje imaju oboljeli od te raširene bolesti. Tim predvođen znanstvenicom prof. dr. Nadom Oršolić, poznatom po brojnim istraživanjima utjecaja pčelinjih proizvoda na ljudsko zdravlje, u navedenom je istraživanju na miševima ispitivao antioksidacijski učinak topivog derivata propolisa, kao i etanolnog ekstrakta propolisa, na funkciju jetara i bubrega. Tom se metodom miševima s dijabetesom znatno povećala tjelesna težina te su im se povisili hematološki i imunološki parametri krvi, čime je oboljelim životinjama šansa za preživljavanje dosegnula 100 posto. Tretman propolisom proveden na miševima povećao je i sposobnost razgrađivanja masnih stanica. Snaga propolisa, koja se po najnovijem pokazuje od pomoći i kod dijabetesa, otkrivena je odavno. Propolis tako pomaže kod tretmana astme, alergija, artritisa i poremećaja zglobova, ekcema i dermatitisa, sindroma kroničnog umora i virusnih infekcija, a prometnuo se i u jednu od zvijezda prirodnih tvari koje znanstvenici istražuju i u borbi protiv tumora. Prepoznat je kao lijek 21. stoljeća, koji se koristi sve više, sadrži bjelančevine, u manjim količinama vitamine, uglavnom one iz B skupine koji potječu od cvjetnog praha, željezo, cink, bakar, mangan te natrij, kalij i kalcij. (IZVOR: Zavod za animalnu fiziologiju PMF-a Zagreb)

prof dr sc Nada Oršolić

PROPOLIS

Istraživanja sastava pokazuju da propolis opskrbljuje naše tijelo s čak 60 minerala u tragovima, uključujući kalcij, magnezij, željezo, cink, silicij, kalij, fosfor, bakar, kobalt, kao i 16 aminokiselina. Propolis je također bogat vitaminom A te vitaminima B1, B2, i B3. Prema studiji objavljenoj u časopisu American Journal of Biochemistry and Biotechnology, propolis sadrži terapijske spojeve koji mogu ubiti MCF-7, stanice karcinoma dojke. Nakon primjene ekstrakta propolisa, čak 13% stanica karcinoma koje su se nalazile u pacijenata je eliminirano tijekom prvih 24 sata. Studija objavljena u European Journal of Pharmacology pokazala je da propolis sadrži komponentu pod nazivom Artipillin C, koja posjeduje jaka protuupalna svojstva i pomaže zacjeljivanje rana. Dodatna istraživanja su pokazala da se propolis može primijeniti i lokalno pri liječenju raznih kožnih upala.(IZVOR: European Journal of Pharmacology American Journal of Biochemistry and Biotechnology)

znanost u službi zdravlja

MATIČNA MLIJEČ I NJENI UČINCI

Opsežno i novo znanstveno istraživanje o matičnoj mliječi realizirala je prof. dr. Nada Oršolić za Zavoda za animalnu fiziologiju, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. „Matična je mliječ pčelinji proizvod s brojnim biološki aktivnim sastojcima zdrave hrane. Izlučevina je posebnih žlijezda (hipofaringealnih i mandibularnih) koju pčele radilice koriste za hranjenje matice i ličinki. Matična mliječ sadrži znatnu količinu proteina, slobodnih aminokiselina, lipida, vitamina i šećera. Njezine su karakteristične sastavnice bioaktivne tvari, primjerice trans-10-hidroksi-2-decenska kiselina, antibakterijski proteini, i protein mase 350 kDa protein, nazvan apisin, koji stimulira proliferaciju ljudskih monocita. Matična mliječ pokazuje brojne fiziološke i farmakološke učinke u sisavaca, uključujući vazodilataciju i sniženje krvnog tlaka, sniženje vrijednosti kolesterola, usporavanje procesa starenja, antioksidativnu aktivnost, imunomodulacijski te protuupalni, antimikrobni, estrogenski, antiosteoporozni i protutumorski učinak. Ublažavanje simptoma menopauze također je jedan od povoljnih učinaka matične mliječi“, objašnjava prof. dr. Nada Oršolić. (IZVOR: Zavod za animalnu fiziologiju PMF-a Zagreb)

znanost u službi zdravlja 2 

CVJETNI PRAH

Deset razloga za dodavanje cvjetnog praha u svoju svakodnevnu prehranu. Bogat raspon hranjivih tvari čini cvjetni prah prirodnim izvorom energije. Ugljikohidrati, proteini i vitamini B kompleksa mogu vam pomoći zadržati energiju cijeli dan te ojačati izdržljivost. Cvjetni prah često se koristi u proizvodima za liječenje upalnih stanja i kožnih iritacija poput psorijaze ili ekcema. Aminokiseline i vitamini štite kožu i pomažu regeneraciju stanica. Cvjetni prah sadrži visoku količinu antioksidansa koji mogu imati protuupalno djelovanje na tkiva pluća, te spriječiti pojavu astme. Pelud smanjuje prisutnost histamina, umanjujući pritom mnoge alergije. Dr. Leo Conway, MD Denver Colorado, izvijestio je da je 94% njegovih pacijenata bilo potpuno bez simptoma alergije nakon uzimanja peludi, potvrđujući da je cvjetni prah vrlo učinkovit protiv širokog spektra bolesti dišnog sustava. Osim ljekovitih vitamina, minerala i proteina, pelud sadrži enzime koji mogu pomoći u probavi. Pelud je dobar za crijevnu floru i time podupire imunološki sustav.

ZNANOST U SLUŽBI ZDRAVLJA 3

Prema Dr. Joseph Mercola, cvjetni prah ima antibiotska svojstva koja mogu pomoći u zaštiti tijela od virusa. Cvjetni prah koristi se u liječenju raznih ovisnosti zbog svoje sposobnosti da spriječi pojavu žudnje za predmetom ovisnosti. (alkohol, nikotin, opijati, hrana). Pelud sadrži velike količine rutina, bioflavonoida koji pomaže ojačati kapilare i krvne žile te pomaže kod problema s cirkulacijom i ispravlja razinu kolesterola. Njegovo snažno djelovanje protiv zgrušavanja može pomoći spriječiti srčani i moždani udar. Muškarci koji pate od benigne hiperplazije prostate mogu pronaći pomoć u cvjetnom prahu. Pelud može pomoći smanjiti i čestu potrebu za mokrenjem. Cvjetni prah stimulira i obnavlja funkciju jajnika, dakle, može se koristiti kako bi pomogao u postizanju trudnoće. Zbog svog djelovanja na hormonalnu ravnotežu, također može biti i odličan afrodizijak. (IZVOR: Food Matters International)

apiterapijom protiv križobolje naslovnica

APITERAPIJA U LIJEČENJU KRIŽOBOLJE

KRIŽOBOLJA  ili  lumbago je bolest koja se očituje u boli različitog intenziteta u leđima pri naprezanju, nagloj kretnji ili nepravilnom podizanju tereta.  Simptomi su: bol koja može biti nagla ili postepena, lokalizirana u donjem dijelu leđa ili se širi uzduž donjih ekstremiteta, a prate je trnci, žarenje, slabost mišića i nerijetko gubitak osjeta u nogama. Uzroci su: poremećaji mišićno-koštanog sustava, neurološke bolesti ili kao refleks na bolesti unutrašnjih organa, ali može nastati i zbog spuštenih stopala. Križobolji znatno pridonose loše životne navike: prekomjerna težina, previše sjedenja, premalo kretanja, premekan ležaj. Bolest može biti u akutnom ili kroničnom obliku. Akutni bol se pojavljuje iznenada i u pravilu vremenom nestaje, za razliku od kronične koja može trajati i godinama. Najčešći tip kronične križobolje je mehanička koja se pogoršava naglim pokretom, ali se obično smiruje u određenom položaju. Daleko opasnija je upalna križobolja koja nastaje zbog upale u području kralježnice i zglobova između križne kosti i crijevnih kostiju zdjelice. Razvija se postepeno, a počinje oko 40.-tih godina života. Bol u stražnjem dijelu zdjelice i bedrima je tupa i duboka, izraženija u mirovanju, noću kad se bolesnik budi s produženom jutarnjom zakočenošću. Nakon upale može nastupiti okoštavanje ligamenata i zglobnih čahura  što u konačnici dovodi do zakočenosti kralježnice, pogrbljenosti i invalidnosti.

križobolja 2

KONVENCIONALNO LIJEČENJE upalne križobolje usmjereno je na suzbijanje upale, olakšavanje boli i povećanje pokretljivosti. Za smanjenje upale i ublažavanje boli u klasičnoj se medicini uobičajeno koriste nesteroidni antireumatici. Neki od NSAR lijekova su u slobodnoj prodaji, no za većinu je ipak potreban recept liječnika obiteljske medicine ili reumatologa koji će naglasiti da se koriste u najmanjoj, a još učinkovitoj dozi, jer kod dugotrajnog uzimanja većih doza znaju imati neželjen učinak  (40 % pacijenata se žali na nuspojave u gastrointestinalnom traktu, a 20 % u kardiovaskularnom sustavu). Stoga je kod pacijenata starije dobi, trudnica i dojilja potreban oprez zbog mogućih poremećaja rada jetre i bubrega, te interakcije s drugim lijekovima. Zbog svega toga u liječenje se moraju uključiti medicinske vježbe i fizikalna terapija, jer se tjelovježbom i razgibavanjem kralježnica stabilizira i jača, a simptomi se smanjuju. Dobar fizioterapeut ili kiropraktičar može nježnom trakcijom i manipulacijom spriječiti spazam leđnih mišića.

križobolja 1

NEKONVENCIONALNE METODE: Ako bol i ne možemo posve ukloniti, u njegovom suzbijanju bolesnicima možemo pomoći nekim alternativnim metodama kao što su joga, meditacija, akupunktura i bioenergija, ali i različitim biljnim preparatima. Tako će vam fitoterapeuti preporučiti obloge za bolna područja od kaše pripravljene od mljevenih suncokretovih sjemenki koje su bogate fenilalaninom (ecencijalne aminokiseline koje djeluju na uklanjanje bola). U vanjskoj primjeni mogu pomoći i topli oblozi od đumbira, kupusa, lišća planinske metvice ili kombinacija eteričnih ulja lavande, metvice i eukaliptusa. Jeste li znali da ljuta paprika sadrži kapsaicin – prirodni analgetik koji je učinkovit i u veoma malim dozama, a dovoljno je zgnječiti je i utrljati na bolno mjesto. U opuštanju mišića i ublažavanju boli može pomoći i kupka u koju se ubaci vrećica ružmarina. U istu se svrhu u narodu tradicionalno koriste i ulje breze, kadulje, timijana i mažurana. Za uklanjanje grčeva i bola u leđima koristan je i čaj na bazi kore bijele vrbe koja sadrži salicin koji je nekad bio osnova za dobivanje aspirina.

APITERAPIJA kao tradicionalna metoda uklanjanja zdravstvenih tegoba utemeljena na blagotvornim svojstvima pčelinjih proizvoda u sintezi s novim znanstvenim i medicinskim spoznajama itekako može pomoći u smanjenju i ublažavanje simptoma križobolje i povratak optimalne pokretljivosti pacijenta. Bugarski akademik prof. dr. sc. Stojmir Mladenov u svojoj knjizi „Med i liječenje medom“  spominje termalne aplikacije obloga na bazi voska i propolisa na bolno područje, te recept na bazi meda i brašna gorušice. Oblog od lanenog platna fiksira se na žarište bol, najbolje prije spavanja. Pasta će prodrijeti kroz platno, pa je potreban oprez: može peći ako se na koži ostavi predugo! Zato kožu zaštitite vazelinom i oblog nemojte koristiti češće od 3 puta dnevno, a čim osjetite nelagodu ga maknite. U narodnoj medicini mogu se naći i recepti za obloge na bazi pčelinjeg voska i maslinovog ulja ili voska, meda i crnog papra u prahu. Neki apiterapeuti pacijentima s križoboljom preporučuju prije jela uzimati 2 – 3 puta dnevno po 10 – 15 kapi 15 – 20 %-tnog alkoholne otopine propolisa. Iz Rusije dolazi recept na bazi 2 dijela meda, 1 dijela aloa vere i 3 dijela votke. Dr. Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ u liječenju degenarativnih bolesti kralježnice kao pomoćno sredstvo spominje i matičnu mliječ u obliku  dražeja ili tableta 3 puta dnevno prije jela u trajanju 20 –  30 dana.

križobolja 3

Na Internetu se nudi niz krema i gelova koje na bol djeluju stimulacijom živčanih završetaka u koži. Učinak pritiska ruku i površinske aktivnosti ima dvostruku korist, no valja znati da one ustvari ne liječe, već samo skreću pozornost s dublje boli. Osim toga, na tržištu ih je mnogo koje su deklarirane kao potpuno prirodne, bez punila, sintetskih mirisa, boja i kemijskih konzervansa, no rijetke su analizirane od strane nadležnih institucija, pa nemaju potrebne dozvole za puštanje u promet. Zato pri odabiru kreme (kao i bilo kojeg drugog pomoćnog sredstva na bazi pčelinjih proizvoda) valja biti izuzetno oprezan i obratiti se samo stručnom i iskusnom apiterapetu.

OSOBNO ISKUSTVO: Tvrtka „Biorad“ iz Zagreba koju vodi vrsna apiterapeutkinja Gordana Hegić, odnedavno i predsjednica Hrvatskog apiterapeutskog društva proizvela je posebno formuliranu i izrazito koncentriranu kremu s dugotrajnim djelovanjem i postupnim otpuštanjem aktivnih sastojaka koja ublažava ili potpuno uklanja  akutnu i kroničnu bol između ostalih bolesti i kod reumatskih stanja, križobolje, išijasa, osteoporoze. U kremi zaštićene recepture, odobrene od Ministarstva zdravstva i sococijalne skrbi RH, a analizirane u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo su osim pčelinjeg voska, propolisa i maslinovog ulja i eterična ulja kadulje, ružmarina, lavande, paprene metvice, kineskog cimeta, eukaliptusa, planinskog bora, limuna i koštica marelice. Svaki od ovih sastojaka zasebno odlično djeluju na smanjenje boli i upale, a u sinergiji samo pojačavaju svoj učinak i na ostele simptome bolesti.Kako i pisca ovih redova često muči križobolja i usprkos raznim lijekovima i kremama nije se oporavio, odlučio je isprobati „Zlatnu kremu“ i već nakon nekoliko dana se uvjerio u njen blagotvorni učinak. Bolovi nisu nestali kao čarobnim štapićem odjednom, već su postepeno su jenjavali. Kremu bi nanosio dvaput dnevno: ujutro i uvečer, prije spavanja, u tankom sloju na samo žarište boli (između L3 i L5 kralješka lumbalnog dijela kralježnice). Odmah po nanošenju kreme osjećao bih blagu toplinu, a desetak minuta kasnije postepeno opuštanje čitavog područja. Počeo sam bolje spavati i ujutro se buditi bez ukočenosti koja je prije nestajala tek nakon gutanja analgetika i par sati razgibavanja. Ne znam hoće li učinak kreme trajati danima ili mjesecima, pa uz uz njeno povremeno korištenje nastojati i nešto promijeniti i u svom načinu života (pretežito uz računalo, knjige ili TV, dakle u sjedećem položaju), zamijeniti madrac, a možda čak i otići na plivanje i fitness!

zlatna krema za lumbago

PČELINJI OTROV sadrži peptide melitin i adolapin, te inhibitore proteaze koji djeluju protuupalno i analgetički, pa je to razlog što je apitoksin našao svoje mjesto u liječenju ne samo križobolje, već i drugih reumatoloških bolesti: spondiloze, artritisa, osteoartritisa, mialgije, burzitisa) i uz prilagođenu prehranu (nadoknadu vitamina i minerala) i redovnu tjelovježbu pokazao je izvanredne rezultate. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ objašnjava da apitoksin djeluje na TNF-alfa faktore poput hormona kortizola, ali ne zaboravlja ni njegovu antioksidativnu ulogu u organizmu. Bez obzira na pozivna iskustva svojih predhodnika (Mladenov, Terč, Langer) s kremom koja je sadržavala pčelinji otrov (2 aplikacije dnevno, 30 – 60 dana), autor naglašava i važnost svakodnevne tjelovježbe i vježbe disanja. Osim što je apitoksin koristio u vidu kreme, dr. Mladenov (a kasnije i njegovi sljedbenici: Terč, Langer) ga je primjenjivao i kroz direktne ubode, injekcije, elektroforeze ili ultrazvuka, 15 – 30 puta dnevno. Za jednu kuru koristio je 120 – 150 uboda, a liječenje bi ponovio nakon 6 mjeseci.

ZAKLJUČAK: Statistike govore da jedna od 5 odraslih osoba živi sa križoboljom, a da se čak 60 – 80 % stanovništva tijekom života sretne s boli u leđima. Uz stalne bolove bolesnicima je otežano normalno fukcioniranje na radnom mjestu i općenito narušena kvaliteta života. Ako se bol širi kroz nogu do koljena ili stopala, ako je prati vrućica, grčevi u želucu, bolovi u prsima ili otežano disanje, neophodno je specijalističko liječenje, jer križobolja može biti i predznak mnogo opasnije bolesti organizma! Ovaj je članak napisan s namjerom da bar malo pomogne bolesnicima s križoboljom,  s napomenom da – bez obzira na činjenice koje ukazuju na blagotvoran učinak pčelinjih proizvoda u smanjenju osnovnih simptoma ove bolesti – oni neće sami po sebi dovesti pacijenta do ozdravljenja bez promjena loših životnih navika i nepravilne prehrane!

TEKST: Damir Gregurić, ing. agr. (član Hrvatskog apiterapijskog društva)

gordana hegić zlatna krema

KOMENTAR: „Zlatna krema“ je  izrazito koncentrirana i prilikom nanošenja se koristi vrlo mala količina (samo onoliko koliko koža može upiti uz nježno masiranje minitu do dvije (nema potrebe za dužom masažom prilikom aplikacije). Aktivni sastojci kreme djeluju u trajanju od 3-4 sata nakon aplikacije tako da ima zapravo „produženo“ djelovanje u usporedbi s većinom ostalih proizvoda koji u sebi imaju i „vodenu“ fazu, pa je djelovanje takvih proizvoda puno brže, ali i kratkotrajnije. To se posebno odnosi na razne gelove kojima je učinak gotovo trenutačan (hlađenje ili zagrijavanje), ali zbog tekture i traju kraće. „Zlatna krema“ ima teksturu „masti ili melema“ bez vodene faze, pa je stoga djelovanje sastojaka nakon nanošenja u početku nešto sporije, ali i dugotrajnije. Osim toga (što važi skoro za sve prirodne proizvode, jer nisu monokomponentni nego su složenog kemijskog sastava) krema djeluje na sve vrste bolova (nije bitna točna dijagnoza i uzrok) i jednako se koristi i za bolove u vratu, koljenu, zglobovima, kralježnici…U praksi se pokazala učinkovita i kod problema s oslabljenom cirkulacijom u stopalima kod dijabetičara. Za brži i kvalitetniji rezultat u ovom slučaju sugerirane su i kupke od ružmarina (samo za stopala)  koji također pojačava cirkulaciju.

Mag.ing.agr. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva i vlasnica tvrtke „Biorad“ Zagreb

APITERAPIJA POVRATAK PRIRODNI BRADAVICE NASLOVNICA

MUČE VAS BRADAVICE?

Bradavice (lat: Verrucae vulgares) su rožnate izrasline grube površine na raznim dijelovima tijela, ali najčešće zahvaćaju ruke i lice. Različitog su oblika, a boje od blijede i žute do sive i smeđe. Nastaju kada virus iz porodice HVP rod Papilloma napadne manji gornji sloj kože i sastoje se iz mrtvih stanica kože. Češće se javljaju kod djece nego kod starijih ljudi. Problem nije samo estetske prirode, jer bradavice znaju i svrbjeti.

Prevencija: bradavice možete dobiti na plaži, u bazenu, sauni, svlačionici, jer se virusi šire u toplom i vlažnom okruženju, pa je najbolje na tim mjestima nositi papuče i ne koristiti tuđe ručnike. Često perite ruke i izbjegavajte dodirivanje bradavica drugih osoba, jer se lako prenose fizičkim kontaktom, pa je čest slučaj da jedan član zarazi čitavu obitelj zbog zajedničkog korištenja ručnika, odjeće i obuće. 

Prehrana: jedan od uzroka nastajanja bradavica je smanjeni imunitet organizma nastao zbog neke druge bolesti ili nepravilne prehrane. Na neki način bradavice su pokazatelj da nam je ravnoteža organizma poremećena i da trebamo nešto mijenjati u svom načinu života. Kako biste pomogli svom imunosustavu u borbi protiv virusa  jedite što više sirovog voća i povrća (češnjak) i pijte čajeve od koprive, masline, imele, nevena ili bazge. Sve ove namirnice sadrže flavonoide koji uništavaju viruse – uzročnike bradavica, ali i mnoge druge bakterije i gljivice, a uz to i sprečavaju upalu kože. 

Postoje razne medicinske metode za njihovo uklanjanje: smrzavanje tekućim dušikom, paljenje laserom ili električnom iglom, a i u ljekarnama ćete pronaći brojna sredstva protiv bradavica: tekući dušik u spreju, tekućine i flasteri sa salicilnom kiselinom za piling kože. Najteže se riješiti bradavica na stopalima i oko noktiju. Dobra vijest je da veći dio nestane i bez liječenja, ali tek nakon šest mjeseci do dvije godine, a još bolja je vijest da ne trebate liječnika da bi ih se riješili, jer postoji niz alternativnih načina i biljnih lijekova iz pučke medicine.

Fitoterapija pomaže u velikom broju slučajeva, čak suvremena istraživanja pokazuju da je učinkovitija od krioterapije (smrzavanje tekućim dušikom). Zato uberite maslačak, prelomite stabljiku i iscijedite iz nje na bradavicu kap mliječne tekućine svaki dan ili bijeli sok lista mlade smokve. Ogulite komadić kore s breze, namočite ga u vodi i flasterom zalijepite na bradavicu. Kora sadrži salicilat koji se koristi protiv bradavica i u industrijskim proizvodima. Na bradavicu nanesite oblog od limunovog soka ili macerat nevena, a može pomoći i bosiljak, papaja, aloa i hamamelis.

Apiterapija: Sitno izrezan ili zgnječen češnjak pomiješajte s malo meda i nanesite u debljem sloju na bradavicu, učvrstite flasterom ili pokrijte zavojem. Nastojte ne dirati bradavicu i pazite da ne dospije na zdravu kožu. Područje oko bradavice zaštitite vazelinom. Mijenjajte oblog ujutro i navečer svaki dan. Pod nagrizajućim djelovanjem češnjaka bradavica će otpasti za tjedan dana, a med će ubrzati regeneraciju oštećene kože. Možete pokušati i na slijedeći način: nasjeckajte luk, posolite ga i ostavite preko noći. Pomiješajte 2 žlice soka od luka i 2 žlice meda i nanosite na bradavice kao oblog tijekom noći. Dr. med. Ksenija Krajina Pokupec, jedna od najpoznatijih fitoterapeutkinja u Hrvatskoj u borbi protiv bradavica preporučuje premazivanje tinkturom rosopasa (Chelidonium maius L.) nakon čega bradvice treba laganočupati van sterilnom iglom. Nakon toga treba još jednom premazati bradavicu tonikom od rosopasa i nanijeti masticu od prpolisa i kadulje. Dodaje da je za djecu odličan med ili sirup od ljekovitog bilja s dodatkom propolisa, matične mliječi i cvjetnog praha.

Upozorenje: Ako vas bradavica boli, izgleda upaljeno ili inficirano pogotovo ako je na genitalnom ili rektalnom području, obratite se svom liječniku koji će vas uputiti specijalisti dermatologu, kako bi se detaljnim pregledom utvrdio pravi uzrok i primjenila potrebna terapija.

BRADAVICE

Napomena: Prije 40-tak godina popularnost sintetičkih lijekova gurnula u zaborav sve vrijednosti narodne medicine, iako su kućni pripravci bili izvrsno riješenje za blaže zdrastvene tegobe. Farmaceutska industrija i kapital duboko usađen u nju ubjedili su javnost  da su travarstvo, homeopatija i još neke alternativne metode obično nadriliječništvo. Kako je rasla spoznaja o negativnim nuzpojavama velikog broja industrijskih lijekova, tako se vratilo i povjerenje u pučku medicinu. Pošto su danas su liječnici više nego ikad  prezaposleni ili teško dostupni, raste važnost prevencije i samopomoći. Ipak, morate znati da sve savjete opisane u ovoj rubrici provodite na vlastitu odgovornost. (TEKST: Damir Gregurić, ing. agr. – član Hrvatskog apiterapijskog društva)

Tea i Medenko

ČAJ I MED – ČUVARI NAŠEG ZDRAVLJA

Fitoterapija ili liječenje biljem jedan je od najstarijih oblika medicine. Ljekovito bilje je vrlo pogodno za kućnu uporabu, no valja biti izuzetno oprezan jer prevelike doze nekih sastojaka određenih biljaka mogu biti štetne po ljudsko zdravlje, čak i opasne po život. Zato se treba obratiti iskusnom i provjerenom travaru ili kod lijekova nabavljenih u slobodnoj prodaji paziti na preporuke s naljepnice. Izbjegavajte kupovati biljke u rinfuzi zbog mogućnosti da su zbog previše izlaganja svjetlosti i zraku izgubile na učinkovitosti. Institucije za nadzor lijekova surađuju s travarima, pa proizvođači biljnih lijekova na ambalaži smiju navesti terapijsko djelovanje samo ako je lijek i službeno odobren. U svakom slučaju o svakom biljnom pripravku koji namjeravate koristiti obavijestite svog liječnika. Biljne lijekove treba uzimati do nestanka simptoma, no ako se to ne dogodi u roku od 14 dana, obavezno potražite stručnu medicinsku pomoć. Biljke se u ljekarnama ili prodavaonicama zdrave  hrane mogu nabaviti u obliku tableta, kapsula ili tinktura. Za vanjsku uporabu postoje razne biljne kreme, losioni, kupke, oblozi, melemi i inhalacija. Tradicionalna uporaba bilja je oralna – u obliku čajeva.

Biljni čajevi se mogu piti vrući ili hladni. Određivanje potrebne doze ovisi o dobi i dijagnozi, za odrasle je to 1 šalica 3 x dnevno, starijima u pola od toga, a djeci ispod 16 godina se biljni čajevi ne bi smjeli davati bez stručnog savjeta. Postoje 2 vrste biljnih čajeva: oparak i uvarak. Oparak je čaj pripravljen od cvjetova ili lišća biljaka. Oparak se priprema na slijedeći način: stavite u šalicu žličicu sušene ili 2 žličice svježe biljke, prelijte kipućom vodom i ostavite da stoji poklopljeno 5 minuta, zatim procijedite i popijte. Uvarak je čaj pripravljen od tvrdih ili  drvenastih dijelova biljaka (korijena, kore, sjemenki ili bobica). Ove biljne tvari moraju neko vrijeme lagano vreti u vodi kako bi se njihovi sastojci iz njih izlučili. Uvarak se priprema na slijedeći način: stavite 30 g biljke u ½ litre vode pa pustite da lagano vrije 15-tak minuta, procijedite i odstranite ostatke biljke i popijte preporučenu dozu. Ako dio tekućine tijekom pripreme ishlapi, dodajte još vode do prvotne količine. Biljni čajevi znaju biti gorki ili opori (zbog tanina u svom sadržaju: što duže biljka sazrijeva količina tanina se smanjuje, a time i ljekovitost biljke čaja), pa su pitkiji ako se u njih doda neko sladilo ili limunov sok. Dodavanjem žlice meda nećete svoj čaj samo zasladiti, već ćete u njega unijeti sve prehrambeno i zdravstveno korisne tvari koje potiču od nektara dodatno obogaćenog preradom u pčelinjem organizmu i sazrijevanjem u saću. I sama gusta, sirupasta tekstura meda prirodno olakšava neke zdravstvene teškoće, ali med je i brz izvor energije (valja pripaziti na dozu, jer je slađi od šećera: žlica meda sadrži 25 % više kalorija od šećera!). Opće upozorenje za sve one koji to još ne znaju: med se NE SMIJE DODAVATI vrućem čaju (mlijeku, vodi), jer  pregrijavanjem ne samo da gubi na ljekovitosti, već neki njegovi sastojci postaju veoma štetni za ljusko zdravlje! Zato treba pričekati da čaj bude mlak. Spoj domaćeg meda i čaja idealno su pomoćno sredstvo u liječenju čitavog niza oboljenja: od prehlade i kašlja preko raznih upala i probavnih problema do valunga, nesanice i nekih vrsta raka. Biljni čajevi s medom odlični su za detoksinaciju, jačanje imuniteta i opuštanje pri antistresnim tretmanima. Kultura konzumacije čaja postoji širom svijeta: budisti ga koristi kao napitak koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju, u Tibetu i danas živi tradicija čuvanja u ciglama prešanog čaja, u Japanu je ceremonija pijenja čaja (chanoya) od 17. stoljeća značajan dio kulture i filozofije življenja, a u Engleskoj „time for a cup of tea“ (vrijeme za šalicu čaja) poseban je ritual koji datira još iz vremena kad su čaj mogli priuštiti samo bogataši, jer se dopremao iz Kine i Indije. Nekoć je važan dio svakog ruskog domaćinstva bio samovar – čajnik posebno izrađen i ukrašen da bi pijenje čaja bilo još veći doživljaj. Jeste li znali da je američka revolucija počela tako što je u Bostonskoj luci u more bačen tovar čaja (u to vrijeme monopolska roba Britanskog carstva)? Znanstvenici su prvo potvrdili antioksidativna svojstva čaja: oko 30 % težine suhe tvari čine polifenoli (tako je npr. zeleni čaj bogat katehinima koji su 100 x jači antioksidans od vitamina C), a oni su zahvalni u liječenju srčanih bolesti, moždanog udara i raka.  Upozorenje: ako pijete čaj s mlijekom, morate znati da se u toj kombinaciji gubi dio pozitivnog utjecaja čaja, jer se proteini iz mlijeka vežu na polifenole iz čaja i tako zaustavljaju njegov blagotvorni učinak! Ljeti ne smijemo pretjerivati s biljnim čajevima, jer imaju jak diuretički učinak: čiste naš organizam od toksina, ali potiču i izlučivanje nama potrebnih minerala! Kupovni ledeni čajevi su visokoenergetska pića koja često sadrže previše konzervansa, šećera i sladila, pa samo kratkoročno djeluju osvježavajuće, a ustvari samo potiču žeđ i naravno – novu kupnju! Zato su ljeti bolji prirodni domaći čajevi kod kojih sami kontrolirate slatkoću. U nastavku slijedi par recepata za biljne čajeve kojima ćemo uz dodatak meda učiniti puno za svoj organizam, bilo u zdravstvenom pogledu ili tek kao riješenje za osvježenje u ove vruće ljetne dane. Oprez: prehladni čajevi otežavaju prilagodbu na vrućine, a možete prehladiti i grlo!

ČAJ PROTIV PREHLADE: navečer prije spavanja treba popiti šalicu čaja od lipe sa sokom od pola limuna zaslađenog medom. Kako lipov med izaziva znojenje, treba ostati u postelji 2 – 3 dana. Oprez: čaj od lipe dobar je i za živčani sustav (pomaže kod stresa i nesanice), ali u prevelikim dozama može izazvati srčane tegobe. Za prehladu je dobar i čaj od miloduha: stavite 2 žličice smrvljenog miloduha u šalicu vruće vode. Dodajte med da ublaži gorčinu. Za kašalj i začepljenost nosa dobar je čaj od macine trave.

ČAJ ZA SUHI KAŠALJ: prokuha se ½ l vode, ukloni s vatre, doda 2 žlice bijelog sljeza (list + korijen), pa se poklopljeno drži 30 minuta. Potom se procijedi i doda 2 žlice meda i sok od jednog limuna. Za ublažavanje kašlja dobro je lišće od trputca: zgnječiti, pa izmješati s jednakom količinom meda. Doza: 1 čajna žličica 3 x dnevno.  

ČAJ PROTIV BRONHITISA: pomiješati 20 % korijena bijelog sljeza, 5 % cvijeta kamilice, 7 % ploda šipurka, 30 % lista podbjela, 10 % lista koromača, 3 % cvijeta bagrema, 5 % cvijeta bazge i 20 % majčine dušice. Jednu jušnu žlicu ove mješavine preliti s 2 dcl vrele vode, ostaviti poklopljeno 60 minuta. Nakon toga procijediti i zasladiti medom. Doza: 3 x dnevno po 2 dcl (djeca manje).

ČAJ PROTIV GRIPE: pomiješati u jednakim dijelovima suhe cvjetove jagode i maline. Dvije jušne žlice ove mješavine preliti s 2 dcl tople prokuhane vode i ostaviti da stoji poklopljno 10-tak minuta, pa dodati med prema ukusu. Doza: piti toplo ½ – šalice 3 – 4 x dnevno.

ČAJ ZA JAČANJE IMUNITETA: čaj od šipka bogat je vitaminom C, pijte ga ohlađenog s dodatkom linuna i meda. Ovaj pripravak povećava budnost, pa je idealan kad vas iscrpe ljetne vrućine. Ako uz šipak dodamo hibiskus, jabuku, crni čaj i listove višnje uz buđenje energije, smanjit ćemo i osjećaj gladi.

ČAJ ZA BUBREGE: čaj od brezovog lišća zaslađen medom izvrstan je lijek protiv bubrežnih bolesti, kamenaca i upala mokraćnog mjehura. Već nakon jedne šalice ovog čaja osjeća se olakšanje, a smanjuju se i bolovi.

ČAJ PROTIV VISOKOG TLAKA: pomiješati u jednakim količinama plodove i cvjetove gloga, trave preslice, trave bijele imele, mljevene glavice češnjaka. Jednu žlicu ove mješavine prelijte 2 dcl vruće vode, ostavite da stoji 6 – 9 sati, procijedite i dodajte med prema ukusu. Doza: ¼ šalice 4 x dnevno prije jela. U liječenju hipertenzije može pomoći i čaj od djeteline: pomiješajte 1 žlicu cvijeta livadne djeteline, prelijte 2 dcl vruće vode i ostavite da stoji 30 minuta. Čaj zasladite medom prema ukusu. Doza: pola šalice 3 x dnevno.

ČAJ PROTIV ŽELUČANIH BOLOVA: pomiješati ¼ žličice kardamona, ½ žličice mljevenog kima i ½ kriške svježeg korijena đumbira, prelijte šalicom kipuće vode o ostavite da odstoji 10 minuta. Zasladite medom, a možete dodati i štapić cimeta. Na želudac i probavni sustav povoljno djeluje i čaj od mente (peperminta) s medom, a osim tog imaju i osvježavajući učinak.

ČAJ PROTIV MUČNINE: ostavite 2 žličice suhog korijena đumbira u prahu u šalici vruće vode 10 minuta, ohladite, ocijedite i dodajte med. Đumbir je tako dobar da ga neki specijalisti preporučuju za suzbijanje mučnine uzrokovane kemoterapijom. Čaj od đumbira ima i protuupalna svojstva, jača imunološki sustav i pomaže u detoksinaciji jetre. Dijabetičari, oprez: u prevelikoj dozi može sniziti razinu šećera u krvi i krvni tlak!

ČAJ ZA SMIRENJE: pomiješati gospinu travu, melisu i lavandu u jednakim dijelovima. Jednu čajnu žličicu ove mješavine preliti vrelom vodom i ostaviti poklopljeno 10-tak minuta. Kad se ohladi, zasladiti bagremovim medom. Doza: 1 – 2 šalice dnevno. Za istu tegobu može pomoći i mješavina 50 g jagorčevine, 25 g lavande, 10 g kantariona, 15 g šišarki hmelja i 5 g korijena valerijane. Jednu žličicu ove mješavine preliti s 2,5 dcl vrele vode i ostaviti poklopljeno 3 minute, procijediti. Čaj piti mlak, zaslađen medom navečer prije spavanja.

ČAJ PROTIV NESANICE: pomiješati 10 g nane, 15 g odoljena, 10 g hajdučice, 15 g bosiljka i preliti s 9 dcl ključale vode, pa ostaviti poklopljeno dok se ne ohladiti, zatim procijediti i dodati 100 g meda. Doza: 2,5 dcl 4 x dnevno prije jela, odnosno prije spavanja. Ako ne možete spavati, možda vam pomogne slijedeći recept: pomiješajte 2 dijela cvjetova kamilice, 2 dijela matičnjaka, 1 dio cvjetova lavande, 1 dio listova metvice, 1 dio cvjetova ruže i prstohvat muškatnog oraščića. Za 1 šalicu ovog čaja stavite 2 žličice ove mješavine u šalicu i prelijte kipućom vodom. Pustite da odstoji 5 minuta, ocijedite dodajte malo meda i popijte.

ČAJ ZA BOLJE PAMĆENJE: pomiješati 10 g matičnjaka, 15 g kičice, 15 g rizoma iđirota, preliti litrom ključale vode, ostaviti poklopljeno dok se ne ohladi i dodati 100 g meda. Uzimati više puta tijekom dana.

ČAJ PROTIV VALUNGA: kuhajte ½ žličice korijena grozdaste habulice u prahu u 1 šalici vode 30 minuta, zatim ocijedite. Doza: 2 žlice svakih nekoliko sati dnevno. Obavezno se sasvjetovati s liječnikom prije dugoročnog uzimanja. Gorak okus ovog pripravka ublažava med i limun.

ČAJ PROTIV ZNOJENJA: čaj od jasmina s limunom i medom ima umirujući i osvježavajući učinak. Ljeti je dobar i čaj od kadulje, jer se smanjuje pretjerano znojenje. Doza: 1 – 2 šalice dnevno.

ČAJ ZA REVITALIZACIJU KOŽE: čaj od preslice pomaže pri obnavljanju krvi. Ispijanje tijekom 30 dana pospješit će detoksinaciju krvi, a dugoročna konzumacija uz dodatak meda će pospješiti obnavljanje kože, te izgladiti bore nastale zbog previše sunčanja.

ČAJEVI ZA OSVJEŽENJE: za osvježenje tijekom ovih vrućih i sparnih ljetnih dana dobar je i zeleni čaj ako mu dodate listiće mente, malo limunovog soka i med. Zelenom čaju možete dodati i sok od jabuke i kocku leda. Jeste li znali da zeleni čaj – osim što čisti organizam od toksina i energetski ga obnavlja – sprječava i neugodan miris znoja?

TEKST: inž. Damir Gregurić, član Hrvatskog apiterapijskog društva

utjecaj pčelinjih proizvoda na plodnost 2.

UTJECAJ PČELINJIH PROIZVODA NA PLODNOST

      Sve veći problem suvremene obitelji o kojem se rijetko otvoreno razgovara je neplodnost. Neplodnost muči milijune parova, a tek svaki šesti par potraži liječničku pomoć. U Hrvatskoj se broj neplodnih parova kreće između 12 i 15 % i nažalost raste iz godine u godinu. Što je uzrok sterilitetu i može li apiterapija pomoći parovima s ovim problemom?

       NEPLODNOST (STERILITET) po definiciji je nemogućnost začeća djeteta nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa bez korištenja zaštite. Primarna neplodnost je potpuni izostanak trudnoće, a kod sekundarne ne dolazi do začeća nakon uredne prethodne trudnoće. Uzroci neplodnosti su brojni: endokrini, metabolički, imunološki, ali veliki krivac je i stil života: stres, pušenje, loša ishrana, pretjeravanje u nekim lijekovima. U zraku uvijek visi i ono nesretno pitanje: „Tko je kriv: ona ili on?“ Udio je podjednak (30 – 35 %), u nešto manje slučajeva neplodna su oba partnera (10 – 20 %), dok je ostatak uzroka ovom problemu nepoznate etiologije. Iako će se u nastavku teksta uzroci steriliteta i savjeti vezani za liječenje navoditi zasebno, da bi se došlo do željenog začeća, uvijek se moraju potruditi oba partnera.

