APITERAPIJA

DREVNI LJUDI ZATVARALI ŠUPLJINE U ZUBIMA PČELINJIM VOSKOM I PROPOLISOM

     U akademskom časopisu PLOS One prije dvanaest godina je objavljeno izvanredno arheološko otkriće u špilji nedaleko Trsta u sjevernoj Italiji: zubnu ispunu u donjoj čeljusti čovjeka staru 6.500 godina. U lijevom očnjaku čeljusti koja je nekoć pripadala čovjeku u dobi između 24 i 30 godina, pronađena je vertikalna pukotina ispunjena pčelinjim voskom. Znanstvenici među kojima je bio i Claudio Tuniz, nuklearni paleoantropolog u Međunarodnom centru za teorijsku fiziku Abdus Salam u Italiji, pretpostavili su „da je teško trošenje zuba posljedica aktivnosti koje nisu jelo, jer su u to doba muškarci zube koristili za omekšavanje kože ili kao pomoć u izradi alata, a žene ugrizle niti kako bi ih držale dok tkaju“. Kako bi izračunali starost pčelinjeg voska kojim je bila popunjena pukotina, istraživači su se koristili velikim ionskim akceleratorom koji im je omogućio da vide koji su izotopi ugljika u vosku. Osim toga koristili su i rendgenske zrake iz drugog snažnog akceleratora čestica i tako dobili trodimenzionalnu sliku zuba rezolucije oko tisućinke milimetra. Iako nisu mogli potvrditi je li to punjenje obavljeno neposredno prije ili nakon smrti osobe, ovo je otkriće u tom trenutku bio najstariji dokaz prapovijesne stomatologije u Europi. Federico Bernardini, jedan od arheologa u timu tada je zaključio: “U ovom trenutku ne znamo je li ovo izoliran slučaj ili su slične intervencije bile raširene u neolitskoj Europi. U suradnji s našim interdisciplinarnim timom planiramo analizirati druge neolitičke zube kako bismo razumjeli koliko su raširene ove vrste intervencija.”

   Pet godina kasnije David Frayer, profesor emeritus biološke antropologije i koautorica dr. Davorka Radovčić sa svojim istraživačkim timom na sveučilištu u Kanzasu su analizirali četiri izolirana, ali povezana zuba donje čeljusti na lijevoj strani usta neandertalca, pronađenog u Krapini u Hrvatskoj između 1899. i 1905. i utvrdili okluzalnu istrošenost, stvaranje utora čačkalicom, ogrebotine dentina i antemortem prijelome jezične cakline, no nije bilo tragova ispunama kao u primjeru iz spilje kod Trsta.

    U istraživanju provedenom 2018. godine znanstvenici s Icahn School of Medicine na Mount Sinai u New Yorku, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta Griffith, Sveučilišta Southern Cross i Australskog nacionalnog sveučilišta, kao i Instituta Forsyth i Sveučilišta New York, te Instituta de Paléontologie Humaine u Francuskoj pronašli su dokaze o izloženosti olovu u zubima 250.000 godina starih ostataka neandertalaca, no o pčelinjem vosku ili propolisu kao zubnim ispunama nije bilo riječi.

   Pogled unatrag kroz arheologiju otkrio je mnoge uvide koji objašnjavaju odakle je Homo sapiens došao. Istražujući zube, znanstvenici su otkrili da su se neandertalci i moderni ljudi razišli prije najmanje 800.000 godina, znatno ranije nego što to pokazuje većina procjena temeljenih na DNK. Sve navedene studije imaju velike implikacije za identifikaciju posljednje zajedničke vrste predaka Homo sapiensa i neandertalaca.

   Do novih arheoloških nalaza i analiza sve sofisciranijom tehnologijom ostaje nam da se strpimo i da redovno koristimo meda jer je jamstvo zdravih zubi i zubnog mesa. S druge strane, propolis sprječava daljnji gubitak koštane mase kod parodontnih bolesti, pa ga apiterapeuti preporučuju u borbi protiv infekcija usne šupljine. Istraživanja su ukazala da vodica za ispiranje usta s ekstraktom propolisa značajno umanjuje koncentraciju bakterija u slini te da je učinkovitije sredstvo od običnih kupovnih vodica. Isto tako, pozitivna svojstva propolisa utječu i na prevenciju karijesa. S obzirom na veliki broj korisnih supstanci koje se nalaze u propolisu, propolis je idealan i za tretiranje usne šupljine u slučaju ranica, odnosno nakon vađenja zuba. Propolis u zubnoj pasti značajno je poboljšao oralno zdravlje i pokazao inhibitorni učinak na stvaranje zubnog plaka, što se smatra jednim od glavnih uzročnika brojnih dentalnih zdravstvenih stanja.

IZVOR: https://journals.plos.org/plosone/

https://www.dental-tribune.com/

Na mrežnim stranicama https://apitherapy-com dr. Ştefan Stângaciu, poznati rumunjski apiterapeut, voditelj Centra za apiterapiju Apitherapy & Trading International Ltd i predsjednik više međunarodnih apiterapeutskih asocijacija objavio je

KALENDAR STRUČNIH SKUPOVA O APITERAPIJI 2024.

 Conference on the treasures of the beehive and the benefits of beehive air („Blaga i dobrobiti zraka iz košnice“ – na francuskom jeziku) – Lausanne, Switzerland (9. – 10. ožujka 2024.)

German Apitherapy Congress with international participation (Njemački apiterapijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem) 22. – 25. ožujka 2024.

Intensive Apitherapy Courses & Workshops in Oderding, Bavaria, Germany (Intenzivni tečajevi i radionice apiterapije u Oderdingu, Bavarska, Njemačka) 26. travnja – 5. svibnja 2024.

Second Romanian Congress on Apitherapy, Phytotherapy and Aromatherapy (2. rumunjski kongres o apiterapiji, fitoterapiji i aromaterapiji) 24. – 27. svibnja 2024. 

XVII Asian Apicultural Association Conference in Perth, Australia (17. Konferencija azijske pčelarske udruge u Perthu, Australija) 12. – 14. lipnja 2024. 

Intensive Apitherapy Course & Workshops in Romania (Intenzivni tečaj apiterapije i radionice u Rumunjskoj) 24. – 28. lipnja 2024.

American Apitherapy Society Conference & Course (Konferencija i tečaj Američkog apiterapijskog društva) 4. – 6. listopada 2024.

NAPOMENA: Kalendar je definiran prema trenutno dostupnim podacima. O stručnim skupovima i sličnim događanjima u svijetu apiterapije proslijediti ćemo informacije čim budu dostupne javnosti.

„APITHERAPY FOR CHILDREN“ 24. – 25.02.2024.

    Od 24. do 25. veljače 2024, godine putem Zoom platforme održati će se online međunarodna konferencija „Apitherapy for children“ koja će i ove godine okupiti najpoznatije stručnjake iz redova kvalificiranih apiterapeuta, doktora medicine, farmaceuta, nutricionista i pčelara iz Slovenije, Hrvatske, Egipta, Grčke, Rumunjske, Srbije, Kenije, Australije, SAD i Indije, kako bi javnost upoznali s najnovijim spoznajama o prednostima pčelinjih proizvoda za zdravlje djece, jer su ona naše najveće bogatstvo i bez kojih nema budućnosti – baš kao ni bez pčela, posebno u pogledu njihove redovite konzumacije, zatim u preventivne svrhe kao i za ublažavanje niza bolesti. Središnja poruka konferencije je „Apiterapija za djecu ne poznaje placebo efekt – svi rezultati su autentični i vjerodostojni“.

    Organizatori skupa „Apiterapija za djecu 2024.“ su: Zavod za razvoj empatije i kreativnosti „Eneja“, Hrvatsko apiterapijsko društvo i Međunarodna mreža gradova „Bee Path Cities“, a predsjednica je Nina Ilič, certificirana apiterapeutkinja i dječja odgajateljica iz Slovenije. U organizacijskom i znanstvenom odboru skupa je dr. sc. Gordana Hegić, a među predavačima su i mag. ing. agr., dr. Stefan Stangaciu, dr sc. med. Zorica Plavšić, dr. Mamdouh Abdulrhman, dr. Fani Hatjina. Tematske cjeline Konferencije su: api pedagogija, apipedijatrija, pčelinji proizvodi za apiterapiju djece, apifitoterapija, api kultura – utjecaj pčelarstva na djecu i apiturizam za djecu, prezentacija priručnika „Apipedagogija i apiterapija za djecu“ i mreže API vrtića i škola u Sloveniji „APIS RETIS“.

    Osnovni cilj Konferencije je razmjena stručnih znanja iz područja apiterapije djece, svijest o odgovornosti u apiterapiji djece (uključujući načela), utvrđivanje standarda i metodologije profesionalne apiterapije djece, te definiranje kvalitete, odnosno standardi odgovarajućih pčelinjih proizvoda za provođenje apiterapije djece. Također će biti riječi o trenutnom statusu apiterapije za djecu i njezinom budućem potencijalu s naglaskom kako koristiti različite pčelinje proizvode poput meda, propolisa i matične mliječi za liječenje različitih zdravstvenih i razvojnih stanja djece.

    Skup je službeno podržala Ljekarska komora Slovenije koja će liječnicima za    sudjelovanje u stručnom dijelu dodijeliti 15 bodova. Hrvatsko povjerenstvo za medicinsku edukaciju liječnika i prisutnost na konferenciji ocjenjuje 12 bodova, pasivni sudionici 10 bodova. Bodovi za sudjelovanje se dodjeljuju i odgojiteljima i nastavnicima u Sloveniji i Hrvatskoj. Konferenciju podržava Farmaceutska komora Tuzlanskog kantona i od strane Udruženje prehrane i dijetetike Bosne i Hercegovine.

   Konferencijom „Apiterapija za djecu 2024.“ organizatori žele potaknuti nadležna tijela da, uz postojeće propise o medu, uvedu propise i za sve ostale pčelinje proizvode na tržištu. Predstavit će se prvi priručnik na temu apiterapije za djecu i mogućnosti međunarodnog umrežavanja. Osim edukativnog cilja, konferencija je osmišljena i za podizanje svijesti o važnosti pčela, biološke raznolikosti i zdravog načina života u suživotu s prirodom.

     Više o skupu na https://apisretis.wixsite.com/apitherapy-for-child/

APITERAPIJSKA RADIONICA

U četvrtak, 18. siječnja 2024. godine od 18 do 19 sati u učionici Narodnog sveučilišta Ravne na Koroškem pod pokroviteljstvom Općine Ravne na Koroškem održati će radionicu „Apiterapija – Do zdravja s čebelami“ koju će voditi licencirana apiterapeutkinja i pčelarica Katja Peruzzi Bahč. Na radionici če sudionici imati priliku naučiti osnove apiterapije, detaljnije upoznati sve pčelinje proizvode, njihove dobrobiti za ljudsko zdravlje i prednosti u odnosu na standardne lijekove i  upoznati neke od apiterapijskih tehnika koje se prakticiraju na apiterapijskom pčelinjaku. Sudjelovanje na radionici je besplatno. Prijava za radionicu je obavezna zaključno do 17. siječnja 2024. godine na: maja.sadar@lura.si

VIII SIMPOZIJ „APITERAPIJA OČUVANJE ZDRAVLJA PČELINJIM PROIZVODIMA“

U subotu, 2. prosinca 2023. godine u organizaciji Hrvatskog apiterapijskog društva održati će se osmi po redu Simpozij s međunarodnim sudjelovanjem „Apiterapija očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima“ u online obliku. Teme na skupu su „Matična mliječ kao preventivna mjera za očuvanje zdravlja srca i krvnih žila“ (10:30 – 11:00 dr. Domen Jaklič, „Medex“ d.o.o. Ljubljana), „ Usporavanje biološkog starenja uz pomoć matične mliječi“ (11:00 – 11:30 dr. Rok Kopinč, „Medex“ d.o.o. Ljubljana), „Pčelinji proizvodi u ishrani djece iskustva iz liječničke prakse“ (11:30 – 12:00 Krešimir Lončar, dr. med., specijalist onkologije i radioterapije/Mirna Ivandić Lončar, dr. med. specijalist patologije i citologije /prim. mr. sc. Josip Lončar, dr. med. specijalist obiteljske medicine), „Otkrijte snagu savremenog apicentra: Vaš put do wellnessa i blagostanja“ (12:00 – 12:30 dr sc. med. Zorica Plavšić, API MED Srbija) i „Apiterapija u Hrvatskoj: Jučer,danas, sutra“ (12:30 – 13:00 dr. sc. Gordana Hegić mag. ing. agr.) Sudjelovanje na simpoziju besplatno je za sve učesnike iz Slovenije, Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije te za liječnike, ljekarnike, farmaceute i članove Hrvatskog apiterapijskog društva. Skup je prijavljen HLK te se očekuje odluka o bodovanju za prisutne liječnike. Prijave za slanje linka za praćenje skupa poslati na: info@api-had.hr

PROMOCIJA PRIRUČNIKA „APIPEDAGOGIJA & APITERAPIJA ZA DJECU“

U četvrtak 30. studenog 2023. godine na Zagrebačkom velesajmu (Otvorena pozornica, Paviljon 11 A) s početkom 12 sati u sklopu „Sajmova zdravog življenja“ i pčelarskog sajma „ApiTera“ u organizaciji Hrvatskog apiterapijskog društva održati će se promocija priručnika „Apipedagogija & apiterapija za djecu“ autorice Nine Ilič, pedagoginje i certificirane apiterapeutkinje iz Ljubljane. U druženju s autoricom ćete dobiti odgovore o tome kako se radi masaža medom za djecu, zašto je važno razvijati empatiju i kreativnost od najranije dječje dobi i još puno drugih zanimljivih činjenica. O ovom inovativnom djelu već smo pisali, a detaljnije informacije na: info@api-had.hr

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI SIMPTOMA PREHLADE

Temperature padaju, a jutra već mirišu na zimu. Nitko od nas nije željan šmrcanja, kihanja, kašlja i drugih simptoma prehlade. Zašto onda ne pripremiti svoj imunološki sustav na vrijeme za sve što dolazi i to na potpuno prirodan način – s pčelinjim proizvodima? Za ovo i mnoga druga pitanja u vezi ispravnog korištenja pčelinjih proizvoda u prevenciji i dizanju imuniteta za Žurnal24.si odgovara Jana Potokar, članica istraživačkog i razvojnog tima tvrtke Medex d.d. iz Ljubljane:

PITANJE: Kako pčelinji proizvodi mogu utjecati na imunološki sustav?

Nalazi pokazuju da nam propolis može vrlo učinkovito pomoći kao prevencija i liječenje ponavljajućih oralnih ulkusa i parodondotisa, za zaštitu sluznice želuca i crijevne sluznice, za liječenje čira na želucu i problema s probavnim i mokraćnim sustavom. U jednom su istraživanju sudjelovale 122 odrasle osobe sa simptomima infekcije gornjih dišnih putova. Rezultati su pokazali da većina onih (83%) koji su koristili sprej propolisa nisu imali više simptoma nakon 3 dana. Čak 72% ljudi u placebo skupini i dalje je imalo barem jedan od simptoma nakon 3 dana. Nakon 5 dana simptomi su nestali kod svih, bez neželjenih nuspojava. To je pokazalo da oralna primjena standardiziranog propolisa smanjuje trajanje simptoma infekcije gornjih dišnih putova za 2 dana.

(Na pitanje je odgovorila Jana Potokar, članica istraživačkog i razvojnog tima tvrke Medex d.d. iz Ljubljane, koja sa suradnicima istražuje pozitivne učinke pčelinjih proizvoda na ljudski organizam)

PITANJE: Kako utječe apiterapija na zdravlje?

Apiterapija je ciljana uporaba pčelinjih proizvoda za jačanje imuniteta i kao dopuna službenoj medicini u procesu ozdravljenja. Mogu se konzumirati preventivno (za jačanje imunološkog sustava) ili kao lijek (bolesti gornjih dišnih putova). Mogu se mazati (rane, akne, afte, čirevi, herpes), koristiti za masažu, a postoje i injekcije pčelinjim otrovom (protiv reume).

PITANJE: Trebamo li početi uzimati dodatke prehrani dok smo još zdravi ili tek kad osjetimo prehladu, grlobolju i slične tegobe?

Uvijek ima smisla slušati svoje tijelo i dati mu odmora kada smatramo da je to potrebno. Budući da u suvremenom načinu života često ne možemo odvojiti dovoljno vremena za sebe, dobro je unaprijed pripremiti svoje tijelo i ojačati imunitet. Između listopada i travnja općenito postoji najveća vjerojatnost infekcija, pa je u tom razdoblju definitivno dobro podržati svoj imunološki sustav vitaminom D. Matična mliječ je neophodna, jer dugoročno stvarno jača tijelo. Obje tvari su pogodne za dugotrajnu uporabu, ali s matičnom mliječi treba napraviti pauzu od 2 tjedna, a zatim nastaviti do ljeta.

PITANJE: Koje prednosti imaju med, propolis, matična mliječ, pelud i pčelinji otrov?

MED

Većina korisnika poseže za medom i koristi ga kao ukusniju i zdraviju zamjenu za šećer. Med ima i mnoge druge prednosti, pa pomaže u jačanju ukupnog imuniteta, kod bolesti usne šupljine i grla, bolesti dišnog sustava i upala gornjih dišnih putova. Dobra je podrška za bolji san, a mnogi je mogu koristiti kako bi si pomogli s problematičnom kožom.

PITANJE: Koja je razlika između zagrijanog i ne zagrijanog sirovog meda?

ODGOVOR: U slučaju meda mjeri se HMF, koji je pokazatelj topline meda i ne smije prelaziti 40 mg/kg meda do kraja roka trajanja proizvoda. HMF se također povećava sa starošću meda, pa je važno kupiti med od dobavljača koji uzima u obzir sve propisane parametre meda. Općenito, kada se med zagrijava, smanjuju se enzimi, a to su proteini koji denaturiraju na više od 40 stupnjeva, odnosno gube aktivnost. Kada kupujete med, obratite pozornost na njegovo podrijetlo, procese punjenja meda, ocjenu kvalitete i slijedivost.

PROPOLIS

Najveće prednosti propolisa u apiterapiji su: ublažavanje simptoma infekcija gornjih dišnih putova (bolno, otečeno grlo i grlo, promuklost), zaštita sluznice probavnog trakta, od upale i čireva želuca (uključujući bakteriju H. pylori), dvanaesnika i crijeva, jačanje imunološkog sustava, zaštita sluznice usne šupljine, od čireva (aftisa), prevencija od karijesa i parodontitisa, dezinfekcija usne šupljine, podrška za probleme s anginom i glasnicama.

PITANJE: Kako propolis utječe na imunološki sustav – je li bolji kod prevencije ili pri liječenju?

Propolis ima antimikrobno i protuupalno i antioksidativno djelovanje, štiteći od slobodnih radikala koji uzrokuju oksidativni stres i upalu. Stoga je izvrstan kao profilaktički lijek za jačanje imuniteta, karijesa i paradontoze, te kao lijek za upalu usne šupljine, desni, grla i grla, protiv upale i čireva želuca, protiv afti, herpesa. Tvrtka „Medex“ d.d. ima skupinu obrambenih propolisa, koji su najjači i imaju standardizirani sadržaj bioflavonoida, jer samo na taj način, prema studijama, određuju točnu uporabu i djelovanje (sadržaj bioflavonoida).

Jana Potokar, članica Medexove istraživačke i razvojne skupine, koja zajedno sa svojim timom istražuje pozitivne učinke pčelinjih proizvoda na ljudski organizam, preporučuje: propolis obrambene kapsule APF 50 i propolis APF10 vodenu ili APF30 kao prevenciju, te propolis APF 50 alkohol za liječenje, najjači na tržištu.

MATIČNA MLIJEČ

Matična mliječ je najvrjedniji pčelinji proizvod koji sadrži posebnu tvar 10 HDA, koja se ne nalazi nigdje drugdje u prirodi. Najveće prednosti matične mliječi u apiterapiji su: jačanje imunološkog sustava, smanjenje umora i iscrpljenosti, povećanje razine energije i vraćanje snage, regulira apetit, jača opću dobrobit, poboljšava funkciju žlijezda, učinkovito ublažava probleme povezane sa srcem, jetrom ili želucem, sprječava rast određenih bakterija, virusa i gljivičnih infekcija. Matična je mliječ posebno učinkovita u razdoblju menopauze, jer slabo djeluje na estrogenske receptore.

U tu svrhu Medex d.d. je razvio poseban proizvod Beeharmony za ublažavanje simptoma menopauze, koji je jedini klinički testirani dodatak prehrani i djeluje na svih 11 najčešćih simptoma menopauze. Beeharmony, osim želea, sadrži ekstrakt šafrana, koji poboljšava san, smanjuje iritaciju i pomaže u održavanju pozitivnog raspoloženja. Kako u njemu ima mnogo vitamina (B6, E, K2, D3), pruža jake kosti, što je vrlo važno za žene u menopauzi koje imaju veći rizik od osteoporoze.

PITANJE: Zašto je cijena matične mliječi tako visoka i zašto se cijene razlikuju? Na što treba obratiti pozornost prilikom kupnje?

Matična mliječ jedan je od najvrjednijih pčelinjih proizvoda. Budući da se dobiva u vrlo malim količinama, cijena je prikladna. Kada kupujete matičnu mliječ, potrebno je provjeriti koji je stvarni sadržaj matične mliječi proizvoda, jer se sadržaj razlikuje od proizvođača do proizvođača. Pri kupnji treba voditi računa da proizvodi s matičnom mliječi budu standardizirani na 10 HDA, kako bi uvijek dobili učinkovit proizvod.

PITANJE: Kako i gdje pohraniti matičnu mliječ?

Medex royale jelly (Gelee royale) treba čuvati u hladnjaku nakon prvog otvaranja, ali prije toga to nije potrebno, jer se puni bez kisika. Dakle, zrak ne može utjecati na pogoršanje želea. Ako se matična mliječ ne čuva u posudi bez zraka, mora se stalno čuvati u hladnjaku.

PITANJE: Koja je terapija najbolja u slučaju oslabljenog imunološkog sustava?

Jana Potokar preporučuje uzimanje vitamina D 4000, koji je najjači, kao i uzimanje matične mliječi u dozi od najmanje 1500 mg dnevno. Matična mliječ jača organizam utječući na urođeni imunološki sustav, smanjujući umor i iscrpljenost te vraćajući snagu.

PITANJE: A što ako imamo alergiju na pčelinje proizvode?

Alergije na pčelinje proizvode mogu predstavljati rizik. Obično, ako ste alergični na med, također ste alergični i na matičnu mliječ. S pčelinjim peludom možemo čak dobiti otpornost na alergiju na pelud. Također bismo trebali obratiti pozornost na razrjeđivače krvi, jer u tim slučajevima pčelinji proizvodi mogu povećati svoje djelovanje (Varfarin).

Zato se pobrinite za svoje zdravlje. Prevencija je najmanje što svatko od nas može učiniti za sebe.

IZVOR: www.zurnal24.si

DAN APITERAPIJE 2023.

U subotu, 28. listopada 2023. godine s početkom u 8:30 sati na Fakultetu za poljoprivredu i biosistemske vode (Hoče, Slovenija) održati će se međunarodni simpozij Dan apiterapije 2023. na kojem će izlagati prof. dr. Sonja Smole Možina, Ivo Bider, Nika Pengal, Matjaž Pogačnik, dr. Jana Irsakova, Jože Cernič i Jan Prodan. Nakon edukativnog dijela programa uslijediti će podjela certifikata polaznicima tečaja apiterapije. Program simpozija je u nastavku:

Organizatori 1. Međunarodnog simpozija o api-fito-aromaterapiji u prevenciji i potpornom liječenju psiho-fizičkih trauma koja će se 16. – 18. listopada 2023. godine održati u rumunjskom gradu Cluj – Napoca pozivaju sve zainteresirane za sudjelovanje da se do 24. rujna prijave sa svojim znanstvenim radovima, kao i sve druge koji žele online ili osobno prisustvovati ovom skupu. Opširnije na: www.api-fito-aromaterapie.ro/simpozion-2023/

Od 24. – 26. listopada 2023. godine u Barceloni će se održati Tečaj i radionica apiterapije koju će voditi dr. Stefan Stagnaciu, lider ove discipline ne samo na nacionalnoj već na svjetskoj razini, a u suradnji s uglednim predstavnicima apiterapije i pčelarstva u Španjolskoj: Rosario Zamora, Samuel Ramar i Carlos Badia. Više informacija na: www.apiterapiabarcelona.es

Od 13. i 14. rujna 2023. godine u Boliviji (Sucre) u organizaciji pčelarskog društva „La Reinita“ i suradnji/pokroviteljstvu  Ibero-American Apitherapy Network, RIA, Mexico i Mexican Apitherapy and Comprehensive Health Network održati će se 1. Apiterapijska radionica na kojoj svi zainteresirani mogu prisustvovati osobno ili online. Više informacija na https://chat.whatsapp.com/BzsPNoIPAwhKd5pAewGKn1

NOVA APIKOMORA U BIH

Obitelj Đurđević iz Prnjavora na sjeveru BiH koja se bavi pčelarstvom više od pet desetljeća odlučila je proširiti svoju ponudu otvaranjem apikomore kako bi svojim klijentima pružila mogućnost terapije inhalacijom zraka iz košnica. Objekt je izrađen od prirodnih materijala, a zahvaljujući specijalnim inhalatorima, aerosol iz košnica može se udahnuti bez ometanja pčela. Apiinhalacije su potporan oblik liječenja i prevencije respiratornih oboljenja poput astme, bronhitisa, pneumonije, kašlja, kratkoće daha, pušačkih bolesti, prehlada, sinusitisa, angine i drugih poremećaja u radu respiratornih organa, a pomažu i u terapiji migrene i glavobolje, alergija, smanjuju stres, pomažu kod oralnih infekcija, pada imuniteta, opće fizičke slabosti i dr. Preporučeno trajanje tretmana je 30 minuta u svakodnevnim seansama tijekom 10 dana.

IZVOR: www.prnjavorinfo.com

MOĆAN NARODNI LIJEK: ORASI I MED

    U doba ranog Rimskog Carstva orasi su nosili naziv „Jupiterov kraljevski žir“ te su kao zdrava i hranjiva delikatesa bili rezervirani samo za one imućne. Poznati po obilju nutrijenata, orasi su se tradicionalno primjenjivali u ublažavanju raznih tegoba: od plućnih oboljenja, preko slabokrvnosti, crijevnih upala i čira na želucu pa sve do lošeg vida. Od njih se također pripremaju kupke i oblozi koji se primjenjuju kod kožnih oboljenja kao i kod inficiranih rana. Orah je na glasu i kao pravi prirodni afrodizijak. Osim samog zrelog ploda, ljekoviti su i kora te lišće i nedozreli zeleni plodovi oraha, koji se osušeni i samljeveni primjenjuju za jačanje organizma. Orasi su bogati biljnim vlaknima i proteinima, antioksidansima, vitaminima E, B1, B2 i B3, te zdravim omega-3 masnim kiselinama, alfa-linolenskom kiselinom, mineralima (Fe, Zn, Mn, Mg, P i K). Imate li smanjene razine hemoglobina u krvi, svaki dan konzumirajte orah. Odličnu kombinaciju za slabokrvnost koji će osim željezom, opskrbiti vaš organizam i drugim esencijalnim mineralima, vitaminima, kao i zdravim masnoćama, ugljikohidratima i proteinima čine

ORASI U MEDU S LIMUNOM

SASTOJCI: ½ kg meda, ½ kg oraha, limun.

PRIPREMA: U tegli pomiješajte ½ kg meda, ½ kg (nasjeckanih ili mljevenih) oraha i jedan limun. Uzimajte po 1 žlicu svaka 3 – 4 sata sve dok ne primijetite poboljšanje.

    SAVJET PLUS: Kombinacija meda i oraha odlična je i za poboljšanje plodnosti, odnosno potencije i kod muškaraca i kod žena. Med i orasi, naime, povećavaju proizvodnju testosterona i estrogena. Usto, ova je kombinacija odlična i za zdravlje štitne žlijezde. Zahvaljujući proteinima i vitaminima B1 i B2, kojima obiluju, orasi su odličan izvor energije za organizam, stoga vam mogu pomoći i kod pojačane iscrpljenosti i umora. Pojedite jednu manju šaku oraha na dan ili ih kombinirajte s medom.

IZVOR: www.alternativa-za-vas.com

TRETMANI MEDOM u sklopu aromaterapije u zagrebačkom centru „Aromatea“

U neposrednoj blizini Zrinjevca u središtu Zagreba još 2004. godine je otvoren Centar za aromaterapiju „Aromatea“ u kojem gotovo dva desetljeća stručno osoblje usavršava svoje znanje i iskustvo kako bi svojoj klijenteli pružili najbolje individualno prilagođene klasične, aromaterapeutske i aromakozmetičke tretmane i masaže u interijeru savršenom za relaksaciju. Aromaterapija se bavi čovjekom, njegovim tjelesnim, emotivnim, mentalnim i duhovnim potrebama te tako pruža cjelovit pristup čovjeku. Aromaterapeutskim tretmanima, pored toga što se postiže duboka relaksacija i opuštanje, umanjuje se bol, potiče cirkulacija i detoksikacija organizma, mogu se riješiti i niz drugih zdravstvenih i emotivnih problema: bolovi u mišićima, reumatizam, artritis, gastritis, glavobolja, nesanica, depresija, stres.

U ponudi između ostalih tretmana imaju i tretman medom koji se sastoji od masaže s pet vrsta meda, utopljavanja u termo deki i tuširanja. Masažom medom se koža hrani, njeguje i obnavlja. Utopljavanjem u termo deki se postiže bolje prodiranje meda u dublje slojeve kože. Time se hrani i dubinski (ne samo površinski) sloj kože. Med pomaže i u zadržavanju vlage kože i tako sprečava njeno prerano starenje. Ovaj se tretman preporuča: prije izlaganja kože suncu, kako bi se pripremila za “iscrpljivanje” na suncu, nakon sunčanja kako bi se iscrpljena koža nahranila i navlažila, ali i svaki puta kada osjetimo da nam je koža suha, umorna, iscrpljena. Prije tretmana preporuča se napraviti peeling tijela kako bi se odstranile stare i odumrle stanice kože što će također pomoći dubljem prodiranju, a time i boljem djelovanju meda. Nakon tretmana ljubazno osoblje Centra za aromaterapiju „Aromatea“  poslužiti će Vam zeleni čaj zaslađen medom. Više o tretmanima uz cjenik i ponudu mjeseca na: https://aromateacentar.com/

MEDENA MASAŽA U DJEČJOJ DOBI

 O Nini Ilič, certificiranoj apiterapeutkinji iz Kočevja pisali smo u više navrata, ponajviše zbog njene iznimne angažiranosti u apipedagogiji. Naime, osim što je voditelj specijalnog pedagoškog programa u više slovenskih vrtića, Nina je predavač i edukator s međunarodnim renomeom, te autor niza inovativnih programa među kojima se posebno ističe „Medena masaža za djecu“.

      Opise masaža medom mogu se naći još u drevnim knjigama tradicionalne indijske medicine (ayurvedi), kao i u nekim starim ruskim medicinskim priručnicima. Od klasične masaže se razlikuje po tehnici (načinu kako se maser služi rukama) i medija za masažu (cvjetni med).. Med ne služi kao sredstvo za olakšavanje puta kroz kožu, ali djeluje vrlo složeno i na nekoliko razina. Osim što čisti kožu, na organizam djeluje protuupalno, imunostimulativno i biostimulativno. Kod djece prodire kroz slojeve kože u njegov krvotok, gdje se u potpunosti iskorištava, bez ostataka. Važno je naglasiti da apiterapeut koristi pravi, visokokvalitetni sirovi med, po mogućnosti od lokalnog pčelara. U masaži za djecu terapeuti dodaju kokosovo ulje ili ulje Svetog Ivana, koje imaju vrlo blagotvoran farmakološki učinak na tijelo. Izbor ovisi o starosti djece i namjeni masaže. Treba imati na umu da se koža djeteta razlikuje od kože odrasle osobe i moraju se u obzir uzeti djetetove razvojne potrebe jer masaža medom pogodna za odrasle može naštetiti djetetu. Zato profesionalna masaža medom za djecu zahtijeva dodatno stručno usavršavanje.

     Nakon masaže medom, najmlađi se osjećaju udobno i opuštajuće. Želju za medenom masažom osjećaju djeca od sedme godine, djevojčice češće od dječaka zbog lakšeg uspostavljanja povoljne emocionalne klime, iritacije kože, koja se omekšava masažom medom, umirujuće arome i okusa medija za masažu. Medna masaža rezultira proizvodnjom histamina, hormona koji stimulira imunološki sustav u ljudskom tijelu. Medna masaža stvara povoljnu emocionalno-socijalnu klimu i aktivira sustav samoizliječenja jer apiterapeut utječe na unutarnje organe tijekom vježbanja masaže medom stimulirajući refleksne zone. Masaža medom donosi energetski poticaj i bolju opskrbu krvlju. Također je podrška u razvoju motoričkih i kognitivnih vještina, uključujući stimulaciju mentalnog razvoja. Medena masaža je praktična kod problema s probavnim sustavom, a posebno se preporučuje djeci kojoj je teško zaspati. Tijekom masaže medom djeca se osjećaju ugodno, toplo i sigurno. Masaža medom umirujuća je apiterapeutska podrška djeci s teškoćama u razvoju, jer nakon masaže medom mozak djeteta prestaje automatski reagirati anksioznošću, ljutnjom, strahom ili stresom.

IZVOR: www.e-utrip.si

API INHALACIJE: indikacije, tretmani, upozorenja

Apiterapijski centar Nuhanović iz Bihaća na svojim je mrežnim stranicama objavio termine u kojima ove godine započinje s tretmanima api inhalacija za koje je od 10. travnja 2023. godine zbog velikog interesa neophodna rezervacija. Armin Nuhanović, pčelar i educirani apiterapeut sa svojim je ocem Husnijom svoju prvu apikomoru sagradio 2016. godine, a danas na svom imanju imaju takva tri objekta. Nuhanović koji je počasni član Hrvatskog apiterapijskog društva više je puta upozoravao korisnike api inhalacija da su se ovom djelatnošću počeli baviti i amateri koji nisu savladali ni osnove pčelarstva što može imati velike posljedice

Apiinhalacija je grana apiterapije koja za svoj cilj ima uklanjanje određenih isključivo respiratornih poteškoća. Apiinhalacija je udisanje zraka direktno iz košnice putem određenih uređaja. Zrak koji osoba udiše je obogaćen aerosolima (čestice koje su veće nego kad se radi klasična inhalacija), meda, polena, propolisa, matične mliječi, voska. Svi tretmani su potpuno sigurni i nemaju neželjenih posljedica ukoliko se rade stručno i naravno uz certificirane osobe koje imaju ovlaštenje za rad.

Indikacije za upotrebu apiinhalacije: astma, bronhitis (svi oblici), alergije izazvane različitim alergenima, kronične plućne bolesti, infekcije respiratornog trakta, oslabljeni imuno sistem, oralne infekcije, glavobolja, migrena, stres, depresija, slaba ili usporena psihička kondicija, kardio bolesti, detoksikacija respiratornog trakta, povećanje plućnog volumena.

Ovo je spisak indikacija za upotrebu, ako se pažljivo pogleda spisak vidjeti ćemo da su indikacije isključivo vezane za respiratorne poteškoće, apiinhalacija ne može da djeluje na kožna, reumatska ili neka druga oboljenja koja nisu isključivo povezana sa respiratornim oboljenjima. Način inhalacije je različit kod određenih zdravstvenih poteškoća. Inhaliranje se radi jednom u toku 24 sata. Svi korisnici su u našem prvom apiterapijskom centru u BiH potpuno sigurni, radimo puno sa djecom svih uzrasta, također je moguće organizirati edukativne posjete za sve uzraste jer posjedujemo savjetovalište za konzumaciju pčelinjih proizvoda.

Moj savjet svim koji žele da koriste apiinhalacije da dobro paze gdje i kako koriste, sve veći broj je apikomora, gdje osoba koje su počele da rade nemaju nikakvo medicinsko, apiterapijsko znanje, ne drže se nikakvih procedura, oprema je upitna, sama apikomora u 70% ne zadovoljava nikakav ekološki standard. Dosta truda, vremena, odricanja smo uložili u razne stručne edukacije, gdje danas posjedujemo velik broj certifikate vezane za rad. Na svim stručnim simpozijima vezanim za apiterapiju smo redovni predavači u oblasti apiinhalacije.

U Apiterapijskom centru nudimo sljedeće tretmane: masaža, hidžama (odvojeno za žene, tretman radi žena), maderoterapija, apitoksinoterapija, apikozmetika ( kozmetika na bazi pčelinjih proizvoda), medne mješavine (med i ljekovito bilje za različite zdravstvene poteškoće), med (livada, šuma), propolis (kapi, sprej, mast), polen, matična mliječ.

KURKUMA I MED: PRIRODNA ALTERNATIVA IBUPROFENU

Bol u zglobovima (artralgija) je bol koja može biti popraćena oteklinom i upalom, a može se osjetiti u bilo kojem zglobnom području u tijelu. Najčešća područja koja su zahvaćena bolovima u zglobovima uključuju koljena, kukove, ramena, vrat, ruke i donji dio leđa. Kako bi brzo olakšali bolove i vratili se uobičajenim aktivnostima, aktivni ljudi se često odlučuju za analgetske lijekove. Međutim, dugoročnom upotrebom ovi lijekovi mogu stvoriti ovisnost i prirodnu otpornost tijela na njih te u konačnici postati štetni za zdravlje. Mnogi se slučajevi bolova u zglobovima s vremenom povuku i ne uzrokuju daljnje probleme. Međutim, postoje i drugi uzroci koji mogu izazvati dugoročne probleme, a najčešći su: reumatoidni artritis, osteoartritis, menopauza, gripa, ozljeda, fibromialgija, giht, intenzivno vježbanje, nedostatak vitamina D. Kako starimo, oštećenja od starih sportskih ozljeda dodatno se pogoršavaju zbog normalnog trošenja hrskavice koja oblaže površinu kostiju. Ovo se zaštitno tkivo s godinama polako degradira i na kraju uzrokuje da se kosti trljaju jedna o drugu. Osim boli i iritacije koje proizvodi trenje kost o kost, ovo stanje može potaknuti pretjeranu upalnu reakciju, što rezultira otjecanjem, ukočenošću i ograničenom pokretljivošću.

Bilo da imate iznenadnu pojavu bolova u zglobovima ili patite od njih već neko vrijeme, kombinacija meda i kurkume pomoći će vam ublažiti otekline, nelagodu i bolove. Dobrobiti kurkume i meda su brojne, uključujući protuupalna, antioksidativna i antibakterijska svojstva. Obje se namirnice stoljećima koriste kao prirodni lijek za razne bolesti.

Sirovi, nepasterizirani med zadržava korisne spojeve mikronutrijenata poput peludi, sitnih čestica voska, propolisa i saća. Nepasterizirani med sadrži veće količine korisnih vitamina, minerala i enzima. Od davnina se koristi za bolesti kostiju i kao oblog kod bolova u leđima. U kombinaciji sa sirovim medom, kurkuma povećava snagu antioksidansa i protuupalno djelovanje kod akutnih i kroničnih upala.

Kurkuma ili “indijski šafran” je jedna od najcjenjenijih začinskih biljaka u ayurvedskoj medicini jer pokazuje odlična ljekovita svojstva u tretiranju bilo koje neravnoteže u tijelu. Snažna protuupalna svojstva kurkume dolaze od spoja kurkumin. Pokazalo se da kurkumin suzbija aktivnost proupalnih citokina, imunoloških stanica koje reguliraju upalni odgovor tijela na oštećenje hrskavice i trenje kosti o kost. S obzirom na to da se kurkumin slabo apsorbira tijekom probave ako se uzima sam, važno je da se uvijek kombinira s crnim paprom za maksimalnu bioraspoloživost.

Redovito korištenje kurkume pomaže u smanjenju boli i povećavanju lakoće kretanja kod zdravstvenih stanja poput osteoartritisa. Zato se često koristi kurkuma za koljena. Jedno je istraživanje pokazalo da je uzimanje ekstrakta kurkume tri puta dnevno usporedivo s uzimanjem doze ibuprofena od 1.200 mg dnevno. Drugo je istraživanje pokazalo da kurkuma ublažava neke od simptoma reumatoidnog artritisa poput oticanja zglobova i jutarnje ukočenosti. Iskustva korisnika potvrđuju djelovanje kurkume kod ublažavanja boli, naročito u hladnim mjesecima. Smanjuju se otečenost zgloba i osjetljivost zahvaćenog područja. Korištenjem ekstrakta kurkumina poboljšava se pokretljivost i znatno smanjuje bol u kukovima i koljenima, a nakon tri mjeseca konzumacije kurkume hodanje stepenicama je osjetno lakše.

Kao začin, kurkumu u prahu možete koristiti u varivima, curryjima, smoothiejima ili salatama, uz dodatak prstohvata crnog papra. Naime, crni papar pospješuje apsorpciju jer sadrži spoj zvan piperin, koji može povećati apsorpciju kurkume do nevjerojatnih 2.000 %. U obliku pića kurkuma se priprema kao glavni sastojak zlatnog mlijeka ili u obliku čaja. Svakodnevna šalica toplog zlatnog mlijeka prije spavanja čini čuda za naše zdravlje.

ČAJ OD KURKUME

PRIPREMA: Prokuhajte dvije šalice vode. Dodajte jednu čajnu žličicu kurkume u prahu i pola čajne žličice crnog papra. Poklopite zdjelu, ugasite vatru i ostavite 10 – 15 minuta. Procijedite i po želji u čaj dodajte limun, med ili punomasno mlijeko. Pijte 1 – 2 puta dnevno.

KURKUMA I MED ZA ZGLOBOVE

SASTOJCI: 2 cm svježeg korijena kurkume ili 1 – 2 čajne žličice mljevene kurkume, 1/4 šalice organskog meda, prstohvat crnog papra

PRIPREMA:  Med i kurkumu možete napraviti za manje od pet minuta sa svježim korijenom kurkume ili kurkumom u prahu. Ogulite korijen svježe kurkume i naribajte ga sitno na ribež. Ako koristite kurkumu u prahu, uzmite 1 – 2 čajne žličice. Umiješajte kurkumu u med. Dodajte prstohvat crnog papra i sve dobro promiješajte. Čuvajte u hladnjaku 1 – 3 tjedna.

NAPOMENA: Med od svježeg korijena kurkume trajat će kraće od meda s kurkumom u prahu. Med s kurkumom možete uzimati svakog jutra na žlicu. Također je odličan u jogurtu, sa zobenim pahuljicama ili dodan u voćne smoothieje. Namažite ga na tost s ghee maslom ili kombinirajte s avokadom ili omiljenom slasticom.

OBLOG ZA BOLNE ZGLOBOVE OD KURMUME I KOKOSOVOG ULJA

Kurkumin uvijek kombinirajte s masnoćama kako bi ga tijelo u potpunosti apsorbiralo. Kombinacija kurkume s kokosovim uljem donosi pozitivne rezultate našem organizmu jer je protok kurkumina kroz naše tijelo do slabih točaka znatno olakšan. Koristite ovu kombinaciju svakodnevno u svojim omiljenim obrocima. Za pripremu paste za obloge pomiješajte jednu čajnu žličicu kurkume u prahu s kokosovim uljem dok ne dobijete gustu pastu. Nanesite ovu pastu na bolne zglobove i držite tri sata prije nego je isperete vodom.

NAPOMENA: Važno je da kurkumu uzimate dosljedno, bilo u obrocima ili kao pripravak, kako biste iskoristili sve njezine dobrobiti. Ovisno o vašoj tjelesnoj masi i zdravstvenom stanju, obično će trebati oko 4 – 8 tjedana da počnete primjećivati poboljšanja vašeg tijela i uma. Kurkumin i kurkuma općenito su sigurni. Iako nema izvješća o teškim učincima visokih doza kurkumina, ipak je moguće da se pojave nuspojave. Visoke doze ili dugotrajna upotreba ekstrakta mogu izazvati gastrointestinalne smetnje kod nekih ljudi. Osobe s upalom žučnog mjehura i kanala, žučnim kamencima, čirem na želucu i dijabetesom, trebaju se obavezno posavjetovati sa liječnikom. Kurkumin može stupiti u interakciju s lijekovima na recept. Ako uzimate lijekove za razrjeđivanje krvi, dijabetes, povišeni kolesterol ili upalu, prije uzimanja kurkume konzultirajte se sa svojim liječnikom.

IZVOR: www.krenizdravo.dnevnik.hr

O APITERAPIJI KAO GRANI ALTERNATIVNE MEDICINE

Nedavno je na portalu Najportal.ba objavljen članak pod naslovom „Apiterapija – mit, lijek ili ipak poslastičarska djelatnost“ u kojem je Nedžad Ganija, pčelar i apifitoterapeut iz Breze iznio svoje stavove o apiterapiji kao grani alternativne medicine, za koju u BiH postoji veliko zanimanje, ali veoma malo znanja. Ganija naglašava kako se najviše informacija o apiterapiji može naći na Internetu, gdje ima puno recepata, obično od strane nestručnih lica, prepiske, bez dodatnih pojašnjenja, jer je to prostor na kojem svako bez ikakve odgovornosti može pisati što želi. Zbog toga, apiterapija postaje nedjelotvorna i pretvara je u još jedan mit o prirodnom liječenju. U ponudi pčelinjih proizvoda većine pčelara naći će se tek oni proizvodi koji niti pomažu niti odmažu ljudskom zdravlju, a čak i sami pčelari ne znaju krajnjem kupcu pojasniti kako i kada da ih koristi. Ganija ponavlja da je veoma važno ako se želimo baviti apiterapijom, to iziskuje mnogo učenja i uloženog truda, jer ona povlači sa sobom i moralno društvenu odgovornost, a vezana za više srodnih grana koje iziskuju dodatno stručno znanje (medicina, nutricionistika, herbalistika, fitoterapija, tehnologija hrane). Svjestan svoje nesavršenosti i intelektualnog kapaciteta, zbog žarke želje da time ovlada, pčelar na kraju odabire ono što smatra njemu za njegove mogućnosti realnim, pa se odluči za “standardizirani” sistem. Ganija objašnjava da je apiterapija nauka, oblast prirodne medicine, koja se prvenstveno bavi preventivnim, a u krajnjoj nuždi, i urgentnim liječenjem ljudi uz pomoć pčela i pčelinjih proizvoda. Preventivna apiterapija podrazumijeva svakodnevnu konzumaciju meda i ostalih pčelinjih proizvoda, u cilju suzbijanja i sprječavanja problema prije nego oni uopće nastanu. Nažalost, čak i među pčelarima je veoma mali broj njih koji redovno preventivno koristi med i pčelinje proizvode, pa se Ganija s razlogom pita kako onda da pčelari pomognu drugima? U nastavku teksta, Ganija objašnjava svoj stav o preventivi. U biti, ona je “najbolji vid liječenja i tretmana” koji postoji i koji će ikada postojati, jer njome jačamo imuni sistem, srce, čistimo krvotok i organizam od toksina, jetra, pankreas, bubrege, topimo masnoće, reguliramo kolesterol i trigliceride, poboljšavamo metabolizam i pamćenje, reguliramo probavu i na taj način čitav organizam održavamo zdravim i vitalnim. Osim toga, ako čitavo vrijeme konzumiramo ukusne i slatke proizvode oni će utjecati i na naše opće raspoloženje koje može biti uzročnik stresa. Riječ – preventivno – podrazumijeva i disciplinirano, što znači: svaki dan, u određenoj količini, bez izostavljanja. No, mi obično na te stvari gledamo veoma površno i kratkoročno, tek kada se neko nama blizak razboli, zapitamo se i za svoje zdravlje i počnemo voditi računa o načinu ishrane određeno vrijeme to koristimo i onda odustanemo jer ne pomaže. Zašto ne pomaže? Zato što smatramo da nismo osjetili nikakve zdravstvene promjene, no, bili smo zdravi i uz pomoć prevencije, mada toga nismo ni svjesni, uspjeli očuvati naše zdravlje. Zbog opće neimaštine, ljudi nisu baš u mogućnosti održavati kontinuitet u preventivnom liječenju, ali zbog čega to ne rade pčelari, koji taj proizvod ne plaćaju, to neka oni sami sebe zapitaju.

IZVOR: www.najportal.ba

ČAJEVI ZA JAČANJE IMUNITETA

Čaj od kamilice: jednu do dvije žličice osušenih cvjetova kamilice preliti kipućom vodom i ostaviti oko minutu te potom procijediti. svojim blagim opuštajućim mirisom te nježnom aromom pomaže smirivanju napetosti, probavi te jačanju imuniteta. U našem tijelu potiče proizvodnju leukocita, bijelih krvnih stanica odgovornih za obranu našeg organizma.

Čaj od šipka: šipak i drugi voćni plodovi se kuhaju do 10 minuta (malo duže). Čaj od šipka će biti bogatiji vitaminom C ako se poslije kuhanja ostavi da odstoji još 30 – 60 minuta pa tek onda procijedi.

Čaj od đumbira: preporučena dnevna doza je pola litre, odnosno dvije šalice dnevno. Pripremite vrh podanka tako da ga operete i ogulite. Naribajte na tanke komadiće priređeni vrh. Trebat će vam 1 čajna žličica za jednu šalicu čaja. Ako nemate ribež, nasjeckajte pomoću noža na što tanje komadiće. U šalicu stavite nasjeckani đumbir i prelijte s 2 dcl kipuće vode. Pričekajte 5 minuta, zatim procijedite i odvojite đumbir od čaja. Dodati okuse po želji (izaberite samo jedan): štapić cimeta, korijen kurkume debljine oko 2,5 cm narezan na tanke kriške (isto kao i đumbir) ili nekoliko listova svježe mente. Osim meda u čaj možete dodati i tanki kolut svježeg limuna ili naranče. Koristi se protiv upala, kao prevencija protiv prehlade i za smirivanje kašlja, jačanje imuniteta, a djelotvoran je lijek protiv migrene i gripe.

Kurkuma

Kurkuma (Curcuma longa) je biljka najpoznatija u Kini, Indiji i Indoneziji. Nakon što su otkrili njezinu ljekovitost, Kinezi su kurkumu uvrstili u svoju tradicionalnu kinesku medicinu još prije nekoliko tisuća godina. Upravo zbog toga je neki nazivaju najljekovitijom biljkom na svijetu, a brojna znanstvena istraživanja u ovom području se još uvijek provode kako bi se potvrdila razna terapijska djelovanja kurkume. Snažno antioksidacijsko, protuupalno, antimikrobno i antikancerogeno djelovanje kurkume se pripisuje polifenolu kurkuminuOsim toga, čaj od kurkume sadrži i magnezij, željezo i bakar, vitamine B3 i B6, a sadrži i antioksidanse.

Čaj od kurkume: može se koristiti ribani korijen ili u obliku praha. Najbolje ga je piti do tri puta dnevno. Čaj će imati neobičan zemljani, ali i slatko-gorki okus na koji se treba naviknuti, a boja će također biti posebna. Upravo zato, možete u šalicu, uz kurkumu, dodati i neki drugi čaj kao što su zeleni, crni ili neki voćni čaj. Osim u čaj, kurkumu možete dodati u cijeđeni sok od naranče. Većina istraživanja kod odraslih podupiru sigurnu dozu od 400 do 600 mg čistog kurkumin praha tri puta dnevno ili 1 do 3 g dnevno naribanog ili sušenog korijena kurkume. Glavni sastojak kurkume je kurkumin koji ima protuupalna, antibakterijska i antivirusna svojstva, a jednako tako i poboljšava samo funkcioniranje imunološkog sustava. U čaj se uz med može dodati  i malo limuna, a može se naribati i malo korijena đumbira ili malo mlijeka. Ako želite da se kurkuma bolje apsorbira u tijelu, dodajte i malo papra.

PRIPREMA: 1 do 2 žličice kurkume (ribane, sušene ili u prahu) dodajte u litru prokuhane vode, kuhajte 10 minuta, procijedite ga i pustite 5 minuta da se hladi.

Čaj od mljevenog cimeta: iako se u većini slučajeva cimet koristi prilikom pripreme slastica i deserta, može se koristiti i za pripremu raznih napitaka pa tako i čajeva. Cimet snižava i razinu masti i lošeg kolesterola, ima fungicidno djelovanje, odnosno uništava gljivice i sprječava njihov rast. U cimetu ima i salicilata koji snižavaju temperaturu i djeluju protuupalno. Za pripremu čaja od cimeta potrebna vam je mljevena kora cimeta ili cijeli štapić. Priprema se kao i svi ostali čajevi, samo što se ne koriste listovi biljke već osušena kora koja ima posebnu i jaku aromu.

PRIPREMA: u šalicu staviti 1/2 male žličice mljevenog cimeta te preliti s 250 ml prokuhane vode. Ostavite da odstoji 10 minuta te procijediti.

Čaj od štapića cimeta: bez obzira koji oblik cimeta koristili, prelijevanjem vruće vode dovodi se do ispuštanja aromatičnih i ljekovitih sastojaka u vodu te se pretvara u ukusan napitak. Štapić je malo lakše koristiti za pripremu čaja od praha, jer ne morate cijediti čaj kroz cjedilo.

PRIPREMA: u šalicu stavite štapić cimeta. Možete ga i prepoloviti te ga staviti u šalicu. Štapić cimeta prelijte s 250 ml prokuhane vode i ostavite čaj da se ohladi. Nakon 15 – 20 minuta izvadite štapić cimeta iz čaja i možete piti čaj.

Čaj od cimeta i đumbira: iako je cimet sam po sebi jako ljekovit, u kombinaciji s đumbirom pozitivno utječe na dišni sustav te je i kombinaciji s đumbirom sjajan napitak za mršavljenje. Ovaj čaj najbolje je konzumirati ujutro prije doručka. Navedena količina sastojaka dovoljna je za 240 ml čaja.

PRIPREMA: u šalicu stavite 1 tanko narezani kolut oguljenog svježeg korijena đumbira (oko 1 cm duljine) te ga prelijte s 250 ml prokuhane vode. Ostavite đumbir da odstoji u šalici oko 8 minuta te procijedite čaj u drugu šalicu. U procijeđeni čaj stavite žličicu cimeta.

Bez obzira na koji se biljni čaj od predloženih odlučili, nemojte ih zaboraviti zasladiti žlicom domaćeg meda koji je prirodan izvor nutrijenata korisnih za virusne i druge infekcije, prehlade, gripe.

Detaljnije o dobrobitima biljnih čajeva pročitajte na: www.gospodarski.hr u članku pod naslovom „Čajevi za jačanje imuniteta zimi“ koji potpisuje dr.sc. Renata Erhatić, viši predavač na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima,  nositeljica kolegija „Ljekovito i aromatično bilje“ i suradnica na kolegiju „Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova“, autorica 14 znanstvenih i 6 stručnih radova.

RECEPTURA ZA TINKTURU OD PROPOLISA

Sastojci i proporcije za tinkturu sa 10% -tnom koncentracijom propolisa: 100 g sirovog propolisa, 140 ml vode (optimalno destilirana ili prethodno prokuhana i ohlađena), 360 ml 95% -tnog etilnog alkohola V/V.

Propolis stavite u staklenu posudu, najprije ga zalijte vodom, a poslije dodajte etilni alkohol. Sastojke promiješajte i posudu 14 dana ostavite na tamnom mjestu. Povremeno promiješajte (protresite). Velika većina otopivih tvari će prodrijeti u rastvor već u prva dva dana, ali preporučamo da pričekate 14 dana kako biste postigli optimalne rezultate. Toplina ubrzava proces otapanja, no ne treba s njom pretjerivati. Preporučamo sobnu temperaturu koja ne premašuje 30° C. Na kraju tinkturu možete procijediti kroz upojni papir ili je prolijte preko sedimenta. Na ovaj način dobivamo tinkturu na 70%-tnom etanolu.

Možemo jednostavno upotrijebiti 500 ml etilnog alkohola bez da dodajemo i vodu. Na ovaj način ćemo isto proizvesti 10%-tnu tinkturu, ali na bazi 95%-tnog etanola. Razlika je mala, ali iz literature saznajemo da se u 70% -tnom etanolu otapa malo više poželjnih sastojaka, međutim u manjoj se mjeri otapaju policiklički aromatski ugljikovodici, kojih višak u tinkturi nije baš poželjan.

IZVOR: www.prokit.pl

Ljekovita medna otopina od borovih iglica – nije isto što i borov med

Iglice bora su nam dostupne tijekom cijele zime, a pored mirisa one su izuzetno ljekovite. Bogate su vitaminom C, a odlično su sredstvo za iskašljavanje. Možemo ih iskoristiti da napravimo mednu otopinu koja se koristi u kulinarstvu i narodnoj medicini uz savjetovanje s liječnikom. Ublažava upalu grla, smiruje kašalj i uklanja sluz iz dišnih organa. Ona nije isto što i borov med, ali zadržava ista ljekovita svojstva i okus.

PRIPREMA: Najteži dio je prikupiti borove iglice s drveta koje raste što dalje od prometnica. Mogu se koristiti i iglice drugih četinjača, ali treba izbjegavati tisu, jer imaju otrovnost za ljude, i neke sorte ukrasnih borova koji mogu izazvati pobačaj kod trudnica. Nakupljeni naramak iglica obradite. Odrežite im donji dio kojim su vezane za drvo i zatim operite. Ostavite da se ocijede i posušite od kapljica vode. S njima napunite tri četvrtine staklene tegle, a zatim prelijte medom po vašem izboru. Ako želite okus limuna dodajte koju krišku ovog agruma. Dugom žlicom promiješajte kako bi uklonili zaostali zrak. Kada se malo slegne dodajte još meda da potpuno sve prekrije i dobro zatvorite teglu. Ostavite nekoliko dana do nekoliko tjedana, oko 40 dana. Povremeno okrenite teglu nekoliko puta kako bi izmiješali sadržaj. Med će promijeniti boju, a spremna otopina se procijedi i čuva u čistoj tegli. Možete ju dodavati u čaj, napitke, jesti za doručak ili koristiti za pripremu kolača. Kod kašlja ili upale grla uzima se žlica ili ujutro radi preventive uzmete po žličicu. Koristi se i za oblog vrata kod grlobolje.

IZVOR: www.agroklub.com

AUTOR IZVORNOG TEKSTA: Ranka Vojnović, dipl. ing. agr. s dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenica u ekološku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.

PERGA U APITERAPIJI

    Jedan od najznačajnijih pčelinjih proizvoda, uz med i matičnu mliječ, svakako je perga, koju se naziva i pčelinji kruh. Perga je fermentirana pelud koju su pčele preradile i obogatile svojim enzimima i drugim visokovrijednim tvarima. Pelud, koji su pčele unijele u saće, izmiješale sa određenim izlučevinama svojih žlijezda slinovnica, izmiksale sve to svojim tankim rilcem i sabile u stanicu saća svojim još tanjim nožicama. Do 2/3 stanice zauzima perga, a ostatak ispunjava med.

    Perga se iz saća vadi specijalnom iglom, trudeći se da zadrži svoj oblik, ništa se ne prerađuje, svako zrno mora biti onakvo, kakvim ga je pčela izradila. Ima izuzetnu ljekovitu vrijednost i predstavlja pandan matičnoj mliječi i po značaju i po ljekovitosti. Samo, za razliku od mliječi, kojim se hrani matica, pergom  – izuzetno bogatom i kompleksnom hranom se hrane sve pčele.

    Tijekom procesa fermentacije tvrde opne peluda pucaju i oslobađaju se sve korisne materije iz peludnih zrnaca sakupljenih sa različitih biljaka i različitog biokemijskog sastava. Tako obrađena pelud, tj. perga obiluje brojnim aminokiselinama, mliječnom kiselinom, prirodnim kvascima, fermentima, bakterijama, raznovrsnim vitaminima: B kompleksa (B1, B2, B3, B5, B6, B7, B8, B11), provitamin A-karotin, E, D, K, C i P i mikroelementima: K, Na, Ca, Fe, P, Cu, J, P, N, Ag, Mg, Mn, Mo, Zn, Se, S, Ni i dr. Ruski naučnici sa Instituta za pčelarstvo su je ispitivali, pratili 17 godina i ustanovili da za u testiranom razdoblju perga nije izgubila ni svoju ljekovitost niti svoju hranljivost.

       Perga je pokazala izuzetne rezultate u liječenju poremećaja imunološkog sistema, kao i kod težeg oblika anemije, tegoba sa prostatom u poodmaklom stadiju, gastritisa i čira na dvanaestercu, poremećaja žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem (posebno kod hipofize i štitne žlijezde u slučaju hiper tireoze), nervnih i psiho-oboljenja, arterioskleroze, oboljelih krvnih sudova, infarkta, postoperativnih stanja, krvarenja u mrežnici oka, izljeva krvi u mozak, povećanja plodnosti, kao i povećanja pokretljivosti spermatozoida, alkoholizma, srčanih smetnji, obnavljanja crijevne flore, iscrpljenosti uslijed raznih dijeta, kod teških bolesti (posebno kod zračenja i kemoterapije, za očuvanje zdravih i eliminaciju štetnih stanica), ubrzanog rasta organizma, jačanja kostiju i dr.

     Perga se može koristiti u izvornom obliku, tako što se 4 -7 zrnaca, a ne više od ½ čajne žličice za odrasle (oko 2 g) i ¼ žličice za djecu (oko 1 g) lagano otapa pod jezikom ujutro na prazan želudac, sa obaveznom pauzom od pola sata, uz uzdržavanje od vode i drugih tekućina i bilo koje hrane. U slučaju težih oboljenja i teških fizičkih napora, npr. kod sportaša, dnevna doza se može duplirati. Isto važi i za mješavine perge sa mliječi, peludi i propolisom, s time da se uzima jedna čajna žličica mješavine, koja se polako topi u donjem dijelu čeljusti, kako bi kroz podjezičnu venu i žlijezde slinovnice što prije pronašla put do krvotoka i sa njim se sjedinila.

     Mješavina sa pergom se obavezno mora čuvati u hladnjaku, dok se čista perga može držati izvan hladnjaka u posebnoj bočici.

IZVOR: https://prirodailijekovi.info/

APITERAPIJA: TERAPIJSKE PRAKSE S PROIZVODIMA KOJE PČELE PRIKUPLJAJU I IZLUČUJU

I kako nije slučajno da na našim stolovima postoji mnogo proizvoda koji se konzumiraju manje-više uobičajeno, a u sebi imaju zdravstvene koristi, tako nije slučajno da postoje terapije i tehnike iscjeljivanja koje se temelje na radu pčela, kao što je apiterapija, posebna terapijska praksa korisna za liječenje raznih bolesti s odličnim rezultatima. Što je to apiterapija, kako se prakticira i s kojim prednostima i kontraindikacijama?

Što je apiterapija?