UZROCI NEPLODNOSTI SLIKA

UZROCI NEPLODNOSTI KOD ŽENA

        Jedan od ključnih uzroka kod žena su infekcije. Od bakterijskih uzročnika najvažniji su: Chlamydia trachomatis, Gardnerella vaginalis, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium. Osim upale rodnice i stidnice, u infekcije ženskog spolnog sustava spada i tzv. zdjelična upalna bolest koja obuhvaća upalu vrata maternice, sluznice maternice, jajovoda i jajnika. U adolescenciji jedna od osam djevojaka oboli od ove bolesti koja nerijetko završi razvojem neplodnosti. Neplodnost kod žena može biti uzrokovana enmetriozom, miomima maternice, neredovitim menstruacijama, manjkom zdravih jajnih stanica i hormonskim problemima. Neke žene imaju nepravilne ovulacije, a neke urođene defekte jajovoda i maternice. Previše estrogena može smanjiti vjerojatnost za trudnoću što vrijedi pretile žene, no ni premršavost nije pozitivan čimbenik, jer bez dovoljno tjelesne masti, žena neće imati mormalnu ovulaciju ili maternica neće biti sposobna prihvatiti oplođenu jajnu stanicu. Tjelovježbe su korisne za žene, jer potiču krvotok u reproduktivnim organima, no ne smije se pretjerivati s treninzima, zbog suprotnog efekta. Ako se već ne može izbjeći stres na poslu, treba ga tamo i ostaviti, a ne donijeti ga doma.  Žene koje žele zanijeti moraju paziti i na lijekove: valja izbjegavati antihistaminike i dekongestive, kao ni protuupalne lijekove (Aspirin, ibuprofen). Žene s problemom steriliteta trebale bi se kloniti cigareta, alkohola, kave. Preporuka liječnika je ograničiti količinu kofeina na 100 – 300 mg dnevno (prosječna šalica srednje jake kave = 100 mg; limenka Coca Cole = 40 mg kofeina). S druge strane neka istraživanja upućuju da pola šalice i više dnevno crnog ili zelenog čaja znatno povećavaju izglede za trudnoću. Žene bi trebale uzimati folnu kiselinu (400 mikrograma dnevno), kao i željezo. I starost igra veliku ulogu kod steriliteta: što je žena starija, teže će zanijeti.   

UZROCI NEPLODNOSTI KOD MUŠKARACA

      Kasno dijagnosticirana i neliječena infekcija kod muškog roda može dovesti do smanjenja ukupnog broja i slabe pokretljivosti spermija, pa ne iznenađuje podatak da je postotak neplodnih muškaraca u porastu i kod nas i u većini zapadnih zemalja. Osim hormonalne ravnoteže, optimalnoj spermatogenezi doprinosi i konstantna tjelesna temperatura u genitalnom području (1,5 . 2,5*C ispod temperature tijela), a kako sjedilački način života dovodi do pregrijavanja skrotuma i utječe na koncentraciju sjemena, za kvalitetu sjemena važna je i tjelovježba. Kronični stres i psihofizička iscrpljenost u kombinaciji s nezdravim načinom života  smanjuju razinu testosterona i kočiti normalan razvoj spermija. U održavanju plodnosti muškaraca veliku ulogu imaju umjerenost za stolom, održavanje dobre forme i vedrog raspoloženja. Na kvalitetu sjemena utječu način života i posao, pa su rizična zanimanja ona vezana za sjedenje (osobito prekriženih nogu), zračenje (računala i druga elektonička oprema), rad s pesticidima i kemikalijama (npr. formaldehid), a neplodnosti mogu biti uzrok slaba higijena, brza hrana bogata zasićenim mastima, razne ovisnosti, alkoholizam, pretilost. Muškarci koji imaju teškoća sa začećem trebali bi izbjegavati pivo, grah, grašak i mliječne proizvode jer njihov prirodni sadržaj estrogena može umanjiti broj spermatozoida. Činjenica koja zabrinjava je da 10 % spermiograma testiranih ispitanika utrdio potpun izostanak spermija (azoospremiju).

namirnice s pozitivnim učinkom na plodnost

APITERAPIJA U LIJEČENJU NEPLODNOSTI KOD ŽENA

      Zbog svog antibakterijskog, antivirusnog, protugljivičnog, protuparazitnog i protuupalnog učinka, kao i zbog snažnog antioksidacijskog djelovanja svi se apiterapeuti slažu da redovno uzimanje meda pomaže u uspostavljanju ravnoteže između nastajanja slobodnih radikala i antioksidativne obrane, što u daljnjem procesu ima pozitivan učinak u liječenju neplodnosti kod žena. Zbog podjednako vrijednog učinka u prevenciji i kao pomoć pri liječenju neplodnosti žena apiterapeuti preporučuju i uzimanje propolisa. Osim što redovitom konzumacijom polen jača imunitet, smanjuje umor, ublažava stres i poboljšava cirkulaciju, cvjetni prah povoljno utječe na libido, ali i rad spolnih žlijezda, prije svega zbog hormona gonadotropika. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da pelud u značajnoj mjeri pomaže u regulaciji rada jajnika, prohodnosti jajovoda i očuvanju zdravlja i funkcionalnosti maternice.  U mnogobrojnim starim civilizacijama (Egipat, Asirija) matična mliječ  je služila za jačenje spone moći, pa se uzimala protiv steriliteta i impotencije. Suvremena znanost je potvrdila da mliječ potiče rad i razvoj spolnih organa, no dovoljna je i činjenica da zahvaljujući svojim izvanrednim sastojcima jača imunološki sustav, organizmu daje snagu i izdržljivost, sprječava infekcije, uspostavlja hormonalnu ravnotežu i normalizira cirkulaciju – sve što indirektno povećava i šanse za trudnoću. Svi ključni elementi (vitamin E, folna kiselina, cink, željezo, određeni enzimi i aminokiseline) nalaze se u matičnoj mliječi i dostupni su u čistom obliku. Žene koje ne mogu zanijeti trebale bi uzimati matičnu mliječ u dozi koju preporuči kvalificirani apiterapeut u dogovoru s ginekologom, 2 – 3 x dnevno, 3 mjeseca, nakon čega se postupak prekida najmanje 30 dana. Ista se terapija preporučuje i partneru. U većini slučajeva nakon tretmana više neće biti potrebe za nastavkom terapije. Uobičajena doza čista matična mliječ koja se stavlja pod jezik i drži 5 – 10 minuta dok se ne rastopi je 200 – 300 mg prije jela, a liofizirane 130 – 200 mg dnevno, ujutro i navečer prije jela.

      U liječenju neplodnosti kod žena može pomoći i herbalno liječenje: čaj mješavine valerijane, ružmarina, mažurana, bazilike, lipe, majčine dušice, mente, kamilice i koprive (u jednakim omjerima, 1 – 2 šalice dnevno), čaj mješavine lipe, mažurana i melise (u ½ l kipuće vode dodati 2 žlice mješavine i pustiti da odstoji 5 minuta, uzimati 2 x dnevno po jednu šalicu) ili čaj od vrhova borovnice (kuhati 5 – 8 minuta u ½ l vode, piti 20 dana ujutro i navečer). Nemojte ove pripravke zaboraviti zasladiti medom koji ćete ubaciti i u svakodnevnu kuhinju u kojoj tijekom liječenja naglasak treba biti na svježe voće i povrće, proizvode od soje, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke. Mogu pomoći i sjemenke hmelja, sibirski ginseng, ginko biloba i ekstrakt konopljike.

 APITERAPIJA U LIJEČENJU NEPLODNOSTI KOD MUŠKARACA

       Kako je u pozadini ovog problema u čak 80 % slučajeva oksidativni stres – poremećaj ravnoteže između proizvodnje  reaktivnih kisikovih radikala i zaštitne funkcije antioksidantnog sustava odgovornog za njihovu eliminaciju, med koji je izuzetno vrijedan prirodan izvor antioksidansa, prije svega flavonoida i fenolnih kiselina ne smije izostati s jelovnika muškaraca koji muči sterilitet. Za održavanje energetske ravnoteže u organizmu, preciznije za ukupan broj, koncentraciju i pokretljivost spermija važne su bioaktivne molekule: glutation, karnitin, arginin i koenzim Q10, no ne treba zaboraviti da sjemena tekućina sadrži i fruktozu koja je važan izvor energije za spermije, enzime koji mijenjaju viskoznost sjemena i ostale spominjane antioksidativne tvari. Ako znamo da više od 95 % suhe tvari u medu otpada na šećere (oko 90 % fruktoza i glukoza), a udio fruktoze je oko 39 % , onda treba dodati samo da se kao bogati fruktozom ističu med od bagrema i kestena. Zato (ako već niste posegnuli za starim pučkim riješenjem za ove probleme: med s orasima ili bademima) obavezno uz svježe korjenasto povrče, tikve ili slatki južnoamerički krumpir Maca (za jačanje libida) u svakodnevnu kuhinju ubacite med. I fitoterapijske pripravke: čaj od mješavine mente i hajdučke trave ili od vrhova borovnice nemojte zaboraviti zasladiti medom. I propolis – zbog svog antibakterijskog, antivirusnog, protugljivičnog, protuparazitnog, protuupalnog i antioksidacijskog djelovanja zauzima važno mjesto u liječenju neplodnosti kod muškaraca. Pelud ima pozitivan učinak na spolno zdravlje muškarca: poboljšava cirkulaciju krvi pa povećava potenciju i broj spermatozoida. Neka su istraživanja na prestižnim europskim sveučilištima pokazala gotovo fantastične rezultate: u skoro polovice muškaraca s ovim problemima već nakon 30 dana uzimanja cvjetnog praha primjećeno je jačanje libida, ali i oplodnog potencijala. U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ (Beograd, 2012.) autor mr Žarko Stepanović naglašava važnost matične mliječi u liječenju ovih i sličnih problema, pa za poboljšanje spolne moći muškarcima preporučava uzimanje 100 – 150 mg matične mliječi (pod jezik) u razdoblju od 3 mjeseca ili žlicu meda i 1 – 3 kapi matične mliječi (pod jezik) 2 x dnevno. Može pomoći i pripravak iz bogate riznice narodnih recepata: 800 g meda, 200 g peluda, 10 g matične mliječi, 20 g propolisa, 200 g mljevenih oraha, 200 g isjeckanog badema, jednu žlicu dnevno 2 – 3 mjeseca. U slučaju nedostatka vitamina E kojeg još nazivaju i vitamin plodnosti, može pomoći mješavina 50 g peludi, 50 g pšeničnih klica, 1 kg meda, 20 g matične mliječi, po jednu jušnu žlicu otopljeno u malo vode ili mlijeka, 2 – 3 x dnevno.

ZAKLJUČAK:  Za poboljšanje spolnog zdravlja podjednako i žena i muškaraca od davnina su se koristili različiti biljni pripravci, no kako ih je teško standardizirati, njihove će učinke konvencionalna medicina teško potkrijepiti znanstvenim dokazima, pa i dalje ostaje vječna dilema: vjerovati ili ne narodnim lijekovima? Naš savjet u liječenju steriliteta je: izvršiti analizu kvalitete sjemena (2 x u razmaku 2 – 3 mjeseca), a istovremeno i sve potrebne ginekološke pretrage kod žena. Prema rezultatima spermiograma treba promijeniti prehranu u pravcu namirnica koje pospješuju plodnost zahvaljujući obilju ključnih elemenata i način života. Muškarci koji u svoj organizam unose dovoljne količine antioksidansa, vitamina C i E, folne kiselina i cinka imaju kvalitetniju spermu. Jači spol bi svakodnevno trebao konzumirati što više voća i integralnih namirnica, a unos kave i crvenog mesa bi trebalo smanjiti ili izbaciti iz jelovnika. Nasuprot muškaraca, žene bi u svojoj prehrani trebale dati naglasak na namirnice koje sadrže fitoestrogen (sjemenke hmelja), protuupalne enzime (ananas) i koje reguliraju hormoski disbalans (ekstrakt konopljike). Kao i kod jačeg spola važan je unos vitamina E, B-kompleksa, folne kiseline, cinka i koenzima Q10. Za oba partnera važe slijedeća pravila: izbjegavati alkohol, kavu i cigarete, rafiniranu, začinjenu, masnu hranu i prekomjernu tjelesnu težinu. Obavezno prati, ribati ili guliti povrće i voće da se uklone ostaci pesticida ili konzumirati hranu iz ekološke proizvodnje. Boraviti na svježem zraku i prirodi, riješiti se stresova uz opuštajuće tehnike (joga, tai chi) i umjereno vježbati. Nadalje, pod nadzorom liječnika specijaliste za ove tegobe i kvalificiranog apiterapeuta nastaviti liječenje uz pomoć prirodnih pripravaka na bazi ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda.

LITERATURA:

Univ.prof.prim.dr.sc. Dubravko Hubek, dr. med: „Prirodno liječenje u ginekologiji i porodništvu“ (2015.)

Mr.sc. Zora Profozić, dr. med: „Neplodnost – sve veći problem suvremene obitelji“ (2015.)

Miro Šimun Alebić, dr. med. spec. ginekologije i porodništva: „Pozadina muške neplodnosti“ (2015.)

Mr Žarko Stepanović: „Darovi medonosne pčele (Apiterapijski pristup – pristup iscjelenju)“ (2012.)

Prim. Peter Kapš, dr. med: „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ (2014.)

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

utjecaj pčelinjih proizvoda na kvalitetu života 2. naslovnica

UTJECAJ PČELINJIH PROIZVODA NA KVALITET ŽIVOTA U STARIJOJ DOBI (2. dio)

Jeste li znali da Japanci imaju najduži životni vijek (82,5 godina) i najviše stogodišnjaka na svijetu? Sigurno se pitate u čemu je tajna njihove dugovječnosti? U zdravim navikama: jedu znatno više riže, povrća, ribe i soje, polako i ne više nego što je potrebno, obrok završavaju šalicom zelenog čaja,  više se kreću i vježbaju duh i tijelo na drugačiji način od Zapadnjaka. U Hrvatskoj nažalost ne postoji kultura vježbanja i brige o tijelu, pa na tome još treba poraditi, baš kao i na podizanju svijesti o zdravoj prehrani s naglaskom na prednosti korištenja pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj prehrani, o čemu smo govorili u prvom dijelu s naglaskom na probavne probleme u trećoj dobi. A kako pčelinjim proizvodima pomoći kad su u pitanju druge staračke bolesti saznat ćete u nastavku teksta.

      Starenje je posljedica sve sporije stanične diobe, mehaničkog trošenja organizma, stalnog smanjenja broja moždanih stanica, genetskih oštećenja uslijed raznih okolnosti i stvaranja slobodnih radikala kao štetnog ishoda oksidacije. U trećoj dobi svi naši sustavi lagano propadaju, zbog čega smo i osjetljiviji na bolesti, vidljivije su promjene na našoj kosi, koži, zubima, zglobovima, cirkulaciji, slabije vidimo, čujemo i pamtimo, često padamo u depresiju i polagano postajemo teret i sebi i svojim bližnjima. Kako stati na kraj tome, odnosno kako spriječiti da uopće dođe do tih zlokobnih manifestacija na našem tijelu nakon 65 godina starosti? Osim alkohola, cigareta i kave , u negativne navike kojih se valja što prije odreći spadaju i neodržavanje osobne i okolišne higijene, nepridržavanje uputa liječnika, te nepravilno i nekontrolirano uzimanje lijekova. Nema jedinstvene formule za zdravlje i vitalnost u „zlatnim“ godinama – sve je individualno: od odluke i spremnosti na promjene do različitih aktivnosti s jednim jedinim ciljem – učiniti starost ljepšom,ugodnijom, bezbolnijom. Prije svega treba osluškivati vlastiti bioritam, paziti na uravnoteženost ishrane, te različitim vježbama prilagođenim za ovu dob svakodnevno održavati tjelesnu  kondiciju (više kretanja – manje sjedenja!), a ne smiju se zaboraviti ni društvene veze, jer one itekako pomažu u održavanju psihičke stabilnosti. Zahvaljujući bogatstvu svojih sastojaka i sinergiji s drugim lijekovima, med i pčelinji proizvodi (svaki za sebe ili u kombinaciji s još nekim prirodnim sredstvima) koristan su pomagač u liječenju staračkih bolesti i tegoba. U nastavku teksta slijedi par apiterapeutskih recepata za neke blaže oblike zdravstvenih problema u trećoj dobi.

     Staračke pjege unatoč svom nazivu samo su posljedica pretjeranog izlaganja kože UV-zrakama u mlađim danima. Prevencija je izbjegavanje sunčanja u razdoblju između 10 i 15 sati i korištenje zaštitnih krema. Ako je za to prekasno i već imate smeđe mrlje po rukama i licu probajte s ovim jednostavnim i prirodnim sredstvom za izbjeljivanje pjega. Pomiješajte jednu žličicu običnog jogurta s žličicom meda, namažite kožu, jednom dnevno ostavite da djeluje 30 minuta i nakon toga isperite.

      Tijekom starenja naša koža gubi vlažnost i elastičnost, što je čini podložnom nastanku bora. Ulaskom u menopauzu žene gube estrogen zbog čega se stanjuju slojevi kože, ona postaje suha i osjetljiva, gubi tonus, ten gubi zdravu ružičastu boju i postaje šaren. Zahvaljujući antioksidansima (vitamini A, C, E) koje sadrži, maske za lice na bazi meda smanjiti će negativan učinak slobodnih radikala u koži, spriječiti će razgradnju kolagenske mreže i potaknuti nastanak novih kolagenskih vlakana. U borbi protiv bora mogu pomoći i kreme na bazi propolisa zbog njegovog regenerativnog i antioksidativnog učinka, a pčelinji vosak se kao sigurno netoksično vezivno i obnavljajuće sredstvo koristi u proizvodnji raznih anti-age kozmetičkih pripravaka.

      Opadanje kose nastaje kao posljedica raznih čimbenika koje je u starosti gotovo nemoguće izbjeći: hormonalnih poremećaja i bolesti, nuspojava nekih lijekova, loše prehrane i nedostatka minerala (željezo i cink), no može se riješiti pripravkom od toplog maslinovog ulja, žlice meda i žličice cimeta. Nanosi se 15 minuta prije pranja kose (glava se zamota folijom).

     Katarakta (staračka mrena) je zamućenje koje se razvija u leći oka i ako se ne liječi može postati uzrokom glaukoma i u najgorem slučaju sljepila. Evo jednog recepta iz pučke medicine: svježi med iz saća otopite u prokuhanoj hladnoj vodi u omjeru 1 dio meda i 1/3 dijela vode, pa kapajte u oči 3 – 4 x dnevno.

     Jeste li znali da se prvi znaci gubitka sluha za visokofrekventne zvukove javljaju već u 20-tim, no ovaj problem postaje očit tek u 60-tim godinama života kada se polako gubi sluh za srednje i niskofrekventne tonove. Starenjem se stanje sve više pogoršava i može doći do staračke gluhoće. Poznati apiterapeut iz Beograda u svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr Žarko Stepanović za ovaj problem preporučava slijedeći recept: 10%-tni alkoholni ekstrakt propolisa pomiješati s maslinovim uljem, dobivenom emulzijom natopiti gazu i umetnuti u uho 24 sata 15 – 20 dana.

     Starenjem se ubrzava gubitak koštane mase i tako povećava rizik od osteoporoze, naročito kod žena. Nedostatak kalcija ima istu posljedicu, a manjak D-vitamina može prouzročiti nedostatnu mineralizaciju kostiju (tzv. „meke kosti“) i miopatiju, čime je narušena pokretljivost i raste rizik od padova. Za zdravlje kostiju važni su i: bor, bakar, magnezij,mangan, silicij i cink. Iako je udio navedenih minerala u medu manji od 1% , med i drugi pčelinji proizvodi važan su izvor ovih minerala, jer imaju veću farmakološku vrijednost od sintetičkih preparata.

        Staračka demencija je gubitak mentalnih sposobnosti razmišljanja, pamćenja i logičnog zaključivanja u dobi iza 60 godina. Gubitak memorije prate promjene osobnosti i socijalne komunikacije. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od ove bolesti pate 80.000 stanovnika, najčešće od Alzheimerove bolesti (blizu 60 %). Rizik pojave demencije možemo umanjiti promjenom životnih navika (održavanjem normalne tjelesne težine i vrijednosti krvnog pritiska, fizičkim, mentalnim i socijalnim aktivnostima, izbjegavanjem alkohola i nikotina). U prevenciji demencije apiterapeuti preporučuju matičnu mliječ jer dokazano pomaže u normaliziranju kognitivne funkcije mozga: potiče koncentraciju, poboljšava pamćenje, ima antidepresivni učinak.

       Jeste li znali da su depresivni ljudi 4 x skloniji srčanom infarktu od vedrih i druželjubivih vršnjaka?  Za depresiju apiterapeuti predlažu slijedeći recept: u svježe iscjeđeni jabučni sok umiješati 1 – 2 čajne žlice bagremovog meda na jednu šalicu, piti u gutljajima 1 – 2 šalice dnevno. Može pomoći i čaj od kamilice zaslađen s  2 čajne žlice meda, 1 – 2 šalice dnevno.

     NAPOMENA: Med i drugi pčelinji proizvodi u ishrani pacijenata treće dobi  bili su predmetom niza medicinskih istraživanja i mnogo je dokaza koji idu u prilog svim navedenim prednostima. Namjera autora teksta nije sugerirati pacijentima da bezuvjetno prihvate bilo koji od prijedloga, savjeta ili preporuka, već da prošire svoje obzore  u pravcu prirodnog održavanja zdravlja.  Medicinske i farmakološke spoznaje se mijenjaju iz dana u dan i nemoguće je baviti se ovim temama bez rizika od ponekog nenamjernog propusta, bez obzira što se trudimo prenijeti provjerene informacije iz najnovijih znanstveno-istraživačkih radova . Zato čitateljima preporučujemo da se za savjet prvo obrate svom obiteljskom liječniku koji će ih uputiti specijalisti za bolest na koju se sumnja. Nakon dijagnoze liječnik specijalist se može konzultirati s kvalificiranim apiterapeutom u vezi načina liječenja, te u suradnji s njim kombinirati sintetske i prirodne lijekove za što brže ozdravljenje pacijenta. (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

utjecaj 2

UTJECAJ PČELINJIH PROIZVODA NA KVALITETU ŽIVOTA U STARIJOJ DOBI (1. dio)

      Jeste li znali da će po demografskim procjenama u Hrvatskoj do polovice ovog stoljeća više od 1/3 stanovništva biti starije od 65 godina? Slična su očekivanja i na svjetskoj razini, no nažalost (bez obzira na produžetke) finale životne utakmice ipak neće proći bez tegoba i bolesti! Unatoč napretku medicine i novim lijekovima, po tim će predviđanjima i naša će generacija u posljednjih 15 – 20 godina života biti lošijeg zdravlja, podložni istim kroničnim bolestima kao i starija populacija danas. Mogu li pčelinji proizvodi podići kvalitetu života u toj dobi i na koji način? 

PROBLEMI  S PROBAVOM

       Prema definiciji Centra za zdravstvenu gerontologiju starost je „normalno fiziološko stanje organizma u ovisnosti o genetskom nasljeđu i životnim navikama.“  Jedna od najvažnijih pretpostavki u očuvanju zdravlja u svim životnim razdobljima, a pogotovu u trećoj dobi je pravilna prehrana. U tom razdoblju malaksaju i uspore svoj rad svi organi, a naročito trpi probavni sustav, pa stoga treba itekako paziti na nutritivnu vrijednost hrane koju se unosi u organizam. Treba jesti više sirovog voća, povrća i ribe, manje crvenog mesa, kruha, tjestenina, slatkiša, soli, masti. Dok se potrebe za energijom i makroelementima starenjem smanjuju, potrebe za vitaminima, mineralima i mikroelementima ostaju jednake ili rastu. U trećoj dobi moguć je nedostatak kalcija, vitamina D i B-kompleksa. Ove nutrijente se može nadoknaditi uključivanjem vitaminsko-mineralnih dodataka u redovni jelovnik, no valja znati da oni ne mogu biti zamjena uravnoteženoj prehrani:  samo ispravnom prehranom ćemo rasteretiti probavne organe, olakšati im funkcioniranje i odgoditi njihovo starenje. Na stolu starijih gotovo da i nema svježeg voća i povrća, djelimice zbog skupoće, no više zbog činjenice da više ne mogu tako dobro žvakati sirovu hranu. Zato je med idealan dodatak svakodnevnoj prehrani u dobi iznad 65 godina: sadrži oko 200 različitih sastojaka potrebnih našem organizmu koji usprkos činjenici da je njihov udio manji od 1%  imaju veću farmakološku vrijednost od sintetičkih preparata koje nudi farmaceutska industrija.

     Dr. Peter Kapš,  specijalist interne medicine, kardiolog, pulmolog,  apiterapeut i pčelar s dugogodišnjim stažem u svojoj knjizi „Apiterapija“ ističe koristi od meda u liječenju niza bolesti probavnih organa uvijek naglašavajući da med uz sve svoje nutritivne vrijednosti ima i dodatnu, jer poboljšava apsorpciju i učinkovitost drugih lijekova, vitamina, hormona i ljekovitog bilja. 

     Oko polovine osoba preko 65 godina  ima problema s zubima, hrana se ne sažvače dovoljno, pa se guta što otežava daljnje procese razgradnje i apsorpcije hranjivih sastojaka. Smanjuje se lučenje sline i gubi osjet okusa (kod čak 70 % populacije!), pa se javlja potreba za pojačanim soljenjem i zaslađivanjem hrane.  Osim što bijeli šećer ne sadrži nikakve hranjive tvari, već ima isključivo energetsku vrijednost, stariji ljudi ga teže podnose, jer se u probavnom sustavu sporije razlaže od jednostavnih šećera u medu. Zato bijeli šećer u svakodnevnoj prehrani valja što prije zamijeniti medom,  jer dobro veže sastojke hrane,  pojačava okus i svojim ljekovitim svojstvima dodatno oplemenjuje jelo.

       U starosti često dolazi do porasta tjelesne težine, jer se gomila masno tkivo na račun  koštane i mišićne mase. Ako usporedimo 30-godišnjaka s 80-godišnjakom,  mišićno tkivo u potonjeg iznosi svega trećinu mase, a smanjuje se i udio vode u tijelu (10 – 15 %). Kako bi se izbjeglo nakupljanje suvišnih kilograma, na uravnoteženost prehrane i optimalan broj obroka valja obratiti pažnju znatno ranije –  već iza 50.-tih godina starosti, uzimajući u obzir da je tjelesno aktivnom muškarcu u toj dobi potrebno oko 2.500 kalorija dnevno (ženama 2.000), a tjelesno neaktivnom muškarcu iste dobi svega 2.000 kalorija (ženama 1.600). Folna kiselina povećava metabolizam masti u masnim stanicama i ima značajnu ulogu u prevenciji pretilosti i dijabetesa tipa 2, a pčelinji proizvodi su bogat izvor ovog važnog nutrijenta: 100 g meda sadrži oko 5 mikrograma vitamina B-9.

        Probavu u starosti otežava smanjena pokretljivost jednjaka i crijeva, te smanjeno lučenje želučane kiseline uz istovremeni porast pH želučanog soka. Žlijezde slinovnice luče tvari koje jelu dodaju lužnatu kvalitetu, pa je izuzetno važno hranu dobro sažvakati, a ne gutati. Ukoliko ipak dođe do nedostatka želučane kiseline dr. Kapš preporučava  uzimati žlicu cvjetnog meda otopljenog u toploj vodi 10 minuta prije jela svakodnevno mjesec dana. U liječenju kroničnog gastritisa može pomoći 20%-tni alkoholni propolis u dozi 20 kapi 3 x dnevno prije jela u čaši tople vode. Liječenje traje 3 – 4 tjedna.

      Zbog smanjenja motoričke funkcije debelog crijeva i refleksa pražnjenja, ali i zbog nedovoljnog unosa tekućine u organizam, previše lijekova itd. čest problem u starosti je kronični zatvor. Kako med dokazano potiče mišićno tkivo na stolicu, Dr. Kapš kod zatvora preporučuje uzimanje 60 – 120 g meda otopljenog u mlijeku ili toploj vodi, dnevno u više obroka, obavezno prije spavanja. Da bi pomogli crijevima, treba jesti hranu bogatu vlaknima (zob, ječam, raž, grah i dr.) uz puno tekućine (najmanje 2 l dnevno): ostaje kompaktna i mekana, pa laganim prolazom stolice sprječavate nastanak divertikula i hemeroida. Dr. Kapš u liječenju hemoroida preporučava uzimanje meda i jedne žličice 10 – 12%-tne vodene otopine propolisa 3 x dnevno prije jela ili po jednu žličicu 1%-tne vodeno-alkoholne emulzije propolisa, 3 x dnevno prije jela. Pomoći će i propolis: 10 – 15 %-tna mast propolisa na gazi lokalno 2 x dnevno.  U slučaju proljeva može nam pomoći pelud: smjesa od meda (jedna velika žlica) i peludi (1 mala žlica) u čaši hladne vode 3 x dnevno.

      I dok je od 65 do 74 godine starosti problem debljina, u dobi iznad 75 godina problem postaje pothranjenost, odnosno manjak kilograma. Jeste li znali da su pothranjivanju izloženije hospitalizirane starije osobe (čak 65 %)? Zato bi osobe starije od 65 godina svoj nutritivni status trebale redovno provjeravati jednom godišnje, a osobe starije od 75 godina i češće. Apiterapeuti preporučuju uzimanje smjesa meda i peludi u jednakom omjeru, po jednu žlicu prije jela tijekom 20 – 30 dana, no najbolje rezultate daje matična mliječ u prirodnom obliku, jer vraća izgubljeni apetit, energiju i imunitet. Preporučena doza je 100 – 200 mg ispod jezika 2 – 3 x dnevno prije jela.

      Jeste li znali da se dijabetes razvije svakih 10 sekundi kod 2 osobe na svijetu? S tom bolešću živi oko 24 % muškaraca i 18 % žena starijih od 65 godina, pa se za dijebetes tipa B zbog velike učestalosti u populaciji te dobi ustalio naziv starački dijebetes. Kod dijabetičara nije kontraindicirano korištenje manjih količina meda, no službena je medicina podozriva po tom pitanju, jer mnogi još uvijek med i šećer trpaju u isti koš. U svakom slučaju trebaju redovno kontrolirati razinu šećera u krvi i paziti na prehranu: energetske potrebe dijabetičara su podjednake njihovim zdravim vršnjacima, no moraju biti umjereniji u količini i pažljiviji u izboru i sastavu obroka.

ZAKLJUČAK:  Svaka nepravilnost u prehrani koja traje duže vrijeme sigurno će naštetiti našem zdravlju i uzrokovati neku tegobu ili bolest. Da bi zlatne godine uistinu to i bile, po kvaliteti, a ne samo dugovječnosti,  što prije ustanovite koje vam namirnice škode kako bi ih isključili iz svoje prehrane i preventivno eliminirali probavne probleme. Industrijski prerađena hrana puna je aditiva kojima se na umjetan način produžava rok trajanja, kao i poboljšivača ukusa i mnogih drugih sumnjivih tvari, pa su za vaš probavni sustav mnogo bolje riješenje mediteranska prehrana s mnogo svježeg ili kratko termički obrađenog voća i povrća, manje mesa, više ribe i piletine maslinovog ulja umjesto drugih masnoća. Svakodnevnim konzumiranjem meda i drugih pčelinjih proizvoda u organizam se unose tvari koje su nedostatne u uobičajenom jelovniku, pa je to jamstvo za dugovječnost, ali i produžetak vitalnosti i smanjen rizik od bolesti povezanih sa starenjem.

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

GOGA INTERVJU 2

mag. ing. Gordana Hegić: JEDITE MED IZ PODRUČJA GDE ŽIVITE

S obzirom da je počela intenzivna sezona alergija, svakako bih, kao univerzalni preparat za podizanje imuniteta, preporučila čist, svež, sirov matični mleč. On podiže imunitet, pa se njegovim svakodnevnim korišćenjem mogu smanjiti burne alergijske reakcije na različite alergene. Osobe alergične na pčelinje proizvode pre uzimanja bilo kojeg pčelinjeg proizvoda trebalo bi da se posavetuju sa lekarom ili apiterapeutom – ističe Gordana Hegić, magistar agronomije i jedan od najpoznatijih apiterapeuta u regionu i nastavlja:
– Polen je svakako potencijalni alergen, ali postoje istraživanja koja navode da je uzimanje pčelinjih proizvoda, pa i polena, pre sezonskog oprašivanja, znatno poboljšalo stanje 73% pacijenata s polenskom groznicom i 78% obolelih od astme. Smatra se da kvercetin iz polena sprečava oslobađanje histamina i tako doprinosi smanjenju alergijskih reakcija.
Ukoliko se radi o alergijama na polen, a alergijska reakcija organizma nije intenzivna, preporučuje se (u dogovoru s lekarom ili apiterapeutom) upravo svakodnevno uzimanje meda u kojem su prisutna polenova zrnca biljke na koju je osoba alergična. Organizam tako svakodnevnim unošenjem malih doza alergena stvara vlastita antitela i ne reaguje burno na povećane koncentracije polena u vazduhu za vreme cvetanja biljaka.

Aktualan je i gastritis. Da li postoji apiterapeutska pmoć za ovaj problem? Što je delotvorno protiv bakterije Helikobakter pilori?

Uzročnik hroničnog gastritisa može biti i infekcija bakterijama, između ostalih i bakterijom Helikobakter pilori. Preporučuje se uzimanje cvetnog ili livadskog meda i to u količini 1 – 2 g po kg telesne težine podeljeno u 3 – 4 obroka tako da med otopimo u toploj vodi i uzimamo 2 sata pre jela. Kod hroničnog gastritisa preporučuje se uzimanje mešavine meda, polena i sirovog mlevenog propolisa u određenim srazmerama po preporuci apiterapeuta ili uzimanje 30%-tnog alkoholnog rastvora propolisa po 20 kapi 3 x dnevno pomešanih s kašičicom meda. Terapiju koristiti svakodnevno 3 – 4 nedelje. Kod nedostatka želučane kiseline preporuka je da se uzima supena kašika kestenovog meda otopljenog u 1 dl tople vode i da se pije 10 minuta pre jela. Postupak ponavljati 30 dana i duže.

Šta preporučujete protiv nervoze i depresije koja je sve više prisutna?

Stres je danas skoro neizbežan. S obzirom da je polen veoma bogat vitaminima B-kompleksa svakako bi mešavinu šumskog meda i polena bilo korisno  uvrstiti u svakodnevnu ishranu. Isto tako, zahvaljujući aktivnim principima pojedinih biljaka (valerijana, kamilica i sl.) kombinacijom biljnih čajeva i pčelinjih preparata možemo postići sasvim dobar efekt. Ukoliko je u pitanju depresija, uz gore navedeno sugerisala bih i uzmanje matične mleči posebno (ne u kombinaciji meda i polena), jer je prirodni izvor acetilkolina u čistom obliku. Matični mleč je poznat po svom umirujućem efektu na neurotične i manično-depresivne ljude. Deluje kao antidepresiv i efikasan je kada osetite jake negativne emocije, kao što su tuga, depresija, strah i sl.

Koje su, po Vama, najefikasnije mešavine meda i lekovitog bilja?

Med u kombinaciji s bilo kojim lekovitim biljem deluje kao biokatalizator, što znači da pojačava efekat aktivnih suptanci s kojim ga kombinujemo.

Koji su najefikasniji pčelinji proizvodi kod akutnih i hroničnih reumatskih oboljenja? Koji su se recepti pokazali kao posebno delotvorni?

Propolis uzimam oralno i on se pokazao kao dobar anestetik koji u kombinaciji s kremom protiv bolova (apiaromaterapija) daje odlične rezultate u smanjivanju ili potpunom uklanjanju bolova. Takođe, ali samo i jedino uz prisustvo i kontrolu lekara i apiterapeuta, pčelinji otrov daje vrlo ohrabrujuće rezultate.

Koji je po Vama najkvalitetniji med na svetu i zašto?

Po meni, svaki med koji pčela proizvodi u čistoj i nezagađenoj prirodi, a pčelar uzima onda kad je vreme (poklopljeno saće) jeste najkvalitetniji med. Nijedna pčelinja zajednice ne može da proizvede loš med, a kao apiterapeutuvek sugerišem da se koristi med iz područja gde čovek živi, jer je takav med najbolji i najkvalitetniji za taj organizam. (IZVOR: intervju za časopis „Lekoviti med“)

apiterapijom protiv tegoba za vrijeme trudnoće

APITERAPIJOM PROTIV TEGOBA U TRUDNOĆI

        Kako beba raste u trbuhu svoje mame, tako trudnoća prestaje biti slatki teret i postaje opterećenje za kralježnicu, noge, probavni sustav. Jutarnja mučnina je tek početak, a slijede: bolovi u leđima i iscrpljenost (zbog nošenja dodatne težine), zatvor (sve veća maternica počinje pritiskivati želudac i crijeva), proširene vene, strije, hemeroidi…    

         Zbog hormonalnih promjena u organizmu trudnice opušta se mišić između jednjaka i želuca, pa često uz jutarnje mučnine i povraćanje u prvim mjesecima trudnoće nastaje i žgaravica.  Zato trudnice trebaju izbjegavati prekomjerno debljanje, velike obroke, saginjanje, a u prehrani: alkohol, kavu, prženu hranu, proizvode od rajčica, agrume i metvicu. Žgaravice se mogu riješiti medom otopljenim u vodi (čaju, mlijeku) koji treba piti u gutljajima ili mješavinom meda od kestena i cimeta. Dobro je žvakati komadić svježeg đumbira i pijuckati čaj od kamilice ili stolisnika s klinčićem, cimetom i kardamom (2 – 3 šalice dnevno).

         Zatvor je posljedica slabosti živčanog sustava i muskulature crijeva, trbušnog otvora i ošita i nije rijetka pojava u trudnoći. I ovaj se problem može liječiti uz pomoć meda, jer stimulira tonus mišića i funkcije glatkih mišića, te regulira rad probavnih sokova. Uzima se otopljen u mlijeku ili u mlakoj vodi 60 -120 g dnevno više puta (obavezno prije spavanja). I pelud pomaže u normaliziranju probavne funkcije. Trudnicama će pomoći ujutro i uveče uzimanje žlice meda otopljenog u čaši kozjeg mlijeka, ujutro i navečer ili med u čaju od sene (lat. Senna augustifolia) prije spavanja.

          Proširene vene nastaju jer organizam proizvodi više krvi da bi moglo hraniti fetus. Poznati bugarski apiterapeut dr. Mladenov preporučuje obloge od meda i peršina. PRIPREMA: uzimaju se jednake količine meda i peršuna, peršin se sitno isjecka i pomiješa s medom. Smjesa se maže u tankom sloju. Liječenje: više puta dnevno,  2 – 3 tjedna.

          Hemeroidalni čvorovi su proširene vene oko čmara, no i u ovakvim tegobama trudnicama mogu pomoći pčelinji proizvodi: masti lanenog ulja, meda, kamilice i propolisa (više puta dnevno). Melem od propolisa se pripravlja na slijedeći način: 5 – 10 g mljevenog propolisa otopiti na vodenoj pari (dok ne postane ljepljiv), zatim dodati 95 – 90 g vazelina i neslanog maslaca. Držati na vodenoj pari na 80*C 20 – 30 minuta uz neprekidno miješanje. Filtrirati kroz dvostruki  sloj gaze, ohladite i spremite u tamne staklenke. Dobro zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Doza: više puta dnevno mazati oboljelo područje. U liječenju hemeroida može pomoći i cvjetni prah. 10 – 15 g suhog peluda držite u ustima 2 – 3 minute. Kad se pelud natopi slinom i upije enzime, progutajte. Liječenje traje 1 – 6 mjeseci. Trudnicama mogu pomoći i sjedeće kupke u kestenovoj kori ili hamamelis/arnika/kamilica (u istim omjerima), no svakako im se preporučuje da izbjegavaju paprenu i začinjenu hranu, jer će na taj način preventivno djelovati na sprječavanje ove neugodne pojave.

          Gotovo svaka trudnica dobije strije – crte na koži čija boja varira od ljubičasto crvene do srebrnasto bijele. Strije nastaju zato što se koža mora raširiti kako bi omogućila širenje trbuha i dojki. Širenje se odvija u kolagenu, a u riješavanju ovog problema može pomoći krema od meda, lavande i gopine trave ili mast nevena s propolisom. Ovi pripravci ubrzavaju epitelizaciju i sprječavaju stvaranje ožiljaka. Može pomoći i krema od kurkume (biljka koja pripada porodici đumbira), jer ima snažno antiinflamacijsko, antibakterijsko i antiviralno djelovanje.

      Zbog povećanih potreba djeteta za željezom trudnica može dobiti anemiju. U tom slučaju valja prilagoditi prehranu trudnice i pravilno izbalansiranim obrocima punih potrebnih minerala i vitamina dovesti njen organizam u normalno stanje. Može pomoći i čaj od koprive, gospine trave, iđirota i pelina. Ove sastojke treba pomiješati u jednakim dijelovima, pa jednu punu čajnu žličicu preliti vrućom  vodom, ostaviti 10 minuta da odstoji, procijediti i u mlačni čaj dodati 2 kavene žlice livadskog meda na 1 šalicu. Doza: 2 – 3 tjedna 2 šalice dnevno. Kod slabokrvnosti pomaže i cvjetni prah: treba pomiješati jednu žlicu peluda s jednom žlicom šumskog meda i uzimati 2 – 3 x dnevno 20 minuta prije jela. U liječenju anemije trudnicama može pomoći i matična mliječ, jer stimulira stvaranje krvi, proširuje krvne žile i čini ih elastičnijima, povećava cirkulaciju i normalizira krvni pritisak. Matična mliječ sadrži sve potrebne vitamine i minerale neophodne trudnicama (pogotovo pantotenske kiseline), pa se preporučuje i rodiljama u slučajevima gubitka većih količina krvi. Treba pomiješati 10 g cvjetnog praha, 1 g matične mliječi i 250 g meda, smjesu staviti u tamnu staklenku, dobro zatvoriti i čuvati na hladnom. Doza: 1 žličica 2 – 3 x dnevno prije jela.

ZAKLJUČAK: Trudnoću ili graviditet nisu samo tako nazvali “drugim stanjem“. Organizam žene u tih je 280 dana i noći od začeća do porođaja stvarno izvrgnut nama svakojakim promjenama: od onih svima vidljivih (povećanje trbuha i bokova) preko prolaznih tegoba (jutarnje mučnine, povraćanje, zatvor) sve do stresova (nagle promjene raspoloženja) i ozbiljnijih poremećaja zdravlja (anemija, hipertenzija). Nikad nije lako biti bolestan, no u trudnoći je to dvostruki rizik, pa stoga trudnice itekako zaslužuju posebnu pažnju svih oko nje. Od svih čimbenika koji utječu na zdravlje buduće majke i njenog ploda najvažnija je pravilna prehrana. Trudnica ne smije „jesti za dvoje“, obroci moraju biti uravnoteženi, s puno vitamina i minerala kojima osim voća i povrća obiluje i med. Osim meda i neki drugi pčelinji proizvodi pomažu trudnicama da lakše podnesu tegobe s probavom, oteklim nogama, proširenim venama, hemeroidima i strijama. Važno je naglasiti da je svakodnevno uzimanje meda, matične mliječi i peluda – i prije i za vrijeme trudnoće – zbog antibakterijskog, antivirusnog i antimikotičnog djelovanja – jamac za normalan razvoj ploda i zdravlje novorođenčeta, a neke studije su potvrdile da djeci u kasnijoj dobi smanjuju rizik od niza oboljenja, a povećavaju njihove fizičke i umne sposobnosti.

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV PRIŠTIĆA

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV PRIŠTIĆA

   Točkice na licu, vratu, ramenima mogu narušiti izgled i samopoštovanje ne samo u vrijeme adolescencije kad su ovi problemi najizraženiji. Akne se pojavljuju kada se na koži lica, vrata, leđa i prsa začepe pore. Uzroci ovoj pojavi mogu biti genetski, hormonski, emocionalni i drugi. Ako su roditelji imali akne, velika je vjerojatnost da će i njihova djeca imati iste probleme. Ako je u organizmu došlo do neravnoteže , odnosno nedovoljne razine vitamina C, B i D, kao i nekih minerala na koži će izbiti akne. Kada u organizmu naraste razina androgenih (muških) hormona ili dođe do nekog drugog hoprmonalnog poremećaja, pojaviti će se isti simptomi. Fizički stres (npr. preveliko opterećenje uslijed prezahtjevne tjelovježbe ili manjak sna) kao i psihički stres mogu nepovoljno utjecati na endokrin, probavni, respiratorni i imunološki sustav, pa tako i na kožu. Kad se pora na koži začepi, unutra se zatvori ulje s kože u kojem bakterije mogu uzrokovati upalni proces. Ljudi s aknama u koži imaju nižu razinu protuupalnih antioksidanata (vitamin A, E i selen). Upala često uključuje crvenilo i bol. Lezije od akni mogu biti male i jedva primjetne, mogu mati malu bijelu ili crnu glavu ili mogu biti crvene s bijelim ili žutim središtem. Ponekad se začepljena pora upali do te mjere da dovede do komplikacija (čirevi i ciste) koje mogu ostaviti ožiljke.

PREVENTIVA: redovito pranje lica i oboljelih dijelova tijela nemasnim sapunom, izlaganje dnevnoj svjetlosti i svježem zraku (ne između 10 ujutro i 15 sati poslije podne!) bar 30 minuta, izbjegavanje masne hrane i dodataka hrani koji sadrže jod, što manje boravka u vlažnom okolišu.

AKNA 2

APITERAPIJA KOD AKNI

Da se med koristi u kozmetici za čišćenje lica, mogli ste saznati iz naše stalne rubrike APIKOZMETIKA. A kad prištić pomoli svoju ružnu glavu, nemojte paničariti i trčati liječniku – mogu vam pomoći i jednostavni prirodni pripravci za koje ćemo recepte dati u nastavku. Maske od meda se pripremaju od čistog meda ili u kombinaciji s drugim sastojcima: žumanjak, glicerin, limunov sok).

OBLOZI OD MEDA

Lice, odnosno ugroženi dio tijela treba dobro oprati toplom vodom i sapunom. Oblozi od čistog meda se stavljaju na bolesno mjesto i mijenjaju više puta na dan. Liječenje traje 10 – 15 dana. Odličan učinak ima i kaša od svježeg zgnječenog korijena čička pomiješana s medom.

MASKA ZA AKNE

Pomiješati žlicu meda, pola žličice kuhinjske soli, 2 žumanjka s brašnom i napraviti malu lepinju. Staviti na bubuljicu, odozgo pokriti nepropusnim papirom i učvrstiti povezom.

PROPOLISNA KREMA ZA AKNE

Zagrijati litru ulja (vazelinskog, suncokretovog, kukuruznog ili maslinovog) na pari da zakipi, pa rastopiti komadiće usitnjenog propolisa od 15 g. Dobiven smjesu zagrijati, miješati 20 – 30 minuta, ohladiti i filtrirati kroz gazu. Izliti u široku posudu, zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Terapija traje do ozdravljenja.

MJEŠAVINA ZAČINA I MEDA

Pomiješati žlicu muškatnog oraha u prahu, žličicu meda i staviti na prištić. Ostaviti da stoji 20 minuta, a potom isprati.

APITERAPIJA U LIJEČENJU ČIREVA

U liječenju čireva također nam može pomoći med. Ubrzo nakon stavljanja meda na površinu rane izlazi obilan gnoj i limfa. Gnojni sekret i miris postepeno nestaju, rana se osvježava, stimulira se njena granulacija i epitelizacija. Čireve možemo liječiti i uz pomoć drugih pčelinjih proizvoda. Zagrijane pločice voska u obliku obloga kojima se pokrivaju čirevi efikasno će uništiti žarište upale, a ako je čir u zreloj fazi, ubrzo će se otvoriti i gnoj će iscuriti van. Liječenje traje do 12 dana. Na čireve uspješno djeluje i 20 %-tna propolisna mast.

PREPORUKA:  za vrijeme terapije oralno uzimati slijedeće kombinacije pčelinjih proizvoda DEČKI: 500 g meda + 100 g peludi DJEVOJKE: 500 g meda + 1 g matične mliječi

KADA POTRAŽITI LIJEČNIČKU POMOĆ?

U slučajevima jake upale, izrazite boli i  crvenila, pojavljivanja izbočine ispunjene gnojnom tekućinom ili ako nema nikakvih promjena na bolje niti nakon 3 mjeseca od početka primjene svih navedenih pripravaka.

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

antialergijski učinak matične mliječi naslovnica

Bjanka Matić, dipl. biolog/dr.sc.pharm. Dragan Panić:

ANTIALERGIJSKI I OSTALI POTENCIJALI MATIČNE MLIJEČI

Znanstvena istraživanja iz 2013. potvrdila su da matična mliječ ima antialergijski učinak, koji se prije svega pripisuje jednom od biološki najaktivnijih spojeva matične mliječi – MRJP-u. to su tzv. veliki proteini mliječi kojih ima 8 grupa.  Antialergijski učinak se pripisuje proteinu br. 3, jer zaustavlja proizvodnju interleukina 4. koji inače aktivira IgE antitijela, odgovorna za nastanak alergijske reakcije (imunoglobin E se veže na prihvatne molekule, tj. receptore na stanice mastocita iz kojih se oslobađa histamin koji je pokretač ili medijator akutne alergijske rekacije, te dolazi doširenja krvnih žila, pojačane cirkulacije, kontrakcije glatke muskulature i pojave karakterističnih simptoma).

Zaštitnica sluznice dišnih organa

Više od 3 desetljeća istražuju se učinci matične mliječi primjenjene kao dodatak hrani na ljude, posebno djecu u slučajevima alergije na pelud, grinje, kućnu prašinu i alergene iz hrane. Laboratorijski nalazi su potvrdili da se nakon 2 – 3 mjeseca uzimanja matične mliječi u dozama do 100 mg dnevno drastično smanjuje razina IgE antitijela čime se smanjuje i oslobađanje histamina odgovornog za pojavu simptoma. Dakle, redovita prisutnost mliječi u organizmu osoba koje imaju urođenu sklonost da na čestice peludi reagiraju povećanom produkcijom IgE antitijela (koja oštećuju sluznicu dišnih organa) smanjuje tu sklonost do te mjere da se alergijske manifestacije smanjuju na minimum ili se povlače na dulje razdoblje, čak nekoliko godina. Konzumiranjem mliječi smanjuje se i razina prostaglandina, također zaslužnih za razvoj upale i oštećenje sluznice.

Uz ove direktne utjecaje na alergijsku reakciju, mliječ je i snažan bioregenerator, pa obnavlja sluznicu i štiti je od pretjerana prodora mikroba, čestica čađi i duhanskog dima. Uz to matična mliječ smanjuje alergijske tegobe i kod atopijskog dermatititsa, kroničnog i veoma neugodnog oboljenja kože.

Moćna protiv depresije i proljetnog umora

Mliječ donosi organizmu fizičku i mentalnu snagu jer povećava iskoristivost hranjivih tvari i djeluje na metabolizam. Naime, otkriveno je da dovodi do toga da se u staničnim energetskim hidrocentralama – mitohondrijima proizvodi puno više energije u obliku molekula ATP-a (stanične energetske „valute“). Zato je mliječ iznimno snažan borac protiv proljetnog umora, a dodatna blagodat ovog pčelinjeg proizvoda je što povećava proizvodnju seratonina i melatonina, hormona koji popravljaju raspoloženje i potiču želju za akcijom.

Prva 3 mjeseca su najvažnija

Mliječ kao adaptogen pokazuje nekoliko osnovnih bioloških učinaka: djeluje na metabolizam i povećanje energetske razine organizma, povećava otpornost na stres i ubrzava detoksikaciju. Zahvaljujućisvom kompleksnom biokemijskom sastavu stimulira sve vitalne funkcije organizma i tako potiče povratak ravnoteže bilo u fiziološkim uvjetima ili neposredno nakon bolesti.

Najvažnija su prva 3 mjeseca uzimanja matične mliječi, kad organizam prima i „zapisuje“ informacije u svoje stanice. Za to je optimalno uzimati između 70 i 100 mg lioficirane matične mliječi dnevno. Tijekom prvog mjeseca intezivno se čisti organizam, jer se izbacuju nagomilani toksini. U tom razdoblju čovjek osjeća priljev fizičke i mentalne snage, jača imunitet i ubrzava se oporavak od bolesti. Tijekom drugog mjeseca povećava se energetska razina organizma kao posljedica povećane produkcije ATP-a. Zbog tog učinka se osjeća povećanje otpornosti na stres, ososbito u slučaju dugotrajnijeg psihičkog stresa, odnosno manje su posljedice stresa na imunosni i hormnski sustav, sustav organa za disanje i probavu hrane. Uz to mliječ pokazuje i antioksidativne učinke. U trećem mjesecu polako se vraća metabolička ravnoteža: brzina katabolizma (razgradnje tkiva) i anabolizma (izgradnje i obnavljanja) vraća se u normalu karakterističnu za starosnu dob čovjeka. Meutim znanstvenici su primjetili da ako ne postoji  neko dugotrajno i teško oboljenje, izgradnja i obnova tkiva imaju malu prednost u odnosu na razgradnju, ososbito ubrzanu stresnim načinom života i onečišćenjem okoline, pa su zaključili da mliječ usporava starenje organizma.

Nakon 3 mjeseca čovjek može nastaviti s uzimanjem manjih količina matoične mliječi dnevno kako bi se postignuti učinci dulje održali. U slučaju jačeg stresa, napornog fizičkog i/ili umnog rada, boravka u onečišćenom okruženju i slično, količina se može povećati.

Riznica prirodnih antibiotika i imunostimulatora

Matična mliječ obiluje prirodnim antibioticima i snažnim antivirusnim tvarima: proteini dželeini i rojalizin, kao i nezasićena masna kiselina 10-H-2-DA ne nalaze se nigdje drugdje u prirodi. To je dragocjeno otkriće za čovjeka s obzirom na to da je većina sintetičkih antibiotika postala rezistentna na najčešće bakterije opasne po čovjeka, što se s antibakterijskim tvarima iz mliječi ne može dogoditi.

Doza od 70 – 100 mg liofizirane matične mliječi dnevno, posebno ako se kombinira s vitaminom C koji ljudski organizam ne može sam proizvesti, već u roku mjesec dana ubrzava vrijeme potrebno za proizvodnju antitijela, koja učinkovito vežu viruse i izbacuju ih iz organizma. To je laboratorijski potvrđeno za viruse gripe, hepatitisa, herpesa i koksaki viruse.  Što se tiče bakterija, mikrobiološki testovi su pokazali da 10-H-2-DA i rojalizin  djeluju protiv gram-pozitivnih bakterija (Esherichia coli, Salmonella, Proteus, Bacillus subtilis, Staphylococcus aureus) kao i na gljivicu Candidu albicans. Njihova antibiotska aktivnost je po jačini jednaka četvrtini snage penicilina. Ovi spojevi u isto vrijeme imaju i antikancerogeno i antioksidativno svojstvo, tj. štite organizam od preranog starenja. (IZVOR:  časopis „Vaše zdravlje“ br.97/2015)

doživjeti stotu uz pčelinje proizvode

DOŽIVJETI STOTU – UZ MATIČNU MLIJEČ

  Pri kupovini rabljenog automobila posebnu pozornost obraćamo na broj prijeđenih kilometara: da li je sukladna godini proizvodnje ili je nerealno mala. Slično pravilo važi i za prosudbu stanja ljudi, jer kronična starost (upisana u rodni list i osobnu iskaznicu) i biološka starost (stvarno fiziološko stanje ljudskog organizma) se ne moraju nužno podudarati. Tek kad se ovim parametrima doda i psihološka starost (osjećaj „kao da nam je godina tristo“ ili smo – duhom i tijelom – mlađi od svojih pravih godina) možemo stvoriti kompletnu sliku o osobi koju promatramo. Kako usporiti proces starenja i spriječiti, odnosno ublažiti staračke tegobe poput gubitka mišićne mase, povećanja količine masnog tkiva, hipertenzije, smanjenog imuniteta i tolerancije na šećer?

    Činjenica da većina pčelara ima dug, plodan i zdrav život stavlja nas u dilemu je li to jer imaju hobi/posao koji vole i koji ih ispunjava psihički i fizički, jer su na pčelinjaku daleko od buke i zagađenja urbane sredine ili zbog redovite konzumacije pčelinjih proizvoda? Naravno da odgovor nije jednostavan, ali je sigurno da ako u zreloj i kasnijoj životnoj dobi čovjek zdrave navike (izbjegavanje alkohola, prestanak pušenja, manje sjedenja, više kretanja) spoji s medom, matičnom mliječi i cvjetnim prahom u svakodnevnoj ishrani može produljiti biološku mladost organizma i životni vijek. Pa i ako ne doživi stotu, lakše će na svojim leđima nositi teret starosti, život će mu biti ispunjeniji, a njegov će se organizam lakše boriti protiv bolesti.

koliko godina

    Mnogi (laici i liječnici) tvrde da se osobe čiji su roditelji doživjeli duboku starost bez težih bolesti imaju pravo nadati da će i sami stariti na isti način, čak da mogu računati i na bonus – dodatne 3 godine života! No, novija istraživanja su dokazala da na duljinu života veći utjecaj od genetskog koda ima promjena načina života. Kliničke studije djelovanja matične mliječi na organizam čovjeka, započete u Rusiji 70-tih godina prošlog stoljeća pokazale su da osobe koje godinama koriste matičnu mliječ imaju manju biološku starost od kronološke.

    Jeste li znali da samo 5 minuta svakodnevne tjelovježbe ima gotovo isti učinak kao trčanje ili fitness? To dokazuje da je redovitost važnija od vremena koje posvećujemo fizičkoj aktivnosti. Učinak 5-minutne vježbe trenutačno se prenosi na druge stanice i organe pomoću mreže neurotransmitera i hormona, pa tako osoba koja je doživjela infarkt ili moždani udar već u prvih mjesec dana redovitim vježbanjem i uz dijetetski režim koji podrazumijeva korištenje pčelinjih proizvoda može bitno poboljšati cirkulaciju i dotok hranjivih tvari u srce i mozak što sigurno pospješuje opći oporavak pacijenta.

gelee royale

     Matična mliječ potiče regeneraciju moždanih stanica i njihovih nastavaka, a čim i ostale stanice prime istu informaciju, organi odmah reagiraju i pozitivan učinak ne može izostati. Matična mliječ nije ni lijek ni pomoćno ljekovito sredstvo, ali je valja koristiti (pogotovo u starijoj životnoj dobi) da se ne bi razboljeli, odnosno – da bi ostali zdravi i na kraju krajeva i produžili svoj životni vijek! Obilje različitih spojeva koje sadrži matična mliječ (razne proteinske kombinacije, imunoglobulini, aminokiseline, nezasićene masne kiseline), sposobnost da detoksicinira, revitalizira i regenerira (čak i oštećene) stanice jamči da će se imunološki sustav lakše boriti s bakterijama, virusima i drugim neprijateljima našeg organizma.

     Na pitanje kako to uspijeva matičnoj mliječi: da li su za to zaslužni  pantotenska kiselina i paratein koji na staničnoj razini sinergetski usporavaju katabolične procese karakteristične za stanice u fazi starenja ili će se s vremenom otkriti još neki sastojak zbog kojeg matična mliječ na stanice djeluje revitalizirajuće i usporava proces starenja ljudskog organizma, znanstvenici još nisu dali konačan i potpun odgovor. Ako je točno da matična mliječ pomlađuje stanice donoseći im tvari koje im nedostaju, pojačava i stimulira razvoj imunoloških snaga, anaboličkim učinkom dovodi do razvoja tkiva, povećava broj crvenih krvnih stanica i djeluje hepatoprotektivno – zašto još uvijek kod farmaceuta i medicinskih stručnjaka izaziva određenu skepsu?

      Prvo, da nije liofizacije, pacijenti bi i dalje matičnu mliječ morali primati isključivo odmah po sakupljanju. Drugo, na tržištu je užasno puno falsifikata što je sramota i nosi negativan stav prema matičnoj mliječi. Treće, farmaceutima je kudikamo lakše raditi s monosupstancom koja je kemijski definirana, čiji su osnovni učinci i doza poznati, a matična mliječ je živ proizvod prepun bjelančevina, masti, ugljikohidrata i enzima koji stalno mijenjaju svoju strukturu. Zato je veoma važan rad na standardizaciji matične mliječi, kao i općenito na analitici svih pčelinjih proizvoda. Kad u budućnosti praksa eliminira navedene probleme i struka bude dala konačne odgovore na pitanja koja nas muče, matična mliječ će napokon dobiti zasluženo priznanje i opravdati pučki nadjevak „eliksir mladosti“! No, do tada još valja malo pričekati…

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

MED I KOPRIVE

KOPRIVE I MED

KOPRIVA (lat. Urtica dioica) je samonikla zeljasta višegodišnja biljka koja raste gotovo svugdje na Zemlji, najčešće na zapuštenim mjestima kao korov. Listovi su joj pokriveni žarnicama, pa peckaju prilikom dodira, jer izliju oštar sok na kožu. Kopriva cvjeta od proljeća do jeseni, zimi ostaje u zemlji. Cvjetovi su joj zeleni i neugledni, korijen dubok, naraste i do 1,5 m. Voli vlažna tla.

Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka (iskoristiva je 100 %: stabljika, lišće, korijen i cvijet). Još su je stari Grci koristili u masaži protiv reumatskih bolova. Obiluje vitaminom C i A,  kalcijem, kalijem, manganom, fosforom i željezom i organskim kiselinama. Kopriva se koristi se i protiv opadanja kose. Pozitivno djeluje na rad jetre, žuči, gušterače,crijeva. U biljnoj medicini čaj od koprive se koristi i za poremećaje sna, kod tumora slezene, za čireve, bolesti pluća, kod virusnih i bakterijskih infekcija. Djeluje kao diuretik (liječi upale, pospješuje mokrenje i čisti organizam od toksina)i antihemoragik (snižava šećer, potiče cirkulaciju, jača imunitet). Može se koristiti i kao prirodni insekticid (suzbija lisne uši na voćkama). Od koprive se priprema čaj i sok, može se koristiti i za pripremu raznih jela, a dodaje se i sirevima (yarga i začinjene varijante gouda sira).

KOPRIVA URTICA DIOICA

SOK OD KOPRIVE I MEDA

SASTOJCI: 150 vrhova mlade koprive, 3 veća limuna, 3 l vode, 500 g meda

PRIPREMA: Mlade vrhove koprive oprati i staviti u posudu, te dodati vodu i sitno isječen limun na kolutiće (dobro oprerite koricu ili je odstranite). Ostaviti da odstoji 24 sata. Prespite u lonac i stavite da kuha. Nakon toga procijedite kroz gazu i spremite u boce.

sok od koprive i meda

SIRUP OD KOPRIVA, MEDA I LIMUNA

SASTOJCI: 400 gr svježih mladih listova koprive, sok od 6 većih limuna, 5 žlica meda, 1 litra vode.

PRIPREMA: Koprive operite i isjeckajte. Ulijte vodu u lonac i stavite malo šećera. Stavite na štednjak povremeno miješajući (kada prokuha ostavite da vrije 5 minuta, pjenu na površini uklonite žlicom).Koprive stavite u keramičku posudu i prelijte šećernim sirupom. Poklopite tanjurom i pritisnite težom čašom ili teglicom. Ostavite tako 10 minuta. Sada dodajete limunov sok i med. Rukama cijedite sok i odvajate koprive. Kada dobijete sirup, procijedite ga kroz cjediljku ako je potrebno i posao je završen. Sirup ulijte u sterilizirane boce, zatvorite i ostavite na hladnom i tamnom mjestu. Sok za piće pravite tako što pomiješate ¼ čaše sirupa sa ¾ vode. Sirup može trajati 6 mjeseci.

jela i pića od koprive

MED OD KOPRIVA

SASTOJCI: 2 šake rezane mlade koprive, ½ kg meda, 1 limun

PRIPREMA: vrhove kopriva odrezati (prva 3 lista), oprati, narezati što sitnije. U staklenu zdjelu staviti med, dodati sitno izrezanu koprivu, promiješati, dodati malo limunovog soka (već prema ukusu), promiješati.  Držati na sobnoj temperaturi poklopljeno prozračnim poklopcem dok med ne promijeni boju (3 – 8 dana). Sve staviti u staklenku i držati u hladnjaku. Koristi se za pomoć pri liječenju anemija i slabokrvnosti. Uzimati po 1 žličicu iza jela.

KOPRIVA I MED U BORBI PROTIV PELUDNE ALERGIJE

Ako hrčete u proljeće u sezoni rasta korova, znajte da ste alergični na pelud, pa probajte čaj koji ćete pripremiti tako da ćete šalicom vruće vode prekriti 1 žlicu sušenih listova koprive. Pokrijte čaj i pustite da odstoji 5 minuta. Ocijedite i pijte 3 x dnevno po 1 šalicu + 1 šalica prije spavanja. Listove koprive možete dodati u salatu, varivo i juhu ili uzimajte ½ žličice tinkture na dan. Evo još jednog jednostavnog, a veoma učinkovitog recepta:

SASTOJCI: ½ kg korijena koprive, ½ kg meda

PRIPREMA: Koprivu samljeti u stroju za mljevenje mesa. Napuniti staklenku do polovine,  dodati med i ostaviti u hladnjaku 10 dana uz povremeno miješanje. Uzimati svakog jutra na prazan želudac uzeti po 1 žličicu pripravka (da bi se postigao potpun učinak, nužan je kontinuitet uzimanja dok se ne potroši sva smjesa iz staklenke).

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

alergija 1 naslov

ALERGIJSKI RINITIS I LIJEČENJE APITERAPIJOM

      Pelud (cvjetni prah) nije pčelinji proizvod: to su muške spolne stanice biljaka koje pčelama služe kao hrana za mlade pčele, za proizvodnju matične mliječi, rad voštanih žlijezda, a pred zimu za stvaranje zaštitnog masno-bjelančevinastog tkiva. Pelud posjeduje odlična apiterapeutska svojstva: pomaže kod anemije, hipertenzije, depresije, neurastenije, alkoholizma, gastritisa, prostatitisa, impotencije, potiče rast kose, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, poboljšava imunitet i vid…

       Stvarno je dug niz vrlina cvjetnog praha, ali ne smijemo zaboraviti ni jednu veliku manu: alergene – tvari koje kod sve većeg broja ljudi izazivaju probleme poput svrbeža, kihanja, suhih ili nadraženih očiju i curenja nosa. Alergeni inače nisu štetni, no kod alergičnih osoba obrambeni mehanizam reagira kao na uljeza poput virusa ili bakterija s posljedicama od blagih do opasnih po život. U posljednjih 20 godina pojavnost alergije u općoj populaciji se višestruko povećala, pa spada u najčešće zdrastvene tegobe suvremenog svijeta. Od ukupne ljudske populacije oko 30 % je sklono alergijama, a oko 20 % je i dobiju.

           Simptomi alergija ovise o tome na koji ih način unosimo u organizam. Osim peludi, alergije izazivaju i prašina, plijesan, grinje, pojedine namirnice (npr. pšenica, kikiriki), životinjske dlake, slina i prhut, perje, toksini iz okoliša i dr. Ako ih udišemo, simptomi se javljaju u nosu, očima, sinusima, grlu, a najčešće oboljenje je alergijski rinitis (peludna groznica ili peludna alergija). Prvo se pojavljuje vodeni sekret, suhi kašalj, zatim kihanje (10 – 30 x za redom), gubitak mirisa, konjuktivitis (suzne, crvene oči), disfagija (otežano gutanje), disfonija (otežani govor), svrab, otečenost,  moguće je i krvarenje iz nosa, dispneja (otežano disanje), hrkanje, napadi gušenja. I konzumiranje meda može dovesti do alergijskih reakcije (u 8 pacijenata na 10.000 ispitanih), ali samo pri jednokratnom uzimanju veće količine  meda:više od 5 g/kg tjelesne težine (prim.mr.sc. Josip Lončar: „Alergijske bolesti“, članak u časopisu „Hrvatska pčela“ br.9/2011.) Jedna od najčešćih posljedica inhalacijskih alergija je astma: na Zemlji je 300 milijuna ljudi koji pate od ove bolesti uzrokovane alergenima. U slučaju pogoršanja obavezno potražite liječničku pomoć.

alergije 3

U proljeće je glavni krivac pelud s drveća, u ljeto razne vrste trava, a u jesen korov. Peludna zrnca su tako sitna i brojna da ih je nemoguće potpuno izbjeći, no kao dobra preventiva alergičarima se preporučuje boravak u zatvorenom prostoru s klima-uređajem koji posjeduje tzv. HEPA filtere. Izbjegavajte izlazak u sezoni alergija, pogotovo rano uvečer, jer je tada razina peludi u zraku najviša, a ako već izlazite po povratku kući odjeću operite i presvucite se u čistu. Prije odlaska na spavanje operite kosu da ne bi pelud s nje prenijeli na jastuk. Jednom tjedno kupajte i kućnog ljubimca i nemojte ih puštati u spavaću sobu. Redovno usisavajte tepihe i mijenjajte posteljinu. Prije oluje i 2 – 3 sata iza nje ostanite doma, jer zbog velike vlažnosti zraka koja prethodi oluji, peludna zrnca se nadimaju i pucaju ispuštajući u zrak čestice peludnog škroba s nadražujućim djelovanjem. Oči zaštitite sunčanim naočalama, a nos vazelinom: ljepljivi sloj bi trebao zarobiti spore koje lepršaju prije nego ih udahnete (IZVOR: „Prirodno liječenje bolesti i tegoba“- grupa autora)

Konvecionalna medicina riješava samo posljedice alergijama i to samo na kraće vrijeme. Lijekovi koje se koriste su antihistaminci i kortikosteroidi koji se zbog negativnih efekata moraju uzimati s posebnom pažnjom. Antihistaminici mogu biti oralni i intranazalni. Tu spadaju: loratadin, desloratadin, cetirizin, levociterizin, feksofenadin, a reklamama za njih (dakako pod tvorničkim nazivima) u vrijeme sezona alergija obiluju svi TV-kanali. U tabletama, kapljicama, injekcijama ili kao sprej za nos najčešće se uzimaju 1 x dnevno. Oprez: u nekim slučajevima kod pacijenata izazivaju omamljenost, pa mogu umanjiti sposobnost upravljanja vozilima! Antihistaminici ne sprečavaju oslobađanje histamina niti vežu već oslobođen histamin, već sprečavaju učinke histamina na razini H1 receptora i smanjuju intenzitet daljnje degranulacije mastocida.

U prirodne antihistaminike spada: kopriva (500 mg kapsula od lišća  3 x dnevno), ginko biloba (240 mg dnevno), kvercetin (500 mg 2 x dnevno), a mogu pomoći i namirnice bogate Omega-3 masnim kiselinama: losos, srdela. Svježa tuna, skuša, ulje od lanenih sjemenki. Autori knjige „1.000 kućnih lijekova“, veoma popularne u SAD, ali i kod nas  preporučuju da jedete med porijeklom od nektara koji su pčele prikupile na području gdje živite ( ne veće udaljenosti od 20 – 40 km od mjesta boravka) Konzumacijom meda  koji su proizvele lokalne pčele desenzitizirate svoj imuno-sustav na lokalnu pelud. Američki liječnici tvrde da s terapijom treba početi 2 mjeseca prije sezone peludne hunjavice, na dan jedite 2 žlice meda i žvačite pčelinje saće 5 – 10 minuta. Nastavite sve dok ne prođe sezona alergije. Med ne smije biti zagrijavan preko 37*C niti smije biti filtriran kroz najfinija kvarcna sita, jer time gubi svoju biološku farmakoterapisku vrijednost.

alergija 2

Polazeći od stava da za svaku bolest u prirodi postoji lijek i homeopatskoj spoznaji da se malim dozama alergena može postići otpornost prema toj bolesti, pčelar i samostalni istraživač u oblasti apiterapije Branko Končar u članku „Pelud – antialergijska terapija“ („Hrvatska pčela“ br. 4/2010.) podrobno objašnjava kako se provodi liječenje peludnih alergija peludom ili kako bi se u narodu reklo: „Kako se klin izbija klinom?“ Autor teksta naglašava da pelud mora biti svježa , poliflorna i čuvana u dubokom zamrzavanju. Pelud treba pripremiti za uzimanje potapanjem navečer u kiselo mlijeko, kefir, jogurt, čaj. To je potrebno zbog velike čvrstoće vanjske ovojnice peludnog zrnca. Fermentacijom se omekša ovojnica i sadržaj peludi se dijalizira, pa se na taj način povećava iskorištenost ljekovitih sastojaka. Uzima se ujutro pola sata prije doručka. Terapija započinje dozom od 1 g peludi dnevno (može i manje: 1 zrnom) 7 dana, nastavlja se dozom od 2 g slijedećih 7 dana, pa dozom od 3 grama treći tjedan itd. svaki tjedan 1 gram dnevno peludi više. Ova dinamika traje sve do 20 g na dan i tu dozu održavamo do 3 mjeseca. Ako se u bilo kojoj fazi terapije pojavi neki od simptoma alergije (crvenilo, svrbež), pacijent se vraća na prošlotjednu dozu. Autor preporučuje provesti terapiju 2 – 3 x godišnje po 21 dan x 20 g peludi dnevno.(TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

apifitoterapijom protiv gubitka teka

APITERAPIJOM PROTIV GUBITKA APETITA

Mnogo je razloga zašto ponekad nemamo volje za jelom: loša probava, vrućica, stres, tjeskoba, depresija, neki genetski čimbenici, obim aktivnosti, životna dob, brzina metabolizma…Vjerovatno znate da redovito uživanje prevelikih količina alkohola unosi u organizam toliko kalorija da glad gotovo ni ne osjećamo, no jeste li znali da podjednako negativan učinak ima i pretjerano izlaganje pesticidima? I kofein može umanjiti želju za jelom, pa kavu i čaj valja piti nakon jela. Ni pušači (kao ni drugi ovisnici) se ne mogu pohvaliti dobrim apetitom, a konstantno slab ili nikakav tek signal je za mnogo ozbiljnije tegobe (hipertenzija, reumatoidni artritis, infektivna mononukleoza, hepatitis i dr.) Zato valja obratiti pozornost na prve simptome, pogotovo ako se radi o djeci. Djetetovu odbijanju da ruča u školi, ne mora biti uzrok hrana: možda se problem krije u okolini. Ako gubitak teka traje više dana, a uz to se javljaju i drugi simptomi (povraćanje, proljev, kašalj, bolovi u trbuhu, brz gubitak tjelesne težine) obavezno potražite liječničku pomoć. Kod manje intenzivnog nedostatka apetita pomažu prirodni lijekovi i naravno – promjene u prehrani  i načinu života. Pomoći će manji i redovitiji obroci (nikako u žurbi!), unos gorkog u predjelo (masline, ružmarin, mlado maslačkovo lišće), a apetit može otvoriti i gorki aperitiv. Prije jela možete sažvakati malo svježeg đumbira, a šalica soka od mrkve i dragušca pola sata prije jela također može pomoći u buđenju teka. Redovito vježbajte kako bi pobudili glad ili potaknite apetit blagom masažom trbuha mješavinom pripravljenom od 5 žličica maslinova ulja s nekoliko kapi eteričnog ulja. U svakodnevnu prehranu valja ubaciti med i pelud, a pomoći će 1 i po žličica isjeckanog pelina pomiješanog s medom ujutro prije jela. Da pobudite glad možete izribanu jabuku pomiješati s medom i jogurtom prema vlastitom ukusu i jesti prije obroka.(TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

NAPITAK ZA DJECU OD CELERA I MEDA

SASTOJCI: 100 g svježih peteljki (ili korijena) celera, 1 l hladne vode, 2 – 3 žlice meda

PRIPREMA: svjež celer sitno narezati, preliti vodom, zakuhati i potom lagano kuhati 10 – 15 minuta. Ostaviti pokriveno 10 – 15 minuta i procijediti. Zasladiti medom i uzimati pomalo tijekom dana. (IZVOR: „Zdravlje iz prirode“ br. 33/2015)

VINO OD CELERA I MEDA (ZA ODRASLE)

SASTOJCI: 100 g svježih peteljki (ili korijena) celera, 1 l crvenog vina, 2 – 3 žlice meda

PRIPREMA: svježe peteljke ili korijen celera sitno narezati i staviti u staklenku. Dodati med i ostaviti da odstoji 10 – 15 minuta. Preliti vinom i staklenku zatvoriti. Nakon što dstoji 8 – 10 dana vino procijediti. Uzimati 2 x dnevno po 1 dcl vina. (IZVOR: „Zdravlje iz prirode“ br. 33/2015)

SIRUP OD BOROVNICE I MEDA

SASTOJCI: 500 g borovnice, 3 l vode, med

PRIPREMA: plodove borovnice prokuhati u vodi, izgnječiti i još jednom prokuhati uz dodatak vode prema potrebi. Prokuhanu masu procijediti  i kad se ohladi dodati joj toliko meda dok ne bude gusta kao kaša ili sirup. Odrasli uzimaju 2 žlice dnevno, a djeci treba davati po 1 žličicu 3 x dnevno sat vremena prije obroka. (IZVOR: „Lekoviti med“ br. 1/2011)

tibet 1

TIBETANSKA MEDICINA I APITERAPIJA

Tibetanski medicinski sustav s tisućljetnom tradicijom koji se u liječenju oslanja na akupunkturu, meditaciju, masaže uz poseban režim prehrane i pripravke, kupke i obloge na bazi bilja i minerala. S visokih tibetanskih planina ova se alternativna tehnika kroz prošlost proširila na Kinu, Nepal, Butan, Indiju, Mongoliju, a danas osvaja i zapadnu civilizaciju. Duboko je povezana s budističkom filozofijom i tantrom (oslobađanje kroz širenje svijesti), pa za razliku od zapadnog svijeta medicine koja daje naglasak na vanjskog napadača organizma (virus, bakterija…), ovdje se ide na vraćanje unutrašnje ravnoteže kao štita od bilo koje bolesti. Najpoznatiji Tibetanski medicinski institut ipak nije u Tibetu, već u Daramsali (Indija).

tibet 3

Da bi se postalo liječnikom i terapeutom nije dovoljna školska naobrazba, već 10-godišnja praksa uz mentora svakodnevno učenje mantri, meditacija i obredi pročišćavanja duha, tijela i uma kako bi učenik s vremenom postao i duhovni vođa. Liječnik pri pregledu pacijenta koristi 3 metode dijagnoze: vizualnu (promatranjem fizionomije), taktilnu (puls) i dijalektsku (pitanja). Terapija ima holistički pristup: meditacija vraća mir i svjetlo u um blokiran negativnim emocijama i mijenjanje mentalnih navika.

tibet 2

Ishrana pacijenta je veoma važna u liječenju: dijetetski režim nadoknađuje izgubljenu energiju i čisti organizam od viška one koja je suvišna. U tibetanskoj medicini koriste se lijekovi na bazi bilja koje raste na specifičnim mjestima i bere se u određeno vrijeme godine i dana, jer im godišnje doba, mjesto rasta, klima i raspored zvijezda u trenutku berbe daje veću ili manju efikasnost u liječenju. Kao što je važan trenutak berbe, tako je bitan i trenutak uzimanja lijeka i nije samo doza individualna, već i biološki ciklus pacijenta, te ciklus prirode koja ga okružuje. U drevnim tibetanskim receptima gotovo neizostavan je med (IZVOR: “Zdravlje iz prirode” br. 33/2015)

tibet 5

ČAJ ZA OPUŠTANJE

SASTOJCI: 5 g naribanog đumbira, 2 žlice limunova soka, 2 žlice meda, prstohvat ljute paprike, prstohvat anisa

PRIPREMA: zakuhajte 2 l vode i ostavite da ključa 5 minuta. U ohlađenu vodu dodajte naribani đumbir, sok od limuna, med, papričicu i anis.

DOZA: navedena količina je previđena za 3 – 4 osobe. Čaj pijuckati tijekom dana ili popiti 1 šalicu prije obroka.

ELIKSIR ZA POMLAĐIVANJE

SASTOJCI: 10 glavica češnjaka, sok od 10 limuna, 1 kg meda

PRIPREMA: sitno nasjeckajte češnjak i pomiješajte s limunovim sokom i medom. Smjesu ulijte u staklenku, poklopite i ostavite da stoji 8 – 10 dana.

DOZA: ovaj napitak uzimati po 1 žlicu 2 x dnevno: ujutro natašte i uvečer prije večere.

pčelinji proizvodi i zdravlje srca

PČELINJI PROIZVODI U LIJEČENJU BOLESTI SRCA I KRVNIH SUDOVA

(sažetak predavanja Ivana Lesingera)

ANGINA PEKTORIS

Simptomi: stezanje grudi, napadi jakih bolova u području srca sa širenjem u pravcu lijeve ruke, praćeni smrtnim strahom. Može biti izazvana sklerozom venskih sudova ili njihovim neurogenim   grčevima. Apiterapeuti kao lijek preporučuju med i matična mliječ. Uzima se med (lavanda, livadski, nana, bagrem) 1 – 2 g dnevno po 1 kg tjelesne težine  4 x dnevno otopljen u čaši mlake vode. Liječenje traje 1-2 mjeseca. Nakon prestanka bolova tretmani se moraju nastaviti u održavajućim dozama po 1 žličicu uvečer i ujutro. Dobro je kombinirati med i matična mliječ. Matična mliječ se uzima po 100-200 mg dnevno ujutro i u podne prije jela, ispod jezika ili se može pomiješati s medom po receptu apiterapeuta, a pod kontrolom kardiologa.

ARITMIJA

Aritmička srčana aktivnost je rezultat patoloških izmjena u miokardu ili započete arteroskleroze venskih sudova, izazvana nervnim faktorima, brigama, pretjeranim pušenjem i upotrebom kave, čaja. Pčelinji proizvodi, naročito med, zbog svog sastava vrše nezamjenljivu uslugu oslabjelom srčanom mišiću.

Kod aritmije se preporučuje dugotrajno uzimanje meda u dozama 100 – 200 g dnevno u 4 obroka otopljen u čaši mlake vode. Liječenje traje 1-2 mjeseca do normalne srčane aktivnosti. Med može da se kombinirati sa matičnom mliječi i peludom po receptu apiterapeuta.

srce 1

ARTEROSKLEROZA

Staračka bolest koja se manifestira  u vrtoglavici, slabljenju pamćenja, umoru, nemirnom snu, drhtanju udova. Upotreba pčelinjih proizvoda smanjuje kolesterol i masnoće u krvi, poboljšava funkciju srca i krvnih sudova, san, apetit, pamćenje, vid, diurezu itd.

Terapija uz pomoć meda: u toku 1 mjeseca uzima se po 1 – 2 g meda po 1 kg tjelesne težine u 4 obroka , nakon čega toga se prelazi na održavajuću dozu – 1 žlica ujutro i uvečer prije jela u čaši mlake vode.