Kada govorimo o apiterapiji, obično pomislimo na posebnu vrstu medicinske terapije koja se temelji na korištenju pčelinjeg otrova, čija uporaba ima drevno podrijetlo, prije otprilike 2.000 godina, kada se koristila u Egiptu, Kini i u staroj Grčkoj. Iako je pčelinji otrov izvanredan proizvod koji je zbog svojih nevjerojatnih svojstava uvijek bio i još uvijek je predmet proučavanja, poznati su i: matična mliječ – koja se koristi za stimulaciju imunološkog sustava, prevladava stanja oporavka, ali i kao protuupalna; propolis – poznat po svojim antibakterijskim svojstvima, ali i po liječenju lokalnog dermatitisa, akni ili abrazije; med – koristan za borbu protiv sezonskih bolesti, antibakterijski, umirujući za kašalj i imunostimulans; pčelinji pelud koji se koristi u apiterapiji kao super hrana, vrlo protein i bogat hranjivim tvarima; pčelinji vosak – koristan za zaštitu rana od infekcija i kao baza za umirujuće kreme.

Prakse apiterapije

Apiterapija se sastoji od različitih praksi korisnih za prevenciju i liječenje raznih bolesti i u integraciji s farmakološkim tretmanima. To uključuje korištenje pčelinjih proizvoda košnice u liječenju raznih oboljenja i zdravstvenih poremećaja, vidanje ozljeda i rana, apikozmetiku (uporaba krema i masaža pčelinjim proizvodima), apiaromaterapiju (aerosolni lijekovi), slušanje zvuka pčela proizvedenih na 432 Hz i sposobnih za stvaranje psihofizičke dobrobiti, apitoksiterapiju (uporaba pčelinjeg otrova), apiterapiju za kućne ljubimce, antistresni tretman promatranjem rada pčela.

Prednosti apiterapije

Među prednostima povezanim s apiterapijskom praksom i pčelinjim proizvodima su: snažno antibakterijsko djelovanje proizvoda (propolis, med), regenerirajuće, okrepljujuće i energizirajuće djelovanje, stimulacija imunološkog sustava, protuupalno djelovanje i iznutra i izvana, umirujuće djelovanje (u obliku masti i oralno), snažna iscjeljujuća moć, revitalizirajući učinak na epidermu, jačanje noktiju i kose, ublažavanje boli u mišićima. Prema Američkom društvu za apiterapiju, ona bi mogla biti vrlo učinkovita u liječenju psorijaze, ekcema, infekcije grkljana, grlobolje, topikalnih ulkusa, hipertenzije, živčanih problema, respiratornih poremećaja, reumatizma, ortopedskih poremećaja i kod simptoma povezanih s degenerativnim bolestima. Pčelinji otrov koji sadrži oko 18 različitih kemijskih komponenti može biti prirodni lijek za mnoge reumatske i vaskularne bolesti. Melitin sadržan u pčelinjem otrovu jedan je od najmoćnijih poznatih protuupalnih lijekova i tvari koje djeluju na središnji živčani sustav, stimuliraju nadbubrežne kapsule i pomažu u snižavanju tjelesnog tlaka.

Znanstvene i medicinske osnove

Kao i kod svakog “alternativnog” liječenja, postoje različita, a ponekad i kontroverzna mišljenja o apiterapiji. Ono što je istina i neosporno su pozitivni i blagotvorni učinci povezani s različitim pčelinjim proizvodima, učinci koje pokazuje čitav niz studija koje podupiru apiterapiju, istraživanja koja svjedoče o antivirusnim, antifungalnim i antibakterijskim svojstvima propolisa ili djelovanje koje se provodi peludom za dobrobit prostate, do studija o svojstvima matične mliječi.

Ono što treba činiti je: pčelinje proizvode ne treba koristiti kao ekskluzivan lijek, već kao nadopunu medicinskoj skrbi koju je već propisao vaš liječnik. Osim toga, apiterapiju smije provoditi samo osoba koja je certificirani apiterapeut.

Postoje li kontraindikacije?

Ono što dolazi iz prirode ne mora uvijek biti dobro niti za sve (poseban oprez kod alergičnih na pelud i sl.) Apitoksinoterapiju treba izbjegavati ako patite od ozbiljnih poremećaja imunološkog sustava, jer oni mogu uzrokovati pogoršanje. Iz tog razloga uvijek je korisno i potrebno konzultirati se sa stručnjakom u ovoj praksi i s pouzdanim liječnikom, zajedno razumjeti je li i kako moguće koristiti ovu tehniku i jamčiti svom tijelu da ima samo koristi.

AUTOR IZVORNOG TEKSTA: Laura Sandron

IZVOR: www.apicoltoremoderno.it

SJEMENKE BUNDEVE S MEDOM

SASTOJCI: sjemenke bundeve, med

PRIPREMA: za 1 dio meda uzmite 5 dijelova sjemenki bundeve, pomiješajte. Norma za odraslu osobu je 1 žlica mješavine dnevno, za dijete – 1 žličica. Uzimati 30 dana nakon čega napraviti pauzu od 30 dana.

KUGLICE OD BUNDEVE I MEDA

SASTOJCI: 500 g sjemenki bundeve, 200 ml meda

PRIPREMA: osušene i oguljene sjemenke bundeve izmeljite u mlincu za kavu i pomiješajte sa svježim medom dok smjesa ne postane glatka. Zatim stavite u hladnjak. Smjesa treba biti dovoljno gusta za oblikovanje kuglica promjera 1,5 cm. Konzumirajte po 1 kuglicu ujutro 30 minuta prije jela.

BUČINO BRAŠNO S MEDENOM VODOM

SASTOJCI: sjemenke bundeve, brašno, med

PRIPREMA: Potrebna količina sjemena melje se u mlincu za kavu do praškastog stanja. 1 žlica brašna isprana čašom tople vode uz dodavanje 2 žličice meda. Doza: 2 puta dnevno – ujutro na prazan želudac i navečer prije večere.

SLATKIŠI OD BUNDEVE S MEDOM

SASTOJCI: sjemenke bundeve, datulje, marelice, med, sjemenke sezama

PRIPREMA: Lagano zdrobljene sjemenke pomiješaju se sa zgnječenim datuljama, sušenim marelicama ili grožđicama, doda se malo meda, formira okrugli bombon i hladi. Poslastica se može posipati sezamovim sjemenkama.

PASTA OD BUNDEVE I MEDA

SASTOJCI: sjemenke bundeve, med

PRIPREMA: 500 g sjemenki se zgnječi i pomiješa sa 400 g meda dok ne postane glatko. Uzimajte 1 žličicu 2 puta dnevno tijekom 1 mjeseca. Tretman se može ponoviti za 6 mjeseci.

IZVOR: https://farm-hr.desigusxpro.com/

MED I KURKUMA – PRIRODNI ANTIBIOTIK

Kurkuma je jedan od najrasprostranjenijih začina na svijetu. Koristi se uglavnom u kuhinji zbog jedinstvenog ukusa, ali već vjekovima pomaže u alternativnoj medicini. Ljudi kurkumu najviše koriste za probavne smetnje, rane, probleme sa želucem, manje posjekotine i povrede mišića. Brojne znanstvene studije su potvrdile prednosti koje kurkuma ima za naše zdravlje. Ona sadrži aktivnu tvar kurkumin, koja može da smanji upalu, ali i izliječi mnoge probavne probleme. Prema nekim stručnjacima, kurkumin može da pomoći u prevenciji kanceroznih bolesti. Pun je antigljivičnih i antibakterijskih svojstava koja mogu pomoći u borbi protiv niza bolesti. Neki istraživači tvrde da kurkumin pomaže stanicama da prežive jaku upalu. Kurkumin štiti i naš DNK: utječe na 700 gena u našem organizmu i pomaže u liječenju više od 160 zdravstvenih problema. Njegova antiupalna svojstva mogu pomoći da izliječimo stanja kao što je osteoartritis. Mnogi stručnjaci tvrde da kurkuma pomaže u liječenju problema sa jetrom, disanjem, kod autoimunih poremećaja i neuroloških problema. Kurkuma sadrži još jednu aktivnu tvar – turmeron, koja može da posluži i kao prirodni lijek protiv Alzheimerove bolesti. Može da poboljša funkciju mozga i popravi moždane stanice. Veoma jaka antioksidativna i antiinflamatorna svojstva kurkume mogu pomoći u liječenju mnogih vrsta raka, kao što su: rak želuca, dojke, pluća, jetre i debelog crijeva. Ovo je odlično jer ostavlja zdrave stanice netaknutim, a utječe na maligne ćelije. Kurkuma ima poboljšani učinak kada se kombinira sa medom.

KURKUMA S MEDOM

SASTOJCI: 1 žlica kurkume u prahu, 100 g meda

PRIPREMA:  Pomiješajte sastojke u staklenki. Uzimajte po žličicu ove mješavine na svaki sat ukoliko ste prehlađeni. Sutradan, uzimajte po žličicu svaka 2 sata. Slijedećeg dana uzmite dozu 3 puta tijekom dana. Nikako nemojte da progutate mješavinu odmah, neka vam se polako topi u ustima. Svakodnevno možete da stavljate po žličicu ove smjese u čaj kako biste imali optimalne rezultate! Ova kombinacija može da pomogne u borbi protiv brojnih bakterija, a sačuvati će dobre bakterije u crijevima.

IZVOR: www.novi.ba

MEDENA BOMBA 1.

SASTOJCI: 100 g grožđica, 150 g oraha, 100 g badema, 2 limuna, 100 g suhih marelica, 100 g suhih šljiva, 250 g meda, (možete dodati i 100 g pinjola)

PRIPREMA: U stroju za mljevenje mesa sameljite grožđice, orahe, bademe, pinjole i limunovu koru. U smjesu dodajte sok dva limuna i promiješajte. Dodajte samljevene suhe šljive i suhe marelice i opet promiješajte. Na kraju dodajte med i još jednom promiješajte. Ostavite da odstoji na tamnom mjestu dan ili dva. Djeca starija od 3 godine treba da uzimaju 1 žlicu dvaput dnevno, a odrasli 1 do 2 žlice triput dnevno. Staklenku čuvajte u hladnjaku.

MEDENA BOMBA 2.

SASTOJCI: 200 g suhih marelica, 200 g suhih šljiva, 200 g suhih smokava, 200 g oraha, 1 limun, 50 ml rakije, 250 g meda

PRIPREMA: Suho voće i limun (s korom) sameljite u stroju za mljevenje mesa. U smjesu dodajte med i rakiju pa promiješajte. Staklenku čuvajte u hladnjaku. Doza za odrasle: po 1 žlicu prije obroka.

IZVOR: www.dnevno.hr

AUTOR: Zlatko Govedić

MED I BANANE PROTIV BRONHITISA I KAŠLJA

SASTOJCI: 400 ml ključale vode, 2 zrele banane srednje veličine, 2 žlice meda

PRIPREMA: Bananu izgnječite u pire, stavite u posudu i dodajte ključalu vodu. Promiješajte i ostavite da smjesa odstoji 30 minuta. Kada se smjesa ohladi dodajte med. Med dodajte tek na kraju, da ne bi izgubio sva svoja važna svojstva. Uzimajte po 100 ml ovog sredstva 4 puta dnevno (ukupno 400 ml dnevno). Slijedećeg jutra pripremite novu svježu dozu. Olakšanje ćete osjetiti već u roku od 3 dana.

SIRUP OD MEDA I ČEŠNJAKA PROTIV GRIPE I PREHLADE

SASTOJCI: 335 g meda, 10 češnja češnjaka

PRIPREMA: Češnjak očistite i sitno isjeckajte. Sipajte med u staklenu posudu i u to prebacite izrezani češnjak. Poklopite i čuvajte tjedan dana na tamnom mjestu. Sirup se može razblažiti toplom vodom. Doza: po 1 žlica dnevno, ujutro na prazan stomak, 7 dana bez prekida, pa se 14 dana napravi pauza i onda još 7 dana konzumacije. Čuvajte na sobnoj temperaturi.

IZVOR: www.stil.kurir.rs

KOPRIVA + MED = KOMBINACIJA ZA PET

Kopriva je najbolji pročistač krvi i najbolja ljekovita biljka za formiranje krvi. Ima pozitivan utjecaj na gušteraču i smanjuje razinu šećera u krvi. Ova biljka također liječi bolesti i upalu urinarnog trakta i bolesti zadržavanja urina. Ova biljka predstavlja odličan diuretik, sredstvo koje sprečava anemiju. Naročito se preporučuje na proljeće. Lišće koprive je izvor vitamina A, B, D, E i K, minerala (Ca, Mn, FE, K, ZN, Mg, Cu), enzima, klorofila. Kopriva je najbolji način da pročistite i poboljšate svoju krvnu sliku. Ima pozitivan učinak na pankreas i pomaže u snižavanju razine šećera u krvi. Pomaže kod infekcija urinarnog trakta i stimulira rad crijevne flore. Kopriva se koristi kod tegoba s jetrom i žuči, kod poremećaja sna, tumora u jetri, stomačnih grčeva, čireva, plućnih bolesti itd. Također je vrlo korisna kod virusnih i bakterijskih infekcija. Ukoliko nemate dovoljno željeza u krvi i osjećate stalni umor, kopriva je upravo ono što vam treba! Ona sadrži dosta željeza i uspješno tretira anemiju.

SASTOJCI: 1 kg lišća koprive, 2 limuna, 2 jabuke, ½ kg meda, želatina (najbolje pektin)

PRIPREMA: Pomiješajte koprivu i jabuke. Sastojke zajedno sa dva limuna ubacite u blender i miksajte dok ne dobijete meku smjesu. Dodajte med i želatinu, prema težini i uputama. Dok je mješavina topla, ubacite je u tople i sterilne staklenke. Svaki dan konzumirajte dvije žlice prije obroka.

IZVOR: www.webtribune.rs

MED + ĐUMBIR + LIMUN = FORMULA ZA BOLJE RASPOLOŽENJE TIJEKOM JUŽINE

    Meteoropatija (grč. meteoron = nebeska pojava; pathos = bolest) označava poteškoće povezane s vremenskim promjenama (temperatura, vlažnost zraka i atmosferski tlak zraka). Meteoropati fizički osjećaju promjene atmosferskog tlaka, vlažnosti zraka, temperature, dolazak juga ili bure, sezonske godišnje smjene. Dakle, oni ne pate od umišljenih bolesti, već stvarno dan dva prije promjene vremena u zraku osjećaju elektromagnetske valove, a tegobe traju 24 – 48 sati i ili prolaze ili se povuku kada se organizam prilagodi novim vremenskim uvjetima.

    Simptomi meteoropatije su: nesanica, pospanost, noćna buđenja, vrtoglavica, pad koncentracije, zbunjenost, tromost, nervozu, probavne tegobe, grčevi, zglobobolje, migrene, epizode anksioznosti i tjeskobe, a kod kroničnih bolesnika može doći i do pojačanja angine pektoris, aritmija, napada panike s fobijom od otvorenog prostora, depresije, sindrom nervoznih nogu, razdražljivosti, tromboze, srčanih i moždanih udara.

    Uzroci koji negativno utječu na zdravlje meteoropata su: temperatura zraka, vlaga i vjetar, tlak zraka, ionizacija, ultraljubičasto zračenje, atmosferske oborine i drugi meteorološki čimbenici izvan normalnih vrijednosti.

    Mehanizam promjena kod nastanka meteoropatije: ovisi o atmosferskom čimbeniku i zdravstvenom stanju osobe, npr. do pogoršanja reumatskih bolova za vrijeme pada atmosferskog tlaka (kod južine) dolazi zbog dodatnog širenja tekućine i zraka unutar zglobnih ovojnica što uzrokuje bol. Slični mehanizam uzrokuje pritisak na mišiće i izlazi živaca s posljedičnim bolovima. Pojava ili pogoršanje kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti za vrijeme vrućeg vremena ili za vrijeme velike hladnoće objašnjava se dehidracijom, povećanom sklonošću zgrušavanja krvi, ili pak povećanim otporom u krvožilnom sustavu zbog stezanja krvnih žila uslijed hladnoće što dodatno opterećuje srce. Simptomi su osobito izraženi u osoba čije su krvne žile aterosklerotski poremećene ili opterećene nekom drugom upalnom bolešću. Velika hladnoća, ali i vlaga i vrućina nadražuju sluznicu dišnog sustava (od nosa do dušnika i bronhija) i otežavaju disanje kod osoba koje boluju od upalnih bolesti dišnog sustava (bronhitis, astma, kronična opstruktivna plućna bolest, emfizam i sl.).

    Južinu zovu “bolesnim vremenom našeg podneblja”, posebno djeluje na bolesnike s psihičkim poremećajima i osjetljivim mentalnim stanjima, koji mogu doživljavati češće i pojačane ispade, čak se dovodi u vezu s povećanim brojem samoubojstava. Stoga tijekom južine (a pred nama je, bar prema prognozama, čak pet dana) liječnici preporučuju mirovanje, boravak u kući, pa i uzimanje lijekova kojima će se ublažiti nervna osjetljivost.

    Pobornici prirodne terapije savjetuju šetnju po prirodi, jer kretanje u  čistom okruženju i udisanje svježeg zraka pridonosi lakšem podnošenju tegoba. Zatvaranje u kuću samo odmaže, zbog izoliranosti od društva, nedostatnog samopouzdanja i pretjeranog pesimizma. Treba izaći iz tog „psihološkog zatvora“ van, priroda je prekrasna i pravi je lijek. Ako vas neki ljudi iritiraju i svojim pričama u vama bude negativne osjećaje, pristojno se ispričajte i udaljite od njih. Pobjegnite u šumu, na more, u planine…

    Pojačajte unos vitamina C, u čemu će vam pomoći limunada, agrumi, čaj od jasmina. Fitoterapeuti i apiterapeuti preporučuju napitke od limuna, meda i đumbira koji će vam sigurno podići raspoloženje čak i za najtmurnijih dana. O medu smo toliko puta pisali, pa nećemo ponavljati, samo naglasiti da ima niz komponenti koje jačaju imunološki sustav. Đumbir je snažan začin i ujedno bogat prirodni izvor vitamina C, magnezija i kalija. Limun je dobro poznat kao najbolji prirodni izvor vitamina C, a bogat je i vitamina A i B6.  Đumbir i limun imaju i druge prednosti za vaše zdravlje: prirodno pročišćavanje krvi, poboljšanje cirkulacije i borba s lošim kolesterolom, pomažu pri probavnim smetnjama (kod usporenog crijevnog kretanja i zadržavanja tekućine). Đumbir, limun i med odlična su kombinacija pri sprečavanju bolesti krvožilnog sustava i srca. Antioksidativna svojstva mješavine meda i đumbira utječu na ponašanje lipidnih spojeva prostaglandina. Ti spojevi nalaze se u svim organima, a za krvožilni sustav i srce važni su jer utječu na opuštanje krvih žila tj. osiguravaju normalan protok krvi. Tim se ujedno smanjuje mogućnost od srčanog i moždanog udara, ali i ateroskleroze. Đumbir se povezuje sa smanjenjem mučnina koje se javljaju uslijed zračenja i kemoterapija, med i limun pomažu oslabljenom organizmu, pa kombinacija ove tri prirodne komponente može učiniti podnošljivijim i oporavak od raka. Slijede recepti za napitke i čajeve od lumuna, đumbira i meda koje pijete po želji, a preporuka je da se piju ujutro natašte.

NAPITAK OD LIMUNA, ĐUMBIRA I MEDA                                                           

SASTOJCI: 3 limuna, komadić korijena đumbira, 300 g meda

PRIPREMA: Ogulite limun, izvadite koštice i narežite ga. Na sitno nasjeckajte i đumbir. Limun i đumbir sameljite u blenderu, a nakon što se pretvore u kašu izvadite i umiješajte med. Za jači imunitet uzimajte jednu ili dvije žličice smjese na dan.

ČAJ OD LIMUNA, ĐUMBIRA I MEDA

SASTOJCI: sok 2 limuna, nasjeckani đumbir, 4 velike žlice meda, 2 litre vode

PRIPREMA: Na kolute narežite korijen đumbir (oko 5 cm) i stavite u lonac u dvije litre hladne vode. Nakon što voda zavrije kuhajte još 20 minuta. Nakon što se čaj ohladi, dodajte med i limun. Med i limun se ne kuhaju kako ne bi izgubili svoja nutritivna svojstva.

IZVOR: www.zzjzdnz.hr www.dubrovacki.slobodnadalmacija.hr

www.pcelarstvo-veber.hr

Manuka med: Tajno oružje koje bi moglo riješiti krizu sa superbakterijama

    Manuka med može ublažiti zubobolju i opekline, pa čak i spriječiti prehladu i upalu grla, ali prema novom istraživanju možda ima još jednu moć: sposobnost borbe protiv superbakterija.

    Mycobacterium abscessus je opasna za ljude sa slabim imunološkim sustavom ili s postojećim plućnim bolestima, kao što je cistična fibroza. Potječe iz iste obitelji kao i tuberkuloza i zahtijeva koktel antibiotika, poznat kao antimikrobna kemoterapija, koja može uzrokovati ozbiljne nuspojave, poput gubitka sluha, povraćanja, proljeva, osipa i umora.

    Stručnjaci sa Sveučilišta Aston u Birminghamu otkrili su da korištenje Manuka meda, u kombinaciji s manjim dozama jedne vrste antibiotika, može pomoći u liječenju infekcija. To bi moglo utrti put novim lijekovima koji bi poboljšali kvalitetu života pacijenata u budućnosti. Korištenje ovog potencijalnog tretmana, koji kombinira amikacin i Manuka med, pokazalo se obećavajuće kao terapija za ove strašne infekcije pluća.

   Autor, dr. Jonathan Cox, mikrobiolog, rekao je: „Kombinacijom potpuno prirodnog sastojka poput Manuka meda s amikacinom pronašli smo način da potencijalno ubijemo te bakterije, s osam puta manje lijekova nego prije.“

   Manuka med ima mnoga antibiotska svojstva zbog visoke razine kemikalije koja se zove dihidroksiaceton (DHA) koja se nalazi u nektaru cvjetova stabla. Kada se nektar pretvori u med, DHA se pretvara u metilglioksal (MGO), koji je antibakterijski.

AUTOR IZVORNOG TEKSTA: Šarlota Brnčić

IZVOR: www.novilist.hr

MED U PORPORNOJ TERAPIJI KSEROSTOMIJE                         

    Kserostomija  (lat. xerostomia) je suhoća usne šupljine koja nastaje zbog smanjenog izlučivanja ili promjene kvalitete sline. Ne predstavlja zasebnu bolest, ali je neugodna pojava ako je osoba osjeća konstantno i ne prolazi nakon vraćanja vlažnosti u usta.

Suhoća usta može biti nuspojava nekih lijekova i medicinskih tretmana (kirurško uklanjanje žlijezda slinovnica), bolesti i infekcija (HIV/AIDS, Alzheimerova i Parkinsonova bolest, dijabetes, anemija, reumatoidni artritis, hipertenzija, moždani udar…). Nadalje, uzroci kserostomije mogu biti dehidracija (vrućica, povraćanje, proljev…), oštećenje živaca (na području glave i vrata uslijed ozljede ili operacije), ali i stil života (disanje otvorenih usta, pušenje). Simptomi kserostomije su: žeđ, poteškoće u gutanju, suhoća grla, grlobolja, otežani govor, ispucale usne, hrapav i suh jezik, čirevi u usnoj šupljini, peckanje. Suhoća usta povećava rizik od gingivitisa, propadanja zuba i infekcije usta. Standardno liječenje podrazumijeva prilagodbu doze lijeka (ako liječnik utvrdi da je to razlog), oralno ispiranje (radi vraćanja vlage u usta) ili lijek koji pojačava proizvodnju sline.

Isti učinak mogu imaju i neki prirodni lijekovi. U stimulaciji žlijezde slinovnice i povećanju proizvodnje sline će pomoći sprej od đumbira. Polako žvačite komadić đumbira, nekoliko puta dnevno. Možete popiti i dvije do tri šalice čaja od đumbira s malo meda. Limunov sok stimulira izlučivanje sline i vlaži usta, a njegova kiselost pomaže i da se usta očiste i ukloni loš zadah. Pola limuna iscijedite u čašu vode i dodajte malo meda. Pijuckajte vodu ili domaću limunadu (bez šećera) tijekom dana da biste osigurali potrebnu hidrataciju.

      Med pomaže zadržati vlagu u koži, osvježava je, te sprječava njeno isušivanje. Uz to ima antioksidativna i antibakterijska, te regenerativna svojstva, pa u kombinaciji s drugim prirodnim sastojcima mogu biti odlični balzami i melemi. Za omekšavanje suhih i ispucanih usana pripremite balzam od 2 žlice meda i 5 kapi lavandine vodice. Prije spavanja namažite na usne deblji sloj balzama i ostavite preko noći. Pčelinji vosak sadrži više od 300 blagotvornih tvari  među kojima su i esencijalne masne kiseline, te 4.096 IJ vitamina A i dosta vitamina F, ključnih za jedrinu i otpornost kože, ne izaziva alergije, ima ugodan blagi miris odlično štiti od isušivanja i omekšava kožu odlično štiti od isušivanja i omekšava kožu, pa stoga preporučujemo balzam od meda i pčelinjeg voska s maslinovim i narančinim uljem. Ovaj ćete balzam pripremiti na slijedeći način: zagrijte na pari 2 žlice voska, miješajte dok se ne istopi. Maknite s vatre, dodajte 1/3 maslinovog ulja, pomiješajte. Dodajte 1 i pol žlicu meda i 5 kapi esencijalnog ulja naranče. Sve skupa pomiješajte dok se ne ohladi. Smjesu ulijte u posudu i dobro zatvorite. Na sličan način ćete pripremiti i balzam od žlice bademovog ulja, žlice vazelinskog ulja i pčelinjeg voska na vrh noža. Sve sastojke stavite u posudu, a posudu u vodu koju zagrijavate dok se smjesa ne otopi. Napunite malu posudu balzamom dok je smjesa u tekućem stanju. Za slijedeći melem će nam trebati 1 žlica meda, 10 g pčelinjeg voska, 2 žlice ulja slatkog badema i 2 – 3 kapi ulja lavande, a priprema će teći ovako: rastopite vosak na pari, dodajte bademovo ulje, med i ulje lavande. Miješajte dok se ne sjedini, ohladite pa ulijte u posudice s zatvaračem. Prije nego se stegne, dodajte malo esencijalnog ulja lavande. Nakon toga stavite u hladnjak da se stvrdne. Melem od meda, voska, maslinovog lavandinog i limunova ulja, te glicerina pripravlja se ovako: u zdjelici umiješajte 1 dl rastopljenog pčelinjeg voska i veliku žlicu meda, dodajte još par kapi maslinova ulja i esencijalnog ulja lavande i limuna. Uz lagano miješanje, dodajte i par kapi glicerina. Melem pretočite u manje posudice i ostavite na sobnoj temperaturi da se ohlade.

Kako bi izbjegli suhoću usne šupljine, što je više moguće dišite kroz nos, a ne kroz usta, pijte puno vode, redovito održavajte oralnu higijenu (koristite zubnu pastu sa fluoridima), barem dva puta godišnje posjećujte stomatologa, u spavaćoj sobi koristite ovlaživač zraka. Izbjegavajte konzumaciju alkohola, kave i cigareta, te cuclajte bombone bez šećera ili žvačite žvakaču gumu (bez šećera).

IZVOR: www.stomatologija.hr  www.facebook.com/zdravljeizprirode/ www.narodnilijek.com

MED U POTPORNOJ TERAPIJI LARINGITISA

Laringitis je upala sluznice grla tj. dijela dušnika u kojem se nalaze glasnice. Akutni laringitis je uzrokovan infektivnim čimbenicima i karakterističan je za mlađe dobne skupine. Kronični laringitis je uzrokovan neinfektivnim čimbenicima i karakterističan je za odraslu populaciju. Osim virusa i bakterija, upalu grla uzrokuje svako preopterećenje glasnica. Glasnice mogu oteći i zbog alergije i izloženosti jakim kemikalijama ili otrovima ili kao posljedica izraslina ili tumora. Simptomi su: iznenadna promjena ili čak gubitak glasa, promuklost, bol prilikom govora, stalna potreba za pročišćavanjem grla, otežano disanje, povišena tjelesna temperatura, malaksalost. Ako su simptomi izazvani nekom alergijom, liječnici će propisati antihistaminike, a ako se radi o bakterijskoj upali, antibiotike. Pritom je važno pošteđivati glas od daljnjih napora. Preventivno bi osjetljive osobe trebale izbjegavati alkohol, začinjenu i ljutu hranu, te boravak u prostorima u kojima se puši i one s velikim udjelom vlage u zraku. Možete si pomoći i nekim od prirodnih lijekova, kao što su: juhe i čajevi, med, jabučni ocat, slana voda, kurkuma, cimet, klinčić, češnjak, đumbir, sirup od luka. Bilo koji vrući čaj će vam pomoći ublažavanju simptoma laringitisa, a s domaćom kokošjom juhom sigurno nećete pogriješiti. Ako toplom mlijeku dodate žličicu kurkume i pijete taj pripravak 2 – 3 puta dnevno, pomoći će vam da smanjite bol i upaljenost grla. I slana voda vam može pomoći, pa 4 – 5 puta dnevno grgljajte mlaku slanu vodu s tim da se potrudite da voda uđe što dublje u grlo kako bi sol što uspješnije smirivala upaljeni grkljan. Med će zbog svojih antiupalnih svojstava umiriti vaše bolno grlo, pa bi ga trebali uzimati svaki dan po 5 – 6 žličica, a možete ga kombinirati s toplim mlijekom, jabučnim octom, cimetom, klinčićem, češnjakom, đumbirom i sirupom od luka.

MED + JABUČNI OCAT

Antibakterijska svojstva jabučnoga octa pomažu vam riješiti se infekcije, ali isto tako vam olakšava gutanje, a njegovu će učinkovitost žlica meda još pojačati.

MED + CIMET

U 3 dcl vode dodajte žličicu cimeta i 3 žličice meda i pustite neka proključa. Konzumirajte ovaj pripravak 3 puta dnevno. Cimet ima antibakterijska i antiupalna svojstva zbog čega će vam ubrzati proces liječenja.

MED + KLINČIĆ

Jednako kao i cimet, i klinčić ima svojstva koja će umiriti vaše upaljeno i bolno grlo. Pomiješajte 4 kapi ulja od klinčića sa žličicom meda i uzimajte taj pripravak 3 puta dnevno.

MED + ČEŠNJAK

Možda niste znali, ali i cuclanje češnjaka može pomći u liječenju laringitisa, no možete napraviti i pastu od meda i zgnječenoga češnjaka te njome 3 – 4 puta dnevno tretirati upaljeno grlo.

MED + ĐUMBIR

Đumbir možete dodati u bilo koji čaj ili napravite čaj od đumbira, dodajte mu  limun i med. Đumbir će vam pomoći smanjiti bol grkljana i riješiti vas različitih infekcija.

MED + SIRUP OD LUKA

Prokuhajte nekoliko oguljenih glavica srednje veličine u vodi (cca 250 ml) i pustite ih na vatri sve dok voda u kojoj se luk krčka ne postane pomalo ljepljiva. U čašu mlake vode zatim dodajte 2 – 4 žlice ovoga sirupa, 1 žlicu meda i malo limunova soka. Pijte taj pripravak 2 puta dnevno.

IZVOR: https://ordinacija.vecernji.hr/

APITERAPIJA U BIH

Prof. dr. sc. Midhat Jašić, redovni profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli, šef Katedre za prehrambenu tehnologiju i jedan od utemeljitelja Kongresa o pčelarstvu u Sarajevu koji je tijekom šest godina postao jedan od najreferentnijih skupova iz ove oblasti u regiji. Za časopis „BH Pčelar“ govorio je o nedavno završenom 7. Kongresu o pčelarstvu i pčelinjim proizvodima u kontekstu održivosti ruralnih područja, a mi u nastavku prenosimo dio intervjua s naglaskom na njegovo mišljenje o praksi apiterapije u Bosni i Hercegovini.

„Kongres objedinjuje pčelare i akademsku zajednicu, te sve veći dio farmaceutske prehrambene industrije kao i dio društveno političke zajednice i državnih institucija. Naša je misija da stvaramo promjene u društvu koje će omogućiti poboljšanje kvalitete života. Pčelarstvo ima taj potencijal da može poboljšati život ruralnih područja i probleme siromaštva. Apiterapija ima brojne rizike, nosi ih sa sobom, kao što je apiinhalacije koje su u posljednje vrijeme na neki način u trendu. Sve je prisutnija i upotreba pripravaka na bazi polena i meda u kombinaciji sa drugim proizvodima.Tu nauka nema čvrste dokaze, nemamo istraživanja da možemo reći „ovo je sigurno“. Uglavnom ne postoji stručan kadar, to bi trebali da rade iskusni liječnici, odnosno da prođu kvalitetne kurseve. Još uvijek ne postoji edukacija ljudi koji će raditi na području apiterapije, još uvijek je to po sistemu „vidio sam od onog, odoh i ja da uradim. Niko ne osporava, čak ni nauka moć alternativne medicine, a posebno pčele, pčelinjeg zraka, te ostalih pčelinjih proizvoda, ali ova oblast se mora standardizirati. Neophodna je uspostava zakonodavnog okvira u oblasti apiterapijskih institucija i apiterapijskih pripravaka. Ljudi koji su započeli sa ovom djelatnošću moraju proći zakonsku proceduru u smislu, prije svega, stručnosti. Lijepo je što mi imamo apikomore, ali bi i one trebale da budu na neki način standardizirane i da im se izdaje pod određenim uvjetima certifikat i dozvola za rad. Jedan od zaključaka Kongresa je da se zakonski reguliraju apikomore i drugi oblici apiterapije u Bosni i Hercegovini.“

IZVOR: www.bhpcelar.ba

Praksa apitoksinoterapijskih tehnika u svijetu i kod nas

     Osim za smanjenje boli i upale kod reumatoidnog artritisa i osteoartritisa, o čemu smo pisali u prošloj objavi, pčelinji otrov se u apiterapijskim centrima i drugim institucijama koje prakticiraju apitoksinoterapiju, koristi i u liječenju hipertenzije, bronhijalne astme, lumbaga, neuritisa, išijasa i sličnih bolesti perifernih živaca, u prevenciji srčanog udara itd. Osim direktnim ubodima pčela, apitoksin se u organizam unosi na više načina, a najčešći su injekcije, kreme i kapsule.

     Prednosti ove prirodne terapije privlače pozornost liječnika i znanstvenika širom svijeta. Stručnjaci s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington u Saint Louisu (SAD) objavili su u biltenu Antivirusna terapija da bi toksin koji čini pčelinji otrov mogao uništiti virus HIV-a. Druge institucije, poput Medicinskog fakulteta Sveučilišta Georgetown (SAD) istražuju može li apitoksinoterapija postati standardan način liječenja multiple skleroze. U državnim bolnicama Kube i Urugvaja specijalisti svojim pacijentima regularno propisuju proizvode koji sadrže apitoksin. U Argentini više od šezdeset tisuća ljudi koristi injekcijski apitoksin za liječenje infekcija otpornih na antibiotike, artritisa, osteoartritisa i bolesti poput lupusa, multiple skleroze i dijabetesa.

    Dr. Julio César Díaz, osnivač i prvi predsjednik Argentinske udruge za apiterapiju naglašava da su najbolji rezultati apiterapije uočeni kod osteoartikularnih bolesti, jer apitoksin regenerira tkiva, ublažava bol i djeluje protuupalno i dodaje druge prednosti apitoksina od ispravljanja i poboljšanja imunološkog sustava do poticanja hipofize da pokrene cijeli žljezdani sustav. Dr. Díaz napominje da pčelinji otrov “pomaže u snižavanju krvnog tlaka, snižava šećer u krvi, sprječava srčani udar i potiče pomlađivanje stanica prisiljavajući tijelo da eliminira stare stanice” te “da se apitoksinoterapija u mnogim slučajevima koristi kao rekuperativni tretman, iako ne doseže uvijek ideal ozdravljenja”.

    Kao i u svakom liječenju, rezultati ovise o pacijentu i intenzitetu bolesti kroz koju prolaze. U većini slučajeva, bol i upala jenjavaju nakon prvih nekoliko tretmana, dok neki pacijenti ipak moraju produžiti terapiju da bi se postigao željeni učinak. Unatoč tome što tradicionalna zapadna medicina ne prihvaća apiterapiju u potpunosti, pristaše ove terapije i stručnjaci koji je proučavaju tvrde da ona može odgovoriti na mnoge probleme u kojima službena medicina ne nudi adekvatne rješenja ili su nedostatna.

      U Hrvatskoj apitoksinoterapiju prakticira veoma mali broj stručnjaka za apiterapiju među kojima je prim. mr. sc. Josip Lončar, dr. med. dugogodišnji liječnik obiteljske medicine iz Bjelovara i dr. med. spec. Maja Roje Novak nerologinja iz Zagreba koja se bavi integralnom medicinom i u liječenju svojih pacijenata kombinira klasične i metode komplementarne medicine poput akupunkture, homeopatije, magnetske terapije, nutricione terapije i apiterapije. Oba liječnika izvode apitoksinoterapiju uz pomoć živih pčela – direktno pčelinim žalcem u tijelo pacijenta.

     NAPOMENA: Pčelinji otrov ima jako djelovanje i po svojim karakteristikama je blizu zmijskom otrovu. Prigodom liječenja, potreban je individualni pristup bolesniku vodeći računa o težini bolesti, osjetljivosti prema otrovu, stanju općeg imuniteta . Zbog jakog biološkog djelovanja na organizam, pčelinji otrov se ne smije koristiti kod: akutnih infekcijskih bolesti, gnojnih procesa, tuberkuloze, hepatitisa, nefritisa, šećerne bolesti, zloćudnih neoplazmi, oboljenja centralnog živčanog sustava, pojačanog krvarenja, anemije, tijekom trudnoće, u vrijeme menstruacije, kod kardiovaskularne insuficijencije II – III stupnja, prije operativnih zahvata, kod povećane osjetljivosti na otrov itd.

IZVOR: https://infomiel.com

APITOKSINOTERAPIJA U LIJEČENJU REUMATOIDNOG ARTRITISA

     Reumatoidni artritis je sustavna, kronična, autoimuna bolest nepoznatog uzroka koja dominantno zahvaća zglobove od koje boluje 1 – 1,5 % pučanstva, između 20-te i 40-te godine života, češće kod žena. Počinje postupno, općim simptomima poput umora, malaksalosti, gubitka tjelesne težine, kao i lagano povišene temperature. Nakon nekoliko tjedana do mjeseci oboljeli u zglobovima osjete bol, oteklinu i ukočenost, potom dolazi do razaranja hrskavice i kosti ispod hrskavice te zglobovi gube svoju gibljivost i pokretljivost i nastaju deformacije koje smanjuju radnu sposobnost. Od neprocjenjive važnosti su rano postavljanje dijagnoze i rana primjena lijekova kojima se nastoji postići kontrola upalnog procesa i smirivanje bolesti. Ako se bolest ne liječi dolazi do progresivnog razaranja kostiju, nastanka deformiteta zglobova uz potpuni gubitak funkcije. U standardnom liječenju reumatoidnog artritisa najčešće se koristi kortikosteroidi radi smirivanja upale, a kasnije imunosupresivi i nesteroidni antireumatici. Ako se ni nakon dosljedne primjene navedenih lijekova ne postiže zadovoljavajući učinak, liječnici prelaze na biološke lijekove koji su usmjereni na citokine ili njihove receptore odnosno stanice imunološkog sustava koje sudjeluju u upali. U liječenju važno mjesto zauzima kineziterapija (medicinske vježbe) i metode fizikalne terapije kojima je cilj očuvanje funkcionalne sposobnosti bolesnika.

   Da bi se riješili bolova, oboljeli od reumatoidnog artritisa spremni su na gotovo sve, pa ne pitaju spada li neka terapijska metoda u standardnu ili alternativnu medicinu, već očajnički žele što brže ozdravljenje. Iako ni apitoksinoterapija niti apipunktura nisu službeno odobrene medicinske tehnike u nizu zemalja u svijetu, preko 50 % liječnika koji su je koristili u SAD, potvrdili su učinkovitost pčelinjeg otrova i to ne samo kod bolova uzrokovanih artritisom, već i kod oboljenja kao što su: multipla skleroza, povišen krvni pritisak, astma, gubitak sluha, čak i kod simptoma PMS-a.

    Apitoksinoterapija postoji više od tisuću godina, a zapisi o njegovoj upotrebi pronađeni su među spisima drevnih Egipćana i Grka, a puno se koristila u zemljama Istočne Evrope, Azije i Južne Amerike. U pučkoj medicini zasnivala se na pukim ogledima i promatranjem pčelara koji su osjetili olakšanje simptoma artritisa nakon višekratnih pčelinjih uboda, a njihova su svjedočanstva objavljena u mnogim pčelarskim časopisima. I sve naknadne studije o učincima apitoksina (bez obzira da li u vidu pčelinjih uboda, injekcija, elektroforeze, ultrazvuka, kreme ili tableta) izvještavaju o odličnim rezultatima istraživanja. Dr. med. Filip Terč uspješno je izliječio 173 reumatičara pčelinjim ubodima o čemu je objavio rad još 1888. godine. Njegov sin Rudolf 1912. godine je ponovio istraživanje na 660 reumatičara od kojih je potpuno izliječeno 544, poboljšanje je osjetilo 99, dok kod 17 pacijenata nisu uočene pozitivne promjene. Dr. med. Bodog Felix Beck, američki liječnik mađarskog podrijetla koji se tridesetih godina prošlog stoljeća specijalizirao za liječenje artritičnih i reumatoidnih stanja korištenjem pčelinjeg otrova, koristio je 20 – 75 ili 100 uboda pčela po pacijentu, od pčela uzgajanih u vlastitim košnicama posebno za tu svrhu. Na drugom kraju svijeta u tadašnjem SSSR-u Ministarstvo zdravlja 1957. godine odobrava upotrebu pčelinjeg otrova za liječenje određenih bolesti temeljem “Uputa za apiterapiju pčelinjim otrovom“ čiji je autor prof. dr. sc. Nikolaj Mihajlovič Artemov, ruski fiziolog, utemeljitelj znanstvene apiterapije.  Prije 35 godina dr. med. Christopher Kim, američki liječnik i apiterapeut korejskog podrijetla, objavio je rezultate istraživanja koje je trajalo dvije godine, nad 108 oboljelih od reumatoidnog i osteoartritisa koji nisu reagirali na konvencionalne lijekove. Kim im je davao injekcije pčelinjeg otrova dva puta tjedno, a s vremenom je povećavao dozu dok pacijenti nisu osjetili olakšanje. Većina njih je osjetno poboljšanje počela imala nakon 12 injekcija tjedno. U istraživanju koje je započelo 2013. a završeno 2016. godine Kim je 330 pacijenata s dijagnosticiranim osteoartritisom koljena liječio pročišćenim pčelinjim toksinom, liofiliziran u slanoj otopini s odličnim rezultatima. Od 1983. godine njegovim se Apitoxinom liječila multipla skleroza, vodeća autoimuna bolest punih 20 godina. Posljednjih 40-ak godina dr. Kim liječi razne kronične autoimune bolesti i pokušava dobiti odobrenje za novi biološki lijek od američke FDA. I dok se na Istoku već desecima godina uspješno primjenjuje apipunktura (metoda liječenja ubodima pčela u akupunkturne točke pacijenta), u našim krajevima još nije doživjela širu praksu.

    Do sada je u pčelinjem otrovu identificirana većina od 40 sastojaka koji se u njemu, a apiterapeuti tvrde da je on i do 100 puta jači od kortizona. Apitoksin sadrži adolapin poznat po protupalnim svojstvima i po tome što blokira bol i smanjuje otok.  Apiterapeuti vjeruju da pčelinji otrov djeluje tako da svi sastojci koje sadrži rade zajedno i potiču organizam da otpušta više komponenti koje će potaknuti samoizlječenje. Do danas je znanstveno dokazano da apitoksin pospješuje mikrocirkulaciju krvi, povećavajući opskrbu rubnog staničja kisikom i na taj način popravlja funkciju živčanih vlakana omogućavajući tijelu da ojača otpornost na bolest. Zbog analgetskog učinka, može se koristiti za brzo otklanjanje bolova i utrnulosti osoba u liječenju lumbalne diskove hernije. Pčelinji otrov povećava vitalnost skeletnog mišića i fleksibilnost zglobova i tako usporava, odnosno zaustavlja proces nekroze zglobova i obnavlja njihovu funkciju. Još je mnogo nedovoljno proučenih učinaka apitoksina koji mogu biti pozitivni u liječenju određenih bolesti i neophodna su nova istraživanja koja bi to i znanstveno dokazala, jer smo svjedoci da u određenim stanjima i ovdje navedenih bolesti (reumatoidni artritis, osteoartritis, multipla skleroza) ne pomaže ni apitoksin, bar ne u do sada primjenjivanim dozama.

   I kad smo već spomenuli doze, valja naglasiti i mjere predostrožnosti, jer 3 % osoba ima alergijske reakcije na ubod, a do 0,8 % ima teške i po život opasne alergijske reakcije – anafilaksije pa prije pristupanja apitoksinoterapiji obavezno treba provesti testiranje, te pri ruci imati lijekove protiv alergijske reakcije.

IZVOR: www.plivazdravlje.hr www.alternativa-za-vas.com www.agrosavjet.com

API-MICROBIOLOGY CONFERENCE 2022.

U subotu, 28. svibnja 2022. godine održana je Api-Microbiology Conference, prva konferencija posvećena isključivo znanstvenom istraživanju i praktičnoj primjeni pčelinjih proizvoda protiv patogenih mikroorganizama. Na skupu su izlagali znanstvenici istraživači i apiterapeuti iz Alžira, Turske, Rumunjske, Maroka, Indonezije i drugih svjetskih zemalja.

Svoje najnovije spoznaje podijeli su s online pratiteljima: Narimane Segueni, Amina Daikh, Nazime Mercan Dogan, Sevki Arslan, Dogukan Mutlu, Ibrahim Kivrak, Salah Akkal & Salah Rhouati („Utjecaj korištenih otapala korištenih tijekom ekstrakcije na svojstva antibiofilma i kemijski sastav propolisa“), Veronica Lazar („Propolis – stari i novi lijek s antimikrobnim, antibiofilmskim i antipatogenim djelovanjem“), Badiaa Lyoussi („Utjecaj biohibridnih nanočestica magnetita i marokanskog propolisa na prianjanje sojeva Staphylococcus aureus otpornih na meticilin: Područja primjene“), Ardo Sabir („In vitro učinak etanolnog ekstrakta propolisa na rast Enterococcus faecalis“) i Sevgi Kolayli („Sažetak studija antimikrobne aktivnosti na turskom propolisu“).

Predavanja prof. Jose Sforcin, prof. Marie Cristine Marcucci (Brazil), prof. Sibel Silici (Turska) Efrain Alday (Meksiko), Aissaoui Hadjira (Nigerija), dr. Stefana Stangaciua (Rumunjska) i dr. Elbensa Azeveda (Kanada) možete pogledati na YouTube kanalu.

Iz niza odličnih predavanja izdvajamo sažetak “in vivo” studije „Evaluacija antidijabetičkog i ljekovitog meda iz južnog Alžira“ Noureddine Djebli i Rabia Eladaouia Taleb iz Alžira, koju možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=nhYTQDRRK10

KALENDAR ODRŽAVANJA STRUČNIH SKUPOVA U DOMENI APITERAPIJE

First Api-Pediatry Conference in Arabic (Prva Api-Pedijatrijska konferencija na arapskom jeziku) 29.-30. lipnja 2022. godine

 Apimondia Congress (Kongres Apimondia) 24.-28. kolovoza 2022. godine

Intensive Apitherapy and Apipuncture hands-on Workshops in Romania (Intenzivne praktične radionice apiterapije i apipunkture u Rumunjskoj) s dr. Stefanom Stangaciuom i njegovim timom (5. – 9. rujna 2022. godine)

Apitherapy Workshops in the Czech Republic (Radionice apiterapije u Češkoj) s Antoniom Couto (Portugal) listopad 2022. godine

Apitherapy against Aging Conference (Konferencija apiterapije protiv starenja) u organizaciji Australian Apitherapy Association (studeni 2022.)

Kako vam dim propolisa može pomoći kod sinusitisa i polipa u nosu?

Upala sinusa i polipi u nosu, ako se liječe na konvencionalan način, mogu biti uporna i dugotrajna oboljenja. Polipi su zapravo male benigne izrasline u nosu koje obično zahvaćaju obje nosnice. Premda se njihov točan uzrok ne zna, sumnja se na to da oni nastaju kao rezultat alergije ili bakterijske upale u sluznici nosa i sinusa. Mogu biti prisutni bez simptoma, ali i uz simptome poput kihanja, curenja nosa i otežanog disanja. Slični simptomi se, uz jaku glavobolju, javljaju i kod neugodnog sinusitisa. Liječnici za polipe često propisuju kortikosteroide i nazalne sprejeve, koji, nažalost, uključuju i nuspojave, a nakon njihove primjene, izrasline i upala u nosu i sinusima često se opet vraćaju. Dobra je vijest ta da udisanje dima propolisa može znatno smanjiti začepljenje i curenje nosa, kao i upalne procese, te ćete ubrzo moći lakše disati.

Dim propolisa ima snažno antibakterijsko djelovanje, smanjuje upalne procese, poboljšava disanje, ublažava kašalj, pomaže kod alergija i astme, smanjuje kihanje i curenje nosa, efikasno djeluje protiv sinusitisa, ima protugljivično djelovanje, ublažava grlobolju i druge respiratorne bolesti, potiče regeneraciju oštećenog tkiva.

Priprema: u lončić ili metalnu posudicu stavite komadić propolisa pa ga zagrijte na vatri sve dok ne počne dimiti. Potom maknite lončić s vatre.

Inhalacija: Prvo polako udišite dim propolisa kroz jednu nosnicu (drugu zatvorite prstom), a zatim i kroz drugu. Ovu inhalaciju trebali biste ponavljati dvaput dnevno, ujutro i navečer, sve dok polipi i sinusitis ne nestanu.

Kako biste dodatno ojačali imunitet, osim putem inhalacije, propolis možete uzimati i u spreju (primjerice, s dodatkom kadulje), u obliku kapi ili kao dodatak medu. Na taj način znatno ćete smanjiti rizik od novih infekcija i upala.

IZVOR: https://alternativa-za-vas.com/

ICAAMSE 2022: 16. Međunarodna konferencija o apiterapiji, alternativnoj medicini i nuspojavama

     U četvrtak i petak, 3.  do 4. ožujka 2022. godine u Barceloni (Španjolska) održati će se 16. Međunarodna konferencija o apiterapiji, alternativnoj medicini i nuspojavama ICAAMSE 2022. u online obliku. Na ovom će se događaju okupiti vodeći svjetski akademski znanstvenici kako bi iznijeli svoja najnovija otkrića i inovacije, te razmijenili originalne i neobjavljene rezultate konceptualnog, konstruktivnog, empirijskog, eksperimentalnog ili teorijskog istraživanja u ovim područjima i zajednički stvorili vrhunsku interdisciplinarnu platformu za rješenja izazova i problemima s kojima se pčelari susreću u svakodnevnoj praksi.

    Recenzirani zbornik radova indeksiran je u Open Science Index, Google Scholar, Semantic Scholar, Zenedo, OpenAIRE, BASE, WorldCAT, Sherpa/RoMEO i drugim indeksnim bazama podataka. Odabrani radovi u punom tekstu bit će objavljeni u posebnom izdanju prigodnog časopisa.

Popis odabranih radova:

1.”Ozone Therapy and Pulsed Electromagnetic Fields Interplay in Controlling Tumor Growth, Symptom and Pain Management: A Case Report” (F. Pollo Gaspary, F. Peron Gaspary, E. M. Simão, R. Concatto Beltrame, G. Orengo de Oliveira, M. S. Ristow Ferreira, F. Sartori Thies, I. F. Minello, F. dos Santos de Oliveira)

2. “Logistic Model Tree and Expectation-Maximization for Pollen Recognition and Grouping” (Endrick Barnacin, Jean-Luc Henry, Jack Molinié, Jimmy Nagau, Hélène Delatte, Gérard Lebreton)

3. “Metric Dimension on Line Graph of Honeycomb Networks” (Hussain, Aqsa Farooq)

4. “Investigating what Effects Aviation Fluids Have on the Flatwise Compressive Strength of Nomex® Honeycomb Core Material” (Kim, R. Sterkenburg)

5. “Diagnosis of Diabetes Using Computer Methods: Soft Computing Methods for Diabetes Detection Using Iris” (Piyush Samant, Ravinder Agarwal)

6. “Honey Contamination in the Republic of Kazakhstan” (Sadepovich Maikanov, Z. Shabanbayevich Adilbekov, R. Husainovna Mustafina, L. Tyulegenovna Auteleyeva)

7. “An Internet of Things-Based Weight Monitoring System for Honey” (Zheng-Yan Ruan, Chien-Hao Wang, Hong-Jen Lin, Chien-Peng Huang, Ying-Hao Chen, En-Cheng Yang, Chwan-Lu Tseng, Joe-Air Jiang)

8. “Modeling and Simulation of Honeycomb Steel Sandwich Panels under Blast Loading”(Sayed M. Soleimani, Nader H. Ghareeb, Nourhan H. Shaker, Muhammad B. Siddiqui)

9. “Volatile Profile of Monofloral Honeys Produced by Stingless Bees from the Brazilian Semiarid Region” (Ana Caroliny Vieira da Costa, Marta Suely Madruga)

10. “Effect of Varying Diets on Growth, Development and Survival of Queen Bee (Apis mellifera L.) in Captivity” (Muhammad Anjum Aqueel, Zaighum Abbas, Mubasshir Sohail, Muhammad Abubakar, Hafiz Khurram Shurjeel, Abu Bakar Muhammad Raza, Muhammad Afzal, Sami Ullah)

11. “Entomological Origin of Honey Discriminated by NMR Chloroform Extracts in Ecuadorian Honey” (Vit, J. Uddin, V. Zuccato, F. Maza, E. Schievano)

12. “The Effect of Vertical Shear-Link in Improving the Seismic Performance of Structures with Eccentrically Bracing Systems” (Mohammad Reza Baradaran, Farhad Hamzezarghani, Mehdi Rastegari Ghiri, Zahra Mirsanjari)

13. “Authenticity of Ecuadorian Commercial Honeys” (Elisabetta Schievano, Valentina Zuccato, Claudia Finotello, Patricia Vit)

14. “Statistical Analysis of Parameters Effects on Maximum Strain and Torsion Angle of FRP Honeycomb Sandwich Panels Subjected to Torsion” (Mehdi Modabberifar, Milad Roodi, Ehsan Souri)

15. “Research on Static and Dynamic Behavior of New Combination of Aluminum Honeycomb Panel and Rod Single-layer Latticed Shell” (Xu Chen, Zhao Caiqi)

IZVOR: https://waset.org/apitherapy-alternative-medicine-and-side-effects-conference-in-march-2022-in-barcelona

MED I MEDICINA: PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST

    Med je jedan od najstarijih poznatih lijekova: pisani dokument u kojem je zabilježena njegova uporaba u terapijske svrhe stariji je od četiri tisuće godina! Koristili su ga drevni Egipćani, stari Grci i Rimljani, tradicionalno se koristio u dalekoistočnim i bliskoistočnim zemljama: za liječenje rana i čireva, opeklina od sunca i infekcija očiju, grla i crijeva. Primjena meda i drugih pčelinjih proizvoda u terapiji određenih zdravstvenih poremećaja i oboljenja u pučkoj medicini se nastavlja i u bližoj povijest, a danas neki od tih recepata postaju dio suvremene medicine.

    Tako novija medicinska literatura bilježi dobre rezultate primjene meda u oftalmologiji i gastroenterologiji. Korištenje meda kao obloga za rane oduvijek je bilo dio profesionalne medicine, ali je pojavom antibiotika istisnuto iz uobičajene upotrebe. U današnjici kad otpornost bakterija na antibiotike postaje glavni svjetski problem, sve je veći korak prema korištenju meda za čišćenje infekcije u ranama bez štetnih učinaka na tkivo. Uz antibakterijski učinak med ima još niz dodatnih prednosti: brzo dehidrirajuće djelovanje, stimulativan učinak na rast tkiva u sanaciji rana, te antioksidativno i protuupalno djelovanje koje minimizira ožiljke. Postoji veliki broj izvješća o učinkovitosti meda nedavno objavljenih u medicinskim časopisima širom znanstvenog svijeta: kliničkih studija, stručnih ispitivanja u kontroliranim uvjetima koja pokazuju da je med učinkovitiji od niza standardnih farmaceutskih proizvoda u liječenju rana. Razni materijali za obloge rana od meda danas su u mnogo zemalja svijeta registrirani medicinski proizvodi. Istraživači kroz nova testiranja potvrđuju potencijal meda u minimiziranju oštećenja kože i sluznice od radioterapije, za liječenje gingivitisa, za liječenje virusnih infekcija i u borbi protiv raznih vrsta tumora. Znanstvenici predviđaju da će se u budućnosti med uvelike koristiti profilaktički za sprječavanje infekcije pacijenata “superbakterijama” po bolnicama, te da će ući u uporabu u standardnim tretmanima kirurških rana (kako bi se spriječile infekcije, spriječile ožiljke i ubrzalo zacjeljivanje), kod opeklina (za sprječavanje infekcije i sprječavanje daljnjih oštećenja tkiva uzrokovanih upalom koja je posljedica termičkog oštećenja te za minimiziranje opekotina od radioterapije kancerogenih bolesti i učinaka kemoterapije raka na crijevima. Sudeći prema najnovijim izvješćima med bi od medicinske javnosti vrlo skoro trebao biti u potpunosti prihvaćen kao legitimna grana medicine.

IZVOR: https://www.ncbi.nlm.nih.gov

SIRUP ZA UPALU GRLA

SASTOJCI: 4 velike žlice meda, 1 žličica praha kurkume, 1 žličica sitno naribanog đumbira, 1 žličica zgnječenog češnjaka, ½ žličice cimeta u prahu,  ½ žličice praha ljute papričice, 4 velike žlice limunova soka, sok od 1 naranče

PRIPREMA: Med lagano zagrijte dok se ne razrijedi te u njega dodajte sve ostale sastojke. Dobro izmiješajte i pustite da odstoji sat vremena. Zatim procijedite sirup kroz cjedilo ili običnu gazu te pohranite u staklenku. Žličicu sirupa polako cuclajte dva do tri puta dnevno.

IZVOR: www.zadovoljna.hr

MED U DIJABETIČKOJ PREHRANI

(dijelovi intervjua za portal eKlinika novinarke Danijele Tadić sa dr. med. Rodoljubom Živadinovićem, predsjednikom SPOS-a, epidemiologom i direktorom Doma zdravlja u Aleksincu)

Apiterapija je grana komplementarne medicine koja koristi pčelinje proizvode, za prevenciju i liječenje mnogih bolesti. „To je ogromna oblast, kaže dr. med. Rodoljub Živadinović: „Ali sve više pokrivena naučnim istraživanjima!“ Med je jedno od najboljih sredstava za jačanje imuniteta, moćno djeluje protiv infekcija i prehlada ima antioksidacijski učinak, omogućava razvoj korisnih bakterija u crijevima, najnovija istraživanja dokazuju njegove dobrobiti u liječenju ateroskleroze i nekih vrsta kancerogenih oboljenja.

Med ne može biti zdrav, jer ne postoji bolestan med, može biti samo zdravstveno ispravan, a to je onaj proizvod koji se adekvatno izvadi iz košnice i pravilno skladišti. Svaki med ima skoro ista biološka svojstva s tim što pojedine vrste meda imaju nešto više određenih sastojaka, pa se više preporučuju u potpornoj terapiji nekih bolesti. Dr. med. Rodoljub Živadinović u vezi s tim kaže: „Efekti upotrebe meda veoma slični i da se uglavnom radi o nijansama. Za zdravlje ljudi veoma su važni flavonoidi čiji je učinak znatno bolji nego u sintetičkom obliku koji se može nabaviti u kapsulama u ljekarni.“ i naglašava: „Možda su to male vrijednosti, ali nađite drugu hranu koja ima sve ove korisne efekte!“

Na pitanje: „Kada med ima najveće efekte?“ dr. med. Rodoljub Živadinović odgovara: „Kod konzumiranja meda najvažnije je da ga koristite kada je što svježiji. Med proizveden u posljednje dvije godine ima najveće zdravstvene efekte.“ I upozorava potrošače: „Obavezno čuvajte med daleko od svjetlosti, jer ona razgrađuje enzime u medu.“

Iako još uvijek postoji dosta nedoumica kada je u pitanju upotreba meda kod osoba koje pate od dijabetesa, sve više stručnjaka ističe da oboljeli od dijabetesa mogu koristiti med. Dr. med. Živadinović objašnjava: „Praksa pokazuje da kod dijabetesa, pacijenata koji su na lijekovima (ne primaju inzulin!) upotreba meda daje rezultate. Pacijenti sa dijabetesom moraju da paze na dnevni unos kalorija, pa da kalorijsku vrijednost neke druge hrane, samo zamijene istom količinom kalorija u žličici meda. Jedna žlica bagremovog meda (20 – 25 g), uzeta sat vremena prije spavanja, smanjuje nivo šećera u krvi za 6 % nakon 15 dana.“ i napominje: „ Ovo se može primjenjivati samo pod kontrolom liječnika, odnosno u državama gdje je apiterapija odobrena kao metoda liječenja!“

Dr. med. Živadinović u nastavku intervjua govori i o učincima drugih pčelinjih proizvoda u terapiji šećerne bolesti: „Nauka je utvrdila da i matična mliječ i propolis sadrže sličnu supstancu inzulinu i snižavaju nivo šećera u krvi. Propolis ovaj efekt pruža i kod inzulin zavisnog i inzulin nezavisnog dijabetesa. Otkriven je i mehanizam djelovanja propolisa, odnosno flavonoida iz njega, kod dijabetesa. Propolis sprečava akumulaciju L-sorbitola inhibicijom aldoza-reduktaze, enzima koji katalizuje redukciju D-glukoze do sorbitola, čijom akumulacijom nastaju patološke promjene vezane za dijabetes. Flavonoidi iz propolisa i meda u određenoj mjeri, također, inhibiraju apsorpciju glukoze u crijevima i reapsorpciju u bubrezima. Upotrebom propolisa se, kako tvrde neka naučna istraživanja, čak može smanjiti dnevna doza inzulina.“ i opet savjetuje da se terapija treba provoditi s odobrenjem i pod kontrolom liječnika: „Kod svih pčelinjih proizvoda, a naročito pri upotrebi propolisa, treba biti oprezan ukoliko koristite lijekove za dijabetes, jer može doći do sinergije njihovog djelovanja.“

IZVOR: https://www.eklinika.rs/prirodna-medicina/50230-koji-med-treba-uzimati-ako-smo-malokrvni-ili-imamo-problem-sa-zelucem-preporucuje-dr-rodoljub-zivadinovic

BLAGODATI MATIČNE MLIJEČI U POTPORNOJ TERAPIJI DJEČJIH BOLESTI

Ovo zlato iz prirode sadrži brojne blagodati za ljudski organizam, a razlog tomu je ljekovit sastav. Iako još nije potpuno poznat, ovo su neki od sastojaka matične mliječi za djecu: vitamini B skupine (riboflavin, tiamin, pantotenska i folna kiselina), nekoliko vrsta aminokiselina, sirovi proteini, jednostavni šećeri, lipidi, minerali, te vitamin C (u tragovima). Blagodati matične mliječi prepoznati su kod različitih zdravstvenih poteškoća i bolesti osoba svih životnih dobi. Znanstveno je dokazano kako matična mliječ liječi razne tegobe, ali i da povoljno djeluje na cjelokupno zdravlje organizma. Zbog toga se nerijetko koristi matična mliječ za djecu jer im pomaže u borbi protiv virusa i bakterija.