Matična mliječ  se uzima 100-200 mg dnevno, ujutro i u podne prije jela, ispod jezika.

Pelud se uzima 1 žličica 3 x dnevno u toku 1 mjeseca, nakon čega se pauziraa mjesec dana, pa se liječenje ponavlja.

Pčelinji otrov: apiterapeuti preporučuju 80-120 uboda po kuri.

SRČANA ASTMA

Za manu lijevog ventrikulisa karakteristična noćna bol, bolesnik se budi sa osjećajem gušenja i kašljem praćenim strahom, obliva ga hladan znoj. Liječenje je kao kod angine pektoris.

srce 2

ARTEROSKLEROZA PERIFERNIH KRVNIH SUDOVA

Češće se razvija u krvnim sudovima nogu. Simptomi su osjećaj hladnoće i utrnulosti udova. Kasnije se pojavljuju bolovi u području listova. Preporučuju se liječenje pčelinjim otrovom zbog njegovog djelovanja  na širenje krvnih sudova, jačanja kolateralnog krvotoka, analgetičkog i antisklerotičnog učinka . Također se može liječiti i pomoću matične mliječi u dozi od 100 – 200 mg dnevno u 2-3 obroka. U terapiju se može uključiti i propolis oralno ili izvana, kao i pelud.

ZAPALJENJE VENA – TROMBOFLEBITITIS

Oboljenja vena uglavnom donjih udova. To je upalni proces koji obuhvaća zidove vena, u kojima  se formiraju trombovi koji su sastavljeni od bijelih, crvenih ili miješanih krvnih stanica. Za liječenje ove bolesti primjenjuje se pčelinji otrov u vidu pčelinjih uboda, injekcija ili masti sa pčelinjim otrovom. Pčelinji otrov ima antikoagulativno, anestetično, protupalno i vazodilatorno (širenje krvnih sudova) djelovanje.

srce 6

MALOKRVNOST – ANEMIJA

Malokrvnost je smanjenje sadržaja hemoglobina ( željeza) i crvenih krvnih zrnaca u krvi. Bolesnici se žale na umor, ubrzano lupanje srca, vrtoglavica, nedostatak apetita, nesanice i glavobolje. Apiterapeuti preporučuju ishrani u dijetalnom režimu (svježa, raznovrsna, bez umjetnih dodataka) dodati pčelinje proizvode (med, polen i matična mliječ) koji će uz šetnje po svježem zraku i laganu tjelesnu aktivnost dati brz terapijski efekt. Najdjelotvornije su tamne sorte meda jer su bogatije mikroelementima i predstavljaju anti-anemjski faktor. Preporučujemo da se med kombinira sa polenom i matičnom mliječi u odnosu 1 kg : 200 g : 10 g . Sastojci se dobro izmiješaju i čuvaju na suhom i tamnom mjestu. Uzima se po 1 žlica  3 x dnevno prije jela ili 3 sata poslije jela. Liječenje traje 1 – 2  mjeseca.  Može se i 500 g meda pomiješati s 100 g sjemena koprive i 3 žlice  kakaoa. Uzima se po 1 žličica 3 x dnevno pola sata poslije jela.

SRČANA NEUROZA

Etiologija: negativne emocije, psihička opterećenja. Simptomi: lupanje srca, gušenje, umor, bolovi u zoni srca, navala vrućine, nemiran san i gubitak apetita.
Med i matična mliječ svojim prirodnim svojstvima terapijski djeluju na obnavljanje djelatnosti srca. Apiterapeuti preporučuju 1 – 2 mjeseca uzimati med po 80 – 100 g dnevno u 4 obroka i po 100 -200 mg matične mliječi.

srce 5

OŠTEĆENJE MIOKARDA

Uzroci : infekcija, intoksikacije, uremija, opekotine, lijekovi itd. Oštećuju se mišićna vlakna i pojavljuju raznovrsni poremećaji u ritmu. Simptomi su opća slabost, gušenje, osjećaj tjeskobe, hladni udovi, ubrzan puls, nizak tlak.

Med: najbolje su sorte s većim sadržajem fruktoze. Dnevno uzimati po 1 – 2 g po 1 kg težine u 3 – 4 obroka, 1 – 2 sata prije jela ili 2 sata poslije jela. Medu se može dodati i 1% matične mliječi ili 10% peludi.

Matična mliječ: uzima se po 100 – 200 mg prirodne matične mliječi ujutro i u podne prije jela.

Pelud: 1 žličica 3 x dnevno prije jela, najbolje kombinirano sa medom.

Propolis:  20-30 kapljica 30% alkoholnog ekstrakta propolisa 3 x dnevno u čaši mlijeka ili mlake vode, prije jela. Povoljno djeluje na razmjenu kolesterola i lipida.

Pčelinji otrov:  u vidu uboda ili injekcija proširuje krvne sudove, uklanja bol i poboljšava kolateralnu cirkulaciju krvi, smanjuje kolestelor i trigliceride u krvi.

POVIŠEN KRVNI PRITISAK – HIPERTONIA

Uzroci oboljenja su različiti: neurogeni, psihogeni, arterosklerotični, sekundarni itd. svi pčelinji proizvodi imaju hipotonično djelovanje, mogu se uzimati pojedinačno ili kombinirano. Apiterapeuti preporučuju se da se 1 kg meda pomiješa sa 5 – 10g matične mliječi, 200 g peludi i 50 g propolisa u prahu. Uzima se po 1 žlica 3 x dnevno prije jela u čaši vode.

Pčelinji otrov se primjenjuje u vidu pčelinjih uboda ili potkožnih injekcija.

Propolis se uzima kao 10 % propolisova voda ili 30 % alkoholni ekstrakt propolisa 3 x dnevno po 30 kapljica prije jela u čaši vode ili mlijeka. Liječenje traje 1-2 mjeseca. Dobro hipotoničko djelovanje  ima mješavina soka od mrkve, hrena, čaše meda i soka od jednog limuna. Pije se po 1 žličica  3x dnevno prije jela.

a

PROŠIRENE VENE

Preporučuje se stavljanje  obloga na  vene i to  na mjestu proširenja od tankog sloja meda i sitno sjeckanog peršina, nekoliko puta dnevno. Uzimaju se jednake količine meda i peršina, peršin se sitno sjecka, a zatim tuče u avanu i energično miješa sa medom. Smjesa se maže u tankom sloju, bolesnik je u ležećem položaju. Liječenje traje 15-20 dana.

SNIŽEN KRVNI TLAK -PRITISAK – HIPOTONIJA

Uzroci:  nervno-vegetativni poremećaji, anemija, kahezija itd. Bolesnik osjeća slabost, brzo zamaranje, zamračenje, glavobolju, nedostatak apetita isl. Matična mliječ utječe ujedno i na simpatikus i parasimpatikus i time regulira krvni tlak pritisak. Kad je hipotonija praćena anemijom i kahezijom, liječi se kombinacijom matične mliječi, meda i polena. Tretmani traju 4 – 5 tjedna. Dnevna doza matične mliječi je 100 – 200 mg, 3 x dnevno prije jela.

IVAN LESINGER MED I LJEKOVITO BILJE

MED I LJEKOVITO BILJE

(recepti po preporuci Ivana Lesingera)

RECEPT ZA PROČIŠĆAVANJE ORGANIZMA

SASTOJCI: 1 kg med (kadulja/šumski/livadni) + 300 g sitno naribanog hrena + 4 jušne žlice mljevenog sjemena anisa + 2 jušne žlice mljevenog sjemena koromača + 1 bočica propolisa izmiješati

DOZA: 3 x dnevno 1 jušnu žlicu (odrasli); 3 x dnevno 1 čajnu žličicu (djeca)

RECEPTI ZA SMIRIVANJE KAŠLJA I ISKAŠLJAVANJE

  • 100 g meda + 50 g usitnjenog omana
  • 50 g omana kuhati u 5 dl vina, dodati 4 jušne žlice meda + 1 kavenu žličicu cimeta
  • 50 g rogača + 50 g suhe smokve + 500 g meda
  • 1 jušna žlica meda kuhati u 1 dl vina, dodati 1 čajnu žličicu rute (ili origana) + 1-2 suhe smokve
  • 2 čajne žličice soka bokvice (trputac) + 2 žlice meda + 1 dl vode kuhati
  • 2 jušne žličice usitnjenih listova koprive + 2 dl vina + 2 jušne žlice meda; kratko prokuhati
  • 1 jušna žlica kadulje kuhati u 2 dl mlijeka i dodati 2 jušne žlice meda + 1 jušnu žlicu ljubičice
  • 2 jušne žlice hrena + 2 jušne žlice meda kratko kuhati u 2 dl vode i dodati malo rakije

RECEPT ZA GUBITAK GLASA

SASTOJCI: 100 g meda + 50 g usitnjenog sjemena slačice + 50 g maslaca

TUBERKULOZA

SASTOJCI: 100 g usitnjenog lanenog sjemena + 500 g meda

DOZA: 1 jušnu žlicu 3 x dnevno

IVAN LESINGER UMAG LAND 2013

LJEKOVITOST MEDA OBZIROM NA VRSTU

BAGREMOV MED : pomaže kod probavnih smetnji, smiruje organizam

KESTENOV MED: liječi jetra i želudac, pomaže kod slabe periferne cirkulacije kože

MED OD LIPE: antiseptik, smiruje organizam, pomaže kod prehlade, gripe i bronhitisa

KADULJIN MED: zbog obilja eteričnih ulja odlična u liječenju bolesti dišnog sustava

HELJDIN MED: smiruje živce

LIVADNI MED: pomaže srčanim bolesnicima

RUŽMARINOV MED: liječi jetra, žuč i žučne kanale

ŠUMSKI MED: pomaže kod anemije i slabokrvnosti, jača imunitet

MEDLJIKOVAC: pomaže kod anemije i bolesti dišnog i probavnog sustava

MED OD METVICE: antispazmodik, smiruje grčeve

MED OD MATIČNJAKA: opušta organizam i smiruje živce

MED U SAĆAMA: pomaže kod tegoba s desnima i dišnim organima

MED OD VRIJESA: za anemiju, zbog oligoelemenata odličan za pušačke bolesti

honey 6

BILJNE TINKTURE

BAZGA I MED

NAMJENA: za bolesti dišnog i mokračnog sustava

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvjetova bazge, 1 kg meda, 100 g sjemena anisa, 500 g sjemena kima

JAGORČEVINA I MED

NAMJENA: za jačenje srca

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvjetova jagorčevine i 1 kg meda

KADULJA I MED

NAMJENA: za jačanje imuniteta

SASTOJCI: 4 dl tinkture kadulje i 1 kg meda

RUŽMARIN I MED

NAMJENA: za jaču cirkulaciju

SASTOJCI: 3 dl tinkture ružmarina i 1 kg meda

LIPA I MED

NAMJENA: za smirenje živaca

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvetova lipe, 1 kg meda

MASLAČAK I MED

NAMJENA: za bolesti želuca i jetre

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvjetova maslačka + 1 kg meda

BOROVNICA I MED

NAMJENA: za čišćenje krvi od masnoća, triglicerida i dr.

SASTOJCI: 4 dl tinkture borovnice + 1 kg meda

MEDOVINA

SASTOJCI: 150 g meda, 1 l vode, 1 limun, 2 naranče

PRIPREMA: u hladnu vodu umješamo med, dodamo limunov i narančin sok i držimo na hladnom mjestu (može se dodato sok maline/jabuke)

MEDNI OCAT

SASTOJCI: 5 dijelova vode + 1 dio meda

PRIPREMA: pomiješati vodu i med do jednolične koncentracije (kontrolirati talog meda na dnu staklene posude) kad je med sasvim otopljen, pustiti da fermentira

PELUD 2

PELUD (CVJETNI PRAH) nije pčelinji proizvod, ali ga uvijek spominjemo u tom kontekstu. Uz nektar pelud je pčelama najvažnija hrana, pa je zato zovemo i „pčelinjim kruhom“. Samo 2 žličice peludi pokriva našu dnevnu potrebu za aminokiselinama. Pelud je apsolutno nezamjenjiva tvar – nemoguće je sintetskim putem proizvesti zamjenicu jednake hranjivosti. Spominje se u Bibliji, starim kineskim i egipatskim zapisima. Zbog ljekovitih svojstava cvjetni prah su preporučavali Hipokrat i Pitagora. U srednjem vijeku pelud su koristili kao tonik za smirenje i afrodizijak, ima pozitivno djelovanje na rast i razvoj, povećava otpornost na bolesti, pospješuje metabolizam, pomaže kod niza bolesti, ublažava posljedice stresa i daje snagu za svakodnevne napore. Danas ga mnogi zovu medicinsko čudo, super hrana, antikancer.

pelud cvjetni prah učinak na ljudski organizam

PELUD BAGREMA: djeluje trenutno kod akutnih bolesti

PELUD ŽUTOG JAPANSKOG BAGREMA: zahvaljujući rutinu djeluje na povećanje otpornosti kapilara, sprječava krvarenje, skraćuje vrijeme zgrušavanja krvi i regulira ritam srca

PELUD BAZGE: iznimno hranjiv, sadrži veliku količinu bjelančevina (do 27 %) i 18 aminokiselina, ima stimulativno djelovanje, povećava otpornost organizma, pa se preporučuje kao dodatak prehrani s malim sadržajem bjelančevina

PELUD KADULJE: pospješuje mokrenje i znojenje, normalizira mjesečnicu

PELUD KESTENA: djeluje umirujuće, regulira venozni krvotok, dobar je protiv tromboflebitisa (upala vena s trombozom) i štetnih procesa u jetri, jača i sprječava pucanje kapilara

PELUD ŠIPKA: pospješuje mokrenje, ima blago umirujuće djelovanje, jača stijenke kapilara

PELUD JABLANA: jača organizam i srčani mišić

PELUD HELJDE: zahvaljujući rutinu jača stijenke kapilara, sprječava izljev krvi u mozak, usporava srčani ritam, preporučuje se kod aritmije, pojačanog lupanja srca, krvarenja

PELUD LIPE: umirujuće sredstvo, jača organizam, sredstvo za preznojavanje, kontrolira spolnu uzbuđenost

PELUD MASLAČKA: blagotvorno djeluje na bubrege, mokraćni mjehur i jetru, poboljšava diurezu (stvaranje mokraće), djeluje okrepljujuće

PELUD JABUKE: okrepljujući tonik, posebno za srčani mišić

PELUD KUPINE: okrepljuje, pomaže pri proljevu

PELUD GLOGA: snižava temperaturu, jača srčani mišić, umiruje živčani sustav, preporučuje se kod poremećaja krvotoka

PELUD BOSILJKA: stimulira rad probavnih organa

PELUD VRIJESKA: preporučuje se protiv cistitisa i upale prostate

PELUD VIŠNJE: pospješuje mokrenje

PELUD IVE: jača i smiruje organizam, pospješuje znojenje, regulira spolnu uzbuđenost

PELUD ULJANE REPICE: ima vrijedna dijetalna i hranjiva svojstva, primijenjen lokalno dobro djeluje na površinske rane

PELUD MAKA: protiv kašlja, bronhitisa, angine, preporučuje se osobama sklonim nervozi i nesanici

PELUD EUKALIPTUSA: jača organizam, snižava temperaturu, djeluje antibakterijski, stimulira rad želuca

PELUD AGRUMA (NARANČE, LIMUNA, MANDARINE I DR.): jača organizam, potiče apetit i probavu, sredstvo za izbacivanje glista, regulira živčani sustav

IZVOR: mr. Žarko Stepanović: “Darovi medonosne pčele”, dr. Peter Kapš: “Apiterapija”, Vladimir Jelavić: “Liječenje medom i pčelinjim proizvodima” 

med u dječjoj dobi

Mag.ing.agr. GORDANA HEGIĆ: LJEKOVITOST MEDA

Od prve godine života – umjesto šećera med

U dogovoru s pedijatrom med i ostale pčelinje proizvode poželjno je uvrstiti u prehranu djeteta već od najranije životne dobi od prilike od prve godine života. Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj djeteta, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke i dječje dobi. Osnovna osobina dječjeg organizma je neprestano mijenjanje anatomskih i fizioloških, psiholoških i imunoloških osobina.

Dnevni jelovnik uz meso, jaja, mlijeko, sir, voće i povrće mora sadržavati i med uz dosta tekućine. Zbog antirahitičnoga, antianemičnoga, antidispeptičnog, antibakterijskoga, antivirusnoga, antimikotičnoga i blagog djelovanja na dječji organizam potrebno je od dojenačke dobi u ishrani umjesto šećera dodavati med. Djeca koja uzimaju med imat će zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intezivniji rast i razvoj. Preporuča se davati 1 – 2 grama meda na kilogram tjelesne težine djeteta u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije. Osim toga što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba da se redovito uzima med za zaslađivanje, kao i lijek, takva će djeca biti razvijenija i zdravija te otpornija na bolesti od one djece koja ne uzimaju med.

Kako i koliko meda trebaju uzimati djeca?

Med se može preko dana uzeti na nekoliko načina :

– napitcima koji su zaslađeni medom (voda, limunada, čaj, mlijeko, bijela kava, voćni sok i sl.)

– kao namazi meda ili maslaca i meda na na kruh ili pecivo

– kašicama od integralnih žitarica sa dodacima voća, sjemenki žitarica ili pahuljica tih žitarica s mlijekom i medom

– razne voćne kašice s medom

– razni medeni kolači (med se u kolačima koristi kao zaslađivač, tvar za održavanje vlage te kao prirodni konzervans pa tako medenjaci mogu biti trajni kolačići koji mogu stajati i do 2 mjeseca)

med u ishrani djece

POZOR: Studije su pokazale da med ponekad može biti zagađen bakterijskim sporama klostridija (Clostridium botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne preporuča med niti proizvodi koji ga sadrže. Spore klostridija u med mogu doći samo u vrlo nehigijenskim uvjetima držanja pčela i prilikom vrcanja samoga meda pa je činjenica da se takvo što dogodi vrlo mala u današnje doba. (prije dok se pčelarilo košnicama „pletarama“ rupe na košnici krpale su se kravljom balegom pa je i to bio način dolaska spora u med).

sirupi PIP

MEDNOPROPOLISNI SIRUPI – ZDRAV IZBOR ZA JAČANJE IMUNITETA I UBLAŽAVANJE KAŠLJA

Zdrav imunološki sustav osnovni je preduvjet dobrog zdravlja. Snažan imunitet treba održavati tijekom cijele godine, a posebno u zimskom razdoblju kada su prehlade, infekcije dišnih putova, gripe i ostale bolesti puno učestalije nego u ostatku godine.  Preventivnim i terapijskim korištenjem visokovrijednih namirnica i dodataka prehrani koji sadrže pčelinje proizvode čuvamo i jačamo prirodnu otpornost organizma. Pčelinji proizvodi su riznica „ljekovitih“ tvari iz prirode i od pamtivijeka se koriste i doprinose očuvanju zdravlja čovjeka. Neprestano se proširuju spoznaje o biološkoj aktivnosti pčelinjih proizvoda, otkrivaju se nova djelovanja i potvrđuju tradicionalna znanja o njihovoj ljekovitosti. Posjeduju svojstva koja ih čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, pa je zima bez meda, propolisa, peludi i matične mliječi nezamisliva. Pčelinji proizvodi su pogodni  za djecu i odrasle no potrebno je pronaći odgovarajući oblik. U ljekarnama ih pronalazimo u obliku sirupa, kapsula, ampula, kapi i sprejeva, te mednih  mješavina.

sirupi PIP 2

Sirup je farmaceutski oblik koji se najčešće primjenjuje kod raznih vrsta kašlja, ublažavanje upala gornjih i donjih dišnih putova, ali i za jačanje otpornosti organizma. Zbog jednostavnosti primjene preporučuje se djeci, ali i starijim osobama ili osobama s teškoćama pri gutanju. Poznato je da med ima izrazito antibakterijsko i protuupalno djelovanje, no dodatna vrijednost meda u sirupima je što poboljšava resorpciju i iskorištenje djelatnih tvari iz sirupa, a i drugih djelatnih tvari iz hrane i dodataka prehrani unesenih u ljudski organizam. Ako je njegov udio u sirupu iznad 80%, med služi i kao prirodni konzervans te se time izbjegava uporaba umjetnih konzervansa koji smanjuju otpornost organizma. Dodavanjem propolisa,naročito u bezalkoholnoj otopini, u medne sirupe dodatno se pospješuje učinak sirupa na organizam. Poznati su biološki učinci propolisa: antibakterijski, antivirusni,antioksidativni, protuupalni, a preventivnom uporabom za jači imunološki sustav. Osim meda i propolisa mednopropolisni sirupi najčešće sadrže i matičnu mliječ, bezalkoholne ekstrakte biljaka te  vitamine i minerale.

Mednopropolisni sirup za jačanje imunološkog sustava

Sposobnost organizma da se obrani od vanjskih utjecaja ovisi o stanju imunološkog sustava. Mednopropolisni sirup namijenjen je jačanju imunološkog sustava i povećanju snage i vitalnosti organizma, a preventivno se preporučuje kod akutnih stanja virusnih i bakterijskih infekcija, prehlada i alergija. Uz med i propolis, u svom sastavu sadrži matičnu mliječ,prirodne sokove,kao npr. sok aronije, te vitamine i minerale koji doprinose jačanju oslabljenog imunološkog sustava uslijed stresa te povećanih fizičkih i psihičkih napora. Matična mliječ stimulira anaerobne procese u organizmu i tako podiže razinu energije. Imunostimulatori u mliječi snažno potiču stvaranje protutijela i leukocita i na taj način matična mliječ jača imunološki sustav i povećava otpornost na infekcije. Redovitim uzimanjem proizvoda koji sadrže matičnu mliječ produžava se radna sposobnost i psihofizička  izdržljivost.

Mednopropolisni sirupi za ublažavanje kašlja

Kašalj je prirodna i zaštitna reakcija organizma kojom želimo odstraniti nepotrebne tvari iz dišnih putova, služi čišćenju dišnih putova od iritansa i viška sluzi, te održavanju prohodnosti dišnih putova. Uzročnici kašlja su brojni a najčešće su to infekcije gornjih ili donjih dišnih putova,mogu biti virusne poput gripe ili prehlade, ali i bakterijske. Obuhvaćaju strukture od nosa,ždrijela sve do najmanjih bronha.Prema karakteru kašalj se dijeli na suhi i produktivni.

Suhi kašalj je vrlo neugodan,karakterizira ga snažan podražaj na kašalj bez sluzi koja se iskašljava, iscrpljuje bolesnika, izaziva iritaciju sluznice i pretjerano naprezanje mišića. Suhi kašalj tretiramo antitusicima, sredstvima protiv kašlja, koja će umiriti podražaj. Nasuprot suhom produktivni kašalj karakterizira iskašljavanje sekreta/sluzi. Sluz je često gusta i teško ju je iskašljati, upravo se zbog toga produktivni kašalj tretira ekspektoransima i mukoliticima,odnosno pripravcima koji razrjeđuju sluz i olakšavaju iskašljavanje. Zbog svojih svojstava, pa i higroskopičnosti, često se i sam med, posebno kaduljin koristi kao prva pomoć u borbi protiv kašlja. Mednopropolisni sirupi oblažu sluznicu grla i ždrijela, štite od lokalnog nadražaja,djeluju protuupalno, smanjuju podražaj i učestalost kašlja. U većini slučajeva kašalj je popraćen sa neugodnom upalom grla,ždrijela ali i sluznice usne šupljine.

Propolis kao prirodni antibiotik i zaštitnik organizma,osim što jača imunitet,pomaže i kad se bolest već pojavi, olakšava simptome gripe i prehlade,a učinkovit je i u liječenju upale grla,posebno kod otežanog gutanja, promuklosti, upale ždrijela i krajnika. Biološki učinci propolisa kao što su antibakterijsko, antivirusno, antioksidativno, protuupalno djelovanje ovise o prisutnosti flavonoida, djelatnih tvari propolisa i izražavaju se njihovom ukupnom koncentracijom. Stoga, treba pogledati deklaraciju o propolisu i utvrditi je li naznačena količina flavanoida ili bezvrijedni podatak količine suhe tvari i prefiks nativni. Najčešće su na tržištu dostupne alkoholne ali i bezalkoholne otopine propolisa u obliku kapi i sprejeva.

SIRUPI pip 5

Zdravi dodaci prehrani

Medni i mednopropolisni sirupi su biološki vrijedni, bez štetnih posljedica na organizam i sigurni za korištenje kod djece već od najranije dobi,što se ne može reći za sirupe odnosno tekuće dodatke prehrani koji sadrže umjetne konzervanse i alkohol. Koktel sintetskih boja, konzervansa, umjetnih sladila i alkohola uobičajeno je prisutan u brojnim medicinskim proizvodima i tekućim dodacima prehraniza djecu i odrasle. Potreban je oprez i informiranost, te savjet ljekarnika. Koliko su konzervansi (bez)opasni potvrđuju brojna znanstvena istraživanja koja upućuju na uzročno-posljedičnu vezu između konzervansa i pojave određenih zdravstvenih smetnji. Na današnjoj razini znanja i tehnoloških mogućnosti neodgovorno je, prema samom sebi, koristiti šećerne sirupe, s konzervansima, etilnim alkoholom i skromnim dodacima, a na raspolaganju imamo potencijal mednih i mednopropolisnih sirupa bez konzervansa, bez etilnog alkohola, sirupe oplemenjene i drugim pčelinjim proizvodima te ekstraktima ljekovitog bilja. (Autorica članka: Petra Galović, dipl. ing. biotehnologije, PIP d.o.o.)

pčelinji proizvodi i visoki tlak 1

PČELINJI PROIZVODI U LIJEČENJU HIPERTENZIJE

     Hipertenzija je medicinski termin za visoki krvni tlak. Kod približno 90 % oboljelih uzroci ovoj pojavi su nepoznati, često se otkrije tek na liječničkom pregledu, no moramo je redovno kontrolirati jer može uzrokovati: aterosklerozu, zatajenje srca, koronarnu bolest srca, infarkt, moždanu kap i bubrežne bolesti. Čimbenici koji uz genetsku predispoziciju dodatno utječu na povišen tlak su: pretilost, konzumiranje alkohola i nikotina, pasivan način života i nepravilna ishrana. Krvni tlak varira i zbog subjektivnih faktora (adrenalin  diže, a osjećaj sreće snižava tlak, pa je pri mjerenju važno biti smiren). Visok krvni tlak češći je kod muškaraca nego kod žena, a najčešći je nakon srednje dobi. Ako osjetite kroničnu glavobolju, lupanje srca, imate kratak dah i zamagljen vid, umorni ste, curi vam krv iz nosa ili vam zvoni u ušima, obavezno se javite obiteljskom liječniku!

VISOKI TLAK 1

  Razina krvnog tlaka se određuje u 2 vrijednosti: viša – sistolički tlak (pritisak krvi kad ulazi u aortu iz srca) i niža – dijastolički tlak (pritisak kad ga srčane komore ispuštaju između otkucaja). Osnovna pravila pri mjerenju tlaka: uvijek u isto vrijeme, u sjedećem položaju, sat vremena nakon konzumacije kave ili nikotina i 5 minuta mirovanja, ruka ne smije biti spuštena, manžeta na goloj nadlaktici u visini srca, ručni zglob ne gibati! Optimalan sistolički krvni tlak je ispod 120 mmHg, a optimalan dijastolički krvni tlak ispod 80 mmHg. Visoki tlak ima vrijednost: 130 – 139 mmHg/85 – 89 mmHg, a arterijskom hipertenzijom se smatra tlak viši od 140 mmHg/više od 90 mmHg.

VISOKI TLAK 2

Kad povišen tlak poremeti normalan ritam života, nužno je promijeniti njegov stil: prestati pušiti, smršaviti, početi se zdravije hraniti, više se kretati i uvesti tjelovježbu u svakodnevnu naviku. Jedno od djelotvornih prirodnih sredstava u borbi protiv hipertenzije su vježbe opuštanja mišića i joga (pomažu za prevladavanje stresa), aromaterapijska masaža (3 kapi ulja ilang ilanga, lavande i mažurana + 1 žlica jojobina ulja), hidroterapija (toplo-hladna kupka za stopala), meditiranje, hobi, vrijeme uz kućne ljubimce, brzo hodanje, biciklizam, plivanje.

VISOKI TLAK 3

     Novija istraživanja su pokazala da je za sniženje krvnog tlaka veoma važna promjena prehrambenih navika: hrana treba biti bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i namirnicama s malo masti, siromašna zasićenim mastima i kolesterolom, a posebno treba ograničiti unos soli u organizam. Vitamini B6 i C, te minerali kalij, magnezij i kalcij pomažu u snižavanju krvnog tlaka, unosite u svoj organizam omega-3 masne kiseline i aminokiseline arginin i taurin. Jedite banane, rajčice, grašak, skušu, losos, jezgričasto voće, sjemenke. U snižavanju visokog tlaka može pomoći čaj od cvjetova lipe (umiruje živčanu napetost), ekstrakt gloga (100 – 150 mg dnevno pouzdano širi arterije), češnjak (1 režanj dnevno zbog alicilina širi krvne žile). Dobro je svakodnevno uzimati 1 žlicu ulja od lanenih sjemenki (kao začin za salatu ili pomiješano s voćnim sokom). A kako nam u preventivi i liječenju hipertenzije mogu pomoći pčelinji proizvodi: med, matična mliječ, propolis, cvjetni prah?

tlak dodatak 1

       Med čisti krv od toksina i olakšava resorpciju mnogih djelatnih tvari. Pelud popravlja krvnu sliku i pomaže kod arterioskleroze. Propolis potiče cirkulaciju krvi. Matična mliječ sprječava i smanjuje nastanak krvnih ugrušaka, smanjuje razinu masnoća u krvi, lošeg kolesterola i triglicerida. I pčelinji otrov širi krvne žile, poboljšava kapilarnu prokrvljenost te smanjuje kolesterol i trigliceride u krvi. Još je Hipokrat smatrao da su med, voda i zrak lijek za sve tegobe: nisu li navedena svojstva pčelinjih proizvoda dovoljno jamstvo za uspješnu terapiju i kod slučajeva povišenog tlaka i eventualnih komplikacija?!

VISOKI TLAK 4

   U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Peter Kapš navodi slijedeći recept za snižavanje tlaka: u 1 kg meda pomiješamo 5 – 10 g svježe matične mliječi, 200 g cvjetnog praha, 50 g propolisa u prahu. Mješavinu uzimamo uz propisan lijek po 1 žličicu 3 x dnevno prije jela u čaši vode. Možemo koristiti i 10 % tinkturu propolisa (ili 30 %-tni alkoholni ekstrakt) po 30 kapi 3 x dnevno prije jela u čaši mlijeka, tople vode ili glogovog čaja u trajanju 1 – 2 mjeseca. Dobar rezultat  daje i pripravak od čaše mješavine soka korijena hrena, čaše meda i soka limuna (uzimati 1 žličicu 3 x dnevno prije jela). Ruski liječnik E. M. Alekser u knjizi „Med u kliničkom liječenju unutarnjih bolesti“ preporuča pčelinji otrov u potkožnim injekcijama ili neposrednim ubodima pčela. U knjizi „Liječenje medom i pčelinjim proizvodima“ autor V. Jelavić daje slijedeće recepte na bazi meda i sokova od povrća: 1) pomiješajte 1 čašu soka od cikle, 1 čašu soka od mrkve, 1 čašu soka od hrena (naribani hren treba predhodno odstajati u vodi 36 sati), sok od 1 limuna, 1 čašu meda – 2 do 3 mjeseca uzimati 1 žlicu 2 – 3 x dnevno sat vremena prije ili 2 – 3 sata nakon jela; 2) žlicu cvijeta livadne djeteline prelijte čašom ključale vode i ostavite da stoji 30 minuta, procijedite i dodajte med, pa pijte po ½ čaše 3 x dnevno; 3) napravite smjesu od jednakih dijelova  plodova i cvjetova gloga, trave preslice, trave bijele imele, mljevene glavice bijelog luka, pa 1 žlicu mješavine prelijte čašom ključale vode, ostavite da stoji 6 – 9 sati, procijedite i dodajte med, uzimajte ¼ čaše 4 x dnevno prije obroka. U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović nudi slične recepte na tragu tradicionalne medicine: 1) u 500 g meda dodati sok od 5 limuna i 2 režnja izgnječenog bijelog luka držati 7 dana u hladnjaku i uzimati 4 žličice 1 x dnevno 30 minuta prije jela; 2) med i jabučni ocat u jednakim dijelovima pomiješati sa sokom 1 limuna i uzimati 1žlicu 3 x dnevno prije jela; 3) 1 kap matične mliječi (ili 10 kapi alkoholne otopine mliječe 1:20), pod jezik 2 x dnevno.

Presentation1

Apiterapeutski proizvodi za hipertenziju u ljekarnama: unatoč velikom broju sintetskih preparata za sniženje tlaka, u ljekarnama se mogu naći i pripravci koji sadrže prirodne sastojke, među kojima su i proizvodi tvrtke PIP iz Pisarovine. Biljni ekstrakti i eterična ulja ljekovitog bilja koje je proizvođač dodao još više pojačavaju učinak pripravaka temeljenim na tradicionalnim receptima, najnovijim znanstvenim otkrićima i suvremenoj tehnologiji. APIMALUM je pripravak na bazi meda i jabučnog octa. Osim što povoljno utiče na regulaciju krvnog tlaka, pomaže i kod poremećaja metabolizma, povišenog kolesterola, potiče detoksinaciju i jača organizam. Pije se razrijeđen s vodom više puta dnevno. KARDIOPIP ublažava aritmiju, snižava tlak, umiruje nervozno srce i poboljšava san, pa se posebno preporučuje kao preventiva za srčane bolesti uz prethodnu konzultaciju s liječnikom. Osobama posebno izloženima stresu (menadžerima, političatima, poduzetnicima), što znači i hipertenziji PIP-ovi farmaceuti preporučuju ROYALPIP, prirodni biostimulator koji jača imunitet i psihofizičku kondiciju i GELEE ROYALE, tinkturu matične mliječi koja između ostalog regulira kolesterol i šećer u krvi, te štiti organizam od slobodnih radikala.

voće

ZAKLJUČAK: Pčelinji proizvodi su pogodni kao preventiva za sprječavanje mnogih oboljenja, a kod mnogih kroničnih poremećaja djeluju direktno na njihov uzrok, vraćajući organizmu sklad i ravnotežu na najprirodniji mogući način. Pčelinji proizvodi gotovo da i nemaju negativne nuzpojave, a ako ih i imaju svedeni su na najmanju moguću mjeru. Za razliku od mnogih sintetskih preparata, ne stvaraju naviku i ovisnost. U sinergiji s tinkturama i eteričnim uljima ljekovitog bilja, pčelinji proizvodi na hipertenziju imaju još bolji učinak i što je najvažnije – djeluju dugotrajno! Za početak prestanite pušiti i počnite s tjelovježbom, odbacite masnoće i alkohol i prigrlite voće i povrće, bavite se pčelarstvom i uz pomoć pčelinjih proizvoda regulirajte svoj tlak, izbjegnite začepljenje krvnih žila i spriječite infarkt! Dug i zdrav život Vam želi „Pčelina školica“!

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

pelud uvod dino cerić

UPOTREBA PELUDI U APITERAPIJI

(Dino Cerić, isječak sa predavanja na XI Međunarodnom pčelarskom sajmu Gudovac,  8. veljače 2015.)

Evo nekoliko načina ispravne pripreme i konzumiranja peludi:

  • 1 jušnu žlicu peludi navečer razmutite u mlakoj vodi i ostavite da odstoji 4 – 8 sati nakon čega se napitak može zasladiti, promiješati i popiti. Zasladite li ga medom uz dodatak do 15 kapi propolisa dobit ćete izuzetan i kompleksan pripravak.
  • Pelud se može otopiti i u jogurtu, jer mliječna kiselina otapa bolje celuloznu ovojnicu od vode
  • Samljevenu, sušenu, odnosno nemljevenu sirovu pelud umiješate u med. nije loše iscijediti malo limuna kako bi se poboljšalo otapanje peludne ovojnice. Slijedeća 3 – 4 dana svakih sat do dva preokrenite staklenku s preparatom, kako bi pelud (koja je lakša od meda) prolazila kroz med i tako natapala svoju ovojnicu. Od četvrtog dana možete početi koristiti preparat. Višak čuvajte u hladnjaku. Na površini će se nakupiti krupnije granule koje možete upotreebiti tako što ćete 1 žlicu tog gornjeg sloja razmutiti u vodi i popiti nakon nekoliko satipelud 2

Dr. Stefan Stangaciu, jedan od najeminentnijih rumunjskih apiterapeuta, preporučuje da se 600 g meda pomiješa s 300 – 400 g svježe peludi. Nakon 14 dana najbolje ga je koristiti 15 minuta prije svakog obroka 1 – 2 čajne žlice. Dnevne količine peludi ne bi trebale prelaziti 30 g. U početku dok se probavni trakt ne navikne na pelud, trebalo bi ga uzimati iza jela, kasnije između obroka, na kraju prije jela. Pelud ima izuzetan, sveobuhvatan učinak na ljudski organizam, pa mnogi stručnjaci po vrijednosti izjednačavaju pelud i matičnu mliječ. Korisni sastojci u mliječi zbog neadekvatnog skladištenja i uvijeta u kojima se drže na tržištu se gude za nekoliko sati, dok je kod peludi to traje nekoliko mjeseci. U peludi je količina esencijalnih aminokiselina razmjerno manja, pa je ovo mišljenje u određenoj mjeri opravdano. Ruski istraživači i dalje dokazuju izvanredno stimulativno i regenerativno djelovanje peludi na organizam. Upotreba peludi kod pacijenata starije dobi daje izvanredne rezultate u pogledu fizičkog i mentalnog zdravlja te vidnog pomlađivanja kože. Veliki broj znanstvenih studija širom svijeta potvrđuje da pelud veoma povoljno utječe na saniranje probavnih smetnji, bolesti prostate, seksualne probleme, alergije, regulaciju krvotoka, fizički umor, oštećenja od radijacije itd. Kvaliteta peludi, kao i meda, ovisi od vrste bilja i njihovom broju, čistoći terena i načinu prerade.

PELUD UVOD CERIĆ 2

Pelud u psihijatriji: na prvom međunarodnom seminaru o apiterapiji 1974. u Madridu španjolski liječnik dr. Liopis Paret obavijestio je sudionike da je od 1971. počeo upotrebljavati pelud i za liječenje bolesti koje spadaju u područje psihoterapije, a posebno za liječenje alkoholizma. Pelud je upotrebio u velikom broju slučajeva i postigao veoma dobre rezultate. Za svoj prikaz je odabrao 3 grupe bolesti: depresivne sindrome, slučajeve iznurenosti (astenije) i alkoholizam.

Plodnost i seksualno zdravlje: male doze peludi dodavane hrani tijekom jedne godine znatno povećavaju plodnost. Pelud poboljšava ishranu maternice bez štetnog učinka na plod, a fetus dobiva na težini i razini hemoglobina, ukupnog proteina, serumskog željeza i albumina. Zahvaljujući sadržaju biljnih tvari (fitosteroli)koje imaju hormonalni učinak pelud povoljno utječe na rad spolnih žlijezda u muškaraca, jača potenciju i broj spermija, sprječava probleme s prostatom, a kod žena ublažava menstruacijske i poteškoće u menopauzi.

pelud 3

Antioksidacijska i antibiotska svojstva: Pelud štiti srce, mozak i adrenalinske žlijezde od slobodnih radikala te podiže antioksidacijsku obranu i poboljšava imunološki sustav. Pelud povoljno djeluje kod kroničnih opstipacija i stalnih proljeva (kolitis), smanjuje razinu povećanih triglicerida, kolesterola i mokraćne kiseline u krvi. Pelud smanjuje upalu jetre i poboljšava njen rad. Pelud iz saća pomiješan s medom povoljno djeluje na hipokromnu anemiju. Kod krvarećih čireva na želucu i dvanaestercu terapija s peludi je zaustavila krvarenje za 2 – 4 dana. Nuzpojave kod žena tijekom radijacijske terapije (povraćanje, smanjenje broja krvnih zrnaca, nedostatak apetita, slabost i klonulost) znatno su smanjene uzimanjem peludi.

PELUD SKUPLJANJE I UPOTREBA PREDAVANJE GUDOVAC DINO CERIĆ

Kontrola tjelesne mase: pelud može normalizirati tjelesnu težinu bez obzira radi li se o gojaznosti ili mršavosti, jer aminokiselina fenilalanin djeluje na centar koji regulira osjećaj gladi i sitosti. Veoma dobro poboljšava krvne nalaze i regulira masnoću. Evo i jednog recepta za dijetu po preporuci predavača: 20 g peludi, 1 žlica meda, 10 kapi propolisne tinkture, malo cimeta, soka od 1 limuna i drugo voće (jabuka, mandarina, banana) staviti u blender i miksati do željene gustoće, zatim staviti u hladnjak nekoliko sati i nakon toga popiti.

INHALACIJA MEDOM C

INHALACIJA MEDOM

Apiterapija uz pomoć inhalatora i raspršivača: Iako je opće poznata vrijednost meda u liječenju svakojakih bolesti, pogotovo prehlada, malo se zna o inhaliranju dišnih putova njime.  Ponekad nije preventivno uzimanje pčelinjih proizvoda nikakva garancija da i vi nećete morati odležati nekoliko dana, no tada  prehladu možete olakšati inhaliranjem vodene otopine meda s nekoliko kapi propolisa. Već i „vrapci na grani znaju“ da je med jedan od najvrijednijih prirodnih proizvoda kojeg jedino pčela može proizvesti. Iako su mu glavni sastojci ugljikohidrati na koje otpada preko 95 % i to prvenstveno monosaharida fruktoze i glukoze, med ne bi bio ono  što je da ne sadrži brojne bjelančevine, vitamine, minerale i enzime. Svi ti spojevi zajedno tvore brojna ljekovita svojstva meda (antibakterijska, antiseptična, antioksidacijska itd.) koja višestruko pomažu u pravilnom reguliranju funkcija ljudskog organizma.

INHALACIJA MEDOM B

Ono za što se med danas najviše koristi, prvenstveno radi njegovih dobrih terapeutskih svojstva pri liječenju su infektivne bolesti dišnog sustava (hunjavice, bronhitis, astma, upala sinusa i dr.). Inhaliranje meda kod prehlada, kihanja, upala sinusa ublažava upale i pomaže pri otjecanju tekućine. No, da to nije novi način liječenja govori i podatak da su stari Egipćani inhalirali mješavinu meda i ljekovitih trava lijevanjem preko ugrijanog kamenja.

inhalacija medom uvod

Znanstvenici su dokazali da je zrak oko pčelinjaka pun sitnih čestica, odnosno prirodnog aerosola mješavine peludi, meda, propolisa i feromona koje pčele raspršuju svojim krilima. Takav zrak, odnosno aerosol bio bi idealan za liječenje i ublažavanje bolesti dišnih puteva, no kako to nije jednostavno napraviti, izrađeni su posebni inhalatori i raspršivači. Inhalatori su pojedinačni uređaji za osobnu upotrebu, dok se raspršivačima može tretirati određeni zatvoren prostor. Ovi uređaji otopinu meda raspršuju u vrlo fine čestice čime se omogućuje sluznici dišnih putova da apsorbira ljekovite sastojke otopine meda. Tijekom inhalacije potrebno je svakodnevno pripremati svježu vodenu otopinu meda. Otopinu pripremite razrijeđivanjem meda s destiliranom vodom u omjeru 1 : 1 , a za bolesnike s povećanom osjetljivošću med se razrjeđuje u omjeru 1 : 10. Količina otopine, koja se stavlja u aparat određuje se prema naputku proizvođača, a vrijeme trajanja tretmana je ograničeno, najčešće na 2 inhalacije dnevno po 20 minuta! Za sve one koji nisu u mogućnosti nabaviti uređaje specijalno namijenjene inhaliranju meda, mogu to učiniti isto kako su činili i prije s kamilicom, odnosno u vruću vodu dodati med i ostale sastojke po želji te ispod ručnika barem 20 minuta udisati ljekovite pare ove mješavine. (IZVOR: članak Vladimira Lesjaka u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 11/studeni 2009.)

APIKOMORA 1

NOVE INHALACIJSKE METODE: APIKOMORA

Aerosol tretmani u apikomorama (ili u direktnom doticaju s zrakom iz košnice) noviji je pravac apiterapije kao alternativne medicinske metode liječenja pomoću pčelinjih proizvoda. Taj zrak u razdoblju od travnja do rujna sadrži više komponenti podjednako značajnih za ljudsko zdravlje (propolis, matičnu mliječ i pčelinji vosak) uz cvjetni prah – pelud (koji nije pčelinji, već cvjetni proizvod). Zrak iz košnice uz specifičan miris ima iznimno blagotvoran učinak na psihofizičko stanje čovjeka.

apikomora-1

Ponoviti ćemo blagodati pčelinjih proizvoda (između ostalog) oni djeluju: antitoksično, antibakterijski, antimikotično, antivirusno i antimikrobno, a košnica kao mjesto u koji je utkan povijesni simbiotički odnos između pčela i pčelara na ovaj način dobiva novu dimenziju i aktivniju ulogu. Zrak zasićen eteričnim mirisima kao medij između košnice i pacijenta zasićena pomaže ljudima sa sljedećim zdravstvenim tegobama: bronhitis, astma, alergije, KOPB, osjetljivost na infekcije, oslabljen imunološki sustav, infekcije dišnih organa, kronične glavobolje i migrene, stres i depresivna stanja.

apikomore-4

Inhalacijom toplog zraka iz kružnih otvora na košnici kroz fleksibilnu plastičnu cijev spojenu s respiratorom (posebnom maskom za disanje), pacijent duboko udiše te dragocjene tvari s ljekovitim djelovanjem koje sadrži zrak iz košnice. Tako ova metoda na prirodan način pomaže pacijentima da prevladaju mnoge psihofizičke probleme , pa se preporuča sportašima, djeci i starijim osobama. Period liječenja ovom metodom traje 3 – 12 dana, 2 x dnevno po ½ sata. Učinci terapije bi se trebali pokazati 6 – 8 tjedana nakon posljednjeg tretmana.

apikomora-2

U Sloveniji je uporaba pčelinjih proizvoda u cilju poboljšanja zdravlja, uklanjanja boli, stresa i nesposobnosti za rad veoma raširena, pa je 2010. godine u Ljubljani je održan III Međunarodni forum o apiterapiji i apikvaliteti pod pokroviteljstvom vodeće svjetske pčelarske organizacije Apimondia s motom «S čebelami do zdravja», na što su svi pčelari u Sloveniji izuzetno ponosni. Za inženjera šumarstva i pčelara Franca Šivica, promotor apiturizma i apiterapije, «šumenje sto tisočerih čebel najljepša simfonija, ki ga umiri in napolni z novo energijo» (mislim da prijevod nije potreban), pa ne čudi sve veći broj apikomora uz slovenske pčelinjake što diže ugled apiterapiji i ukazuje jedan od mogućih smjerova pčelarskog turizma.

apikomore-3

Ipak i u Sloveniji regularna medicina s nevjericom gleda na primjenu pčelinjih proizvoda bilo kao pomoćnih ljekovitih sredstava ili u aktivnoj terapijskoj primjeni. Iako ne osporavaju povoljan učinak meda, peludi, matične mliječi, propolisa i pčelinjeg otrova na ljudski organizam, poklonicima apiterapije zamjeraju nestandardiziranost pripravaka i činjenicu da znanstveno dokazanih pozitivnih svojstava pčelinjih proizvoda još uvijek nema, da se ovom djelatnošću bave primarni proizvođači – nedovoljno obrazovani ljudi van medicinske struke, nerijetko iz ekonomskog interesa, a ne humanih pobuda. Tu činjenicu ne smijemo izgubiti iz vida kada i mi u Hrvatskoj budemo pokrenuli ovaj vid apiterapije i zdravstvenog turizma kako bi u startu skepticima onemogućili prigovore bez argumenata koji bi potvrdili njihov negativan stav prema apiterapiji općenito, a kamoli prema apikomorama.(TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

DOLAZI GRIPA 2

DOLAZI GRIPA!!! Domaći tisak na svojim naslovnicama već danima najavljuje novi val epidemije gripe, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo potvrđuje prve slučajeve. U našoj zemlji od gripe oboli u prosjeku oko 100.000 ljudi godišnje što prouzrokuje minimalno 500.000 dana izostanaka s posla, iz škole i vrtića.

SIMPTOMI GRIPE: Zaraziti se lako, jer virus gripe preživljava u zraku i do sat vremena. Jedna inficirana osoba može zaraziti i do 15 osoba u svojoj okolini. Simptomi gripe se javljaju unutar 3 – 6 sati od infekcije: povišena tjelesna temperatura (38 – 40*C) traje 3 – 4 dana, praćena intenzivnom glavoboljom, jakom boli u mišićima, drhtavicom, suhim kašljem, izraženim umorom 2 – 3 tjedna, čak i iscrpljenošću. Ponekad se javlja i kihanje, začepljenost nosa i grlobolja, odnosno promuklost.

DOLAZI GRIPA 5

PREVENTIVA: ZDRAVE NAVIKE (pravilna prehrana, kretanje) I CIJEPLJENJE – Gripa nije bezazlena bolest, dapače: ako zanemarimo simptome i ne ponašamo se u skladu s preporukama liječnika riskiramo ozbiljnije komplikacije poput upale sinusa ili pluća, bronhitisa, pa je ne smijemo ni u kom slučaju pokušavati preboljeti „u hodu“. Gripa je virusna bolest, pa antibiotici ne pomažu, ali kao učinkovita metoda zaštite pokazalo se cijepljenje koje se u Hrvatskoj redovito provodi svake sezone od listopada do veljače. Zbog kontinuiranih genetskih promjena virusa i stalnog stvaranja novih sojeva, cijepiti se treba svake godine iznova.

LIJEČENJE GRIPE: MIROVANJE, PUNO TEKUĆINE, SIRUP: Gripa ne zahtjeva odlazak liječniku, ali treba ostati doma i ležati u krevetu, mirovati i piti mnogo tekućine. Budući da tijelo sadrži 60 % vode, a gripa povišenom temperaturom isušuje organizam, uzimanje dovoljno tekućine je važnije od uzimanja vitamina C ili češnjaka. Najbolji su topli napici (prevrući štete grlu kao i hladni!) ne previše zaslađeni i bezalkoholni. Za grlobolju su korisne pastile, a i bomboni mogu smanjiti nadražaj na kašalj, no ako je kašalj jak, preporučujemo sirup na bazi meda.(TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

DOLAZI GRIPA 4

DOMAĆI SIRUP PROTIV GRIPE: dr. med. Ksenija Krajina Pokupec iz “Botana fitocentar” d.o.o. Zagreb na portalu www.femina.hr donosi brzi recept za izradu sirupa protiv gripe:

“Skuhajte čaj od mješavine sljeza, šipka, trpuca, majčine dušice, kamilice i malo islandskog lišaja. Ove biljke sadrže fitoncide – biljne antibiotike. Čaj neka bude jak – 3 jušne žlice čaja na pola litre vode. Ostavite stajati pola sata i procijedite. Dodajte meda koliko je potrebno (samo dodajte, treba ga dosta) da dobijete gustoću sirupa. Med neka bude domaći med od kadulje, suncokreta, livadni, šumski ili medljikovac (može i bagremov med, no on iako je najfiniji, u sebi ima najmanje ljekovitih tvari koje nam trebaju u borbi protiv zimskih bolesti). U sirup dodajte malo limunovog soka ili domaćeg jabučnog octa i evo! Domaći sirup i to bez konzervansa je spreman i s njim ćete se uspješno boriti protiv kašlja, grlobolje, temperature, viroze… Dnevno treba uzimati po 3 žličice ovog sirupa i nakon konzumacije ne piti tekućinu bar 10-15 minuta. Ako kašljete i imate još neke od simptoma prehlade ili ste nekako slabi i umorni, promukli i nakon mjesec dana, ne brinite. Komplikacije se mogu “vući” i trajati i dva do tri mjeseca i nakon preboljelog bronhitisa. Za sve komplikacije iznad toga vremena, obratite se svome liječniku.”

512

A što o gripi misli dugogodišnji liječnik obiteljske medicine, stručnjak za apiterapiju i veliki promotor upotrebe pčelinjih proizvoda prim.mr.sc. Josip Lončar, dr. med

Svake godine početkom jeseni počinje sezona prehlada, a nakon toga i gripe. Virusi i bakterije izazivaju bolesti kod oslabljenog organizma. Pored sezonske gripe i prehlade, ove godine izloženi smo i “svinjskoj” gripi tipa A – H1 N1. Simptomi svih respiratornih infekcija su slični ­curenje iz nosa, kašalj, grlobolja, glavobolja, bol u ždrijelu, povišena temperatura.

Virus gripe dolazi do površine stanice sluznice dišnog sustava gdje se u povoljnim prilikama umnožava i ulazi u organizam. Ako se bolest ne počne komplicirati, sluznica se oporavlja za 7 dana. No, komplikacije kod gripe su vrlo česte jer virus smanjuje otpornost organizma i često dolazi do bakterijske superinfekcije što dovodi do upale pluća i teškog oblika bolesti.

SIMPTOMI Gripu izazivaju različiti influenca virusi. Inkubacija kod gripe traje od 1 do 3 dana, bolest počinje iznenadno, sa visokom temperaturom, često iznad 40°C uz drhtavicu, zimicu i znojenje. Prisutna je jaka glavobolja, bolovi u mišićima, zglobovima i kostima, suhi bolni kašalj i grlobolja sa otežanim gutanjem i gubitak apetita. Dolazi do snažne iscrpljenosti organizma uz osjećaj umora i potrebe za mirovanjem. Teža slika bolesti javlja se kod djece i starijih osoba. Pandemija gripe javlja se kada nema ili ima samo malo populacije imune na gripu.

Odrasli čovjek prosječno godišnje boluje od prehlade 4 puta, a djeca 6-10 puta. Razlika u intenzitetu prehlade proizlazi iz činjenice da prehladu uzrokuje više od 200 različitih virusa o virusi, respiratorni sincicijalni virusi, korona virusi, adeno virusi i dr.)

Kod prehlade simptomi bolesti postepeno počinju uz polagani porast temperature koja kod odraslih rijetko prelazi 39°C. Prisutno je grebanje u grlu, uz kašalj s dosta sluzi, kihanje i začepljen nos ili sekreciju, glavobolja je manja, suzenje očiju, bolovi u mišićima i kostima, kao i umor, su znatno blaži nego kod gripe.

KAKO LIJEČITI PREHLADU I GRIPU

Liječniku pomoć obavezno bi trebali potražiti bolesnici s:

  • povišenom temperaturom, koja se vra­tila nakon nekoliko dana.
  • jakim i bolnim kašljem i žuto zelenim iskašljajem
  • bolovima i šumovima pri disanju i osjeća­jem gušenja
  • bolnim i otečenim krajnicima
  • jakim bolovima u području uha ili sekre­cijom iz uha
  • curenjem nosa koje traje duže od 10 dana ili ako je nos potpuno začepljen
  • plavičastim ili ljubičastim usnicama
  • jakom glavoboljom i ukočenošću vrata, te s dužim i jačim osjećajem iscrpljenosti

Liječenje gripe je u prvom redu simptomatsko. Oboljeli se najčešće potpuno oporave, ali javljaju se komplikacije, čak i smrtni slučajevi, posebno u djece, starijih i imunokompromitiranih osoba.

Gripu i prehladu je potrebno preležati. Bolesnici trebaju mirovati, dovoljno spavati, jesti laganu hranu i uzimati obilno tekućine (vodu, čajeve, juhu) uz dosta meda i vitamina G. Prostorije gdje boravi bolesnik treba prozračivati. Prema potrebi uzimaju se lijekovi za sniženje temperature i smanjenje bolova, za smirivanje kašlja i olakšano iskašljavanje, kapi za nos. Pušači bi za vrijeme bolesti trebali prestati pušiti. Antibiotici se primjenjuju samo ako postoji bakterijska infekcija. O primjeni antibiotika odlučuju liječnici nakon pregleda bolesnika. Ne preporuča se samovoljno uzimati antibiotik iz više razloga.

Treba naglasiti da su antibiotici lijekovi koji su učinkoviti protiv bakterijskih bolesti, a nemaju nikakvo djelovanje na virusne bolesti. Njihovom neracionalnom primjenom povećava se količina bakterija koje su otporne na antibiotike i uzrokuju teške bolesti, a istovremeno se nepotrebno uništavaju bakterije koje su nam neophodne za normalno funkcioniranje organizma (bakterije u probavnom i dišnom sustavu).

Svake godine preporučuje se cijepljenje protiv gripe svim osobama iznad 65. godine života, kroničnim bolesnicima i imunokopromitiranim bolesnicima. U sprječavanju i liječenju gripe koriste se i antivirusni lijekovi kao što je Tamiflu. Osim cijepljenja, za sprječavanje širenja gripe treba se pridržavati i drugih pravila.

Treba izbjegavati bliski kontakt sa osobama koje su podložnije gripi (djeca, osobe iznad 65. godine života, osobe sa oslabljenim imunitetom).

MEDOM PROTIV SVINJSKE GRIPE

Pri pojavi povišene temperature preporuča se ostati u kući, odnosno odgoditi odlazak na posao, školu, vrtić, putovanja, trgovine, javna okupljanja. Imunitet treba pojačati zdravom prehranom u koju bi trebao biti uključen i med, te dostatnim odmorom.

Liječnici koji se bave apiterapijom veliku pažnju posvećuju pčelinjim proizvodima kod liječenja bolesti gornjih i donjih dišnih putova. Zahvaljujući svojim sastavnicama (180) med se pokazao kao izvrsno biološko sredstvo čiji je ljekoviti učinak baziran na njegovom antimikrobnom djelovanju (antibakterijskom, antivirusnom, antimikotičkom), antialergijskom,ekspektorirajućem, probiotskom.

Med se može koristiti otopljen u tekućini, u svim napicima, u omjeru 1:10 uz dodatak C vitamina ili limuna. Kod djece i odraslih mogu se koristiti inhalacije tako da se udiše kroz nos, a izdiše na usta i obratno. Med se otapa u mlakoj, prokuhanoj vodi, do 38°C u omjeru 1:5. U inhalator se preporuča staviti i 10 do 15 kapi propolisa. Kod uzimanja propolisa na usta sa medom može se uzeti 3×30 kapi, a kod preventivnog uzimanja 2×15 kapi dnevno.

Primjenjuje se i ispiranje grla medenom otopinom u omjeru 1 :2.

Dnevne potrebe za medom kod prehlade i gripe iznose 2 grama na kilogram tjelesne težine. Po oporavku potrebito je nastaviti uzimati med kroz par tjedana da se olaška oporavak i povrati imunitet jer ni prehlada ni gripa ne ostavljaju trajni imunitet.

OPASAN VIRUS

Svinjsku gripu uzrokuje virus A – H1 N1. Ove godine po prvi puta je zabilježena u sjevernoj Americi, sa smrtnim ishodom u srednjoj životnoj dobi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 11. lipnja ove godine pandemiju nakon što se virus počeo širiti po cijelom svijetu. Svinjska gripa se širi kapljičnim putem i preko nečistih ruku. Virus je ipak manje zarazan nego što se u početku mislilo i strahovalo.

Po simptomima, svinjska gripa je slična sezonskoj gripi koja se javlja od jeseni do proljeća. U težimslučajevima može se osim klasičnih simptoma javiti proljev, povraćanje i bolovi u prsima, konfuznost. U Hrvatskoj je potvrđeno preko 1500 slučajeva svinjske gripe i 11 smrtnih slučajeva. Gripe se posebno trebaju čuvati trudnice, bolesnici sa astmom, dijabetičari, teži srčani bolesnici i mala djeca.

pčelinji proizvodi i oralno zdravlje slika

PČELINJI PROIZVODI I ORALNO ZDRAVLJE

Jeste li znali da se u našoj usnoj šupljini krije više od 500 različitih vrsta mikroorganizama, a da u 1 cm3 zubnog plaka ima 108 bakterija? Količina plaka je srazmjerna podložnosti karijesu i lošem zadahu i uzrok je za čak 60 % svih paradontnih bolesti (karijes, gingivitis, paradontoza i dr.), a u posljednje je vrijeme sve više dokaza da su one povezane i s mnogim sistemskim bolestima (dijabetes, ateroskleroza, srčana ishemija). Četkica za zube je sigurno jedno od najjačih oružja u borbi protiv bolesti zuba, no ona je veoma plodno tlo za razvoj milijuna bakterija koje se u vlažnom kupaonskom prostoru udvostručuju svakih pola sata i mogu dosegnuti broj od 100 milijuna!

UZROCI ZUBNIH BOLESTI

Prehrana suvremenog čovjeka bogata rafiniranim ugljikohidratima koji se lako lijepe, a teško uklanjaju sa zuba osnovni je uzrok pojavi karijesa. Dio bakterija u našim ustima preradom ostataka hrane ispušta jake kiseline, te uz rub desni i između zubu stvara plak i dolazi do upalnog procesa. Najučestalija bakterija kriva za sve ovo je Streptococcus mutans. Prvi znaci karijesa su kredasto bijele točkice ispod površine zubne cakline, koje se potom pretvaraju u tamnu mrlju. Povećana kiselost je uzrok demineralizaciji cakline, počinje proces probijanja do dentina, stvara se rupica i tek se tada javlja bol na toplo ili slatko. Uzroka dentalnim bolestima ima još: dugotrajna i prekomjerna konzumacija kiselih i gaziranih pića neumitno stanjuju zubnu caklinu i zubi stoga postanu preosjeljivi, a pušenje ubrzava stvaranje zubnog kamenca i može izazvati oboljenje zuba.I neodgovarajuće plombe mogu uzrokovati nastanak plaka, a  nepravilna upotreba zubne četkice ili čačkalice, baš kao i grickanje sjemenki ili noktiju mogu dovesti do oštećenja zubnog tkiva.

PČELINO

MEDOM I PROPOLISOM ZAJEDNIČKI PROTIV BOLOVA I UPALE

Na izgled i zdravlje zubi najviše utječemo sami prevencijom i odgovarajućom oralnom higijenom. Četkicu za zube valja mijenjati bar svaka 3 mjeseca, a povremeno ih treba i dezinficirati. Vodice za ispiranje usta ne služe kao nadomjestak pranju zubi, već se koriste nakon četkanja. No, većina vodica sadrži alkohol (i do 26 %) koji razbija plak, može oštetiti caklinu i zube učiniti osjetljivima.

Prevencija u dječjoj dobi: Za razliku od bijelog šećera, med ne oštećuje zube, već čuva kalcij i sprečava karijes. Internetski portal www.zena.hr za med od naranče kaže da uklanja zubne naslage i čuva osjetljive mliječne zube od karijesa, naravno ukoliko ga se redovito koristi.

Prirodna vodica za usta: Jedan drugi portal http://www.mojezdravlje.net za higijenu zubi preporučuje pranje mješavinom 1 g biljnog praška i pola žličice meda 2 put dnevno. Protiv zadaha iz usta preporučuju slijedeće: pomiješajte 1 žlicu meda i 1 žličicu cimeta u prahu s toplom vodom, pa svako jutro isperite usnu šupljinu i vaš će dah biti svjež tijekom čitavog dana. Ako se medu i cimetu pridruži limun svjež dah je zajamčen, a dobro je dodati i soda bikarbonu jer uklanja ostatke hrane i izbjeljuje zube. Portal www.zadovoljna.hr nudi slijedeći recept: u 2 dcl tople vode stavite 1 i pol žlicu meda (Oprez: voda ne smije proključati!), pola žličice soda bikarbone, pola žlice cimeta u prahu i sok 2 limuna, izmješajte i prelijte u bočicu. Koristite 2 puta dnevno grgljanjem 4 minute 2 žlice, a potom ispljunite.

Recepti za zubobolju:  napravite smjesu od 5 žličica meda i 1 žličice cimeta u prahu i stavite na zub koji vas boli 3 puta na dan. Evo i recepata na bazi propolisa: u posudu stavite 40 g mljevenog propolisa i prelijte ga sa 100 ml 70%-tnog alkohola, ostavite da stoji 7 – 10 dana i povremeno protresite. Potom filtrirajte, ostavite da stoji, dodajte  2 puta više vode (da koncentracija otopine bude 30 %), namočite tampone od vate u otopinu i prislanjajte na bolesni zub. Ili još jednostavnije: komadić prirodnog propolisa veličine zrna graška zagrijte na 60 – 70*C pa stavite na bolesni zub.

Recept za upale desni i nekrozni stomatitis: na higijenski štapić nakapajte 50 – 70 kapi 30 %-tnog propolisa, masirajte laganim kružnim pokretima i zdrave i oboljele dijelove desni, bar 2 x dnevno. Kako bi se propolisna emulzija upila u tkivo nakon masaže treba par kapi ukapati uz zub.

Recept za paradentopatiju i kondilozu: mr. Žarko Stepanović u knjizi „Darovi medonosne pčele“ preporučuje upaljene desni oprati vodikovim peroksidom, potom osušiti toplim zrakom, pipetom nakapati par kapi 50 %-tne tinkture propolisa, opet osušiti dok se ne formira tanka opna, 7 – 12 puta dnevno. 

Recept za paradentozu: Žvakanje voska čisti zube i dezinficira usnu šupljinu. Pacijentima oboljelim od paradentoze i kojima krvare desni žvakanje saća se preporučuje zbog čišćenja jastučića desni od gnoja, jačanje desni i uklanjanja zubnog kamenca.

UMJESTO ZAKLJUČKA: O važnosti meda i pčelinjih proizvoda u očuvanju oralnog zdravlja bilo je riječi i na 4. Nacionalnoj konferenciji o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda održanoj u Opatiji u travnju prošle godine. Dr. sc. D. Bakarčić s Klinike za dentalnu medicinu KBC Rijeka je između ostalog rekao da pčelinji proizvodi (med i propolis) imaju svoje mjesto u očuvanju oralnog zdravlja, ali je isto tako naglasio da njihova primjena ne smije biti nekritična te se treba držati određenih pravila. Kao i u slučaju svih drugih apiterapijskih preporuka, nužno je posavjetovati se s liječnikom i specijalistom za određenu bolest. (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

E. COLI 1

Pčelinjim proizvodima protiv bakterija:

ESHERICHIA COLI

Jeste li znali da od upale mokraćnog mjehura godišnje oboli svaka peta žena, a svaka druga najmanje jednom u životu? Razlozi što je cistitis 30 puta češći kod žena leži u kraćoj mokraćnoj cijevi koja je bliže anusu, a time i štetnim bakterijama. U muškaraca prostata proizvodi antibakterijske sekrete koji ih štite od infekcije. Najčešći uzročnik upale je bakterija Esherichia coli koja prirodno živi u crijevima, a postaje opasna prelaskom u mokraćni sustav. Simptomi su iznimno neugodni: učestalo mokrenje, mutni urin jakog mirisa,  peckanje tijekom nužde, bol u zdjelici, a može se pojaviti povišena temperatura i krv u mokraći. Kad pretrage potvrde prisutnost bakterije E. coli u urinu liječnici obično prepisuju terapiju antibioticima. No, oni nisu bezopasni jer ubijaju i dobre bakterije neophodne za normalnu funkcionalnost organizma. Eshericia coli se vraća s još izraženijim simptomima i stvara dodatnu nelagodu i strah. Već sama činjenica da se upala ponavlja pacijenta obeshrabruje i baca ga u očaj. Zato danas sve više oboljelih od infekcije urinarnog trakta traže prirodan način liječenja, a tu je apiterapija u kombinaciji s biljnim pripravcima pokazala veoma dobre rezultate. Koje su glavne prednosti pčelinjih proizvoda, prije svega meda u liječenju ove vrste upala?

E.COLI 2

        Med u sirovom, neprerađenom i nerazrijeđenom stanju na temperaturama ispod 15*C bez izlaganja sunčevoj svjetlosti ima izraženo inhibitorno i baktericidno djelovanje, za što su zaslužni vodikov peroksid, flavonoidi, fenolne kiselina i još niz tvari. Antibakterijskom učinku meda doprinosi i pelud nekih cvjetnica. Medljikovac i lipov med djeluju antibakterijski jače od cvjetnog, a s čajem od koprive ili medvjetke (poznati Uvin čaj) je vanredno učinkovit vrijeskov med. U tom kontekstu svoju visoku cijenu opravdava i med manuke. Neki monosaharidi (jednostavni šećeri) koje med sadrži (manoza) vežu se na trepetljike E. coli i tako je onemogućavaju da se prihvati za sluznicu mokraćnog mjehura, pa se bakterija brže i lakše izluči s urinom. I kiselost meda (pH = 3,2 – 4,5) sprječava rast i razmnožavanje patogenih mikroorganizama: E. coli ne može preživjeti ispod pH 4,3! Radi ovakvih svojstava med ublažava simptome urinarne infekcije brzo i dugoročno, pogodan je i za dijabetičare, ne izaziva nuspojave i prilikom uzimanja ne dolazi do kontraindikacija s drugim lijekovima.

U liječenju urinarnih infekcija je veoma važan unos tekućine, što kod većine ljudi znači 6 – 8 čaša vode dnevno. Tradicionalni lijek protiv peckanja pri mokrenju je ječmena voda  koju dobijemo 60-minutnim kuhanjem žličice ječma u litri vode, nakon čega je procjedimo i dodamo malo meda i limunovog soka. Da bi se smanjila kiselost urina u ječmenu vodu se može dodati i soda bikarbona.  Upalu mokraćnog mjehura će smiriti i 3 male šalice mlakog čaja od bijelog sljeza ili crvene pupavice dnevno. Evo još jednog jednostavnog, a odličnog recepta: 250 g peršinovog korijena  i 250 g limuna (s koricom) oprati, samljeti i pomiješati s 200 g meda i 2 dcl maslinovog ulja, pa uzimati jednu žlicu prije doručka i jednu prije večere. Ako ipak više volite brusnicu, uzmite po 5 – 6 sirovih bobica s medom 2 – 3 puta dnevno  ili ih skuhajte u malo vode dok ne puknu i pomiješajte s medom. Možete i 2 žlice meda dodati u 2, 5 dcl soka od brusnica i piti tijekom cijelog dana ili litrom vrele vode preliti 1 i po žlicu peršinovog lista i 2 žlice sušenih bobica brusnice, pa nakon 30 minuta procijediti i piti često kao i druge navedene pripravke.

Uz svoja protuupalna, fungicidna, antivirusna i antiparazitna svojstva, propolis ima i antibakterijsko djelovanje poznato stoljećima, pa zato i ima renome „pravog prirodnog antibiotika“. Njegov učinak na E. coli bio je predmet više znanstvenih istraživanja (Kojungijev i dr. 1999.), a i kasnija klinička iskustva su potvrdila slijedeće: iako mu je učinkovitost nešto slabija u odnosu na antibiotike, propolis je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru. Klasičan oblik upotrebe propolisa je tinktura.  Po poznatoj rumunjskoj recepturi u 50 g usitnjenog i od prljavština očišćenog  sirovog propolisa se doda 500 ml medicinskog alkohola (djelovanje tinkture s 70 ili 90%-tnim alkoholom je bolje od onih s 30 i 50 %-tnim alkoholom). Mješavinu treba držati zatvorenu u tamnoj bočici 10 dana na sobnoj temperaturi, više je puta dnevno protresti, potom je profiltrirati i ostaviti da odleži par tjedana. Prije svake upotrebe sadržaj treba opet dobro protresti.  Ako se ova tinktura uzima paralelno s antibioticima, vrijeme liječenja i oporavka će biti znatno kraće. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija“ oboljelima od cistopielonefritisa (upale mokraćnog mjehura, mokraćovoda i bubrežnog mjehura) predlaže 1 – 2 mjeseca uzimati 100 g meda dnevno, podijeljenog u 4 jednaka obroka, otopljenog u toploj vodi uz dodatak 20 – 40 kapi 30 %-tnog alkoholnog ekstrakta propolisa (pri korištenju 10 %-tnog vodenog ekstrakta doza je 4 x dnevno po 1 žličicu) prije jela. Za njegu intimnih dijelova tijela, posebno protiv peckanja se može koristiti sapun na bazi propolisa, ekstrakta nevena i kamilice, te eteričnog ulja kadulje.

Kada se govori o borbi organizma protiv infekcija ne može se zaobići djelovanje matične mliječi na jačanje imuniteta.   Na urogenitalnom sustavu se pozitivan učinak matične mliječi očituje u vidu bolje prokrvljenosti (čak do 75 puta!) što znatno umanjuje mogućnost nastanka infekcija, no puno je važnija činjenica da je antibiotska aktivnost matične mliječi po jačini jednaka četvrtini učinka penicilina! A ne stvaraju naviku ni ovisnost, već organizmu vraćaju sklad i ravnotežu na prirodan način bez neželjenih efekata – može li bolje?!

E. COLI 3

ZAKLJUČAK: Iako se uobičajeno smatra da upale mokraćnih putova nisu opasne za opće zdravstveno stanje, važno ih je liječiti što prije. Ako se uz spomenute znakove (peckanje, neugodan miris urina, često mokrenje) jave i bolovi u leđima iznad struka (od bubrega) odmah treba potražiti liječničku pomoć. Prirodni lijekovi i recepti navedeni u ovom tekstu nisu nadomjestak, već dopuna terapiji koju prepiše liječnik. Bez obzira što je u novije vrijeme otkriveno i dokazano mnogo neželjenih i veoma opasnih posljedica u sintetskim preparatima, bez njih se ne može. No nije li mudrije koristiti prirodna sredstva kad nisu neophodni? Čak i ako samo smanjimo potrošnju klasičnih lijekova i skratimo bolovanje, napravili smo pravu stvar, zar ne?! (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

čuvari zdravlja 1

ČUVARI NAŠEG ZDRAVLJA: ČEŠNJAK, LIMUN I MED

FORMULA ZA PODIZANJE IMUNITETA: nije riječ ni o kakvom eliksiru niti čarobnom napitku, već o starom receptu iz pučke medicine koji je veoma jednostava za pripremanje i za kojim možete posegnuti kad vas napadne jača prehlada ili gripa, a nemate vremena ni volje biti bolesni! Vjerovali ili ne, dovoljna vam je čaša mlake vode, sok od 2 limuna, 1 glavice češnjaka i 1 žlice meda! Ako očišćeni češnjak zgnječite i pomiješate u omjeru 1 : 1 s lipovim medom dobit ćete kašu protiv gripe koju valja uzimati 1 žlicu prije spavanja s toplom vodom. Doza se može i pojačati sukladno jačini infekcije do 2 -3 žlice dnevno.

Što to sadrže ove namirnice kad imaju tako čudesan učinak?

čuvari zdravlja 2

ČEŠNJAK (bijeli luk, lat. Allium sativum) je biljka vrlo jakog i jetkog okusa, poznata zbog vrhunskih kulinarskih i medicinskih svojstava. Počeo se uzgajati prije više od 5 tisućljeća: Egipćani su njime hranili iznemogle robove, stari Grci sportaše prije takmičenja, a Rimljani svoje legionare. Glavni sastojak češnjaka je allicin – sumporni spoj čudesnog antibakterijskog, antivirusnog, antigljivičnog, antiparazitskog i antioksidacijskog djelovanja. Osim toga češnjak sadrži ajoen sastojak koji sprečava stvaranje krvnih ugrušaka i na taj način štiti naše krvne žile od začepljenja, a dialil sulfid i tiakremonon djeluju antireumatski. Odavno je poznato da uzimanjem češnjaka snižavamo krvni pritisak, a visoki sadržaj vitamina C, B6, selena i mangana pogoduje i kardiovaskularnom sustavu. Redovito konzumiranje većih količina češnjaka značajno smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka. Češnjak je najjači prirodni antibiotik i dobro je barem jednom na tjedan najesti se češnjaka. Sirovi je češnjak bolji od kuhanog, no kuhanjem se smanjuje njegov (ne baš privlačan!) miris, pa to mnoge natjera da ga radije skuhaju. Iako mnogi u ljekarni kupuju tablete s češnjakom, mnogo je bolji domaći češnjak s tržnice! Da biste iskoristili ljekoviti potencijal češnjaka, zgnječite ga ili ga sitno narežite (to pospješuje oslobađanje posebnih enzima, koji pretvaraju alliin u allicin). Zgnječeni ili narezani češnjak ostavite na 5 minuta prije nego što ga pojedete ili skuhate (kako bi se oslobodila maksimalna količina allicina).

čuvari zdravlja 3

MED sadrži preko 180 različitih tvari: organske kiseline, vitamine, minerale, enzime, eterična ulja kao i eludna zrnca i vosak. Neke od tih tvari imaju antibakterijski i antivirusni učinak, neke djeluju antigljivično, antiparazitski i antioksidacijski. Redovitom konzumacijom meda stičemo tjelesnu kondiciju, mentalnu stabilnost i štitimo imunitetni sustav. Med poboljšava rad svih organa, čisti krv od toksina i olakšava resorpciju lijekova, vitamina, hormona kao i aktivnih tvari iz ljekovitog bilja. Konzumacija meda ujutro pomaže čišćenju organizma od štetnih tvari, a navečer djeluje umirujuće. Jeste li znali da je med bio jedan od sastojaka staroindijskih elilsira za život dug i do 500 godina? Njegove ljekovite osobine se uglavnom objašnjavaju visokim sadržajem glukoze koja (osim što je hranjiva) povećava zaštitnu funkciju jetre, jača tonus kardiovaskularnog sustava i otpornost organizma na infekcije. Osim što okrepljuje, med se izuzetno dobro apsorbira, brzo i lako oslobađa neophodnu energiju i kroz bubrege prolazi brže nego običan šećer. Med nam omogućava da popravimo propuste u prehrani, pa stalna uporaba ojačava imunitet i otpornost prema bolestima i infekcijama. Naučnici su istraživanjem dokazali da redovni konzumenti meda (1 velika žlica dnevno) žive 1 godinu dulje od onih koji ne koriste med, jer med sadrži antioksidanse (flavonoide) koji pomažu širenju krvnih žila, smanjuje stvaranje krvnih ugrušaka, a time i rizik od srčanog i moždanog udara.

čuvari zdravlja 4

LIMUN (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae), poznato već 6.000 godina. Limun je gotovo sinonim za vitamin C, ali sadrži i druge itekako korisne tvari: vitamine A, B1 i B6, bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, mangan. Osim toga sadrži i jedinstvene fitonutrijente (limonoide) koji imaju značajna antioksidativna i antibiotička svojstva. Povoljno djeluje na rad jetre, crijeva, želuca, imunog, živčanog i kardiovaskularnog sustava. Prirodni je antiseptik i antioksidans. Sprečava gripu, prehladu i mnoge vrste infekcija. Pomaže u snižavanju krvnog tlaka i povećava razinu dobrog (HDL) kolesterola. Limun pomaže eliminirati višak sluzi iz organizma i smanjuje rizik od moždanog udara. Sprečava nastanak bubrežnih i žučnih kamenaca. Ako redovito konzumirate limun, možete spriječiti bolesti poput laringitisa, bronhitisa, gripe, prehlade, artritisa, visokog krvnog tlaka, bakterijskih infekcija, bubrežnih i žučnih kamenaca, a prema najnovijim istraživanjima i raka! Limun čisti jetru, potiče stvaranje enzima u njoj i stimulira njezin rad. Regulira rad metabolizma. Voda sa limunom pomaže probavi, jer je njezin sastav sličan želučanoj kiselini, normalizira rad crijeva i olakšava njihovo pražnjenje. Osim toga razblažuje mokraćnu kiselinu, čime pomaže kod artritisa i gihta.

Češnjak, med i limun imaju i mnoge druge pozitivne učinke na naš organizam o kojima ovdje nismo pisali. Stvarno je puno razloga zašto smo ih nazvali mušketirima – čuvarima našeg zdravlja i „Pčelina školica“ ih toplo preporučuje svima: i djeci (starijoj od 1 godine!) i tinejdžerima, i trudnicama i zrelim muškarcima, a pogotovo populaciji starije dobi kojima je imunitet drastično opao!

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

gripa 1

KAKO SE BORITI PROTIV PREHLADE I GRIPE?

Dolazi jesen, a s njom i hladnije vrijeme, no nije samo ono uzrok  tegobama poput prehlade, gripe, viroze, već i drugi čimbenici kao oslabljen imunitet (zbog neispavanosti ili pothranjenosti), boravak u zatvorenom prostoru, nedostatna higijena i dr. Jeste li znali da godišnje u prosjeku odrasla osoba preboli 2 – 3 prehlade, a dijete se prehladi čak 6 – 12 puta?! Što je to uopće prehlada, a što gripa, po čemu se razlikuju i kako se boriti protiv njih uz pomoć pčelinjih proizvoda?