Jedno od najčešćih pitanja roditelja je: “Smiju li djeca koristiti matičnu mliječ?“.

Odgovor na to pitanje ovisi o nekoliko stvari. Prvo je važno da je dijete starije od tri godine te da ne postoje nikakve indikacije da bi moglo biti alergično na matičnu mliječ. Preporuka je to Svjetske zdravstvene zajednice koja navodi kako se do treće godine života djeteta ne preporučuje konzumiranje dodataka prehrani jer imunološki sustav do tada još nije dovoljno razvijen. Ovo se odnosi i na proizvode koji su potpuno prirodni.

Osim matične mliječi za djecu koja se preporučuje tek od treće godine, djeca mlađa od jedne godine ne bi trebala uzimati med. Općenito se ne preporučuje davanje meda zbog potencijalnih alergija te razvoja botulizma ili trovanja. Također se prilikom davanja matične mliječi djetetu preporučuje koristiti potpuno prirodan proizvod bez dodanih vitamina. Ovime se smanjuje mogućnost nastanka alergija trenutno i onih koje bi se mogle pojaviti u kasnijoj dobi.

Matična mliječ za djecu je odličan izvor hranjivih sastojaka koji štite imunitet što je idealno ako je dijete u čestoj socijalnoj interakciji poput one u vrtiću ili školi. Dječji imunitet je u takvim interakcijama u posebnom riziku jer je još uvijek u fazi razvoja, a obično je češće bombardiran bacilima, bakterijama i virusima. Zbog toga bi bilo dobro zaštititi ga na sve moguće načine. Djeca su posebno osjetljiva pri promjeni godišnjih doba, ako se manje kreću na svježem zraku te ako im prehrana ne sadržava dovoljno vitamina i drugih hranjivih tvari. Prednosti matične mliječi za djecu su brojne, a ovo su neke od njih: pomaže kod jačanja cjelokupnog imuniteta, smanjuje šanse za nastanak prehlada i viroza, poboljšava apetit, ubrzava zacjeljivanje rana, regulira šećer u krvi, poboljšava koncentraciju.

Važno je napomenuti kako konzumiranje matične mliječi ne znači da će se odmah riješiti sve poteškoće ili bolesti. Djelovanje proizvoda koji se uzimaju na usta nije veliko, no kod dugotrajnog korištenja se mogu pokazati pozitivni rezultati.

Kako dozirati matičnu mliječ za djecu?

Prilikom odabira matične mliječi za djecu preporučuje se kupovanje provjerenog i što prirodnijeg proizvoda bez dodataka. Doziranje matične mliječi za djecu nije isto kao i kod odraslih jer se kod djece preporučuju manje doze. Konkretno, za djecu se preporučuje do 100 mg mliječi dnevno, no to će ovisiti o starosti djeteta. Tako se za mlađu djecu preporučuju količine od 25 mg. Matična mliječ za djecu daje se ispod jezika prije jela, a može se i pomiješati s medom. Kada se tek počinje koristiti, preporučuje se krenuti s manjim dozama kako bi se organizam lakše priviknuo te kako bi se, u slučaju pojave alergijskih reakcija, moglo bolje reagirati.

Iako se radi o prirodnom proizvodu, preporučuje se prestati davati matičnu mliječ za djecu nakon oko 60 dana. Točnije, najbolje je napraviti pauzu što također vrijedi i kod odraslih ljudi.

Nuspojave korištenja kod djece

Ako se pojavi alergija na matičnu mliječ kod djece, ona se obično pojavljuje u obliku svrbeža i osipa te kašlja, odmah se obratite liječniku. Nuspojave obično nisu značajne, no nužno je što prije reagirati na pojavu promjena kod djeteta.  Postoje djeca koja su više sklona alergijama ili već pate od neke. U tom slučaju se korištenje matične mliječi za djecu preporučuje isključivo uz savjetovanje liječnika koji će odrediti je li to sigurno za dijete te objasniti koje bi bilo najbolje doziranje. Premda rijetke, nuspojave matične mliječi za djecu mogu biti: bolovi u trbuhu, problemi s probavom, astma i kašalj, kihanje, crvene i suzne oči, urtikarija.

Gdje kupiti matičnu mliječ?

Matična mliječ za djecu može se kupiti u obliku kapi ili sirupa, ampula, praha ili kapsula. Potpuno prirodni proizvod matične mliječi najbolje je kupiti od lokalnih poljoprivrednih obrta te na zelenim tržnicama. Uz to postoje i specijalizirane trgovine za prirodne proizvode, a velika većina njih može se kupiti u ljekarni. Preporučuje se kupovanje čiste matične mliječi za djecu bez dodatnih vitamina ili drugih dodataka. Cijena matične mliječi za djecu za oko 10 korištenja je od 80 do 120 kuna. Nešto je niža cijena za sirup matične mliječi, no cijena za 150 ml se kreće od 80 do 150 kuna.

IZVOR: https://hr.n1info.com/zdravlje/maticna-mlijec-za-djecu-prednosti-nuspojave-doziranje-i-koja-je-cijena/

STVORITE SNAŽAN IMUNITET RAZNIM PRIRODNIM PRIPRAVCIMA!

Osim korištenjem prirodnih pripravaka na bazi ljekovitog bilja kao što su tinkture, čajevi, sokovi i kupke, imunitet se može ojačati i hranom bogatom antioksidansima, vitaminima, mineralima i drugim važnim spojevima. Kod ljekovitih biljnih vrsta posebno su cijenjena eterična ulja koja djeluju na jačanje imuniteta. Npr. eterično ulje origana ili običnog mravinca, eukaliptusa, čajevca, paprene metvice, ružmarina, klinčića, citrusa, lista cimetovca, ravensare i dr.

Jednostavni domaći pripravci

Eterična ulja se mogu stavljati u difuzore, pojedinačno ili mješavinu, za pročišćavanje zraka u zatvorenim prostorima zatim dodavati u kupke za stopala ili u kupke za cijelo tijela. Za kupke je važno da se eterična ulja ne nakapaju izravno u vodu nego se trebaju nakapati npr. u mlijeko, med ili zobeno vrhnje kako ne bi došla u kontakt s kožom te izazvala alergijske reakcije. Eterično ulje npr. ravensare i/ili čajevca se može pomiješati s nekim biljnim uljem (npr. bademovim). Može se utrljati u kožu, vrlo su blaga pa ih mogu koristiti i djeca.

Tijekom hladnijih dana češće se poseže za začinima među kojima su cejlonski cimet i klinčić; najpopularniji zimski dodaci slatkim jelima i napitcima. Imaju antioksidativno, protuupalno, antibakterijsko, antigljivično i mnoga druga djelovanja. Cimet je najjednostavnije konzumirati tako da se nariba jedna jabuka i pospe sa žličicom cimeta. Od klinčića se može napraviti čaj ili tinktura.

Čaj od klinčića: 10-ak pupoljak klinčića staviti u 250 ml vode. Kad zavri, kuhati još 2 – 3 minute te ostaviti poklopljeno da odstoji još nekoliko minuta. Piti prema potrebi, pri pojavi prvih simptoma prehlade, probavnih tegoba i sl. ili preventivno. Nikako NE PITI svakodnevno zbog djelovanje klinčića na razrjeđivanje krvi, a trudnice i dojilje ga ne bi smjele koristiti!

Napici s cimetom ojačavaju imunitet

Agrumi ili citrusi su najcjenjenije voće dolaskom hladnijih dana jer imaju veliku nutritivnu vrijednost. Također, dospijevaju kad nam najviše trebaju kako bi imunitet ostao ojačan tijekom cijele zime. Najpoznatiji su po bogatstvu vitamina C, a imaju antioksidativno, antimikrobno, antikancerogeno, protuupalno i druga djelovanja.

Osvježavajući napitak za jačanje imuniteta: ocijeđeni sok 2-3 naranče, 1 limuna, 1 crvenog grejpa pomiješati sa žlicom meda, malo naribanog đumbira i malo kajenskog papra uz dodatak vode po želji. Ako želite gorči napitak, umjesto crvenog grejpa dodati žuti, a ako želite slađi napitak, dodati zeleni grejp.

Voće koje dospijeva u vrijeme opadanja imuniteta, a ima snažno imunostimulativno djelovanje je mogranj, nar ili zrnati šipak (Punica granatum L.). Najbolje ga je jesti svježeg ili piti iscijeđeni sok. Koru netretiranog ploda nikako nemojte baciti jer je znanstveno dokazano da ima također imunostimulativno, ali i jako antidijarealno djelovanje te se sušena kora koristi za čaj. Od voća je za dobar imunitet još jako važno bobičasto, odnosno šumsko voće. Najpoznatije je po antioksidativnom djelovanju, ali ima i mnoga druga, kao što su antibakterijsko, antikancerogeno, diuretsko, protuupalno, antiseptičko. Sva ona pridonose boljem imunitetu. Najbolje ga je jesti svježeg, ali u zimskim danima će od koristi biti i smrznuto ili kao pekmez, džem ili sok. Može se koristiti kao npr. dodatak kašastim sokovima ili pojesti samostalno za međuobrok. Od bobičastog voća se može istaknuti crni ribiz (Ribes nigrum L.) zbog svojeg izvrsnog nutritivnog sastava zbog kojeg ima antioksidativna, antimikrobna, protuupalna, antiseptička i brojna druga svojstva. Osim plodova, listovi su također vrlo ljekoviti.

Priprema čaja od lista crnog ribiza: 2 žličice suhog lista crnog ribiza preliti s 250 ml kipuće vode; ostaviti 5-10 minuta poklopljeno te procijediti i piti tri puta dnevno po jednu šalicu između obroka.

Najpoznatiji zimski šumski plod je šipak, plod divlje ruže (Rosa canina L.), koji se odmah nakon berbe mora osušiti i usitniti. Osušeni i očišćeni plodovi čuvaju se na hladnom, suhom i tamnom mjestu. Čaj od šipka izrazito je cijenjen zbog C vitamina. Osim za podizanje imuniteta i zaštitu od prehlada šipak pomaže kod umora, anemije te kod problema organa za probavu i urinarnog trakta. Čaj je najpoznatiji, no šipak se upotrebljava i za pripremu džemova, želea, marmelada, sirupa, juha te bezalkoholnih i alkoholnih pića.

Napitak za imunitet: tri žlice usitnjenog i osušenog ploda šipka preliti s 0,5 l hladne vode i ostaviti da odstoji tri dana. Zatim prokuhati (kuhati pola sata), ostaviti da se ohladi i pomiješati s istom količinom mlijeka. Zasladiti žlicom meda i piti pred spavanje.

Čaj od šipka: žlicu usitnjenog i osušenog ploda šipka preliti s 2 dcl kipuće vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 15 min. Procijediti i zasladiti s medom prema želji. Piti, svježe pripremljen, tri puta na dan prije jela. Čaj od šipka koristi se za podizanje imuniteta te kod oslabljene otpornosti organizma

Osim voća, tijekom hladnijih dana je poželjno koristiti što više povrća. Najpoznatija i neizostavna biljka za jačanje imuniteta je češnjak (Allium sativum L.), a odmah iza njega luk (Allium cepa L.). Imaju antioksidativno, antikancerogeno, antivirusno, antibakterijsko, antibiotsko, protuupalno i druga djelovanja. Češnjak ima antioksidativno, antikancerogeno, antivirusno, antibakterijsko, antibiotsko, protuupalno i razna druga djelovanja

Čaj od luka za jačanje imuniteta: nasjeckati 1 luk, preliti ga vodom te poklopljeno kuhati 15 – 20 minuta. Osim luka, čaju možete dodati nekoliko zrna papra, kardamoma i sjemenke komorača. Procijediti te piti zaslađeno s medom. Na sličan način se priprema čaj od ljuski luka.

Jedan od pripravaka za jačanje imuniteta, koji se tijekom jesenskih i zimskih mjeseci priprema od naših samoniklih vrsta je čaj ‘Tri M’ (menta ili metvica, matičnjak i majčina dušica).

Priprema čaja: žličicu osušene majčine dušice preliti šalicom kipuće vode (2,5 dcl), nakon 10 minuta procijediti i prema želji zasladiti bagremovim medom. Piti jednu do tri šalice dnevno, prije obroka. Dvije žličice lista matičnjaka preliti šalicom kipuće vode (2,5 dcl), nakon 10 minuta procijediti i popiti prije spavanja. Žličicu lišća suhe metvice, prelijte šalicom kipuće vode (2,5 dcl) i procijedite nakon 5 minuta.

TEKST: izv. prof. dr. sc. Klaudija Carović- Stanko i dr. sc. Monika Vida

IZVOR: https://gospodarski.hr/rubrike/ljekovito-bilje-rubrike/stvorite-snazan-imunitet-raznim-prirodnim-pripravcima/

Med i drugi pčelinji proizvodi u liječenju kašlja i drugih tegoba organa za disanje

Kašalj je fiziološki obrambeni odgovor na upalni sekret i druge strane tvari u dišnim putevima. Suhi, neproduktivni kašalj osobito je iscrpljujući. Takav se kašalj gotovo uvijek pojavljuje u virusnim respiratornim infekcijama, uključujući gripu. Takozvani vlažni kašalj poznat je i kao zreli ili produktivni kašalj. Karakterizira ga sluz, odnosno sekret u dišnim putevima koji je nekad vrlo teško izbaciti. Obično je riječ o bronhitisu, piše Živim. Med, propolis i lijekovi koji se izdaju bez recepta trebali bi biti prvi izbor u liječenju kašlja kod većine pacijenata, preporuka je britanskoga Nacionalnog instituta za zdravstvo (NICE).

Biljni lijekovi za kašalj

Iskušajte toplu otopinu jedne od ovih mješavina: podbjel (osobito dobar za napadaje nadražajnog kašlja), miloduh (umirujuće i opuštajuće sredstvo za iskašljavanje), sljez (umiruje hrapav, suhi, bolni kašalj), timijan (snažan antiseptik, olakšava hrapav, suhi i bolni kašalj), očajnica (sredstvo za iskašljavanje koje oslobađa sluz).

Napitak protiv kašlja

Prokuhajte šalicu (250 ml) mlijeka. Malo ohladite. Dodajte žlicu maslaca i žlicu meda. Promiješajte i dodajte u šalicu dobro umućeno žumance i 1/4 žličice sode bikarbone. Ovo je poznati narodni lijek ne samo za kašalj nego i za bronhitis i laringitis. Lijek se uzima prije spavanja, najmanje pet dana.

Sirup od bijelog sljeza

Sirup od bijelog sljeza oblaže sluznicu grla, pokriva ogoljene živčane završetke koji prenose nadražaj i tako pomaže organizmu da pobijedi suhi kašalj, iako ne djeluje na virus koji ga uzrokuje. Svaka iritacija dodatno oštećuje oštećenu sluznicu dišnih organa, tako da receptori za kašalj postaju još više ogoljeni i nadraženi pa se on pojačava. Sirup od bijelog sljeza pomaže regeneraciji sluznice, a blagotvorno djeluje i kod bronhitisa i upale pluća. Priprema: ogulite korijen bijelog sljeza (500 g) te ga narežite na sitne kockice i stavite u staklenku. Na to nalijte litru i pol vode i 100 g alkohola (iz ljekarne) jačine 96 posto. Ostavite na toplom mjestu 24 sata. Bocu često promućkajte. Nakon 24 sata ocijedite, dodajte 1600 g šećera i kuhajte dok se ne ukuha na polovicu. Uzima se žličica kod kašlja, plućnog katara i u slučaju teškog disanja.

Čaj od luka

Trebat će vam: 2 srednje glavice crvenog luka, 1 litra vode, 10 dag smeđeg šećera. Postupak: luk u ljusci oprati i staviti da se kuha u litri vode sa šećerom (šećer neutralizira okus i miris luka). Kada zakipi, kuhati još 15-ak minuta. Kada se prohladi, dodati žlicu bagremova meda. Čaj se pije mlačan gutljaj po gutljaj. Brzo potiče iskašljavanje i prestanak kašlja. Preporučuje se i kod bronhitisa.

‘Med’ od borovih iglica

Svježi pupoljci jele ili smreke sadrže vrijedne fitoterapeutske sastojke. Bor cvate u svibnju i tada u roku dva tjedna treba ubrati svježe izdanke. Pripremu ovog “meda”, odnosno količinu, diktira veličina staklenke. Najbolja je veća u kojoj su naše bake spravljale višnjevac. Postupak: naberete borove iglice, stavite ih na cjedilo i operite pod mlazom hladne vode. Malo prosušite. U staklenku stavite najprije red šećera (po želji smeđeg), preko toga red iglica, pa ponovite red šećera, pa opet iglice i tako sve do vrha. Na vrhu mora biti šećer. Staklenku dobro zatvorite i stavite na sunčano mjesto da se šećer polagano otapa 40 dana. Povremeno malo protresite bez otvaranja. Na kraju drvenom kuhačom sve dobro promiješajte i preko gaze procijedite sirup u manje staklenke. Čuvajte u hladnjaku.

Čaj od đumbira

Nasjeckajte jedan osrednji korijen đumbira i kuhajte ga u pola litre vode na laganoj vatri dvadesetak minuta. Đumbir je jako aromatičan pa ako vam je prejak, dodajte još malo vode.

Čaj od majčine dušice

Veliku žlicu suhih cvjetova majčine dušice prelijte sa 2 dl vode i kuhajte 10 do 15 minuta. Mlaki čaj zasladite, po mogućnosti, medom od kadulje i pijte dva do tri puta dnevno.

Čaj od orahovih ljuski

Ljuske od deset oraha operite i razbijte. Prelijte ih litrom vode i kuhajte na laganoj vatri sve dok voda ne ispari dopola. Čaj ohladite i procijedite. Preporučuje se piti po 50 ml tri puta dnevno dok se kašalj ne smiri.

Tinktura protiv suhog kašlja

Trebat će vam: 2 dl alkohola 70% (iz ljekarne), 2 žlice listova trputca. Namočite biljku, ostavite na tamnome mjestu dva tjedna i procijedite. Dnevno uz čaj popijte do 50 kapi tinkture.

Svinjska mast i bronhitis

Svinjska mast učinkovit je lijek za bronhitis. U pola litre mlijeka skuhati dva-tri lista biljke podbjel. Kada zakipi, dodati žličicu svinjske masti (ne smije biti slana!). Napitak piti svaku večer po jednu šalicu sve dok se kašalj ne smiri. Djeci je protiv kašlja dobro stavljati tople obloge od svinjske masti. Prije spavanja djetetu staviti na grudi oblog i pokriti, odnosno zamotati toplim ručnikom. Već ujutro će doći do izbacivanja nakupljenog sekreta iz pluća. Tretman ponavljati do potpunog ozdravljenja.

Sirup od meda, limuna i maslinova ulja

Trebat će vam: sok jednog limuna, žlica maslinova ulja, 2 žlice meda. Ovaj sirup ne treba kuhati. Dovoljno je sve dobro promiješati i spremiti u staklenku. Sirup se može piti više puta dnevno.

Oblog od meda

Ovaj oblog je za jednokratnu upotrebu, a potrebni su vam med, brašno, biljno ulje, pamučna maramica ili salveta, gaza, medicinska ljepljiva traka. U žlicu brašna stavite pola žličice meda i dobro promiješajte sve dok ne dobijete masu koju možete držati u ruci, a da se ne lijepi za prste. Zatim dodajte mrvicu biljnog ulja i ponovno dodajte malo brašna. Smjesu prvo zamotajte u salvetu pa u gazu i tako je zalijepite za grudi ili na leđa. Za manju djecu oblog koristite samo nekoliko sati (najbolje prije spavanja), a odrasli ga mogu držati cijelu noć.

Sirup za iskašljavanje za odrasle

U blender staviti 2,5 dl limunova soka, šalicu meda, srednje veliku glavicu nasjeckanog crvenog luka, šest češnjeva češnjaka i jednu veću nasjeckanu crnu rotkvu (povrtnica). Blendati sve dok se ne dobije fina smjesa. Preliti u staklenku i čuvati u hladnjaku. Prije upotrebe mora odstajati tjedan dana. Sirup piti tri puta dnevno po jednu žlicu pola sata prije jela.

Medeni sirup protiv suhog kašlja

Trebat će vam: 2 grančice majčine dušice, 1 štapić cejlonskog cimeta, mali luk, 1 češanj češnjaka, 1 ljuta papričica, 150 ml meda, 50 ml kokosovog ulja ili ekstra djevičanskog maslinovog ulja, 50 ml limunova soka. Postupak: nasjeckajte luk i češnjak. U lonac ili tavicu ubacite sve sastojke osim limunova soka i kuhajte smjesu do vrenja. Skinite s vatre, prekrijte lonac ili tavicu čistom pamučnom krpom ili poklopcem i pustite da se potpuno ohladi. Sve procijedite i u sirup dodajte limunov sok. Ulijte u staklene bočice i čuvajte u hladnjaku. Sirup može stajati u hladnjaku tri tjedna, a uzima se tri do četiri puta na dan.

Dobro je znati

• Prstohvat bijelog papra izmiješajte sa žlicom meda. Smjesu uzimajte dva puta dnevno.
• Inhalacija vodenom parom jedan je od najboljih i najlakših načina za izbacivanje sekreta.
• Grgljanje slane vode također je učinkovita metoda pomoću koje se možete riješiti nakupina sekreta iz grla. Žličicu soli rastopite u čaši tople vode. Grgljajte nekoliko puta tijekom dana.
• Žličicu kurkume, koja ima snažno antiseptičko djelovanje, dodajte u čašu toplog mlijeka. Napitak pijte ujutro i navečer.

IZVOR: https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zdravlje/narodna-receptura-med-propolis-i-lijekovi-koji-se-izdaju-bez-recepta-trebali-bi-biti-prvi-izbor

O MEDU U SVAKODNEVNOJ PREHRANI I APITERAPIJI

Med se koristi u napicima, kolačima, pečenjima (recimo pečena purica prethodno premazana medom je izuzetnog ukusa) i drugim kulinarskim pothvatima, te u izvornom obliku direktno u usta.

Mnogima je poznato da se med ne smije pregrijavati, jer izlaganjem na temperaturi preko 45°C gubi čarobna svojstva. No, malo ih zna da med povećava neke svoje karakteristike kad se prokuha. I to na način da se tri-četiri jušne žlice meda stavi u 1 litru HLADNE vode, kad voda prokuha ostavi se da ključa tridesetak sekundi, makne se s vatre i nakon par minuta stavi vrećica sa zelenim čajem, doda se barem 1 ocijeđeni limun u mlaki čaj. Ovaj napitak izuzetno blagotvorno djeluje kod gripe i drugih virusnih oboljenja.

Uglavnom se preporuča da se med rastopi u mlakim ili hladnim napicima, a ne preporuča se da se uzima žlicom direktno u usta. Med je higroskopan i ako ga se guta direktno može oštetiti sluznicu probavnog trakta i vrlo teško pasti na želudac. To se dešava stoga što med povuče vlagu iz sluznice, isuši je i na taj način ošteti. Tom riziku  posebno su izložena djeca.

No, da to baš i nije tako utvrdio je dr. Josip Lončar iz Bjelovara kroz svoju dugogodišnju praksu apiterapeuta. Med se u terapeutske svrhe, po njegovom iskustvu, uzima u količini od 1 kg/tjedno kroz 2 – 4 tjedna.  Uzima se uz svaku tekućinu, a preporuka je da se uzima i po žlica meda, ujutro i navečer, nakon pranja zuba, direktno u usta.

Te dvije žlice meda, direktnim uzimanjem dnevno, sigurno bismo oštetili probavni trakt da ne postoji kvaka. Poanta je u tome da se med ne smije odmah progutati već ga treba držati u ustima 3 – 5 minuta uz stalno mućkanje. Što se pritom dešava?

Kao prvo, med se u ustima rastopi odnosno povuče svu potrebnu vlagu. U ustima otpočne prvi dio probave i želudac ga lakše prihvaća. No, ono najvažnije je da se sva čarolija ili najvrjednije sastavnice meda upiju u organizam odmah u ustima i to ispod jezika (kao nitroglicerin kod srčanih disfunkcija). Pritom se dešava i jedna potpuno nevjerojatna pojava – plak koji se taloži uz zubno meso na zubima u potpunosti nestaje. Upale zubnog mesa nestaju a simptomi paradentoze se bitno smanjuju ili nestaju.

Ovdje je važno napomenuti – u koliko se pojavi bol u zubima kod mućkanja meda u ustima to je siguran znak da je krajnje vrijeme da posjetite zubara. Kod zdravog ili saniranog zubala nema razloga pojave bolne reakcije na slatko, slano, kiselo, hladno ili toplo.

Mnogo naših sugrađana dolaskom proljeća „pada u komu“ od peludnih alergija, a dolaskom ljeta i ambrozije najradije bi se preselili na mjesec. No, malo ih zna da ih med njihovog lokalnog pčelara može, u dobroj mjeri, osloboditi te peludne napasti. Funkcija lokalnog meda u sprečavanju peludne alergije potpuno je jednostavna. Peludna zrnca u medu su „umrtvljena“ i organizam ih prihvaća bez neke značajnije „pobune“. No pritom se dešava nešto slično kao i s cjepivom protiv gripe. Organizam puno lakše svladava pelud u medu, a pritom izgrađuje vlastite obrambene mehanizme i kad počne cvatnja biljaka na koje smo osjetljivi mi smo „fit“ i možemo ponovno uživati u svim čarima probuđene prirode.

Doc. dr. sc. Nada Oršolić u svojim radovima nabraja brojne uzročnike bolesti koje se uspješno rješavaju medom, a pred kojima je skolastička medicina često nemoćna ili je sve nemoćnija. Ističe protumikrobna, protutumorska, protuvirusna i protugljivična svojstva meda nabrajajući brojna bolesna stanja koja se redovitom konzumacijom meda mogu izbjeći ili znatno olakšati. Iz tog opširnog rada vrijedno je izdvojiti utjecaj meda na bakteriju stafilokokus aureus ili zlatni stafilokok. Ta bakterija živi u bolničkim prostorima, a poseban je neprijatelj operiranim bolesnicima. Kad se jednom naseli na ranu liječenje je dugotrajno s vrlo neizvjesnim ishodom. Nanošenjem meda na ranu (posebno kestenovog meda) taj se problem uspješno i trajno rješava. Također jedan neugodni bakterijski suputnik naše probave je Helicobacter pylori bakterija koja uzrokuje čir na želucu (dvanajstercu) i kojeg redovita upotreba meda uspješno onemogućava u subverzivnom djelovanju u našim crijevima.

Jedna od čudesnih osobina tamnog meda je da izuzetno brzo regenerira epitel – kožu. To je posebno učinkovito kod opeklina. Ne postoji niti jedan sintetički preparat, na kugli zemaljskoj, koji bi tako brzo otklonio bol i regenerirao opečeno mjesto kao što to čini med. Ako imate maleno dijete u kući obavezno imajte pri ruci staklenku s ovim medom  – nećete zažaliti. A, kako ćete ga upotrijebiti? Lagano ga nanesite na opečeno mjesto, bez utrljavanja. Neka med polagano curi i u cijelosti prekrije opečeno mjesto. Možete med staviti i na gazu te tako pripremljen oblog nježno nasloniti na opeklinu. Ovaj postupak ponavljajte u početku barem dva puta dnevno, jer će se med apsorbirati, a nakon dan dva je dovoljno i samo jedno previjanje dnevno. Bol prestaje gotovo trenutno, a regeneracija tkiva odvija se bez upalnih procesa.  Ovu terapiju možete primijeniti kod svih tipova opeklina, od vruće vode, otvorenog plamena, kiseline do sunčevih opeklina. U proljeće, ljeto i jesen to radite u zatvorenoj prostoriji, jer miris meda može privući brojne neželjene goste.

Brojni su autori koji skreću pažnju na izuzetna ljekovita svojstva meda. Pritom ne ističu pojedine vrste, iako neke imaju i svoja specifična djelovanja. Kod meda je bitno da je to produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara prikupljenog u prirodi. Ovo je važno istaknuti jer su se pojavili mudrijaši koji pčelama pomažu dodajući u košnicu razne sirupe kako bi ostvarili bogatije prinose i time povećali svoju zaradu. Izneseno se ne odnosi na takve proizvode, a takvim „proizvođačima“ nema mjesta u redovima vrijednih hrvatskih pčelara.

I nešto o količinama konzumiranja meda; dr. Lončar preporuča minimum 1 g/kg tjelesne težine meda svakodnevno, a ljudi treće životne dobi i oni narušenog zdravlja i do 2 g/kg. To bi bilo od 100 do 200 gr dnevno i ako uzmemo u obzir da je u većoj teglici oko 980 g meda – znači da bismo barem svakih deset dana trebali „otvarati“ novu teglicu. Tako cijele godine, odnosno barem 30 do 50 kg meda po glavi obitelji – odnosno za tročlanu trostruko, četveročlanu četverostruko itd. Redovita upotreba meda u navedenim količinama produžuje život od 15 – 20 godina. Osim toga život je i kvalitetniji jer je bistrost uma i fizička sprema kod redovitih korisnika meda daleko veća nego li je to kod onih koji med ne koriste, a misle da se zdravlje može kupiti u najbližoj apoteci.

Važno je istaknuti i nutritivne vrijednosti meda. U kemijskom pogledu med je vrlo složena smjesa različitih tvari i u tom pogledu nema konkurenta ni u biljnom niti u životinjskom svijetu. Njegov sastav još do danas nije u potpunosti razjašnjen pa se zbog toga niti ne može industrijski proizvesti. Nutritivne vrijednosti meda nemaju rok trajanja. Preporuka je da se na teglicu stavlja oznaka – najbolje upotrijebiti do, pa onda dvije godine od dana vrcanja. Postavlja se pitanje zašto ako ga se može nesmetano jesti i nakon 2000 godina. Dakle, iako su mu nutritivne vrijednosti neograničene med se u te prve dvije godine „stabilizira“ pri čemu gubi neke svoje zdravstvene vrijednosti, a i šećeri se u tom vremenu promijene, pa umjesto da štiti zube med se nakon dvije godine ponaša kao i šećer te kao i on jednako bude agresivan na zubnu caklinu.

Vrlo često se čuje – “pa mi doma koristimo med”. I onda se kroz razgovor ispostavi da teglica koja je kupljena prije više mjeseci još stoji na polici, nenačeta. Od takvog korištenja meda nema koristi. Slično bi bilo, recimo, da se uz automobil kupi kanta od 5 litara motornog ulja i da se ta kanta vozika godinama u prtljažniku s obrazloženjem “pa koristim ulje”. Pitanje je da li bi nakon 5 – 6 godina ne mijenjanja ulja automobil uopće bio u voznom stanju, a i motorno ulje u kanti bi za to vrijeme izgubilo dio svojih svojstava. Takvu usporedbu bi mnogi shvatili.

Važno je upamtiti da će organizam daleko uspješnije funkcionirati, ukoliko će ga svakodnevno “podmazivati” 2 – 3 žlice meda. Izraziti je naglasak na SVAKODNEVNO. Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, otpornost na viruse, bakterije, karcinom, alergije se pojačava… Tijelo će biti zdravije, a duh vitalniji.

I treba dobro zapamtiti da  većina djelatnosti u poljoprivredi i gospodarstvu ostavljaju ekološke “repove” o kojima netko drugi mora brinuti. Pčelari su među rijetkima, ako ne i jedini, čiji rad daje permanentan pozitivan ekološki doprinos koji se dade približno izračunati i to po slijedećoj formuli: godišnja proizvodnja meda x korist koju zajednica ima u oprašivanju i očuvanju najmanje 20.000 biljnih vrsta (faktor 80) x prosječna cijena 1 kg meda.

I još nešto – naša domaća pčela Apis melifera carnica u prirodi je potpuno izumrla. Opstaje jedino marom i brigom hrvatskih pčelara, stoga kupujući domaći med direktno doprinosimo očuvanju biološke raznolikosti našeg okruženja. Hrvatski pčelari, uz pomoć kupaca proizvoda iz njihovih košnica, svojim djelovanjem svake godine ostvaruju gotovo nemjerljivu korist  čuvajući biološku raznolikost naše domovine.

AUTOR: Damir Rogulja

Tibetanski čaj za opuštanje

SASTOJCI: 5 g naribanog đumbira, 2 jušne žlice soka limuna, 2 jušne žlice meda, prstohvat ljute paprike, prstohvat anisa

PRIPREMA: Zakuhajte dvije litre vode i ostavite je da ključa pet minuta. U ohlađenu vodu dodajte naribani đumbir, sok od limuna, dvije jušne žlice meda, te prstohvat ljute papričice i anisa.

DOZA: Čaj možete pijuckati tijekom dana ili piti jednu šalicu prije svakog obroka. Navedena količina čaja predviđena je za tri ili četiri osobe.

Tibetanski eliksir za dizanje imuniteta i čišćenje krvnih žila

SASTOJCI: 100 ml svježeg soka od limuna, 200 g meda, 50 ml maslinova ulja

PRIPREMA: vrši se u staklenoj posudi sa poklopcem, možete je držati u hladnjaku.

DOZA: Uzmite jednu čajnu žlicu pripremljene mješavine svako jutro na prazan želudac. Konzumacija ovog eliksira preporučuje se dva puta godišnje po mjesec dana u jesen i proljeće.

Tibetanski napitak za dugovječnost

SASTOJCI: 300 g češnjaka, 1 kg limuna s koricom, 1 ½ l vode

PRIPREMA: sitno samljeti češnjak i limun. Nakon toga staviti da proključa voda, smanjiti vatru i dodati mljeveni češnjak i limun, pa poklopiti. Isključivo na laganoj vatri ovu smjesu prokuhati 14 – 15 minuta (nikako duže od toga). Zatim skloniti sa vatre i ostaviti da se ohladi. Presipati i čuvati u poklopljenoj staklenoj posudi.

DOZA: uzimati na prazan želudac svakog jutra i to 0,5 dl tijekom 25 dana. Iza toga obavezno napraviti pauzu od 10 dana, a onda ponoviti postupak do poboljšanja zdravstvenog stanja. Nakon toga prestati sa upotrebom lijeka.

NAPOMENA: Strogo se pridržavati dnevne doze lijeka i pauze od 10 dana između dva tretmana. Nakon izlječenja ne treba uzimati lijek – osim ako dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja. Zdrave osobe koje se odluče da lijek uzimaju radi poboljšanja općeg stanja organizma neka primjenjuju samo jedan do dva tretmana godišnje i to dva puta po 25 dana u razmaku od 6 mjeseci.

Tibetanski čaj za dugovječnost

SASTOJCI: đumbir, limun, med, paprika, anis, 2 l vode

PRIPREMA: 2 l vode prokuhati 5 minuta, zatim ohladiti. Kada se voda ohladi, dodati 5 g ribanog đumbira, 2 velike žlice soka od limuna, 2 velike žlice meda, 1 prstohvat ljute papričice i 1 prstohvat anisa.

DOZA: Ovaj tibetanski čaj piti u gutljajima tokom cijelog dana ili još bolje po 1 šalicu prije svakog obroka. Napravljena količina od 2 litra čaja dovoljna je za tri osobe.

IZVORI: www.NarodniLijek.com www.alternativa.hr www.atma.hr

Matična mliječ, med i stevija: trio iz prirode za savršeno zdravlje

Matična mliječ obiluje prirodnim antibioticima i snažnim antivirusnim tvarima koje se ne nalaze nigdje drugdje u prirodi koje se može koristiti u preventivi za jačanje imuniteta, čime se izbjegava zloupotreba antibiotika koja dovodi do bakterijske rezistencije. Glavna komponenta matične mliječi je 10-HDA. Pripisuju joj se farmakološki učinci kao što je antitumorska i antibiotska aktivnost te jačanje imunološkog sustava. Jeste li znali da matična mliječ nakon vađenja iz košnice zadržava sva bioaktivna svojstva samo 48 sati? Jedini način da se mliječi produlji bioaktivnost jest da se postupkom liofiliziranja oslobodi vode, nakon čega dobivamo liofiliziranu matičnu mliječ koja zadržava svoju bioaktivnost pune dvije godine. Bioiskoristivost i količina konzumirane 10-HDA je puno veća kod dodataka prehrani koji u svojoj osnovi imaju liofiliziranu matičnu mliječ. Pri konzumiranju se takva mliječ otapa u vodi, čime ponovno dobiva formu i učinke kao da je tog trenutka izvađena iz košnice.

Dehidrirani med prirodni je med kojem je uklonjena sva voda samljeven u najfiniji puder. Med u prahu zadržava sva ljekovita svojstva, a dehidracijom poboljšava stabilnost. Ne sadrži umjetne dodatke i pruža okusne i kvalitativne karakteristike meda, ali bez tekućine.                                                                              

Stevija je zdrava, prirodna i beskalorična zamjena za šećer. Glikozidi stevije nemaju energetsku vrijednost, ne aktiviraju inzulin i ne skladište se u organizmu. Znanstvenici steviju preporučuju kao antioksidans u prevenciji dijabetesa i bubrežnih oštećenja te kao dodatak prehrani onima koji već imaju te zdravstvene poremećaje ili jednostavno žele zdravije živjeti.

Kada se matična mliječ, med i stevija uzimaju istodobno, u kombinaciji, svi biološki učinci nastupaju znatno brže i imaju vidljivo veću snagu i trajnost.

Više informacija o ovoj fantastičnoj kombinaciji možete pronaći na www.revimed.hr

VODA S MEDOM JAČA IMUNITET

Već smo isprobali i pomalo egzotične napitke za zdravlje poput neobičnih kombinacija aromatičnog lattea od kurkume ili napitaka s đumbirom, sveprisutne matche….Ipak, postoji i jednostavniji način, naime s lokalnim sastojkom koji gotovo svi imaju kod kuće: med. Ako ste intenzivno razmišljali o tome na koji način ‘nabildati’ imunitet, zašto ne biste isprobali i nešto što svi imamo u svojem domu, a stoljećima se koristi kao snažan pojačivač imuniteta – med.

Ova ukusna namirnica ima nevjerojatne blagodati i za zdravlje, ali i ljepotu (navodno i za mršavljenje), pa ga slobodno uključite u svakodnevni jelovnik. Dakako, dobro pripazite i na podrijetlo budući da je dobro poznato kako na tržištu postoji veliki broj proizvoda koji zapravo sadržavaju nažalost vrlo malo samoga meda pa je preporuka kupovati kod proizvođača s certifikatima.

Jedan od vrlo hvaljenih napitaka je i voda s medom, što je objašnjavaju stručnjaci sjajan način za započeti dan. Kako bi tijelo optimalno apsorbiralo sastojke, popijte ovaj napitak na prazan želudac. Želite li zaštititi svoje tijelo od prehlade i sličnog, ovaj napitak bi trebali dodati na svoj meni svaki dan natašte. Za one koji žele smanjiti stres i poboljšati san, najbolje je popiti napitak neposredno prije spavanja.

Zbog čega je med toliko cijenjen? On ne samo da djeluje poput antibiotika i pomaže kod zacjeljivanja rana, također sadrži vitamine (npr. vitamin C), elemente u tragovima (npr. željezo i cink) i minerale (npr. kalcij). Dakle, sve u svemu, riječ je o čudesnom oružju za naš imunološki sustav – ne samo da djeluje kao prirodni antibiotik protiv bakterija, med štiti organizam svim vrstama vitamina i minerala. Osim toga, vitamini i drugi sastojci (npr. riboflavin ili vitamin B2) također smanjuju razinu stresa – stoga nije čudo da su mlijeko ili voda s medom provjereno sredstvo za spavanje.

RECEPT ZA IMUNO NAPITAK

SASTOJCI: 1 žlica meda, 200 ml vode

PRIPREMA: zagrijte malo vode i pomiješajte u čaši s oko 1 žlicom meda. Zbog topline, želasta tvar se otapa i miješa s vodom. Napitak možete pomiješati i s cimetom, đumbirom, limunom, kurkumom…

SAVJET: Med je vrlo osjetljiv na visoke temperature, stoga nemojte koristiti prevruću vodu. Najbolje je koristiti temperaturu ne veću od 38 stupnjeva!

IZVOR: www.tportal.hr

PROPOLIS I UPALA ZUBNOG MESA

Upala zubnog mesa je čest problem koji uzrokuje vrlo neugodnu bol i zbog kojega je razumljivo tražiti brzi lijek. Pri tome biste vrlo vjerojatno bili skloniji prirodnom rješenju koje neće ni na koji dodatni način naštetiti organizmu niti ostaviti neželjene posljedice. Propolis je upravo takav, potpuno prirodan antibiotik dostupan još iz vremena antike kojega možete koristiti ne samo za liječenje upale zubnog mesa, već i u svakodnevnom održavanju oralne higijene. Propolis se koristi i za ublažavanje brojnih drugih zdravstvenih problema. U ovome članku saznat ćete što je upala zubnog mesa i kako nastaje, kako ju liječiti i na koje Vam sve načine može pomoći jedan od najboljih zaštitnika zdravlja u prirodi – propolis.

Što je upala zubnog mesa i kako nastaje?

      Upala zubnog mesa ili desni je najčešća bolest zubnog mesa koja u najgorem slučaju može dovesti do parodontitisa, odnosno propadanja i gubitka zuba. Zove se još i gingivitis, zbog stručnog naziva “upala gingive”. Simptomi upale zubnog mesa su crvenilo, loš zadah, natečene desni i krvarenje prilikom četkanja zubi.

Uzroci upale zubnog mesa

      Najčešći uzrok upale zubnog mesa je loša oralna higijena – posljedica je nepravilnog četkanja zuba, nedovoljno temeljitog čišćenja između zuba i slično. To uzrokuje stvaranje plaka uz zubno meso i pojave bakterija. One počinju proizvoditi toksine u usnoj šupljini, što naposljetku dovodi do upale zubnog mesa. Gingivitis se najčešće razvija između zuba jer ovdje najrjeđe održavamo higijenu pa se ondje plak najduže zadržava.

      Drugi, manje česti uzroci upale zubnog mesa mogu biti: loš zagriz (malokluzija), naslage zubnog kamenca, upadanje i skupljanje hrane između zuba, loši ispuni zubi (plombe), suha usta (kserostomija). Gingivitis je također česta pojava u pubertetu, a kod žena se može pojaviti tijekom menstruacije, trudnoće te u menopauzi, najčešće uzrokovano hormonskim promjenama u tijelu. Postoje mnogi drugi uzroci koji mogu utjecati na pojavu upale zubnog mesa, kao što su primjerice oralni kontraceptivi ili lijekovi protiv epilepsije, lijekovi za liječenje artritisa i psorijaze te lijekovi za povišeni krvni tlak. Također vrijedi spomenuti i da gingivitis može biti rani znak neke sistemske bolesti kao što je dijabetes, AIDS, manjak vitamina ili leukopenija, osobito ako se javlja kod osoba s oskudnim zubnim plakom.

Kako liječiti upalu zubnog mesa?

     Upala zubnog mesa trajat će dok se god ne ukloni njen uzrok. Srećom, oni se u najvećem broju slučajeva mogu vrlo jednostavno spriječiti djelovanjem na vrijeme, odnosno kvalitetnom i pravilnom oralnom higijenom.

      Za liječenje jednostavne upale mesa preporuča se: promijeniti zubnu četkicu u što mekšu, promijeniti način pranja zubi tako da se ne trlja zubno meso, koristiti zubni konac, po potrebi posjetiti stomatologa da bi se očistio zubni kamenac i ispirati usnu šupljine antibakterijskom vodicom. Također, kao potpuno prirodno rješenje za odstranjivanje upale zubnog mesa preporuča se svakodnevno korištenje propolisa.

Što je propolis i zašto je on koristan?

      Propolis je smolasta mješavina žućkasto-smeđe boje. Izrađuju ga pčele radilice sakupljanjem tvari s pupoljaka, kore drveća i drugih biljaka, prerađujući ih enzimima i sastojcima peludi. Pčele koriste propolis kao građevni materijal za svoje košnice (poznato kao “pčelinje ljepilo)” te za sterilizaciju saća. Budući da i u prirodnom svijetu propolis služi kao zaštita protiv štetnih bakterija i gljivica, ljudi su ga iz istih razloga počeli primjenjivati još od antičkih vremena – koristili su ga stari Grci, Asirci i Egipćani.

     Glavni sastojci propolisa su: smola,  aromatična eterična ulja, cvjetni prah, bjelančevine, vitamini (većinom vitamini B skupine koji potječu od cvjetnog praha), minerali (željezo, cink, bakar, mangan) i mikroelementi (natrij, kalij, kalcij).

     Ljekovita svojstva propolisa prepoznata su u suvremenoj medicini, a posebice u stomatologiji. Istraživanja su pokazala kako nativni propolis u sebi sadrži više od 300 različitih kemijskih spojeva klasificiranih kao flavonoidi koji dokazano uspješno suzbijaju razmnožavanje bakterija. Prema tome, propolis se smatra prirodnim antibiotikom koji se danas koristi u obliku kapi, tinktura i sprejeva. Najčešće se koristi u odstranjivanju najčešćih oralnih bolesti i njihovih uzroka: ublažavanje upale zubnog mesa, liječenje afti (oboljenja oralne sluznice), te liječenje bolesti desni. Pri liječenju upale zubnog mesa, propolis u prvom redu pomaže tako što zaustavlja razmnožavanje bakterija čiji toksini potiču upalu zubnog mesa.

Prednosti svakodnevnog korištenja propolisa

     Posebnost prirodnog antibiotskog djelovanja propolisa je u tome što nije toksičan, ne izaziva razvoj otpornosti organizma i ne oštećuje crijevnu floru. Također, svojim učinkom poput anestetika sprječava bolnu osjetljivost zubi te ojačava zubnu šupljinu. Svakodnevno oralno konzumiranje propolisa pomaže tako što: sprječava i zaustavlja razmnožavanje bakterija u ustima, povećava čvrstoću cakline zuba, sprječava nastanak zubnog plaka i karijesa te održava cjelokupnu higijenu usne šupljine. Brojni praktični zagovaratelji svakodnevnog korištenja propolisa kao prednosti će navesti i smanjene neugodnosti pri posjetima stomatologu, a redovne će preglede učiniti brzima i bezbolnima, budući da djeluje iznimno korisno za zdravlje usne šupljine, desni i zuba. Propolis za trudnice pomoći će kod stvaranja imuniteta, jednako kao i propolis za djecu u hladnijim zimskim mjesecima.

IZVOR: https://hedera.hr/blogs/savjeti-i-zdravlje/propolis-i-upala-zubnog-mesa

 

KOMBINACIJA ZA PET PLUS: MED + SJEME KOPRIVE

Već dugo godina se zna da je sjeme koprive odličan prirodni preparat u borbi protiv anemije i odličan izbor za dizanje imuniteta. Razlog tome je bogatstvo mineralima i vitaminima – kopriva je bogata vitaminima B, C, D, E, K, mineralima K, Fe (koje je veoma važno u borbi protiv anemija), Mg, Zn, Mn, Cu. Osim navedenih blagotvornosti, sjeme koprive je i u drugim oblastima medicine našlo svoje mjesto. Sjeme koprive kao lijek se može koristiti: u borbi protiv alergija (na pelud, korov, travu), ima diuretski učinak, tj. regulira bubrežnu funkciju i potpomaže redovnom mokrenju. Također, dobar je i borac protiv razvoja mokraćnih infekcija. Održava zdravlje štitne žlijezde, djeluje kao odličan antioksidans, tijelo oslobađa od toksina, dobar je borac protiv nakupljanja masnih naslaga u krvi, tj., uspješno regulira razinu kolesterola i triglicerida. U pedijatriji, sjeme koprive je našlo primjenu kod djece koja imaju probleme sa noćnim mokrenjem. U stomatologiji, ispiranjem čaja od sjemena koprive postiže se odličan rezultat u jačanju cakline zubi. Blagotvorno utiče na očuvanje zdravlja kostiju, čuva zdravlje jetre, pomaže kod bolesnika sa astmom i respiratornim problemima, ublažava simptom kašlja kod raznih infekcija.

Sjeme koprive i med za anemiju

Kombinacija sjemena koprive i meda je savršena u borbi protiv anemije! Ova smjesa obiluje vitaminima, željezom, folnom kiselinom, što će pomoći u stvaranju novih crvenih krvnih zrnaca i njihovom očuvanju. Osnovni recept za pripravak od sjemena koprive i meda je veoma jednostavan.

1. U veću teglu sipajte 500 g meda i u njega dodajte 100 g sjemena koprive koje možete potražiti u prodavaonicama zdrave hrane. Dobro izmiješajte i ostavite na tamnom mjestu. Uzimajte jednu do dvije žlice dnevno.
2. Za pripremu slijedećeg preparata za anemiju vam je potrebno: 500 g livadnog meda, 4 limuna srednje veličine, 100 g sjemenki koprive, 300 g oraha. Prvo sameljite sjeme koprive i orahe. U usitnjeno sjeme i orah dodajte iscijeđen sok od limuna i 300 g meda. Cijelu ovu smjesu miješati dok se ne zgusne. Potom se odlaže u hladnjak i konzumira po jedna velika žlica ujutro nakon buđenja. Ukoliko želite da ovaj pripravak koristite u liječenju anemije, onda u ovu smjesu možete dodati i nasjeckanu stabljiku koprive (prethodno skuhanu ) kao i lišće. Lišće i stablo koprive obiluje vitaminima, naročito vitaminom C.

 

3. Za pripremu ovog preparata, biće vam potrebno: oko 800 g livadnog meda, 100 g sjeckanog badema, 100 g oraha, 100 g lanenog sjemena, 70 g sjemena koprive. Nakon što orahe i bademe sameljete, pomiješajte ih sa sitno sjeckanim sjemenom lana i medom. Kada sve dobro izmiješate, ostavite u frižider i konzumirajte ujutro, na prazan želudac. Konzumiranje ovog pripravka i više puta dnevno nije na odmet, samo u manjoj količini (oko pola žličice za kavu je dovoljno).

Čaj od sjemena koprive

Za pripremu ovog čaja vam je potrebna 1 jušna žlica sjemena koprive i 2 dl proključale vode. Nakon što sjeme koprive prelijete proključalom vodom, ostavite čaj da odstoji pola sata, a potom ga procijedite. Čaj od sjemena koprive je vrhunski diuretik i bubrezi jako pozitivno reagiraju na prisustvo sjemena koprive u organizmu. Čaj se konzumira 3 puta dnevno kod problema sa anemijom, probavom i mokrenjem. Čaj nema neželjenih efekata, iako ga treba konzumirati umjereno.

Sirup protiv kašlja od luka i sjemena koprive

Sjeme koprive ima odličan učinak protiv upornog i suhog kašlja. Svojim ljekovitim supstancama, on oblaže zidove respiratornog trakta i smanjuje iritaciju. Za pripremu sirupa, biće vam potrebno: 30 g sjemena koprive, 2 glavice crnog luka, oko 600 g livadnog meda, 4 veća oraha. Isjeckajte luk zajedno sa ljuskom, zgnječite orahe i sjeme koprive. Ovako usitnjene, ubacite u litar vode i kuhajte do ključanja. Sačekajte da višak vode ispari i kada miješanjem žlicom vidite da je smjesa gusta, presipajte u teglu zajedno sa medom i ostaviti da se ohladi oko pola sata, a zatim ostaviti u hladnjak. Ukoliko patite od jakog i suhog kašlja, ovaj pripravak konzumirajte više puta na dan.

Sirup od koprive za jačanje organizma

Od sjemena i lišća koprive možete napraviti i sirup za čiju vam pripremu treba: 1 kg lišća koprive, oko 20 g sjemena koprive, 2 velike zelene jabuke, 500 g šećera, 2 vrećice želatina, 1 L vode. Koprivu prokuhajte zajedno sa jabukama isjeckanim na kolute. Skinite sa vatre čim jabuke omekšaju. Ovu smjesu propasirajte i u veliki lonac stavite zajedno sa vodom, sokom od limuna, koricom limuna i želatinom. Nakon što se smjesa zgusne, prelijte u tegle i ostavite na tamnom i hladnom mjestu.

Sjeme koprive protiv peruti

Šampon od koprive i ružmarina ćete napraviti tako što sjeme i lišće koprive i listove ružmarina ubacite u teglu zajedno sa jabukovim octom. Teglu treba dobro vakumirati i ostaviti nekoliko tjedana da bi se “šampon” homogenizirao. Nakon toga, procijedite šampon i sipajte u staklenu bocu. Tako dobivenim šamponom, kosa se pere jednom do dva puta tjedno. Osim borbe protiv peruti, kopriva ima odličan učinak protiv opadanja kose, pomaže regeneraciji kose, a redovnom upotrebom šampona, kosa počinje bujati. Muškarci koji počinju sjediti, mogu preventivno koristiti ovaj šampon u redovnom pranju kose.

Sjeme koprive u trudnoći

Trudnice koje su anemične, u sjemenu koprive mogu pronaći idealan izvor željeza i folne kiseline koji su preko potrebni u kreiranju idealne krvne slike. Trudnice mogu konzumirati sjeme koprive u vidu čaja, a mogu i u vidu mješavine sa medom, čime će poboljšati svoj imunosustav. Ipak, prije same upotrebe sjemena koprive u trudnoći, treba se posavjetovati sa liječnikom, jer je trudnoća posebno stanje gdje i namirnice koje su inače zdrave mogu imati neželjen učinak.

Juha od kopriva protiv anemije

Sjeme koprive možete koristiti i u ishrani. Za krem juhu od kopriva vam je potrebno: lišće i sjeme mlade koprive, 2 do 3 veća krumpira, 2 češnja češnjaka, malo maslaca, 2 dl vrhnja za kuhanje, sol i biber. Koprivu operite, a krumpir isiječete na kocke. Prebacite koprivu i krumpir u posoljenu hladnu vodu zajedno sa 2 – 3 isjeckana češnja češnjaka. Kada krumpir omekša, to je znak da je juha skuhana. U skuhanu krem supu dodate biber, maslac i vrhnje za kuhanje i sve miješajte dok se ne zgusne. Po želji posolite i servirajte.

IZVOR: www.prirodnoizdravo.com

DREVNI INDIJSKI ČAJ ZA DIZANJE IMUNITETA

SASTOJCI: pola žličice đumbira, pola žličice cimeta, pola žličice klinčića, 1/6 žličice kurkume, prstohvat kardamoma, čaša i po vode, pola čaše mlijeka, malo meda

PRIPREMA: pomiješajte sve začine i prelijte ih sa čašom i po ključale vode. Ako nemate mljevene začine, nego pravite čaj od sjemenki, morate ostaviti čaj da proključa i kuhati ga na laganoj vatri 5 minuta. Sve dobro promiješajte. Zatim dodajte pola čaše vrućeg mlijeka. Čaj zaslađen s medom prema ukusu pijte neprocijeđen tijekom čitavog dana.

IZVOR: www.atma.hr

DŽEM OD ĐUMBIRA SA LIMUNOM I MEDOM

SASTOJCI: 1 srednji korijen đumbira, 3 limuna, 1/2 kg meda

PRIPREMA: Limun operite, isjecite na kockice i usitnite u blenderu ili nožem. Đumbir ogulite i sitno izrendajte. Sjedinite limun i đumbir i preliti medom. Smjesu dobro promiješate i sipajte u litarsku teglu. Ovaj džem ne zahtjeva termičku obradu. Možete ga čuvati prilično dugo, zahvaljujući konzervirajućim svojstvima meda. Džem od đumbira možete dodavati u čaj, mazati na hljeb ili jednostavno uzimati svaki dan po 1 jušnu žlicu.

ČAJ OD ĐUMBIRA I MEDA

SASTOJCI: 1 L vode, korijen đumbira (otprilike 5 cm duljine), med po želji

PRIPREMA: Đumbir operite i očistite, a zatim nasjeckajte na kockice ili ga naribajte. Vodu stavite iznad vatre, a kada prokuha, u nju ubacite pripremljeni đumbir. Zatim čaj kuhajte na laganoj vatri 15 do 20 minuta. Kada je čaj kuhan, procijedite ga tako da iz njega izvadite komade đumbira. Ostavite čaj da se malo ohladi, a zatim u njega dodajte med i limun po želji.

NAPOMENA: Med u vrućoj tekućini gubi ljekovita svojstva, pa svakako pričekajte da čaj postane topao prije nego u njega stavite med.

IZVOR: www.narodnilijek.com

KOMBINACIJA ZA PET: Jabučni ocat i med

Jabučni ocat i med su dvije nevjerojatne prirodne supstance. Kada ih konzumirate u njihovom neprerađenom, sirovom obliku, obiluju zdravstvenim benefitima. Ako ih sastavite zajedno, rezultati postaju još pozitivniji. Pored toga, upotreba meda čini ukus pića još prijatnijim. Boreći se protiv bolova u zglobovima, upala, problema sa probavom i bolom u grlu na prirodan način konzumiranjem mješavine jabučnog octa i meda na prazan želudac, osjetiti ćete blagodati prirode.

Sirovi med i jabučni ocat djeluju blagotvorno zbog svojih sposobnosti za obranu od infekcija i tretiranju različitih okolnosti koji utiču na bolji kvalitetu života. Ako ih konzumirate zajedno, doći ćete do slijedećih prednosti: bolje zdravlje i eliminiranje bola u zglobovima (dobro za bol artritisa), eliminiranje kiseline i olakšanje od gorušice, poboljšanje digestivnog zdravlja, uključujući probleme opstipacije, gubitak tjelesne težine, smanjuje razinu kolesterola i snižava krvni pritisak, ublažava upalu grla, daje energiju, mladalački izgled i bolje stanje kože, lijek za loš zadah, smanjuje upale.

Prednosti smjese mogu se objasniti sagledavajući njihove kemijske osobine i interakciju sa organizmom. Mnogi stručnjaci vjeruju da postajemo bolesni kada naše tijelo pretjerano poveća kiselost (pH ispod 7). Ocat je prirodno kiseo, ali kada se konzumira, postaje alkalan. Med, također, ima nisku pH vrijednost, ali podiže bazičnost tijela u momentu konzumiranja. Ove dvije tvari su savršen način da se organizam otarasi prekomjerne kiselosti uslijed stresnog načina života i konzumiranja nezdravih namirnica i pića. Naš organizam funkcionira na najbolji i najzdraviji način kada je pH vrijednost tijela između 7,0 i 7,4 – blago alkalna.                                                                                                                    

SASTOJCI: 1 žličica sirovog meda, 1 žličica jabučnog octa, 1 čaša tople vode

PRIPREMA: Provjerite da li ste dobili sastojke koji su nefiltrirani i u svojim prirodnim oblicima, koji nisu obrađeni, tako da su zadržali sve svoje nutritivne osobine. Pomiješajte sve sastojke zajedno. Možda ćete se prvobitno boriti sa jakim ukusom u ustima, ali kada osjetite blagodati, najvjerojatnije ćete željeti da se držite recepta.

DOZA: Ovaj je pripravak najbolje piti ujutro na prazan želudac. Konzumirajte ga na oko 20-  30 minuta prije jela. Budite dosljedni i koristite ga svakodnevno. Neki predlažu povećanje unosa na dva, ili čak tri puta dnevno, u zavisnosti od vaših potreba i tolerancije za ukus.

OPREZ: Kao i kod mnogih drugih prirodnih preparata, najbolje je da ga testiramo na sebi i vidjeti kako utječe na naš organizam, iako visoka potrošnja jabučnog octa može izazvati nizak nivo kalija i smanjenje gustoće kostiju. Jabučni ocat može biti u interakciji sa diureticima, laksativima i lijekovima za dijabetes i srčane bolesti, pa ako planirate koristiti ga svakodnevno, obratite se liječniku da bi se izbjegle interakcije sa lijekovima koje uzimate.

IZVOR: www.novi-portal.com

ČAJ OD ORAHOVOG LIŠĆA

SASTOJCI: 20 g mladog orahovog lišća, 1 l vode, 4 velike žlice meda

PRIPREMA: orahovo lišće se prelije litrom vrele vode. Dodaju se 4 velike žlice meda, nakon 10 minuta pripravak se procijedi. Čaj za plućne bolesti, probleme sa želucem i crijevima, kao i za čišćenje tijela od crijevnih parazita, pije se 3 puta dnevno po jedna šalica nakon jela.

SREDSTVO PROTIV ZATVORA

SASTOJCI: 1 velika žlica mješavine jednakih dijelova sjemena lana, anisa i komorača, 2,5 dl vode, 1 velika žlica meda

PRIPREMA: Jedna velika žlica mješavine jednakih dijelova sjemena lana, anisa i komorača kuha 5 minuta u 2 i pol decilitra vode. Zatim se procijedi i doda jedna velika žlica meda. Ovo sredstvo protiv jakog i kroničnog zatvora pije se tijekom dana. IZVOR: 

https://alter.plus/recepti-za-zeludac-protiv-cira-nadutosti-zatvora-grceva-parazita/?fbclid=IwAR3BP5nkioDEbgE5P3HrbwvmOeD6diWolpgM8OedlXk5oCwD8JPtBkSbL48

Dupčac – starogrčki lijek za jetru, žuč i želudac pomoći će kod slabog rada slezene

    Dupčac (lat. Teucrium chamaedrys) aromatična je biljka jakog antiseptičnog djelovanja koja se u liječenju artritisa, bolesti jetra, žuči, žučnog mjehura, gihta i drugih zdravstvenih problema koristila još u staroj Grčkoj. Drugi nazivi za ovu biljku su: dubačac, turčica, gavranov kuk. Raste na suhim, vapnenačkim podlogama, brdskim livadama i kamenitim obroncima kao grm visine do 30 cm, tamnozelenih listova i crvenkastih cvjetova. Cvjeta od srpnja do rujna, snažne arome, gorkog i oporog okusa. U ljekovite se svrhe bere nadzemni dio biljke u cvatu, a suši se na toplom i prozračnom mjestu u hladu.

    Zbog ljekovitog sadržaja (eterično ulje, gorke tvari, treslovina, saponini, polifenoli, holin, marubin, diosmin, fruktoza, glukoza, galaktoza, parafin…) u pučkoj se medicini dubčac koristi kao antiepileptik, antigiht, antireumatik, laksativ, i za liječenje astmatičnog kašlja, bolesti probavnog sustava, bolesti želuca, bolesti jetre, boležljivih osoba, bolesti mjehura, epilepsije, fibroma, glavobolje, groznice, gihta, karcinoma, raznih rana, reume, slabog apetita, slabog rada mjehura, upalnih stanja, znojenja, zubnog mesa, žučnih tegoba. Kao ekscitans, rado se uzima za jačanje organizma (kod svih zaraznih – infektivnih bolesti, te kod opće slabosti nakon preležane bolesti. Fitoterapeuti ovu biljku koriste kao lijek kod raznih želučanih oboljenja. Dobar je antiseptik pa ubija mnoge bakterije u želucu i crijevima. Liječi slezenu i gušteraču i koristan je napitak dijabetičarima. Liječi žučne tegobe, hemoroide i bijelo pranje kod žena. Potiče mokrenje, pa je vrlo učinkovit kod vodene bolesti. Koristi se za liječenje kašlja i astme, a dobar je i u borbi s nesanicom. Koristi se kod reume i kostobolje, kod vanjske upotrebe liječi kožne bolesti, infekcije te rane koje teško zacjeljuju i razne vrste osipa. Anemičnim i slabokrvnim osobama preporuča se liječenje crvenim vinom u kojem se namače dupčac. Kod oboljenja limfnih žlijezda i dišnih organa koristi se oblog od čaja dupčaca. Istovremeno se pije i čaj od dupčaca koji pomaže boljem izlučivanju sluzi iz pluća. Tradicionalno se uzima kod slabog rada slezene, tegoba sa slezenom, ozljede slezene, kod tegoba sa šećerom, slabog rada gušterače; želuca i crijeva (za jačanje slabog i mlitavog želuca, potiče želudac na rad, kod pojave truleži u želucu i crijevima, dispepsije, grčeva, grozničavih stanja kao posljedica bolesti želuca i crijeva, dizenterije, hemoroida, ujedno djeluje antiseptično, kod nadutosti i nadimanja nakon jela); kašlja (dobro je sredstvo za iskašljavanje, kod bronhitisa, pomiješan s vinom i medom djeluje jače, ujedno djeluje antiseptično); groznice (kod malarije, zaraznih bolesti, infekcija, gripe); gihta (ima ulogu pojačanog mokrenja i izbacivanja iz organizma mokraćne kiselinu te ubrzo dovodi do olakšanja kod bolnog gihta); reume (reumatskih bolova, kostobolje); epilepsije – padavice (pije se s vinom); bolesti jetre i žuči (kod insuficijencije jetre, pojačava izlučivanje žuči), grčeva (antispazmodik za liječenje grčeva želuca i crijeva); bolesti kože (na kožne tegoba djeluje jako antiseptično te ujedno antiupalno kod raznih kožnih nečistoća, infekcija, osipa, ozljeda, rana, rana koje teško zarašćuju, truleži rana); ženskih bolesti (bijelog pranja poradi antiseptičnog djelovanja); vodene bolesti (kao dobar diuretik rabi se kod svih tegoba s vodom); kao i za liječenje nesanice, za jače znojenje (kao dobar diaforetik); limfnih žlijezda (izvrsno pomaže kod otečenih limfnih žlijezda, škrofula, i to u obliku obloga kao i čaja). 

Od dupčaca se pripremaju razni napici od kojih je najpoznatije vino od dupčaca za liječenje slabih osoba i to naročito nakon preležane bolesti, kao i za jačanje organizma. Koristi se u pripremi raznih likera od više vrsta ljekovitih biljaka. Dupčac je poznat i kao aperitiv (digestivna pića) i začin raznim jelima od povrća, a naročito za jela od krumpira.

KONTRAINDIKACIJE: Dupčac ne bi smjele uzimati osobe koje imaju tegoba s jetrom zbog njegove hepatotoksičnosti te čira na želucu.

RECEPTI

Čaj (za navedena oboljenja)

SASTOJCI: 1 jušna žlica bilja, 2 dl vode

PRIPREMA: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.

DOZA: Pijemo 2-4 šalice na dan prema potrebi.

Vino (za jačanje)

SASTOJCI: 100 grama usitnjenih listova i cvjetova, 1 l dobrog crnog vina

PRIPREMA: listove prelijemo sa vinom i stavimo na močenje na toplom mjestu.

DOZA: ujutro natašte i navečer prije spavanja po malu rakijsku čašicu.

Tinktura

SASTOJCI: 200 grama, 1 l 70%-nog alkohola

PRIPREMA: Močimo 30 dana bilje u alkoholu, procijedimo.

DOZA: uzima se od 20-25 kapi tri puta na dan prije jela sa malo vode ili čaja.

Vino

PRIPREMA: Uzmemo tamnu bocu od 2 litre u koju ubacimo 200 grama svježih usitnjenih listova i cvjetova te prelijemo sa 1 litrom dobrog crnog vina i držimo 21 dan i procijedimo.

Prašak

Uzimamo 3 puta na dan koliko stane na vrh noža sa jelom ili sa malo vode ili čaja.

Homeopatija

Homeopatski lijek Teucrium rabi se u homeopatiji za liječenje gihta i reumatizma, limfnih žlijezda, groznice, infekcije mokraćnih organa i puta, itd.

NAPOMENA: Autor teksta pod naslovom „Starogrčki lijek za jetru, žuč i želudac pomoći će kod slabog rada slezene“ (izvorno objavljenog u Večernjem listu prije sedam godina, a potom i u drugim dnevnim listovima i časopisima, kao i na Internetskim portalima posvećenima pučkoj medicini i apifitoterapiji) je pok. Ivan Lesinger (1949. – 2016.), jedan od najpriznatijih hrvatskih fitoterapeuta koji se 2002. godine specijalizirao na London College of Classical Homeopathy. Veliki zaljubljenik u prirodu i vrhunski poznavatelj pučke medicine, aktivist i kolumnist, autor niza knjiga („Liječenje povrćem“, „Liječenje voćem“, „Liječenje otrovnim biljem“, „Liječenje začinskim biljem“, „Abeceda ljekovitog bilja“, „Kućna biljna apoteka“)  za života je često držao predavanja o ljekovitosti bilja i zdravoj prehrani na Medicinskom fakultetu u Rijeci i u drugim institucijama i organizacijama čiji je rad bio povezan s fitoterapijom. Imao sam čast slušati njegovo predavanje pod naslovom „Med i ljekovito bilje“ održanom na Sajmu agroproizvoda „UmagLand“ 2013. godine u organizaciji Udruge pčelara Bujštine i osobno ga upoznati te mogu priznati da su njegovi pogledi na liječenje prirodnim pripravcima značajno utjecali i na moju perspektivu tradicionalnog liječenja i apifitoterapije. Osim sažetka ovog predavanja na našim stranicama objavljeni su i drugi njegovi tekstovi u rubrici „Apiterapija“.  

Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) je samonikla zimzelena biljka, nezahtjevna po pitanju temperaturnih, gnojidbenih i drugih uvjeta, odvajkada poznata po svojim ljekovitim učincima, bilo samostalna ili  kombinaciji s nekim dodatkom, ne traži neku posebnu njegu, pa se bez problema može uzgajati doma, pa je stoga rasprostranjena širom svijeta. Jabučna i mravlja kiselina, tanini i kalcijev citrat koje sadrži u sebi, daju ovoj biljci antiseptička, protuupalna i diuretska svojstva. Iako se najčešće koristi kod infekcija uha, pomaže i kod drugih zdravstvenih tegoba: visoke temperature i groznice, krvarenja iz nosa, poremećaja krvnog tlaka, dijabetesa, oslabljenog metabolizma i za detoksikaciju organizma. Najpoznatija kombinacija je sok čuvarkuće s medom koji se može uzimati oralno ili nanositi lokalno na određeno područje. Listove čuvarkuće je najbolje brati ljeti, jer tada imaju najviše soka. Ova kombinacija je odlična potporna terapija za hemoroide i štitnjaču, za detoksikaciju organizma i dizanje imuniteta, za miome na maternici i ciste na dojkama, za menstrualne bolove, polipe i želudac.

ČUVARKUĆA I MED

SASTOJCI: 300 g zgnječenih listova čuvarkuće, 750 g livadnog meda, 1 limun, 1 žličica sode bikarbone

PRIPREMA: ogulite limun i stavite ga u vodu u koju ste dodali žličicu sode bikarbone. Ostavite da odstoji jedan sat. Limun potom narežite na kriške, dodajte čuvarkuću i sameljite ih zajedno. Procijedite mješavinu kroz gazu. U sok koji ste dobili dodajte med i dobro promiješajte. Mješavinu čuvajte u hladnjaku. Pijte jednu žlicu dnevno tijekom mjesec i pol dana.

IZVOR: www.krenizdravo.hr

ANTICELULITNA MASAŽA S MEDOM I MORSKOM SOLI

Anticelulitna masaža s medom i morskom soli je opuštajuća i ugodna masaža idealna za dreniranje tijela jer sol izvlači tekućinu i toksine. Izvodi se prirodnim, zagrijanim, medom koji je prethodno rastopljen u bademovom ulju te pomiješan s većom ili manjom količinom morske soli. Tijelo se masira kombinacijom ove tri komponente 60 minuta da bi nakon toga klijent ostao ležati zamotan u plastičnoj foliji oko 20 minuta. Ova specifična masaža prati limfne puteve, pa je ujedno i izvrsna limfna drenaža. Također potiče organizam da se potpuno oslobodi toksina i viška tekućine, te pozitivno djeluje na tonus kože. Pore na koži se čiste, a sama koža ponovno postaje meka i svilenkasta. Med kao sredstvo za masažu, koristio još u starom Tibetu. Prednosti ove namirnice toliko su ljekovite i pozitivne, da se primjenjuje u raznim sferama medicine, ljepote, njege tijela i prehrane.  Masaža medom popravlja cirkulaciju krvi i opušta ukočene mišiće, stimulira limfni sustav i djeluje anticelulitno. Izvrsna je priprema za ljeto!

IZVOR: www.thaicentarthalea.com

POTENCIJAL APIINHALACIJA U LIJEČENJU POST-COVID SINDROMA  

     Iako povijest apiterapije seže u prošlost stariju više od četiri tisuće godina prije Krista (u starom Egiptu med je bio prva pomoć iz prirode za ozljede, želučane i crijevne bolesti, probleme s bubrezima, a pčelinji vosak i propolis se koristio prilikom mumificiranja; u drevnoj je Indiji med služio kao protuotrov kod trovanja biljnim i životinjskim otrovima i kod ugriza otrovnih životinja; pčelinji proizvodi bili su cijenjeni i u staroj Grčkoj i antičkom Rimu, pa su med stavljali u grobove svojih najmilijih i darivali svojim bogovima) i iako su ljekoviti učinci liječenja i prevencije niza bolesti pomoću meda, propolisa, matične mliječi, peluda i pčelinjeg otrova potvrđeni mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima te dugogodišnja zajednička iskustva terapeuta i pacijenata nitko više ne može osporiti, danas – toliko milenija kasnije, na svakih tisuću stanovnika naše planete dolazi tek jedan pčelar, na svakih tisuću pčelara samo jedan apiterapeut  – dakle, na sedam milijardi stanovnika na Zemlji postoji i djeluje svega sedam tisuća apiterapeuta!

     Unatoč činjenici da je sve dulji popis dokazanih nuspojava o štetnom djelovanju na različite organske sustave određenih supstanci brojnih farmaceutskih lijekova, a s druge strane nizom studija potvrđena efikasnost pčelinjih proizvoda u podizanju opće obrambene sposobnosti organizma, kod smetnji u respiratornom i probavnom traktu, kod poremećaja živčanog, mokraćnog i hormonalnog sustava, kod reumatskih bolova, u rješavanju problema nastalih zbog stresa, nesanice, umora i niza drugih zdravstvenih poremećaja, u tekstovima o apiterapiji se napominje da „još uvijek nema dovoljno znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila pozitivan učinak liječenja pčelinjim proizvodima“ i da je „neophodno duže vrijeme kako bi se uočile promjene“ i radije se koristi izraz „mnogi nutricionisti vjeruju…“ umjesto da  napokon dobije zasluženo priznanje i u zakonodavnom smislu.

      Sa globalnog aspekta, ipak nije sve tako crno: danas apiterapijski centri postoje u Rusiji, Kini, Rumunjskoj, Indiji, SAD, Australiji, Novom Zelandu i tim zemljama oni funkcioniraju posve legalno poput drugih medicinskih klinika. U Sloveniji je početkom ove godine usvojen profesionalni standard za zanimanje apiterapeut – apiterapeutkinja (uskoro bi trebao biti reguliran i katalog profesionalnih standarda, vještina i znanja potrebnih za ovu kvalifikaciju), pa se apiterapeute klasificira među zanimanja kao što su frizerske i ostale usluge za ljepotu i promicanje zdravlja. U posljednjih par godina, zahvaljujući grupi entuzijasta okupljenih u Hrvatskom apiterapijskom društvu, naša je zemlja bogatija za desetak apikomora od kojih su najnovije nikle u Istri, na Krku i u Zagorju. U promociju i razvoj apiterapije u Hrvatskoj najviše je vremena, energije i truda uložila dr. sc. Gordana Hegić, predsjednica HAD-a, uz podršku svojih najbližih suradnika i razumijevanje mjerodavnih u institucijama lokalne uprave i samouprave diljem Lijepe naše koji su sufinancirali poduzetničke aktivnosti pčelara – novih apiterapeuta na svom području. Svi se slažu da je nužan izlazak pčelara iz tradicionalnih okvira i širenje osnovne djelatnosti (proizvodnje meda) na apiterapiju i apiturizam, pa su oni ambiciozniji i poduzetniji nedugo nakon stjecanja potrebnih stručnih znanja i vještina na svom pčelinjaku otvorili jednu li više kućica za apiinhalacije – apikomore.

Iako postoji uska veza između apiterapije i apiturizma, u medijima se često pogrešno stavlja znak jednakosti između ova dva pojma. I dok je apiterapija mnogo šire područje i kao dio pučke medicine na ovim prostorima postoji decenijama, apiturizam je novitet u okvirima ruralnog turizma, za širu javnost i dalje je nepoznanica, prije svega zbog dvojbe jesu li apiinhalacije dio zdravstvenog turizma i da li bi se ovom djelatnošću u zdravstvene svrhe smjeli baviti isključivo kvalificirani liječnici ili i drugi osposobljeni za usluge api inhalacije i medne masaže u svrhu relaksacije, poput spa&wellness tretmana? Dio pčelara koji se niz godina uspješno bave drugačijim vidovima pčelarskog turizma (s naglaskom na edukaciju, vođene degustacije i slične aktivnosti), reći će da je već sam boravak na pčelinjaku dobra apiterapija, pošto smo na tom prostoru okruženi čistim zrakom koji je bogat ne samo blagotvornim supstancama iz košnice, već iz čitavog okoliša. U prilog ovoj tvrdnji ide i priča o dugovječnosti pčelara koji svoje besprijekorno zdravlje i vitalnost zahvaljuju činjenici da na pčelinjak odlaze gotovo svakodnevno i tamo provode i po više sati.

     Premda se mnogima i dalje čini da su konvencionalna (standardna) i komplementarna (dopunska) medicina nepomirljive suprotnosti, mnogi istaknuti stručnjaci i znanstvenici tvrde da medicinu ne treba dijeliti, jer sve metode imaju isti cilj: poboljšanje zdravlja bolesnika. Medicina je jedna, samo je zdravstveni sustav previše krut! Ipak od ove ustaljene predrasude, postoje i pozitivne iznimke! Kako su ove dvije kategorije pomirili Poljaci u razvitku još jedne veoma zanimljive inačice – haloterapije (grč. halo = sol)?

U jednom od najstarijih svjetskih rudnika soli u mjestu Wieliczka u južnoj Poljskoj puna dva stoljeća djeluje lječilište koje svojim korisnicima nudi terapiju solju (pretežno putem inhalacija, ali i kupkama u slanoj vodi), a u kojoj se od ove godine provodi i program oporavka od tzv. „dugog Covida“.  Haloterapija je veoma popularna u srednjoj i istočnoj Europi, a u Rusiji i Estoniji je i službeno priznata metoda u sklopu javnog zdravstva. Iako o učinkovitosti terapije solju govore mnoge kliničke studije, međunarodna znanstvena zajednica i dalje ostaje podijeljena po pitanju njene stvarne koristi, a dio njih smatra da ona ima samo placebo efekt. Zaokret u percepciji haloterapije se nije dogodilo preko noći: njihova priča počinje davne 1843. godine kad je dr. Feliks Bochkowski primijetio da rudari u poljskim rudnicima soli ne obolijevaju od plućnih bolesti, a na temelju tih zapažanja je njegov suradnik dr. Mstislav Poljakowski osnovao prvo kliničko lječilište za plućne bolesnike u Wieliczki kod Krakova. Korištenje soli u medicini ipak ima znatno dužu povijest: još u doba  stare Grčke sol se koristila za dezinfekciju i čišćenje rana, ali i u terapiji oboljenja respiratornog trakta. Danas se u tzv. „halokomorama“ liječi astma, kronični rinitis, bronhitis, laringitis i faringitis, kao i alergijske bolesti gornjih dišnih putova, prije svega inhalacijama koje vlaže respiratorni trakt, podupiru pravilno iskašljavanje i razrjeđuju sluz. Slana soba, moderno dizajnirana alternativa speleoterapiji, prostorija je izrađena od prirodne kamene soli i oponaša ljekovitu mikroklimu u slanim spiljama. Halogeneratori omogućavaju udisanje najfinijijih mikročestica kamene soli bez aditiva i što je prednost u odnosu na boravak na moru i morskom zraku, održava vlažnost, temperaturu i koncentraciju negativnih iona na optimalnoj razini. Aerosol koji u slanim sobama udišu pacijenti bogat je željezom, kalcijem, magnezijem, cinkom, litijem, selenom i drugim elementima izuzetno važnima za ljudsko zdravlje. Osim što pomaže kod različitih tegoba respiratornog sustava,  haloterapija ima pozitivan učinak i kod nekih dermatoloških problema, umiruje neurološki sustav, opušta i podiže imunitet organizma. Prva halokomora u našoj zemlji se otvorila 2008. godine u Osijeku, a danas ih u Hrvatskoj ima dvadesetak. No, vratimo se na haloterapiju post-Covid sindroma koje se od ove godine prakticira u lječilištu Wieliczka.

Naime, 10 do 15 % oboljelih od korona virusa nakon što prebole Covid-19 i dalje imaju problema s disanjem, bolovima u mišićima i zglobovima, narušenom ravnotežom i koordinacijom, osjećajem stalnog umora, gubitkom pamćenja i koncentracije, stresom i depresijom. U pravilu, oboljeli od Covid-19 imaju gore simptome od onih s astmom, no – dok je astma neizlječiva, Covid pacijenti mogu obnoviti prijašnje zdravstveno stanje! I to u predivnom ambijentu na spiljskom platou uz slano jezero u rudniku soli iz 13. stoljeća 130 metara ispod površine! U podzemnoj komori Stajnia Gór Wschodnich je matični toranj u kojem slani aerosol istodobno udiše desetak desetak pacijenata. Terapija traje tri tjedna, a uz inhalacijski tretman uključeni su fizioterapijske, kineziterapijske metode te vježbe disanja pod stalnom kontrolom liječnika. Rezultati haloterapije u liječenju post COVID sindroma su iznad očekivanja: 60 – 80 % pacijenata po završetku terapije osjeća mnogo bolje zbog specifične atmosfere, mira, tišine i naravno – čistog zraka bez alergena, visoke vlažnosti i koncentracije soli. No, od prvih saznanja o blagodatima slanog aerosola do hvalospjeva o haloterapiji u medijima danas, prošlo je „samo“ 200 godina! Čeka li i apiterapeute slična sudbina?

Ova nam pandemija donijela toliko kontroverznih informacija kao ni jedna pošast do sada: od nagađanja izvora virusa preko pseudoznanstvenih rasprava do antivakserskih filozofiranja, a u kontekstu apiterapije, njene promocije i razvitka u budućnosti jedna je od tih priča posebno zanimljiva. Prema njoj u ožujku 2020. godine kad je virus buknuo u Kini, preko pet tisuća pčelara u najugroženijem području zemlje nije imalo niti jedan simptom Covid bolesti niti bilo kakvih zdravstvenih problema! Nakon toga je sprovedeno specifično istraživanje pet apiterapeuta i njihovih 121 pacijenta iz Klinike za apiterapiju u Wuhanu. Niti jedan od njih nije bio zaražen koronavirusom, bez obzira na neposredne kontakte s članovima najbliže obitelji kojima je potvrđena infekcija! Naime, svi pacijenti su od listopada do prosinca 2019. godine bili liječeni apitoksinoterapijom, pa se s pravom epidemiolozima postavilo pitanje: da li stimulacija imunološkog sistema uzrokovana apitoksinom smanjila osjetljivost organizma na SARS-CoV-2?  Nedugo zatim, nekoliko ljekara istraživača iz Kine (Wei Yang, Fu-liang Hu, Xiao-feng Xu) ispitivalo je potencijalnu preventivnu i terapijsku primjenu apitoksina kod infekcija izazvanih virusom COVID-19. Tog su trenutka sve oči svijeta bile uperene u potragu za cjepivom i nitko nije znao hoćemo li i kada izaći iz krize, pa je u nedostatku pozitivnih vijesti, pčelinji otrov je pružao iskru nade u pobjedu nad bolešću. Ova je inicijativa motivirala i druge znanstvenike na nova istraživanja i testiranja, pa je uslijedio val eksperimenata, saznanja i zaključaka. Medicinsko-istraživački tim lječilišta Wieliczka od samog početka nije krio svoje ambicije, pa je bilo realno za očekivati da će terapija solju u kontekstu pandemije koronavirusom potvrditi svoj renome i nastaviti put prema valorizaciji značaja haloterapije u svjetskim razmjerima.

     Promovirati i razvijati apiterapiju u Hrvatskoj bazirajući se isključivo na znanstveno dokazanim pozitivnim svojstvima pčelinjih proizvoda nije lak posao. Pitanja koja se nameću sama po sebi nije malo: koliko se trenutno kliničkih istraživanja o djelotvornosti pčelinjih proizvoda vrši u svijetu, a koliko kod nas? Postoji li vjerodostojna lista indikacija bolesti koje se mogu uspješno liječiti pčelinjim proizvodima i kliničkih protokola kojima će se povećati njihova učinkovitost? Imamo li kvalificirane terapeute s kompetentnim iskustvom i dovoljno provjerenih izvora meda i drugih pčelinjih proizvoda kvalitetnih s medicinskog gledišta? Može li trenutna situacija s korona virusom pomoći ili odmoći promociji i razvoju apiterapije u svijetu i kod nas?

Mladi apiterapeut i pčelar Armin Nuhanović (2017. godine je otvorio prvu apikomoru u Bosni i Hercegovini) u svom je izlaganju na prvom hrvatskom simpoziju o praktičnoj primjeni apiterapije u Novskoj sredinom svibnja ove godine upozorio kako neki pretjeruju u svojim poduzetničkim ambicijama, pa s namjerom da privuku što veći broj (neupućenih) klijenata, apikomore nazivaju apiterapijski centri. Apiterapijski centar podrazumijeva kompletnu uslugu apiterapije npr. med sa obogaćenom vrijednošću, mješavine pčelinjih proizvoda, različite vrste masaža uz upotrebu pčelinjih proizvoda, sve uz nadzor liječnika ili stručnog medicinskog osoblja. Naravno da ovakva antireklama definitivno ne ide u prilog valorizaciji apiterapije, a ima osnove i za bojazan da može postati i kočnica u njenom razvoju.   

   Mnogo je poveznica između haloterapije i apiterapije kao komplementarne (dopunske) metode liječenja. Apiinhalacija je jedini vid apiterapije gdje se konzumiraju skoro svi pčelinji proizvodi (med, propolis, vosak, perga, matična mliječ, pčelinji otrov (u vrlo malim količinama), pčelinji feromoni…), a indikacije su brojne (astma, bronhitis, alergijski rinitis, kronične plućne bolesti, infekcije respiratornog trakta, oslabljeni imunitet, oralne infekcije, glavobolja, migrena, stres, depresija, slaba ili usporena psihička kondicija, kardio bolesti, detoksikacija respiratornog trakta, povećanje plućnog volumena). Nuhanović nabraja pozitivne reakcije svojih korisnika nakon apiinhalacija: bolji san, niža razina šećera u krvi, veća pokretljivost i produktivnost. Nakon prve inhalacije korisnici imaju povećan nagon za iskašljavanje (produktivni kašalj) samo u tretmanu detoksikacije respiratornog trakta. Ono što je dodatno izuzetno vrijedno i ohrabrujuće iz jednog drugog aspekta je činjenica da kod klijenata u potpunosti nestaje strah od pčelinjih uboda, pa se time i vraća želja za što češćim boravkom u prirodi i konzumacijom pčelinjih proizvoda, pogotovo kod djece, a kod odraslih se pojavljuje interes za bavljenje pčelarstvom. Nije li to izvanredno?! Taj se doživljaj možda može usporediti s nekim vidovima psihoterapija, ali nikako s haloterapijom, pa su tu apiinhalacije u velikoj prednosti! 

U svojoj pjesmi staroj punih pet desetljeća „Imagine“ legendarni John Lennon kaže: „You may say I’m a dreamer/But I’m not the only one/I hope someday you’ll join us/And the world will be as one“ Da, uistinu, možete reći da sam sanjar, ali nitko mi ne može zabraniti da sanjam san u kojem će jednog dana negdje u Lijepoj našoj stvarno osvanuti apiterapijski centar po uzoru na slične u svijetu i znam da u tim snovima nisam sam. Premda se apiterapija još nije potvrdila pod povećalom nadležnih institucija i iako je koče neki vječni skeptici i dio farmaceutske industrije, s dužnim poštovanjem je treba nastaviti pratiti i istraživati, pogotovo u kontekstu liječenja post-COVID sindroma. U tom je smislu itekako važno širiti znanja o apiterapiji, kao među pčelarima, liječnicima i medicinskom osoblju, farmakolozima, nutricionistima, tako i među potrošačima, posebice mlađim generacijama. Stoga se i vi uključite u tečajeve apiterapije Hrvatskog apiterapijskog društva i postanite dio te predivne priče!

PRIRODNI PRIPRAVAK ZA BOLJI VID 1.

SASTOJCI: 10 žlica meda, 3 češnja češnjaka, 4 limuna, 200 g lanenog ulja

PRIPREMA: ogulite, očistite i zgnječite češnjak, zatim dodajte limun koji ste prethodno ogulili. Zatim dodajte med i laneno ulje. Drvenom žlicom dobro promiješajte sastojke i dobivenu smjesu spremite u hladnjak. Pripravak uzimajte prije svakog obroka, po jednu žlicu. Upozorenje: ne nanositi direktno na oči!

IZVOR: www.megagiga.info

PRIRODNI PRIPRAVAK ZA BOLJI VID 2.

SASTOJCI: 4 limuna, 300 g meda, 500 g oraha, 100 ml aloe vera( gela, soka)

PRIPREMA: Limun iscijedite i pomiješajte sa ostalim sastojcima u blenderu. Čuvajte u staklenoj boci u hladnjaku. Uzimajte 3 puta dnevno po jednu žlicu. Konzumirajte mjesec dana, pa napravite pauzu od 2 tjedna i ponovite tretman.

IZVOR: www.webtribune.rs

NOVA APIKOMORA U ZAGORJU

Pčelarstvo je u Krapinsko-zagorskoj županiji tradicionalna poljoprivredna grana. Prvo pčelarsko društvo Dubrovčan -Tuheljske Toplice osnovano je 1971. godine. Danas se na ovom području ovom gospodarskom granom bavi preko pet stotina pčelara, pretežno registriranih proizvođača meda i drugih pčelinjih proizvoda organiziranih u devet pčelarskih udruga unutar strukovne organizacije na županijskoj razini – Saveza pčelara KZŽ osnovanog 2011. godine. Zagorskim pčelarima najveću podršku daje Krapinsko – zagorska županija, a jedan od njihovih najznačajnijih uspjeha je dobivanje zaštite oznake izvornosti na nacionalnoj razini za Zagorski bagremov  med.

   U sjevernom dijelu Hrvatskog Zagorja nalazi se Radoboj, općina koja broji oko 3.500 stanovnika. U podnožju planine Strahinjčice na planinarskoj ruti prema planinarskom domu i Stazi orhideja nalazi se Sportsko rekreativna udruga Studio za pilates i jogu „Balance“ čija je voditeljica nedavno otvorila obrt za apiinhalacije Medeni kutak. Na ovom je području zabilježeno preko 1000 biljnih vrsta i podvrsta, od kojih čak 32 vrste i podvrste orhideja. Uz sve prirodne vrijednosti i ljepote ovaj je kraja  u travnju postao bogatiji za još jednu iznimnu atrakciju.

   Naime, licencirana instruktorica pilatesa i joge Ivana Kamenečki Šakotić uz treninge pilatesa, joge, barrea i wallspring pilatesa pokrenula je i program apiinhalacija u koji je osim udisanja zraka iz košnica uključena i dišna gimnastika te meditacija u trećoj drvenoj kućici, tzv. anti stres komori. U jednoj od prve dvije kućice uskoro će biti instaliran i apisarij za edukaciju najmlađih posjetitelja.

    Ivani želimo puno uspjeha u dosadašnjem radu i novim poslovnim i životnim izazovima! I naravno – MEDNO svim zagorskim pčelarima!

APIDORA IZ NAŠICA: API KOMORA I PČELINJI PROIZVODI S ZLATNIM ŽIGOM HRVATSKOG APITERAPIJSKOG DRUŠTVA

Api komore nisu više novost u Hrvatskoj, no – od otvorenih tijekom 2020. godine, na području Osječko – baranjske županije za sada jedina registrirana za bavljenje apiterapijom i api inhalacijama je u Našicama. Vlasnica obrta Anita Dragić zajedno sa svojim suprugom Zoranom je završila tečaj apiterapije u organizaciji Hrvatskog apiterapijskog društva što im je dalo stručni temelj i učvrstilo u namjeri da se bave ovom djelatnošću. Dobrodošlo je i iskustvo u pčelarstvu i proizvodnji meda, propolisa, matične mliječi, pčelinjeg voska i peludi kojima se obitelj bavi dvadesetak godina.

     Kroz cijeli postupak: od prvih informacija o proizvodnji kvalitetnih pčelinjih proizvoda kakvi se jedini i preporučuju za potrebe apiterapije i povoljan apiterapijski učinak, preko pravovaljanih uputa o pokretanju poslovanja do registracije djelatnosti apiterapije Anitu i Zorana je vodila predsjednica HAD-a dr. sc. Gordana Hegić, a sredstva za pokretanje poslovanja i samozapošljavanja dobili su je od HZZ-a i Grada Našica. Obrt Apidora je otvoren u ožujku 2020. godine,  no zbog pandemije je s radom započela u kolovozu. U međuvremenu je postavljena apikomora – drvena kućica oko 10 m2 površine opremljena sa tri sjedala za inhalacije. Apiinhalacije koje nude provode se udisanjem aerosola iz košnice, propolisa uz korištenje profesionalnih Propo steam inhalatora te inhalacije s medom koje se provode profesionalnim ultrazvučnim inhalatorom.

     Nakon ispunjavanja uvjeta prema standardima HAD-a, obrt Apidora je postao korisnik zlatnog žiga – znaka zajamčene kvalitete proizvoda i apiterapijskih usluga. Api komora ima zlatni žig HAD-a, koji posjetiteljima jamči će uslugu vršiti odgovorno i educirano osoblje koje brine i oko najmanjih detalja koji su izuzetno važni zbog zaštite njihova zdravlja i sigurnosti. Med, propolis i druge tvari koji se koriste za api inhalacije analiziraju se u laboratoriju za ispitivanje hrane i predmeta opće uporabe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar u Zagrebu. Cvjetni med i propolis također imaju zlatni žig HAD-a. Osim toga, objekt je klimatiziran, sjedala imaju i masažnu funkciju, a ulaz je prilagođen i osobama s invaliditetom. Ciljani korisnici su djeca, adolescenti, odrasle i starije osobe, posebice sportaši i osobe podvrgnute ekstremnim psihofizičkim naporima, osobe koje pate od astme, kroničnog bronhitisa, alergijskog rinitisa, migrene, nesanice, emocionalnih poremećaja, depresije, reumatizma, bolova u leđima i oporavka kod moždanog udara.

    U sklopu svog poslovanja Anita Dragić održava i online predavanja o vrijednosti pčelinjih proizvoda u očuvanju zdravlja, a od nedavno i edukacije za djecu u vrtićima i nižim razredima osnovne škole. Tako je na Svjetski dan pčela 20. svibnja u igraonici Tin Tin održala prigodnu radionicu o važnosti pčela za naš planet i konzumaciji meda i pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj prehrani. Djeci je predstavila slikovnicu “Pčelica” autorice Gordane Hegić. Preko tri tisuće primjeraka ove slikovnice ovih je dana podijeljeno djeci diljem Hrvatske, a uz pomoć nastavnice Ane Marošević, slikovnica “Pčelica” prevedena je na slovački jezik i podijeljena djeci koja u OŠ Kralja Tomislava u Našicama i Markovcu uče slovački jezik. Mališani, polaznici Igraonice Tin Tin, s užitkom su slušala o pčelicama i  uživala u slasnom medu i pčelinjim proizvodima, daru Obrta za apiterapiju i apiinhalacije Apidora Našice.

IZVOR: www.nasice.com

ČEŠNJAK + MED

Ova je kombinacija odavno poznata u potpornoj terapiji prehlade, gripe, visokog krvnog tlaka i upala, no neki izvori navode kako ova kombinacija može pomoći u mršavljenju, jer ubrzava rad metabolizma. Češnjak je bogat raznim hranjivim sastojcima, uključujući vitamin B6 i vitamin C, mangan, kalcij, a sve te tvari mogu pomoći u mršavljenju. Osim što smanjuje postotak masnoće u tijelu, češnjak jača imunitet i uklanja toksine iz tijela. S druge strane, med potiče proizvodnju glukoze koja održava visoku razinu šećera u mozgu i prisiljava ga da oslobađa hormone koji sagorijevaju masnoće.

PRIPREMA: Ogulite češnjak i zdrobite ga. Stavite žličicu meda u malu šalicu i pomiješajte ga sa zdrobljenim češnjakom. Pomiješajte ova dva sastojka i ostavite smjesu da odstoji 15-20 minuta. Svako jutro pojedite jednu žlicu smjese na prazan stomak. Možete napraviti i veću količinu smjese koju možete skladištiti u frižideru. Smjesa ne bi trebala stajati u hladnjaku više od tri dana.

NAPOMENA: Nemojte uzimati više od jedne žlice smjese u danu i nemojte koristiti više od dva režnja češnjaka za pripremu, piše Times of India. Previše češnjaka može izazvati loš zadah, peckanje u ustima ili želucu, žgaravicu, plinove, mučninu, povraćanje i proljev. Ako ste trudni, dojite bebu ili uzimate lijekove za razrjeđivanje krvi, posavjetujte se s liječnikom prije nego što počnete uzimati smjesu od meda i češnjaka.

IZVOR: www.hr.n1info.com

MED + CIMET = KOMBINACIJA ZA PET

Pozitivan učinak meda na ljudsko zdravlje dokazana je nebrojeno puta, a znanstvenici i dalje otkrivaju nove dobrobiti i prednosti u liječenju mnogih bolesti u usporedbi sa sintetičkim lijekovima, a s cimetom, jednom od najstarijih mirodija koja ne služi samo kao začin, ovaj najpoznatiji pčelinji proizvod daje kombinaciju za ocjenu pet plus, jer je odličan štit protiv virusa, visokog kolesterola i šećera i drugih neprijatelja našeg zdravlja.

PASTA OD MEDA I CIMETA

Napravite pastu od meda i cimeta u prahu. Namažite je na kruh i konzumirajte redovito za doručak. Ovaj će obrok umanjiti razinu kolesterola u arterijama i djelovati preventivno u kardiovaskularnim bolestima.

CIMET I MED PROTIV ZADAHA IZ USTA

Jeste li znali da žitelji Južne Amerike svako jutro ispiru usta toplom vodom, pomiješanom s jednom žličicom meda i cimeta što im pomaže da zadrže svježinu daha tijekom cijelog dana?

NAPITAK OD MEDA I CIMETA 1.

U šalici vruće vode promiješajte 2 velike žlice meda i jednu žličicu cimeta u prahu. Popijte to ujutro i navečer. Kod redovitog konzumiranja može pomoći izlječenju čak i kroničnog artritisa.

NAPITAK OD MEDA I CIMETA 2.

U čaši mlake vode promiješajte 2 velike žlice cimeta u prahu i jednu žličicu meda. Pijte to svaki dan. Ovo će uništiti mikrobe u žučnoj vrećici.

NAPITAK OD MEDA I CIMETA 3.

Promiješajte 2 velike žlice meda i 3 žličice cimeta u velikoj čaši čaja. Kada to popijete, nivo kolesterola će se sniziti za 10 % u roku od 2 sata.

MED I CIMET PROTIV PREHLADE

Ako patite od prehlade, uzmite jednu veliku žlicu meda sa jednom četvrtinom žlice cimeta. Uzimajte to tri dana za redom. Ovo će riješiti prehladu, kronični kašalj i začepljenje sinusa.

KOMBINACIJA ZA MRŠAVLJENJE

Prokuhajte med i cimet u prahu u čaši vode. Pijte to svako jutro na prazan želudac – pola sata prije doručka. Kod redovnog konzumiranja, pomoći će pretilim osobama smršaviti.

IZVOR: www.pozitivanstav.com

     Loše, odnosno neprirodno držanje tijela, često zbog ergonomski krivog sjedenja u uredu ili doma uz kompjuter uzrokuje bol u mišićima i zglobovima, a najugroženiji su vrat, ramena, leđa, slabine, noge i stopala. Svakodnevni stres u školi ili na poslu čini mišiće napetim,  oni ostaju stegnuti, te zbog zaostalih otpadne tvari (mliječne kiseline). Razne tehnike masaže uključuju glađenje, tiskanje i udaranje te pomažu ukloniti bol, toksine i poboljšati tonus mišića. Masaža je odlična za mišiće, ona povećava tonus mišića, opušta ih, normalizira metaboličke procese i ima umirujući utjecaj na živčani sustav.       

      Masaža našem organizmu ne donosi samo opuštanja već i niz drugih zdravstvenih blagodati, liječeći naše tijelo, um i dušu na više različitih razina. Masaža povećava izlučivanje hormona serotonina koji je zaslužan za dobro raspoloženje, ali i potiče tijelo na proizvodnju hormona endorfina koji je prirodni analgetik, te na taj način smanjuje bolove. Masaža smanjuje razinu hormona stresa kortizola, i na taj način reducira stres i sprječava bolesti koje nastaju kao njegove posljedice. Dokazano je da masaža ublažuje bol kod glavobolja, poroda, PMS-a, opeklina, boli u leđima, pa čak i kod raka.

      Ako prilikom masiranja koristite i odgovarajući melem, rezultati će biti još bolji. Odličan MELEM PROTIV GRČEVA I BOLOVA U MIŠIĆIMA možete napraviti i sami u svojoj kući. On prodire duboko u tkiva i trenutno pruža umirujući osjećaj.

      SASTOJCI: pčelinji vosak, kokosovo ulje, đumbir (prah), kurkuma, ulje lavande

      PRIPREMA: U posudu sipajte pola šalice kokosovog ulja i četvrtinu šalice pčelinjeg voska i otopite ih na pari. Nakon toga dobro pomiješajte smjesu i dodajte 2 žlice đumbira u prahu i 2 žlice kurkume i 15 kapi ulja lavande. Ponovo dobro sve izmiješajte i prespite u staklenku i pričekajte da se ohladi. Nakon toga melem je spreman za upotrebu. Lijek se nanosi na bolne ili umorne mišiće.

IZVOR: www.najportal.ba

ALERGIJSKI RINITIS  

Alergijski rinitis ili peludna groznica je simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Ovo je globalni zdravstveni problem koji bitno umanjuje kvalitetu života pacijenta, produktivnost na poslu te uspjeh u školi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 10 do 25 % stanovništva u svijetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.

    Alergijski rinitis se može pojaviti sezonski ili može trajati cijele godine. Sezonski rinitis se pojavljuje u proljeće (uzrok: pelud drveća), ljeti (uzrok: pelud trava i korova) i u jesen (uzrok: pelud ostalih korova), a može biti povremeni ili trajni, odnosno blagog ili teškog oblika. Najčešći simptomi su curenje i začepljenost nosa, kihanje, suzenje, svrbež,  crvenilo očiju i umor. Ulaskom peludi u organizam udisanjem pokreće se niz reakcija koje rezultiraju oslobađanjem antitijela i medijatora upale histamina koji uzrokuju alergijske reakcije. Histamini izazivaju povećanu propusnost krvnih i limfnih žila te iz njih izlazi tekućina koja uzrokuje simptome – otok, crvenilo, svrbež i bol. Nos, sinusi i dišni putovi su natečeni, puni sekreta i začepljeni. Alergijski rinitis negativno djeluje i na funkciju pluća i srca, te može prouzročiti bronhijalnu astmu.

    Alergičari trebaju pratiti peludni kalendar koji daje podatke o početku, trajanju i kraju polinacije pojedine biljne vrste u određenom razdoblju. Meteorološki parametri koji najviše utječu na dinamiku pojave peluda u zraku su temperatura i oborine, pa se peludni kalendar razlikuje od godine do godine. Poznavanje peludnog kalendara pomaže u predviđanju vremena pojave simptoma alergija što omogućuje da se pravodobno uvede odgovarajući način liječenja. Alergičari se trebaju pridržavati uputa liječnika, prilagoditi terapiju simptomatskim lijekovima (antihistaminici i dekongestivi) i aktivnosti na otvorenom prema dinamici alergene peludi kao i druge zdrave navike. U prehrani treba koristiti kalcij, vitamin C, kvercetin, crni kim te probiotike. Fitoterapeuti preporučuju korištenje biljke kozlinac (Astragalus membranaceous), a apiterapeuti pčelinje proizvode što je mnogima zbog kontradiktornosti još uvijek neshvatljivo, zbog čvrstog uvjerenja da je med proizvod koji izaziva pojačanu osjetljivost pa je često na listi zabranjenih proizvoda za alergičare. Prim. mr. sc. Josip Lončar,  dr.med. specijalista obiteljske medicine koji je ujedno i dugogodišnji apiterapeut-praktičar s bogatim iskustvom u liječenju raznih oboljenja pčelinjim proizvodima, naglašava da konzumiranje meda može dovesti do alergijskih reakcija samo pri jednokratnom konzumiranju veće količine meda, tj. ako se uzima više od 5 g/kg tjelesne težine, jer je preporučljiva dnevna doza meda 1 – 2 g/kg tjelesne težine, maksimalno 3 g u 3 ili više obroka. Svi pčelinji proizvodi zasebno i u kombinaciji blagotvorno djeluju na organizam, potiču rad imunološkog sustava, povećavaju tjelesnu izdržljivost i smanjuju zamor. Iako je prevencija daleko bolji način za borbu s alergijom, pravilnim korištenjem meda, propolisa i matične mliječi možemo ublažiti neke simptome i zdravstvene posljedice alergije. Jedna od tih metoda liječenja alergije u standardnoj medicini je hiposenzibilizacija, pri čemu se organizam učini manje osjetljivim ili neosjetljivim odnosno, navikne se na nešto. U ovom obliku terapije alergičnoj osobi daje se postupno aktualni alergen u sve većoj dozi sve dok organizam ne prestane reagirati ili reagira vrlo slabo. Tako se kontinuiranom primjenom meda u postupno rastućim dozama tijekom cijele godine u organizam unosi poddozirano pelud u svrhu smanjenja reakcija na njega u alergičnih osoba.  Zrnca peludi u medu su u neusporedivo manjim koncentracijama nego u okolišu te ih organizam prihvaća bez značajne pobune. Med i peludna zrnca u medu, koji se koriste u terapiji moraju se uzimati iz najbližeg pčelinjaka ne veće udaljenosti od 20 do 40 km od mjesta boravka pacijenta, jer samo ovi medovi sadrže sve alergene koji uzrokuju alergijske tegobe. U terapiji hiposenzibilizacije koristi se isključivo med koji nije zagrijavan preko 37*C i koji nije filtriran kroz najfinija kvarcna sita jer time gubi svoju biološku farmakoterapijsku vrijednost. Na ovaj se način potiče organizam da gradi vlastite obrambene mehanizme što rezultira umanjenim imunosnim odgovorom na pelud u sezoni cvatnje, tj. blažom alergijskom reakcijom, pa čak i izostankom popratnih neugodnih simptoma.

    Antialergijski učinak matične mliječi je znanstveno dokazan, ta se značajka pripisuje glikoproteinu iz matične mliječi koji suprimira antigen, inhibira specifičnu proizvodnju IgE  i histamina iz mastocita.

    Kvercetin iz propolisa biljni je pigment, smatra se pretečom i predstavnikom svih bioflavonoida, u brojnim studijima pokazao se kao najaktivniji od svih bioflavonoida. Dobar je protuupalni agens, izravno blokira nekoliko početnih stadija upalnog procesa, tako i sintezu i oslobađanje histamina i drugih medijatora upale. Normalizira i jača imunološki sustav, ublažava simptome peludne  alergije te bolesti dišnog sustava.

      Više je nego sigurno da će apiterapija u budućnosti imati sve značajnije mjesto u liječenju alergijskih bolesti. Svakodnevnim konzumiranjem pčelinjih proizvoda, kao visokovrijednih neprerađenih namirnica u organizam se unose mnoge tvari koje su često nedostupne u prehrani koja obiluje prerađenim namirnicama. Na taj način potiče se i održava homeostaza organizma koja je osnovni uvjet zdravlja i prevencije bolesti.

IZVOR: www.plivazdravlje.hr    www.pip.hr   www.zdravobudi.hr

ČAJ ZA SLABOKRVNOST

SASTOJCI: kopriva, gospina trava, iđirot, pelin, cvjetni med

PRIPREMA: pomiješajte navedene sastojke u jednakim dijelovima te jednu punu čajnu žličicu prelijte vrućom vodom, ostavite da odstoji 10-tak minuta, procijedite i u mlačni čaj dodajte 2 kavene žličice cvjetnog meda na jednu šalicu. Pijte 2 šalice 2 – 3 tjedna.

SIRUP ZA ANEMIJU  

SASTOJCI: 2 šake mlade koprive, ½ teglice meda, 1 limun

PRIPREMA: vrhove kopriva odrežite (prva 3 lista), operite i sitno nasjeckajte. U staklenu posudu stavite pola teglice meda, dodajte koprivu i malo limunovog soka. Promiješajte i držite na sobnoj temperaturi 3 – 8 dana (dok med ne promjeni boju). Sve stavite u teglicu i držite u hladnjaku. Konzumirajte jednu žličicu dnevno nakon jela.

ELIKSIR OD KOPRIVE, MEDA I KURKUME

SASTOJCI: 15 svježih listova i stabljika mladih kopriva, 3 žlice kurkume, 1 kg meda

PRIPREMA: Operite i osušite koprivu. Koristite sokovnik da dobijete sok od koprive. Pripremite 1 šalicu soka od kopriva i 3 šalice meda. Sipajte sok u posudu zajedno s medom, dodajte kurkumu i dobro promiješajte. Dobivenu smjesu ostaviti u hladnjaku ili tamnom suhom prostoru. Pijte dva puta dnevno 1-2 čajne žlice razmućene u čaši vode – po mogućnosti tople.

MED I SJEME KOPRIVE ZA IMUNITET

SASTOJCI: 1 kg cvjetnog meda, 100 g oraha, 100 g badema, 200 g lanenih sjemenki, 50 g sjemenki koprive

PRIPREMA: sameljite sve navedene sastojke i pomiješajte ih s medom. Uzimajte po jednu čajnu žličicu nekoliko puta na dan.

SJEME KOPRIVE, MED I ORASI ZA ANEMIJU

SASTOJCI: 500 g cvjetnog meda, 4 limuna srednje veličine, 100 g sjemenki koprive, 300 g oraha

PRIPREMA: Prvo se sjeme koprive i orasi samelju. U usitnjeno sjeme i orahe dodajte iscijeđen sok od limuna i 300 g meda. Cijelu ovu smjesu miješajte dok se ne zgusne. Potom se odlaže u hladnjak i konzumira po jedna velika žlica nakon ustajanja iz kreveta. Ukoliko želite da ovaj lijek koristite u liječenju anemije, onda u ovu smjesu možete dodati i nasjeckanu stabljiku koprive (prethodno skuhanu ) kao i lišće.

MED, KAKAO I SJEME KOPRIVE ZA ANEMIJU

SASTOJCI: 500 g meda, 100 g sjemenki koprive, 3 žlice kakaa

PRIPREMA: Pomiješajte sve navedene sastojke i konzumirajte po 1 žličica 3 x dnevno pola sata poslije jela.

POTENCIJAL PČELINJIH PROIZVODA U PROFILAKSI I TERAPIJI TROMBOZE

     Kod pacijenata koji su preboljeli COVID-19 liječnici se sve češće susreću s simptomima poput otežanog disanja, boli u grudima, suhog kašlja, anosmije, kroničnog umora, poremećaja pamćenja i koncentracije, bolova u mišićima i zglobovima, ali i ozbiljnijih komplikacija poput poremećaja mikrocirkulacije i povećane sklonosti stvaranja ugrušaka, što posljedično može dovesti do plućne embolije ili moždanog udara. Liječenje trombotske ili tromboembolijske bolesti se zasniva na antikoagulaciji, pretežito parenteralnoj, budući da nema interakcija sa standardnim lijekovima i može se privremeno ukinuti. Produljena profilaksa antikoagulansima nakon otpusta iz bolnice može smanjiti rizik nastanka venske tromboembolije, no uz rizik od krvarenja.

   Post-COVID sindrom se javlja nakon što pacijenti više nisu infektivni, odnosno kada više nemaju simptome akutne bolesti. Najrizičniji su bolesnici liječeni u intenzivnim jedinicama uz pomoć mehaničke ventilacije, pacijenti liječeni visokim protokom kisika, te oni koji se iz bolnice otpuštaju s koncentratorima kisika ili s ozbiljnijim tegobama. COVID-19 može biti predispozicijski čimbenik za trombotske bolesti zbog pretjeranog upalnog odgovora, aktivacije trombocita i endotelne disfunkcije, no kako još uvijek nema službenog konsenzusa oko profilakse, neophodna su daljnja istraživanja, pa bi se, s ciljem što kvalitetnije terapije i bržeg oporavka pacijenata, trebalo ozbiljnije posvetiti i istraživanju zdravstvenih potencijala pčelinjih proizvoda u tom području. Implikacije za prevenciju i liječenje trombotske ili tromboembolijske bolesti, bez obzira jesu li nastale u post-COVID periodu ili ne, koje slijede u nastavku ovog teksta samo su podsjetnik na do sada otkrivene zdravstvene dobrobiti meda i drugih pčelinjih proizvoda i natuknice za daljnja istraživanja kompetentnih stručnjaka u toj domeni.

 U borbi protiv trombotske ili tromboembolijske bolesti, u početnim stadijima, kada se bolest još uvijek ne manifestira klinički i u sprečavanju njenog razvoja, dio problema se može riješiti uz pomoć prirodnih pripravaka na bazi ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda. Za uspjeh u liječenju neophodno je pridržavati se nekih osnovnih pravila: iz prehrane treba izbaciti sve namirnice koje povećavaju zgrušavanje krvi (orašasti plodovi, banane, crveno grožđe, dimljeno meso, kobasice, konzervirana hrana), ograničiti potrošnju namirnica koje sadrže štetni kolesterol (masna i pržena hrana, masno meso, masni mliječni proizvodi, maslac, jaja), riješiti se loših navika (alkohol, pušenje, narkotici), te terapiju kombinirati s aktivnim načinom života i borbom protiv pretilosti. Fitoterapeuti u rješavanju krvnih ugrušaka koriste biljne čajeve (kopriva, paprena metvica, stolisnik, smilje, brusnica, metvica, matičnjak, kadulja, kamilica, crni ribiz). Favoriti u borbi protiv tromboze su i: kajenska paprika, ružmarin, veprina, divlji kesten, ginko biloba, glog, kokotac, đumbir i češnjak. Pomoći će i djevičansko maslinovo ulje ili čaša crnog vina, ali valja piti i puno vode, jer i ona razrjeđuje krv, a (vjerovali ili ne) istraživanja su pokazala da osobe koje konzumiraju 2 – 3 kivija dnevno imaju nižu vjerojatnost za nastanak ugrušaka.

     Kako bi pomogli oboljelima od trombotske ili tromboembolijske bolesti za jačanje ukupne potporne snage tijela i brži oporavak, apiterapeuti preporučuju kombinaciju meda i soka od luka. Ovi se sastojci moraju češće miješati, te čuvati par dana na toplom mjestu, a uzimati žlicu prije svakog obroka. Kod tromboze dubokih vena ekstremiteta, posebno je učinkovit pripravak koji se priprema dodavanjem meda u juhu (temeljac, bujon) od jabuke. Pučka medicina sugerira uzimanje meda sa šećernom repom ujutro svaki dan tijekom mjesec dana. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Liječenje pčelinjim proizvodima – Apiterapija“ kao sredstvo koje može pomoći pri malignim bolestima krvi navodi cvjetni prah, ističući antioksidativnu ulogu rutina (vitamin P) za koji su istraživanja pokazala da sprječava duboku vensku trombozu, proširene vene i kroničnu vensku insuficijenciju. Ovaj bioflavonoid smanjuje koncentraciju štetnog LDL-kolesterola, sprječava nakupljanje trombocita, smanjuje propusnost kapilara i tako poboljšava cirkulaciju krvi. Važno je naglasiti činjenicu da samo 1 gram peluda sadrži višednevnu dozu rutina, a zajedno s vitaminom C njegova je apsorpcija još veća i djeluje protuupalno. Iako se propolis tradicionalno koristi u pučkoj medicini u terapiji niza zdravstvenih teškoća i oboljenja, a dokazano je da ima preventivni i antibakterijski učinak, pa se na početku epidemije po društvenim mrežama čak tvrdilo da propolis „ubija“ koronavirus, ne postoje znanstveno utemeljene informacije koje bi potkrijepile tu tezu, no sigurno je da podiže imunološki sustav i pomaže organizmu u održavanju zdravstvene ravnoteže te kao takav može itekako pomoći u fazi oporavka od duge i iscrpljujuće bolesti kao što je COVID-19. Znanstveno potvrđene pozitivne učinke na bolesti krvožilnog sustava ima i matična mliječ: smanjuje razinu kolesterola i triglicerida u krvi, povećava HDL, snižava razinu fi brinogena u plazmi i smanjuje opasnost od tromboze. Iako se danas u liječenju niza oboljenja koristi pčelinji otrov, potencijal apitoksina ni izdaleka nije istražen koliko zaslužuje. Jedna od sastavnica pčelinjeg otrova je fosfolipaza A2, enzim koji razlaže fosfolipide. Postoje naučni dokazi da ova tvar aktivira arahidoničnu kiselinu koja se metabolizira u ciklusu cikloksigenaze, odnosno, običnim rječnikom: zaustavlja zgrušavanje krvi. Možda je baš to putokaz u kom smjeru trebaju ići daljnja istraživanja, iako sam posve siguran da postoji mnogo više stručnih i znanstvenih izvora s znatno uvjerljivijim obrazloženjima za pozitivan stav o učincima pčelinjih proizvoda na navedene bolesti.

       Zdravstveni sustavi širom svijeta okupljaju multidisciplinarne timove stručnjaka koji će skrbiti o bolesnicima s post-COVID sindromom, te im omogućiti cjelovitu dijagnostičku obradu, pravovremenu prevenciju komplikacija i optimalno liječenje. S ovog mjesta samo želimo sugerirati da u svoja istraživanja uključe i pčelinje proizvode koji nisu čudotvoran eliksir za bolji imunitet, kvalitetnije liječenje i brži oporavak, ali su pouzdan saveznik u potpornoj terapiji niza zdravstvenih poremećaja i bolesti, nerijetko i onih najtežih, od kojih zaziru i najveći medicinski stručnjaci.

 

Antibakterijski potencijal propolisa u liječenju post COVID sindroma

Dio oboljelih od bolesti COVID-19 tjednima, pa i mjesecima nakon nestanka osnovnih simptoma, nastavlja bitku s dugotrajnim i manje poznatim posljedicama bolesti, o kojima smo pisali i u prošlom broju „Hrvatske pčele“ u kontekstu potporne terapije post COVID sindroma pčelinjim proizvodima.

   U liječenju respiratornih infekcija prouzrokovanih korona virusom zbog brzog kliničkog učinka i bakteriološke eradikacije koriste se antibiotici širokog spektra od kojih su neki (azitromicin, moksifloksacin…) nažalost povezani s rizikom infekcije bakterijom Clostridium difficile (poznate i kao Peptoclostridium difficile). Ova multirezistentna bakterija može uzrokovati pseudomembranozni kolitis čiji su najčešći simptomi: mučnina, povraćanje, grčevi u trbuhu, plinovi, proljev i stolica s primjesama krvi ili gnoja, a krajnji rizik je povećanje debelog crijeva i sepsa. Rizik je najviši trideset dana od primjene antibiotika, a infekciji su najizloženije osobe narušenog imuniteta, starije dobi, s popratnim i kroničnim bolestima, te pacijenti iza kojih je dulja hospitalizacija, uporaba inhibitora protonske pumpe, kortikosteroidna terapija, kemoterapija, hranjenje putem sonde.

Bakterija C. difficile u medicinskim krugovima se spominjala i prije pandemije korona virusom i to u kontekstu infekcije pacijenata na bolničkom liječenju, pa se stoga obraća velika pozornost preventivi u vidu provođenja mjera kontaktne zaštite (izolacija i odjeljivanje oboljelog od drugih pacijenata, nošenje zaštitnih rukavica i pregača, pranje ruku, dezinfekcija predmeta i površina sporocidnim sredstvima) kao i provođenje programa racionalnog korištenja antibiotika.

   Konvencionalno liječenje C. difficile infekcije započinje isključenjem dosadašnjeg antibiotika (ako je moguće), nadoknadom tekućine i elektrolita, a nastavlja se specifičnim antiklostridijskim liječenjem metronidazolom ili vankomicinom. Kako bi se izbjegla krajnja opcija – operativni zahvat odstranjivanja dijela ili čitavog debelog crijeva (što bi u završnici značilo trajni invaliditet), u novije doba prakticira se i fekalna transplantacija ili transfer fekalne mikrobiote (FMT) – liječenje infuzijom tekućeg filtrata fecesa zdravog davatelja u crijevo primatelja. No, pitanje koje često postavljaju pacijenti je: može li se kolitis uzrokovan bakterijom Clostridium difficile liječiti i na drugačiji način?

     Jedan od prirodnih načina za sprječavanje i liječenje kolitisa su probiotici koji mogu popraviti ravnotežu mikroorganizama u crijevima, ublažiti poremećaje te ravnoteže i smanjiti rizik od kolonizacije bakterijama. Jogurt, kefir, sir i kiseli kupus vrijedni su izvori dobrih bakterija, no ipak ne mogu zamijeniti uništenu prirodnu tjelesnu floru, ali kao privremene kolonije mogu pomoći organizmu obavljajući iste funkcije kao prirodna flora, dajući prirodnoj flori dovoljno vremena da se oporavi. Njihovo je korištenje učinkovitije u sinergiji s antibioticima, posebno kod pacijenata koji nemaju poremećaje imunološkog sustava ili teške bolesti. Nutricionisti kod kolitisa preporučuju dijetu s bananama, jabukama, rižom i tostom. U bananama i jabukama ima pektina, topivog vlakna koje navlači višak vode u crijevu i usporava prolazak stolice. Fitoterapeuti preporučuju crni čaj, čajeve od kupine i maline.

Kao učinkovito sredstvo za normalizaciju stolice apiterapeuti svjetskog glasa dr. Stojmir Mladenov, dr. Peter Kapš i drugi spominju med u kombinaciji s peludi i preporučuju tri puta dnevno uzimati mješavinu male žlice peluda i velike žlice meda. Još 1939. godine, uoči ere antibiotika, McCleskey i Melampy su svojim otkrićima dali naslutiti baktericidni potencijal matične mliječi, pretpostavljajući da je za to zaslužna 10-HDA nezasićena masna kiselina, no pouzdanih dokaza nije bilo, zbog tada nedovoljno razvijene analitike. Krajem 40-tih godina počinje era antibiotika, a naša generacija svjedoči kako bi ona mogla završiti. Stoga se u potrazi za novim lijekovima koji bi omogućili učinkovitiju borbu s rezistentnim mikrobima preispituju svi postojeći resursi, pa tako i pčelinji proizvodi, pa će budućnost pokazati koliki je njihov stvarni potencijal u kontekstu post COVID sindroma, a mi ćemo s ovdje zadržati na antimikrobnom potencijalu propolisa.