PREHLADA je najčešća zarazna bolest gornjeg dišnog sustava. Uzročnici su virusi (oko 200 vrsta!), najčešće tzv. rinovirusi. Glavni simptomi su: glavobolja, grlobolja, groznica, tjelesna temperatura iznad 39*C, promuklost, kihanje, kašalj, iscjedak iz nosa (ili začepljenost), a mogu je pratiti i gubitak apetita, mučnine, povraćanje, te bol u mišićima i zglobovima. Bolest počinje osjećajem umora i hladnoće, narednih dana prati ih glavobolja, kihanje i šmrcanje, te kašalj. Boja sluzi je bistrožuta do zelena. Kod djece su simptomi teži i duže traju, pogotovo groznica.Vrhunac prehlade je 2 – 3 dana nakon zaraze, a simptomi obično prestaju nakon 7 – 10 dana (rijeđe do 3 tjedna). Uzročnici bolesti se prenose udisanjem ili gutanjem sitnih kapljica iz zraka koje sadrže virus, dodirivanjem zaražene nosne sluzi ili kontaminiranih predmeta. Virusi mogu preživjeti u okolišu i duže vremena, pa se zatim prenijeti rukama do očiju ili nosa i izazvati zarazu. Lijek protiv prehlade ne postoji, ali uz pravilnu preventivu (redovito pranje ruku sapunom i toplom vodom minimum 20 sekundi, fizička aktivnost, hrana bogata vitaminima i mineralima potrebnim za snagu i vitalnost organizma) moguće je smanjiti virulenciju. Izolacija oboljelih je gotovo nemoguća, a zbog velikog broja virusa i njihove brze mutacije cijepljenje ne daje očekivane rezultate. Uz lijekove za ublažavanje simptoma iz konvencionalne farmaceutike (analgetici, antipiretici, antihistaminici i drugi dekongestivi), u istu svrhu služe tradicionalne metode iz narodne medicine: mirovanje, unošenje biljnih čajeva i juhe, grgljanje toplom slanom vodom i dr. Upozorenje: djeci mlađoj od 14 godina ne davati aspirine zbog mogućih nuspojava! Ne koriste niti antibiotici – ni preventivno, ni kurativno! Liječnici obično savjetuju odmor, održavanje vlažnosti prostora u kojem pacijent obitava, uzimanje vitamina C u voću ili napitcima (jer je znojenje najučinkovitiji način za snižavanje temperature). Dr. Peter Kapš u knjizi „Apiterapija: liječenje pčelinjim proizvodima“ za suzbijanje prehlade preporučuje 2 – 3 x dnevno po barem 2 žlice meda rastopljenog 3 dl vode ili toplog čaja (od kadulje) prije jela, inhalacije s 5 %-tnom otopinom meda 7 dana. Za uklanjanje iscjedka iz nosa pomoći će nam propolis sprej koji iam dvostruko djelovanje: inhibira infekcijske sposobnosti virusa i njihovo širenje, a istovremeno pomaže pri regeneriranju inficiranih tkiva. U nedostatku propolisa unutrašnjost nosnica možemo više puta dnevno mazati vatiranim štapićem umočenim u med.

gripa 2

GRIPA (influenca) je akutna infekcija dišnih organa koje uzrokuju virusi tipa A, B ili C protiv kojih se možemo preventivno cijepiti. Za razliku od prehlade ova se bolest javlja u epidemiološkim razmjerima: vurus gripe A se ponavlja sveke 2 – 3 godine, a virus tipa B svakih 4 – 6 godina. Putovi zaraze i klinička slika prehlade i gripe su slični, ali ova potonja se može zakomplicirati i prouzročiti još opasnije bolesti (sinusitis, upala srednjega uha, bronhitis, upala pluća). U liječenju gripe trebamo peroralno uzimati 98 g meda, 1 g matične mliječi i 1 6 propolisa ili 50 %-tnu vodenu otopinu meda s ekstraktom češnjaka ili vitamina C i B. U istu će svrhu poslužiti i 50 %-tna tinktura propolisa i 20 kapi 50 %-tne vodene otopine meda. Za inhalaciju nam treba 10 ml 50 %-tne otopine meda 3 x dnevno po 5 – 10 minuta. Ako se koristi propolis tada treba u inhalator uliti 10 kapi tinkture propolisa u 0,5 dl destilirane vode (ili fiziološke otopine) i inhalirati 3 – 4 x dnevno. Odlične su inhalacije u apiterapijskim komorama (30 minuta 2 x dnevno), a uspješnih se pokazao i med u injekcijama: 5 ml 20 %-tne otopine meda intravenozno. U liječenju gripe koristi se i pčelinji otrov u vidu tableta (pod jezik) i 10 %-tnom matičnom mliječi (peroralno).

U knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapiski pristup“ mr. Žarko Stepanović za preventivu preporučuje uzimanje livadnog meda s biljnim čajem (ujutro), limunadom ili sokom od hrena i toplim mlijekom (uvečer) uz napomenu da je maksimalna dnevna doza 2 g/kg tjelesne težine, a kurativno u čaj dodati i par kapi propolisa. Za podizanje imuniteta predlaže uzimati 1 x dnevno 250 – 300 mg matične mliječi (ujutro natašte), 20 kapi 20 %-tnog propolisa u malo tople vode (prije svakog jela) i 1 jušnu žlicu cvjetnog praha (pripremljenog prethodnog dana u malo hladne vode i kiselog mlijeka). Za upalu grla savjetuje u ključalu vodu staviti 20 g bijelog sljeza i ostaviti da ključa 1 – 2 minute, procijediti i ohlađen napitak pomiješati s 45 g meda. Ovaj se pripravak ne pije, jer služi za ispiranje usta i grla. Za inhalaciju preporučuje čaj od kamilice s medom i propolisom: zagrijati vodu do ključanja, dodati čaj, 50 g meda i 30 kapi 20 %-tne alkoholne otopine propolisa (ako nemate inhalator, poslužiti će i bokal i ručnik preko glave) minimalno 3 x dnevno. Protiv kašlja će poslužiti sirup od mladih borovih šišarki, lipovog meda i propolisa, a za kihanje (rinitis) mazanje nazalnih kanala vatiranim štapićem umočenim u balzam od meda i kantarionovog ulja ili sokom od hrena. Za bronhitis pisac preporučuje sirup od borovih iglica i šumskog meda.  

gripa 3

ZAKLJUČAK: „Bolje spriječiti nego liječiti!“ važi za sve bolesti, a pogotovo za prehlade i druga virusna oboljenja gornjeg dišnog aparata. Uz pravilnu preventivu (higijenske navike, hrana bogata vitaminom C, redovito vježbanje i odmor), te svakodnevno uzimanje meda i drugih pčelinjih proizvoda, povećava se otpornost organizma na viruse i utoliko smanjuje opasnost od zaraze. Cijepljenjem štitite i sebe i obitelj i sve druge s kojima dolazite u kontakt, a upravo je socijalni kontakt jedan od okidača u prenošenju virusa. A ako se baš i prehladimo, nije kraj svijeta: tu je apiterapija da nam pomogne! U našim se krajevima (pogotovo u priobalju)  za probleme s dišnim putovima i inače najviše koristi kaduljin med koji će pomoći lakšem izbacivanju sluzi iz dušnika i bronhija, a na kontinentalnom dijelu oboljeli od prehlade i gripe vole lipov med, jer pospješuje znojenje, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma što je imperativ kod viroza praćenih visokim tjelesnim temperaturama. Preventivnim uzimanjem propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi podižemo imunitet i štitimo ne samo dišni sustav, već dajemo snagu i jačamo izdržljivost čitavog organizma. Ne govori narod uzalud: „ZDRAVLJE NA USTA ULAZI!“ i „MED HRANI I OD MNOGIH BOLESTI BRANI!“a ja se usuđujem dodati: „DOK JE MEDA I ČAJA OD LIPE, NE BOJIM SE PREHLADE I GRIPE!“ (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

zdravlje muškarci 1

PČELINJI PROIZVODI I ZDRAVLJE MUŠKARACA SREDNJIH GODINA 

      Jeste li znali da usprkos napretku medicine i farmaceutike žene u svim zemljama svijeta (osim u Somaliji) žive dulje od muškaraca? Od čega se najčešće boluje i umire muški rod srednje dobi u našoj zemlji? Na prvom su mjestu kardiovaskularne bolesti, slijede zloćudni tumori, bolesti respiratornog sustava, dijabetes i na kraju duševni poremećaji. Svi se liječnici slažu da uzroci ovoj negativnoj pojavi ne leže u genetici, već u lošim životnim navikama. Za razliku od žena , muški spol više naginje alkoholu, nikotinu, kofeinu, a nezdrava i neredovita ishrana uz boravak u zatvorenom prostoru i nedostatak fizičke aktivnosti samo pospješuju ovaj crni trend. Gotovo je nemoguće muškarca između 40 i 50 godina starosti koji će iz prevencije potražiti savjet profesionalnog nutricioniste, poput  dipl. ing. Martina Markov Singer koja im preporučuje hitno odvikavanje od svih vrsta ovisnosti, obvezan sistematski pregled (krvna slika, urin, EKG, UZV abdomena…) i naravno – zdravu prehranu! Mogu li muškarcu u toj dobi pomoći pčelinji proizvodi i na koji način pokušat ćemo odgovoriti u nastavku teksta.

       Imunološki sustav je mreža stanica, tkiva, organa i raznih kemijskih spojeva čiji je cilj očuvanje organizma od virusa, bakterija i toksina svih vrsta ili drugim riječima: imunitet nam je posljednja linija obrane od neprijatelja u vidu stranih tijela i drugih štetnih tvari. Dok funkcionira imunosustav (bez obzira: urođen ili stečen) sigurno se nećemo razboljeti, no ako popusti, posljedice mogu biti kobne! Upotreba pčelinjih proizvoda ne izaziva poremećaje u funkciji organizma niti dovodi do neželjenih nuspojava, čak ni tijekom duže konzumacije (što je jedna od najvažnijih prednosti pred sintetskim preparatima). Svim produktima iz košnice zajednička je vrlina da dokazano podižu imunitet ljudskog organizma.

    Med je od izvanredne važnosti za kondiciju, jer vrlo brzo vraća potrošenu snagu i energiju. Zato naš uvaženi stručnjak za apiterapiju prim. mr. sc. Josip Lončar muškarcima koji su na svom poslu izloženi fizičkim naporima preporučuje da tijekom rada uz voće uzimaju napitke zaslađene medom, jer će na taj način u najkraće moguće vrijeme nadoknaditi izgubljenu tekućinu i energiju, te mineralni elektrolitski status. I dok bijeli šećer osim energetske vrijednosti nema nikakve druge hranjive tvari, a uz to njegova prekomjerna konzumacija vodi u pretilost i izaziva porast masnoća u krvi, invertni šećer u medu naš organizam ne treba razgrađivati, niti nadražuje stjenke želuca i crijeva. Med je jedna od rijetkih namirnica koja raspolaže mineralima u količinama dovoljnim da se sačuva organska ravnoteža, a ujedno je i izvrstan posrednik u sinergijskom djelovanju minerala i vitamina. Osim toga med je dobar čuvar krvnih žila, pomaže stvaranje hemoglobina u krvi i rad bubrega, ima antioksidacijski, antibakterijski i laksativni učinak, pa iz svih tih razloga pri liječenju osigurava brži oporavak (dakako: uz obvezan svakodnevni unos). Med djeluje smirujuće na živčani sustav, a to je od izuzetne važnosti u stresnim situacijama kojih je kod radno aktivnih osoba sve više. Dakle, ako ste muškarac svakodnevno pod stresom, rastrzani na 100 strana, preokupirani zadacima i planovima koje vam nameću nadređeni i ako ste obuzeti crnim mislima jer ne nalazite izlaz iz te krize, požurite kod najbližeg pčelara i kušajte žlicu zdravlja iz njegovih košnica! Amorfin med djeluje opuštajuće i umirujuće, a bagremov med pomaže pri nesanici, vrtoglavici i depresiji. Kaduljin med pomaže kroničnim pušačima (a njih nije malo među muškarcima srednje dobi), jer olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, dok alkoholičarima i osobama s probavnim smetnjama preporučujemo kestenov med, jer olakšava rad jetra i žuči, štiti želučanu i crijevnu sluznicu i potiče rad crijeva. Muškarcima s niskim tlakom i problemima u cirkulaciji preporučujemo ružmarinov med, a vrijeskov med bubrežnim bolesnicima. Lipov med kroz veće izlučivanje znoja, pokreće detoksinaciju i ubrzava metabolizam. Pošto ne živimo u sterilnim uvjetima, naše je tijelo svakodnevno izloženo različitim vanjskim čimbenicima koji negativno djeluju na naš imunološki sustav. Došle su nam nove bolesti, a stare nažalost nisu otišle! Zbog smanjenog lučenja testosterona i androsterona kod nekih se muškaraca već nakon 40.-te godine života može pojaviti i povremena erektilna disfunkcija. Zato je dobro posegnuti za hranom bogatom selenom i cinkom. Dok selen čuva normalnu spermatogenezu, cink je važan za očuvanje normalne razine androgenih hormona, normalnu plodnost i reprodukciju. Zato, dragi moji vršnjaci, pogotovo oni koji još dugo žele ostati aktivni u noćnoj smjeni, kušajte dračin med! Dobar je za cirkulaciju, srce i krvotok, a pčelari tvrde da je bolji i od Viagre!

     Evo jednog dobrog i jednostavnog recepta za podizanje imuniteta: sameljite 100 g oraha, 100 g badema, 200 g lanenih sjemenki i 50 g sjemenki koprive i pomiješajte s 1 kg livadnog meda, pa uzimajte po jednu čajnu žličicu nekoliko puta na dan. Mnogi se muškarci srednje dobi znaju požaliti da počinju gubiti kosu. Ovaj se problem ispadanja kose može riješiti pripravkom od toplog maslinovog ulja, žlice meda i žličice cimeta. Nanosi se 15 minuta prije pranja kose (glava se zamota folijom ili najlonom). Ako patite od depresije u svježe iscijeđeni jabučni sok umiješajte 1 – 2 čajne žlice bagremovog meda za jednu šalicu i pijte u gutljajima 1 – 2 šalice na dan. I za nesanicu će pomoći žličica bagremovog meda u šalici toplog mlijeka ili čaja od kamilice. Kao dobra preventiva protiv infarkta može poslužiti redovita konzumacija čaja od žalfije, lipe i sljeza zaslađen livadnim medom. Pacijentima koji boluju od arterioskleroze preporučujemo sok od cikle, limuna i meda. Pčelari u Istri skloni su tvrdnji da kod problema s potencijom muškarcima pomaže med s tartufima, ali ništa nije slabiji ni med s shitaki gljivama koji snižava kolesterol, sprječava začepljenje krvnih žila i regulira krvni pritisak.  Med s brusnicom i bundevinim sjemenkama jača muskulaturu mokraćnog mjehura, potiče mokrenje, smiruje upalne procese i sprječava poremećaje u funkciji mokraćnih kanala, odnosno olakšava probleme s prostatom koji muče upravo ovu dobnu skupinu muškaraca.

      Iako pelud nije direktan proizvod pčela (to su muške spolne stanice medonosnih biljaka), sadrži sve sastojke nužne za zdrav život i normalan razvoj ljudskog organizma. Osim što redovitom upotrebom organizam cvjetni prah opskrbljuje energijom i jača imunitet, ublažava posljedice stresa, pelud pomaže u liječenju anemije, hipertenzije, kod probavnih tegoba i kroničnog prostatitisa. Pošto pouzdano smanjuje tegobe kod benigne hipertrofije prostate, preventivno se preporučuje muškarcima nakon 40-te godine života. Pelud povoljno utječe na rad spolnih žlijezda, povećava potenciju i broj spermatozoida. Cvjetni prah poticajno djeluje i na libido, a neki istraživači s europskih sveučilišta skloni su tvrdnji da i kod impotentnih čini čuda iako je za poboljšanje seksualnosti neophodno i fiziološko i psihičko zdravlje, baš kao i uravnoteženost hormona. Za regulaciju visokog krvnog pritiska dobro je uzimati 3 puta dnevno prije jela po jednu žličicu pripravka od 1 kg meda, 200 g peludi i 5 – 10 g matične mliječi.

      I propolis ima izvanredna svojstva, što više: nazivaju ga «eliksirom života» i «antibiotikom 21. stoljeća», jer podiže imunitet i pomaže kod tegoba koje su posljedica stresna i užurbana života i zagađena okoliša. Pravi je borac protiv bakterija, gljivica, virusa i upala, ima anestetički, antioksidacijski, antiparazitski i antitumorski učinak. Propolis potiče obnovu tkiva, djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi, skraćuje trajanje viroza i gripe, upala grla, a kako suvremeni muškarac «nema vremena za bolest» ovaj je pčelin proizvod kao izmišljen za naš brzi tempo života. Antioksidansi u propolisu (flavonoidi i etanoli) zaslužni su kao prevencija karcinoma i drugih degenerativnih bolesti, a u sinergiji s propolisom su učinkoviti i antibiotici. Osim toga propolis djeluje i na viruse, bakterije ne stvaraju otpornost na njega i nema štetnih nuspojava. Dakle, propolis je koristan svim muškarcima koji žele smanjiti štetne posljedice svakodnevnog stresnog načina života zbog kojeg im slabi imunitet i organizam postaje podložan svakojakim bolestima. Dobar recept u slučaju aritmije srca je uzimanje 3- 4 puta na dan tijekom 2 mjeseca po jednu žlicu meda otopljenog u čaši tople vode uz dodatak 10 – 15 kapi 20%-tne otopine propolisa. Za regulaciju povišenog krvnog pritiska valja 3 puta dnevno prije jela uzimati čašu tople vode s jednom žličicom meda, sokom od pola limuna i jedne mrkve, malo hrena i 20 – 30 kapi alkoholne otopine propolisa.

       Dovoljno je da pčelinji proizvodi (u ovom dijelu med, pelud i propolis, no isto važi i za matičnu mliječ, vosak i apitoksin, o čijim ćemo dobrobitima za muškarce srednje dobi pisati u slijedećem nastavku) samo malo povise naše obrambene snage i već smo dosta učinili na planu preventive. Ukoliko se ipak dogodi da se razbolimo, jačanjem imuniteta ćemo skratiti vrijeme bolovanja i smanjiti potrošnju lijekova, što opet nije loše, zar ne?! Pa neka se netko usudi tvrditi kako je činjenica da većina pčelara ima dug, plodan i zdrav život igra slučajnosti! Ne zahvaljuju pčelari za to zvijezdama na nebu, već boravku na svježem zraku, umjerenoj, ali stalnoj fizičkoj aktivnosti koja im održava cirkulaciju, pokretljivost zglobova i elastičnost mišića, zanimanju u koje su unijeli svu svoju ljubav, a ono im uzvraća osjećajem sreće i zadovoljstva, te zdravim proizvodima kojim ih daruju njihove ljubimice. (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

zdravlje muškarci 2

Znate li da prema statistikama u Europi godišnje umire u dobi od 15 do 64 godine dvostruko više muškaraca? Više je nego očito da sve bolja dijagnostika i lijekovi nemaju očekivan odraz na duljinu i kvalitetu života u dobi iznad 40 godina. Prosječan Hrvat srednje dobi ne brine previše o svom izgledu, zanemaruje kondiciju i zdravlje, ne odlazi ni u ljekarnu, a kamoli k liječniku! Kod muškaraca nakon 40.-te česta je promjena krvnog i srčanog pritiska, aritmija ili lupanje srca i povišena razina masnoća i šećera u krvi. Zbog promjene u lučenju androgenih hormona smanjen je libido, a počinju se javljati i poremećaji seksualne funkcije. Uočljiviji su ipak psihološki problemi: kroničan umor, bezvoljnost, nesanica, nervoza, migrena, nagle promjene raspoloženja (napadi panike ili izljevi bijesa), izoliranost i depresija. U košnici ili u prirodi oko nje oduvijek je bilo odličnih terapeutika, biostimulatora i regeneratora, no njihova šira primjena je bila kočena ne iz razloga nedostatne analitike, nego zbog profitabilnije industrije sintetskih lijekova! Čovjeku je hrana jedini izvor neophodnih tvari od građevnih, energetskih, zaštitnih do makro i mikroelemenata. Danas kad je hrana prepuna raznih primjesa, aditiva, boja i drugih štetnih kemikalija, redovan i zdravstveno ispravan, biološki punovrijedni obrok je izuzetno važna stavka upravo u srednjoj životnoj dobi. Pčelinji proizvodi kao čista prirodna hrana s nebrojeno puta dokazanim ljekovitim svojstvima na oslabljeni organizam kod pacijenta oboljelog od bilo koje bolesti može djelovati samo pozitivno. A nije li to u potpunom skladu s liječničkom etikom: ne šteti! Upravo o tom aspektu govori i dr. Dragan Panić, farmaceut, konzultant i predavač iz Beograda: «Pčelinji proizvodi nisu lijek niti pomoćno ljekovito sredstvo, njima se ne ukida niti zamjenjuje terapija propisana od strane liječnika, ali ih treba koristiti preventivno – da bi ostali zdravi!»

     Svi znamo koliko su za naš organizam značajni vitamini, enzimi ili hormoni. Činjenica koju često previđamo je da vitamini nisu u stanju pokazati sva svoja blagotvorna svojstva bez minerala i oligoelemenata. Ako zbog nepravilne prehrane, fizičkog naprezanja ili stresa u organizmu muškarca srednje dobi dođe do deficita minerala, to može izazvati ozbiljne poremećaje jedne ili više životnih funkcija. Da bi to spriječili, nije dovoljno povremeno uzimati žličicu meda i očekivati da će u rekordnom roku organizam vratiti krepkost i vitalnost, već svaki dan redovno uzimati ne samo med, već i sve druge pčelinje proizvode.

       Matična mliječ je izvanredan, po mnogima i najdragocjeniji pčelinji proizvod bogat vitaminima (C, B1, B6, B5, B8…), makromineralima (Ca, P, K, Na…) i oligoelementima (Au, Co, Zn). O značaju cinka u prehrani muškaraca nakon 40-te pisali smo u prvom dijelu, pa nećemo ponavljati koliko je prisutnost ovog elementa važna za reproduktivne organe. Matična mliječ pomaže u eliminaciji slobodnih radikala koji su uzročnici niza opasnih bolesti. Peptid sličan inzulinu u matičnoj mliječi snižava razinu šećera u krvi što je izuzetno značajno u liječenju jedna od najraširenijih bolesti današnjice – dijabetesa, a sekundarno snižava arterijski tlak (jedan proizvod – dva pozitivna učinka!) koji je nažalost uobičajena pojava kod šećernih bolesnika. Kod muškaraca izloženim stresu uočeni su poremećaji u snabdijevanju mozga krvlju, arterioskleroza i neuroze s emocionalnim ispadima (agresivnost, razdražljivost, gubitak samopouzdanja, strah, zatvaranje u sebe) zbog oštećenja živčanih stanica. Matična mliječ pomaže i u tim tegobama: dovodi do smirenja i opuštenosti pacijenta, vraća mu miran san, pomaže kod prvih znakova senilnosti, pa tako direktno umanjuje korištenje antidepresiva i drugih psihosedativnih preparata. Matična mliječ je jedna od rijetkih prirodnih namirnica koja sadrži acetilholin – neurotransmiter koji zahvaljujući svom sastavu omogućava prijenos impulsa između živaca, te tako pomaže stanicama da se regeneriraju i oporave. Na taj se način metabolizam vraća u normalu i tkiva bolje funkcioniraju: svi naglo podignuti štetni procesi (stres, napor, upale) vraćaju se na normalne razine, resursi se pune neophodnim elementima i organizam lakše podnosi napor. Prema službenim farmakoepidemiološkim podacima najveća opasnost za suvremenog muškarca srednje dobi predstavljaju kardiovaskularne bolesti, prije svega stenokardija. Kod ove bolesti zbog uzroka živčanog ili metaboličnog karaktera i otežane cirkulacije krvi u žilama koje dovode hranu u srčani mišić razvija se oštećenje miokarda s pratećim bolnim sindromima što može izazvati infarkt miokarda. Matična mliječ nema efekt poput glicerina (trenutno nakon uzimanja), već postepeno širi krvne žile, smanjuje arterijski tlak, normalizira tonus centralnog živčanog sustava i smanjuje angiospastičke pojave. Jedna od najtežih bolesti uvjetovanih nepravilnim životom, lošom prehranom i povećanom radijacijom, sve prisutnijim stresom su tumori, ali na sreću i ovdje pacijentima na kemoterapiji matična mliječ pomaže u bržem oporavku.

     Iako kemijski sastav pčelinjeg otrova još uvijek nije potpuno razotkriven, sva dosadašnja iskustva potvrđuju da se apitoksin slobodno može nazvati lijekom 21. stoljeća. I dok su ga u narodnoj medicini koristili kao antireumatik, istočnjačka medicina je razvila tzv. apipunkturu – metodu liječenja upalnih procesa i kroničnih bolesti ubodima pčela u akupunkturne točke. Bez obzira na metodu terapije ili sredstvo primjene (injekcija, krema, mast) pčelinji otrov pozitivno djeluje na krvni tlak i kolesterol u krvi, što je od posebnog značaja kod pacijenata muškog roda (bez obzira na dob). Najnovija istraživanja potvrđuju da melitin (bazični polipeptid koji čini više od 50 % suhe tvari apitoksina) ima antitumorski učinak, pa bi se u bliskoj budućnosti mogao koristiti u tretmanima protiv kancerogenih bolesti koje su u posljednje vrijeme uznapredovale upravo u ispitivanoj dobnoj grupi muškaraca.

    Od najranijih vremena u pučkoj medicini se koristio i pčelinji vosak, prije svega za liječenje rana i kožnih bolesti, za jačanje desni i regulaciju probave. Med izvornom saću  ima bolje antibakterijsko i antimikrobno djelovanje od klasičnog meda. Žvakanje  meda u saću izvanredno je za suzbijanje paradentoze i sličnih upalnih procesa , koji nerijetko pogađaju upravo muškarce srednje dobi koji su se previše opustili i zanemarili higijenu usne šupljine. Med u saću treba uzimati u manjim komadima, veličine kocke šećera, nekoliko puta na dan. Evo jednog dobrog recepta za giht koji zna često zasmetati muškarcima srednje dobi: zagrijati 20 g pčelinjeg voska i 29 g borove smole. Kad se stope, dodati žlicu meda i sve dobro izmiješati, staviti na gazu i priviti na bolno mjesto. I za reumatoidni artritis pomažu oblozi od rastopljenog voska, meda i crnog bibera.

ZAKLJUČAK: Dragi moji vršnjaci, ako ste na sebi prepoznali bilo koju promjenu od gore navedenih poremećaja zdravlja i vitalnosti vašeg duha i tijela ili ako je to uočila vaša okolina, a vi te činjenice uporno ignorirate, stanite malo na loptu, smanjite malo brzinu i razmislite kud vas vodi takav način života! Preispitajte vlastite želje i prioritete, umjesto jednog nedosežnog cilja postavite si radije više malih, svakodnevnih i – što je najvažnije: ostvarivih! Muškarci srednje dobi bi trebali što manje konzumirati toksične i beskorisne tvari (alkohol, nikotin, kofein), što više boraviti na svježem zraku i koristiti neprerađene prirodne proizvode (voće, povrće, med i dr.), piti što manje umjetnih gaziranih pića (zamijenite ih napicima zaslađenima medom). Pčelinji proizvodi su dodaci prehrani koji će vam pomoći da izdržite sve te izazove suvremene civilizacije, da detoksicirate svoj organizam i očuvate zdravlje, ali to morate činiti svakodnevno, jer bi u suprotnom mogao izostati potpun učinak. Izuzetno je važno da svom organizmu svakodnevno dodajete ono što vam je redovitom prehranom uskraćeno. U tom su kontekstu zahvaljujući svom bogatom sastavu pčelinji proizvodi idealan izvor svih potrebnih minerala, vitamina, makro i mikroelemenata što je više nego dovoljno da svoj organizam detoksicirate, normalizirate metabolizam, čak da se i – pomladite! S druge strane, duhovnu snagu možete vratiti vježbama disanja, jogom, meditacijom  – bitno je da radite na sebi i jačate svoju unutarnju snagu. Da biste bili otporni morate imati zdrav ritam  života, odmarajte se i spavajte dovoljno. Ako niste sportski tip, pronađite neku drugu fizičku aktivnost (šetnja, planinarenje, joga) koja će vam pomoći da održite poželjnu tjelesnu težinu, pokretljivost zglobova, elastičnost mišića. Osim zdravlja i kondicije, sve će vam to dati i dodatni osjećaj sreće i zadovoljstva, upravo onaj koji možete očitati u očima svakog pčelara, jer on ne juri 200 na sat žureći sa sastanka na sastanak, nije izložen neostvarivim planovima nametnutim od strane nadređenih što nužno vodi u stres i disfunkcionalnost organizma, već živi u skladu s prirodom i njenim zakonima, a za svoj plemeniti poziv od pčela uz med, propolis i druge proizvode s pčelinjaka zauzvrat dobiva najdragocjenije blago na svijetu – fizičko i psihičko zdravlje!

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

stres 1

PČELINJI PROIZVODI U BORBI PROTIV STRESA

Po najnovijim istraživanjima čak 59 % maturanata 6 mjeseci prije polaganja državne mature osjećaju veliki stres. Najčešći simptomi su neprestano razmišljanje o rezultatima, poteškoće u koncentraciji, rastresenost, nemir i česte promjene raspoloženja. Što je to stres i kako pčelinji proizvodi mogu pomoći školarcima pred testove i usmene ispite?

STRES (engl. „stress“ = tlak, napetost) je psihološka i fiziološka reakcija organizma na opterećenje na više razina. Stresni hormoni utječu na cijelo tijelo: ubrzava nam se puls, napinju mišići, prekomjerno se znojimo. Stres negativno djeluje na serotonin, hormon sreće, pa gubimo osjećaj spokoja i zaštićenosti. Kod kratkoročnog stresa naš će se imunosustav aktivirati u svega par minuta, no dugoročni (kroničan) stres će ga oslabiti i na kraju i uništiti. Stres ćemo prepoznati kroz nagle promjene raspoloženja, umor, razražljivost, agresivnost ili povučenost u osamu, strah (koji često postaje paničan), bezrazložan plač ili napad smijeha. Ove i niz drugih psiholoških, tjelesnih i ponašajnih reakcija djeluju vro negativno na ljude pod stresom (ali i na njihovu obitelj i suradnike!) i pridonose razvoju mnogih bolesti, a mogu se pretvoriti u ozbiljne i trajne poremećaje. Kontinuirana primjena antistresne tehnike relaksacije (putem joge, meditacije ili autogenog treninga) i tjelesne rekreacije (putem sportskih aktivnosti) mogu pomoći ljudima da premoste stresnu situaciju i s više optimizma gledaju u budućnost, a u protustresnoj strategiji ne smijemo zaboraviti ni važnost pravilne ishrane. U borbi protiv stresa pomoći će hrana bogata složenim ugljikohidratima (integralne žitarice, svježe voće i povrće, mahunarke), triptofanom (puretina, piletina, jaja, mliječni proizvodi i morski plodovi), esencijalnim kiselinama (Omega-3), mineralima (magnezijem, cinkom) i vitaminima (B-kompleks). Unatoč svemu u prevladavanju stresa će biti neophodna moralna potpora (obitelji i prijatelja), ali i stručna pomoć psihoterapeuta. Terapija može biti simptomatska (liječe se samo simptomi) ili kauzalna (uklanjaju se uzroci bolesti). Na osnovu indikacija, psihoterapeut postavlja dijagnozu i određuje način liječenja. Kako još uvijek ne postoji jedinstvena lista standardnih indikacija bolesti koje se mogu uspješno liječiti pčelinjim proizvodima, apiterapija ne nudi obilje riješenja kao kod drugih organskih tegoba. Da lakše argumentiramo potrebu za većim angažiranjem apiterapeuta na istraživanju djelovanja pčelinjih proizvoda na uobičajene tegobe ljudi pod stresom, citirati ću uvaženog znanstvenika prof. dr Vuka Stambolovića: „Ishodište svih alternativnih metoda u smislu podrške organizmu leži u trojstvu dodira, trave i riječi. U zvaničnoj medicini dodir je pretvoren u kirurgiju, trava u sintetičke lijekove, a riječ se izgubila.“ U liječenju stresa komunikacija između liječnika i pacijenta je na prvom mjestu, pa to važi i apiterapeutskom pristupu. Apiterapeut mora uspostaviti kvalitetan, obostrano iskren i povjerljiv odnos s klijentom, dakle razbiti i najmanji trunak sumnje u mogućnost izliječenja i bilo kakve predrasude glede svoje profesije. Nadalje on mora pacijenta potaknuti na promjene tako da ustaljene navike, ali i način razmišljanja zamijeni novim i kvalitetnijim stilom života (više umjerene fizičke aktivnosti, pravilna ishrana, redovna konzumacija pčelinjih proizvoda), naravno bez rušenja njegova samopoštovanja u cilju smanjenja tjeskobe i izgradnje samopomoći neophodne u terapijskom procesu. Dobar apiterapeut će prvo educirati pacijenta, pa ga zatim motivirati da bi ga na kraju naučio kako će se sam suočiti s životnim problemima i boriti protiv stresa, bez obzira na učinkovitost darova iz košnice i činjenicu da je s njima nemoguće pogriješiti (ako se pacijent pridržava uputa apiterapeuta i liječnika konvencionalne medicine), jer ne mogu naškoditi (ako se ne pretjera u dozama). U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr Žarko Stepanović tvrdi: „Svaki proizvod medonosne pčele, kao živa materija putem vibracije (kretanja, treperenja) aktivirat će i podržati čitav organizam da pobjedi bolest!“  I kao u „Priči o leptiru“ u kojoj čovjek pomaže leptiru da izađe iz čahure, ali ovaj nikad ne poleti jer mu je tijelo ostalo krhko, a krila nerazvijena, tako i pacijent sam mora proći poteškoće pri izlasku iz svoje „čahure“, a apiterapeut i njegovi pripravci samo će biti dobra podrška na tom putu očišćenja od uzroka koji su doveli do stresa. Što preporučuju eksperti iz područja apiterapije kao najbolje oružje u borbi protiv stresa? Dr Peter Kapš u knjizi „Apiterapija“ se osvrnuo na poremećaje u spavanju kao posljedicu stresa, ali i nekih drugih čimbenika (neuravnotežena prehrana, nedovoljna fitička aktivnost). Autor objašnjava kako naš mozak i tijekom spavanja troši 20 x više energije od drugih stanica u tijelu, pa zato treba puno glukoze, jer moždane stanice koje krvlju ne dobivaju glukozu umiru za par minuta. Čak i mali pad šećera izaziva reakciju panike, odmah aktivira nadbubrežne žlijezde koje luče puno adrenalina, što djeluje toksično i stresno. Svakodnevna konzumacija meda (kao i voća i povrća) prekinut će pretjeranu aktivnost nadbubrežne žlijezde i spriječiti negativne učinke stresa. Uzimanje 1 – 2 žlice meda sat prije spavanja osigurati će optimalnu opskrbu mozga glukozom i popuniti zalihu glikogena u jetri. Za normalizaciju sna mr Žarko Stepanović preporučuje recept na bazi bijelog vina i meda uz malo bosiljka, ružmarina i propolisa. Nervozu će smiriti napitak na istoj bazi s malo valerijane (odoljen), kamilice i ružmarina. Kod problema s pamćenjem pomoći će čaj od matičnjaka, kičice (Centarium erthyraea) i rizoma iđirota (Acorus calamus). Čaj valja zasladiti medom i konzumirati više puta na dan. Za borbu protiv stresa mr Stepanović preporučuje 1 žlicu meda, 1 žlicu cvjetnog praha i 1 čašu voćnog soka s matičnom mliječi ili 20 kapi propolisa. Zašto matična mliječ i propolis? Zato jer spadaju u najbolje prirodne izvore antioksidanata. To su materije koje neutraliziraju slobodne radikale i čuvaju organizam od njihovog štetnog djelovanja. Oni se nakupljaju upravo u stresnim situacijama, djeluju destruktivno na tjelesne stanice i uvode organizam u tzv. oksidacijski stres. Med djeluje na mozak pojačavajući mu koncentraciju, sposobnost pamćenja i učenja, koordinaciju pokreta i izdržljivost. Mr Stepanović poručuje učenicima i studentima: „Ni jedno jutro bez meda!“ Za naporan umni rad 100 – 120 g meda na dan prije doručka bit će dovoljna startna energija za mišiće i mozak, a pred ispit (maturu s početka članka) taj dan udvostručiti dozu.

stres 2

ZAKLJUČAK: Med nam omogućava da popravimo brojne propuste  prehrani, pa što ga prije počnemo koristiti, to bolje za nas! U stresnim situacijama (kao što je matura) med ima prirodno, lagano djelovanje koje umiruje i opušta, dakle djeluje poput sedativa, a uz to omogućava brzo obnavljanje snage i utrošene energije. Propolis pomaže organizmu da se pročisti, omogućava deaktivaciju otrova nakupljenih u tijelu uslijed stresa i njihovo izbacivanje iz organizma. Pripravci na bazi propolisa služe za jačanje imuniteta, stimulaciju izmjene tvari i regeneraciju, povećavaju izdržljivost i radnu sposobnost. Cvjetni prah smiruje preopterećeni živčani sustav,  popravlja cirkulaciju i ima biostimulativni regenerativni učinak na jetru, pa je stoga djelotvoran kod iscrpljenosti, dakle ublažava posljedice stresa i daje snagu za daljnje napore. Redovno korištenje matične mliječi uz druge pčelinje proizvode ili samostalno vraća miran san i smirenje, a pošto je anabolički i energizirajući učinak očit i kod zdravih ljudi i sportaša, apiterapeuti ga preporučuju i učenicima i studentima, pogotovo u stresnim situacijama kao što je završni ispit. Dakle, kad zbrojimo sve pozitivnosti pčelinjih proizvoda – od popravljanja lošeg raspoloženja do utjecaja na imunološki sustav – što nam preostaje nego da zaključimo:

„KAD JE O MATURI RIJEČ,

PROIZVODI IZ KOŠNICA

IMAJU ZADNJU RIJEČ:

ZA SVJEDODŽBU PUNU PETICA

MED, PROPOLIS I MLIJEČ

NAJBOLJA SU MJERICA!“

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

nesanica 1

MED U BORBI PROTIV NESANICE

Sjećate li se filma «Insomnia» s Al Pacinom u ulozi detektiva koji se sve vrijeme doima iscrpljen kao da je iz njega iscijeđen posljednji atom snage i volje za životom? Nervozan zbog neispavanosti, namrgođena lica s podočnjacima poput krafni obavlja svoj posao korektno i predano, ali ga umor dekoncentrira i ometa u službi. Da je središnji lik u filmu poznavao blagodati meda i neposredno prije počinka popio šalicu čaj od kamilice i u borbi protiv glavnog neprijatelja – nesanice, svoj revolver zamijenio žličicom bagremovog meda, sigurno ne bi bio tako napet i možda bi brže riješio slučaj na kojem je radio. No, film je samo fikcija, a stvarnost je nešto drugo! Poražavajuća činjenica u Hrvatskoj je da se na probleme sa spavanjem žali čak 26 % žitelja u Hrvatskoj, od čega 11 % pati od kronične nesanice! Kako pomoći tim ljudima na prirodan način i bez štetnih nuspojava koje znaju imati sintetski lijekovi za uspavljivanje i regulaciju sna? Ako je med glavno oružje protiv nesanice, koji su njegovi pomagači i da li pacijentima umornima i očajnima zbog neprospavanih noći ta sinergija jamči kvalitetan san i odmor?

nesanica 2

Insomnia je latinski naziv za nesanicu, poremećaj koji kod bolesnika izaziva teškoće pri uspavljivanju, često buđenje ili trajnu pospanost. Poremećaju spavanja doprinose traume (stres na poslu) i neke bolesti (upale praćene povišenom tjelesnom temperaturom, učestalo mokrenje, kašalj, grčevi, aritmija srca). Nesanica može biti i rezultat uzimanja nekih lijekova (zato ne ignorirajte popis nuspojava na uputi za njegovo korištenje), a posljedično donosi umor, bezvoljnost i razdražljivost. Osobe koje pate od ovog poremećaja ujutro su nervozne, konfuzne  i zaboravne. Probdjeti noći i noći bez sna pogubno je za radnu sposobnost i uopće funkcionalnost pojedinca, a posredno šteti i  njegovoj okolini, prvenstveno obitelji i suradnicima na poslu. Kad um tjera san od sebe, tijelo koje vapi za odmorom trpi, jer se u njemu skupljaju toksini i čitav imunološki sistem slabi. Ako se besane noći nastave u nedogled, može doći i do teških psihofizičkih smetnji. Iako noći bez sna znaju proizvesti i izuzetnu produktivnost u određenih zanimanja (Marcel Proust je sve svoje romane pisao noću!), općenito se smatra da ovaj poremećaj nužno vodi u depresiju (kao kod Elvisa Presleya ili Michaela Jacksona) ili još veće krize.

SAMOPOMOĆ PRI NESANICI

Ako vas muči kratkotrajna nesanica kojoj se uzroci kriju u promjeni vremenske zone ili prolaznom stresu, nemojte odmah trčati svom liječniku po tablete za spavanje. Iako suvremena medicina raspolaže s čitavim nizom lijekova za ove probleme, zbog rizika od ovisnosti valja ih izbjegavati koliko god je to moguće. Bolje poradite na preventivi: ne spavajte danju, čak ni kad ste umorni, a  prije odlaska na počinak obavezno prozračite spavaonicu i krpom prekrijte sve uređaje koji svijetle. Nemojte gledati TV ili visjeti na Facebooku dugo u noć, radije pročitajte nekoliko stranica omiljenog štiva neposredno prije spavanja. Pomoći će vam i topla kupka ili tuširanje, masaža ili joga, slušanje umirujuće glazbe, šumova mora ili pjeva ptica, a možda je najbolje da odete u kratku šetnju po svježem večernjem zraku.