Protubakterijski učinak propolisa proučavali su istraživači širom svijeta, a rezultati studija provedenih kod nas su objavljeni u časopisu Microbiological Research 2003. godine. Sva su istraživanja potvrdila inhibitorno djelovanje propolisa na najmanje 21 vrstu bakterija (kao i na 9 vrsta gljivica, 3 vrste protozoa i veliki spektar vrsta virusa) i da je taj učinak jače izražen na gram-pozitivne nego na gram-negativne bakterije. Propolis djeluje bakteriostatski (zaustavlja njihovo razmnožavanje) ili baktericidno (ubija ih) na: Bacillus larvae, Bacillus subtilis, Helicobacter pylori, MRSA (Meticilin-Rezistentni Staphylococcus Aureus), Mycobacterium tuberculosis, Staphylococcus sp, Staphylococcus aureus, Streptococcus sp., Streptococcus faecalis, Streptomyces, S. sobrinus, mutans, cricetus, Saccharomyces cerevisiae, Escherichia coli, Salmonella, Bacteroides nodosus, Klebsiella pneumoniae, Streptococcus pyogenes, Proteus vulgaris, Pseudomonas aeruginosa, Streptococcus agalactiae, Paenibacillus larvae. Propolis in vitro sprječava dijeljenje bakterijske stanice te uništava njenu citoplazmatsku i staničnu membranu, uzrokuje djelomičnu bakteriolizu i inhibira sintezu proteina. Propolis in vivo (u organizmu) potiče imunološki sustav na proizvodnju specifičnih i nespecifičnih tvari iz makrofaga koji zaustavljaju bolest. Zato je kod bakterijskih upala, efikasnije djelovanje antibiotika u kombinaciji s propolisom, nego samog antibiotika. Kada se uzima u kombinaciji s većinom antibiotika (penicilin, ampicilin, gentamicin, penicilin G, streptomicin, tetraciklin, kloksacilin, ceftriakson, kloramfenikol, neomicin, monomicin, oleandomicin, polimiksin, doksiciklin, vancomicin, cefradin, polimiksin B), antibakterijski učinak je snažniji i vrijeme ozdravljenja je kraće. Kada antibiotici (kloramfenikol, gentamicin, netilmicin, tetraciklin, vankomicin, ciprofloksacin) ne djeluju na neke bakterije (npr. Staphylococcus aureus), u kombinaciji s propolisom imaju antibakterijski učinak. Kod slučajeva kada antibiogram in vitro pokazuje da propolis nema učinka na neke gram-negativne bakterije (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa), propolis in vivo u organizmu potiče imunološki sustav na sprječavanje upalnih procesa koje one izazivaju. Kod bakterijske upale (Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Haemophilus parainfluenzae, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pyogenes) gornjih dišnih puteva ili u usnoj šupljini (Enterococcus faecalis, Streptococcus salivarius, Streptococcus sanguinis, Streptococcus mitis, Streptococcus mutans, Streptococcus sobrinus, Candida albicans, Lactobacillus casei), antibiotska terapija je uspješnija u kombinaciji s propolisom.

       Prema najnovijim istraživanjima, propolis bi mogao imati blagotvorni učinak i kod kolitisa zbog antioksidacijske aktivnosti polifenola koja je osnova protuupalnog djelovanja. Sinergističko povećanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom, čak i u slučajevima kada antibiotici sami ne djeluju, ukazuje na obećavajuću ulogu propolisa u terapiji protiv bakterija. Tim više što propolis nije toksičan, ne oštećuje normalnu crijevnu floru, bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava. Što ima više ekstrahiranih sastavina, otopina propolisa je djelotvornija. Tinkture sa 60 – 80% -tnim etanolom sadrže više flavonoida i imaju snažnije baktericidno djelovanje i biološku aktivnost od tinktura propolisa koje sadrže više vode.

ZAKLJUČAK: Medicinske i farmakološke spoznaje mijenjaju se iz dana u dan, a od pojave korona virusa uz znanstvena otkrića nevjerojatnom brzinom se šire i dezinformacije koje bolesnicima bude lažnu nadu u brz oporavak i potpuno ozdravljenje od teških bolesti. Ne sumnjajući u stručnost i dobronamjernost naših liječnika, kao ni u vrijednost lijekova koje propisuju, samo želim naglasiti da iskušavanje prirodnih terapija ne znači odbijanje nespornih koristi od konvencionalne medicine. Liječnici su, više nego ikad prije, prezaposleni i nedostupni, pa stoga ne treba čuditi da prirodno liječenje postaje sve popularnije. Svi bi liječnici, konvencionalni i alternativni, trebali raditi timski, te kroz otvorenu komunikaciju i suradnju, kako bi zajedničkim snagama, razmjenom ideja i iskustava što prije i bolje mogli pomoći svojim pacijentima na putu izlječenja. Stoga cilj gornjeg teksta nije samo još jedna konstatacija da pčelinji proizvodi, u ovom slučaju propolis, imaju daleko više pozitivnih učinaka od onih do sada otkrivenih, već bi trebao biti poticaj znanstvenicima, liječnicima, farmakolozima da nastave istraživati njihove blagodati za ljudsko zdravlje za dobro svih nas, kao i apel pčelarima, pogotovo onim mlađe generacije, da se ne oslanjaju samo na tradicijsku pučku medicinu (koja može biti dobar oslonac, ali ne smije biti isključivi izvor informacija), već da šire svoja znanja i iskustva i uvažavajući najnovija znanstvena otkrića. Možda se dežurnim skepticima ovo čini poput nemoguće misije, možda će dio čitatelja pomisliti da sam sanjar, ali znajte da nisam sam: mnogim liječnicima je drago ako njihovi pacijenti u liječenje uključe i prirodni pristup, kao što i komplementarni i alternativni terapeuti uvažavaju službena medicinska mišljenja, čak i kad su u pitanju najblaže tegobe. Zaželimo im puno sreće i uspjeha na tom putu!

ISPROBANI RECEPT FRANJEVAČKOG REDOVNIKA: MJEŠAVINA KOJA JE OZDRAVILA NA TISUĆE TEŠKO OBOLJELIH!

Franjevački redovnik i učitelj, “otac” Romano Zago iz Brazila, godinama je proučavao ljekovitu biljku alou te je osmislio poseban lijek za koji tvrdi da između ostalog prevenira i liječi rak. O tome je objavio i knjigu pod nazivom “Cancer can be cured” ili u prijevodu “Rak je izlječiv”. Ovdje ćemo vam prenijeti Zagov recept za lijek, način na koji se pravi i koristi. Detalje i puno više od o načinu korištenja aloe možete pronaći u knjizi koja se može na engleskom jeziku nabaviti na internetu i u knjižarama.

Romano Zago službovao je u Brazilu među sirotinjom i tada je primijetio da se u narodu ljudi brzo i lako oporavljaju od raznih oboljenja koristeći različite vrste aloe. Nakon toga Romano se posvetio proučavanju ove biljke i 20 godina je proveo na tom poslu. Nastavio je to i preseljenjem u Betlehem gdje i danas živi u poznim godinama (Romano je rođen 1932.)

SASTOJCI: 300 grama svježeg lišća aloe arborescens, 6 žlica destiliranog alkohola, 500 grama meda

PRIPREMA: Za recept se preporučuje aloe arborescens koja je mnogo bolja i jača vrsta nego aloe vera. Pokušajte pronaći ovu vrstu. Sve uspijevaju i kod nas čak i u posudama u kućama. Ipak ako baš niste u stanju naći aloe arborescens može poslužiti i aloe vera koja ima slična svojstva, ali samo slabija. Listove ili list težine 300 g operete, uklonite bodlje, isijecite na komadiće i ubacite u blender. Dodajte pola kile meda i 5 žlica jačeg alkoholnog pića koje služi za bolju apsorpciju na kapilarnom nivou prilikom konzumiranja. Ukoliko baš ne konzumirate alkohol upotrijebite prirodni jabučni ocat u istom omjeru. Smjesu blendajte 2-3 minute. Pohranite napitak u staklenu bocu koju ćete držati isključivo u hladnjaku.

KONZUMACIJA: Uzimajte 1-2 žlice najmanje pola sata prije jela tri puta na dan. Prije upotrebe bocu dobro promućkajte. Na početku uzimajte 1 žlicu tri puta na dan, a poslije možete povećati dozu na dvije. Smjesa u receptu dovoljna je za 10-12 dana korištenja. Popijte sve. Nakon ove doze pravi se pauza od 10 dana te se tretman ponavlja po potrebi. Tretman se može koristiti zajedno sa svim zapadnim medicinskim terapijama. Pauza od 10 dana se pravi zbog blage toksičnosti koje biljka posjeduje mada je mnogi ljudi koriste i bez pauza.

SVJEDOČANSTVA: Po svjedočanstvima oca Romana i njegovih mnogobrojnih pacijenata, na ovaj način liječeni su tumori maternice, glasnih žica, dojki, prostate, mozga, debelog crijeva, mokraćnog mjehura, kostiju, leukemija i drugi. Liječenja na ovaj način trajala su 2-3 mjeseca uključujući po njihovim tvrdnjama i slučajeve terminalnih faza raka.

Lijek je besplatan, a otac Romano inzistira da se ne radi ni o kakvom čudu nego o isprobanoj narodnoj metodi s ovom fantastičnom biljkom. Ipak Romano naglašava da je prevencija bitna te da bi svaki čovjek trebao dok je zdrav popiti najmanje jednom godišnje dozu ovog napitka kako bi prevenirao rak ali i sva druga oboljenja. Na ovaj način bi ojačao vlastiti imunološki sistem koji bi se mogao obraniti vlastitim snagama od najtežih oboljenja.

Mnogobrojne studije rađene u svijetu posljednjih 30 godina potvrdile su potencijal aloe kao izvrsnog sredstva za mnoge bolesti uključujući i njena antikancerogena svojstva. Kako se radi o najtežem mogućem oboljenju, mi nećemo tvrditi da ovaj lijek zaista funkcionira, nego smo vam prenijeli rezime mnoštva natpisa i svjedočenja koja se mogu naći svuda po svijetu o ovome. Kako se radi o lako dostupnim, neškodljivim i jako jeftinim sastojcima, mislimo da svakako vrijedi pokušati sa aloe napitkom.

IZVOR: www.medjugorje-info.com

APITERAPIJA KOD RASPIRATORNIH PROBLEMA

KAPI ZA NOS

PRIPREMA: Pomiješajte i otopite 10 % meda od lipe i 90 % fiziološke otopine ili destilirane vode, nakapajte 3 – 5 puta dnevno. Čuvajte u hladnjaku do 7 dana.

INHALACIJA KOD PROBLEMA SA SINUSIMA

PRIPREMA: U čaj od kadulje (3 dl) dodajte veliku žlicu bilo koje vrste meda i 2 kapi eteričnog ulja bora, kap eteričnog ulja ravensare, kap eteričnog ulja čajevca, 2 kapi eteričnog ulja paprene metvice i 2 kapi eteričnog ulja eukaliptusa.

SIRUP ZA SMIRIVANJE KAŠLJA I BRONHITISA

PRIPREMA: Crnu rotkvu operite i nožem odrežite gornji i donji dio. Nožem i žličicom lagano izdubite rotkvu da dobijete prostor u koji ćete uliti med. Na dnu rotkve izbušite rupicu (što vam je med rjeđi, neka rupica bude manja). Rotkvu stavite na čašu i napunite medom. Poklopite gornjim dijelom rotkve koji ste odrezali. Nakon 3 – 4 sata u čašu će se napuniti sirup od rotkve. Sirup uzimajte 3-5 dana po nekoliko puta na dan (3-5 žlica). Dobiveni sirup čuvajte u hladnjaku

IMUNO MED

PRIPREMA: 10 g propolisa (sirovoga) samljevenog u mlincu za kavu, 400 g svježe peludi (samljevene), 250 g nektarnog meda (cvjetnog ili livadnog), 250 g meduna ili medljikovca pomiješajte i uzimajte žličicu na dan, najbolje poslije jela, otapajući u ustima. Mješavinu čuvajte zaštićenu od direktnog izvora svjetlosti na sobnoj temperaturi.

BRONHO MED

PRIPREMA: Komorač sitno isjeckajte i stavite u med. Pustite da odstoji na hladnom (do 8°C) 10-ak dana. Procijedite kroz gazu i čuvajte u hladnjaku i po potrebi uzimajte veliku žlicu 2-3 puta na dan. Komorač smiruje kašalj, čisti organizam te umiruje grčeve kod djece. Koristi se u liječenju srčanožilnih, reumatskih i kožnih bolesti te bolesti mokraćnog i probavnog sustava. Ovaj pripravak nije preporučljiv za trudnice.

MED, LIMUN I ĐUMBIR PROTIV PREHLADE I GRIPE

Postupak: Naribajte korijen đumbira, dodajte 300 g meda i sok cijelog limuna. Kod jednog uzimanja dodajte po 15 kapi alkoholne otopine propolisa i brže ćete ozdraviti. Mješavinu (bez propolisa) čuvajte u hladnjaku i uzimajte 2-3 puta na dan.

IZVOR: www.24sata.hr (članak „Sve blagodati meda“ Ane Vukašinović)

PČELINJI PROIZVODI I POST-COVID SINDROM

     U nadi da će se nakon cijepljenja epidemiološka situacija u narednim mjesecima poboljšati, ne smijemo zaboraviti da sve veći broj bolesnika i nakon što više nisu infektivni niti imaju simptome koronarne bolesti, i dalje imaju probleme poput otežanog disanja i suhog, podražajnog i upornog kašlja, ali i organske promjene koje se vide na RTG-u i CT-u pluća. Velik broj pacijenata i 60 dana nakon zaraze osjeća kroničan umor, slabost, malaksalost, poremećaj pamćenja, koncentracije, spavanja, glavobolje u toj mjeri da im to smanjuje kvalitetu života te radnu sposobnost i produktivnost. Među njima ima pacijenata liječenih na respiratoru, ali i onih koji su imali samo blage simptome bolesti, a nažalost još uvijek nitko ne zna koliko tzv. post-COVID sindrom može trajati. Svi navedeni simptomi mogu prouzrokovati ozbiljne komplikacije i ugroziti život. Osobe s produženom COVID bolesti, po povratku na posao, uviđaju da više nisu u fizičkoj kondiciji kao prije, što ih frustrira i potencijalno vodi u stres i depresiju. COVID nije prva bolest koja iza sebe ostavlja nemio trag u vidu dugotrajnih, čak i trajnih simptoma: SARS, MERS, ARDS zbog čijih su posljedičnih poremećaja trećina oboljelih oboljeli morala promijeniti posao i stil života, a samo manji dio tih bolesti nije imao dugoročne simptome.

     Post-COVID sindrom se proučava kliničkim ispitivanjima u Velikoj Britaniji, Europi i SAD-u, a dobra je vijest da je u KBC-u Rijeka otvoren poseban post-COVID odjel u kojem će pulmolozi u sprezi sa drugim specijalistima pomagati oboljelima, što budi nadu, no brine činjenica je da o ovom fenomenu nema dovoljno stručnih studija da bi se moglo odgovoriti na pitanje: hoće li navedene posljedice trajno ostati ili će se povući nakon nekog vremena? Do konačnih zaključaka svi ti ljudi trebaju utjehu, nadu i savjete kako se nositi sa tim simptomima. Iako nema čvrstih znanstvenih dokaza da određena hrana ili način prehrane mogu pomoći ljudima sa post-COVID sindromom, svi se slažu da, kao i kod niza drugih oboljenja i zdravstvenih poteškoća, prehrana bude zdrava i uravnotežena, bogata povrćem i voćem.

     U proizvode koji utječu na određene funkcije u tijelu i u zdravstvenom pogledu čine dobrobit za ljudski organizam iznad svoje uobičajene prehrambene vrijednosti spada i med koji ima izuzetan biološki učinak. Med je jedna od rijetkih namirnica čiste prirodne hrane koja raspolaže mineralnim sastojcima u količinama dovoljnim da se sačuva organska ravnoteža. Med je izvrstan posrednik između različitih vitamina i minerala. pomaže u stvaranju hemoglobina, radu bubrega i djeluje smirujuće na živčani sustav. Uz sve navedene dobrobiti, valja istaknuti i činjenicu da med brzo vraća potrošenu energiju pa i na taj način osigurava brži oporavak organizma, a ne smijemo zaboraviti da med (za razliku od voća i povrća) sva ta svojstva zadržava dugo vremena.

   O propolisu je bilo mnogo riječi od samog početka pandemije, a u žaru naglašavanja prednosti prirodnih proizvoda za podizanje imuniteta kao zaštite od zaraze neki su i pretjerivali u hvalospjevima ovom proizvodu čija je posebnost u odnosu na sintetičke antibiotike u tome da bakterije na njega ne stvaraju otpornost, ne izaziva rezistenciju, ne oštećuje crijevnu floru i nema štetnih nuspojava. Osim što jača imunosustav, propolis potiče cirkulaciju krvi i pomaže pri obnovi tkiva. Flavonoidi u propolisu koji su zbog svoje biološke aktivnosti zaslužni za prevenciju karcinoma i drugih degenerativnih bolesti, mogli bi imati i veliku ulogu u simptomatskoj terapiji produžene COVID bolesti.

   Pelud zbog svog iznimnog sastava kroz redovito korištenje naš organizam opskrbljuje energijom, diže imunitet, poboljšava metabolizam, cirkulaciju krvi i rad jetre, jača krvne žile i osrčje, smanjuje umor i iscrpljenost, ublažava posljedice stresa i depresije. I kao što valja biti oprezan pri uzimanju drugih pčelinjih proizvoda, isto važi i za cvjetni prah, jer kod preosjetljivih osoba može izazvati burne reakcije, čak i alergijski šok.

   Zahvaljujući obilju tvari sa baktericidnim, antiparazitarnim i antivirusnim svojstvima koje sadrži, matična mliječ povećava otpornost na bolesti, sprječava infekcije, daje snagu i jača izdržljivost organizma, štiti krvožilje i regulira krvni pritisak. I mnogo prije pojave korona virusa, preporučivala se u potpornoj terapiji preležanih infekcija s oštećenjima dišnog sustava, kao i u liječenju astme. Naime, matična mliječ aktivira tonus simpatičkog živčanog sustava, što utječe na širenje bronhija, olakšava disanje i smanjuje broj astmatičnih napadaja. Matična mliječ povećava psihofizičku izdržljivost organizma, poboljšava koncentraciju i pamćenje, pa i zbog toga može biti odličan saveznik u borbi protiv post-COVID simptoma. Nuspojave su rijetke, no valja biti oprezan.

     I o pčelinjem otrovu bilo je mnogo govora u kontekstu prirodne zaštite od zaraze korona virusom. Činjenica da se apitoksin sve češće koristi i u farmaceutskoj industriji, ide u prilog zagovornicima teorije kako su pčelari upravo zbog izloženosti ubodima pčela, otporni na korona virus. Iako je više nego sigurno da je apitoksin izuzetno vrijedan pčelinji proizvod, ipak nije dovoljno istražen da bi mu smjeli davati nadnaravna svojstva, pogotovo zbog činjenice da među zaraženima nažalost ima i pčelara. I dok se u prošlosti pčelinji otrov koristio kao antireumatik, u novije vrijeme se primjenjuje za sniženje krvnog pritiska, smanjenje kolesterola u krvi, u liječenju upala živaca i zglobova, krvnih žila i neuralgija, ako i u liječenju astme. Stoga uistinu nema razloga da ne bude korišten u potpornoj terapiji produžene COVID bolesti.

     Kašalj, malaksalost, poremećaji disanja, koncentracije i spavanja te posljedično stres i depresija simptomi su koje smo ovdje više puta sagledavali iz aspekta nekih drugih bolesti: gripe, angine, bronhitisa, astme, pneumonije… Recepte za pripravke potpisivali su apiterapeuti – praktičari i dugogodišnji istraživači ovog područja s nizom dokaza o učinkovitosti meda, matične mliječi, apitoksina, propolisa, peluda iz čitavog svijeta. Među njima najistaknutiji je slovenski liječnik primarius dr. Peter Kapš, specijalist interne medicine, pčelar i apiterapeut čije savjete iz bogatog liječničkog iskustva sakupljene u knjizi „Apiterapija – Liječenje pčelinjim proizvodima“ rado citiram, pa ću to učiniti i ovaj put u kontekstu produžene COVID bolesti, odnosno post-COVID sindroma.

     Kada je riječ o kašlju, u klasičnoj se medicini koriste razni pripravci za iskašljavanje, bronhodilatatori i antibiotici. Bolesnici kojima je plućna funkcija umanjena za više od polovice kapaciteta zdravih pluća koriste kortikosteroide u inhalacijskom obliku, a pulmolozi za oporavak uz zdravu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost preporučuju i vježbe disanja. Dr. Peter Kapš navodi kako je u borbi protiv kašlja najbolji saveznik med od heljde pa preporučuje žlicu meda rastopiti u šalici toplog kaduljinog čaja i konzumirati tri puta dnevno. Osim što ima jako baktericidno djelovanje, kadulja olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa se pacijenti nakon uzimanja pri iskašljavanju manje zamaraju. Med od crnogorične medljike (jela, bor, smreka crnika) odličan je za pročišćavanje dišnih putova, a med od lipe pospješuje izbacivanje štetnih tvari iz organizma jer znojenjem ubrzava metabolizam. U borbi protiv kašlja može pomoći i čaj od mješavine sljeza, šipka, trpuca, majčine dušice, kamilice i malo islandskog lišaja. Mješavinu ostavimo stajati pola sata pa potom procijedimo. Dodajemo med od kadulje ili medljikovac i to toliko da dobijemo gustoću sirupa. U sirup dodajemo malo limunovog soka ili jabučnog octa. Dnevno treba uzimati po 3 žličice ovog sirupa i nakon konzumacije ne piti tekućinu bar 10 – 15 minuta. Za poboljšavanje stanja kod pacijenata oboljelih od plućnih bolesti dr. Kapš preporučuje terapiju medom i propolisom s napomenom da se vodena otopina propolisa može piti, ali se koristi i kao vodica za usta u koju se dodaje malo hlapljivog aromatičnog ulja i ekstrakta ljekovitih biljaka.

   U svrhu liječenja i ublažavanja bolesti dišnih puteva još su stari Egipćani inhalirali mješavinu meda i ljekovitih trava lijevanjem preko ugrijanog kamenja. Za inhaliranje se danas koriste inhalatori, raspršivači i api komore. Inhalatori su pojedinačni uređaji za osobnu upotrebu, dok se raspršivačima može tretirati određeni zatvoren prostor. Ovi uređaji otopinu meda raspršuju u vrlo fine čestice čime se omogućuje sluznici dišnih putova da apsorbira ljekovite sastojke otopine meda. U svojoj knjizi „Apiterapija – Liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Kapš daje naputak za inhalacije vodenom otopinom meda: u inhalator ulijemo 10 ml 50 %-tne vodene otopine meda i inhaliramo tri puta dnevno po 5 – 10 minuta. Svi oni koji nisu u mogućnosti nabaviti ove uređaje, mogu jednostavno u vruću vodu dodati med i ostale sastojke po želji te ispod ručnika barem 20 minuta udisati ljekovite pare ove mješavine. Zrak oko pčelinjaka pun prirodnog aerosola u kojem su pomiješani pelud, med, propolis i feromoni koje pčele raspršuju svojim krilima, odličan je medij između košnice i ljudi koje muči oslabljen imunološki sustav, infekcije dišnih organa, bronhitis, astma, alergije, KOPB, kronične glavobolje i migrene, stres i depresivna stanja. Inhalacijama u api komori pacijent duboko udiše sve dragocjene tvari s ljekovitim djelovanjem koje sadrži zrak iz košnice. Period liječenja ovom metodom traje 3 – 12 dana, 2 x dnevno po ½ sata. Učinci terapije bi se trebali pokazati 6 – 8 tjedana nakon posljednjeg tretmana.

   U stresnim situacijama med djeluje poput sedativa: posve lagano umiruje i opušta, a uz to omogućava brzo obnavljanje snage i utrošene energije. Propolis pomaže organizmu da se pročisti, omogućava deaktivaciju otrova nakupljenih u tijelu uslijed stresa i njihovo izbacivanje iz organizma. I pelud ublažava posljedice stresa, jer smiruje preopterećeni živčani sustav, popravlja cirkulaciju i na jetru ima biostimulativni regenerativni učinak. Neki apiterapeuti u istu svrhu preporučuju redovno korištenje matične mliječi – uz druge pčelinje proizvode ili samostalno, jer djeluje smirujuće i vraća miran san. Poznati srpski apiterapeut mr. Žarko Stepanović u svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ u borbi protiv stresa preporučuje 1 žlicu meda, 1 žlicu peludi i 1 čašu voćnog soka s matičnom mliječi ili 20 kapi propolisa. Kod problema s koncentracijom i pamćenjem isti autor preporučuje čaj od matičnjaka, kičice i rizoma iđirota. Čaj zasladiti medom i konzumirati više puta na dan. Za depresiju apiterapeuti predlažu slijedeći recept: u svježe iscijeđeni jabučni sok umiješati 1 – 2 čajne žlice bagremovog meda na jednu šalicu, piti u gutljajima 1 – 2 šalice dnevno. Može pomoći i čaj od kamilice zaslađen s 2 čajne žlice meda, 1 – 2 šalice dnevno.

Kad je riječ o poremećaju spavanja dr. Kapš naglašava da je glavni uzrok pad šećera u krvi koji aktivira nadbubrežne žlijezde koje luče previše adrenalina, pa to na organizam djeluje toksično i stresno. Stoga svima koji imaju problema sa spavanjem, preporučuje uzimanje 1 – 2 žlice meda u večernjim satima što će prekinuti pretjeranu aktivnost nadbubrežne žlijezde, stabilizirati šećer u krvi, osigurati optimalnu opskrbu mozga i jetrenih stanica, potaknuti korisne hormone i povećati izgaranje štetnih masnoća. I još nešto što oni ljeniji i skloniji obilnim obrocima uvečer često zaboravljaju: na kvalitetu sna utječe uravnotežena prehrana i umjerena tjelesna aktivnost, pa stoga umjesto poslijepodnevnog ispijanja kave i grickalica uz TV, prakticirajte jogu ili neku drugu tjelovježbu koja će vam pomoći u opuštanju i lakšem savladavanju stresa.

COVID-19 primarno je respiratorna bolest, pa je za dio zaraženih nužna hospitalizacija zbog liječenja pneumonije, a među njima sam se i sam našao. Nakon 9 dana provedenih u izolaciji s visokom tjelesnom temperaturom, primljen sam na odjel za infektologiju u OB Pula gdje mi je dijagnosticirana obostrana infektivna upala pluća. Slijedećih tjedan dana liječen sam antibiotskom, antiviralnom, oksigenom, kortikosteroidnom i ostalom suportivnom i sistematskom terapijom. Osam dana nakon općeg poboljšanja zdravstvenog stanja, otpušten sam iz bolnice, da bih narednih dva tjedna proveo u kućnom oporavku. Još uvijek znam osjetiti pritisak u prsima, povremeno imam kratak dah, suh kašalj, a zamor znam osjetiti i već nakon lakše tjelesne aktivnosti. Uz lijekove propisane od strane bolničkih pulmologa, kojima i ovom prilikom zahvaljujem na trudu, pažnji i skrbi tijekom boravka na COVID odjelu, u svojoj prehrani koristim preporučene vitaminsko-mineralne dodatke, a uz njih i med, prije svega u biljnim čajevima i inhalacijama. I dalje prakticiram vježbe disanja, a pomažu mi i oblozi od meda i guščje masti.

     U nadi da će ovaj članak pomoći oboljelima od ove strašne bolesti i onima koji su je preboljeli, ali i dalje osjećaju neke od navedenih posljedica, ali i svih drugih bolesti i zdravstvenih tegoba kod kojih mogu pomoći pčelinji proizvodi i apiterapija te da će čitatelji u tekstu prepoznati sami sebe i krenuti u pravcu zdravije prehrane i životnih navika uz obaveznu konzultiranje sa svojim liječnikom, odnosno specijalistom i isključivo certificiranim apiterapeutima, želim puno zdravlja, sreće i uspjeha u Novoj godini!

OBLOZI ZA KAŠALJ OD MEDA I BRAŠNA

SASTOJCI: 2 čiste gaze, flasteri, brašno, pola žlice maslinovog ulja, 1 žlica meda

PRIPREMA: Pomiješajte sve sastojke, dok ne dobijete teksturu od koje možete da napravite lopticu. Ovakva smjesa neće biti ljepljiva, a vodite računa i da ne bude grudica u njoj. Kada to umijesite, dodajte pola žlice maslinovog ulja. Nakon toga, uvaljajte smjesu još jednom u brašno i podijelite na dva dijela. Oblog za kašalj je gotov, a ostaje vam samo da je primijenite.

PRIMJENA: Ova smjesa stavlja se na prednji dio grudnog koša, iznad srca , kao i na leđa u istoj visini. Zato smo smjesu podijelili na dva dijela. Uzmete jednu gazu i stavite smjesu na nju. Zalijepite na tijelo flasterima kako na prsima, tako i s leđne strane. Odrasle osobe mogu oblog trebaju držati preko noći, a djeca 3 sata, pred počinak, pa da se onda skine. Kako med ima zagrijavajući učinak, može doći do znojenja. Ukoliko je kašalj jak, tretman možete ponoviti 2-3 dana za redom.

OBLOGE OD MEDA I LISTOVA KUPUSA

SASTOJCI: nekoliko listova kupusa, med

PRIPREMA: listova kupusa treba toliko da se njima može prekriti grudni koš i leđa. Njih prvo stavite u vrelu vodu da malo omekšaju i da budu topli. Nakon toga namažite svaki list medom i stavljajte na grudi. Umotajte se folijom, a preko toga obucite nešto toplo i prespavajte tako. Oblog u jutro skinete i isperete ostatke meda. Toplina i med će osloboditi sluz i omogućiti lakše iskašljavanje.

Dr. Stefan Stangaciu: „FUNKCIONIRANJE IMUNOLOŠKOG SUSTAVA I KORIŠTENJE PČELINJIH PROIZVODA U PREVLADAVANJU KORONAVIRUSNE BOLESTI“

(sažetak predavanja održanog na 5. Hrvatskom simpoziju o vrijednosti pčelinjih proizvoda u očuvanju zdravlja“ održanom 5. prosinca 2020.)

Na simpoziju o apiterapiji, koji se održao početkom prosinca, središnje predavanje održao je svjetski poznati rumunjski apiterapeut dr. Stefan Stangaciu. Govorio je o funkcioniranju imunološkog sustava i korištenju pčelinjih proizvoda u prevladavanju koronavirusne bolesti.

Imunološki sustav tisuću je puta složeniji i inteligentniji na molekularnoj razini od gotovo bilo kojeg virusa, bakterije ili parazita. Previd je moguć ukoliko ne pacijent i njegov liječnik ne prepoznaju na vrijeme simptome i dublje uzroke njegova slabljenja. U većini slučajeva kasna dijagnoza znači prekasno ili neučinkovito liječenje. Sposoban liječnik mora se usredotočiti na detaljnu obradu uzroka koji slabe imunološki sustav. Jednom kad se napravi popis tih uzorka, liječenje je puno lakše i učinkovitije od simptomatskog, nerijetko i toksičnog liječenja lijekovima.

Pčelari su zdravi i u poznoj životnoj dobi, unatoč degradacijskim procesima, virusima i bakterijama. Više od stotinu znanstvenih studija dokazuje da su pčelinji proizvodi izravno ili neizravno učinkoviti protiv širokog spektra virusa, bakterija… Pozitivno djelovanje imaju i polifenoli i organske kiseline u propolisu, medu i peludu, hlapljive tvari u propolisu i medu, melitin u pčelinjem otrovu, esencijalne aminokiseline i zametne stanice matične mliječi i ličinki trutova.

Funkcioniranje imunološkog sustava

Za uspješno funkcioniranje imunološkog sustava potrebna je odgovarajuća ishrana, tvari koje ga štite, npr. antioksidansi, tvari koje djeluju protiv moguće koinfekcije i tvari koje ubrzavaju protok krvi i vrućicu. Prema analizama njemačkih liječnika, trenutno postoji oko 150 virusa povezanih s ljudima.
Glavni uzroci brzog napretka virusne bolesti Covid-19 su slab imunološki sustav i pridružene bolesti.
Uzroci lošeg funkcioniranja imunološkog sustava su nepravilna prehrana, slaba cirkulacija, nedostatak kisika, starost, patogeni mikroorganizmi, umor i loš san, stres, slobodni radikali, onečišćenje, niske temperature, nedostatna regeneracija, dehidracija kao i krhkost kapilara, koja omogućuje lak ulazak virusa u tijelo, pojavu ozbiljnijih upala i komplikacija poput tromboze, moždanog i srčanog udara. I paradentoza može biti uzrokom lakog ulaska virusa u tijelo. Krhkost kapilara može se izliječiti zdravom pravilnom prehranom, dodacima prehrani, vitaminima i pčelinjim proizvodima.
Pridružene bolesti koje kompliciraju tijek infekcije Covid-19 su kardiovaskularni problemi, dijabetes, pretilost, rak, kronične bolesti pluća, bolesti bubrega i druge infekcije.
Pčelari neprestano uče nove stvari koje održavaju njihov mozak zdravim, a budući da tijekom svog rada primaju i određene doze pčelinjeg otrova te redovito u svojoj prehrani koriste pčelinje proizvode, mogli bi biti otporniji na Covid-19.

Kako se obraniti od virusa Covid-19?

Najučinkovitiji način borbe protiv virusa Covid-19 je spriječiti njegov ulazak ili se boriti protiv njega neposredno nakon ulaska prije nego što se razmnoži.
Ulazak mu je spriječen fizički putem (redovitim provjetravanjem svakih sat vremena, UV i IR svjetiljkama, pročistačima zraka, propolizatorima), kemijskim putem (dezinficijensi) i biokemijskim putem (pčelinji proizvodi, ljekovite biljke, eterična ulja, zdrava prehrana). Puno pomažu api inhalacije (udisanje zraka iz košnica), zimi si možemo pomoći propolizatorima ili komorama s propolizatorima. Budući da virus najčešće ulazi kroz nos, možemo si pomći ubrizgavanjem fiziološke otopine s medom i propolisom, odnosno na zaštitnu masku možemo staviti nekoliko kapi propolisa ili sirovi propolis.

U slučaju problema s očima koristite fiziološku otopinu s medom i / ili propolisom i / ili matičnom mliječi, za upaljeno grlo otopinu propolisa i meda, kod suhog kašlja pomozite čaj od lipe i med od lipe, kurkuma, topla voda (40°C) i sladić.

U slučaju otežanog disanja (dispneje), pomaže krema s pčelinjim otrovom u kombinaciji s apipunkturom i sprejom od propolisa i meda. Kod virusne upale pluća pomažemo si svim pčelinjim proizvodima i ljekovitim biljkama. Propolis i med pomažu u iskašljavanju krvavog ispljuvka ili krvi iz respiratornog trakta. Pčelinji otrov, mješavina meda i vinskog octa, meda i organskih kiselina pomažu kod mikrotromboze u plućima.

Propolis i vitamin C jačaju protok krvi

Ako nemamo apetita, može nam pomoći mješavina peludi, matične mliječi, meda i limunovog soka, a med i propolis najviše pomažu kod probavnih problema. Krhkost kapilara uzrokovana je nedostatkom vitamina C i polifenola, dijabetesom i visokim krvnim tlakom. Od polifenola učinkoviti su kamfor i kvercetin koji se nalaze u medu, peludu i propolisu.

Naš saveznik je i vrućica: ako je prebrzo spustimo lijekovima, smanjiti ćemo učinkovitost imunološkog sustava i omogućiti preživljavanje bakterija i virusa čime povećamo rizik od smrti. Smanjujemo je samo u slučaju mentalne zbunjenosti, grčeva, jakih upala i sepse.

Poboljšanje imunološkog sustava

Da bismo se cijepili protiv Covid-19, potreban nam je jak imunološki sustav, a mi ga poboljšavamo:

• pravilnom prehranom koja uključuje vitamine, enzime, esencijalne aminokiseline, cink
• fitoterapijom koja uključuje odgovarajuću količinu polifenola
• apiterapijom, koja nam daje hranjive sastojke, polifenole, djeluje antivirusno i antibakterijski
• aromaterapijom koja djeluje antivirusno
• spavanjem, odmaranjem, meditacijom, jogom

Da bi imunološki sustav mogao dobro funkcionirati, potrebno nam je najmanje 3 mg vitamina C dnevno, Zn (cink), Mg (magnezij) i antioksidansi. Trebali bismo se u svoju prehranu uključiti pčelinje proizvode, jaja, mahunarke, orašaste plodove, gljive, ribu, kozje mlijeko, sir s medom, a trebali bi izbjegavati hranu bogatu masnoćama, koja zakiseljava tijelo i uzrokuje stvaranje puno sluzi. Barem tijekom bolesti trebali bismo izbjegavati jesti meso, pomfrit, sladoled, slatkiše, tost… Da bismo prevladali viruse, potrebna nam je i hrana bogata proteinima i organskim kiselinama, uključujući vitamin C (askorbinska kiselina). Kiseline posredno uzrokuju bazično okruženje u tijelu koje virusi ne vole, povećavaju protok krvi i limfe i pomažu u obnavljanju stanica, organa i tkiva.

Pčelinji proizvodi tijekom oporavka od Covid-19

Kada se prevlada Covid-19, konzumirajte med: 1 ml cvjetnog meda na kg tjelesne težine, manin med 1-2 ml po kg tjelesne težine, a potrebno je unositi dovoljno tople vode (40°C). Preporučuje se med s đumbirom ili cimetom ili lukom ili češnjakom, Mg (magnezij), namočeni orašasti plodovi, hrana bogata proteinima (pelud, klice). Med se može unositi s kapima za nos, grgljanjem, prskanjem ili intravenozno, oralno, pod jezik, intrarektalno ili intravaginalno i putem kože (masaža).
Tijekom oporavka od Covida-19 uzimajte 5-20 g propolisa dnevno uz kapi za nos, grgljanje, inhalacije, prskanje, oralno, pod jezik (tablete sirove ili pomiješane s drugim pčelinjim proizvodima), intrarektalno, intravaginalno, elektroforezom ili pomoću ultrazvuka. Možemo koristiti kreme za kožu s propolisom ili propolis u kombinaciji s voskom i toplinom.
Preporučuju se api inhalacije (udisanje pčelinjeg zraka) 1-2 terapije dnevno u trajanju od 15-20 minuta.

Možemo žvakati pčelinji vosak s medom, pripremati tople obloge s voskom, preporučuje se akupunktura s kremom na bazi pčelinjeg voska.

Matična mliječ ima antibakterijska, protugljivična i virusna svojstva i pomaže u oporavku od virusnih bolesti, pospješuje stvaranje zametnih stanica, eritrocita, leukocita i trombocita. U slučaju Covid-19 bolesti, uzima se 2-5 ml do 12 puta dnevno, stavlja se pod jezik ili intramuskularno ili pozkožno.

Apilarnil se konzumira 2-3 ml do šest puta dnevno pod jezik, pelud 0,5-1 g po kg tjelesne težine, propolis 0,2-0,3 g po kg tjelesne težine.

Pčelinji proizvodi nisu 100% učinkoviti u prevladavanju koronavirusne bolesti, ali mogu pomoći jer djeluju protiv virusa i poboljšavaju funkcioniranje imunološkog sustava, pa iskoristimo svježe pčelinje proizvode na sve moguće anatomske načine. Njihova snaga može se poboljšati ljekovitim biljkama i esencijalnim uljima. 

NAPOMENA: zahvaljujemo Andreji Kandolf Borovšak iz Čebelarske zveze Slovenije na prijevodu izvornog teksta s predavanja dr. Stefana Stagnacia s engleskog jezika

KORIŠTENJE PROPOLISA

Upotrebljava se sam ili u mješavini s medom ili drugim pčelinjim proizvodima. Služi za vanjsku i unutarnju upotrebu. Za vanjsku primjenu koriste se masti za dezinfekciju i pospješivanje zacjeljivanja rana, ogrebotina, žuljeva ili opekotina. Pokazao se kao dobar antiseptik usne šupljine kod paradentoze. Ako ga uzimamo kao otopinu najjednostavnije je nekoliko kapi staviti na kocku šećera i pričekati da alkohol ishlapi. Takvu kocku zatim lagano otapamo u ustima. Ako ishlapi sav alkohol, propolis na kocki šećera možemo davati i djeci. U suradnji s liječnikom možemo ga koristiti za liječenje u dermatologiji, ginekologiji, stomatologiji, liječenju dišnog i probavnog sustava. Uspješna je i primjena u veterini kao antiseptika za rane. Antimikrobno djelovanje je sveobuhvatno. Djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa, parazita, protuupalno, imunostimulacijski, antialergijski i antioksidacijski. U organizmu potiče procese neutraliziranja slobodnih radikala i otrova pa se istražuje njegovo protutumorsko djelovanje kao i sprječavanje neurodegenerativnih bolesti. Propolis kod osjetljivih ljudi može izazvati alergijske reakcije pa treba voditi računa o tome prilikom primjene.

IZVOR: www.gospodarski.hr

SNAŽAN IMUNITET – PRVA LINIJA OBRANE

Ne zaboravite da je vaše najmoćnije oružje protiv gripe i korone – snažan imunitet. Umjesto da paničarite, najbolje što možete učiniti jest da već danas uvedete neke važne promjene kako biste ojačali svoj imunitet. Važno je hraniti se zdravo, što češće boraviti na svježem zraku, spavati dovoljno, bavite se tjelesnom aktivnošću na otvorenom, čak i zimi. Redovito pijte čajeve bogate antioksidansima (zeleni čaj, čaj od đumbira i kurkume…).

Sve to dokazano snaži vaš imunitet. Statistika potvrđuje da se češće razbolijevaju osobe koje su stalno u zatvorenom i malo se kreću.

Doznajte kojih je pet najboljih načina da smanjite rizik od gripe i zaraze koronom te podignete obrambene snage organizma na maksimum pripravnosti.

Pet najboljih načina zaštite od virusa

1. Pazite na osobnu higijenu

Više puta dnevno perite ruke sapunom – najmanje 20 sekundi kako biste uklonili viruse. Kada dođete kući, prvo dobro operite ruke. Neopranim rukama nemojte dodirivati lice. Izbjegavajte kontakt s bilo kojom zaraženom osobom, izbjegavajte zagušljive prostorije i mjesta s puno ljudi. U zatvorenim prostorima uvijek nosite masku, koju trebate redovito mijenjati. Epidemiolozi nošenje maske preporučuju i na otvorenim prostorima, ako je gužva i ima puno ljudi

2. Povećajte unos vitamina C i D

Ne postoje važniji vitamini za obranu od prehlade i gripe od vitamina C i D. Vitamin C snaži imunitet i potiče djelovanje bijelih krvnih stanica. Studije su pokazale da se dodatnim unosom vitamina C također skraćuje trajanje prehlade. Konzumirajte što više voća i povrća bogatog ovim vitaminom. Također, možete preventivno uzimati oko 1000 mg vitamina C u obliku dodatka prehrani, a osjetite li prve simptome gripe, povećajte dozu na 4000 mg.

Drugi važan antioksidans kojeg uvelike nedostaje u organizmu modernog čovjeka, koji uglavnom boravi u zatvorenom, jest – vitamin D. Stoga, što više vremena provodite na suncu jer se vitamin D stvara u tijelu upravo zahvaljujući izlaganju kože sunčevim zrakama (zato se i naziva „Sunčev vitamin“). Možete ovaj važni antioksidans unositi i u obliku dodatka prehrani.

3. Ne zaboravite na probiotike i prebiotike

Sjetite se da je naša crijevna mikroflora odgovorna za više od 80 % našeg imuniteta. To znači da obrana od virusa započinje u – crijevima! Nahranite svoje dobre bakterije i povećajte njihov broj kako biste bili otporni na viruse, bakterije i druge nepoželjne nametnike. Želite li povećati unos probiotika, u prehranu uvrstite kiseli kupus koji ujedno obiluje i vitaminom C. Konzumirajte i druge fermentirane namirnice poput jogurta, kefira, misa,…

Pripazite i na unos prebiotika – namirnica koje hrane vaše dobre bakterije. Među takve namirnice spadaju češnjak, luk, poriluk, šparoge, cikorija, banane… Sirovi češnjak je odličan ne samo kao hrana vašim dobrim bakterijama, on sadrži i sumporni spoj alicin, koji ima snažna antivirusna i antibakterijska svojstva.

Osim probiotika i prebiotika, konzumirajte svježu, sezonsku, organsku hranu, voće, korjenasto i zeleno lisnato povrće jer sve ove namirnice dodatno jačaju vaš imunitet.

4. Osnažite imunitet pčelinjim propolisom i đumbirom

Propolis je odlična prva linija obrane od gripe i prehlade. Ovaj moćni pčelinji proizvod ima antimikrobna svojstva, povećava broj imunosnih stanica i potiče njihovu aktivnost u obrani od virusa. Čak i ako već imate prehladu ili gripu, uzimajte propolis jer će vam taj prirodni proizvod pomoći u ublažavanju bolova, smanjit će glavobolju te ublažiti kašalj i kihanje.

Izvrstan pomoćnik u jačanju imuniteta je i đumbir. Ako već niste uveli tu praksu, što prije počnite piti superzdravi čaj od đumbira, limuna i meda.

5. Protiv gripe birajte ulje crnog kima

Ulje crnog kima, koje se dobiva od biljke Nigella sativa, slovi kao panaceja – lijek za sve. Izvrsno djeluje na imunitet, potiče rad stanica-ubojica i štiti organizam od gripe i prehlade. Osim kod respiratornih tegoba, ulje crnog kima pomoći će vam i kod drugih poteškoća, od kožnih oboljenja, preko probavnih problema i alergija, pa sve do dijabetesa.

IZVOR: www.gorica.info

Pelud ili cvjetni prah

Pčelinji proizvodi oduvijek su bili poznati kao prirodna i zdrava hrana. Najpoznatiji je, naravno, med, no pčele u prirodi sakupljaju i pelud. Pelud je mikroskopske strukture specifične za svaku pojedinu biljku u cvatu i osnova je za spolno razmnožavanje biljaka. Pčele imaju posebnu zadaću u prirodi, jer je njihovo tijelo građeno da može prenijeti pelud s biljke na biljku. Ta se njihova aktivnost naziva oprašivanje, a neophodna je za očuvanje biološke raznolikosti, proizvodnju voća i povrća, kao i drugih kultiviranih biljaka važnih za prehranu ljudi i životinja. Pčele sakupljaju pelud i za vlastitu prehranu. Mikroskopski sitna zrnca peludi se slijepe i čine male grudice koje pčele prenose u košnicu u košaricama na stražnjim nogama. Odjednom mogu nositi samo dvije takve grudice. Pelud je izvor niza hranjivih sastojaka važnih za život pčelinje zajednice. Bez peludi pčelinje obitelji ne bi preživjele, što upućuje na njegovu iznimno važnu vrijednost. Sadrži ugljikohidrate, vlakna, proteine, aminokiseline, masti i masne kiseline, minerale, vitamine i druge funkcionalne spojeve. Sve su to tvari koje su i ljudima potrebne u prehrani. Zbog povoljnog hranjivog sastava i upotrebe u prehrani ljudi, pčelari pčelama oduzimaju dio peluda. Uređaji za sakupljanje peludi postavljaju se na ulaze u košnice, pa kad pčele prođu kroz njih, grudice peludi otpadaju u pretinac za sakupljanje. Tako dobiveni pelud, koji se također najviše koristi u prehrani ljudi, na slovenskom jeziku se naziva „osmukanec“, iako se ovaj termin rijetko koristi i u stručnoj literaturi, a još manje u običnoj konverzaciji.

   Hranjiva vrijednost peludi je različita, a ovisi i o botaničkom porijeklu peludi, jer je konačni proizvod najčešće mješavina peludnih grudica različitih boja. U Sloveniji pčelari uglavnom proizvode miješanu pelud. Možete ga naći kod gotovo svih slovenskih pčelara, a najbolje je koristiti ​​što svježiju pelud iz okoline u kojoj živimo. Jako je važno pravilno čuvanje. Ako se konzumira svježe, nužno je pelud čuvati u hladnjaku ili zamrzivaču, jer je svježi pelud mikrobiološki osjetljiva hrana. Smatra se da pelud koji proizvode pčele ne uzrokuje alergije jer se unosi putem probave. Međutim, osobama osjetljivim na pelud savjetuje se oprez prije nego što ga prvi put upotrijebe te im se savjetuje da ga počinju konzumirati isprva u manjoj količini, koju potom svakodnevno treba postupno povećavati. Preporučuje se konzumacija jedne do dvije žlice peludi dnevno, no možete i više. Najbolje ga je namočiti u tekućini prije jela. To može biti voda, mlijeko, sok od voća ili povrća, možete ga namočiti u jogurt, kiselo vrhnje ili posuti raznim voćem, upotrijebiti kao sastojak voćne salate ili kombinirati s medom, sladoledom, pahuljicama itd. Postoji mnogo načina da uživate u njima i prilagodite svom ukusu.

   Pelud je pogodan je za konzumaciju za sve dobi života. Može se uvrstiti u prehranu djece od prve godine, koristi se i u vegetarijanskoj prehrani, a zbog male energetske vrijednosti pelud mogu konzumirati i dijabetičari. Uživa se kontinuirano jedan do tri mjeseca, što se može ponoviti nekoliko puta godišnje.

     Pelud je bogat izvor hranjivih sastojaka. Ističe se visokim udjelom vlakana koja su važna za normalno funkcioniranje našeg probavnog sustava, a sadrži i neke elemente bitne za funkcioniranje našeg tijela (poput kalija, magnezija, kalcija, fosfora, željeza, mangana …). Sadrži vitamine A, D, E, vitamine B i vitamin C, kao i fenolne spojeve, uglavnom flavonoide, koji mogu djelovati antioksidantivno.

     Zbog niza funkcionalnih sastojaka, pelud je predmet brojnih studija koje istražuju njegovo antioksidativno, protuupalno, protualergijsko i antimikrobno djelovanje. Pelud ima blagotvoran učinak na imunološki sustav, jer njegova konzumacija povećava otpornost organizma. Preporučuje se kod pothranjenosti, nedostatka energije, apatije te za povećanje tjelesnih i mentalnih sposobnosti. Najveći pokazani terapijski učinak kliničke vrijednosti je smanjenje simptoma kod benigne hiperplazije prostate. Istraživanja vršena na životinjama pokazala su da djeluje protiv anemije, arterioskleroze, osteoporoze i alergija.

   U današnje vrijeme, kada zbog prebrzog ritma života zaboravljamo na uravnoteženu prehranu, imamo loše prehrambene navike, koristimo brzu hranu, hranu koja zbog proizvodnje i prerade ostaje bez hranjivih sastojaka, trebali bi se sjetiti riječi drevnog grčkog filozofa, književnika i liječnika Hipokrata koji je rekao: “Hrana bi trebala biti vaš lijek, a vaš lijek vaša hrana.” Pelud je definitivno koristan dodatak našoj svakodnevnoj prehrani.

IZVOR: www.czs.si

AUTOR: dr. Nataša Lilek, Čebelarska zveza Slovenije

CRNA ROTKVA I MED U POTPORNOJ TERAPIJI SUHOG KAŠLJA

SASTOJCI: veća crna rotkva, 2 žlice meda

PRIPREMA: rotkvu operite i osušite. Da bi stajala odsijecite joj donji dio, kao i malo gornjeg dijela koji će služiti kao poklopac. Zatim napravite udubljenje i neka stjenke ostanu debljine 2 cm. U rotkvu sipajte med, treba da napunite više od pola. Poklopite je onim vrhom što ste isjekli i ostavite preko noći. U jutro će se u rotkvi formirati sirup koji vam pomaže u borbi sa suhim kašljem.

PRIMJENA: sirup uzimati 4 – 5 puta dnevno, nekoliko minuta prije jela. Odrasli po 1 jušnu žlicu, a djeca po 1 žličicu. Pošto ste sirup potrošili tijekom dana, uvečer u istu rotkvu opet dodajte med i u jutro će biti spreman za korištenje. Nakon dva-tri dana, možete promijeniti rotkvu.

KONTRAINDIKACIJE: akutne bolesti gastrointestinalnog trakta, jetra, žučne vrećice i bubrega.

IZVOR: www.alo.rs

MED I GUŠČJA MAST U TERAPIJI ASTME I DRUGIH RESPIRATORNIH TEGOBA

   Približava nam se blagdan Svetog Martina, pa je neizbježna tema koje specijalitete pripremiti za goste na ovaj poseban dan. Nekoć je meso guske bio nezaobilazan dio blagdanskog stola za Martinje (kao i za Božić). U svojoj kuharici iz polovice 17. stoljeća hrvatski velikaš Nikola Zrinski navodi niz recepata za guščetinu: umućena ili zgušćena juha, s prosenom kašom, kuhana s paprom, u crnoj juhi, špikana sa špekom, s mladim češnjakom, s višnjama i češnjakom, pečena s dunjama, kestenjem, kruškama, pinjolima i kaduljom. Bez obzira je li riječ o plemstvu ili običnom puku, svi su meso guske smatrali jednim od najukusnijih mesa peradi, ali su podjednako koristili i ostale proizvode: guščje perje, krzno, čvarke i mast. Iako je i meso guske zanimljivo van gastronomskih obzora, jer je dobar izvor vitamina B kompleksa, te minerala (željezo, selen, fosfor) neophodnih za održavanje zdravlja i vitalnosti, a da ne spominjemo guščja jetra koja je među gurmanima čitavog svijeta još cjenjenija delikatesa, ovom ćemo se zgodom zadržati na blagodatima i primjeni guščje masti.

   Domaću guščju mast karakterizira jedinstven okus, specifičan miris i žuta boja, lako se razmazuje i topi na sobnoj temperaturi. Guščja mast je izuzetno bogata Omega 3 masnim kiselinama koje su neophodne za pravilno i normalno funkcioniranje organizma. Guščja mast obiluje i vitaminima A, K, E i D koji su neophodni za rast. Izrazito je bogata nezasićenim masnim kiselinama koje pomažu ljudskom organizmu u kontroli kolesterola u krvi, pa pomaže u prevenciji bolesti srca i krvožilnog sustava. U odnosu na pačju mast sadrži nešto veći udio nezasićenih masnih kiselina, što znači da je guščja mast zdravija od pačje, u istom rangu kao i maslinovo ulje. U nastavku nešto više o ljekovitim učincima guščje masti u terapiji bolesti organa za disanje i to u kombinaciji s medom, još jednim prirodnim proizvodom sa zajamčeno pozitivnim učincima za naš organizam, pogotovo kad su u pitanju respiratorne tegobe kod djece.

   Guščja mast u narodnoj je medicini odavno poznata kao prirodno sredstvo protiv kašlja, bronhitisa i astme. Iako su se guske uzgajale još u drevnom Egiptu dvije i pol tisuće godina prije Krista, konkretna upotreba guščje masti kao lijeka započela je tek u 20. stoljeću. Tridesetih i četrdesetih godina guščja se mast prije svega koristila u liječenju bolesti disajnih puteva: kašlja, bronhitisa, astme, upale pluća. Guščja mast, zasebno ili u kombinaciji s mlijekom, medom, češnjakom ili kupusom se mazala na grudi, posebice kod djece. Na pamučnu ili lanenu krpu veličine grudnog koša oboljele osobe (pokrivene i utopljene) nanosio bi se deblji sloj guščje masti, pokrio još jednom krpom i sve učvrstilo gazom. Oblog se pacijentu stavljao uoči odlaska na počinak da prespava s njim na sebi, u kombinaciji sa čajem od majčine dušice i uz pileću juhu tijekom dana. U nastavku navodimo par recepata u kojima se guščja mast kombinira s medom. Mješavina ima odličan okus: mast se gotovo i ne osjeti, jer je od meda preuzela slatkoću.

Sirup od guščje masti i meda za odrasle i djecu

SASTOJCI: 200 g sala od guske, 200 g livadskog meda

PRIPREMA: oko 200 g sala od guske isijecite na kockice i otapajte na umjerenoj vatri dok ne dobijete bistru žutu mast, nikako na visokoj temperaturi da ne izgori, zatim je procijedite kroz cjediljku i ostavite da se malo ohladi. U mast dodajte 200 g livadskog meda, dok se još ne stegne. Ohlađenu smjesu prelijte u staklenke, zatvorite i čuvajte u hladnjaku. Prije uporabe pripravak treba malo otopiti na sobnoj temperaturi. Iako se pokazao odličnim kod pacijenata svih životnih dobi, ovaj se pripravak posebno preporučuje djeci, naročito bebama koje ne znaju ispuhati nos i iskašljati gust i ljepljiv sekret iz pluća, odgovoran za kašalj i otežano disanje. Uz obloge na grudima, njima se mast može mazati i u nosnice. Preporučena dnevna doza za odrasle: 2 – 3 jušne žlice, a djeca 2 – 3 žličice masti. Da bi djeci olakšali uzimanje, sirup možete razblažiti toplim mlijekom. Najbolji učinak se postiže kada se napitak pije 2 – 3 puta dnevno s minimalnim razmakom od 4 – 5 sati sve dok postoje simptomi bolesti.

Oblozi od guščje masti, meda i kupusa

SASTOJCI: listovi kupusa, guščja mast, med, papar

PRIPREMA: Nabavite što veće i svježije listove kupusa. Pomiješajte med i guščju mast, a listove kupusa malo poparite. Namažite med na prsa, pa preko stavite kupus da se zalijepi. Zatim prekrijte krpom i stegnite da se oblog ne pomjera. Treba držati obloge preko noći, a po potrebi i nekoliko puta u toku dana.

Guščja mast, med i češnjak za ublažavanje simptoma astme

SASTOJCI: 1 češanj češnjak, 1 žličica guščje masti, 1 žličica meda

PRIPREMA: Potpuno sitno isjeckajte ili izgnječite češanj češnjaka, pa dodajte žličicu meda i žličicu guščje masti. Sve sastojke izmiješajte i pijte 3 žličice na dan, dok se kašalj ne smiri.

Sirup od guščje masti, meda, lovora i limuna

SASTOJCI: 1 l vode, 1 jušna žlica meda, 1 jušna žlica guščje masti, 30 listova lovorovog lista, 100 g limuna.

PRIPREMA: Limun isjeckajte u sitno, pa dodajte u vodu. Dodajte lovor, mast i med, pa kuhajte sve dok polovina voda ne ispari. Zatim sklonite sa vatre i procijedite, sipajte u staklenu bocu i pijte sirup ujutro i uvečer.

   Osim dobrobiti u liječenju respiratornih smetnji, guščja mast normalizira san, savršeno ublažava kronični umor i poboljšava raspoloženje, uklanja toksine i radionuklide, jača imunitet, stimulira metaboličke procese i ima anti age efekt. Guščja se mast može mazati na kožu lica, naročito zimi kada je napolju hladno. Može se koristiti u njezi zadebljale i ispucale kože na petama i laktovima kod odraslih, a kod djece koja koriste pelene ublažava crvenilo i iritaciju.

   Guščja mast koristi se u kulinarstvu kao i svaka druga mast životinjskog podrijetla, ali s razlikom da guščja mast daje namirnicama poseban okus, a uz to je i puno zdravija od najzastupljenije svinjske masti. U domaćim hotelima i restoranima priklonjenima fuziji tradicionalne kuhinje i novih trendova u kulinarstvu, u cilju širenja gastro-ponude domaćem i stranom gostu u produženoj turističkoj sezoni, šefovi kuhinja smjelo eksperimentiraju i s puno mašte i ljubavi prema kuhanju otvaraju nove kulinarske vidike. S obzirom na educiranost gosta kojemu je previše sumnjivih živežnih namirnica i koji tijekom boravka u turističkoj destinaciji traži kvalitetan ekološki proizvod, meso i drugi proizvodi od guske mogu biti izuzetno primamljiv dio gastronomske ponude.

   S druge strane nadamo se da će blagotvorne učinke guščje masti, zasebno i u kombinaciji s medom i drugim prirodnim dodacima prepoznati i farmaceutska industrija, što bi bila još jedna stepenica prema dignitetu koji ovi proizvodi itekako zaslužuju.

     Više recepata za ljekovite pripravke na bazi guščje masti možete naći na web-adresi: www.prirodnolecenje.com

 

ON LINE TEČAJ: APITERAPIJA I APITURIZAM

Početak: subota, 22. kolovoza 2020. godine u 12:00 sati

Mjesto održavanja: on line – putem Microsoft teams

https://www.microsoft.com/en-gb/microsoft-365/microsoft-teams/group-chat-software

ili na hrvatskom jeziku https://www.microsoft.com/hr-hr/microsoft-365/microsoft-teams/group-chat-software

Cijena tečaja 3.500,00 kn plativo u 3 rate:

.Prva rata prilikom prijave na tečaj u iznosu od 1.500,00 kn

• Druga mjesec dana kasnije
• Treća prije obrane seminarskog rada i završetka tečaja. U cijenu tečaja uračunata je stručna literatura. Cijena tečaja za polaznike iz inozemstva je 550 eura. Zbog velikog interesa i ograničenog broja polaznika preporučljivo je uplatu izvršiti u dogovoru s organizatorom.Tečaj se održava 9 subota u kontinuitetu u terminu od 12:00 -18:00 sati. Nakon toga slijedi pauza od mjesec dana za izradu seminarskih radova (teme seminara polaznici sami odabiru) te završna obrana radova.Uplatu izvršiti na:  HRVATSKO APITERAPIJSKO DRUŠTVO10 000 ZAGREB Broj računa HR35 2340 0091 1110 8474 1
•     Povijest pčela, pčelarstva i apiterapije Povijest pčelarstva Povijest pčelarstva u Hrvatskoj Ekološko pčelarstvo Kako pčelarsko gospodarstvo postaje ekološko Žig hrvatskog apiterapijskog društva Proizvodi koje hrvatsko apiterapijsko društvo štiti žigomAnatomija pčele i život u zajednici Pčelarstvo, apiterapija, apiturizamAnatomija pčele Matica Trutovi Pčele, godišnja doba i klimatske promjene PČELINJI PROIZVODI I KAKO IH KORISTITI Med Patvorenje i zdravstvena ispravnost meda Kako prepoznati pravi med SASTAV PELUDA Propolis Biološki značajne komponente propolisa Mehanizmi biološke aktivnosti propolisa Matična mliječ u pčelinjoj zajednici Tehnologija proizvodnje matične mliječi IZ PRAKSEŠok zbog parafina u satnim osnovama Parafin u satnim osnovama negativno utječe na kvalitetu meda Povoljno djelovanje pčelinog otrova na zdravlje 214Apipunktura APITERAPIJAKnjige starijih autora Apiterapija kao sinergija liječnika, pčelara i apiterapeuta   Apiterapija i apiturizam na OPG-u Otvaranje pčelarskog OPG-a Licitari   Onečišćenje pčelinjih proizvoda Pčelarstvo, apiterapija, apiturizamProizvodnja i prodaja tinkture propolisa s trošarinskog aspekta CASE STUDY: Nastanak i razvoj tržišnog brenda na bazi medaPČELARSKI PRAKTIKUMMedonosno bilje kontinentalnog područja Uloga pčela u oprašivanju bilja Kalendar pčelarskih radova na kopnu i na moru Pčelarski radovi u primorskoj Hrvatskoj Prilog: 100 recepata za jela, pića i pripravke s medomŠto treba znati o kuhanju s medom Jela s mesom Juhe Salate Slastice i deserti Smoothiji Registar institucija i znanstvenika Pčelarski savezi
• Apiterapijska udruženja u svijetu
• Ljekoviti pripravci
• Pića – alkoholna i osvježujuća
• Kruh
• Morska kuhinja
• Jela s povrćem
• Recepti s medom
• Med u jelu, piću i pripravcima
• CASE STUDY: Unapređenje stacionarnog pčelinjaka sadnjom medonosnog bilja
• Pčelarski radovi u kontinentalnoj Hrvatskoj
• Pčelarska oprema, alat i pribor
• Medonosno bilje mediteranskog područja
• Medonosno bilje
• – „Četiri lopova”
• Sukladnost kozmetičkih proizvoda – apikozmetike
• Propolis kao dodatak prehrani na tržištu Republike Hrvatske
• Stavljanje propolisa na tržište
• Zakonska regulativa o dodacima prehrani na bazi pčelinjih proizvoda
• PLASMAN PČELINJIH PROIZVODA NA TRŽIŠTE
• CASE STUDY Tradicijski licitar kao suvremeni hrvatski suvenir
• CASE STUDY Razvoj apiturizma na OPG-u Čubrić, Rakovica
• Kako krenuti u posao
• Apiturizam
• APITURIZAM
• Case Study: Inkluzivna pčelarska praksa
• Pčelarski časopisi
• Povijest apiterapije u Hrvatskoj
• Prva pomoć nakon uboda pčela
• Apitoksinoterapija
• Pčelinji otrov
• Što kaže znanost
• Pčelinji vosak
• Učinci i svojstva matične mliječi
• Matična mliječ
• Djelovanja propolisa
• Kemijski sastav propolisa
• Dobrobit peluda za zdravlje
• Pelud
• Istine i zablude o medu
• Senzorska analiza m
• Važnost selekcije matica
• Komunikacija pčela
• Radilice
• Razvoj pčelinje zajednice
• Značajke europskih pasmina pčela
• Europske pasmine pčela
• ANATOMIJA PČELE I PČELINJA ZAJEDNICA
• Znak zajamčene kvalitete pčelinjih proizvoda i apiterapijskih usluga
• Problemi ekološkog pčelarstva u Hrvatskoj
• Osnovni principi ekološkog pčelarenja
• Iz prakse: Pčelarstvo u obitelji Knežević
• Razvoj košnica
• Povijest pčela
• PČELA I ČOVJEK OD POSTANKA DO DANAS
• Pismeni ispit provjere znanja, prezentacija seminarskih (završnih) radova, podjela potvrda o sudjelovanju. Uz navedeno, popratna literatura koja je osigurana za sve polaznike tečaja obuhvatila je sljedeće teme:
• Tehnologija proizvodnje matične mliječi, uzgoj matica za vlastite potrebe, skupljanje peluda, skupljanje pčelinjeg otrova (terenska nastava na pčelinjaku).
• Apiturizam nova mogućnost za razvoj agroturističke ponude u RH
• Apiterapija u veterinarskoj medicini, mogućnosti praktične primjene
• Apiterapija kao inovativni oblik ponude u medical i spa konceptu (pčelinji proizvodi i njihova primjena u profesionalnim tretmanima za zdravlje i njegu kože) mogućnosti praktične primjene
• Upotreba pčelinjih proizvoda u industriji ljepote (api wellness, frizerski, kozmetički i pedikerski saloni), upotreba pčelinjih proizvoda u gastronomiji, apiinhalacije i apiturizam
• Osnove anatomije i fiziologije ljudskoga organizma (upoznavanje građe i funkcioniranja ljudskoga organizma kako funkcionira u zdravlju; mehanizmi za očuvanje zdravlja), patofiziologija (osnove), osnove prve pomoć i u pčelinjaku
• Biološka svojstva pčelinjih proizvoda, medonosno, začinsko i ljekovito bilje (građa, klasifikacija, svojstva)
• Proizvodnja pčelinjih proizvoda, dobra pčelarska praksa, Zakonska regulativa za stavljanje pčelinjih proizvoda na tržište; fizikalne i kemijske odlike pčelinjih proizvoda, senzorska svojstva meda.
• Uvod u osnove apiterapije, anatomija, biologija i fiziologija medonosne pčele, pčelinji proizvodi.
• Apiterapija i apiturizam u Hrvatskoj
• Popis tema koje obuhvaća program:
• PROGRAM tečaja (70 sati):
• Za sva dodatna pitanja slobodno kontaktirajte dr.sc. Gordanu Hegić mag.ing.agr. na ghegic@gmail.com ili mobitel 00385 (0) 95 910 66 53 (whats app, viber)
• Za uplate iz inozemstva: SWIFT CODE: PBZGHR2X
• PRIVREDNA BANKA ZAGRE
• PAŠKA 4
• Po prvi puta tečaj je moguće pratiti iz inozemstva.

Registar znanstvenika i institucija

KAKO POMOĆI DJECI DA SE LAKŠE NOSE SA STRESOM?

   Stres je psihološka i fiziološka reakcija organizma na opterećenje na više razina. I kod odraslih i kod djece prepoznaje se kroz nagle promjene raspoloženja (tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, ljutnja..) i ponašanja (plakanje, lupanje, agresivnost, nekontrolirani ispadi, povlačenje u sebe), kao i kroz tjelesne reakcije: ubrzan puls, napetost u mišićima, prekomjeran znoj. Stres negativno djeluje na serotonin, hormon sreće, pa gubimo osjećaj spokoja i zaštićenosti. Stres djeluje vrlo negativno i doprinosi razvoju niza bolesti, a može se pretvoriti u ozbiljne i trajne poremećaje.                                                                     

S nesigurnosti i neizvjesnošću situacije koja nije jenjavala do prije par dana nisu se znali suočiti ni odrasli, a kamoli njihova djeca. Ova je kriza uzdrmala imunološki sustav, razinu energije i samopouzdanje velikom broju roditelja i nastavnika do te mjere da su djeca ostajala zbunjena njihovim reakcijama na opasnosti od zaraze, novi kodeks ponašanja u javnosti, tragične vijesti, smanjena primanja, otkaze…A sve što je činilo odrasle uplašenima, nervoznima, ogorčenima ili bijesnima, prelijevalo se i u dječji svijet, rušeći im imunološki sustav i dnevnu razinu energije, a donoseći noćne more i anksioznost.                        

Čak i zajedničko gledanje TV-vijesti u tim trenucima nije bio dobar izbor, dapače, iako mislimo da televizija ne utječe na nas, i te kako smo podložni djelovati prema onome što vidimo na malim ekranima, a tih su se dana samo vrtile loše vijesti. Roditelji moraju biti svjesni da djeca mlađa od deset nisu spremna za sve loše stvari koje se događaju u svijetu i da će se dijete u stresnoj situaciji ponašati poput njih. U toj se dobi djetetova života razvija optimistički ili pesimistički stav prema životu, što znači da ono što dijete usvoji u tim godinama ostaje prisutno cijeli život. I dok nošenje sa stresom kod pesimista gotovo da ni ne postoji, a posljedice su izrazito negativne, optimisti smatraju da su svi loši događaji privremeni i savladivi. Optimistički pogled na život i događanja oko nas, pozitivne misli i emocije poništavaju negativne učinke uznemirujućih događaja. Roditeljska je podrška djeci veoma važna: njima mogu bilo kada povjeriti sve svoje strahove, jer znaju da su im roditelji najbolji prijatelji. Takvo se povjerenje ne stiče preko noći, već se gradi čitav život, a nažalost – tako je malo potrebno da se sruši.                                                                    Djetetu u stresnoj situaciji će pomoći tjelesna i sportska aktivnost, boravak u prirodi, slušanje glazbe, čitanje, umjetničko izražavanje i drugi interesi i hobiji, ali i iskrena razgovor i dijeljenje osjećaja, iskustava, strahove u sigurnom okruženju. Roditelji trebaju poticati djecu da budu kreativni, pa će aktivno sudjelovati i uživati u svojim strastima, a ne samo pasivno promatrati svijet, što će im u konačnici dati više radosti u životu.                                                                            

U protustresnoj strategiji ne smijemo zaboraviti ni važnost pravilne ishrane: hrana bogata složenim ugljikohidratima (integralne žitarice, svježe voće i povrće, mahunarke), triptofanom (puretina, piletina, jaja, mliječni proizvodi i morski plodovi), esencijalnim kiselinama (Omega-3), mineralima (magnezijem, cinkom) i vitaminima (B-kompleks).                                                                                                                                  U stresnim situacijama slobodni radikali djeluju destruktivno na tjelesne stanice i uvode organizam u tzv. oksidacijski stres. Antioksidanti su materije koje neutraliziraju slobodne radikale i čuvaju organizam od njihovog štetnog djelovanja, a njihov je najbolji izvor matična mliječ. Propolis pomaže organizmu da se pročisti, omogućava deaktivaciju otrova nakupljenih u tijelu uslijed stresa i njihovo izbacivanje iz organizma. Med ima prirodno, lagano djelovanje koje umiruje i opušta, dakle djeluje poput sedativa, a pelud smiruje preopterećeni živčani sustav, popravlja cirkulaciju.

ANOSMIJA – GUBITAK OSJETA MIRISA

Od samog početka pandemije koronavirusom  simptomi koji su ukazivali na bolest COVID-19 su bili povišena tjelesna temperatura, kašalj i gubitak daha, no otolaringolozi su upozorili na još šest znakova bolesti: zimica, ponavljajuća zimica s drhtavicom, bol u mišićima, glavobolja, bol u grlu i gubitak osjetila mirisa (anosmija) i okusa (ageuzija)  Kod bolesnika s blagim oblicima bolesti i bez čimbenika rizika provodi se simptomatsko liječenje. Bolesnici s čimbenicima rizika i/ili teškim oblicima bolesti liječe se na slijedeće načine: hidroksiklorokin 2 x 400 mg per os 1. dan, potom 2 x 200 mg per os kroz 4 dana (ukupno 5 dana), ili klorokin fosfat 1 x1 500 mg per os za kritično oboljele  i 1000 mg per os  za ostale kroz 5 dana ili topinavir/ritonavir 2 x 2 tablete  ili remdesivir (1x dan 200 mg i. v. jednokratno, potom 100 mg i. v. dnevno ) kroz 10 dana.

Uzroci anosmiji mogu biti i neka druga oboljenja poput meningitisa, Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti i određenih virusnih infekcija. Uobičajeno liječenje gubitka njuha kod ovih bolesti podrazumijeva uzimanje oralnih glukokortikoida i lokalnog spreja za nos. Neće svi oboljeli od COVID-19 imati anosmiju, no kako su svi izolirani anosmičari, bez lokalne upale, bili pozitivni na koronavirus, moraju u izolaciju. Anosmija se najčešće javlja u mladih pacijenata s blagom kliničkom slikom bolesti. Povratak osjeta mirisa i okusa većini pacijenata se vraća dva do četiri tjedna nakon početka infekcije, no jedan dio pacijenata ova nedaća nažalost prati i dalje. Osim smanjenog apetita, otežane percepcije dima, vatre, plina u zraku anosmija može dovesti i do depresije.                                                                  

Anosmiju u kliničkim, ambulantnim i kućnim uvjetima liječio je pripravcima na bazi pčelinjih proizvoda još sedamdesetih godina prošlog stoljeća prof. dr. Stojmir Mladenov (1920. – 2007.), bugarski liječnik i znanstvenik, po mnogima „otac apiterapije“. U knjizi „Med i liječenje medom“ dr. Stojmir Mladenov je nakon velikog broja laboratorijskih i kliničkih istraživanja detaljno obradio gotovo sve mogućnosti uporabe pčelinjih proizvoda u liječenju raznih bolesti, pa je isto djelo Svjetska pčelarska organizacija Apimondia 1976. godine u Bukureštu nagradila zlatnom medaljom za neprocjenjiv doprinos međunarodnom razvitku apiterapije. Dr. Mladenov je tijekom života za svoj rad primio i niz drugih svjetskih priznanja, a 1998. godine je bio nominiran i za Nobelovu nagradu. Njegov istraživački duh inspirirao je mnoge kasnije poznate apiterapeute širom svijeta.

U terapiji anosmije dr. Mladenov je primjenjivao dvije metode liječenja: aerosolnu i ultrazvučnu inhalaciju medom razrijeđenim 10 – 30 % u destiliranoj vodi i aplikaciju meda u nosnice. Inhalacije su se vršile udisanjem kroz nos i izdisanjem kroz usta 2 puta dnevno (ujutro i poslije podne). Tretman je trajao 20 minuta, a liječenje je trajalo 20 – 30 dana. Aplikacije meda u nosnice provodile bi se uvečer prije počinka. U knjizi „Liječenje pčelinjim proizvodima“ o svom ozdravljenju svjedoči Milko R. Cekov, rudarski inženjer kojem je nakon gripe dijagnosticirana Ansomnia et Rhinitis chroica atrophicans, odnosno izgubio je osjet mirisa i zadobio kronični rinitis. Tri godine se bezuspješno liječio u raznim medicinskim ustanovama, dok nije došao u odmaralište Ćustendil. Tijekom 20 dana primio je 40 aerosolnih inhalacija 20 %-tnom otopinom meda (jednu ujutro, drugu poslije podne), a svake večeri jednu aplikaciju u nosnice. Desetog dana osjet mirisa se vratio , a nakon 20 dana normalizirala se i sluzokoža nosa i više nije bilo sekreta.

U prvom izdanju knjige „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ 2012. godine dr. Peter Kapš u poglavlju X nabraja bolesti dišnog sustava uzrokovane virusima i spominje kako jednog od uzročnika prehlade, bronhitisa, astme i upale pluća – coronavirus! U nastavku teksta navodi kako nastaju virusne bolesti, najčešće simptome, te razlike između prehlade i gripe, a u dijelu teksta o epidemijama i pandemijama svinjske, ptičje gripe i SARS-a već tada (dakle, osam godina prije aktualne epidemije koronavirusom) govori o prevenciji i mjerama za sprječavanje širenja zaraze, te preporučuje podizanje imuniteta svakodnevnim unosom pčelinjih proizvoda u organizama kao veoma korisnoj preventivnoj metodi. Na stranici 206. iako ne govori izrijekom o anosmiji, već općenito o bolestima gornjih dišnih putova, preporučuje lokalnu aplikaciju čistim kristaliziranim cvjetnim medom u nos u koji se za ublažavanje bolova pri dodiru dodaje 5 % anestetika benzokaina (dr. Mladenov spominje i dodatak 10 % sulfatiazola za povećanje baktericidnosti tretmana). Pacijent leži na leđima, a staklenom cjevčicom u obje se nosnice stavljaju kapljice meda veličine zrna graha koje se pod utjecajem tjelesne temperature počinju topiti i kapati po sluznici nosa i ždrijela. Pacijent može ustati nakon sat vremena, vrše se dvije aplikacije dnevno (ujutro i navečer) tijekom 5 -10 dana. Potom autor spominje inhalaciju 5 %-tnom otopinom meda (žličica meda u 1 dl vode) ili 2 %-tne vodene otopine propolisa (2 g propolisa na 1 dl vode) kroz nos u dišne putove i posredno u krvni tok. Kad se udahne, molekule u zraku podražuju organe mirisa i pozitivno utječu na raspoloženje, osjećaje i imunitetni sustav pacijenta. Na stranici 208. autor naglašava ljekovitost zraka iz košnica u apikomorama kod prehlada, rinitisa, sinusitisa, traheobronhitisa, bronhiolitisa i KOPB-a te spominje pokuse dr. Mladenova s zadovoljavajućim ishodom u liječenju sličnih bolesti mješavinom propolisa i meda. Za ventiliranje dišnih putova u apikomorama inhalacije bi se trebale izvoditi bar 30 minuta dnevno, a inhalacije vodenom otopinom propolisa (10 kapi tinkture u 0,5 dl destilirane vode) 3 – 4 puta dnevno. Med treba uzimati svakodnevno: kao vodenu otopinu (20 – 30 g u 3 dl biljnog čaja) 3 puta dnevno prije jela ili u kombinacijama s propolisom (50 % tinktura propolisa i 20 kapljica 50 %-tne vodene otopine meda), s ekstraktom češnjaka, odnosno s matičnom mliječi i propolisom (98 g meda, 1 g matične mliječi i 1 g propolisa).                                                                                                     

Od samog početka pandemije koronavirusom u određenim je forumima je kružila priča kako su pčelinji proizvodi spasonosno rješenje za infekciju COVID-19 što smo opovrgli unatoč respektiranju pčela, meda, propolisa, matične mliječi i apitoksina, kao i pčelara i apiterapeuta koji se trude svoj posao raditi savjesno i odgovorno. Činjenica s kojom se nažalost moramo pomiriti je službeno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da još uvijek nema specifičnog lijeka preporučenog za prevenciju ili liječenje infekcije korona virusom. Nijedan pčelinji proizvod nas neće izliječiti od ove opake bolesti, no u potpunosti se slažemo s preporukama svjetski priznatih apiterapeuta da je podizanje imuniteta redovnim unosom pčelinjih proizvoda u organizam veoma korisna preventivna metoda kod svih virusnih infekcija, pa tako i kod COVID-19. Stoga nastavite koristiti med i druge pčelinje proizvode u svakodnevnoj prehrani, jer je sigurno da održavaju imunosustav na zavidnoj razini, pa se organizam lakše bori sa infekcijom. Odlični saveznici u podizanju obrambene sposobnosti našeg organizma su i kvalitetna i raznovrsna prehrana, posebno konzumacija češnjaka, agruma i zelenog čaja. Kod anosmije pomaže hrana bogata cinkom (grah, kamenice, orašasti plodovi, integralne žitarice, mliječni proizvodi), aplikacija ricinusovim uljem, pripravci na bazi đumbira, kajenske paprike, curry lišća, mente, jabučnog octa, a sigurno je da će pomoći i tehnike dubokog yoga disanja.

Puno zdravlja svima vam želi ekipa portala „Pčelina školica“.

Ambrozija je korovska biljka iz porodice glavočika porijeklom iz sjeverne Amerike, a u Europu je stigla sredinom XIX stoljeća i raširila se po čitavom kontinentu. Iako je prema starogrčkim mitovima bila hrana bogova i činila ih besmrtnim, pelud ove biljke spada u najjače poznate alergene. Već 30 zrnaca po kubičnom metru zraka kod izrazito osjetljivih osoba uzrokuje crvenilo očiju, suzenje, začepljenje nosa, kihanje, kašalj, otežano disanje, astmu te promjene na koži i probavi. Ova biljka posjeduje i neka ljekovita svojstva: eterično ulje ambrozije djeluje antibakterijski i antimikotično, a u nekim zemljama se koristi za oblaganje zloćudnih čireva kože jer sprečava truljenje oboljelog tkiva. Ambrozija je veoma invazivan korov (osvaja brzinom od 6 do 20 km godišnje!) koji osiromašuje tlo, pa čini velike štete i u poljoprivredi. Prema švicarskom znanstvenom istraživanju alergije izazvane ambrozijom pogađaju oko 13,5 milijuna ljudi u Europi što prouzrokuje pojačanu zdravstvenu potrošnju i gubitak radnih sati uslijed bolovanja. No, jedan krug znanstvenika tvrde da bi se širenje biljke moglo kontrolirati uz pomoć kukca Ophraella communa koji je također u Europu došao iz sjeverne Amerike prije sedam godina. Izračunali su i da bi uvođenje kukca u borbu protiv ambrozije moglo smanjiti broj ljudi pogođenih alergijom sa sadašnjeg broja za 17 % što znači smanjenje spomenutih troškova i ekonomskih gubitaka za milijardu eura godišnje.

Kako je cvatnja ambrozije tek pred nama (vrhunac je u kolovozu), kao i nastavak istraživanja, preostaje nam napraviti pretrage, izbjegavati odlazak na područja gdje je njena rasprostranjenost veća, ako to nije moguće, nakon šetnje obavezno operite odjeću. Pratite izvještaj o koncentraciji peludi u zraku, provodite vrijeme u zatvorenim, klimatiziranim prostorijama (posebno rano uvečer, kada je razina peludi najviša!)otputujte na more ili u planine, gdje je koncentracija peludi ambrozije mnogo manja. Liječnik će vam prepisati antihistamine, sprejeve za nos, kapi za oči, sirupe za grlo, ali simptome alergije možete ublažiti prirodnim lijekovima.

Imunitet jačajte zdravom prehranom, sastavljenom od namirnicama bogatih vitaminima B i C te flavonoidima. Pomoći vam može i dodatak vitamina C. Svaki dan popijte šalicu čaja od ginsenga ili pupavice za jačanje imunološkog sustava. Kada je u pitanju peludna hunjavica pomoći vam može i čaj od: vidca, bazgina cvijeta, matičnjaka, pupavice, kamilice, koprive, đumbira, cimeta, klinčića. Inhalirajte se parom – pola litre vode u koju ste dodali žlicu sušene kamilice ili stolisnika. Svaki dan pojedite žlicu domaćeg meda koji sadrži čestice voska iz saća čime bi trebali ojačati svoju otpornost na pelud lokalnih biljaka.

KURKUMA I MED – MOĆAN PRIRODNI ANTIBIOTIK

Kurkuma i med kao lijek u kombinaciji predstavljaju moćan prirodan antibiotik, već toliko poznat da je dobio i svoj nadimak -”Zlatni med”. Kurkuma kao začin ima mnoge prednosti za organizam. Posjeduje antiupalna, antioksidativna i imunostimulirajuća svojstva te se koristi kao prevencija za karcinom. 

Med je vrlo poznat kao prirodni zaslađivač, ali i kao namirnica koja jača imunitet. Kurkuma i med za imunitet u kombinaciji s ljekovitim biljem snažno djeluju na naš organizam, liječe i preveniraju od prehlade. O tome koliko i kako se koristi kurkuma kao lijek recepti govore najbolje, ali i iskustva velikog broja ljudi. 

Kurkuma i med kao lijek u kombinaciji čine prirodni antibiotik, stoga ne oštećuju crijevnu floru. Naprotiv oni doprinose boljem radu crijeva, njihovom konzumacijom se povećava aktivnost korisne flore u crijevima. Kurkuma i med u kombinaciji stimuliraju obrambeni mehanizam, jačaju naš imunitet i štite nas od bolesti, a mogu biti korisni saveznici u liječenju respiratornih infekcija. 

Koriste li se kurkuma i med za mršavljenje? Med se sastoji od enzima i antioksidanata koji pomažu našem digestivnom traktu te prirodno obnavljaju organizam. Med sprječava taloženje viška masti u organizmu te smanjuje višak masnih naslaga, posebno ako ga se kombinira s kurkumom. U slučaju kožnih oboljenja i akni pomoći će maska za lice od kurkume i meda.  

Najbolje od svega je to što je ovaj antibiotik vrlo jednostavan za pripremu, a osim toga je i dobrog okusa. Za pripremu ovog recepta potrebni vam je:

SASTOJCI:  jedna žlica kurkume, 100 grama meda. 

PRIPREMA: Jednu žlicu kurkume u prahu umiješajte u 100 g meda te pohranite u posudu. Pri tome koristite drvenu žlicu jer med loše reagira na metalnu. Mješavinu kurkume i meda možete koristiti za prevenciju od prehlade, ali i za olakšavanje i liječenje simptoma. Isto tako, smjesu možete umiješati i u mlijeko ili čaj.

DOZA: U slučaju da je prehlada već nastupila, zlatni med koristite: prvi dan – pola čajne žlice, svakih sat vremena; drugi dan – pola čajne žlice, svakih dva sata, treći dan – pola čajne žlice, tri do četiri puta dnevno.

OPREZ: U slučaju da bolujete od hemofilije, hipertonije ili dijabetesa , potrebne su prethodne konzultacije s liječnikom jer kurkuma može sniziti razinu šećera u krvi te razrijediti krv. Poseban oprez se predlaže osobama koje boluju od bolesti žučnog mjehura, jer kurkuma uzrokuje kontrakciju mišića žučne vrećice.

Kurkuma i med za grlo i pluća predstavljaju sveti gral ozdravljenja. Kurkuma i med za grlo odličan su izbor ako je riječ o osobama koje su se prije razdoblja prehlade ili grlobolje izlagale agresivnijem liječenju antibioticima. Antibiotici su učinkoviti, međutim potrebno reducirati njihovu upotrebu, kako organizam ne bi postao otporan na njihovo djelovanje

KURKUMA, MED I ĐUMBIR

Đumbir je već odavno poznat po svojem antibiotskom djelovanju. Pomaže u borbi protiv infekcija, upala, mučnine, poboljšava cirkulaciju i detoksikacijske procese u organizmu. Kurkuma ima slično djelovanje kao i đumbir, a med pomaže u liječenju preko 100 bolesti. Ovi pripravci mogu biti od velike koristi u potpornom liječenju koje je ponekad obzirom na klasičnu terapiju lijekovima, svima nama prijeko potrebno. Potrebno vam je:

SASTOJCI: 1/2 šalice meda, 4 čajne žličice đumbira, 2 čajne žličice kurkume, 1 limun 

PRIPREMA: Pomiješajte sve navedene sastojke u posudi, potom probajte i dodajte još malo đumbira ili kurkume ako je potrebno. Smjesu prelijte u staklenku, zatvorite i čuvajte u hladnjaku. Po potrebi dodajte 2 žlice svojem omiljenom čaju ili razmutite u toploj vodi. Osim što su dobrog okusa, kurkuma, med i limun s dodatkom đumbira će vam pomoći u ublažavanju respiratornih infekcija i jačanju imuniteta.

KURKUMA I MASLINOVO ULJE

Kurkumu, maslinovo ulje i biber preporučuje se koristiti kod najtežih oboljenja. Potrebna vam je:

SASTOJCI: četvrtina žličice kurkume, pola žličice maslinovog ulja, prstohvat bibera

PRIPREMA: Pomiješajte sve sastojke. Smjesu možete konzumirati samu, a možete je koristiti i kao dodatak jelima. Preporučuje se svakodnevni unos.

IZVOR: www.krenizdravo.rtl.hr

MED I BILJE U TINKTURAMA

Med i bilje u tinkturama bolje i jače djeluju na razne bolesti nego kad ih uzimamo same. Djelotvornost meda pogotovo se pojačava u sastavu s tinkturama i uvarkom od podbjela, plodova maline, cvijeta lipe, kamilice, eukaliptusa i drugih ljekovitih biljaka.

TINKTURA LIPINA CVIJETA S MEDOM

SASTOJCI I PRIPREMA: Prelijte 100 g lipova cvijeta (3 jušne žlice) čašom vrele vode u emajliranoj posudi, poklopite i ostavite 15 minuta na pari, potom ostavite da se ohladi i procijedite. U dobivenu količinu dodajte još vrele vode da se dobije 200 g smjese, a zatim otopite u njoj 1 žlicu meda.

DOZA: Uzimati toplo po čašu ili čašu i pol 2 – 3 puta dnevno zbog izazivanja znojenja i snižavanja temperature kod prehlada.

TINKTURA LIPINA CVIJETA I PLODOVA MALINE S MEDOM

SASTOJCI I PRIPREMA: Uzmite 1 žlicu lipina cvijeta i plodova maline i prelijte ih s dvije čaše vrele vode i pustite da vrije 5 minuta. Potom ohladite, procijedite i rastopite u tome 2 jušne žlice meda.

DOZA: Uzimajte toplo po pola čaše 3 – 4 puta dnevno kao antipiretik i protuupalno sredstvo kod prehlade i gripe.

TINKTURA PODBIJELA S MEDOM

SASTOJCI I PRIPREMA: Uzmite 5 g lista podbjela (1 žlicu), prelijte čašom vrele vode u emajliranoj posudi, poklopite i ostavite 15 min. na pari. Ohladite i procijedite. U dobivenu količinu dodajte vrele vode da dobijete 200 g i u tom otopite 1 žlicu meda.

DOZA: Pijte trećinu čaše 2 do 3 puta dnevno.

TINKTURA KAMILICE S MEDOM

SASTOJCI I PRIPREMA: Pripremite tinkturu od cvjetova kamilice tako da 25 g (6 jušnih žlica) suhih cvjetova prelijte u emajliranoj posudi sa 50 ml vrele vode, zaklopite i ostavite da 15 minuta vrije na pari. Ohladite, procijedite i dodajte u preostalu količinu provrelu vodu da se ukupno dobije 500 ml. Otopite zatim 2 jušne žlice meda i koristite za ispiranje: kod angine, stomatita i dr., kod obloga, čireva i ranica, kao i za klizmu kod kolitisa.

DOZA: Tinkturu pijte po trećinu čaše poslije jela kao protuupalno, antiseptičko i spazmolitičko sredstvo kod spazma crijeva i kod dijareje.

TINKTURA LISTA EUKALIPTUSA S MEDOM

SASTOJCI I PRIPREMA: Uzmite pola litre tinkture lista eukaliptusa pripravljene u omjeru 1:10 i otopite u njoj 2 jušne žlice meda. Dobivena se otopina koristi kod kvašenja rana, obloga i kupki.

TINKTURA RUNOLISTA S MEDOM

SASTOJCI I PRIPREMA: Pripravite tinkturu runolista (omjer je, kao i kod kamilice, 1:10), otopite u njoj med (na 1 čašu tinkture 1 žlica) i koristite za ispiranje, kvašenje i obloge kod gnojnih rana koje dugo ne zarašćuju, kod čireva, opeklina i slično.

DOZA: Pije se trećina čaše 2 – 3 puta dnevno poslije jela kao protuupalno sredstvo kod čira želuca.

IZVOR: www.alter.plus

Prirodni preparati protiv čira na želucu, za smirenje nervoze trbuha i bolju probavu

LAN I MED: Čaj od lana ublažava bolove izazvane čirom želuca i crijeva, žučnih i bubrežnih bolesti, te bolesti mokraćnih kanala i mjehura. Dvije-tri velike žlice lanenog sjemena preliju se hladnom vodom i ostave stajati 10 sati. Piju se zajedno sjemenje i voda prije spavanja. Sredstvo protiv jakog i kroničnog zatvora priprema se tako da se 1 velika žlica mješavine jednakih dijelova sjemena lana, anisa i komorača kuha 5 minuta u 2,5 dl vode, zatim se procijedi i doda 1 velika žlica meda. Pije se tijekom dana.

ORAH I MED: Čaj za probleme sa želucem i crijevima, kao i za čišćenje tijela od crijevnih parazita, priprema se od 20 g mladog orahovog lišća koje se prelije litrom vrele vode. Dodaju se 4 velike žlice meda, nakon 10 minuta se procijedi i pije 3 puta dnevno po jedna šalica poslije jela.

TRPUTAC I KADULJA: Čaj od mješavine jednakih dijelova uskolisnog trpuca, plućnjaka, kadulje i kičice čisti krv, a u kombinaciji s pelinom pomaže kod problema s želucem.

KOPRIVA I BOROVNICA: Kod čira na želucu ili crijevima kuha se 10 velikih žlica usitnjenog lišća i korijena koprive sa žlicom trputca i borovice. Pije se svaki sat po jedan gutljaj.

LUK: Kod prekomjerne sluzi u želucu i prsima kuha se narezani bijeli luk s vodom i nešto šećera dok ne nastane gusti sok koji se onda uzima žlicom.

ANĐELIKA: Čaj od 5 do 10 g praška suhog korijena ili 5 g ploda i korijena anđelike prelije se sa 1 do 5 dcl vrele vode. Ostavi se poklopljen da stoji 2 sata, zatim se procijedi i pije 3 puta dnevno po jedna šalica prije jela za bolju probavu i protiv vjetrova. Za bolju probavu preporučuje se i mješavina od po 25 g plodova anđelike, anisa, komorača i kima. Dvije velike žlice te mješavine preliju se decilitrom vrele vode, pa se mješavina ostavi stajati poklopljena dva do tri sata prije uzimanja. Pomiješajte 3 g korijena anđelike sa po 15 g korijena srčanika, kičice, pelina i čaklja (ili samo neke od tih biljaka koje imate). Tri velike žlice ove mješavine prelijte s pola litre vrele vode, ostavite poklopljeno dva sata i nakon toga procijedite. Čaj treba piti tri do četiri puta po jednu čašu prije jela kod bolesti želuca, za smirenje nervoze trbuha i bolju probavu, te za ublažavanje grčeva kod astme.                                                                                        

KOMORAČ: Velika žlica samljevenog sjemenja komorača kuha 10 minuta u 2,5 dcl mlijeka za lijek protiv kašlja, bolova u grudima, loše probave, vjetrova, grčeva u želucu i u probavnom traktu. Pije se toplo, i to svaki sat po jedna žlica. Također, jedna žlica svakih pola sata uspješan je protuotrov kod trovanja jodom. Od 40 do 80 g korijena komorača kuha se kao odvar u litri vode. Pije se dva puta dnevno poslije jela kao lijek za želudac i bubrege, te protiv vjetrova i nadutosti. Još je bolje ako se pomiješa s kamilicom.

TRNINA: Zreli plodovi trnine pomažu kod grčeva i tegoba želuca te kod unutarnjeg krvarenja zbog kamenca u bubrezima ili u mokraćnom mjehuru.

BOSILJAK: Za ublažavanje grčeva u želucu, smirivanje živaca, olakšavanje mokrenja i liječenje upale bubrega jednu malu žlicu bosiljka prelijte s 2 dl vrele vode. Napitak se pije nekoliko puta tijekom dana.

KRASTAVAC: Sjemenke zrelog krastavca ujesen se izvade i osuše. Jedna žlica za kavu sjemenki kuha se 6 do 8 minuta u 1 dl vode. Ovaj pripravak se koristi protiv bolesti želuca i crijeva, upale sluznice i kože, a pomaže i kod bolesti mokraćnih organa, poboljšava mokrenje i potiče rad bubrega.

KUPINA: Zrele bobice kupine imaju ugodan okus i pospješuju probavu, a ako ih zalijemo vinom i pospemo šećerom, jačaju želudac. Sirup od bobica kupine pomaže bolesnicima s visokom temperaturom i kod oporavka od težih bolesti.

IZVOR: www.alter.plus

Ashwagandha (Withania somnifera) je biljka koja se u tradicionalnoj indijskoj medicini – Ayurvedi koristi preko tri tisuće godina. Naziv dolazi iz drevnog sanskrtskog jezika i kombinacija je riječi „ashwa“ (konj) i „gandha“ (miris), jer njen dugi, smeđi, gomoljasti korijen ima snažnu aromu koja podsjeća na „konjski miris“. Poznata i pod nazivima „zimska trešnja“ ili „indijski ginseng“. Korijen sadrži ljekovite supstance koje pomažu umiriti boljoj prilagodbi uma i tijela stresnim situacijama, smanjuju upale, snižavaju krvni tlak te imaju pozitivan utjecaj na kompletni imunološki sustav, pa se smatra tonikom, afrodizijakom, diuretikom, anthelmintikom, astringentom, termogenikom i stimulansom. Ashwagandha se koristi kod artritisa, nesanice, tumora, tuberkuloze, astme, bronhitisa, leukoderme, bolova u leđima, fibromijalgije, menstrualnih problema, štucanja i kroničnih bolesti jetre. Pruža značajnu zaštitu protiv čireva na želucu uzrokovanih stresom. Korisna je za bolju koncentraciju, kod djece sa problemima pamćenja i kod starijih ljudi koji gube pamćenje. Koristi se za liječenje mršavosti u djece, krhkosti u starijih ljudi, reumatizma, zatvora, živčanog sloma, gušavosti itd. Poboljšava funkciju reproduktivnog sustava promičući zdravu seksualnu i reproduktivnu ravnotežu. Potiče potentnost i plodnost kod muškaraca, ubrzava kretanje spermija i njihov broj. Ashwagandha je najčešće dostupna kao churna, sitno prosijani prah koji se može pomiješati sa mlijekom, vodom, ghee-om (pročišćenim maslacem) ili medom. Preporučeni dnevni unos je 3 – 6 g dnevno. Počnite s 1/8 čajne žličice i postupno povećavajte unos na 1/2 čajne žličice ili više. Dodajte ashwagandhu u prahu u smoothieje, sokove, vodu. U kombinaciji s medom možete pripremiti i superfine muffine za koje ćete recept naći u našoj stalnoj rubrici MEDENA KUHARICA

JABUČNI OCAT I MED U POTPORNOJ TERAPIJI

Svi znamo da su jabuke zdrave (mnogi ih smatraju najzdravijim voćem), pa posljedično i prirodni jabučni ocat ima ljekovita svojstva. Po mogućnosti neka bude ekološki (samo jabuke koje nisu tretirane i prskane mogu biti ljekovite!), sirov, nefiltriran i nepasteriziran (mora biti mutan, a ne bistar) jer sadrži žive tvari i enzime, najbolje je ako ima 5 % octene kiseline. Jabučni ocat treba razrijediti jer može oštetiti zubnu caklinu. Prije uporabe uvijek ga promućkajte. Jabučni ocat je bogat mineralima (K, Na, Ca, Mg, P, Fe), vitaminama (B, C, E, A), bioflavonoidima i pektinom. Snižava šećer i krvni tlak, reducira kolesterol, alkalizira organizam, ujednačava pH potiče izlučivanje tekućine i probavu, čisti jetru i ostale organe od toksina, štiti kosti, održava mladoliki izgled kože. Iako jabučni ocat i med zasebno imaju odlična svojstva, njihove prednosti ćete dodatno istaknuti ako ih konzumirate zajedno. Za miješanje s jabučnim octom preporučuje se med od kestena, lipe i cvjetni med. Ova kombinacija pomaže u potpornoj terapiji mnogih poremećaja zdravlja: pomaže jačanju sluznice usne šupljine, pomaže pri slaboj probavi, poboljšava cirkulaciju i detoksikaciju organizma, povećava apsorpciju kisika u vitalne organe, jača imunitet.

RECEPT ZA PRIPREMU JABUČNOG OCTA: Iscijedite sok iz jabuka i ulijte ga u bocu sa širokim grlom tako da napunite dvije trećine boce. Pokrijte tanjurićem tako da sa strana može ulaziti zrak. Promiješajte tri do četiri puta na dan. Nakon par dana počet će se pjeniti, ali neka vas to ne brine. Kada se pročisti, držite ga oko tri mjeseca na hladnom i tamnom mjestu. Promiješajte jednom dnevno. Nakon tri mjeseca procijedite ga kroz gazu u boce. Jabučni ocat čuvajte u hladnjaku.

RECEPTI ZA POMOĆ KOD RAZNIH POREMEĆAJA ZDRAVLJA I OBOLJENJA

Infekcije i kronične upale: pomiješajte 2 žličice meda, 2 žličice jabučnog octa i 1 čašu mlake vode i dobro ih promiješajte. Popijte ujutro natašte, 20 do 30 minuta prije unosa hrane i tekućine.

Alergija: jabučni ocat i inače diže imunitet, pa samim time jača i otpornost organizma na alergene, tako što pomaže u razgradnji sluzi i otčepljavanju sinusa. Doza: 1 – 2 žličice octa dnevno. Ako vam ne godi aroma jabučnog octa, ublažite je na slijedeći način: žličicu jabučnog octa pomiješajte s žličicom meda u čaši mlake vode. Popijte ujutro na prazan želudac.

Nesanica: uz večernji obrok uzmemo 2 žličice meda s 1 žličicom octa, a prije spavanja 2 žličice meda i 2 žličice octa. Možete i pomiješati žlicu jabučnog octa sa šalicom meda. Pojedite jednu žlicu, a ako ne djeluje, za jedan sat ponovite. Ovo će vam omogućiti dulji i kvalitetniji san.

Starije osobe: uzimati ujutro po 1 čajnu žličicu jabučnog octa i 1 čajnu žličicu meda s 1 dl vode prije jela

Hipertenzija: za snižavanje krvnog tlaka pijte jednu žličicu jabučnog octa i jednu žličicu meda u čaši vode dvaput dnevno. Med i jabučni ocat obiluju kalijem, koji regulira razinu natrija u krvi, normalizirajući krvni tlak. Sadrže i magnezij koji smanjuje pritisak na krvne stijenke.

Giht: promiješajte dvije žličice jabučnog octa i dvije žličice meda u čaši vode i pijte triput dnevno prije obroka. Na oboljelim mjestima držite obloge od čistog octa, minimalno 15 minuta. Tonik s medom izvrstan je za mišićne grčeve i grčeve u nogama.

Artritis – upala zglobova: 2 – 5 žličica u čaši vode, 3 puta dnevno.

Astma: uzimamo 2-3 puta na dan po 2 čajne žličice.

Upala nosne sluznice, kašalj, laringitis i astma: u čašu vode dodajte 4 žličice jabučnog octa i malo propolisa. Uzimajte tekućinu svakih pola sata, lagano grgljajući. Nekoliko dana ponavljajte postupak ujutro i navečer.

Glavobolje i migrene: u posudu stavite jednak dio vode i jabučnog octa i zagrijte do vrenja. Kad pare počnu izlaziti iz posude, nagnite se nad posudu i udišite paru 70 – 80 puta.

Svrab kože: u kadu napunjenu vodom (da prekrije tijelo) ulijemo oko 2,5 dl jabučnog octa i ležimo najmanje 10 minuta.

Ekcem kože s perutanjem: vlažimo čistim jabučnim octom oboljela mjesta najmanje 4 puta na dan.

Bubrezi: dnevno uzeti 3 puta po 2 žličice octa u čaši vode.

Lišajevi: mažemo vlažni lišaj više puta dnevno, a prije spavanja ponovimo (djeluje antiseptično – raskužuje).

Prehlada i gripa: kod prvih simptoma bolesti navlažite ručnik u vrućoj vodi, iscijedite ga i umočite u jabučni ocat, te se omotajte njime preko leđa. Nakon pola sata operite se spužvom namočenom u mješavinu vode i octa ako imate visoku temperaturu.

Krvarenje zubnog mesa, gljivice i afte u usnoj šupljini: nekoliko puta dnevno ispirite usta razrijeđenim jabučnim octom.

Proširene vene: čistim jabučnim octom dobro istrljajte kožu preko proširenih vena svake večeri i jutra. Poboljšanje se vidi nakon mjesec dana.

Kosa: kod pranja kose, prilikom zadnjeg ispiranja, u vodu stavite 2 žličice octa.

Matična mliječ i Alzheimerova bolest

Poboljšajte kognitivne funkcije i pamćenje uz matičnu mliječ

O značaju koji matična mliječ ima za naš organizam postoji mnoštvo tekstova i publikacija. Kako bismo vam prezentirali jedan dio tih radova i s vama podijelili što više informacija, predstavljamo rad dr. med. Williama Rudolpha na temu upotrebe matične mliječi za poboljšanje pamćenja.

Autor Wiliam Rudolph je prirodni entuzijast koji uživa u istraživanju i učenju o prirodnim zdravstvenim pristupima, strategijama i tehnikama dugovječnosti, prirodnim načinom postizanja vrhunskih perfomansi.

Matična mliječ je moćna nutrivno složena namirnica  sa mogućnosti da umanji mnoge nedostatke u ishrani i da pomogne ljudima da brzo prevaziđu mnoge zdravstvene probleme sa kojima se susreću godinama.

Matična mliječ je veoma cijenjen pčelinji proizvod  zbog mogućnosti da utiče na mozak. Bez obzira da li ste student kome treba veća koncentracija za pripremu ispita  ili ste direktor sa ogromnim zahtjevima koji su pred vama, ili ste dobili pogubnu dijagnozu da imate Alzcheimerovu bolest, matična mliječ je u mogućnosti da vam donese radikalne rezultate koji će vas zadiviti.

Veza  između matične mliječi i acetilholina

Matična mliječ je kremasta, mliječna supstanca  koju proizvode pčele radilice  za razvoj i njegu matice. Na ovoj hrani matica obično raste i veća je za 40 %, a živi 40 puta duže od  pčele radilice. Matični mleč nije samo hrana za maticu, to je njena strategija za dug život.

Struktura i sastav matične mliječi je toliko jedinstvena da je čovjek ne može  sintetizirati  ni u jednom laboratoriju. Jedini laboratorij sposoban da proizvede tako izvanrednu  jedinstvenu supstancu je pčelinja košnica.

Ova superhrana, obogaćena proteinima, bogata vitaminima B kompleksa,  sadrži još mnogo drugih minerala i hranljivih  materija. Jedan od glavnih sastojaka matične mliječi važan za poboljšanje pamćenja i jačanje mentalne oštrine je acetilholin.

Acetilholin je prvi neurotransmiter ikada otkriven. Nalazi se u mozgu, kičmenom stupu I širem dijelu  nervnog sistema. Regulira memoriju i potreban je da prenosi živčane impulse od stanice do stanice.

Zanimljivo je da je matična mliječ jedini prirodni izvor čistog acetilholina. Optimalne razine  acetilholina u mozgu su povezane s poboljšanjem pamćenja, fluidnosti misli i poboljšanjem kognitivnih sposobnosti.

I ako konvencionalna medicina izjavljuje da ne postoji lijek za Alzheimerovu bolest, matična mliječ može ponuditi znatne koristi. Alzheimerova bolest je progresivna, degenerativna, neurološka bolest za koju se smatra da je neizlječiva. Na žalost, broj obolelih svake godine raste, kao i broj mladih koji se sve više žale na rasejanost i zaboravnost. Mnogi ljudi misle da je to normalno, nametnuto brzim tempom života, ali se problemi s pamćenjem ne smiju zanemariti! Alzheimerova bolest počinje podmuklo sa, naizgled, naivnim zaboravljanjem stvari, i dovodi do nemogućnosti za vođenje nezavisnog života… Pogađa ljude nakon 65. godine i četvrti je vodeći uzrok smrti među odraslima.

Patologija Alzheimerove bolesti uključuje prisustvo izvanstaničnih plakova (nakupine mrtvih i umirućih nervnih stanica) i unutar staničnih „neurofibrinskih niti“ (upleteni fragmenti proteina unutra nervnih stanica). Ovi plakovi i vlaknasti upleteni u mozgu prekidaju komunikaciju i inhibiraju proizvodnju acetilholina. To dovodi do gubitka pamćenja, anksioznosti, razdražljivosti i poteškoća u misaonom toku.

Većina tradicionalnih tretmana zapadne medicine nastoji da se poveća razinu acetilholina u mozgu kod Alzheimerove bolesti. Današnji  lijekovi pokušavaju umjetno da povećaju nivo acetilholina inhibiranjem enzima koji dovode do raspada ili razgrađivanja acetilholina.

Matična mliječ, može prirodno povisiti razinu acetilholina bez nuspojava koje su često povezane sa upotrebom farmaceutskih lijekova, poput  mučnine i toksičnosti za jetru. U početku, kada se matična mliječ promatra kao strategija za popravljanjem funkcija mozga, može se činiti nemogućim. Imajte na umu, da je ovaj dar pčele, zaista jedan od moćnih pčelinjih proizvoda , vrlo je  potentna I koncentrisana tako da malo po malo postiže svoj učinak ako se pravilno koristi.

Može se naći u svom prirodnom obliku i direktno se uzima pod jezik. Suvremeni napredak tehnologije omogućio je da je dostupan u zamrznutom, praškastom obliku koji je savršen za miješanje sa medom.

IZVOR: www.apiterapija.rs

Dr. med. Verica Milojković

Specijalist opće medicine / Licencirani apifitoterapeut

Predsjednica Srpskog Apiterapeutskog Društva

Predsjednica komisije za apiterapiju SPOS-a

Predsjednica komisije za edukaciju iz apiterapije “INTERNATIONAL  FEDERATION  of APITHERAPY” (IFA)

RJEŠENJE ZA MASNU JETRU: MED, PELUD I MATIČNA MLIJEČ

Ne postoji univerzalna dijeta za bolesti jetre, već se ishrana prilagođava stanju bolesnika, dijagnozi i stadiju oboljenja. Generalno, namirnice u ishrani ove kategorije bolesnika treba da budu bogate ugljikohidratima, bjelančevinama i vitaminima, uz dovoljan unos kalorija.

U narodnoj medicini spominje se više recepata kao pomoć u liječenju bolesti jetre. Kombinacija cvjetnog meda, peludi i matične mliječi smanjuje masti u jetri i potiče izlučivanje žuči. Rumunjski apiterapeuti preporučuju svakodnevno konzumaciju 80 – 120 g meda, 15 – 20 g peluda i žličicu 10 %-tne vodene otopine matične mliječi, u više obroka.

Apiterapeuti za cirozu jetre preporučuju i recept od 1 kg mrkve, 250 g meda i 10 g matične mliječi. Mrkvu treba očistiti i ispasirati, dobiven sok pomiješati s medom i mliječi pa uzimati tri puta dnevno jednu jušnu žlicu prije jela. Za bolesti jetre, uz odgovarajući higijensko-dijetetski režim, preporučuje se i kombinacija 800 g meda, 200 g peludi, 10 g propolisa i 10 g matične mliječi, dva puta dnevno jednu žlicu pola sata prije doručka i ručka, šest do osam tjedana. Poznati fitoterapeuti za bolesti želuca i jetre preporučuju mješavinu tri decilitra tinkture cvjetova maslačka i kilogram meda.

IZVOR: www.magicnobilje.com

KAD VAS ULOVI BED, BANANA I MED DOVEST ĆE VAS U RED!

SASTOJCI: 400 ml ključale vode, dvije zrele banane srednje veličine, dvije žlice meda.

PRIPREMA: Bananu izgnječite u pire, stavite u šerpu i dodajte ključalu vodu. Promiješajte i ostavite da smjesa odstoji 30 minuta. Kada se ohladi, dodajte med. Važno je da med dodate na kraju, kako on ne bi izgubio sva svoja važna svojstva. Uzimajte po 100 ml ovog sredstva četiri puta dnevno (ukupno 400 ml dnevno). Količina iz recepta dovoljna je za jedan dan, a sljedećeg jutra pripremite svježu dozu. Olakšanje bi trebalo nastupiti već u roku tri dana.

IZVOR: www.svirecepti.info

SUPER SIRUP ZA SUPER IMUNITET

SASTOJCI: 1 režanj češnjaka, 2 žlice meda, 2 žlice svježe naribanog đumbira, ½ žlice mljevene čili paprike, ½ žlice cimeta, 1 dcl svježe cijeđenog soka limuna

PRIPREMA: Iscijedite limun i u njega umiješajte zgnječeni režanj češnjaka, đumbir, čili papričicu i cimet. Sve sastojke dobro izmiješajte i na kraju dodajte med kako bi dobili gustu smjesu. Pripravak prebacite u staklenu posudu s poklopcem i dobro zatvorite, te ostavite na sobnoj temperaturi oko tri sata. nakon toga sirup čuvajte u hladnjaku.

SAVJET: Žlicu sirupa uzimajte jednom dnevno, najbolje ujutro na tašte, kako bi osnažili imunitet. Ukoliko ste pod virozom ili prehladom dozu sirupa utrostručite, te tri puta dnevno prije obroka uzmite po jednu žlicu.

IZVOR: www.zadovoljna.hr

Propolis ubija sve što smeta zdravom organizmu: Narodni recept za čak 11 bolesti!

Danas, kada je zbog pretjerane upotrebe sintetičkih antibiotika većina mikroorganizama stekla otpornost na njih, neophodno je naći mudrija rješenja koja nudi priroda. Cilj svakog liječnika je Primum non nocere, to jest prvenstveno ne naškoditi svome pacijentu. Svi znamo da sintetički antibiotici izazivaju nuspojave koje nastaju odmah ili neko vrijeme nakon njihova korištenja, dok darovi prirode nemaju neželjene posljedice. Istraživanja potvrđuju da u prirodi postoji mnoštvo proizvoda s antibiotskim djelovanjem.

Propolis je jedan od njih. To je savršena namirnica koja hrani i liječi ljudsko tijelo. Propolis je zajedničko ime za smjesu smolastih supstanci koje pčela skuplja s cvjetova različitih biljaka. Pčele ga skupljaju i miješaju sa sekretom čeljusnih žlijezda, enzimski ga modificiraju tako da najvažnije sastavnice, flavonoidi, postaju aktivne tvari. Propolis je specifičnog izgleda, jedinstvenog gorkastog ukusa, karakterističnog i aromatičnog mirisa. Sastav i boja propolisa ovisi o biljnim vrstama s kojih pčele prikupljaju materijal i o godišnjem dobu. Tradicionalno se koristi preko 2000 godina. Povijesni zapisi pokazuju da je propolis bio važan i cijenjen proizvod u medicini Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i mnogih drugih starih naroda.

Ljekovito djelovanje propolisa

Propolis sadrži 50 % smole, 30 % voska, 10 % eteričnih ulja, 5 % cvjetnog praha, brojne vitamine i minerale, organske kiseline, polifenole, flavonoide. Flavonoidi su u najvećoj mjeri zaslužni za ljekovito djelovanje propolisa. Flavonoidi su pigmenti prisutni u voću, povrću, cvijeću i kori drveća. Imaju antioksidativno djelovanje, njihova uloga je zaštita biljaka od patogena iz okoline. U propolisu su zastupljeni brojni flavonoidi: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin i pinobanksin.

Propolis je jedan od onih mudrih lijekova prirode koji ubija sve što smeta zdravom organizmu. Istovremeno čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo. Brojnim istraživanjima je utvrđeno da je propolis prirodni anestetik, antioksidant, antiseptik, antibiotik, da djeluje protiv većine virusa uključujući i virus gripe. Odličan je u borbi protiv gljivica i parazita. Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika. Prije spavanja dovoljno je namazati područje prsa propolisom da biste umirili kašalj i osigurali dubok san. Propolis mast je odlična za rane koje teško zarastaju, kao i za mnoga kožna oboljenja: akne, ekcem, psorijazu, dermatitis, gljivična oboljenja kože, noktiju i vlasišta. Izuzetno je efikasna kod čireva, opekotina i uboda. Propolis ima svojstvo da zaustavlja abnormalno razmnožavanje stanica (citostatik) i liječi dobroćudne tumore. Poznato je da propolis stimulira stvaranje novih stanica i regeneraciju oštećenog tkiva. Propolis pomaže i u slučaju teških dijareja, gdje su drugi lijekovi bespomoćni. Kao vrhunski aktivni biostimulator, propolis doprinosi poboljšanju kompletnog stanja organizma, normalizaciji metabolizma i imuniteta. Koristi se i za liječenje bolesti uha i usne šupljine. Odlične rezultate daje u liječenju i prevenciji upale grla. Pomaže kod zubobolje, paradentoze, neugodnog zadaha, hemoroida, upale mokraćnih kanala i gastritisa. Kao snažan antioksidant učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti poput ateroskleroze, katarakte, raka, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Najnovija istraživanja pokazuju da propolis jača imunološki sustav te ima antikancerogeni učinak.

Kako koristiti propolis?

Propolis možete koristiti u njegovom prirodnom, sirovom obliku. Možete od njega pripremiti vodeni ekstrakt, alkoholnu tinkturu (propolisove kapi), mast ili kremu.

Vodeni ekstrakt propolisa

Vodeni ekstrakt propolisa možete pripremiti na sljedeći način. Sirovi propolis zamrznite, a zatim ga sameljite u fini prah. Jednu čajnu žlicu tog praha navečer pomiješajte s 250 ml čiste vode. Sljedeće jutro, popijte tu tekućinu malim gutljajima. Propolis koji je ostao na dnu čaše pojedite prije doručka.

Mast od propolisa

U emajliranu ili keramički posudu stavite 80 – 90 grama vazelina. Zagrijavajte posudu u vodenoj kupki tako da voda lagano vrije. Dodajte 10-20 g mljevenog propolisa. Miješajte tekućinu sve dok se propolis ne otopi. Nečistoće će iz propolisa isplivati na površinu, pa ih pokupite drvenom žlicom i bacite. Na kraju dodajte malo alkoholne tinkture propolisa da se propolis homogenizira s vazelinom. Nakon toga, posudu stavite u hladnu vodu. Nastavite miješati sve dok se mast ne ohladi. Mast propolisa čuvajte u hermetički zatvorenoj staklenci na hladnom i tamnom mjestu.

Sirovi propolis

Sirov propolis možete uzimati na sljedeći način: 3 – 5 grama dnevno, između obroka. Prije nego što progutate propolis, cuclajte ga i žvačite u ustima najmanje 15 minuta.

Tinktura propolisa

Tinktura se pravi od propolisa i alkohola. Za pripremu tinkture koristi se 96%, a još bolje 76 % etilni alkohol, na kojem je označeno da se može upotrebljavati kao prehrambeni proizvod. U staklenku stavite propolis, a zatim sipajte alkohol u omjeru 1 : 2. Tu tekućinu držite u staklenci 5 – 7 dana i mućkajte 3 puta dnevno. Nakon toga tekućinu profiltrirajte, na primjer pomoću filtra za kavu. Možete uzimati 20 – 90 kapi tinkture dnevno, ovisno o bolesti, između obroka, s pola žlice meda, mlake vode ili čaja.

PROBLEM – RJEŠENJE

Bolovi u želucu: uzimati 20 – 30 kapi razrijeđene 30 % alkoholne tinkture propolisa 3 puta dnevno prije obroka.

Žuljevi i kurje oči: namažite ih debelim slojem propolisove masti i fiksirajte flasterom. Ostavite preko noći.

Krvarenje od ozljeda i posjekotina možete brzo zaustaviti pomoću vate umočene u propolisove kapi.

Gljivična oboljenja kože: nekoliko puta dnevno namažite oboljelo područje propolisovom kremom, mašću ili kapima.

Opekotine: umočite gazu u propolisovu mast, stavite preko opekotine.

Psorijaza: 3 x dnevno kroz usta uzimajte 15 kapi propolisa. U isto vrijeme mažite oboljelo mjesto propolisovom kremom ili mašću.

Hemoroidi: lokalno koristite propolisovu mast, a kroz usta – kapi propolisa.

Tegobe dišnih puteva: napravite čaj od kamilice ili majčine dušice. Dodajte 10 kapi propolisa u posudu s vrućim čajem. Pokrijte glavu ručnikom i inhalirajte nekoliko puta dnevno po pet minuta.

Akne, čirevi, dermatitis, ekcem: mažite oboljela mjesta nekoliko puta dnevno kvalitetno kremom ili tinkturom propolisa.

Paradentoza: upaljeno zubno meso mažite propolisovim kapima tri puta dnevno. Prije toga dobro operite zube četkicom.

Alopecija: tinkturu propolisa razrijedite mlakom vodom u količini 1 : 5. Koristite ovaj rastvor za masažu vlasišta i ispiranje kose.

IZVOR: www.atma.hr

DAN APITERAPIJE U MARIBORU

U subotu 9. studenog 2019. godine u Mariboru je održan Dan apiterapije. Ove je godine središnji gost – predavač bio prim. Vidoje Kulić, dr. med. iz Srbije, koji je već 55 godina liječnik i 30 godina pčelar, veliki zagovornik i promotor apiterapije na osnovi vlastitih istraživanja i iskustava. Po njegovom je mišljenju već samo pčelarenje – apiterapija. Pčelar se u čistoj prirodi bavi umjerenom fizičkom i psihičkom aktivnošću, a na njega djeluje zrak iz košnice, koji prema tvrdnji dr. Kulića kao liječnika plučnih bolesti ima itekako dobar učinak na dišne organe. Zato naglašava da bi boravak u apikomori i apiinhalacije trebalo detaljnije proučavati, te rezultate evidentirati i verificirati.

Pare voska, propolisa i meda ugodno djeluju na sve funkcije bronhija, olakšavaju iskašljavanje, umiruju upalu sluznice, imaju antioksidacijski učinak i djeluju antibakterijski i antivirusno. Na dišne organe dobro djeluju i inhalacije meda i propolisom ili uvarak borovih iglica i propolisa, koji posebno dobro pomažu pri iskašljavanju. U bokalu zagrijemo vodu do ključanja, dodamo 40 kapljica propolisa i žlicu bagremovog meda, inhaliramo 10 – 15 minuta 2 x dnevno. U početku sezone grijanja možemo na topal radijator ili peć staviti manju posudu u koju sipamo rastopljene voskove poklopce i propolis u prahu. Kako ova smjesa isparava, tako se poboljšava zrak u sobi. Inhalacije propolisom su dobra preventiva protiv gljivica u ustima i dišnim putevima. Za iskašljavanje se koristi jedna žlica 2 x na dan. Za inhalaciju propolisom treba pomiješati 60 g propolisa i 40 g pčelinjeg voska u posudi 300 ml, koju stavimo u drugu veću posudu s vrelom vodom i udišemo, najbolje ujutro i uvečer po 10 do 15 minuta. Korisno je i u bokal uliti vruću vodu, dodati 5 ml 20 %-tnog propolisa i inhalirati. Treba biti pažljiv zbog mogućih alergijskih reakcija, posebno na pčelinji otrov. Moramo imati zaštitnu opremu i Epipen za slučaj uboda. U apiterapiji se koriste samo kvalitetni i sigurni pčelinji proizvodi.

Na simpoziju su izlagali i drugi stručnjaci u području liječenja pčelinjim proizvodima. Dr. Marjetka Kralj Kunčič je za ovaj simpozij pripremila sažetak antibakterijskih svojstava slovenskog meda. U nastavku simpozija bilo je riječi o anketi Neurološke klinike UKC Ljubljana o Parkinsonovoj bolesti na koju je odgovorilo 1300 pčelara. Komisija za apiterapiju pri ČZS je dala prijedlog za istraživanje što je u izlučevinama nakon medene masaže (kolesterol i neki teški metali: srebro, aluminij, bakar, cink, krom, mangan, nikal i olovo). Simpozij je završio prezentacijom svojstava matične mliječi i cvjetnog praha. Više o tome na: www.czs.si u članku „Dan apiterapije v Mariboru“ Andreje Kandolf Borovšak, savjetnice ČZS.

Doc. dr. sc. Ivana Gobin, dipl. sanit. ing.

ANTIMIKROBNI POTENCIJALA MEDUNA JELE

            Meduni su među najkvalitetnijim vrstama meda te ih poznavatelji i ljubitelji meda iznimno cijene, kako zbog njihovog karakterističnog okusa tako i zbog njegovih ljekovitih svojstava. Posebno su poznati u europskim zemljama, dok su u sjevernoj Americi još uvijek relativno nepoznati. Medun je vrsta meda koja se proizvodi iz medne rose, a ne iz cvjetnog nektara kao cvjetni med. Medna rosa ili medljika slatka je prirodna otpadna tvar koju izlučuju insekti, obično lisne uši, kao nusprodukt konzumacije biljnog soka. Nedavna znanstvena istraživanja upućuju na posebno izražena antimikrobna svojstva ove vrste meda.

           Medun se još naziva i medljikovac, šumski med ili nosi ime izvora, primjerice med jele, hrasta i slično zbog čega mnogi vjeruju da se dobiva izravno iz soka izlučenog iz samog stabla. Međutim da se medun proizvodi iz medljike otkrio je još 1740. godine francuski prirodoslovac Reaumur. Iako se medun može dobiti i iz soka trave ili bilja, obično se dobiva iz drveća i to podjednako iz bjelogorice i crnogorice.

           U europskim zemljama najčešće se proizvode meduni četinjača (jele, smreke, bora) i bjelogorice (hrasta, bukve, lipe). Za proizvodnju meduna odgovorni su kukci iz reda jednokrilaca (Homoptera) od kojih su najvažnije lisne uši (crvenkastosmeđa smrekova uš, velika crna smrekova uš, zelena jelova uš). One sišu biljne sokove (floem) uz pomoć tankog i dugačkog rila koje uvuku kroz biljno tkivo sve do sitastih cijevi kojima kolaju biljni sokovi. Biljne uši oštećuju list, iglice ili mlade grančice te tako izlaze slatki biljni sokovi, a višak koje uši ne mgu preraditi se pojavljuje kao medna rosa. Dio medne rose izlazi i spontano kroz oštećenja biljnog tkiva zbog većeg tlaka. Biljni sok se uglavnom sastoji od vode, šećera i malih količina aminokiselina, a da bi dobile dovoljnu količinu proteina, lisne uši moraju probaviti velike količine biljnog soka. Prolaskom kroz probavni sustav uši, iz biljnog soka se izdvajaju proteini koje uš zadržava, a ostatak koji čine složeni šećeri (saharoza) izlučuje se iz organizma u obliku medne rose. Medna se rosa u obliku sitnih kapljica zadržava na lišću, iglicama i granama drveća te tako postaje dostupna pčelama koje je pokupe, obogate fermentima te prerade u medun.