Prije spavanja bi trebalo izbjegavati naporne vježbe i obilne večere, alkohol, kofein, nikotin, ali i zeleni, žuti  crni čaj. Umjesto čokolade uzmite bananu, gazirane napitke zamijenite mlijekom ili čajem. Mlijeko sadrži triptofan, tvar koja sudjeluje u stvaranju serotonima (hormon sreće), a ako u čašu mlijeka dodate i žličicu meda ugodno ćete se iznenaditi njihovom sinergijom i zaspat ćete u tren oka.

nesanica 3

MED + ČAJ = FORMULA ZA MIRAN SAN

U lakšim slučajevima blažih oblika nesanice pomoći će mješavine raznih biljaka: odoljen, matičnjak, menta, ružmarin, ruda, imela, kamilica, mažuran, cvijet bazge i korijen celera, te mnoge druge. U pučkoj medicini spominju se i «mirisni jastučići» – vrećice od platna napunjene hmeljom, lavandom, pelinom i majčinom dušicom koje polažemo uz zaglavlje kreveta. Ove trave u zrak ispuštaju blagi sedativ koji ublažava nervozu i tako priprema organizam za spavanje. Pomaže i mješavina eteričnih ulja geranija, melise, lavande, borovnice i grejpa ako s par kapi poškropimo jastučnicu ili zapalimo u mirisnoj lampici 2 sata prije spavanja. Čajevi i napitci s dodatkom meda ili med obogaćen ljekovitim biljem dokazano smanjuju psihičku napetost i pomažu u prevenciji nesanice. Mješavine meda, matične mliječi, peludi i propolisa su izuzetno dobar regenerator metabolizma i najjači prirodni stimulator niza funkcija u organizmu, samim time što poboljšavaju cirkulaciju i snižavaju previsok krvni pritisak, ublažavaju aritmiju i smiruju lupanje srca, djeluju pozitivno i na uspavljivanje i regulaciju sna. Svi apiterapeutski priručnici za borbu protiv nesanice ističu  bagremov, lipov i cvjetni med, ali ne zaostaju ni druge vrste.

nesanica 4

TRI RECEPTA ZA BOLJI SAN, LJEPŠI DAN I SRETNIJI ŽIVOT

Kamilica (lat. Matricaria recutita) se koristi od davnina i u pučkoj i u službenoj medicini zbog svojih protuupalnih, antibakterijskih, sedativnih i antialergijskih svojstava.  Smanjuje anksioznost, stres i napetost, što nam smanjuje mišićnu napetost i smiruje tijelo. Njeni se osušeni cvjetovi koriste za pripravke koji pomažu pri liječenju tegoba u respiratornom, probavnom i živčanom sustavu. Važno je napomenuti da kamilicu ne kuhamo, već je samo prelijemo vrućom vodom. Neposredno prije spavanja najbolje će vas opustiti čaj od kamilice u koji ste dodali žličicu bagremovog meda. Lagan i blag, ugodna okusa i mirisa savršeno se sljubljuje s čajem od kamilice čije djelovanje pojačava, pa se preporučuje i djeci. Opušta čitav živčani sustav, pa pomaže pri stresu i depresiji. Za pripremu čaja nam je potrebno 2 žlice svježih ili sušenih cvjetova koje prelijemo s 3 decilitra vrele vode i ostavimo poklopljeno desetak minuta. Med ne dodavati u vruć napitak. Konzumirati se može i više puta dnevno, ali obavezno jednu šalicu toplog čaja uoči spavanja. Osim za čaj, kamilica se upotrebljava i za obloge i kupke, inhalacije i njegu kože i vlasišta.

nesanica 5

Matičnjak (lat. Melissa officinalis) je ljekovita i medonosna biljka, koja se koristi i kao začin, u pripravcima za prehladu i kod problema s cirkulacijom. Potiče znojenje, pomaže kod groznice i povišene temperature, osvježava tijelo, smiruje živce i opušta čitav organizam. Sa 0,5 litara hladne vode treba preliti 20 do 40 grama listova matičnjaka, pa ostaviti poklopljeno u posudi čitavu noć. Učinkovitost pripravka se pospješuje dodavanjem livadskog meda. Blag i lagan, širokog spektra djelovanja (jer potiče od raznog cvijeća: maslačka, majčina dušica, pelin, gospina trava, vrijesak i dr.) i inače se preporučuje za svakodnevnu upotrebu, a zbog arome i umirujućeg učinka na organizam, odlično se uklapa kao dodatak čaju od matičnjaka. Napitak se procijedi i pije gutljaj po gutljaj tijekom cijelog dana. Pripravak redovito uzimati bar 30 dana. Za dodatno opuštanje skuhati jači čaj od matičnjaka i dodati ga u kupku za opuštanje prije počinka.

nesanica 6

Lipa (lat. Tilia platyphyllos) se koristi u liječenju prehlada i bolesti dišnih organa. Pospješuje izlučivanje znoja i mokraće, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma, dakle ubrzava metabolizam. Preporučuje se u liječenju kroničnog kašlja i bolova kod mokrenja. Kod starih Slavena vladao je običaj idolopoklonstva lipe, pa joj neki i danas pripisuju čudotvorne moći, tvrdeći da već i samo sjedenje pod lipom ima sedativni učinak. Koriste cvjetovi, koji se beru samo u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Za pripremu čaja je dovoljno pola žličice cvijeta preliti vrelom vodom, procijediti i konzumirati hladnog s dodatkom meda od lipe. Ugodna mirisa i specifičnog blagog okusa izvrsno se sljubljuje s čajem od lipe. Ova se vrsta meda inače preporučuje kod upala dišnih putova, viroza praćenih visokim temperaturama i bolesti bubrega. Lipa umiruje i izaziva san, ali ne treba pretjerivati s uzimanjem, jer duža upotreba može izazvati srčane smetnje.

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

pušačke bolesti 1

MED I PROPOLIS: SUBORCI U RATU PROTIV PUŠAČKIH BOLESTI

     Jeste li znali da od posljedica pušenja u Europi godišnje umire više od 650.000 ljudi, a u Hrvatskoj 14.000? Ono nije samo smetnja već direktna opasnost za zdravlje nepušača: pasivnom pušenju je svakodnevno izloženo oko 700 milijuna djece! U obiteljima gdje puše jedan ili oba roditelja, djeca imaju češće asmatične napadaje od djece roditelja nepušača. Tzv. dim iz druge ruke nije uzrok samo kroničnom bronhitisu i astmi, već i srčanim bolestima i raku. Istraživanja  ukazuju da zbog pasivnog pušenja svake godine umire 200.000 ljudi! Jedan od 10 pušača oboli od raka, pušenje je (izravno ili neizravno) uzrok 30 % svih smrti od raka, pušenje udvostručuje rizik srčanog infarkta, povećava rizik prijevremenog porođaja i drugih komplikacija pri porođaju.

        Mnogim je pušačima život nezamisliv bez cigarete: ona uklanja nervozu i napetost, ublažava tjeskobu (sjetite se jedne od mnogobrojnih parola duhanske industrije: „S cigaretom nisi nikad sam!“), skraćuje dosadu, relaksira i stimulira…No kasnije ta navika prestaje biti „cool“ (kao u reklamama za „Marlboro“), jer zubi požute, a dah iz usta podsjeća na smrad s deponija smeća. Počinju svakodnevne teškoće s disanjem i napadi kašlja, hrana ne prija kao prije (jer se gubi osjećaj okusa i mirisa), organizam se brže umara, a dah postaje kraći.

        Od 4.000 različitih kemijskih spojeva koje svaki pušač unosi u svoj organizam udisanjem duhanskog dima preko 60 djeluju kancerogeno. Neke kemikalije u duhanskom dimu napadaju i razaraju vitamin A i vitamin C, pa to objašnjava zašto pušači češće oboljevaju od infektivnih bolesti i raka. Vjerovali ili ne: pušenjem samo jedne cigarete uništi se količina vitamina C koju sadrži jedna naranča! Nikotin je alkaloid i jedna od najadiktivnijih droga (ovisnost o njemu se uspoređuje s onom o heroinu i kokainu). Dospjeva u mozak za samo 7 sekundi nakon udisanja duhanskog dima. Pri pušenju jedne cigarete, pušač inhalira duhanski dim oko 8 puta, što znači da onaj tko puši kutiju cigareta dnevno, nikotin udahne svakog dana 160 puta i posljedično jača svoju ovisnost 57.400 puta godišnje! Sadržaj nikotina u duhanu varira od 0,6 – 11 %, ali zbog otrovnog djelovanja u duhanu za pušenje ga ima 1 – 3 %. Pri pušenju pluća se pune zrakom koji sadrži visoku koncentraciju ugljičnog monoksida, koji istiskuje kisik u organizmu i na taj način povećava rizik oboljevanja od srčanog i moždanog udara. Katran kao produkt suhe destilacije lišća duhana u dišnom sustavu postaje sirupast i ljepljiv, pa iritira sluznicu, nakon čega se nakuplja sluz, a alveole pucaju i nastaje emfizem (napuhnutost pluća) i bronhitis (kronična upala bronhijalne sluznice) poznatiji kao KOPB (kronična opstruktivna plućna bolest). Iz upaljenih broha izlučuju se određene tvari koje uzrokuju propadanje mišića. KOPB obično imaju stariji ljudi s oslabljenim imunitetom i problemima u dišnom sustavu. Bolesnik mršavi, postaje slab, kašlje (ispljuvak bijel ili proziran), ima težak i kratak dah i često pati od depresije. Promjene na plućima nažalost nije moguće otkloniti, na usporavanje rapidno brzog propadanja plućnih funkcija djeluje trenutni prestanak pušenja, vježbe disanja, redovita tjelesna aktivnost i zdrava prehrana. U klasičnoj medicini koriste se pripravci za iskašljavanje, antibiotici i bronhodilatatori. Bolesnici kojima je plućna funkcija umanjena za više od polovice kapaciteta zdravih pluća koriste kortikosteroide u inhalacijskom obliku. Pogoršanje bolesti prati širenje bakterija u dušniku i bronhijima (Streptococcus pneumoniae, Moraxella catarrhalis, Haemophilus influenzae) koje uzrokuju dodatne infekcije. Kako se standardnim liječenjem ovih bolesti ne postiže izliječenje, pacijentu treba pomoći apiterapijom. Osim što ima jako baktericidno djelovanje, med od kadulje olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa se pacijenti nakon uzimanja (oralno ili inhalacijom) pri iskašljavanju manje zamaraju. Jeste li znali da latinski naziv Salvia officinalis potiče od riječi „salvus“ što znači zdrav? Oprez: kadulju ne smijemo konzumirati neprekidno duže od 3 tjedna zbog mogućih neželjenih nuspojava! Protiv kašlja je najbolji heljdin med (žlicu meda rastopiti u šalici toplog kaduljinog čaja, piti 3 x dnevno). Med od crnogorične medljike (jela, bor, smreka crnika) dobar je za pročišćavanje dišnih putova, a med od lipe pospješuje izbacivanje štetnih tvari iz organizma jer znojenjem ubrzava metabolizam. I ostale vrste (cvjetni i med od suncokreta, planike, metvice) mogu pomoći bolesnima od KOPB i drugih bolesti dišnog sustava, zbog svoje iznimne kvalitete stvarane u nedirnutoj čistoj prirodi naših šuma i livada. Antibakterijska i baktericidna svojstva propolisa poznata su još od antičkih vremena, između ostalih medicinskih grana kroz povijest svoju primjenu nalazi i u otolaringologiji (upala uha, upala nosa, angina) i pulmologiji (bronhitis, astma, upala pluća). Zbog širokog spektra svog antimikrobnog djelovanja propolis se preporučuje pri liječenju više od 40 bolesti, pa je itekako zahvalan i u liječenju KOPB, emfizema i kroničnog bronhiolitisa.

pušačke bolesti 2

APITERAPIJA KOD BRONHIOLITISA: U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ autor dr. Peter Kapš oboljelima od kronične upale malih dišnih putova (promjera ispod 2 mm) preporučuje 2-tjednu terapiju na bazi 3 dl kaduljinog čaja u kojem se rastopi 1 velika žlica medljikovca 2 x dnevno prije jela. Pomoći će i inhalacije 50 %-tne vodene otopine meda više puta dnevno po 10 minuta, odnosno inhalacije s vodenom otopinom propolisa (10 kapljica tinkture u 0,5 dl vode) 3 – 4 x dnevno. Ako koristimo apikomoru inhalacije traju nekoliko dana 2 x dnevno, najmanje 30 minuta. Jedan drugi istaknuti apiterapeut mr Žarko Stepanović u knjizi „Darovi medonosne pčele“ preporučuje sirup od borovih iglica (50 g), destilirane vode 0,5 l) i šumskog meda (1 kg), jer je izvrstan za izbacivanje bronhijalnog katara. Borove iglice stavimo u ključalu vodu, pokrijemo poklopcem i ostavimo da lagano ključa 10 – 15 minuta. Nakon 24 sata hlađenja procjedimo kroz gazu. Tekućinu pomiješamo s medljikovcem i uzimamo 4 x dnevno po 1 jušnu žlicu nakon jela. Pomaže i čajna mješavina od jednakih dijelova crnog sljeza, podbjela, plućnjaka, stolisnika i trputca s puno meda, 2 – 3 šalice dnevno. Pri iskašljavanju pomaže pripravak od crvenog luka: glavicu izrežemo na kolutove i kuhamo u 0,5 l vode. Kad prokuha i potom se ohladi dodati 2 – 3 žlice meda i piti toplo. Odličnom se pokazala i mješavina od 2 dl maslinova ulja, 200 g smeđeg šećera, 200 g meda, 6 limuna (bez kore). Nakon što izmljeveni sastojci odstoje 10 dana na hladnome uzima se 1 žličica 3 x dnevno.

pušačke bolesti 3

APITERAPIJA KOD KOPB:  Za poboljšavanje stanja kod pacijenata oboljelih od kronične opstruktivne plućne bolesti dr. Kapš preporučuje terapiju medom i propolisom na isti način kao kod liječenja bronhiolitisa s napomenom da se vodena otopina propolisa može piti, ali se koristi i kao vodica za usta u koju se dodaje malo hlapljivog aromatičnog ulja i ekstrakta ljekovitih biljaka. Ostatak vodene otopine može se iskoristiti za masni ekstrakt. Pomiješamo 100 g propolisa i 800 g maslaca, smjesu zagrijemo na vodenoj kupelji do 45*C i miješamo dok ne postane homogena. Nakon što se ohladi smjesi dodajemo 2 žlice meda i s tim namazom 4 – 8 x dnevno premazujemo kekse. Neki autori preporučuju svakodnevno uzimati med u koji dodamo sitno isjeckano mlado lišće trputca i plućnjaka. Čaj od trputca zaslađen medom pomaže za ublažavanje kašlja. Kod otežanog disanja zbog suženja bronhijalnih kanala mr Stepanović preporučuje pripravak od meda (1 kg), propolisa (20 g) i aloe (750 g). Trapija traje  3 – 8 tjedana: prvih 5 dana po 1 jušnu žlicu 2 sata prije doručka i ručka, poslije u istim razmacima, ali po 1 čajnu žlicu ujutro i u podne.

pušačke bolesti 4

APITERAPIJA KOD EMFIZEMA: U liječenju napuhnutosti pluća, odnosno patološkom nakupljanju zraka (ili plina) u plućima koje nastaje zbog narušene enzimatske ravnoteže u organizmu, dr. Kapš preporučuje bar jednu žlicu meda rastopljenog u 2 dl mlake vode ili biljnog čaja dnevno. Piti 30 minuta prije jela. Pacijenti s emfizemom često imaju i kronični destruktivni bronhitis, pa se mora dodatno obratiti pozornost na prejako bronhijalno lučenje sluzi i zatvaranje dušnih putova, a u tom slučaju pomažu inhalacije 10 %-tnom otopinom meda ili 2 %-tnom otopinom propolisa (nekoliko kapljica alkoholnog ekstrakta stavimo u destiliranu vodu u inhalatoru). Ako koristimo apikomoru inhalacije traju 30 minuta svaki dan.

pušačke bolesti 5

ZAKLJUČAK : Ovisnost o nikotinu već je sama po sebi veliko opterećenje, a tom se teretu pridružuju maligne, kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti. Pušenje uzrokuje rak pluća, usnice, jezika, grla, jednjaka, mokraćnog mjehura, vrata maternice i bubrega. Iako je još 2003. godine donesena Međunarodna konvencija o suzbijanju pušenja, a sukladno njoj i u Hrvatskoj je od 2008. godine zabranjeno pušenje u zatvorenim javnim prostorima, ono i dalje ostaje jedan od najvećih javnozdravstvenih problema i vodeći preventabilni uzrok smrti i kod nas i u svijetu. Zato me uvijek smetalo kad vidim nekog od kolega pčelara kako puši, jer mi je to bilo nespojivo s pčelarskom filozofijom o prednostima boravka na čistom zraku i u nezagađenoj prirodi. Iako apiterapija može pomoći u liječenju nekih pušačkih bolesti, najbolji je lijek – trenutni prestanak pušenja! Drage kolege pušači: i vi to možete: sad i zauvijek, prestanite pušiti – zbog sebe i svojih najmilijih! Smanjit ćete rizik od bronhitisa, emfizema i drugih bolesti i opasnost od požara zbog neugašenog opuška, vaša odjeća, automobil i kuća odisat će svježinom, a vaši će bližnji biti ponosni jer ćete tako postati dobar primjer drugima.

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

med i mlijeko 1

SUNCE, MORE, MED I MLIJEKO

Jeste li znali da je za stvaranje D-vitamina dovoljno 5 – 15 minuta sunčanja dnevno? Sve više od toga ne samo da nije neophodno, već može imati neugodne, štoviše i opasne posljedice. Preplanulost je još uvijek «in», ali potamnjela koža je siguran znak da smo pretjerali u izlaganju UV-zrakama. Kako u takvim slučajevima mogu pomoći med i drugi pčelinji proizvodi?

sunce-1

Koža je naš najveći organ, a time i najizloženiji raznim vanjskim povoljnim i nepovoljnim utjecajima. Iako je umjereno sunčanje itekako korisno za naš organizam (zbog sinteze vitamina D važnog za normalan rast, mineralizaciju kosti i apsorpciju kalcija iz crijeva) pretjerano izlaganje UV zrakama nam može samo štetiti, čak do te mjere da izazove rak kože. Ako ne vodimo dovoljno brige o njezi kože, naš će oklop na mjestima popustiti, a obrambeni mehanizam reagirati promjenama boje, suhoćom, alergijama, opeklinama i plikovima. Oštećenja kože se akumuliraju tijekom godina: zbraja se svaka opeklina – počevši od prve u ranom djetinjstvu do posljednje prošlog ljeta da bi eskalirala u starijoj dobi. Vjerojatnost za nastanak karcinoma je veća što smo ranije dobili opekline. Osobe koje su imale više opeklina u ranim danima, pod starost će imati 2 x veće izglede za nastanak zloćudnih promjena – malignog melanoma.

med i mlijeko 2

Naša koža pamti traume iz najranijeg djetinjstva, pa je stoga količina i vrijeme sunčanja u to doba veoma bitna i djecu treba posebno dobro zaštititi. Pedijatri i dermatolozi se slažu da suncu ne bi smjeli uopće izlagati djecu do punih godinu dana života. Za djecu do treće godine preporuka je izbjegavati sunčanje u razdoblju između 9 i 16 sati.

Prva pomoć u smirivanju opeklina od sunca je hladna kupka ili tuš. Osim zbog eksternih tegoba (crvenila i mjehurića), dehidrirana koža pati i iznutra, pa joj vodom vraćamo nužno potrebnu vlagu. Valja izbjegavati sapune i gelove (jer mogu dodatno iritirati već upaljenu kožu), a pomoći će oblozi od crnog čaja, rashlađen jogurt, gel od lista Aloe vera, lavandino i maslinovo ulje, rajčice i krastavci, limun i ocat.

med i mlijeko 3

Med se odlikuje izvanrednom prolaznošću kroz kožu, pa je hrani, njeguje, vlaži i pomaže joj da zadrži vlastitu vlagu. Na taj način med ublažava upalne procese, štiti kožu od slobodnih radikala i hrani mišićne slojeve glikogenom. Med je detoksičan, antiseptičan i antimikotičan (sprječava razvoj gljivica i bakterija), ima regenerativna svojstva (potiče sintezu kolagena, elastina i lipida – povećava elasticitet kože). Nanošenje meda direktno na opeklinu ubrzava epitelizaciju kože, odnosno stvaranje novih stanica. Opečeno mjesto namažite medom i omotajte gazom. Tretman primijenite 2 x dnevno, svaki put s novom gazom. Oblog od meda spriječit će stvaranje mjehurića i opečeno će mjesto ostati bez ožiljka. Med se može pomiješati i s limunom (omjer 80:20) ili sa sluzi od dunje. Na opekline se može staviti i mješavina od pčelinjeg voska i lanenog ulja, a može pomoći i mješavina jednakih dijelova maslaca, lanenog ulja, voska i meda. Uvažena stručnjakinja po pitanju apiterapije mag. ing. agr. Gordana Hegić u članku «Njega kože pčelinjim proizvodima ljeti» (časopis «Hrvatska pčela» br. 7/8) za bolju pripremu kože za izlaganje suncu preporučuje uključivanje pčelinjih proizvoda u svakodnevnu prehranu. Ističe važnost peludi (10 – 15 zrnaca dnevno) zbog visokovrijednih tvari koje sadrži (naročito vitamina B-kompleksa). Tako kod povišenih tjelesnih temperatura, glavobolja i mučnina koje prate solarni dermatitis može pomoći limunada zaslađena medom uz dodatak peludi. Za crvenilo preporučuje 2 – 3 x dnevno uzimati po 10-tak kapi 30 %-tne alkoholne otopine propolisa ili hladne medne obloge (otopiti 200 g meda u 500 ml čaja od kamilice, metvice ili lavande).

med i mlijeko 4

MED I MLIJEKO

Oblog (krpa, gaza, vata) načinjen od mlijeka i meda će donijeti olakšanje i pružiti smirivanje vašoj koži. Zbog antiseptičkog djelovanja med će smanjiti napetost, a mlijeko smiriti svrbež opeklinama nadražene kože. Omjer meda i mlijeka u mješavini za opekline je 50:50. Iritirano područje na koži možete tretirati i pastom od meda, mlijeka i pšeničnog brašna. Držite smjesu dok se sasvim ne osuši, a potom se isperite mlakom vodom. U revitalizaciji kože tijela pomoći će i kupka na istoj bazi: u vodu za kupanje dodajte 200 ml meda i podjednako mlijeka (ili vrhnja).

Nakon što se koža smiri i započne s ljuštenjem, proces regeneracije ubrzajte trljanjem ručnikom i blagim pilingom. Piling čisti kožu od mrtvih stanica, obnavlja je i hrani, te joj daje elastičnost i prirodan sjaj.

Podloga svakog pilinga je abrazivno sredstvo: kukuruzna krupica, griz, usitnjeni cvjetovi kamilice i sl. Jedan od najjednostavnijih recepata za «slatki» piling ustupila nam je Anđelina Toto iz Udruge «Murtilica», veliki zagovornik prirodne kozmetike i organizator radionica baziranih na toj filozofiji.

med i mlijeko 5

SLATKI PILING

U zdjelici pomiješajte 4 žlice meda, 6 žlica bademova ulja, 2 žlice kakaa, pola šalice smeđeg šećera, 6 – 10 žlica vode, 6 – 10 kapi eteričnog ulja naranče navedenim redom. Ako želite blaži miris, prepolovite broj kapi.  Kada se tuširate, nanesite piling na tijelo i nježnim kružnim pokretima ga masirajte. Recept je napravljen za više od jednog tretmana, pa ga držite u hladnjaku (ne sadrži konzervanse!) i koristite ga jednom tjedno dok koža ne vrati prvotnu elastičnost i sjaj.

med i mlijeko 6

ZAKLJUČAK: Ako idete na ljetovanje, provedite ga negdje na Jadranu, najljepšem moru na svijetu. Kad ste već na moru, kupajte se i sunčajte, ali u ovom drugom – nemojte pretjerivati! A ako ste ipak pretjerali i ispekli se «poput mesa s roštilja», budite spokojni: pomoći ćete si na najprirodniji način – pčelinjim proizvodima! Pa ako vam med i mlijeku inače ne teku u životu, dobro će doći za ljetne nedaće! (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

giht 1

PČELINJI PROIZVODI I BLAGDANSKE BOLESTI

Vrijeme slavlja je iza nas, ali osim mamurluka i glavobolje ostalo nam je i par suvišnih kilograma, osjećaj nadutosti, zatvor i druge probavne smetnje. Zašto si to činimo iako smo svjesni neugodnih posljedica? Hranu doživljavamo okom, nosom i nepcem: tko može odoljeti obilju raznovrsnih jela pripremljenih po posebnim receptima od pomno biranih namirnica i uz sve još i prekrasno dekoriranih samo za tu prigodu, a već na prvi zalogaj u nama budi predivan osjećaj i od ručka načini poseban doživljaj? Hrana nam je potrebna za normalno funkcioniranje, ali taj osjećaj ugode pri jelu nas često odvede na stranputicu: u prekomjerno jedenje, a ono do pretilosti koja je s medicinskog gledišta bolesno stanje. No, ovaj put ćemo se zadržati na jednoj drugoj specifičnoj blagdanskoj smetnji – gihtu.

GIHT (urični artritis) je poremećaj u odstranjivanju mokraćne kiseline iz organizma zbog koje se ona nakuplja u zglobovima, te uzrokuje jake i bolne upale i posljedično dugoročno oštećivanje zglobova. Zašto dolazi do ovog nimalo ugodnog stanja u organizmu? U procesu razgradnje hranjivih tvari u organizmu postoje brojni spojevi koje naš probavni sustav ne može dalje razgrađivati, a jedan od njih je mokraćna kiselina koja se izlučuje iz tijela preko bubrega. Povećana razina mokraćne kiseline (hiperurikemija) koja se u obliku kristalića mononatrijevog urata taloži u vezivnoj i zglobnoj hrskavici posljedica je urođene sklonosti, enzimskog disbalansa ili (što je češće) nepravilne ishrane u kojoj prevladava crveno meso, iznutrice, bijeli kruh, masnoće…Naslage tih kristala zovu se tofi i vidljivi su tek nakon 10-tak godina taloženja na jednom mjestu. Radi (pre)bogate ishrane kojoj su bili (i još su uvijek!) naklonjeni vladari i imućni ljudi, smatrajući je dokazom svoje superiornosti u odnosu na običan puk koji je u to vrijeme bio više gladan nego sit, giht su još u ona vremena prozvali „kraljevskom bolesti“! Signal za uzbunu je iznenadna, žestoka bol u zglobovima stopala, najčešće u nožnom palcu (metatarzofalangealni zglob), uglavnom noću ili rano izjutra. Oboljeli zglob je topao, natečen i crven. Prvi napad će proći za 10-tak dana, no kad se vrati postat će sve teži i bolniji, češće će se ponavljati i trajat će sve dulje.

TERAPIJA KOD GIHTA: Promjene u prehrani i stilu života poput smanjenja unosa  hrane koja podiže razinu mokraćne kiseline, konzumacija vitamina C, izbjegavanje alkohola i fruktoze s jedne strane, te odmor, mirovanje i umjerena tjelesna aktivnost s druge strane pomažu oboljelima od gihta. U sprječavanju sinteze mokraćne kiseline i liječenju simptoma gihta pomažu određene vrste svježeg voća (avokado, crna trešnja, ananas, šumska jagoda, maslina, jabuka, crni ribiz) i povrća (celer, kupus), čajevi (zob, kurkuma, crna kopriva, vrba) i tinkture (jorgovan, kadulja, kamilica, breza). Oboljeli od gihta trebaju izbjegavati hranu koja sadrži purin (crveno meso i mesne prerađevine, iznutrice, masne juhe, rafinirane ugljikohidrate, čokoladu, pivo, ali i neke namirnice za koje ne bi rekli da mogu biti negativne: plavu ribu, školjke, šparoge, gljive i špinat. No zato će im pomoći bijelo meso, integralne žitarice, obrano mlijeko, voće i voćni sokovi, riža, orašasti plodovi, bučine sjemenke…

giht 2

APITERAPIJA KOD GIHTA: Za giht se preporučuje vrijeskov med (u kombinaciji s čajem od koprive ili medvjetke), ali pomaže i lipov i livadski med jer ubrzavaju metabolizam izbacivanjem štetnih tvari iz organizma. Oboljelima od gihta, kao i od artroze i spondiloze može pomoći matična mliječ (3 x dnevno po 1 dražeja 20 – 30 dana), propolis (oblozi 20 %-tne kreme od propolisa za bolne zglobove u ionoforezi ultrazvukom) i u kombinaciji s voskom (u omjeru 8 : 2). Kad se treba riješiti viška kilograma ne traba zaboraviti da cvjetni prah (pelud) zahvaljujući određenim aminokiselinama ispravlja kemijsku neravnotežu u organizmu. U pučkoj se medicini spominju oblozi za oboljele zglobove na bazi meda, soka aloa vere i – votke (2 : 1 : 3). Prema drugom receptu treba zagrijati 20 g voska i 20 g smole od bora. Kad se sjedine, treba dodati 1 žlicu meda, ponovo izmiješati i u obliku obloge staviti na oboljelo mjesto. Recept za sirup protiv gihta:  30 minuta kuhati 15 g divlje tikve (lat. Bryinia dioica), 500g meda i 750 g octa, uzimati 2 – 4 žlice dnevno.

APIPUNKTURA KOD GIHTA : U akutnoj fazi bolesti prema mišljenju dr. Kapša, autora knjige „Apiterapija“ ipak je najprimjerenije liječenje pčelinjim otrovom, jer apitoksin djeluje protuupalno, antireumatski i analgetički. Peptidi melitin, apamin i adolapin u pčelinjem otrovu potiču izlučivanje kortizola (hormona nadbubrežne žlijezde), jednog od glavnih aktivatora obrambenog sustava. S druge strane hijalorunidaza širi kapilare, a ubrzana cirkulacija potiče metabolizam da izbaci štetne tvari iz tijela. Fosfolipaza će spriječiti negativan učinak trombokinaze u upaljenim zglobovima. Apitoksin se pacijentima daje neposrednim ubodima pčela u bolna područja ili injekcijama odnosno elektroforezom i ultrazvukom.

giht 3

ZAKLJUČAK: Iako to ne mora biti pravilo, giht je bolest modernog društva i žalosna posljedica lagodna života punog izobilja u vidu nezdrave hrane i navika.   Zato ne treba čuditi činjenica da od gihta 10 puta češće oboljevaju muškarci nego žene, ali gotovo nikada vegeterijanci! Da vam bolovi u zglobovima ne zablokiraju normalan život, kombinirajte umjerenu fizičku aktivnost i uravnoteženost u jelu i piću! Svima koji su malo pretjerali za ovih blagdana i osjete tegobe poput gore  opisanih toplo preporučujem više kretanja i manje prejedanja – bar do Uskrsa, ako ne na dulje staze!

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

ovisnost 1

PČELAMA PROTIV OVISNOSTI

Pčelarstvo kao terapijska metoda u liječenju ovisnosti

Pčelarstvo je fascinantno zanimanje koje s vremenom može iz hobija prerasti u profitabilnu djelatnost. Istina, još nisam upoznao bogatog pčelara, a sumnjam i da hoću, jer istinskom zaljubljeniku u pčele materijalna dobit nikad neće biti prioritet.

I dok jedni počinju uzgajati pčele, jer to smatraju zanimljivim umijećem koje uz zadovoljstvo gospodaru donosi i izvrsne plodove, drugi – ekološki svjesni – postat će pčelari zbog važnosti pčela za opstanak naše planete i na taj način sami doprinijeti očuvanju prirodne ravnoteže. Možda će  netko početi pčelariti samo zato da bi zadržao dobru kondiciju, jer pčelarstvo nisu ni kompjutorske igrice niti odlazak u šoping, već fizička aktivnost koja ponekad zna biti i zamorna (pogotovo ako u pčelinjaku niste na vrijeme obavili sve poslove!), ali će zato ljubitelji prirode kroz pčelarstvo u potpunosti dosanjati svoj san o povratku u iskonsko.

Kako god, svima će se uz pčele otvoriti jedan novi svijet, jer su hijerarhija i marljivost pčelinje zajednice fascinirajući, a med i drugi pčelinji proizvodi prava nagrada za onog tko o njima brine kao o svojoj drugoj obitelji. Pčelarenje s par košnica u vlastitom vrtu prepunom cvijeća i voćki, promatranje odlazaka pčela po nektar i njihova povratka u košnicu sigurno će vas opustiti nakon svakodnevnog stresa na poslu, naravno pod uvjetom da vam cilj nije profit, nego užitak u suradnji s tim malim čudesnim bićima i učenje ovog predivnog zanata. Postoji li išta bolje od boravka vani na suncu i toplom proljetnom lahoru, dok laganim koracima kroz travu obilazite svoje ljubimice, a njihovo zujanje ne doživljavate kao nešto zlokobno i opasno po život, nego baš suprotno – posve opuštajuće  i gotovo nadzemaljski čarobno…

No, da li ta pustolovina pruža izlaz iz slijepe ulice u koje upadnu mladi ljudi nakon što postanu ovisnici, bez obzira je li riječ o nikotinu, alkoholu ili drogi? Može li pčelarstvo kao aktivnost (dakle, ne putem apiterapije – kroz primjenu pčelinjih proizvoda u prevenciji i liječenju zdravstvenih tegoba nastalih zbog ovisnosti) pomoći u uspostavljanju izgubljene ravnoteže i potaknuti ovisnika – pacijenta – učenika na pozitivne promjene u svom životu? Na koje čimbenike mora pčelar – mentor – terapeut  posebno paziti da bi uspio prekinuti uhodani način razmišljanja i ponašanje jednog ovisnika?

Možda pčelarstvo nije pravi odgovor na emocionalnom sazrijevanju ovisnika na relaciji pojedinac – društvena sredina, jer ovu aktivnost čovjek može čitav život obavljati u samoći, izoliran od zajednice, ali kao metoda u borbi protiv stresa sigurno ima mjesto uz rekreativni sport, šetnju, vrtlarenje i druge hobije koji će vas odvući daleko od kauča i televizora, kompjutera i Facebooka.

pvisnost 2

ŠTO SU TO DROGE I TKO SU NJIHOVI KONZUMENTI?

Droge su prirodni ili kemijski sintetizirane tvari čijom konzumacijom ljudski organizam ulazi u različita tjelesna ili psihoaktivna stanja. U medicini se ponekad koriste kao lijekovi za umirenje ili protiv boli. U zakonskim očima one su legalne i dio njih se može nabaviti u ljekarnama uz liječnički recept i nadzor. Sklonost prema nekontroliranom uzimanju droge isključivo radi zabave i promjene raspoloženja, te ponavljanju zlouporabe vodi u ovisnost, a konzument se izlaže riziku narušavanja vlastitog zdravlja, jer neprimjerena konzumacija ima poguban utjecaj na središnji živčani sustav (deprimirajuće ili psihostimulirajuće djelovanje, poremećaji opažanja). Uzroci ovisnosti leže u društvenim, obiteljskim i osobnim devijacijama ovisnika. Ekonomska situacija, kriza i recesija , nedovoljna posvećenost zajednice mladom čovjeku bez zaposlenja s jedne strane i sve bolja organizirana proizvodnja i ponuda droge na ilegalnom tržištu kod nezrelih i psihički labilnih pojedinaca koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji gdje vladaju loši međusobni odnosi između roditelja s neizbježnim refleksom na djecu samo povećavaju njihovu otuđenost od tradicionalnih životnih vrijednosti, pa traže izlaz u bijegu od stvarnosti u virtualni, umjetno uljepšani svijet droge. Ustvari, ovisnost priječi životnu sreću i ispunjenost, jer sve što je do tada bilo važno (roditelji, ljubav, prijatelji, škola, posao, zdravlje), sve što je obogaćivalo život gubi vrijednost, jer ovisnost polako, ali sigurno preuzima potpunu prevlast nad ovisnikom, ovisnost posjeduje čovjeka, a to nažalost ima katastrofalne posljedice, jer prekomjerno uživanje opojnih droga (heroin, kokain, LSD, ecstasy) nužno vode u rapidno upropaštavanje zdravlja, obiteljskog sklada, kriminal. Užasno je kratak put od prvih pokazatelja (nepoštivanje pravila i izbjegavanje obaveza, laži i potkradanja, bježanje iz škole i kuće, iznenadne promjene raspoloženja u rasponu od napada razdražljivosti i agresivnosti do potpune ravnodušnosti, slabije pamćenje) do znakova da je droga potpuno ovladala ovisnikom (poteškoće u koordinaciji pokreta, gubitak težine, kronični umor i pospanost, stalno prisutni nemir i nervoza, nepravilna izmjena euforičnog i depresivnog stanja, nasilnosti i samosažaljenja, drhtanje i znojenje). Dugoročne posljedice pretjeranog uzimanja su potpuni gubitak kontrole, smetnje u fizičkim, mentalnim i neurološkim funkcijama, krv u stolici i urinu, propadanje zuba i ispadanje kose, poremećaji spavanja, podvojenost ličnosti, paranoje i psihoze, povišeni krvni i srčani pritisak, infekcije hepatitisom  ili HIV-om, problemi u radu pluća, oštećenje jetre i mozga, zastoj srca, koma i smrt.

ovisnost 3

POSTOJI LI IZLAZ IZ PAKLA ZVANOG DROGA?

U Hrvatskoj ima oko 10.000 ovisnika o ilegalnim drogama, a 4 puta više je povremenih konzumenata lakih droga. Još uvijek mnogi nisu svjesni činjenice da se ova pošast širi brže od mnogih virusa. Da je ovisnost problem shvatimo tek kad nesreća pogodi našu obitelj. U početku je gotovo nemoguće razotkriti masku pod kojom se skrivaju ovisnici, jer su dobro izvježbali vještinu skrivanja droge i pribora za njihovu konzumaciju kao i prikrivanja tragova uboda. U takvoj situaciji roditeljima je izuzetno teško sumnjati u iskrenost djece i najčešće podliježu njihovim poluistinama i lažima. Pokušaji nadzora nad djecom nažalost u pravilu završava neuspjehom, neminovno dolazi do prepirki i nasilja i pod tako velikim opterećenjem roditeljska ljubav dolazi u veliko iskušenje, što je uzrok neugodnom osjećaju srama i bespomoćnosti. Nakon što roditelji jednom izgube autoritet i kontrolu nad ponašanjem svog djeteta, teško da će je ikad povratiti. Droge dijele ljude na pobornike i protivnike, na ovisnike i apstinente i upravo zbog toga dolazi do patnje i razdora u obitelji za koju ovisnici više nemaju nikakvih osjećaja. Obzirom na narav kaznenog djela (posjedovanje, proizvodnja, promet, posredovanje u prodaji ili kupovini droge) Zakon predviđa kaznene sankcije u rasponu od novčane do kazne zatvora od jedne i više godina. Ukoliko državni odvjetnik zaključi da je počinitelj kaznenih djela spreman da se podvrgne odvikavanju od ovisnosti o alkoholu i drogama, može ih uputiti na liječenje u posebne ustanove. U Istri postoje 4 terapijske zajednice: «Remar Espana» u Puli i Škatarima, «Narconon Adriatic» u Raklju, te «Cenacolo» u Štoligariji kod Novigrada. Patnja i zlo koje stvara droga ne mora imati zadnju riječ, ali moramo shvatiti kako je i zašto to zlo nastalo, pa ćemo shvatiti i da postoji izlaz iz tog pakla. Razumijevajući kako je nesreća započela, naći ćemo i odgovor kako bi mogla završiti. Svaka ovisnost ima svoj kraj: ili se ovisnik riješi svog neprijatelja ili ga neprijatelj svlada i ovisnik tragično skonča. Za odvikavanje je neophodan autoritet terapeuta, ali još je važnija snaga pojedinca koja ni jednog trenutka ne smije ostati bez podrške obitelji, prijatelja i zajednice. Odluku za odlazak u zajednicu najčešće ne donosi ovisnik, ali bez njegove odlučnosti da odbaci ono što ga je dovelo u to stanje, usprkos medikamentima, autoritetu liječnika, potpori prijatelja i dobronamjernosti okoline, terapija neće imati potpuni učinak. I zato se drogama valja suprotstaviti uz pomoć sadržaja koji obogaćuju život, a postoji li za tu ulogu zahvalnije zanimanje od pčelarstva, naravno uz sport, rekreaciju, vrtlarenje i druge hobije koji objedinjuju zdrav pogled na svijet i umjerenu fizičku aktivnost u prirodi?

ovisnost 4

ISKUSTVA IZ KRŠĆANSKE ZAJEDNICE «CENACOLO»

Kršćansku zajednicu «Cenacolo» je osnovala 1983. godine u Italiji časna sestra Elvira, a prihvatilište u Štoligariji nedaleko Karigadora i Dajle osnovano je 2000. godine, kao peto u Hrvatskoj (nakon Ugljana, Varaždina, Vrbovca i Biograda).  Bratstvo ne prima nikakvu društvenu pomoć i živi isključivo od rada na poljoprivrednom imanju od 15 hektara. Štićenici su sami izgradili nastambe u kojima žive i svoj novi dom su nazvali Grad svjetlosti. Kako se u zajednici ne upotrebljavaju lijekovi, odvikavanje od droge i alkohola se odvija u sasvim drugačijem okruženju i uz drugačije metode. Mladi, očajni ljudi koji su otišli stranputicom u ovisnost, ali su smogli dovoljno volje i hrabrosti suočiti se sa svojim problemima, u želji da opet osjete radost i smisao života našli su sebe u u radu i molitvi. Sve nasade maslina, smokava i drugih voćki, te veliki vrt u prihvatilištu brižno njeguju marljive ruke 30-tak štićenika da bi kada dođe vrijeme ubrane plodove podijelili s braćom iz drugih bratovština. Život u zajednici nije lak: ispunjen je napornim cjelodnevnim radom na polju, u štali, kuhinji – gdje god je to potrebno da bi život svih u kući normalno funkcionirao. Put je to pun odricanja: nema TV-a, Interneta, alkohola, cigareta, ali je to put oslobođenja i ozdravljenja ili kako sami štićenici vole isticati – put iz tame u svjetlo! Unutar kuće nove članove dočekuje starija braća koja im prvih mjeseci pruža svu potrebnu pomoć u trenucima slabosti ili patnje. Ti će «anđeli čuvari» – također mladi ljudi koji su donedavno i sami bili izgubljeni u prostoru i vremenu, s izuzetnim razumijevanjem saslušati njihove ispovijesti o paklu droge i alkohola i pomoći im naći izlaz iz te krize i spas za njihovu dušu. U Gradu svjetlosti nema buke, prometa, gužve, psovki: svatko radi svoj posao disciplinirano i u skladu s potrebama bratovštine. Usprkos siromaštvu, svi su u komuni vrlo dostojanstveni: nitko ne traži cigaretu ili novac, nitko se ne žali na teške uvijete, jer je zajedništvo izguralo ravnodušje iz njihovih života, otklonilo predrasude i strahove i pomoglo da ponovno spoznaju važnost jednostavnih, ali temeljnih životnih načela. U ovakvom ozračju jednostavna i spokojna života u prihvatilištu, iskrenog zajedništva i duboke vjere, nade i duhovnosti nužno se nameće pitanje: dali se ovi mladi ljudi mogu izdići iznad ovisnosti i vratiti normalnom životu, radu i malim svakodnevnim radostima samo zahvaljujući jakoj vjeri i karizmi Majke Elvire koja ih sve vrijeme bodri dajući im čitavu sebe i kad je daleko na nekom drugom kontinentu ili je na putu u konačno ozdravljenje neophodan i dodatni napor terapeuta u zajednici?

ovisnost 5

PČELINJAK U SRCU TERAPEUTSKE ZAJEDNICE

Zajednica «Cenacolo» izvan svoje kuće ima mnogo prijatelja koji im pomažu duhovno i materijalno, vjerujući u njihovo ozdravljenje. Tako je još 2000. godine gospodin Arduino Bubola zajedno s lokalnim pčelarima zajednici poklonio 6 pčelinjih zajednica sa svom potrebnom opremom, pa danas bratstvo posjeduje 15 košnica iz kojih se dio meda koristi za vlastite potrebe, a višak šalje u druge bratovštine. Potičući ove mladiće na brigu i skrb o pčelama, gospodin Bubola je dotaknuo srca svih onih koji su po internom protokolu uz ostale poslove bili određeni i za rad na pčelinjaku. Zbog njegove dobronamjernosti, otvorenosti i strpljenju gospodina Bubolu ovi mladići nisu doživjeli kao mentora, već kao iskrenog prijatelja zajednice. Kao stručan i iskusan pčelar, gospodin Bubola je zaključio da med sa svojim izvrsnim ljekovitim i energetskim svojstvima ima iznenađujuće pozitivno djelovanje u slučajevima drastično oslabljenog imunološkog sustava organizma i poremećajima u radu jetre i zato je sklon tvrdnji da med ima veliku zaslugu u rehabilitaciji ovisnika. No, smijemo li se zaustaviti na toj neosporno istinitoj činjenici ili trebamo tražiti dodatne vrijednosti od pčelarenja? Djeluju li pčele – ta mala Božja stvorenja , čiji nas rad, organizacija i sklad fascinira od pamtivijeka na oblikovanje naše duševnosti i čine nas boljim ljudima? »Droga je plod žalosna života!» – znala je ponavljati Majka Elvira u svojim obraćanjima štićenicima zajednice. U korijenu svake ovisnosti uvijek stoje različiti strahovi, kompleksi i predrasude. Posjetivši zajednicu više puta imao sam priliku razgovarati s tim mladićima i uvidjeti kako je trnovit put do izlječenja, bez čvrstih dokaza koliko u tome pomaže bavljenje pčelarstvom. Dakle, je li novi pristup pčelarstvu kao terapeutskoj aktivnosti pouzdan putokaz za izlaz iz ovisnosti? Na što moraju obratiti pozornost mentori – terapeuti koji štićenike – pacijente na odvikavanju uče pčelariti?

ovisnost 6

 

ODNOS MENTORA I ŠTIĆENIKA U ZAJEDNICI

Nova obitelj: iskrena skrb «anđela čuvara», druženje i rad  s ostalom braćom, skladnost zajednice, nada i vjera su mlade izgubljene ljude u prihvatilištu za ovisnike emocionalno ispunili i podigli samopouzdanje, ponovno izgradili kao ličnosti i naučili kako si odrediti granice, a to je najvažnije kad pronađu svoj put i krenu dalje.

Za razliku od nekih drugih djelatnosti kojima se štićenici bave na poljoprivrednom imanju, rad s pčelama je nezamisliv bez iskusnog pčelara – mentora, pogotovo što štićenik nema priliku završiti pčelarski tečaj ili školu za vrijeme rehabilitacije u prihvatilištu. Poželjno je da mentor osoba s pedagoškim ili medicinskim iskustvom, iako je uspostavljanje emotivnog odnosa sa štićenikom – pacijentom – učenikom više stvar autoriteta pojedinca, nego njegove stručnosti. Kad mentor otkloni sve početne strahove i predrasude kod štićenika, objasni mu kako funkcionira pčelinja zajednica i upozna ga s koristima od meda i drugih pčelinjih proizvoda za njegov organizam, uvodeći ga postepeno, korak po korak u tajnoviti i čudesan pčelinji svijet, sasvim je sigurno da će na kraju tečaja, odnosno terapije u pacijentu uspostaviti davno izgubljenu ravnotežu. No, da bi u tome uspio mentor mora biti strpljiv, pažljiv i spreman odgovoriti na sva pitanja, ne kritizirajući štićenikovo neznanje ili nedostatak samopouzdanja. Ako mentor dobro poznaje psihološke čimbenike kod ovisnika, uskoro će zaokupiti čitavu njegovu pozornost, smanjiti tjeskobu i vratiti mu vjeru u sebe. Ako je mentor vješt u komuniciranju, vrlo brzo će zadobiti povjerenje štićenika i podići će mu samopouzdanje, neophodno za kasniji rad pacijenta na samom sebi.

Kako mentor nakon što uspije usaditi ljubav prema pčelama kod svog štićenika može održati kontrolu nad situacijom? Prvo mora dobro poznavati ljudsku psihologiju i sve karakteristike ovisnosti: od naglih izmjena ponašanja i nepriznavanja bilo kakvih pravila do laganja i drugog nedopustivog ponašanja. Čak i najiskusniji pedagozi, psiholozi i terapeuti ponekad teško razlikuju istinu od laži, no mentor mora biti tolerantan prema samome sebi i mirno se suočiti s takvim oblicima varanja, koja su čest slučaj kod ovisnika. Iako ponekad vjerovanje intuiciji i vlastitim instinktima zna biti pogrešno, mentor ne smije dovesti u pitanje vlastitu stručnost.

Ako mentor uspije u svemu tome, posljednji je korak motivirati štićenika na komunikaciju s drugim članovima zajednice, ali i s kolegama pčelarima, jer nema plemenitije aktivnosti do učenja i pomaganja potrebitim, te podučavanja neiskusnih i širenja ljubavi prema prirodi, pčelama i pčelarstvu.

U razdoblju učenja, štićenik će se držati mentorovih naputaka, ali kad jednom postane samostalan ne smije pasti u zamku samoizolacije jer će tako ostati uskraćen za nove spoznaje iz struke, ali može postati i osoran, čak i autodestruktivan. To je onaj socijalni čimbenik na koji mentor ne smije zaboraviti prilikom terapije, pogotovo ako štićenik voli biti «vuk samotnjak». Zašto je ovo jako važno? Po povratku u civilizaciju bivši ovisnik ne može funkcionirati sam za sebe. On se najčešće vraća svojoj obitelji, što je pozitivno ako je ona stimulirajuća, no ako dođe ponovno u kontakt sa starim društvom, riskira i da se vrati na stare navike. Zato je najbolje da se učlani u lokalni pčelarski klub, jer će mu u društvu ljudi s istim svjetonazorima i interesima biti ugodnije, a kolege iz udruge će njegovo još uvijek početničko znanje dopuniti svojim spoznajama iz struke i dobronamjernim  savjetima koji su rezultat većeg iskustva, a mnogi će im ponuditi i nove perspektive i  vrijednosti pčelarstva kao hobija, ali i kao profesije.

ovisnost 8

ZAKLJUČAK: Dug je put od laika do iskusnog pčelara, još duži od ovisnika do izliječenog čovjeka spremnog za povratak u normalan život. Na oba puta važan je vodič kroz sve prepreke i teškoće koje nosi to putovanje – mentor, odnosno terapeut – ako se pčelarenje shvati i prihvati kao metoda s psihoterapeutskim djelovanjem, dakako u okvirima terapijske zajednice, koja će im kroz zajedništvo, međusobnu potporu i savjetovanje, dakako i kroz duboki vjerski osjećaj, molitvu i nadu za oporavak negativne emocije pretvoriti u pozitivne. Možda će se jednog dana ljubav prema pčelama koja se rodila uz mentora u zajednici pretvoriti u posao od kojeg će izliječeni i njihove obitelji živjeti i kojem će se radovati do kraja života, no za sve to je potreban prvi korak. Dakle, ako u srcu osjetite iskrenu i snažnu želju da učinite neko dobro, a ne znate odakle početi, okrenite se na trenutak oko sebe: kad malo bolje pogledate, u vašoj ćete blizini prepoznati mladića ili djevojku, već duže u problemima zbog droge ili alkohola, ranjene nepovjerenjem, tugom i beznađem. Pružite im ruku i povedite ih u neko od prihvatilišta za odvikavanje od ovisnosti. Možda će se u početku buniti i prkositi, ali će vam na kraju biti zahvalni, a vi ćete imati uzvišeni osjećaj da ste im pomogli da (na sebi svojstven način) uskrsnu – kao djeca, kao ljudi, kao dio zajednice. Ako ste pak dugogodišnji pčelar-hobist, možda u mirovini i imate volju pomoći kao mentor, poklonite malo svog vremena tim mladim ljudima posrnulim na životnoj stazi, naučite ih bar osnove ovog plemenitog poziva, jer – dobro je činiti dobro!  I budite sigurni: dobrim će vam se i uzvratiti!

Duboko sam uvjeren da u potrazi za istinskim moralnim vrijednostima pčelarenje može pomoći shvaćanju života na dublji i potpuniji način. Isto tako vjerujem da pčele iz nas izvlače ono najbolje, čega najčešće nismo ni svjesni da posjedujemo i bude svijest  o tome što je u životu stvarno bitno. U tome je ljepota života: u svjesnoj promjeni koja ovisnike oslobađa okova droge, u katarzi koja ih u konačnici učini boljim i sretnijim ljudima. Sreća se ionako krije u malim stvarima: iskrenom prijateljstvu, marljivom radu, darovanjem sebe obitelji i onome kojima je to najpotrebnije. Na kraju ću samo citirati više ponavljano dobronamjerno «upozorenje» iz predgovora priručnika za pčelare – početnike: «Uzgoj pčela može izazvati ovisnost, a ne postoji poznati lijek! No, s druge strane: nitko nije niti tražio lijek, a nitko ga nije ni želio!»

POPIS IZVORA:

1) članak «Medom i pčelama protiv ovisnosti» (časopis «Hrvatska pčela» br. 6/2013.) autor: D.G.

2) glasilo «Uskrsnuće» (udruga «San Lorenzo»)

3) brošura «Droge» (IPA – Hrvatska sekcija)

4) brošura «Nasilje i mladi» (IPA – Hrvatska sekcija)

5) brošura «Izlaz – živjeti sa svrhom» («Znaci vremena»)

6) Ellen G. White: «Put Kristu»

7) članak «Kako se pokrenuti» (autor: Kristina Ercegović, časopis «Sensa» br.69/2013.)

TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva

žarko stepanović

PREPORUKE I RECEPTI mr. ŽARKA STEPANOVIĆA

MED: 1 – 2 g dnevno na 1 kg tjelesne težine (sportaši do 3 g), u jednakim vremenskim razmacima, 4 x 1 žličicu meda otopljenog u 1 dl vode sobne temperature, blago gazirane mineralne vode, čaja ili mlijeka

PELUD (CVJETNI PRAH): 15 – 20 g dnevno. Priprema: dan ranije pelud pomiješati s žlicom meda i 70 – 100 ml vode sobne temperature. Nakon 12 – 15 sati lagano promiješati i piti prije i poslije podne.

PROPOLIS: 50 g = 20 kapi 20 %-tne alkoholne otopine tijekom 3 mjeseca 3 x na dan u 0,5 dl tople vode. Priprema: U tamnoj staklenki  otopiti 25 g usitnjenog propolisa u 100 ml 70%-tnog alkohola i ostaviti 10-tak dana na sobnoj temperaturi uz povremeno mućkanje. Prije upotrebe procijediti kroz dvostruku gazu.

MATIČNA MLIJEČ: 1 – 2 x dnevno po 1/3 žličice – ujutro natašte i poslije podne 200 – 600 g svježeg ili 13 – 200 mg liofizirane matične mliječi, sa što dužim zadržavanjem u ustima, bez otapanja u bilo kojem napitku. Napomena: tijekom terapije obavezno kontrolirati krvni pritisak i broj leukocita!

PČELINJI VOSAK: 1 – 2 x dnevno između obroka po 1 kockica pčelinjeg saća ili 1 žličica voštanih poklopaca. Žvakati 20 – 30 minuta dok se ne otopi, pa potom progutati sav sadržaj.

PČELINJI OTROV: maksimalna doza 18 pčelinjih uboda dnevno uz strogo pridržavanje uputa apiterapeuta i liječničku kontrolu zbog opasnosti od alergije i anaflatičkog šoka.

SIRUP ZA KRONIČNI BRONHITIS

Sastojci:  50 g borovih iglica, 500 g destilirane vode i 1 kg šumskog meda (medljikovca)

Priprema: borove iglice staviti u ključalu vodu, pokriti poklopcem i ostaviti da lagano ključaju 10 – 15 minuta. Skinuti s vatre i ostaviti poklopljeno još 24 sata, a zatim procijediti kroz gazu. Dobivenu tekućinu pomiješati s medom. Napitak uzimati 4 x dnevno po 1 jušnu žlicu nakon objeda.

PRIPRAVAK ZA CIROZU JETRE

Sastojci:  1 kg mrkve, 250 g meda i 10 g matične mliječi

Priprema: Mrkvu očistiti, ostrugati i propasirati. Dobiveni sok pomiješati s medom i matičnom mliječi dok se ne dobije homogena masa. Pripravak uzimati 3 x po 1 jušnu žlicu prije jela, a ostatak čuvati na suhom i hladnom mjestu.

INHALACIJA ZA ASTMU

Sastojci: 40 kapi alkoholne otopine propolisa, 1 žlica meda, 750 ml vruće vode

Priprema: inhalacija otopinom propolisa ili propolisa i meda u vrućoj vodi (ukoliko nema alergije na bilo koji od sastojaka) se primjenjuje u vrijeme kad nema napadaja gušenja, dakle u cilju sprečavanja napada, a ne prekida gušenja.

RECEPT ZA STRES

Sastojci: 1 žlica meda, 1 žlica peludi, 1 čaša voćnog soka, 1 kap matične mliječi

Priprema: sve sastojke pomiješati i uzimati 2 x dnevno (prije doručka i večere).

Ove i mnoge druge recepte za pripremu preparata na bazi pčelinjih proizvoda iz domaće i ruske narodne medicine, te izabranih srpskih apiterapeuta možete naći u knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapijski pristup (pristup iscjeljenju)“ mr. Žarka Stepanovića. Ovom prilikom želim zahvaliti autoru na nesebičnosti koju je pokazao darujući mi knjigu i dozvolivši da neke njene dijelove objavim na portalima i časopisima za koje pišem (D.G.)

dr-lonc48dar

prim.mr.sci. JOSIP LONČAR dr.med:

“VAŽNOST PČELINJIH PROIZVODA U OBITELJSKOJ PREHRANI”

U nedjelju, 25. XI 2012. u Obrtničkom domu u Poreču održano je jedno od najzanimljivijih predavanja s područja apiterapije. Izbor predavača prim. mr. sci. Josipa Lončara dr. med. i teme «Važnost pčelinjih proizvoda u obiteljskoj prehrani» bio je pun pogodak organizatora (Udruga pčelara «Nektar» sa suradnicima). 

Pravilna prehrana jedan je od bitnih čimbenika za očuvanje i unapređivanje zdravlja. Svaka nepra­vilnost u prehrani koja traje izvjesno vrijeme može oštetiti zdravlje do te mjere da se počinju javljati bolesti. Od pčelinjih proizvoda med se od davnine upotrebljava kao namirnica s ljekovitim djelova­njem.Ostali pčelinji proizvodi postaju sve traženiji i značajniji za ljudsko zdravlje. Uzimani sami ili s me­dom, jer imaju određeno farmakološko djelovanje na ljudski organizam, sve se više upotrebljavaju i u dijetoterapiji zdravih i bolesnih. Upotreba meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi ne izaziva poremećaje u funkciji niti dovodi do neželjenih nuspojava ni tijekom duže upotrebe, što je ujedno i njihova najveća prednost pred farmaceutskim, sintetskim proizvodima. Pčelinji su proi­zvodi izvanredne prirodne namirnice koje se koriste kao hrana, imaju ljekovita svojstva te ne mogu štetno djelovati na oslabljeni organizam. S motrišta obiteljskog liječnika, a u sklopu onoga što su­vremena medicina u svijetu kaže o apiterapiji (antimikrobno, antioksidativno, imunostimulirajuće, detoksicirajuće, probiotičko, protutumorsko djelovanje), želi se ukazati na važnost pčelinjih proi­zvoda u prehrani trudnica, dojenčadi, djece, školske djece, odraslih, starih i bolesnih. Apiterapija je posebna grana prirodne medicine koja se bavi proučavanjem mogućnosti praktične primjene pčelinjih proizvoda u prevenciji bolest i liječenju.

MED U PREHRANI TRUDNICA I DOJILJA

Svakodnevnim uzimanjem meda buduće majke već pretkonceptualno pripremaju svoj organizam za uspješnu trudnoću. Svakodnevno uzimanje meda od početka trudnoće posebno je značajno za majku i za njezin plod – dijete. Med je sa svojih 180 sastavnica izbalansiran ih do savršenstva iznimno vrijedna i nezamjenjiva namirnica u trudnoći jer je uspješno izvršenje biološke funkcije trudnoće nezamislivo bez odgo­varajuće prehrane koja mora biti potpuno prilagođena novom fiziološkom stanju. Pčelinji med je upravo jedna od idealnih namirnica koja osposobljava organizam trudnice i jača njegovu vitalnost da uspješno može funkcionirati sa svim promjenama u trudnoći. Med otopljen u vodi, čaju ili mlijeku vrlo korisno djeluje protiv svih tegoba kojima su trudnice izlože­ne od prvih tjedana trudnoće (mučnina, povraćanje, nepodnošenja jela, loše raspoloženje i slično). Med obogaćuje organizam trudnice dragocjenim sastojcima, otklanja umor, sprječava anemiju i poboljšava krvnu sliku, čemu posebno pridonose vitamini i minerali koji se nalaze u medu.

  • Potreba željeza u trudnoći dvostruko je veća i kreće se do 40 mg dnevno.
  • Trudnica može uz normalnu terapiju željezom uzimati i med.
  • U sto grama šumsko-Iivadnog meda ima oko 32 mg željeza.
  • Preporučena količina je 3 x 1 – 2 velike žlice meda dnevno.
  • Trudnica treba veće količine vitamina C, E, D, K, A, a sve te vitamine sadrži med.

Trudnicama se savjetuje da u trudnoći uzimaju med, da potpuno isključe šećer i sve zaslađuju medom. Uz stalno uzimanje meda u trudnoći majka će imati manje tegoba i trudnoća će proteći gotovo idealno, a novorođenče će biti jače razvijeno i zdravije. Zapaženo je da kod žena s prijetećim pobačajem i žena nakon spontanog pobačaja uzimanjem meda, peluda i matične mliječi trudnoća se lakše održava ili teče gotovo uredno. Znanstvene studije su dokazale da uzimanje meda tijekom trudnoće i za vrijeme dojenja poboljša­va somatske i intelektualne funkcije djeteta, a također i poslijeporođajnu depresiju.

MED U PREHRANI DOJENČADI, MALE I ŠKOLSKE DJECE

Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj djeteta, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke i dječje dobi. Osnovna osobina dječjeg organizma je neprestano mijenjanje anatomskih i fizioloških, psiholoških i imunoloških osobina. Fiziološke funkcije mnogih organskih sustava pod­ložne su promjenama. U malene djece većina se fizioloških funkcija mijenja i postupno sazrijeva i stoga su djeca sklonija funkcionalnim poremećajima. Ti su poremećaji češće izraženi u probav­nom traktu, imunološkom sustavu, hematopoetskom sustavu i u sustavu žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Prehrana majčinim mlijekom najprirodnija je i najvrjednija prehrana za rast i razvoj novorođenčeta i dojenčeta. Djeca hranjena majčinim mlijekom manje obolijevaju od djece koja su na umjetnoj pre­hrani. Prehrana majke dojilje u razdoblju dojenja mora sadržavati sve sastavnice koje su potrebne majki i djetetu. Dnevni jelovnik uz meso, jaja, mlijeko, sir, voće i povrće mora sadržavati i med uz dosta tekućine. Preporučuje se tri puta dnevno 1 – 2 velike žlice meda dnevno. Zbog antirahitičnoga, antianemičnoga, antidispeptičnog, antibakterijskoga, antivirusnoga, antimi­kotičnoga i blagog djelovanja na dječji organizam potrebno je od dojenačke dobi u ishrani umjesto šećera dodavati med. Dokazano je da djeca koja uzimaju med imaju zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intenzivniji rast i razvoj. Preporuča se davati 1 do 2 grama meda na kilogram tjelesne težine djeteta u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije. Osim toga što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba da se redovito uzima med za zaslađivanje, kao i lijek, takva će djeca biti razvijenija i zdravija te otpornija na bolesti od one djece koja ne uzimaju med.

MED U PREHRANI ŠKOLSKE DJECE I STUDENATA

Unatoč napretku medicine djeca su sve više opterećena infekcijama dišnih organa – posebno gornjih dišnih putova: upalom nosa, paranazalnih šupljina, ždrijela i krajnika, grkljana , ali i donjih dišnih putova – dušnika, dušnica, najsitnijih ogranaka bronha i pluća. Prehlada – upala gornjih dišnih putova, iako je u pravilu bezopasna, simptomi joj se pojavljuju različitim intenzitetom. Za razliku od odraslog čovjeka koji prosječno prehladu ima oko četiri puta godišnje, djeca imaju prehladu 6 do 10 puta godišnje. Razlika u intenzitetu prehlade proizlazi iz činjenice da prehladu uvjetuje više od 200 različitih res­piratornih virusa (rinovirusi, respiratorosincicijalni virusi, koronavirusi, adenovirusi i dr.). Uporaba antibiotika za liječenje prehlade najčešće je neopravdana jer čak 75-90 % prehlada uzro­kovano je virusima na koje antibiotici ne djeluju. Prekomjerna uporaba antibiotika stvara rezisten­tne sojeve bakterija koje postaju vrlo otporne na postojeće antibiotike i na taj se način smanjuje njihova učinkovitost kod mnogo težih i opasnijih bolesti od prehlade. Prehladu ne treba podcijeniti jer virusi u respiratornom traktu lokalno oštećuju sluznicu i smanjuju njenu otpornost tako da po­tencijalno patogene bakterije postaju patogene i izazivaju različite komplikacije. Stoga se uvijek kod njihova nastanka i trajanja preporuča mirovati i piti obilno tople napitke za­slađene medom uz dodatak limuna odnosno C vitamina. Med je tu vrlo koristan zbog svog anti­mikrobnog djelovanja (antivirusnog, antibakterijskog) i ekspektorirajućeg djelovanja – omogućuje lakše disanje i iskašljavanje. Nakon što prehlada prođe, potrebno je i dalje uzimati med da se poboljša opće stanje organizma i ojača imunitet kako bi organizam lakše podnosio stresne situacije i zaštitio se od novih valova prehlade jer prehlada ne ostavlja imunitet. Mnoga djeca osjećaju umor, pate od ekcema i alergijskog rinitisa. Zbog toga često izostaju iz ško­le, žale se da su umorna i nervozna i to postaje kronični problem. Pored toga imaju velike proble­me sa zubima koji se kvare i rastu nepravilno. Česte su promjene na kralješnici u obliku skolioza ili kifoskolioza zbog nepravilnog držanja tijela, posebno pri sjedenju. Greške u prehrani odražavaju se vrlo brzo na zdravstveni status djece i mladeži. Prevelikim uzi­manjem slatkiša, sladoleda i gaziranih pića organizam u smislu hranjivosti ne dobiva mnogo, a u organizam se unosi pretjerana količina šećera. Mladež pred ispite u školi i na fakultetu ne treba uzimati nikakve stimulanse i kavu. Poznato je da oni pomažu koncentraciju, ali sprječavaju dobro pamćenje. Ako uče uz pomoć tih stimulansa, postoji rizik da sve zaborave na dan ispita. Dobro funkcioniranje mozga ovisi ponajprije o odgovarajućim prehrambenim navikama. O tome treba brinuti da bi se izbjegli nedostatci hranjivih sastojaka i usporavanje cerebralnog metaboliz­ma, a time i usporavanje intelektualnih funkcija s gubljenjem memorije. Mozak traži svoju hranu, ponajprije glukozu. Med se može preko dana uzeti na nekoliko načina:

  • napicima koji su zaslađeni medom (voda, limunada, čaj, mlijeko, bijela kava, voćni sok i sL)
  • kao namazi meda ili maslaca i meda na na kruh ili pecivo
  • kašicama od integralnih žitarica sa dodacima voća, sjemenki žitarica ili pahuljica tih žitarica s
  • mlijekom i medom
  • razne voćne kašice s medom
  • razni medeni kolači
  • sam med polagano otapan u ustima pod jezikom.

MED U SREDNJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Med je od izvanredne važnosti za zdravlje i fizičku kondiciju odraslih. Visokovrijednim šećerima·iz meda, glukozom i fruktozom, organskim kiselinama, vitaminima i mineralima, aminokiselinama, esen­cijalnim aminokiselinama, eteričnim uljima i drugim korisnim sastojcima održava se zdravstveni status i fizička kondicija zdravog organizma. Posebno se preporučuje uzimanje meda pri napornom radu. Radnicima koji rade na ugroženim radnim mjestima, naročito onima gdje se mnogo znoje prepo­ručuje se da za vrijeme rada uz voće uzimaju napitke zaslađene medom čime se brzo vraća izgu­bljena tekućina, energija i mineralni elektrolitski status. Sportaši koji na treningu i na natjecanjima gube energiju, troše mišićnu masu i tekućinu znojenjem, minerale i vitamine da bi postigli što bolje rezultate, a pritom ne oštetili organizam, moraju imati adekvatnu prehranu. U to se neizostavno uključuje med, koji osim izvanrednog sastava uz lako i brzo probavljive šećere sadrži i ostale važne tvari potrebne za život. Med u napicima daje se sportašima i u vrijeme natjecanja radi brže nadoknade glukoze. Bijeli šećer odrasli bi trebali izbaciti iz svakodnevne prehrane jer osim energetske vrijednosti ne sadrži nikakve hranjive tvari, a ako se uzima previše, izaziva debljanje i povisuje masnoće u krvi. U srednjoj životnoj dobi učestale su infekcije dišnih putova, katar želuca, uz čir želuca i dvanae­sterca, povišen krvni tlak, debljina, šećerna bolest, bolesti štitne žlijezde i bolesti prostate. Osobe koje svakodnevno uzimaju med imaju manju učestalost navedenih bolesti, manje simptoma i znatno manje komplikacija kroničnih bolesti. Duboka, a ujedno i aktivna starost vještina je koju se treba učiti, ako ne od mladosti, tada od zrelih dana života. Gerontolozi tvrde da je rad pravi lijek protiv preranog starenja, a mnogi znanstvenici ističu da ključ dugovječnosti treba tražiti u načinu prehrane već od srednje životne dobi, odnosno primjeni pre­ventivnih sredstava koja usporavaju proces starenja između 40 i 60 godina.

MED U TREĆOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Starenje hrvatskog pučanstva ubrzano se nastavlja i već je svaki šesti hrvatski stanovnik stariji od 65 godina. Danas su još uvijek raširene neke pogrešne pretpo­stavke o starenju i starosti. Jedna je od pogreš­nih pretpostavki mišljenje kako je starenje nužno povezano s bolešću, ovisnošću, nepokretnosti i onesposobljenosti. Toj pogrešnoj pretpostavci najviše pridonosi činjenica da se starenjem povećavaju čimbenici rizika nastanka mnogih bolesti povezanih s funkcionalnom onesposobljenošću starijih ljudi. Edukacija iz gerontologije i gerijatrije te širenje znanja o starenju kao normalnoj fiziološkoj pojavi, koja nastaje postupno i različito napreduje, u sva­kog čovjeka ima za cilj promociju aktivnog, zdra­vog starenja. Hrvatska i europska gerontološka istraživanja potvrdila su kako se promjenom preventivnih programa za starije mogu spriječiti određene prevenibilne kronične bolesti – povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti mozga, bolesti dišnog sustava (posebno gripa i upala pluća), šećerna bolest, debljina, zloćudne bolesti (rak dojke, jajnika, prostate, pluća, debelog crijeva), osteoporoza / prijelomi, nekontroli­rano mokrenje i duševni poremećaji. Stručnjaci ističu kako već od pedesete godine ži­vota treba početi s promišljenim mjerama usmje­renim prije svega usklađenju načina prehrane i življenja. Istraživanja i praksa upućuju da kvalitetna i umje­rena prehrana pozitivno utječu na starenje i može usporiti proces starenja. Manjkavosti imunološkog sustava mogu biti po­sljedicom neadekvatne prehrane ili uzimanja lije­kova, što je zajedničko starijim ljudima. Ispravnom prehranom treba rasteretiti probavne organe i olakšati njihov rad, a time i odgoditi njiho­vo starenje. Hranu treba uzimati redovito i u malim obrocima i treba se suzdržavati neumjerenog pije­nja alkoholnih pića. Stoga, posebnu pozornost treba dati prehrani u trećoj životnoj dobi da bi se adekvatnim odabirom namirnica bogatim bjelančevinama, vitaminima, hormonima i mineralima usporio proces starenja, kojim nastaju bitne promjene u čovjekovom tijelu. Med uz određenu terapiju djeluje ljekovito kod mnogih kardiovaskularnih bolesti. Regulira po­višen i snižen krvni tlak, povećava sadržaj he­moglobina kod anemija, preventira miokarditis i tromboemboličke incidente: srčani infarkt, mož­dani udar, plućnu emboliju i duboke venske i ar­terijske tromboze i oštećenje krvotoka, smanjuje masnoće u krvi (kolesterol i trigliceride). Zbog kardiotoničnog djelovanja srčanim bolesnicima ne preporuča se lipov med u većim količinama. Med izvrsno djeluje kod bolesti gornjeg i donjeg dišnog sustava: upala nosa, sinusa, ždrijela, duš­nika, dušnica i pluća. Pčelinji proizvodi učinkoviti su pri liječenju alergijskih bolesti: vazomotorni alergijski rinitis, bronhalna astma, alergijski ko­njuktivitis. Važno je djelovanje meda pri dijetama za jetrene bolesti: akutni i kronični hepatitisi, ciroza jetre, bo­lesti žučne vrećice i žučnih kanala. Propisivanje meda kod šećerne bolesti daje dobre terapijske rezultate zahvaljujući fruktozi, mikroe­lementima, vitaminima i esencijalnim aminokiseli­nama postiže se pozitivno djelovanje na lučenje inzulina. Liječenje se obavlja pod kontrolom li­ječnika. Važno je napomenuti da se pritom drugi ugljikohidrati (kruh, tjestenina, ostali proizvodi od brašna i krumpir) moraju smanjiti za kalorijsku vri­jednost uzimanog meda. Posebno se dijabetiča­rima preporuča bagremov med. Med se koristi u bolestima probavnih organa ­upale sluznica usne šupljine, zubnog tkiva, upali jednjaka, želuca i crijeva, čireva želuca dvanae­sterca, pri dijetama kod bolesti tankog i debelog crijeva, posebno kod polipoza i divertikuloza te kroničnog zatvora – opstipacije i hemoroida. Med ima izvanredno djelovanje kod kožne pato­logije, posebno opekotina, rana, dekubitusa, her­pesa simplexa i zostera, psorijaze, hiperkeratoze i atrofije kože i sluznica. Pčelinji proizvodi okreplju­juće djeluju na živčane stanice, poboljšavaju nji­hovu prehranu i procese oksidacije. Rezultat toga je mirniji san, smanjena tjeskoba i stvaranje osje­ćaja mira, sigurnosti i zadovoljstva. Med održava i elektrolitsku ravnotežu, što poboljšava funkcioni­ranje neurološkog sustava. Ne postoji bolje i ne opasnije sredstvo za spavanje od čaše medene vode koja ima umiruju­će i okrepljujuće djelovanje. To je mnogo bolje i učinkovitije od svih farmaceutskih sredstava za spavanje (hipnotika). Med djeluje protuoksidativno – otklanja slobodne radikale, ima umjereni protumorski i izraziti protu­metastatski učinak. Med u kombinaciji s citosta­tikom povećava djelotvornost citostatika i sma­njuje broj metastaza. Posebna je važnost meda i u tome što djeluje si­nergistički s lijekovima, vitaminima, hormonima i Ijekovitim komponentama iz bilja – poboljšava nji­hovu apsorpciju i učinkovitost. Preporučena dnevna doza meda u trećoj život­noj dobi je 1 do 2 grama, podijeljeno u tri do če­tiri obroka. Starenje se manje opaža u ljudi koji svakodnevno pri prehrani, uz mnogo voća, povrća i voćnih soko­va uzimaju i med, ali i ostale pčelinje proizvode. Korak prema zdravijem životu za sve dobne sku­pine je uvrstiti med u naš svakodnevni jelovnik i koristiti se pčelinjim proizvodima pri zaštiti, oču­vanju i unapređivanju zdravlja. Suvremena medicinska znanost pridaje sve veću pozornost pčelinjim proizvodima jer njihova sva­kodnevna uporaba pomaže u sprječavanju na­stanka bolesti i liječenju.

ZAKLJUČAK: Svakodnevna upotreba meda kod zdravih ljudi, posebno djece i starijih osoba, blagotvorno utječe na rad probavnog, srčanožilnog i imunološkog su­stava, povećava antioksidacijsku obranu, snagu i izdržljivost i brzo otklanja umor. Med bi trebao biti što više zastupljen u dijetalnoj prehrani teških i kroničnih bolesnika, kod iscrpljenosti i u fazi opo­ravka od bolesti. Svakodnevnim konzumiranjem pčeli njih proizvoda kao visokovrijednih, nepre­rađenih namirnica u organizam se unose mnoge tvari koje su često nedostatne u prehrani koja obiluje prerađenim namirnicama. Na taj način se potiče i održava homeostaza organizma koja je osnovni uvjet zdravlja i prevencija bolesti.

čudo od melema

ČUDESNI MELEM

Recept za «čudesnu mast» pronađen je na ruskoj web stranici alternativne medicine, a prenosi ga http://www.femina.hr – jedan je od najopsežnijih i najglamuroznijih lifestyle portala u Hrvatskoj i regiji. Mast je jednostavna za pripremu, a i vrlo efikasna. Ova «čudesna mast» može izliječiti mnoge bolesti: bronhitis, otitis, anginu, otekline, modrice, otvorene rane, pukotine na rukama i nogama, upalu jajnika, čireve, ženske bolesti, a uspješno se koristi za opekline. Mast je apsolutno bezopasna, pa je ovisno od bolesti mažite, stavljajte obloge ili utrljavajte. Možete je koristiti i za unutrašnju upotrebu: pola žličice 3 x dnevno prije obroka.

Sastojci: 1 jaje, 400 ml biljnog ulja (kantarionovo, maslinovo), 60 g pčelinjeg voska (otprilike veličine kao dvije kutije šibica)

Priprema:

  1. Skuhati jaje. Bit će nam potreban žumanjak kojeg treba malo izgnječiti na tanjuriću.
  2. U emaliranu šerpicu staviti ulje, a komadić voska pustite u ulje
  3. Staviti na laganu vatru i čekati dok se vosak istopi
  4. Čim se bude čulo «pucketanje» , uzmite žumanjak i prstima bacajte u ulje sa voskom, mrvicu po mrvicu
  5. Ulje će se početi pjeniti, pa budite spremni da brzo uklonite šerpicu sa vatre
  6. Kad se ulje «smiri», ponovo ga vratiti na vatru
  7. Nastavite bacati žumanjak do kraja, stalno mješajući kuhačom
  8. Smjesa će promjeniti boju i postati tamno smeđa
  9. Skloniti sa vatre i ostaviti na 15-20 minuta
  10. Procjediti kroz gazu ili cjediljku sa sitnim sitom direktno u teglu.
  11. Ostatke od žumanjka bacite
  12. Kada se mast ohladi, zatvorite teglu poklopcem. Mast se čuva u hladnjaku do 10 mjeseci.

cudesni melem femina hr

Čudesni melem pomaže u liječenju slijedećih bolesti:

 Upala sinusa. Istopite mast u žlici i odmah uhvatite pipetom. Da se mast nebi stegla, radite ovo brzo. Zakapati nos dva puta dnevno sa intervalom od jednog sata. Alternativni liječnici tvrde da se možete riješiti i mjesečnog sinusitisa. Mast «probija» sinuse i povlači na sebe sav gnoj sa velikom jačinom. Gnojni otitis. Savijeni komadić vate, umočen u ovu mast staviti u uho. Po potrebi ponoviti. Mast izvlači sav gnoj. Tako se leče svi otitisi, ne samo gnojni. Gnojna angina, apcesi u grlu, upala krajnika. Staviti mast u grlo i obloge na vrat. Ako se radi navečer, ponavljajući proceduru 2-3 puta, ujutru apces pukne. Bronhitis, bol u želucu, crijevima, čirevi na tijelu, čmičke na očima. Tri puta na dan prije obroka, uzimati po pola žličive masti. Ženske bolesti: fibromiom do 10 tjedana,ciste na jajnicima, upale, mastitis. U vaginu se stavljaju tamponi sa ovom masti ujutro i navečer. Postoje tvrdnje da poslije desetak dana od ciste ostaju samo uspomene. Za fibromiome treba duže vremena. Kod mastitisa, na grudi se stavlja papirnata salveta, umočena u mast, preko toga najlon ili streč folija. Po mogućnosti, mijenjati svakih 2 sata. Opekotine, čireve, rane, otekline, zubobolja, bol u zglobovima: Nanosi se na oboljelo mjesto preko noći i umotava se. Možete staviti na komadić vate, natopljenu u mast, ako rane nisu velike. Iznenadit ćete se rezultatom! Ako boli zub mast se uzima čistim prstom i maže se bolni zub i desni, bol će nestati. Trofički čirevi, gangrena: također stavljati papirnate salvete natopljene mašću i mijenjati svakih 2 sata. Iz rana će obilato curiti gnoj. Vidjet ćete i sami kako će napredovati ovo spasonosno liječenje, uprkos svim vrstama skupih lijekova. Ako se mast koristi za obloge, potrebno je ugrijati na vodenoj pari (na oko 40 *C). Obloge staviti na bolesne zglobove, koljena treba umotavati. Sve što se maže — radi se noću. Mast je dobra i za jačanje noktiju – utrljati u nokte preko noći.

Napomena: vosak mora biti prirodni, pčelinji. Za vanjsku upotrebu može se koristiti bilo koje biljno ulje. Za unutrašnju upotrebu bolje je maslinovo. Ako je ikako moguće neka i jaje bude domaće od kokica koje slobodno šeću dvorištem.

 

 

 

    

One comment on “APITERAPIJA

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s