SASTAV, SVOJSTVA I KARAKTERISTIKE MEDUNA

     Budući da je medljika po svom sastavu različita od cvjetnog nektarai medun je sustavom različit od običnog meda. Općenito, medun u odnosu na med ima veći udio minerala i aminokiselina, kao i više složenih šećera veće molekulske mase (oligosaharida), posebice melecitoze, maltoze i rafinoze. Također ima niže razine glukoze i fruktoze, zbog čega se kristalizira brže nego med.

       Meduni su tamniji i manje slatki od nektarnog meda, imaju manje kiselina i veću pH-provodljivost, veću električnu vodljivost te veći udio pepela u odnosu na njegov udio u medu. Okus im je srednjeg intenziteta, srednje sladak i blago kiselkast, dok im je aroma drvenasta i topla.

     Medun obične jele (Abies alba) smatra se jednom od najboljih vrsta meduna u Europi, posebice srednjoj Europi, gdje je jela široko rasprostranjena. Obična jela najbolje uspijeva u Gorskom kotaru, gdje joj odgovaraju klimatski uvjeti. Jele narastu do 40 m u visinu. Deblo im je valjkasta oblika, krošnja je na vrhu ravna, a pupovi nisu prekriveni smolom. Jela je prepoznatljiva po svojim iglicama, odnosno četinama koje su duge do 3 cm, izrazito ušiljene i sjajne. Lisne uši odgovorne za proizvodnju medne rose pripadaju rodu Cinara. Medun obične jele tamno je jantarne, gotovo crne boje, katkad sa zelenkastom nijansom. Okus mu je srednjeg intenziteta, niske slatkoće i pikantan, a miris srednjeg do jakog intenziteta, biljni i smolast.

ZNANSTVENI DOKAZI ANTIMIKROBNOG UČINKA MEDUNA

     Dok o karakterizaciji i kemijskom sastavu meduna ima dosta radova, onio njegovim biološkim učincima su oskudni.

   Rezultati našeg ispitivanja upućuju na visoku antimikrobnu aktivnost uzoraka meduna jele (lat. Abies alba L.) u odnosu na ostale ispitivane vrste meda.

     Istraživanje pokazuje da bi se med hrvatskog podrijetla, poput meduna jele, mogao u medicini primjenjivati kao antibakterijsko sredstvo. Također smo pokazali da lokalno proizvedeni med ima izvrsno antibakterijsko djelovanje u usporedbi s komercijalno dostupnim cvjetnim medom.

   Naše drugo istraživanje, publicirano u časopisu Food technology and biotechnology krajem 2018. godine pokazuje antimikrobni potencijal meduna jele proizvedenog u Gorskom kotaru prema rezistentnim slojevima bakterija Staphylococcus areus i Acinetobacter baumannii. Naši radovi pokazuju da su otkrivanje i istraživanje antimikrobnog potencijala različitih uzoraka meda od velike važnosti i mogu doprinijeti u borbi protiv bakterijske rezistencije.

   Majtan i suradnici su 2011. testirali i usporedili slovački medun i med od manuke prema multirezistentnim kliničkim sojevima bakterije Stenotrophomonas maltophilia. Minimalne inhibitorne koncentracije za medun su iznosile 7,5 – 22,5 %. Mayer i suradnici 2014. godine su primijenili medun (Abies cephalonica) u kliničkoj studiji. Nakon tretmana rana, 72 % bolesnika je prijavilo smanjenje razine bola te je došlo i do ranijeg zarastanja rane.

   Usporedba meda od manuke i meduna ispitivana je i za potencijalnu primjenu u veterinarskoj praksi.

     Oblozi od meda od manuke bili su učinkoviti u suzbijanju rasta Gram-negativnih bakterija u roku od 3 sata, dok su oblozi od meduna bili jednako učinkoviti, no trebalo ima je više vremena (24 sata). Antimikrobna aktivnost obiju vrsta meda u ovom istraživanju sugerira da se obje vrste mogu učinkovito upotrebljavati kao oblozi za liječenje inficiranih rana kod životinja.

       Iz svega navedenog možemo zaključiti da medun ima izrazita antimikrobna svojstva i da su potrebne detaljne studije da bi se utvrdile aktivne komponente, odnosno mehanizam djelovanja.

IZVOR: časopis “Hrvatska pčela” br. 11/studeni 2019.

BUNDEVE I MED kao prirodan lijek

Ako pomiješamo sjeme bundeve i med dobit ćemo izuzetan prirodni lijek za prostatu, kao i za potenciju. Osim toga sjemenke bundeve su prilično efikasne protiv Esherichie coli i ostalih bakterijskih infekcija urinarnog trakta. Golica ili oljušteno sjeme bundeve sa medom jeste kalorična mješavina, ali kalorije nisu problem, ako se uzima samo jedna žlica dnevno. Sjemenke bundeve sadrže oko 500 kalorija na 100 grama, stoga ne treba pretjerivati sa upotrebom.

Kako djeluje sjeme bundeve na prostatu?

Sjeme bundeve za prostatu je stari narodni lijek. Upotrebljavao se još pre 100 godina, a sada se mnogi vraćaju prirodnom liječenju. Sjemenke bundeve su biljni lijek koji se koristio i koristi se kod simptoma uvećane prostate, ali i kod drugih problema sa urinarnim traktom. Mnogi stariji muškarci imaju problema sa prostatom. Po običaju radi se o uvećanju prostate. To dalje utiče tako, da prostata pritiska mokraćni kanal, izazivajući nelagodnost i probleme sa mokrenjem. Dalje ovo može izazvati i probleme sa potencijom. Zato se preporučuje da mlađi muškarci povremeno grickaju sjeme bundeve, što može biti dobra preventiva da do uvećanja prostate ne dođe. Sjemenke bundeve u sebi sadrže zaštitne tvari pod nazivom fitosteroli. Oni mogu biti zaslužni za skupljanje prostate. Sadrže sastojke koji sprečavaju transformaciju testosterona u dihidrotestosteron. Visok nivo dihidrotestosterona je povezan sa uvećanjem prostate. Osim toga sjemenke bundeve su bogate cinkom, koji isto ima svoju ulogu. Omega 3 masne kiseline također djeluju na sprečavanje uvećanja prostate. Da bi se djelovalo preventivno i spriječilo uvećanje prostate, preporučuje se uzimati po šaku očišćenog sjemena bundeve 3 puta tjedno. Treba izbjegavati sjemenke koje su zasoljene, jer sol nije poželjna. Očišćene sjemenke bundeve su dostupne u prodavaonicama zdrave hrane i marketima.

Kakva je uloga meda?

Med je odličan, jer konzervira plodove ili sjemenke, kao što je golica. Usitnjene sjemenke bundeve će pomiješane s medom, duže zadržati sve svoje kvalitetne sastojke, koje će med samo još više unaprijediti. Zato se smatra da je kombinacija sjeme bundeve i med, za prostatu idealna.

Sjemenke bundeve i med: recept

Kod problema sa uvećanom i bolnom prostatom, probajte napraviti sjemenke bundeve i med po ovom jednostavnom receptu. Pola kilograma nepečenog očišćenog sjemena bundeve treba usitniti u blenderu, pa onda pomiješati i dobro izmiješati, sa šalicom meda. Čuvati u hladnjaku, zatvoreno u staklenki. Sjeme bundeve i med uzimati svaki dan po jednu žlicu.

IZVOR: www.aktualno.net

MED I ZELENI ORASI

SASTOJCI: 500 grama kvalitetnog domaćeg meda, 20 mladih nezrelih zelenih oraha veličine lješnjaka (naći ćete ih na stablima oraha krajem svibnja ili početkom lipnja)

PRIPREMA: Mlade zelene orahe s korom operite, osušite i isjecite na polovice (ako su sitniji), odnosno na četvrtine (ako su nešto krupniji), a možete ih još više usitniti ili samljeti. Pri radu koristite rukavice. Stavite orahe u staklenku i prelijte medom. Dobro zatvorite i ostavite da stoji 30 dana. Orasi natopljeni medom ispuštaju svoj ljekoviti sok, pa med na kraju ima nešto tamniju boju. Na kraju dobiva smjesa gustoće sirupa. Zeleni orasi u medu se čuvaju na hladnom i tamnom mjestu. Doza: svako jutro uzima jedna žličica na prazan želudac.

Mladi zeleni orasi predstavljaju pravu riznicu nutritivnih elemenata važnih za čovjekov organizam. Najznačajniji sastojci su jod, aminokiselina tirozin, C vitamin i željezo. Med i zeleni orasi se odavno koriste u narodnoj medicini za podizanje imuniteta, pogotovo kod djece i kao prirodni lijek kod anemije, poremećaja rada štitnjače, kod upale grla i respiratornog sustava. Ova kombinacija pomaže u obnavljanju staničja i eliminaciji štetnih toksina. Zeleni orasi i med su također dobri saveznici standardnoj medicini u borbi kod hipotireoze i za ravnotežu hormona. Sa svim dobrobitima što sadrži kvalitetan med, kombinacija s orasima je prava ljekovita bomba.

IZVOR: FB grupa Pametno pčelarstvo

MED I ČEŠNJAK

Od davnina je poznato da su češnjak i med dva iznimno ljekovita sastojka, a u kombinaciji daju proizvod koji jača organizam i štiti ga od mnogih bolesti. Uz dodatak limuna ili đumbira se češnjak i med mogu koristiti za mršavljenje, zaštitu krvnih žila i visoki krvni tlak. Češnjak i med se mogu uzimati zajedno na prazan želudac kroz par tjedana, što će rezultirati boljem stanjem organizma.

U nastavku članka pročitajte zašto se češnjak koristi kao lijek te recept za češnjak i med na prazan želudac.

Češnjak kao lijek

Češnjak je jedna od najstarijih uzgajivanih biljaka, a smatra se da se uzgaja već 5000 godina. Prema nekim izvorima, potječe iz Sibira, a u istoj je grupi biljaka kao vlasac, luk i poriluk. Češnjak proizvodi spoj koji se naziva alicin. Osim što daje karakteristični miris češnjaka, njemu se pripisuju ljekovita svojstva češnjaka.

Češnjak se može koristiti kao lijek za:

aterosklerozu – arterije se mogu “stvrdnuti” zbog loše prehrane ili prirodno kako ljudi stare. Češnjak i njegovi ljekoviti spojevi mogu pomoći kod sprječavanja nastanka takvih žila,

visoki krvni tlak – češnjak može pomoći smanjenju visokog krvnog tlaka za oko 8%, a tako se mogu izbjeći teže komplikacije koje nastaju kao posljedica hipertenzije,

sprječavanje nastanka raka crijeva i prostate – češnjak djeluje pozitivno na imunitet organizma što smanjuje rizik od nastanka raka, a može pomoći i smanjenju simptoma kod ljudi kod kojih se već razvio rak,

zaštitu od krpelja – redovno konzumiranje češnjaka dovodi do prirodne obrane od uboda krpelja jer metaboliziranjem spojeva češnjaka nastaje prirodni repelent za krpelje,

jačanje imuniteta – spojevi češnjaka štite organizam i jačaju njegovu obranu od bakterija i virusa, uzročnika prehlada i upala,

bradavice – neugledne virusne bradavice koje nastaju po tijelu se mogu izliječiti proizvodima koji sadrže specifični spoj iz češnjaka,

rast kose – šamponi koji sadrže prerađeni češnjak i njegove spojeve mogu potaknuti rast kose,

gljivice – bijeli luk djeluje kao lijek protiv gljivica, a to se posebno odnosi na češnjak protiv kandide u ustima,

akne i kožne probleme – kreme i preparati s češnjakom se intenzivno koriste protiv upalnih promjena na koži,

bakterijske upale i infekcije – prirodni antibiotik protiv bakterija se proizvodi u češnjaku, a češnjak kao lijek za bakterije može pomoći u prevenciji bakterijskih bolesti.

Uz češnjak se često koriste druge biljke ili ljekoviti biljni proizvodi. Med, limun i bijeli luk kao lijek se koriste protiv upala i prehlada, za opće zdravlje organizma i mršavljenje. Također, limun i češnjak kao lijek se koriste uz đumbir, biljku koja pruža veliki broj primjena za zdravlje organizma.

Med i bijeli luk doprinose jačanju imuniteta, posebno u hladnije doba godine kad su prehlade česta pojava. Konzumiranje smjese češnjaka i meda tijekom par tjedana može poboljšati imunološki odgovor organizma kad je to najpotrebnije. Zdravstvene prednosti češnjaka su već nabrojane, a njima samo pridonosi med. Med je ljekovit zbog toga što:

sadrži polifenole, alkaloide i flavonoide koji djeluju kao antioksidansi,

sadrži biljne šećere i visoko je hranjiv,

je prirodni izvor energije,

djeluje protuupalno i protiv infekcija,

vlaži sluznicu grla te pomaže kod bolesti dišnog sustava.

Važno je nabaviti kvalitetni med iz organskog uzgoja. Usto, pazite koju pelud sadrži i izbjegavajte biljke na koje ste inače alergični. Mnogi ljekoviti sastojci meda su termolabilni, što znači da na višim temperaturama gube aktivnost. Med je iz tog razloga najbolje konzumirati sirovog i izbjegavati njegovo zagrijavanje.

Med može trajati dugi niz godina. Ako Vas zabrinjava što se nakon nekog vremena šećer kristalizirao na površini ili dnu tegle s medom, to nije ništa opasno. Čim malo promiješate sadržaj staklenke, šećer će se otopiti i spojiti s medom.

Češnjak i med na prazan želudac

Kad se uzima sam češnjak na prazan želudac to može izazvati neke neugodne simptome poput:

neugodnog zadaha iz usta,

žgaravice,

plinova i grčeva u trbuhu,

neugodnog tjelesnog mirisa,

povraćanja,

proljeva.

Naravno, radi se o uzimanju većih doza kroz duži vremenski period. Bijeli luk na prazan stomak može izazvati i probleme s disanjem kod osoba koje pate od astme ili kroničnog bronhitisa. Moguće su i alergijske reakcije. Progutati češnjak jednom dnevno u manjim količinama nije problematično, ali na duže staze bi moglo ostaviti neke od ovih posljedica.

Zbog toga se preporučuje uzimanje češnjaka u kombinaciji s medom. To na prazan želudac neće ostaviti direktne negativne posljedice jer je med općenito lako probavljiv, hranjiv, i dat će češnjaku svojevrsni omotač. Osim toga, med je iznimno ljekovit i pun kvalitetnih sastojaka poput polifenola, voćnih šećera i flavonoida.

Zbog toga je med koristan za:

jačanje imuniteta,

izvor energije,

smanjenje i ublažavanje upalnih procesa u tijelu,

ovlaživanje sluznice grla pa pomaže kod kašljanja i upala grla.

Češnjak i med – recept

Možete pripremiti veću količinu smjese češnjaka i meda i koristiti je duže vrijeme. Za to probajte nabaviti kvalitetni med i domaći češnjak za koji znate da je uzgajan u dobrim uvjetima. Trebat ćete:

12 češanja češnjaka,

oko 300 grama meda,

1 veću steriliziranu staklenku.

Ljekoviti češnjak i med pripremite na sljedeći način:

Češnjeve češnjaka nasjeckajte na komadiće i malo ih stisnite drškom noža da puste sok. U staklenku prenesite med i dobro umiješajte sitno narezani češnjak sa sokom koji je pustio. Staklenku zatvorite i ostavite na tamnom mjestu tjedan dana da se svi sastojci prožmu. Nakon tjedan dana, infuzija češnjaka u medu je spremna za korištenje. Svaki dan možete popiti jednu jušnu žlicu, a smjesa može trajati dugo vremena jer je češnjak prirodni konzervans. Možete koristiti i đumbir, med, limun i češnjak. Đumbir je začin koji daje ljutkasti okus, a pomaže kod začepljenih dišnih puteva i bori se protiv upala. Limun je pun vitamina C koji potpomaže jačanju imunosnog sustava.

Mnoge ljude zanima kako jesti češnjak da ne smrdi, odnosno bez neugodnog zadaha iz usta. Postoji češnjak u kapsulama koje su obložene razgradivim filmom. Njihova prednost je što se ne razgrađuju u želucu, nego u crijevima, pa se tako izbjegne trenutni neugodni zadah s mirisom češnjaka.

Češnjak i med za mršavljenje

Osim što donose mnoge zdravstvene prednosti u smislu obrane od prehlada i infekcija, češnjak i med mogu pomoći kod gubljenja kilograma. Bijeli luk i med za mršavljenje se koriste zato što:

je med sladak i prirodan, a njim možete zamijeniti bijeli šećer,

med sadrži mnoge antioksidanse i prirodne spojeve koji jačaju organizam,

je med bogat hranjivim sastojcima i zasitan, pa smanjuje osjećaj gladi,

češnjak jača imunitet što daje snagu organizmu,

češnjak može eliminirati toksine iz organizma koji se oslobađaju mršavljenjem.

Med je od davnina poznat kao sastojak koji pomaže kod mršavljenja jer njime možete ispuniti želudac i smanjiti osjećaj gladi. Također, umjesto korištenja bijelog šećera, u svoja jela dodajte po žlicu meda. Med možete koristiti i uz limun i češnjak za mršavljenje. Najbolje bi bilo da smjesu ova tri sastojka popijete ujutro na prazan želudac uz malo mlake vode. Tako ćete potaknuti probavu i ubrzati metabolizam. Međutim, bijeli luk i limun za mršavljenje djeluju ako se primjenjuju uz zdravu prehranu i redovno vježbanje.

IZVOR: https://www.krenizdravo.rtl.hr/prehrana/zdravi-recepti/cesnjak-i-med-recept-za-imunitet-i-mrsavljenje

PERGA – čudo prirode (Ambrosia – hrana bogova)

Statistički podaci  zabeleželi su  da je ishrana današnjeg čoveka najnezdravija u istoriji čovečanstva. Ubrzan tempo života u savremenom svetu naterao je većinu ljudi da se nepravilno hrane (preskakanje obroka, brza hrana, nedovoljan unos voća i povrća, previše zastupljena masna i pržena proteinska hrana). Na ovaj način organizam ostaje bez važnih vitamina i minerala, koji su neophodni za očuvanje zdravlja. To je već dovoljan razlog za alarm. Moramo potražiti pomoć od prirode i pčele.

Među prirodnim suplementima važno mesto zauzimaju pčelinji proizvodi (med polen, perga, matični mleč, propolis). Svi pčelinji proizvodi su jako lekoviti, hranljivi, posebno je perga, pored matičnog mleča, najlekovitiji i najskuplji proizvod pčela. Ona je u stvari fermentisan polen, 10 puta hranljivija nego običan polen. Gotova je  hrana za pčele, istovremeno izvanredna hrana za čovekov organizam. 

Perga sadrži preko 100 vrsta različitih gljivica, preko 80 vrsta kvasca, preko 40 vrsta bakterija i sve ono što sadrži sakupljeni polen sa cvetova biljaka, a to su belančevine, vitamini, minerali. 

Predstavlja nezamenjiv dodatak svakodnevnoj ishrani, obiluje kvalitetnim belančevinama, svim nezamenjivim aminokiselinama, ugljenim hidratima, masnim kiselinama, vitaminima B grupe, vitaminima K, E, D, C, posebno vitaminom P (rutin), provitaminom A (karotin), različitim mineralima i oligoelementima (posebno kalijumom i gvožđem), eteričnim uljima, enzimima, pigmentima i drugim biološki aktivnim prirodnim materijama.

Dobijena savršenim balansom biljnog i životinjskog sveta, perga je jedina poznata prirodna hrana koja sadrži sve bitne hranljive materije potrebne za savršeno zdravlje čoveka. Nijedan produkt, bilo u prirodi ili veštački sintetisan nema toliko izraženu biološku aktivnost. Teško će bilo kome poći za rukom da ukrade taj recept od pčela. Zbog svega toga, perga će još dugo ostati izvanredan, neprevaziđeni, jedinstveni, isključivo pčelinji proizvod.

Upotreba perge je veoma značajna u ishrani dece, sportista, fizičkih i umnih radnika, osoba u trećoj životnoj dobi, jer popravlja opšte psihofizičko stanje organizma, naročito u slučaju povećanih fizičkih napora. Eksperimenti su pokazali da životinje kojima je dodavana perga u ishranu jedu 15 – 20 % manje od svog uobičajenog obroka, ali se i dalje normalno razvijaju i istovremeno im se popravlja kvalitet mesa.  Ovo govori da je moguće sprovođenje dijeta za mršavljenje kod ljudi uz dodatak perge bez bojazni od neželjenih posledica uz istovremeno poboljšanje zdravstvenog stanja organizma.

U pergi je dosada otkriveno 50 enzima : katalaza, amilaza, dijastaza, invertaza, fosfataza, ribonukleaza, peroksidaza. Ono što pergu posebno razlikuje od polena je postojanje slobodnih amino kiselina . Slobodne aminokiseline su osnovne komponente telesnih albumina i imaju veliki značaj za deobu i formiranje ćelija. Zato je upotreba perge veoma značajna kod svih procesa rasta kao dodatna hrana, kako u ishrani dece u razvoju, tako i za odrasle u oporavku posle dugih i teških bolesti.

Pored toga, polivitaminski karakter ovog pčelinjeg proizvoda ima i terapeutsko dejstvo. Njeno korišćenje jača imunološki sistem organizma i doprinosi smanjenju umora. Koristi se u lečenju kolitisa, hroničnih zatvora, hepatita, hroničnih zapaljenja prostate i impotencije, kod bolesti koje su vezane za jetru i njenu funkciju. Perga sadrži antianemični faktor i ima jako antiseptičko dejstvo protiv velikog broja patogenih bakterija. Pomaže kod poremećaja memorije, naročito starijih osoba. Primenjuje se prilikom smetnji u radu srca, gastritisa, poremećaja u radu žlezda sa unutrašnjim lučenjima, čira na dvanestopalačnom crevu, smanjenog libida, muške sterilnosti, prilikom raznih alergija, gripa, alkoholizma…

Koristi se u sklopu terapije u lečenju obolelih krvnih sudova, radi sprečavanja arterioskleroze, upale moždane kore, kod nervnih i psihičkih oboljenja, kada je narušen rad endokrinog sistema i za sprečavanje krvarenja, perga se stavlja pod jezik 4 – 5 puta dnevno po 1 gram. Preventivne doze perge za odrasle 2 grama dnevno, a za decu 0,5 grama. Čistu pergu ili pomešanu sa kristalisanim medom, ne treba gutati već pustiti da se lagano topi u ustima i klizi u želudac. Isto pravilo zadržavanja u ustima važi za pergu u kristalisanom medu.

                            Unesite savršenstvo prirode i pčele u Vaš organizam.

Dr Verica Milojković

Specijalista opšte medicine / Licencirani apifitoterapeut

Predsednik Srpskog Apiterapeutskog Društva

POVEĆANJE PLODNOSTI MATIČNIM MLEČOM

Mleč je prirodni biostimulator, bioregenerator, imunomodulator jedan od najsavršenijih proizvoda pčela. Proizvod je sekrecije mladih pčela i predstavlja za maticu isto što i majčino mleko za novorođenčad – hranu. Zahvaljujući mleču, matica je dvostruko veća i teža od pčele radilice i živi  5-6 god,  radilica samo 45 dana. Kao najsnažniji prirodni biostimulator i bioregenerator, dragoceno je sredstvo za očuvanje zdravlja i ubrzanja procesa izlečenja. Biološka vrednost matičnog mleča pominje se u najstarijim pisanim dokumentima nastalim pre 3000 – 5000 god. Još od vremena Hipokrata, poznata su lekovita svojstva mleča na ljude.

H e m i j s k i   s a s t a v

Matični mleč se smatra vrhuncem prirodne biosinteze – zbog čudesne kombinacije supstanci specifičnih samo za mleč.
Mleč sadrži sve elemente potrebne za normalno funkcionisanje ljudskog organizma: belančevine, masti i ugljene hidrate.
Belančevine mleča sadrže sve esencijelne amino kiseline.
Šećeri su glikoza i fruktoza, koje ćelija direktno koristi kao energetski materijal.
Masti – nezasićene masne kiseline posebno se ističe 10-hidroksi2-decenoična kiselina (10-HAD) odgovorna za antimikrobna i antikancerogena svojstva mleča.
Mineralni sastav je veoma bogat, sadrži sve važne makro i oligoelemente.
Od vitamina sadrži – vitamine B-kompleksa,  manje količine A, D, E, K.
Mleč sadrži i biostimulatore: enzime, koenzime,biotine, nukleinske kiseline, kolagen-supstancu koja usporava proces starenja, gonadotropne-polne hormone, koji deluju na endokrini sistem.
Kisele je reakcije pH 3,5 – 4,5, osetljiv na toplotu, svetlost, vlagu, vazduh, metale.

Najsigurnije se  sačuvaju  njegova  lekovita  svojstva  liofilizacijom.

Mleč-prirodni biostimulator i bioregenerator –deluje na nivou ćelije, stupa u dinamičan odnos sa njom. U ćeliji deluje antioksidativno i regenerativno, podstiče izbacivanje štetnih produkata metabolizma istovremeno intenzivira regeneraciju oštećenih ćelija. Koristeći mleč, u sezoni matica polaže 2500 – 3000 jaja dnevno, što nadmašuje njenu težinu. Ovako impresivna biološka reprodukcija podstakla je brojna istraživanja o blagotvornom dejstvu ovog prirodnog biostimulatora na čovekov organizam.

Zbog ekstremno visokog nutritivnog sadržaja ovaj pčelinji proizvod se vekovima koristi od strane žena i muškaraca kao svemoćni tonik za zdravlje I sprečavanje uticaja starenja, u cilju promovisanja optimalne funkcije imunog sistema, endokrinog i reproduktivnog sistema.

Zahvaljujući svojoj delotvornosti, matični mleč je popularan među mladim parovima koji imaju problema sa potomstvom.

Povećava ukupnu vitalnosti, održava optimalnu hormonsku ravnotežu, važno za povećanje šansi za začećem a time i velika je pomoć reproduktivnom zdravlju. Revitalizuje nadbubrežne žlezde od visokog stresa, odličan je izvor vitamina B posebno B5 (pantotenska kiselina) u borbi protiv stresa i umora. Sadrži vitamin B6 koji povećava nivo progesterona, smanjuje oksidativni stres i upalu. Ima antioksidativna I antiimflamatorna svojstva koja sprečavaju oštećenje ćelija reproduktivnog sistema. Fitoestrogeni prisutni u njemu daju blagi podsticaj plodnosti. Matični mleč i plodnost preko 40 godine moguća je jer aminokiseline pomažu proizvodnji hormona a proteini pomažu u hormonskoj ravnoteži. Matični mleč treba da koriste muškarci jer pogoduje muškoj plodnosti, povećavaju libido, broj spermatozoida I njihovu vitalnost. Pogoduje muškoj plodnosti poboljšanjem kvaliteta sperme. Pomaže u prenošenju zdrave DNK na sledeću generaciju.

Kontraindikacije

Kontraindikacije za primenu mleči: alergija na matični mleč, infektivne bolesti u akutnoj fazi, bolesti nadbubrežne žlezde i povećana funkcija štitne žlezde. Alergijske reakcije manifestuju se u obliku ekcema, intestinalnog krvarenja, bronhijalnog spazma, napada astme, anafilaktičnog šoka i smrti kod jako osetljivih.

Čuvanje i konzerviranje mleči

Mleč je veoma nestabilan, osetljiv na toplotu, kiseonik, kiseline, metale, svetlost. Nestabilnost potiče od enzima koji u vodenoj fazi nastavljaju sa katalitičkom razgradnjom visokomolekularnih belančevina, masti. Nakon vađenja iz matičnjaka stavlja se u bočice od tamnog stakla, hermetički zatvori i čuva u zamrzivaču.

Higijenski uslovi rada i higijenske posude su minimalni zahtev. Može da se konzervira u 40 – 45% alkoholu u odnosu 1:20. Ako se konzervira u medu , neophodno je da se med pripremi da se u njemu unište enzimi, zatim se primenjuje odnos 1:10, 1:20, ili 1:50. Mleč može da se konzervira u laktozi 1:4 u glukozi 1:20. Njegova stabilnost se postiže oduzimanjem vode. Liofilizacija je metoda kada se mleču na niskim temperaturama oduzima voda i pretvara u prah.

D o z i r a n j e

Pravilno uzimanje svežeg matičnog mleča – Ujutro i na prazan stomak – Ispod jezika, sublingualno, uzimati jednu plastičnu kašičica za nes kafu, (zadržati bar 3 minute pod jezikom). Nakon što se proguta 15 min ništa ne jesti. Odrasli – prosečno zdrava osoba, 1 gram dnevno. – osobe sa zdravstvenim problemima – 2 grama dnevno. Mogu se koristiti kapsule sa liofiliziranim mlečom ili sveži u kombinaciji sa medom, pod jezik.

Dr. Verica Milojković 

Specialist of General medicine / Licensed apitherapist

President of the Serbian Apitherapy Society

Executive member of the International Federation of Apitherapy-IFA

President of the Apitherapy Education Commission IFA

E-mail: vericamilojkovic@gmail.com   

Web:     www.apiterapija.rs

SUPER SOK ZA SUPERJUNAKE

SASTOJCI: 3 jabuke, 2 mrkve, 2 vezice celera, 2 manje cikle, 50 g đumbira, 1 limun, 2 žlice meda

PRIPREMA: jabuke s korom, mrkvu, celer i ciklu očistiti, izrezati na manje komade, staviti u sokovnik i iscijediti sok. Posebno iscijediti sok od đumbira i limuna te dodati soku. Na kraju soku dodati med. Zbog boljeg okusa može se dodati još jedna žica meda. Od ove količine dobit ćete 2 čaše soka.

DOZA: Napitak pijte ujutro natašte te ga pripremajte uvijek svježeg. Ovaj napitak izuzetno podiže energiju, poboljšava imunološki sustav, pročišćava krv, regulira metabolizam i na taj način sprječava razna oboljenja i čini vaše tijelo vitalnim i otpornim na zdravstvene probleme koje donosi stres, nepravilna ishrana, loše navike i neprimjeren stil života.

PELUD AMBROZIJE – najjači prirodni alergen našega podneblja

Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia L.) je jednogodišnja korovna samonikla biljka, jedna od najistaknutijih invazivnih biljnih vrsta u Europi. Ambrozija je počela cvjetati još krajem srpnja, a najveću količinu peluda otpustit će do sredine rujna. Pelud ambrozije smatra se najjačim prirodnim alergenom našega podneblja, zbog specifičnog oblika i kemijskog sustava peludnih zrnaca koja se lako zalijepe za sluzokožu gornjih dišnih puteva. Najčešće izaziva respiratorne tegobe kao što su kihanje, obilan sekret i zapušenost nosa, gubitak osjetila mirisa, suzenje i crvenilo očiju, osjećaj grebanja u grlu, otežano disanje, bol u grudima i suh kašalj. Pored toga, mogu se javiti i crveni pečat i svrab, kao i problemi s probavom praćeni povraćanjem i proljevom. U težim slučajevima mogući su astmatični napadi. U sezoni cvjetanja ambrozije, pored redovne terapije, iskušajte i čajeve, tinkture i eterična ulja jer su najbolji prirodni načini za ublažavanje simptoma.

Medeni eliksir

Iscijedite bistar sok od svježeg lišća i korijena celera, ulijte ga u staklenku i dodajte podjednaku količinu meda. Dobro promiješajte i držite u hladnjaku tjedan dana. Pijte triput dnevno po žlicu pola sata prije jela. Terapija traje tjedan dana.

Kupka od lavande za inhalaciju

U kadu ulijte nekoliko kapi eteričnog ulja lavande, prirodnog antihistaminika, dodajte malo meda i mlijeka te kilogram morske soli, promiješajte i ležite u ovoj ljekovitoj kupki dvadesetak minuta.

IZVOR: www.dnevno.hr

VITAMINI U MEDU

Svi pčelinji proizvodi: med, propolis, matična mliječ, apitoksin i pelud liječe i osnažuju ljudski organizam. Znanstvena istraživanja su potvrdila njihova antibakterijska, antiseptička i antioksidativna svojstva, pa su pčelinji proizvodi nezamjenjiv lijek za niz zdravstvenih poremećaja i oboljenja. U medu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam, između ostalih i vitamin C te vitamini B-kompleksa (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9). Količina vitamina u medu ovisi iz kojeg cvijeća pčele prikupljaju nektar, prisutnosti peluda, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja. Med je vitaminima i mineralima bogatiji od šećera, no još uvijek nije dobar izvor istih: trebali biste pojesti previše meda da uzmete dovoljno minerala i vitamina, no na taj bi način u unijeli previše kalorija. U 100 g meda vitamina C iam oko 10 mg, vitamina B1 ima oko 5 mg, vitamina B2 oko 40 mg, vitamina B3 oko 0,5 mg, vitamina B6 oko 10 mg. Vitamin C (askorbinska kiselina) sudjeluje u svim oksidacijskim procesima u organizmu, osigurava čvrstoću stjenki krvnih žila, sudjeluje u izmjeni ugljikohidrata, pospješuje stvaranje rezervnih ugljikohidrata u jetri i povećava njenu antitoksičnu funkciju, povećava otpornost organizma prema štetnim, vanjskim utjecajima, infekcijama, pozitivno djeluje na funkcije živčanog i endokrinog sustava, pospješuje bolje usvajanje niza drugih vitamina i minerala. Zbog očuvanja zdravlja u uvjetima izmijenjene okoline kojoj smo svi izloženi i neutralizacije slobodnih radikala, znanstvenici preporučuju povećan unos antioksidativnih tvari. Iako u medu nema dovoljno vitamina za dnevne potrebe ljudskog organizma, redovitim korištenjem meda se podiže razina antioksidativnih tvari u ljudskom organizmu. Med svojim suptilnim mehanizmima tjera naš organizam da iz hrane usvaja veću količinu toliko željenih antioksidanasa, mnogo veću nego da se u organizam zajedno s ostalom hranom ne unosi med, tj. da se organizam vrati u normalno stanje i uspostavi prirodnu regulaciju. U tome ustvari leži čudotvorna moć meda. U nastavku slijede dva recepta za multivitaminske pripravke za podizanje imuniteta djece i odraslih na bazi odabranog voća i meda:  

MULTIVITAMIX ZA DJECU

SASTOJCI: 100 g grožđica, 150 g oraha, 100 g badema, kora od 2 limuna, sok od 2 limuna, 100 g suhih marelica, 100 g suhih šljiva, 250 – 300 ml meda

PRIPREMA: sameljite orahe, bademe, grožđice i limunovu koru. U mješavinu dodajte sok od 2 limuna, izmiješajte i dodajte samljevene suhe šljive i marelice. Potom dodajte med i ponovo izmiješajte. Smjesu prebacite u staklenku i ostavite da 1 – 2 dana odstoji na suhom i tamnom mjestu. Nakon toga je možete čuvati u hladnjaku.

DOZE: za djecu u dobi 3 – 5 godina 1 žličicu dnevno prije obroka (najbolje prije doručka); za djecu u dobi > 5 godina: 2 žličice dnevno prije obroka (najbolje prije doručka)

 MULTIVITAMIX ZA ODRASLE

SASTOJCI: 200 g suhih marelica, 200 g suhih šljiva, 200 g suhih smokvi, 200 g oraha, kora 1 limuna, 250 ml meda

PRIPREMA: sameljite voće i limunovu koru, izmiješajte i dodajte med i ponovo izmiješajte. Smjesu prebacite u staklenku i držite na suhom i tamnom mjestu 1 – 2 dana. Nakon toga je možete čuvati u hladnjaku.

DOZA: 1 žličicu dnevno prije obroka (najbolje prije doručka)

APIFITOTERAPIJA U LIJEČENJU CISTI NA BUBREZIMA

Bubrezi u našem tijelu obavljaju važne zadatke: putem urina eliminiraju štetne tvari, a u njima se stvaraju, aktiviraju i razgrađuju neki hormoni, pa svaki poremećaj njihove funkcionalnosti može dovesti do ugrožavanja cjelokupnog zdravlja. Ciste na bubrezima su okrugle vrećice ispunjene tekućinom koje se razvijaju iz nepoznatih razloga. Postoje dvije vrste: jedna jedina cista koja je ispunjena tekućinom, obično ne uzrokuje probleme, ali s vremenom može rasti i na njenoj se stjenci može razviti rak. Druga vrsta je kada se u oba bubrega stvaraju ciste raznih veličina i oblika. Većina osoba ne osjeća nikakve posljedice rasta cisti, međutim s vremenom se može javiti neki oblik odumiranja funkcije bubrega. Nekancerogene ciste nisu simptomatski prepoznatljive, no kako rijetko uzrokuju komplikacije (opasnost od nastanka malignog tumora je rijetkost), obično ne zahtijevaju liječenje. Ako cista postane dovoljno velika, simptomi mogu biti tupa bol u leđima ili sa strane, groznica, bol u gornjem dijelu trbuha, glavobolja i kamen u bubregu. Pucanje ciste može dovesti do po život opasnih posljedica. Simptomi su bolovi u leđima i trbuhu, krv u urinu, bol u kukovima, sepsa i krvarenje. Policistična bolest je rijetkost, a oboljeli bubreg ponekad može uzrokovati pojavu krvi u mokraći. Simptomi su mokrenje i umor, ali oni nemaju veze s cistom, već zatajenjem bubrežne funkcije. 

Standardno liječenje cisti na bubrezima 

Aspiracija je postupak kojim uz pomoć igle iz ciste izvuče tekućina kako bi se otkrilo postoje li kancerozne stanice. U slučaju da su stanice ciste normalne, ne treba činiti nikakve daljnje korake. Ako promjene na bubrežnoj cisti uzrokuju znakove i simptome, tada će liječenje biti potrebno. Liječenje standardnim metodama uključuje probijanje i odvodnju ciste, a zatim punjenje alkoholom kako bi se spriječilo njeno vraćanje. Velike ili simptomatske ciste se mogu ukloniti operacijom (laparoskopska metoda). 

Prirodno liječenje cisti na bubrezima 

Ciste na bubrezima moguće je liječiti prirodnim putem, uz prethodnu konzultaciju s liječnikom. Tretmani su orijentirani na zdravlje urinarnog trakta i neće početi djelovati odmah, već je potrebno određeno vrijeme kako bi se njihov učinak mogao primijetiti. U liječenju su važne i promjene u prehrani: izbjegavajte masnu i začinjenu hranu (sol!), gazirana pića, kavu, pušenje i alkohol. Čajevi za ublažavanje cista na bubrezima su: menta, bazga, imela, stolisnik, neven, vrkuta. Osim što sprječavaju rast tumora, ove biljke podižu imunitet. Preporučuje se i korištenje čajeva od koprive, brusnice, kamilice i šipka. Kombinirajte ljekovito bilje i med kao u receptima što slijede u nastavku:

MED I ROSOPAS

U 200 g meda stavite 4 žlice sitno sjeckanih listova rosopasa, pa sve dobro izmiješajte. Uzimajte po žličicu dnevno.

MED I BRUSNICE

Pomiješajte 400 g osušenog i usitnjenog ploda brusnice s 1 kg livadskog ili šumskog meda. Ostavite da odstoji 24 sata. Pa uzimajte po žličicu prije ručka i večere.

MED I ČUVARKUĆA

Sjedinite jednake količine samljevenih listova čuvarkuće. Pripremljenu mješavinu čuvajte u hladnjaku 7 dana, uz povremeno miješanje, a potom počnite s terapijom. Uzimajte po žličicu natašte.

MED I BREZA

Žlicu osušenog i usitnjenog lista breze pomiješajte s isto toliko kopra, bosiljka, stolisnika, trešnjinih peteljki i troskota. Sve prokuhajte litrom ključale vode, pa kad se čaj posve ohladi, procijedite ga i pijte s medom.

Kod osoba s bubrežnim cistama dobro se pokazao i sok od crvenog luka (celera ili crne rotkve) u kombinaciji s medom. Više recepata za potpornu terapiju cističnih bubrega možete naći u časopisu „Ljekovito bilje“ br. 43/07 2019.

Urinarna inkontinencija, nevoljno ili učestalo istjecanje mokraće je neugodan zdravstveni problem koji može ometati normalne socijalne aktivnosti kod žena, najčešće u starijoj životnoj dobi. Ovaj se poremećaj u pražnjenju mokraćnog mjehura dijeli u 3 skupine.

Kod stresne ili statičke inkontinencije urina mokraća bježi kod manjeg ili većeg napora, odnosno napinjanja trbušnih mišića (kihanje, kašljanje, plesanje, trčanje, dizanje tereta ili vježbanje) zbog oštećenja tkiva dna zdjelice i gubitka čvrste podloge uretre.

Kod urgentne inkontinencije mokraćni mjehur se prazni bez voljne kontrole, a uslijed oštećenja donjeg dijela kralježnice, u nekim neurološkim bolestima te kod promjena u stjenci mokraćnog mjehura.

Kod pacijentica s obje vrste poremećaja radi se o miješanoj urinarnoj inkontinenciji.

Liječenje: statička inkontinencija urina se liječi korektivnim operacijskim zahvatom kojim će se popraviti defekt dna zdjelice te uspostaviti uredne anatomske odnose. Učestalo mokrenje (kako dnevno, tako i noćno) te bježanje mokraće liječi se lijekovima iz skupine antikolinergika koji smanjuju utjecaj parasimpatičkog živčanog sustava na mokraćni mjehur te na taj način dovode do opuštanja stjenke mokraćnog mjehura. Nužna je i promjena životnih navika: konzumirati manje kave i gaziranih pića, smanjiti uzimanje tekućine u večernjim satima. Kao podrška propisanoj terapiji uz obavezno savjetovanje s liječnikom pomoći će pčelinji proizvodi i razni biljni pripravci od kojih neke navodimo u nastavku teksta:

1. Pomiješajte po žlicu meda, naribane jabuke i naribanog crvenog luka. Uzimajte po žlicu mješavine 3 x dnevno prije jela. Liječenje traje 7 dana, a svakodnevno treba pripremati svježu mješavinu.
2. Pomiješajte 500 g meda, 100 g sušenih brusnica, 50 g samljevenih svježih listova peršina, sok od 3 limuna, 10 ml propolisa i 3 žlice peludnog praha. Ostavite sve da odstoji 3 dana, pa svakog jutra pola sata prije jela uzimajte po žlicu mješavine.
3. Pomiješajte 700 g meda, 30 g samljevenog lista koprive, 20 g samljevenog lista matičnjaka, žlicu cejlonskog cimeta i sok od 3 limuna. Ostavite da sve odstoji 3 dana, pa svakog jutra pola sata prije jela uzimajte po žlicu mješavine.
4. Dvije žlice sjemena kopra prelijte s pola litre ključale vode i ostavite to poklopljeno da odstoji 2 sata. Zatim procijedite i zasladite medom. Pijte tijekom dana svakodnevno 2 tjedna, pa napravite pauzu.

Više o ovoj temi u časopisu „Ljekovito bilje“ br. 43/lipanj 2019.

Gavez (Symphytum officinale L.) je korovska biljka visoka do 1,2 m prekrivena oštrim dlakama, visoka do 120 cm koja raste na vlažnim livadama i pored potoka i rijeka, a čiji se korijen tradicionalno koristi za pripremu masti, melema i balzama za zacjeljivanje rana zbog alatoina u sinergiji s drugima aktivnim tvarima iz gaveza. Alatoin ima sposobnost poticanja stvaranja novog tkiva, snažno keratolitičko i adstrigentno djelovanje, djeluje na bol te smanjuje otok. Gavez se koristi kod iščašenja, uganuća, kontuzija, modrica, tvrdih oteklina, bolesti mišića i zglobova u pripravcima u obliku krema, gelova, prašaka i tinktura preko kože. Koristi se i u homeopatiji: kod iščašenja, fantomske boli i kod zacjeljivanja rana. Mnogi i sami prave balzam – ulje uz modifikator konzistencije pčelinjeg voska. Balzam od gaveza je bezvodni oblik kod kojeg samo zgusnemo ulje. S obzirom na to da od gaveza nećemo koristiti baš ulje, moramo ekstrahirati korisne spojeve biljke i to maceracijom u nekom baznom ulju.

PRIPREMA BALZAMA OD GAVEZA

SASTOJCI: korijen gaveza, ekstra djevičansko maslinovo ulje, pčelinji vosak

PRIPREMA: Očišćeni korijen gaveza narežite na komadiće, sušite tjedan dana i potom ga potopite u ulje. Postoji više načina izrade macerata gaveza, no objasnit ćemo sporiji, ali jednostavniji način – hladnim postupkom. Možete koristiti suncokretovo ili maslinovo ulje. Prosušeni korijen gaveza potopite u tamnoj staklenoj boci 5 do 6 tjedana uz svakodnevno miješanje. Omjer biljke i ulja neka bude otprilike 1:9, znači 100 g gaveza na 900 g ulja. Na kraju odlijte macerat od taloga, ostavite koji dan da se slegne i dekantirajte još jednom.

Tako ste dobili macerat gaveza, odnosno ulje obogaćeno sastavnicama iz biljke. Kako biste dobili balzam, otopite 10% pčelinjeg voska i 90% vašeg macerata na vodenu kupelj od oko 70*C. Kad se vosak uz miješanje otopio, izlijte u lončić, pustite da se ohladi i zaklopite ga.

KORIŠTENJE: Kremu ili mast nanosite na neoštećene dijelove kože, na bolna i otečena mjesta 3 – 4 x dnevno. Nakon upotrebe potrebno je oprati ruke. Pripravci gaveza se ne smiju uzimati oralno. Kod ljudi izaziva niz nuspojava: proljev, nadutost, promjene u cirkulaciji. Preparati gaveza se ne smiju koristiti na oštećenoj koži i otvorenim ranama. Ograničena je i duljina primjene, pa se savjetuje da se nakon 4 – 6 tjedana tretiranja ozljede lokalno prekine korištenje. Mast gaveza ne smije se koristiti tijekom trudnoće i dojenja.

IZVOR: zdravstveni savjetnik ADIVA PLUS br. 261/19   

Zagrebačka neurologinja: ‘Pincetom uzmem živu pčelu, prinesem je pacijentu na problematično područje… Ona iz zatka ispušta žalac, ubada refleksno’

Zagrebačka neurologinja dr. Maja Roje Novak primjenjuje pčelinji otrov, tj. ubode pčela; bavi se integralnom medicinom koja u liječenju kombinira razne, klasične i prirodne metode.

“Logika integralne medicine jest da istovremenom primjenom raznih terapijskih metoda razvije sinergiju u terapijskom potencijalu”, kaže liječnica koja kombinira metode koje se koriste u klasičnoj neurologiji, lijekove te metode komplementarne medicine poput akupunkture, homeopatije, magnetske terapije, nutricione terapije i apiterapije.

U apiterapiji koristi pčelinji otrov, propolis, matičnu mliječ i cvjetni prah.

“Svaki problem koji nam se dogodi u životu, pa tako i medicinski, neka bolest, ima u sebi više komponenti. Najlakše ga je eliminirati ako djelujemo na više stvari zbog koji je nastao, umjesto da liječimo samo jednu komponentu tog problema”, govori prinoseći dugom pincetom pčelu tijelu pacijentice.

Supstanca melitin

“Ovo je tradicionalna metoda, proizašla iz činjenice da su osobe koje se bave pčelarenjem, kad je riječ o reumatskim oboljenjima, boljeg zdravlja jer su često u kontaktu s pčelama pa se nerijetko dogodi da ih one i ubodu. Danas pčelinji otrov koriste u komplementarnom liječenju osteoartritisa, reumatskih bolesti, multiple skleroze, a ponekad čak i kod malignih oboljenja, borelioze”, nabraja dr. Roje Novak koja pčelinjim otrovom tretira pacijente u Centru za komplementarnu medicinu.

Pčelinji otrov dobro je znan, primjerice, među pacijentima u Rusiji, jer Rusija je tradicionalno bila jako otvorena prema alternativi još za vrijeme Sovjetskog Saveza. Na području cijele bivše Jugoslavije, koliko joj je poznato, njime liječe još samo dvoje kolega liječnika, jedan u Bjelovaru, drugi u Makedoniji.

Što je u pčelinjem otrovu? “Sastoji od mješavine 20-ak polipeptida, odnosno bjelančevina. Pedeset posto te smjese otpada na supstancu zvanu melitin koja ima protuupalna djelovanja. Tridesetak godina se bavim ovim i mogu reći iz iskustva da je kao pomoćno sredstvo u terapiji jako dobar kod nekih neuroloških i reumatskih oboljenja. No, to nije bezopasna terapija, može izazvati alergiju.

Ne bih nikome preporučila da ide u to bez liječničkog nadzora, jer posljedice mogu biti ozbiljne. Deset posto mojih pacijenata ima alergijske reakcije. Ljudi, ako su alergični, reagiraju u nekih dvadesetak minuta nakon što su primili otrov. Uglavnom su to anafilaktičke reakcije. Baš zato pored sebe treba imati liječnika”, kaže pa dodaje: “Ima danas ljudi koji u to idu a da nemaju medicinsko obrazovanje, recimo pčelari ili ljudi raznih drugih struka koji su možda i sami bolesni pa istražuju, googlaju, traže si pomoć i onda se sami liječe putem raznih metoda, pa tako i ovom”, kaže.

Nuspojave

“No, za razliku od uzimanja ljekovitog bilja gdje ne može biti tako ozbiljnih nuspojava, pčelinji otrov nije za samoprimjenu. U Rusiji imaju institute gdje rade apiterapiju, u Americi je rade pri klinikama.”

Spominje kolege liječnike koji terapiju pčelinjim otrovom rade zajedno s terapijom pijavicama i terapijom crvima, pri nekim kirurškim stanjima. Crvi se stavljaju na kronične rane ne bi li eliminirali mrtvo tkivo, a pijavice se koriste kad čovjek ima zastoj venske cirkulacije. Primjerice, kad se prišije amputirani prst.

Dr. Roje Novak radi sa živim pčelama.

“Držim da je svježi otrov bolji. Onaj unaprijed pripravljeni skupljaju na način da pčele ostavljaju svoj otrov za procesa električne stimulacije njihovih tijela, pa se taj sasušeni prah grebe sa stakala i od njega se radi otopina.”

Pčele nabavlja od domaćih pčelara.

“Imam nekoliko pacijenata koje već desetak godina tretiram apiterapijom i nekim drugim prirodnim metodama i ti ljudi uspijevaju održavati svoje zdravlje, unatoč teškim dijagnozama poput multiple skleroze, mijelitisa, upalne polineuropatije, osteoartritisa…”

Alergijske reakcije

Pčelinjem se ubodu ne izlaže čovjek na prazan želudac, a i prije njega popije dvije tablete protiv alergije. U pripremi, kaže dr. Roje Novak, uvijek ima i antišok terapiju.

Razvije li pacijent alergijsku reakciju na ubod pčele, kaže, kod njega koristi homeopatski pčelinji otrov. “Jer, homeopatski pripravci su svi razrijeđeni.”

Pčelu stavlja na tijelo pacijenta, na ono područje gdje zaključi da čovjek treba pomoć ubodom. Zdrava pčela iz zatka automatski ispušta žalac, ubada refleksno.

“Recimo, pacijentu oboljelom od multiple skleroze ako ima grč pčelu stavljam iznad mišića u kojem ga muči grč. Ako je on u natkoljenici, onda otrov apliciram na kožu natkoljenice.”

Ističe da istovremeno primjenjuje i elektroakupunkturu te moksibustiju, tradicionalnu kinesku metoda zagrijavanja akupunkturnih točaka na tijelu, sve u cilju opuštanja zgrčena mišića. “Uvijek primjenjujem više komplementarnih medicinskih postupaka. Imam dobre rezultate, ali nisu oni posljedica samo pčelinjeg otrova, uvijek je to kombinacija raznih metoda”, kaže dr. Roje Novak.

“Imam dobre rezultate liječenja neurološkog invaliditeta”, nastavlja neurologinja, “ljudi koji su teško hodali danas hodaju samostalno i dobro, uglavnom se radi o upalnim bolestima nervnog sustava. Inicijalno radim 30 tretmana, a nakon toga slijedi održavanje, jednom tjedno ili jednom mjesečno, što dulje terapija traje, što je dulji period održavanja dobrog kliničkog stanja, to je dugoročno prognoza bolja. Za neki dobar rezultat rekla bih da se pčelinji otrov mora povremeno koristiti najmanje dvije godine. Pretpostavlja se da on djeluje i protiv virusa. Može potaknuti i neuroregeneraciju, obnavljanje živaca.”

Dolaze joj i pacijenti iz inozemstva, tretirala je ljude iz Norveške, Njemačke, Slovenije, Austrije, Srbije…

Okretanje alternativi

Kći zagrebačkog kirurga, u međuvremenu i majka jednog zagrebačkog kirurga, kako se ona, kao mlada neurologinja, okrenula alternativnoj medicini? “Oslanjajući se samo na klasičnu medicinu nisam mogla dovoljno pomoći ljudima, bila sam silno frustrirana, znala sam da moram moći dati više od sebe. Klinička terapija je prilično ograničavajuća, pa ako je kombinirate s nekim drugim metodama, učinci su bitno bolji”, kaže dr. Maja Roje Novak, koja je inače članica uređivačkog odbora časopisa Clinical Neurology and Neuroscience.

“Velika je satisfakcija kad čovjeku uspijete pomoći, poboljšati mu zdravlje”, kaže. “No, klinička medicina je zapravo tek otklanjanje nekih kvarova na ljudskom organizmu, ali ako hoćete biti dobar majstor, morate znati rukovati s više alata, jer što imaš više alata, to možeš bolje otklanjati kvarove…”

IZVOR: www.jutarnji.hr

POLIPI NA GLASNICAMA I KAKO IH UKLONITI NA PRIRODAN NAČIN

Polipi su izrasline koje se javljaju na sluznici na glasnicama, u nosu, na debelom crijevu i ženskim reproduktivnim organima. Uglavnom se odstranjuju kirurškom intervencijom, no moguće ih se riješiti i bez operacije, prirodnim putem uz pomoć biljnih čajeva, masti i tinktura. Polipi na glasnicama su uglavnom dobroćudni, ali mogu izazvati promuklost, grebuckanje grla i nadraženi kašalj. Fitoterapeuti preporučuju čaj od bijelog sljeza, jabučni ocat u čaši tople vode, ispiranje toplom otopinom soli ili limunovim sokom u toploj vodi i inhalacije kapima eteričnog ulja lavande, kamilice i majčine dušice. U nastavku donosimo par prirodnih pripravaka s medom koji također mogu pomoći pri liječenju.

MLJEVENA PAPRIKA I MED

Pomiješajte žličicu mljevene paprike u prahu sa žličicom meda. Jesti polagano.

PAPAR I MED

Pomiješajte žlicu dvije meda i malo crnog papra u šalici tople vode. Piti nekoliko puta na dan.

SJEME ANISA, ŠLJIVOVICA I MED

Prelijte žlicu sjemena anisa s pola litre vode i zagrijte na tihoj vatri do ključanja. Kada se ohladi, procijedite i dodajte 5 žlica lipovog meda i 2 žlice šljivovice. Promiješajte i uzimajte po žličicu svakih sat vremena.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ 32/2018.

RAK GRLIĆA MATERNICE: recepti fitoterapeuta za poboljšanje stanja kod oboljelih

ALOJA, MED I VINO

Ruski narodni liječnici preporučuju slijedeću mješavinu: uzmite 300 g svježe aloje (ni mlađe od 1 godine, ni starije od 5 godina). Pet dana prije uporabe biljku ne treba zalijevati. Listove aloje sameljite u stroju za meso. Dodajte 250 g cikorije, 400 g proljetnog meda, 700 ml crnog vina i 500 ml čistog alkohola. Sve pomiješajte i stavite u tamnu bocu, čvrsto začepite i ostavite da stoji 5 dana na tamnom i suhom mjestu. Za to će se vrijeme ocijediti onoliko tekućine koliko je potrebno za tjedan dana terapije. Ostatak ostavite da stoji u tamnoj boci na suhom i tamnom mjestu. Procedura se ponavlja svakog tjedna, a jedna kura traje najmanje 2 mjeseca u godini. Prvih 5 dana uzima se 3 x na dan žličica prije jela, a nakon toga 3 x dnevno po žlica, također sat vremena prije jela.

ČAJEVI NA BAZI LJEKOVITOG BILJA, MEDA I PELUDA

Prvih sedam dana: po žlicu sitno isjeckanog lista i cvijeta stolisnika, nadzemnog dijela rusomače, lista i cvijeta kičice, lista i cvijeta ivanjskog cvijeća, borovih iglica, gomolja pirevine, lista ranjenika i lista kupine dodati u 1,4 L proključale vode. Ostaviti da stoji poklopljeno 2 sata. Procijediti i piti zaslađeno medom. Na svaka 2 dl čaja staviti po žličicu peludi u prahu (dnevno 20 g).

Drugih osam dana: 2 žlice sitno sjeckanog dijela dimnjače i žlicu lista koprive staviti u 6 dl proključale vode. Ostaviti poklopljeno 2 sata, procijediti i zasladiti medom. U svaku čašu staviti po pola žličice peluda u prahu. Piti po 2 dl prije doručka, ručka i večere.

Slijedećih 15 dana: po žlicu sitno sjeckanog lista i cvijeta ivanjskog cvijeća, lista metvice, lista ranjenika, nadzemnog dijela rusomače, lista kupine i po 2 žlice sitno sjeckanog zrelog šipka i lista koprive dodati u 1,8 L ključale vode. Ostaviti poklopljeno 2 sata, procijediti, piti tijekom dana s dodatkom peludnog praha.

Posljednjih 20 dana: po žlicu sitno sjeckanog lista matičnjaka, lista i cvijeta kičice, nadzemnog dijela rusomače, lista i cvijeta stolisnika, gomolja pirevine i po 2 žlice sitno nasjeckanog lista i cvijeta kantariona i lista kupine preliti sa 1,6 L proključale vode. Ostavi poklopljeno 2 sata, procijediti i piti tijekom dana s dodatkom peludnog praha.

ČAJ ZA SPRJEČAVANJE RAZVOJA TUMORA

Uzmite 5 g kore mladog hrasta, 40 g ljeskove rese, 60 g cvijeta trnine i 60 g lista crne topole, pa 2 žlice te mješavine stavite u pola litre vode i ostavite da odstoji 4 – 8 sati. Nakon toga kuhajte 2 – 4 minute, pa poklopite. Nakon 10 minuta procijedite, zasladite medom, dodajte malo limunovog soka i pijte 3 x dnevno po jednu šalicu.

ČAJ ZA ISPIRANJE

Po žlicu sitno isjeckanog lista i cvijeta bosiljka, nevenovog cvijeta, lista koprive, lista i cvijeta stolisnika i 2 žlice sitno isjeckanog lista kupine dodajte u litru proključale vode. Ostavite poklopljeno 2 sata izvan štednjaka. Procijedite i zasladite medom. Ispirite vaginu ujutro i navečer s pola litre ovog čaja. Cijev irigatora i ulaz u vaginu namažite vazelinom. Ispirite se svaki drugi dan.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 38/2019.

Za dobar imunitet preduvjet je zdrav život, što podrazumijeva zdrava prehrana, dovoljna količina sna i odmora, adekvatne fizičke aktivnosti, higijena, adekvatni uvjeti života i rada te izbjegavanje rizičnog ponašanja. U pučkoj medicini za jačanje imuniteta koriste se razni prirodni pripravci, a mi vam  predstavljamo 7 veličanstvenih čuvara zdravlja na bazi ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda.

MED S ALOJOM I ORASIMA

SASTOJCI: 300 g meda, 100 g gela aloje, 500 g samljevenih oraha, 1 – 2 limuna

PRIPREMA: ogulite limun, sameljite ga i umiješajte u med. Lagano zagrijavajte dok se ne rastopi. Maknite smjesu s vatre, malo ohladite i umiješajte mljevene orahe i gel aloje. Med stavite u zagrijane sterilizirane staklenke, dobro zatvorite i čuvajte na tamnom i hladnom mjestu. Doza: 2 – 3 x dnevno po jedna žlica prije jela.

MED S BRUSNICAMA, ĐUMBIROM I CIMETOM

SASTOJCI: 50 g brusnica, 50 g đumbira, 50 g cimeta, ½ kg meda, 1 limun

PRIPREMA: pomiješajte sve sastojke s medom, iscijedite sok limuna i miješajte dok se masa ne ujednači. Doza: jedan žličica 2 x dnevno.

SIRUP OD BIJELE REPE I MEDA

SASTOJCI: 2 velika bijela repa, 3 – 4 žlice meda

PRIPREMA: ogulite repu, pomiješajte s medom i pokrijte s kuhinjskom krpom da odstoji 5 – 6 sati. Dobivenu tekućinu procijedite u bocu i čuvajte na tamnom i hladnom mjestu. Doza: 3 – 4 x dnevno po jednu žlicu sirupa.

KAŠA OD ZOBI I MEDA

SASTOJCI: 100 g zobi, 1 l vode, med

PRIPREMA: dobro operite zob, prelijte hladnom vodom, zakuhajte i nastavite lagano kuhati dok ne omekša. Procijedite kašu i zasladite. Možete uzimati samo ili je dodati drugoj hrani.

SOK OD ALOJE I PROPOLISA

SASTOJCI: 10 g aloje, 20 ml soka pšenične trave, 5 ml tinkture propolisa

PRIPREMA: gel aloje pomiješajte sa sokom pšeničnih trava i tinkturom od propolisa. Svježi sok uzimajte 1 x dnevno ujutro na prazan želudac

BILJNI SIRUP S MEDOM

SASTOJCI: 30 g koprive, 30 g listova matičnjaka, 10 g korijena vodopije, 30 g šipka, 5 – 6 žlica meda

PRIPREMA: pomiješajte usitnjeno bilje. Jednu i pol žlicu čajne mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode i pokriveno stavite da odstoji 10-tak minuta, pa procijedite. Zakuhajte tekućinu, umiješajte med i kratko prokuhajte. Uzimajte u gutljajima tijekom dana.

LIMUNADA S MEDOM

SASTOJCI: 8 limuna, 1,5 l vode, 350 g meda, 1 l mineralne vode

PRIPREMA: limune dobro operite, posušite, tanko ogulite i koru nasjeckajte, a sok iscijedite. Prokuhajte vodu, malo ohladite i dodajte med. Kada se sirup potpuno ohladi, dodajte koru i sok limuna, dobro promiješajte i ostavite na hladnom mjestu da odstoji 2 sata. Limunadu procijedite i popijte tijekom dana, a prije uzimanja dodajte mineralnu vodu. Uzimajte 2 – 4 tjedna.

IZVOR: časopis “Zdravlje i bilje”/2018.

Dr. med. Verica Milojković: MOJA ISKUSTVA U LIJEČENJU PSORIJAZE

PSORIJAZA je kronična, recidivirajuća neinfektivna bolest kože. Oboljevaju oba spola podjednako, može se javiti bilo kada tijekom života, najčešće u dobi između 15 i 30-te i 50-60-te godine. Razlikujemo: rani oblik bolesti (prije četrdesete godine) i kasni oblik bolesti (nakon četrdesete godine). Uzrok i mehanizam nastanka  bolesti su nepoznati, smatra se da je predispozicija za bolest nasljedna. Nova znanstvena saznanja o  imunopatogenezi, psorijazu objašnjavaju kao poremećaj imunog sistema, no razlog za početak bolesti i dalje nije u potpunosti jasan. Psorijazu izazivaju infektivni agensi (akutni ili kronični ), stres, lijekovi (nesteroidni antireumatici, beta blokatori), gojaznost, trudnoća. Rasprostranjenost  promjena kod psorijaze varira  od  pojedinačnih  žarišta  do generaliziranog oblika. Javljaju se promjene u vidu crvenih pečata, jasno ograničenih od okoline prekrivene srebrno bijelim naslagama. U zavisnosti od oblika i veličine postoji: Psoriasis punctata, guttata, nummularis, annularis, geographica. U odnosu na lokalizaciju promjena: Psoriasis capitis, palmaris, plantaris. Promjene kod psorijaze se mogu javiti na pregibima (aksilarno, ingvinalno, submammarno) gdje dominira crvenilo. Zavisno od zahvaćene površine kože razlikuje se:                                                                                        

1) blagi oblik psorijaze – zahvaćeno do 5% površine kože
2) umjereni oblik psorijaze – do 10% 
3) teški oblik psorijaze – preko 10% površine.
Kod psorijaze osnovni proces u koži je proces keratinizacije. Kada stanice kože sazrijevaju i od bazalnog sloja penju se k površinskim slojevima epiderma, kada dolazi do njihovog nevidljivog uklanjanja – za oko 28 dana. Kod psorijaze ovaj proces je nekoliko puta brži, stanice kože ne sazrijevaju normalno i kao posljedica se javljaju zadebljanja, formiranje skvama (naslaga). Bolest je recidivirajućeg karaktera (smjenjuju se remisije i egzacerbacije). Pogoršanja su sezonskog karaktera – krajem jeseni, tijekom zime i za ranog proljeća. Tijekom ljeta moguće su i spontane remisije.
Psorijaza ima veliki utjecaj na kvalitetu života, bolest je vidljiva svima tako da oboljele ometa da učestvuju u mnogim aktivnostima. Prognoza je kod većine dobra, ali je potrebno trajno liječenje.

LIJEČENJE PSORIJAZE

Cilj liječenja je uvesti oboljelog u remisiju i održati to stanje što duže! Pratim moje pacijente oboljele od psorijaze zadnjih 15 godina i mogu reći da se kod pacijenata koji poštuju moj protokol liječenja, remisije brže postižu i sve su duže.

Liječenje psorijaze je  kompleksan proces. Psorijaza je bolest čitavog organizma i zato treba liječiti cijeli organizam. Cilj liječenja uvesti bolesnika u remisiju i održati to stanje što duže.

OPĆE  MJERE

1) otkloniti faktore kisika za razvoj bolesti (stres,  infekcije, lijekovi)

2) detoksikacija (čišćenje organizma) prirodnim proizvodima osobito je bitna u prvom mjesecu liječenja.

Med 1g na kg/tjelesne težine

Propolis 20% alkoholni ekstrakt 1 kap na kg/tjelesne težine, nakapati na žličicu meda, da se polako otapa u ustima, zbog brže resorpcije.

Pelud se koristi u liječenju psorijaze jer sadrži vitamine i minerale koji su jako bitni za kvalitet kože. Enzimi peludi značajni su za normalan rad jetre, što je vrlo bitno jer kod oboljelih od psorijaze u velikom broju slučajeva postoji i metabolički sindrom. U peludi se nalazi I vitamin P – rutin, značajan za revitalizaciju oštećene kože .

Matična mliječ 1 – 2 g, eliksir mladosti i vitalnosti. Zahvaljujući svom bogatom sastavu i idealnim odnosima predstavlja dragocjeni prirodni biostimulator organizma, koji daje čovjeku više energije i životne radosti.

2) Ishrana: uravnotežena s niskim sadržajem masti

– bez svinjskog mesa, prerađevina od mesa, kave, alkohola, čokolade, začina (biber, cimet, majoneza, kečap).

– riba, zbog sadržaja omega 3-masne kiseline,

– zeleno lisnato povrće koje sadrži  beta-karoten koji se u tijelu pretvara u vitamin A, bitan za zdravu kožu, svježe voće i povrće.

Postoje mnogi pojedinačni slučajevi kada je došlo do povlačenja promjena po koži sa promjenom ishrane

LOKALNO LIJEČENJE PROMJENA NA KOŽI

1. održavati dobru higijenu

2. mast sa propolisom koja u svom sastavu sadrži salicilnu kiselinu, propolis, vitamine. Salicilna kiselina ima keratolitički učinak. Propolis ima anestetični, analgetični, antiimflamatorni, antimikrobni učinak. Vitamini utječu na regeneraciju kože.
3. Izlaganjem sunčevoj svijetlosti mogu se postići dobri rezultati u liječenju, ali ne uvijek.

Psorijaza se liječi ambulantno, teži slučajevi zahtijevaju hospitalizaciju. Životna prognoza je kod većine dobra, ali je potrebno trajno liječenje.

ZAKLJUČAK

Primjenom apiterapije kod liječenja psorijaze dobiveni su brži i bolji rezultati u odnosu na standardne metode liječenja standardne medicine. Ako se primjene opće mjere detoksikacije i i lokalna obrada promjena, ohrabrujući rezultati se javljaju već nakon 7 dana. Ako se istraje u svim principima terapije, remisije traju dugo! Naravno pčelinji proizvodi i dijeta koriste se permanentno i u fazi kada osoba sebe smatra zdravom.

IZVOR: http://medpcelarskimagazin.mvbyte.com/

O AUTORU TEKSTA: Dr. med. Verica Milojković, specijalist opće medicine, licencirani apiterapeut, predsjednica Društva apiterapeuta Srbije, predsjednica komisije za apiterapiju SPOS-an i predsjednica komisije za edukaciju u Internacionalnoj federaciji apiterapeuta. Apiterapijom se bavi od 1990. godine, a ozbiljniji rad sa pacijentima je počeo 1997. godine. Pisala je za mnoge stručne časopise i održala brojna predavanja širom zemlje i u inozemstvu. Prema njenim riječima, najbolja iskustva ima u primjeni apiterapije kod psorijaze, ekcema, regeneraciji jetre nakon oštećenja virusima i alkoholom, kod benigno uvećane prostate, bolesti probavnih organa i dišnih putova, reguliranje metabolizma kolesterola i triglicerida, kod peludne kihavice, kod malokrvnosti i oslabljenog imuniteta. Više o njenim iskustvima u apiterapiji na: http://drvericamilojkovic-apiterapija.blogspot.com

Čajevi, sirupi i melemi na bazi borovih iglica su odlični antiseptici: pospješuju iskašljavanje, eliminiraju višak sluzi u dišnim putovima, neutraliziraju patogene bakterije koje napadaju sinuse, ublažavaju bol u grlu, a pomažu i u liječenju astme. U sinergiji s pčelinjim proizvodima odlično su sredstvo za okrepljenje i jačanje imuniteta, smirivanje upala dišnih organa, poticanje iskašljavanja, odčepljivanje sinusa i pomažu u borbi protiv bakterija i gljivica. Borove iglice obiluju vitaminom C, a to je upravo ono što nam treba u ovim hladnim danima. Berite potpuno zelene i neoštećene iglice (što dalje od prometnica ili tvornica!) i upotrebljavajte ih po mogućnosti odmah nakon branja, jer se dužim čuvanjem gube njihova ljekovita svojstva

ČAJ OD BOROVIH IGLICA I MEDA

SASTOJCI: 2 – 3 žlice nasjeckanih borovih iglica, pola litre vode

PRIPREMA: Operite 2 – 3 žlice nasjeckanih borovih iglica i potom prelijte s pola litre vrele (ne ključale!) vode. Ostavite poklopljeno 20 minuta. Procijedite, zasladite medom i pijte tijekom dana.

SIRUP PROTIV KAŠLJA

SASTOJCI: 1 šalica sitno sjeckanih iglica bora, 5 dl vode, 1 šalica meda

PRIPREMA: kuhajte iglice bora na blagoj temperaturi dok ne ispari polovina tekućine. Sklonite lonac sa štednjaka i tekućinu ostavite da se ohladi. Procijedite kroz gazu i pomiješajte s medom. Spremite sirup u staklenu bocu ili teglicu i čuvajte u hladnjaku. Uzimajte 4 – 5 x dnevno po 1 žlicu sirupa.

MELEM OD BOROVIH IGLICA

SASTOJCI: 2 dl maslinovog ulja, 2 žlice sitno sjeckanih borovih iglica, 1 žlica sitno sjeckanog lista trputca, 1 žlica sitno sjeckanog lista gaveza, 1 žlica ružmarina, 1 žličica đumbira u prahu, 25 g pčelinjeg voska

PRIPREMA: Stavite borove iglice, trputac, gavez i ružmarin u staklenku. Dodajte ulje, promiješajte, zatvorite i ostavite da odstoji na sobnoj temperaturi 4 – 6 tjedana (svakodnevno promućkajte!). Procijedite kroz gazu i dodajte ulje u lonac. Dodajte usitnjen vosak i đumbir. Zagrijte na pari uz stalno miješanje dok se svi sastojci ne povežu. Prebacite melem u staklenke. Kad se ohladi, zatvorite i čuvajte u hladnjaku.

MELEM OD BOROVE SMOLE

SASTOJCI: četvrtina šalice borove smole, pola šalice maslinovog ulja, 20 g pčelinjeg voska

PRIPREMA: Stavite u lonac četvrtinu šalice borove smole, pola šalice maslinovog ulja i 20 g pčelinjeg voska. Zagrijavajte na pari uz stalno miješanje dok se svi sastojci ne povežu, a zatim smjesu prebacite u staklenku. Kada se ohladi, zatvorite i čuvajte melem na mračnom i suhom mjestu.

NAPOMENA: kad vas boli glava, melemom masirajte čelo i sljepoočnice, a ako imate upalu pluća ili ste prehlađeni, umasirajte ove meleme u vrat i na prsa. Ovi pripravci pomažu i kod bolova u zglobovima i mišićima.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 38/2019.

Astma je kronična upalna bolest dišnih putova koju karakteriziraju napadaji u epizodama, kad je u neposrednoj okolini prisutan neki iritirajući čimbenik ili provokativni faktor astme. Bolest može biti povremena i trajna. Astma je najčešće alergijske prirode (pelud!), ali postoji i niz drugih uzročnika (fizički napor, udisanje hladnog i suhog zraka, jake emocije, zagađenje zraka itd.) Hladnoća i virusne infekcije također su okidač za ovu bolest, pa kronični bolesnici moraju biti posebno oprezni u ovo doba prehlada i viroza. U liječenju i kontroli astme u standardnoj medicini postoje lijekovi za brzo ublažavanje simptoma (bronhodilatatori, antikolinergici, teofilin, adrenergici) i lijekovi za dugoročnu prevenciju (kortikosteroidi, kromoni, antileukotrieni). Neki od ovih lijekova imaju i negativne nuspojave pa se treba držati liječničkih upozorenja i ograničenja. S druge strane, fitoterapija i apiterapija sinergijom ljekovitog bilja i meda mogu ublažiti simptome astme i oboljelima olakšati disanje. U nastavku je par recepata za mješavine, meleme i sirupe koji će vam pomoći držati astmu pod kontrolom.

RECEPT 1.

Uzmite 2 žlice sitno sjeckanog lista i cvijeta kičice i po žlicu sitno sjeckanog lista trputca, cvijeta bazge i lista plućnjaka. Sve dodajte u 1 L ključale vode, a nakon što odstoji 2 sata, procijedite, zasladite bagremovim medom i pijte tijekom dana 2 sedmice.

RECEPT 2.

Uzmite 2 žlice sitno sjeckanog lista i cvijeta stolisnika i po žlicu sitno sjeckanog lista i cvijeta miloduha, lista i cvijeta podbjela i cvijeta divizme. Sve dodajte u 1 L ključalog vina, a nakon što odstoji 2 sata, procijedite, zasladite bagremovim medom. Uzimajte po 50 ml svakih sat vremena 5 dana.

RECEPT 3.

Uzmite 2 žlice sitno sjeckanog zrelog ploda lobelije i po žlicu sitno sjeckanog i lista poljske krivičice, lista matičnjaka i lista i cvijeta majčine dušice. Mješavinu dodajte u 1 L ključale vode, a nakon što odstoji 2 sata, procijedite, zasladite bagremovim medom. Uzimajte po 100 ml svakih 2 sata tijekom 20 dana.

RECEPT 4.

Uzmite 2 žlice sitno sjeckanog cvijeta i lista majčine trave, lista bršljana, lista i cvijeta dobričice, cvijeta bagrema.   Mješavinu dodajte u 1 L proključalog bijelog vina, a nakon što odstoji 2 sata, procijedite, zasladite bagremovim medom. Uzimajte po 50 ml svakih sat vremena tijekom 5 dana.

RECEPT 5.

Pomiješajte 100 g samljevenog lista bokvice, 500 g livadnog meda i 50 g naribanog korijena hrena. Dodajte mješavinu u staklenku i držite u hladnjaku. Ostavite da odstoji 3 – 4 dana a zatim uzimajte 3 x dnevno po žlicu mješavine otopljenu u čaši vode tijekom 3 sedmice nakon čega valja napraviti pauzu od 60 dana.

RECEPT 6.

Pomiješajte u emajliranom loncu 100 g ispasiranog češnjaka, 100 g svježeg hrena, sitno naribanog, 150 g kvalitetnog maslaca i 600 g meda. Lonac stavite u drugu veću posudu s ključalom vodom, pa miješajte sve dok se sastojci ne povežu. Mješavinu dodajte u staklenku i čuvajte u hladnjaku. Uzimajte 3 x dnevno po žlicu melema, sat vremena prije jela. Terapija traje 2 mjeseca, zatim slijedi pauza 30 dana, nakon čega se terapija može ponoviti.

RECEPT 7.

Sameljite 300 g svježih listova aloje, dodajte 250 g cikorije, 400 g meda sa saćem, 700 ml crnog vina i 500 ml čistog alkohola. Sve dobro promješajte i ostavite da odstoji u začepljenoj boci 5 dana na mračnom i suhom mjestu. Prvih 5 dana uzimajte po žličicu sirupa 3 x dnevno prije jela, a nakon toga – najviše 2 mjeseca – po 1 žlicu 3 x dnevno prije obroka.

RECEPT 8.

Dodajte u manji emajlirani lonac 4 žlice naribanog korijena hrena i 5 dl vinskog octa. Kuhajte na srednjoj temperaturi dok hren ne omekša, a zatim procjedite i dodajte med u omjeru 1 : 1 te kuhajte dok se ne zgusne. Dodajte kuhani hren i pustite da proključa još jednom , zatim sklonite sa štednjaka i ostavite poklopljeno da se ohladi. Dodajte sirup u staklenku i uzimajte svako jutro i večer po 1 žlicu.

RECEPT 9.

Popržite 300 g šećera, dodajte 9 žlica meda, 3 veće sitno sjeckane glavice crvenog luka i 1 i pol L vode. Kuhajte poklopljeno dok ne ispari polovica tekućine, a zatim sklonite sa štednjaka i ostavite da ohladi. Procijedite kroz gazu i dodajte u staklenu bocu koju ćete držati u hladnjaku. Uzimajte 3 x dnevno prije jela po 1 žlicu sirupa.

IZVOR: časopis “Ljekovito bilje” br. 38/veljača 2019.

SPAS IZ PRIRODE ZA VAŠE GRLO I NOS

Prehlada i rinitis najčešće su virusne infekcije, a grlobolja je simptom koji je najrašireniji i najneugodniji. Infekciju gornjeg dišnog sustava uzrokuju različite vrste virusa. Započinje grloboljom koja traje 1 – 2 dana i curenjem nosa. Slijede začepljenost nosa i blagi kašalj 4 – 5 dana. Za prevenciju virusne prehlade ne postoje lijekovi, niti cjepivo. Zato se preporučuje jačanje imuniteta: ne samo zimi, već tijekom cijele godine! Kad zdravo tijelo i posrne pod navalom virusa, svakako će se brže oporaviti. Da biste ublažili simptome, uzimajte veće količine tekućine koja će pomoći u vlaženju sluznice, pa će se tako ubrzati njezin oporavak, a također će se razrijediti sluz u nosu i grlu te ćete ih lakše izbaciti. Tekućina je posebno važna kod povišene temperature kako bi se izbjegla opasnost od dehidracije. Ako vam iz nosa curi „voda“, a potom se nos i začepi, vrlo vjerojatno imate rinitis, koji se može i zakomplicirati: širenjem virusa ili bakterija u gornje dišne putove nastaje upala sinusa (sinusitis), a širenjem upale na uho otitis. Simptomi rinitisa su još i kihanje, svrbež nosa te privremeni gubitak osjeta mirisa. Sastavni dio liječenja rinitisa je ispuhivanje nosa: najprije ispušemo jednu nosnicu, a potom drugu. Ne preporučuje se pritiskanje obje nosnice istovremeno, jer tako dio sluzi odlazi prema ušima što može uzrokovati upalu i bol. Kod virusne infekcije početak upale obično postupan, dok kod bakterijske nastupa naglo i s tjelesnom temperaturom koja može biti vrlo visoka. Grlobolja podrazumijeva crvenilo, osjećaj pečenja ili grebanja, suhoću sluznice grla, promuklost ili čak gubitak glasa te, u težim slučajevima, otečene krajnike i limfne žlijezde vrata. Našem organizmu ponekad je potrebna pomoć u borbi protiv prehlade. Za prehladu ne postoje specifični lijekovi nego sami moramo ublažiti neugodne simptome, a možete si pomoći i prirodnim namirnicama koje će vam pomoći ublažiti simptome.

Vitamin C neće izliječiti prehladu i gripu, ali može ublažiti njihove simptome. Možemo ga unositi u organizam hranom ili kao dodatak prehrani. Neke od namirnica koje su bogate ovim vitaminom su šipak, crni ribiz, trešnja, plodovi citrusa (limun, naranča, mandarina), lisnato povrće, paprika, kupus, rajčica, krumpir… Kako ne biste dehidrirali, pijte puno vode, čajeva, cijeđenih sokova te jedite tople juhe. Zeleni i crni čajevi dobar su izbor za ublažavanje simptoma prehlade, a udisanje pare čaja pomaže kod odčepljivanja nosa i pročišćavanja sinusa. Nakapajte par kapi propolisa u čašu vode ili čaja te navedenu mješavinu koristite za ispiranje. Med i đumbir su dobri saveznici u borbi protiv prehlade. Izribajte korijen đumbira i pomiješate s medom i malo limuna. Prije spavanja konzumirajte ovu mješavinu koja će pomoći vašem imunitetu u borbi protiv prehlade. Češnjak je odličan saveznik u borbi protiv prehlade, a najbolje ga je konzumirati u sirovom obliku.

Umotajte se u toplu deku i priuštite si više sati odmora kako bi se vaš organizam brže oporavio od simptoma prehlade i gripe. Dug život i dobro zdravlje žele Vam Pčelina školica i Adiva!

IZVOR: www.adiva.hr

GRIPA I KAKO SE BORITI PROTIV NJE?

Da, ona je tu: vreba nas u vrtićima, školama, u ustanovama gdje je slaba ili nikakva cirkulacija zraka, a velika koncentracija ljudi. Po posljednjim podacima u Hrvatskoj ima preko tisuću razboljelih od gripe i broj raste iz dana u dan. Za razliku od prošle godine, kad je dominirao virus tipa B, ove godine hara tip A, ali nije ni taj tip nikome drag. I dalje se vodi polemika po medijima i po kuloarima treba li se cijepiti ili ne, a kompetentni medicinski stručnjaci tvrde bi se trebali cijepiti svi kronični bolesnici, jer osobe oslabljenog imuniteta, dijabetičari ili astmatičari, a pogotovo djeca s nekom srčanom manom, ona koja su već prošla neku operaciju srca ili ona koja su sklona bolestima dišnih puteva mogu imati pogubne komplikacije.

Gripa za razliku od prehlade nastupa vrlo naglo i prati je visoka tjelesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, jače su istaknuti umor i iscrpljenost, kašalj je suh i vrlo neugodan. Gripu ponekad prati začepljenost nosa i kihanje (kod prehlade ovi su simptomi uobičajeni). I dok su kod prehlade komplikacije vrlo rijetke, kod gripe su česte i znaju biti veoma opasne. Gripa je bolest koju treba preležati uz uzimanje lijekova za snižavanje temperature, puno tekućine i vitamina C. Temperatura bi trebala pasti već za 3 dana, ali ostanite kod kuće barem još jedan dan nakon što vam se temperatura spusti na normalu. Ukoliko se to ne desi ili se poveća, to znači da je došlo do komplikacija i obavezno se treba javiti liječniku.

Bilo da ste cijepljeni protiv gripe ili ne, preporučuje se na prirodan način ojačati imunitet, češće prati ruke i ne dirati lice uopće prije pranja ruku, koliko god je moguće izbjegavati zatvorene prostore u kojima boravi mnogo ljudi i radije šetati u prirodi, te redovito prozračivati prostorije. Prije nego uopće počne zimska sezona gripe, trebali bi se zdravo hraniti, svakog dana raditi aerobne vježbe, uzimati namirnice koje sadrže betakaroten, vitamine C i E, flavonoide, selen i cink iz svježeg voća i povrća. Ako nismo ni na taj način pojačali svoj imunitet, u prirodi je puno biljaka koje djeluju antivirusno, antibakterijski i antigljivično i mogu se slobodno koristiti bez bojazni od potencijalno štetnih učinaka.

Češnjak je najjači prirodni antibiotik, a najbolje ga je jesti svježeg: 2 – 3 režnja dnevno. Borovnica je prirodni aspirin, a može se koristiti svježa, zamrznuta, u obliku čaja ili prirodnog soka. I brusnica ima antibiotska svojstva, a može se koristiti u obliku čaja ili soka. Jedna od najpopularnijih antivirusnih biljki u posljednje vrijeme je crvena pupavica (rudbekija, echinacea) koja efikasno djeluje kod akutnih infekcija dišnih puteva: gripe, prehlade, bronhitisa, sinusitisa, tonsilitisa i upale uha. Uzimajte čaj, tinkturu ili tablete echinacee 2 – 3 x tjedno, a ako ste u bliskom dodiru s nekim tko ima gripu 3 x dnevno. Ekstrakt bazgina ploda može pomoći u sprječavanju razmnožavanja virusa gripe, a čaj od cvijeta bazge, paprene metvice i stolisnika može sniziti temperaturu i ublažiti bolove. Đumbir, svjež ili u obliku čaja jača imunitet, olakšava disanje i kašalj, smanjuje temperaturu i djeluje protuupalno. I taheebo je odlično sredstvo protiv gripe i prehlada, bronhitisa bilo da je u obliku kapsula, tableta, tinkture ili čaja. Kadulja djeluje protuupalno, antibakterijski i antiseptički. Pogodna je za ispiranje grla, usta, nosa u slučaju upala i promuklosti. Bijeli sljez se koristi kao sredstvo za ublažavanje kašlja, djeluje protiv gripe i prehlade. Čaj od korijena bijelog sljeza koristi se za ispiranje desni i grla. Sirup se priprema tako da se korijen bijelog sljeza drži potopljen u vodi 12 sati, zatim se procijedi i pomiješa s medom. I crni kim jača imunitet, liječi bronhitis i kronični kašalj. Cimet sadrži obilje antioksidansa, a njegovo ulje ima snažna antibakterijska i antigljivična svojstva. U kombinaciji s medom otklanja prehladu, urinarne i kožne infekcije. I list masline je odličan u borbi protiv simptom a gripe i drugih gljivičnih i virusnih oboljenja. Eterično ulje origana ima snažna antibakterijska svojstva: uništava čak 25 vrsta bakterija, pa je jedan od najjačih prirodnih antiseptika i antibiotika. Pijuckanjem čaja od crnog ribiza umirit ćete upaljeno grlo i dobiti više vitamina C, što će vam pomoći u borbi protiv infekcije. U svakom slučaju, treba piti mnogo bezalkoholnih, bezkofeinskih napitaka (vodu, voćne sokove, ječmenu vodu). Ako imate grlobolju, u čaši tople vode uspite žličicu soli i grgljajte ili ispirite grlo otopinom limuna u toploj vodi (limun stvara kiselo okruženje nepovoljno za razvoj bakterija i virusa). Jedite pileću juhu u koju ćete dodati svježe narezan češnjak. Juhu ili jelo začinite ljutim začinima (chilli papričica, tabasco umak, wasabi), jer olakšavaju disanje. Osim češnjaka u pripremi jela koristite đumbir, gljive šitake i reiši jer imaju svojstva koja potiču imunitet.

I na kraju da ponovimo da je med odličan saveznik u borbi protiv virusnih oboljenja poput gripe. Med djeluje i kao hipertonični osmotik (izvlači vodu iz upaljenog tkiva), pa stoga u slučaju upaljenog grla obavezno u šalicu vruće vode ili biljnog čaja stavite 2 – 3 žlice meda ili pomiješajte sok polovice limuna s toplom vodom i dodajte 2 žličice meda. Postoji još niz odličnih prirodnih pripravaka za borbu protiv gripe, a neki od recepata koji sadrže med i druge pčelinje proizvode već se nalaze na ovim stranicama. Dug i zdrav život bez gripe i prehlade želi vam ekipa „Pčeline školice“!

Liječenje pripravcima od meda i biljaka, medovinom i vinima od meda u tradicionalnoj je medicini praksa stara koliko i svijet. Vjeruje se da je prvo alkoholno piće koje je čovjek napravio bila medovina: dakle – vino spravljeno od meda starije je i od vina i od piva. Hipokrat je u antičkoj Grčkoj vino propisivao kao lijek za nesanicu, diuretik i za ublažavanje groznice. Sve do prošlog stoljeća, vino se koristilo u bolnicama i ambulantama protiv želučanih tegoba, dijareje, mučnine, upala i prehlada. Značajan dio fitoterapije pripada enoterapiji, tj. vinu kao prirodnom proizvodu koji pomaže čovjeku u svladavanju bolesti i sprečavanju njezina nastanka.

VINO OD PELINA

SASTOJCI: 500 g svježih listova pelina, 1 L crnog vina, pola šalice meda

PRIPREMA: istucajte pelin i iscijedite sok kroz gazu. Za recept je potrebno 40 ml soka. Zagrijte vino do ključanja, pa sklonite s vatre i dodajte pelin i med. Promiješajte i prebacite u sterilizirane staklene boce. Čuvajte na mračnom i hladnom mjestu. Ovaj napitak je odličan za bolove u želucu. Doza: jednu čašicu veličine rakije pola sata prije doručka.

VINO OD PERŠINA I MEDA

SASTOJCI: 10 svježih peršinovih stabljika, 1 l vina (crno ili bijelo), 1 – 2 žlice vinskog octa, 300 g meda 

PRIPREMA: Prvo 10 svježih peršinovih stabljika zajedno s lišćem stavimo u 1 litru čistoga, prirodnoga vina te tome dodamo jednu do dvije velike žlice čistoga vinskoga octa. Kuhamo 10 minuta na slaboj vatri (pripazite, pjeni se). Nakon toga dodamo u to 300 g pčelinjega meda, kuhamo na laganoj vatri 4 minute. Vruće vino procijedimo i dok je još vruće napunimo bočice koje smo isprali s malo koncentriranoga alkohola. Dobro zatvorimo. Čuvajte na mračnom i hladnom mjestu. Talog, koji se stvara, ne šteti i možemo ga mirno piti zajedno s vinom. Vino za srce recept je star preko 800 godina koji je pronađen u starim spisima opatice Hildegard von Bingen. Namijenjeno je srčanim bolesnicima koji imaju problema s lupanjem, probadanjem i preskakanjem srca; djelotvoran je i kod aritmije, a postiže rezultate i kod neugodne angine pektoris. Uzimajte po jednu čašicu veličine rakije 3 x dnevno pola sata prije jela.

GVIRC

SASTOJCI: voda, med u saću

PRIPREMA: u posudu se stave isti dijelovi vode i meda u saću i to se kuha da vri oko jedan sat pri čemu se stalno mora skidati pjena. Ostavi se u otvorenoj posudi prekrivenoj samo čistom krpom da vri oko tjedan dana, nakon čega se procijedi i ulije u bačvu iz koje se troši prema potrebi. Važno je napomenuti da prilikom vrenja vanjske temperature moraju biti visoke, a minimalne ne smiju padati ispod 15 Celzijevih stupnjeva, zbog toga se gvirc najčešće proizvodi samo u ljetnim mjesecima.

MEDOVINA

SASTOJCI: voda, med, klinčići, cimet, limunova kora

PRIPREMA: voda dobro zaslađena medom se kuha i pritom se skida pjena dok ne nestane. Da bi medovina bila ukusnija, nekoliko klinčića, par korica cimeta i nešto limunove kore treba zavezati u čistu platnenu krpu i spustiti je u medovinu da se kuha. Čim se prestane pjeniti, skine se s vatre, kad se ohladi odtoči u čistu posudu i pokrije čistom krpom ili se stavi vrelnjača dok medovina ne zavri za što treba 15 dana. Za vrijeme vrenja posuda ne smije biti začepljena nakon čega se pretoči u drugu posudu pazeći da se ne pomiješa talog. U novoj posudi lagano vri 10 – 20 dana i onda se može začepiti, a piti nakon 2 tjedna.

NAJBOLJI ZIMSKI ČAJEVI

Čaj od bazge opušta, smiruje i daje ugodan osjećaj topline. Da bi bio učinkovit, čaj od bazge treba početi piti već na prvi znak prehlade ili gripe. Korisni su sokovi i pekmezi od bazge. Čaj se može upotrijebiti za grgljanje kod upale grla jer djeluje protuupalno. Ako radije konzumiraš tinkturu, možeš je napraviti u omjeru 1:5 u 75 postotnom alkoholu. Tri puta na dan uzimaj 20 kapi u čaši vode nakon obroka. Bazga dokazano djeluje protiv osam sojeva gripe, čime nadmašuje sva antivirusna cjepiva. U istraživanju Sveučilišta Hadassah-Hebrew u Izraelu 20 posto ispitanika oboljelih od gripe primijetilo je značajna poboljšanja već za 24 sata, a 90 posto ih je potpuno ozdravilo za tri dana.

Za inhalaciju stavi suhu biljku npr. majčinu dušicu u zdjelu vruće vode i nagni se preko nje s ručnikom prebačenim preko glave. Tako se ljekovita para udiše i ulazi kroz pore na koži, a toplina grije sinuse. Hladni, tmurni i sve kraći dani mogu izazvati tmurno raspoloženje i sezonsku potištenost. Najbolja antidepresivna biljka je gospina trava. Tijekom zime redovito pij čaj i tinkturu od gospine trave. Čaj od šipka osvježava, stimulira metabolizam i razgradnju masnih stanica. Šipak je pun vitamina C i B2 te antioksidansa pa pripravci od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tijekom liječenja i oporavka te jačaju otpornost na infekcije kao što su prehlada i gripa.

Sljezov čaj odličan je za zimsko razdoblje, a priprema se tako da se žlica korijena osam sati namače u dva decilitra hladne vode ili 50 ml vode ako ga namjeravate kapati u nos. Bijeli sljez najčešće se koristi za liječenje dišnih organa, kod prehlade, gripe, upale, bronhitisa i za lakše iskašljavanje, a crni protiv promuklosti.

Gomilanje suvišnih kilograma tijekom blagdana može se spriječiti pijenjem zelenog čaja. Osim toga, jača prirodni imunitet tijela, popravlja oštećenja stanica, ubrzava metabolizam masti, blago potiče koncentraciju i poboljšava raspoloženje. Također, stabilizira razine šećera u krvi i snižava kolesterol. Za najbolje rezultate preporuka je zeleni čaj ispijati 2 do 3 puta dnevno. Pritom je optimalno piti ga nezaslađenog.

Hibiskus je vrijedan izvor vitamina C i flavonoida koji pomažu detoksikaciju organizma. Čaj od hibiskusa je diuretik te smanjuje osjećaj napuhanosti, a dodatni plus daje i činjenica da čaj od hibiskusa smanjuje apsorpciju masti i šećera što može biti od pomoći u borbi s kilogramima koji bi se mogli nakupiti tijekom blagdana. Kako bi osigurala pozitivne učinke čaja od hibiskusa, uživaj u njegovoj intenzivnoj aromi 1 do 2 puta dnevno. (IZVOR: www.galbanum.hr)

NAPOMENA: Dodavanjem žlice meda nećete svoj čaj samo zasladiti, već ćete u njega unijeti sve prehrambeno i zdravstveno korisne tvari koje potiču od nektara dodatno obogaćenog preradom u pčelinjem organizmu i sazrijevanjem u saću. I sama gusta, sirupasta tekstura meda prirodno olakšava neke zdravstvene teškoće, ali pripazite na dozu, jer med sadrži 25 % više kalorija od šećera! Osim toga, morate znati da se med ne smije dodavati vrućem čaju: pregrijavanjem gubi na ljekovitosti, a neki njegovi sastojci mogu postati štetni za ljudsko zdravlje! Za razliku od čajeva protiv prehlada i kašlja koje ćemo sladiti medom, čajeve protiv proljeva nikada ne sladimo medom, kao ni čajeve s gorkim tvarima, čajeve za grgljanje, ispiranje usne šupljine, utrljavanje u desni, ispiranje rana za obloge, parne kupelji i kupke. Crveni čaj možete zasladiti medom, a u crni čaj možete dodati malo mlijeka, iako se u pravilu ne piju s limunom i medom, kao ni bijeli čajevi, jer se tako umanjuje njihova učinkovitost.

Sve je više ljudi koji pate od reumatoidnog artritisa, kronične upalne bolesti vezivnog tkiva koja se najviše očituje na zglobovima. Najčešće su zahvaćeni mali zglobovi šake, zglavci, ramena, koljena i gležnjevi. „Okidač” ove teške bolesti je kombinacija više faktora (abnormalni autoimuni odgovor, genetska predispozicija, virusna ili bakterijska infekcija), a između ostalog uzroci su i u lošoj prehrani baziranoj na procesiranim namirnicama koje potiču upalne procese u organizmu. Simptomi su ukočenost, smanjena pokretljivost, otekline i bolovi u zglobovima. Iako se s godinama vaši zglobovi i hrskavica neizbježno troše, možemo ih dodatno zaštititi odgovarajućim zdravstvenim mjerama i izmjenom životnog stila, konzumacijom hrane bogatom omega-3 masnim kiselinama, proteinima, magnezijem te vitaminima C i K namirnica koje podupiru stvaranje kolagena. Oboljelima mogu pomoći i pčelinji proizvodi. Kako, pročitajte u nastavku…

ŽELE ZA OBNAVLJANJE HRSKAVICE

SASTOJCI: 2 žličice goveđe želatine, 1 žličica meda, 1 žlica poljske preslice, 2 dl vode

PRIPREMA: prelijte preslicu proključalom vodom i ostavite poklopljeno da se ohladi. Procijedite i pomiješajte s želatinom. Poklopite i ostavite da odstoji u hladnjaku tijekom noći. Ujutro zagrijte na sobnoj temperaturi i dodajte med. Terapija traje 6 tjedana nakon čega treba napraviti pauzu 2 mjeseca pa ponoviti tretman.

ŽELE ZA OBNAVLJANJE HRSKAVICE 2.

SASTOJCI: 1 žlica želatine, 1 žličica meda, izmrvljena ljuska jednog jajeta, sok jednog limuna, 2 dl vode

PRIPREMA: prelijte ljusku jajeta (prethodno dobro operite i osušite) sokom od limuna i ostavite u hladnjaku tijekom noći. Ujutro procijedite i dodajte med i želatinu. Promiješajte i stavite da odstoji 2 sata. Terapija traje 6 tjedana nakon čega treba napraviti pauzu 2 mjeseca pa ponoviti tretman.

IZVOR: časopis “Ljekovito bilje” 8/18

Najpoznatijem pčelinjem proizvodu – medu najčešće se pripisuju ljekovita svojstva biljaka od kojih je nastao. Najstariji slikovni zapisi skupljanja meda potječu iz 7000. godine prije Krista, a spominje ga se i kao hranu bogova u antičkoj Grčkoj. Med se oduvijek koristio u pučkoj medicini kako u svijetu, tako i kod nas. Ova stara narodna vjerovanja danas potvrđuje niz novih istraživanja pripisujući mu antibakterijska, antioksidacijska, antivirusna, antikancerogena i mnoga druga ljekovita svojstva.

PČELINJI PROIZVODI ĆE VAM POMOĆI KOD… 

… bolesti uha, grla i sinusa

Med u saću pomaže kod bolesti uha, grla ili sinusa. Pet do šest puta dnevno po 15 minuta žvačite med u saću, a nakon toga ispljunute vosak.

… upale, prehlade i gripe

Kod raznih upalnih procesa koristite đumbir u kombinaciji s medom i limunom. Pomiješajte čajnu žličicu đumbira u prahu s 200 g kristaliziranog cvjetnog ili suncokretova meda te jednu žlicu mješavine dodajte u 2 dl limunade i odmah popijte. Ako tu istu mednu mješavinu dodate u mlaki čaj s limunom, učinkovito će pomoći kod kašlja, prehlade i gripe.

… problema s kašljem i otežanim iskašljavanjem

Kod problema povezanih s kašljem i iskašljavanjem te kod ostalih problema dišnog sustava ruski autor N. P. Jojriš konstatirao je još 1966. da je odlična uporaba cvjetnog, kestenova ili livadnog meda, od 100 do 120 g dnevno, ali ne dulje od tri do pet dana.

… loše probave

Pojedini apiterapeuti za bolju probavu sugeriraju mješavinu od 100 g lanenih sjemenki, 100 g suhih šljiva, 1 dl maslinova ulja te 500 grama kristaliziranog cvjetnog meda.

… bolova u trbuhu

Kod kroničnoga gastroenterokolitisa stručnjaci smatraju da je najbolja kombinacija uporaba meda, peluda i propolisa zbog odličnog enzimskog djelovanja.

… bolesti jetre i žuči

Mješavinu limunova soka, meda i maslinova ulja u omjeru 1:2:3 konzumirajte po jednu žlicu prije jela. Pomaže kod bolesti jetre i žuči

… pojačanog lučenja želučane kiseline

Kod pojačanog lučenja želučane kiseline uzima se dva sata prije jela otopljen u mlakoj vodi, dok se pri manjku želučane kiseline uzima rastopljen u toploj vodi, pola sata prije obroka.

… kroničnog gastritisa

Za kronični gastritis mogu se upotrebljavati i med od metvice ili livadni. Potrebno ga je uzimati oralno, 1-2 grama dnevno po kilogramu tjelesne težine, i to maksimalno 20-30 dana, nikako ne dulje, a ukupnu dnevnu količinu podijelite na tri uzimanja.

… tegoba u menopauzi

Matična mliječ pomaže u regeneraciji i oporavku nakon bolesti, smanjuje alergijske reakcije, djeluje na bolju apsorpciju kalcija i obnavljanje kostiju, regulira rad endokrinih žlijezda te djeluje na regulaciju krvnog tlaka. Uzimajte jedan gram na dan minimalno 30 dana.

… povišenog tlaka

Napravite smjesu svježeg peluda i meda u omjeru 1:1. Koristite jednu žličicu pola sata prije obroka. Upotrebljavajte kontinuirano mjesec do mjesec i pol te nakon desetodnevne pauze ponovite postupak. Pripravak čuvajte u staklenoj bočici na hladnome mjestu.

IZVOR: www.24sata.hr

 

PREDAVANJE O MEDU I MEDNIM MJEŠAVINAMA, UMAG, 30.11.2018.

Marina Duić – Manojlović iz Umaga, po struci diplomirana pravnica s dugogodišnjim stažem u Bujama, prije 5 godina na predavanju o pripravcima za lice i tijelo na bazi pčelinjih proizvoda simpatičnog naziva «Kremice pčelice Maje» prvi put nam je otkrila svoju veliku ljubav prema fitoaromaterapiji, metodi liječenja tegoba i bolesti uz pomoć eteričnih ulja i ljekovitih biljaka. Tom smo prigodom gospođi Marini zaželjeli još puno takvih izlazaka u javnost, jer nas je oduševila izuzetnim poznavanjem teme i jasnoćom izlaganja. U posebnom sjećanju mi je ostalo njeno predavanje u Umagu 2016. na Europski dan svjesnosti o antibioticima pod naslovom „Antibiotik i alternative“, kao i druženja na otvaranjima izložbi „Čuvajmo pčele“. Vremenom je Marina postala veliki simpatizer i prijatelj Udruge pčelara Bujštine, iako se nažalost nikad odlučila baviti pčelarstvom.

   Iako je fitoterapija – uporaba biljnih lijekova za jačanje oslabljenog tjelesnog sustava, za obuzdavanje simptoma i poticanje vlastite iscjeliteljske snage u tijelu jedan od najstarijih oblika medicine za suvremene ljude naviknute na sintetske lijekove izuzetno zanimljiva tema s još uvijek puno nepoznanica i dilema. Premda su biljni lijekovi prikladni za samoliječenje, bolje je potražiti savjet profesionalnog fitoterapeuta. U više navrata predavačica je naglašavala da se ova vrsta terapije ne bi smjela koristiti u kombinaciji s konvencionalnim lijekovima bez liječnikova odobrenja. Mnoge se biljke, spominjane na Marininim predavanjima, mogu nabaviti u ljekarnama i prodavaonicama zdrave prehrane u obliku tableta, kapsula ili tinktura. Tradicionalna je uporaba u obliku biljnih čajeva čija doza ovisi o dobi, tjelesnoj težini i zdravstvenom stanju pacijenta. Za vanjsku uporabu su prikladne biljne kreme, losioni, kupke, melemi i oblozi, kao i inhalacija.

     Jedinstvena kombinacija ulja u korijenu, stabljici, sjemenju, lišću i cvjetovima određenih biljaka koriste se u aromaterapiji za poticanje tjelesne, duševne i duhovne ravnoteže i sklada. Pozitivan terapijski učinak eteričnih ulja proizlazi iz njihova djelovanja na hormone i druge nositelje kemijskih poruka u tijelu i mozgu. Iako uporaba eteričnih ulja potječe još iz vremena drevnog Egipta, suvremena aromaterapija počinje prije stotinjak godina otkrićem ljekovitih svojstava lavandina ulja. Aromaterapijski postupci kao što su inhalacija, masaža i kupke mogu se izvoditi i kod kuće s napomenom da će biti djelotvorna samo ako su brižljivo izlučena i ispravno pohranjena. Marina Duić Manojlović opet naglašava da ulja treba kupovati kod pouzdanih dobavljača, a njena omiljena aromaterapijska ulja su podrijetlom od cimeta (list i kora) i Lavandula officinalis.

U više navrata predavačica napominje da o blagotvornom djelovanju meda i drugih pčelinjih proizvoda od nje puno više znaju sami pčelari, pa je nesporno da med poboljšava rad metaboličkog sustava, potiče umnu i fizičku aktivnost, jača imunološki sustav, djeluje antiseptički i poput sedativa, a zbog udjela antioksidativnih tvari ima detoksikacijsko djelovanje. Kombinacijom ljekovitog bilja, odnosno aromatičnih ulja i meda zbog dizanja svih tvari na jedan novi nivo, još kvalitetniji za ljudsko zdravlje nastaju melati, pripravci čije je sinergijsko djelovanje neupitno, dapače: žlica meda, nekoliko kapi ehinaceje ili čaj od kadulje katkad mogu biti djelotvorniji i sigurniji od kapsula antibiotika. Predavačica je naglasila da ne pretjerujemo u korištenju eteričnih ulja: optimalna dnevna doza ulja je 2 – 3 kapljice na 10 grama meda, uz napomenu da za terapiju djece treba koristiti ulje ravensara (jedno je od najboljih antivirusnih eteričnih ulja, uspješno se koristi kod prehlada, gripa, hpv i herpes infekcija), mandarine (protiv nervoze, nesanice i miopatije) i Eucalyptus radiata (djeluje stimulirajuće, osvježavajuće, pročišćavajuće, insekticidno, baktericidno, antiviralno i paraziticidno). Uz obrazlaganje svakog pojedinačnog recepta gospođa Marina je navodila i zanimljivosti vezane za taj pripravak. Ovom prigodom ćemo izdvojiti recepte za par pripravaka namijenjenih ljepšem spolu:

MED I CIMET ZA VITKOST

SASTOJCI: med, cimet, voda

PRIPREMA: pomiješajte pola žličice cimeta s jednom žlicom meda i prokuhajte u količini vodi koja odgovara šalici kave. Podijelite u 2 dijela: prvi se pije ujutro natašte, pola sata prije doručka, a drugi pola sata prije počinka. Rezultati će se vidjeti nakon 2 tjedna.

SKIDAČ ŠMINKE

SASTOJCI: med, ulje (badema, jojobe, masline), tekući sapun, destilirana voda

PRIPREMA: u toplu destiliranu vodu stavite 1/3 šalice tekućeg sapuna, 1/3 šalice meda i 2 čajne žličice ulja. Promućkajte i dodajte 5 – 10 kapi eteričnog ulja uz obvezno mućkanje prije uporabe. Odstraniti toplom vodom.

      Po završetku predavanja gospođa Marina je spremno odgovarala na sva pitanja zainteresiranih za ovu temu i neke detalje o pojedinim pripravcima, njihovoj praktičnoj uporabi i eventualnoj prodaji u zakonskim okvirima. Ponovno smo imali prigodu naučiti puno toga o sastojcima ljekovitih trava u sinergiji s pčelinjim proizvodima na različite bolesti i poremećaje, naravno uz napomenu da svi pripravci opisani na predavanju ne mogu biti zamjena za propisanu liječničku terapiju, već služe kao potpora postojećoj ili u svrhu prevencije te da se trebaju uzimati uz savjetovanje sa svojim liječnikom. Osobno sam više nego uvjeren da su svi s predavanja otišli kući zadovoljni onim što su na predavanju čuli i naučili, pa u ime Udruge pčelara Bujštine još jednom zahvaljujem predavačici na odličnoj edukaciji, kao i Gradu Umagu kao pokrovitelju ovog događaja.

Pripravci na bazi pčelinjih proizvoda za podizanje energije, regeneraciju organizma i imunitet

Cvjetni i livadni za imunitet

Za podizanje energije, regeneraciju organizma i imunitet pomiješajte cvjetni ili livadni kristalizirani med sa svježe mljevenim peludom u omjeru 1:1 kg te u mješavinu dodajte 100 g sirovog (nativnog) mljevenog propolisa. Slična kombinacija koja je nešto bogatijeg mineralnog sastava dobiva se ako pomiješate med od crnogorične i bjelogorične medljike uz dodatak meda od amorfe, repice, kestena, livade suncokreta i drače.

Med s ehinaceom

Pomiješajte 20 grama meda s 0,1 posto ekstrakta ehinacee. Pomaže kod podizanja imuniteta. Brojne studije dokazale su reputaciju ehinacee kao imunostimulansa koji povećava razinu faktora koji pospješuju upalni proces i povećavaju broj leukocita u krvi, pospješuje zacjeljenje tkiva. Odrasli i djeca starija od 12 godina trebali bi uzimati jednu žličicu pripravka, dva puta dnevno, najdulje 10 dana. Zatim uzmite 20 dana pauze i ponovite po potrebi.

IZVOR: http://www.24sata.hr

POVIŠENI OČNI TLAK: PRIRODNE METODE LIJEČENJA

Kod zdravih osoba normalna vrijednost očnog tlaka je 9 – 21 mmHg, pa svaki pomak iznad toga upućuje na mogući poremećaj. Povišeni očni tlak jedan je od simptoma glaukoma, a na njega mogu utjecati životna dob, nasljeđe, anatomska građa oka, kronične bolesti (npr. dijabetes), dugotrajna upotreba nekih lijekova (npr. kortikosteroida), traume u području glave. U podlozi je poremećaja nakupljanje očne vodice u komoricama oka, koja pritišće tkivo, čime je kompromitirana cirkulacija očnog živca pa dolazi do posljedičnog propadanja nervnih niti koje provode vidne informacije do mozga. Snop nervnih stanica od kojih se sastoji vidni živac ne može se regenerirati, stoga su tako nastali ispadi u vidnom polju trajni i nepopravljivi (ireverzibilni). Upravo zbog bezbolnih, trajnih i gotovo neprimjetnih oštećenja koje uzrokuje na oku, ova je bolest prozvana “tihim ubojicom vida” i drugi je uzročnik sljepoće u svijetu. Kako je za prognozu povišenog očnog tlaka i glaukoma bitno pratiti tijek i komparirati parametre visine tlaka, oštrine vida i vidnog polja, preporučuje se svima da inicijalno mjerenje naprave između 40. i 44. godine života. Jedan od prvih subjektivnih znakova povišenog očnog tlaka je nesigurnost kretanja u sumrak i noćna vožnja, što upućuje na periferne defekte u vidnom polju, koji su znak da bolest traje dulje, a očni je živac nepovratno oštećen. Prva metoda terapije povišenog očnog tlaka u konzervativnom liječenju je ukapavanje kapi za oči. Sve skupine lijekova za snižavanje očnog tlaka mogu izazvati lokalne i sustavne nuspojave. U slučaju nepodnošljivosti, treba se s liječnikom konzultirati o alternativnom lijeku koji, uz bolji komfor, može pružiti dostatnu zaštitu očnog živca. Povišeni očni tlak se može normalizirati i promjenom načina ishrane: treba zamijeniti bijeli kruh i tjesteninu integralnim, a crveno meso ribom, treba smanjiti unos škroba iz krumpira i riže, a povećati unos voća i povrća, prije svega zbog vitamina A, B, C i E, te minerala Mg, Zn, i Cr. Za terapiju povišenog očnog tlaka fitoterapeuti preporučuju čaj od heljde, tinkturu ili čaj od vidove trave, ulje tamjana, mješavinu stolisnika, lista masline, cvijeta gloga i klika, mješavinu lista višnje i koprive, kamilice, kadulje, stolisnika, lista i cvijeta bijelog sljeza ili mješavinu cvjetova livadne zečine, vidove trave i kamilice, a u sinergiji s medom slijedeće pripravke:

NAPITAK OD ŠUMSKIH PLODOVA I MEDA

SASTOJCI: pola šalice borovnica, pola šalice malina, pola banane, 1 žličica mljevenih sjemenki lana, 1 žličica meda, 2 dl vode

PRIPREMA: dodajte sve sastojke u blender i izmiksajte ih. Pijte svakodnevno tijekom 2 tjedna.

NAPITAK OD MRKVE, CIKLE I MEDA

SASTOJCI: mrkva, cikla, jabuka, žlica mljevenih sjemenki lana, žličica kurkume u prahu, žličica meda, 2 i pol dl vode

PRIPREMA: prebacite sve sastojke u blender i izmiksajte ih. Pijte svakodnevno tijekom 2 tjedna.

OBLOZI OD MEDA

SASTOJCI: med

PRIPREMA: svaku večer prije spavanja nanijeti malo kvalitetnog domaćeg meda na kapke i ostavite da djeluje tijekom noći. Ujutro isperite mlakim čajem od kamilice ili vidove trave.

MEDENE KAPI ZA OČI

SASTOJCI: med, destilirana voda

PRIPREMA: u steriliziranu staklenu bočicu pomoću kapaljke dodajte žličicu domaćeg meda i žlicu destilirane vode, Tri puta dnevno nakapajte po 2 kapi u oči. Bočicu ovezno držite u hladnjaku. Terapija traje 30 dana. Svakih 3 dana pravite novu količinu!

Kada se medikamentoznom terapijom ne postigne zadovoljavajući očni tlak, pristupa se laserskom tretmanu ili – u zadnjoj fazi liječenja: klasičnoj kirurškoj operaciji. Svaka je vrsta netretiranog glaukoma potencijalni uzročnik sljepoće, a jednom izazvano oštećenje ne može se nadoknaditi kasnijom intenzivnom terapijom. Kronični je glaukom patološki proces koji sporo napreduje godinama ili desetljećima i u većini slučajeva, ako se ne liječi, dovodi do sljepoće. Ako se adekvatno liječi, prognoze su vrlo dobre. Prognoza kod sekundarnog glaukoma ovisi o vrsti i uznapredovalosti postojeće bolesti ili traume koja je dovela do razvoja bolesti.

IZVOR:

1. www.adiva.hr

časopis „Ljekovito bilje“ br. 35/listopad-studeni 2018

VATRENI OCAT PRIV GRIPE I PREHLADE

SASTOJCI: 7 dl jabučnog octa, pola šalice naribanog korijena đumbira, pola šalice naribanog korijena hrena, 1 glavica crvenog luka, sitno nasjeckanog, 5 – 7 režnjeva češnjaka sitno narezano, sok od jednog limuna, 2 ljute papričice, sitno narezane, 1 žlica listića ružmarina, 1 žlica kurkume u prahu, 2 žličice lista metvice, sitno sjeckane, pola šalice meda

PRIPREMA: dodajte sve sastojke (osim meda) u veliku staklenku, promiješajte i zatvorite plastičnim poklopcem (nikako metalnim, jer bi ga nagrizla kiselina). Ostavite da odstoji na mračnom i hladnom mjestu. Nakon toga dobro procijedite kroz gazu i pomiješajte ocat s medom. Preselite u staklenku i čuvajte u hladnjaku. Uzimajte svako jutro na prazan želudac po žlicu octa razrijeđenog u šalici tople vode. Po želji možete zasladiti s više meda.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 35/listopad 2018. (Recept po izboru redakcije str. 4)

MEDNA MJEŠAVINA PROTIV OSTEOPOROZE

SASTOJCI: 1 kg livadskog meda, 10 žlica mljevenih sjemenki lana, 7 žlica mljevenih sjemenki sezama, 50 g mljevenih sjemenki bundeve, 50 g mljevenih sjemenki suncokreta, 3 žlice suhog grožđa, 20 g mljevenih suhih marelica, 20 g mljevenih suhih šljiva

PRIPREMA: pomiješajte sve sastojke, zatvorite staklenku i ostavite je da odstoji 3 dana u hladnjaku. Uzimajte po žlicu mješavine 2 x dnevno prije jela. Istovremeno pijte čaj od stolisnika u koji treba dodati žličicu mljevenih sjemenki piskavice.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 33/kolovoz 2018.

BLAGODATI APIKOMORE U VIROVITICI

Dražen Jakupec iz Virovitice je zanimljiv lik. Tu, u Malom parku, on radi od 2011. godine. Pčelari oko 700 zajednica, među tri je uzgajivača matica na području Virovitičko-podravske županije. Prošle godine je dobio „Zlatnu žlicu Agroexpa“ za med od facelije. No, za idući tjedan, Dražen i njegova supruga Katarina na koju je obrt, sprema još jedno iznenađenje. Otvorit će apikomoru, u Ulici Stjepana Radića u Virovitici, samo nekoliko metara od „najveće košnice u Hrvatskoj“ koja se nalazi u Malom parku.

– Apikomora pruža usluge api-inhalacije zrakom iz košnice za pomoć pri liječenju svih bolesti povezanih za dišnim sustavom, te pomoć pri alergijama i astmi – kazao nam je u jednom dahu Dražen.

Naime, onima kojima je potrebno, oni će zrak iz košnica, pomoću „dihalice“, udisati „direktno u pluća“. O čemu se radi, pojasnio nam je Dražen.

– Zrak se udiše direktno iz košnice. Taj zrak, aerosol, on je mješavina peluda, matične mliječi, propolisa, nektara, odnosno, svega onoga što pčela u prirodi nađe, unese u košnicu, to se može udisati. To je dobro za one koji pate od alergija, astme, plućnih bolesti, ako je netko alergičan na pelud. U Sloveniji ima 25 apikomora. Dokazano je, da kod ljudi koji su alergični na pelud, kroz 10 tretmana od pola sata, dođe do rezistentnosti organizma. Ovo nije suha, teška pelud, ovo je prerađena pelud. Nakon desetak tretmana, osoba lakše boravi u prirodi. Mi danas živimo u zatrovanoj atmosferi, a u ovim košnicama nema zatrovanosti. Ja pčele ne tretiram, ovo su ekološke košnice, a osim toga pčele u svoju košnicu neće unositi pesticide.

Koliko apikomora ima u Hrvatskoj?

– Jedna je kod Plitvičkih jezera, jedna kod Trogira i jedna kod Vinkovaca, ovo u Virovitici će biti četvrta u Hrvatskoj. Zahvalan sam na pomoći Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Žena je otvorila obrt i evo nas – zaključio je Dražen Jakupec. (IZVOR: www.vpz.hr )

MOGU LI I KAKO POMOĆI PČELINJI PROIZVODI KOD SOLARNOG DERMATITISA?

Ljetne vrućine dosižu vrhunac, a s njim uz radost zbog preplanulosti i opasnosti zbog pretjeranog izlaganja UV zrakama poput solarnog dermatitisa – upale kože koju možete dobiti čak i u hladu. Dr. sc. Gordana Hegić, dipl. ing. agr. predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva za sunčane opekline preporučuje korištenje pčelinjih proizvoda: kod glavobolje i mučnina pomaže limunada zaslađena medom uz dodatak peluda, a kod povraćnja po jednu jušnu žlicu limunade svaki 10 – 15 minuta. U nastavku slijedi još nekoliko odličnih recepata za pomoć kod upale kože uzrokovane pretjeranim izlaganjem suncu.

MEDNI OBLOZI

Lokalno je dobro koristiti hladne medne obloge. Otopite 200 g meda u 500 ml čaja od kamilice, metvice ili lavande, rashladite i stavljajte kao obloge. Med je odlično sredstvo za njegu tako oštećene kože jer sadrži vitamine i mineralne tvari koje revitaliziraju kožu te zadržavaju vlažnost kože.

VODENA OTOPINA PELUDI

Vodenu otopinu peludi (uvijek svježe pripremljenu) možete aplicirati lokalno na mjesto na kojem se pojavila alergija (osip) kože izazvan izlaganjem UV zračenju. No valja se prisjetiti važnog upozorenja – oralno uzimanje peludi ne preporučuje se alergičnima na pelud bez konzultacija s liječnikom.

MASKA

Napravite masku za kožu od 200 ml hladnog jogurta, 2 velike žlice meda (oko 50 g), pomiješajte i aplicirajte na opeklinu. U kombinaciji s oblozima poželjno je koristiti i hidratantnu propolis kremu (samo masna propolis krema nije poželjna jer zatvara pore i tako sprječava hlađenje opećene kože).

ALOE VERA, PELUD I MED

Pomiješajte usitnjenu pelud i med u omjeru 1:3 i u tu mješavinu dodajte gel aloe vere koji možete napraviti i sami ako imate biljku staru 2 godine. Taj će gel imati sva blagotvorna svojstva. Iscjedite gel i pomiješajte s prethodno pripremljenom mješavinom meda i peludi u omjeru 1:1. Gel aloe vere možete zamijeniti i losionom za njegu tijela.

ANDROPAUZA NIJE BAUK UZ POMOĆ IZ PRIRODE

Andropauza, kasni simptomatski hipogonadizam ili muški klimakterij je stanje uzrokovano postupnim smanjivanjem izlučivanja muškog spolnog hormona – testosterona u muškaraca u dobi između 45-te i 55-te godine. Glavni uzrok andropauze je starenje organizma, ali velik utjecaj na brzinu razvoja simptoma ima stres, alkohol, pušenje, ozljede ili operativni zahvati, lijekovi, pretilost i infekcije. Simptomi andropauze su: valovi vrućine („valunzi“), smanjena masa i snaga mišića, gustoća kostiju i bolovi u zglobovima, povećanje masnog tkiva i ginekomastija (povećanje grudi). Osim tih fizičkih znakova, javljaju se i promjene raspoloženja, pad koncentracije, sklonost depresiji, gubitak samopouzdanja i nesanica. Hormonalne promjene imaju negativan odraz i na spolni život: smanjen je libido, dolazi do erektilne disfunkcije, a ponekad i steriliteta. Proporcionalno s padom razine testosterona i metabolizam radi sporije, pa raste rizik za zdravlje prostate, ali i kardiovaskularne bolesti i osteoporozu.

KONVENCIONALNO LIJEČENJE

Ako više ne uživate u životu kao prije, često ste sumornog raspoloženja, zabrinuti ili tužni, često ste bez razloga napeti i nervozni, nedostaje vam energije i snage, imate iznenadne napade znojenja ili osjećaja vrućine, gubi se interes za suprotni spol i povremeno patite od erektilne disfukcije, poželjno je da se javite liječniku.  Liječnik opće medicine prepisati će antidepresive i druge simptomatske lijekove,  savjetovati da jedete zdravo, redovito vježbate i dovoljno spavate.  Urolog će nakon dijagnoze preporučiti neki od oralnih pripravaka, naljepke,  gel za kožu, potkožni implantat ili odrediti nadomjesnu terapiju testosterona u obliku intramuskularnih injekcija. Ova terapija može povećati tjelesne i mentalne sposobnosti muškarca, ali postoji mogućnost stvaranja krvnih ugrušaka u venama i rizik od srčanih bolesti.

Dobra je vijest da muškarcima u klimaksu uz terapiju koju prepiše liječnik može pomoći i apiterapija u sinergiji s ljekovitim biljem. Lijekovi na biljnoj osnovi za navedene simptome mogu se nabaviti i u ljekarnama bez recepta, a neke prirodne preprate možete pripremiti i sami kod kuće. Gotovo svim prirodnim pripravcima obavezan dodatak je med, zbog svojih sastojaka zaslužnih za niz benefita za ljudsko zdravlje općenito i zbog toga bi se trebao konzumirati svakodnevno, a ne tek kad je zdravlje ugroženo. Još su stari Rimljani u obredima plodnosti koristili orahe i med, a i u našoj pučkoj medicini je to najpopularniji afrodizijak. Najčešći recept je pomiješati 500 g oraha i 500 g meda i uzimati 3 puta dnevno po jednu žlicu.

Fitoterapeuti za muškarce u andropauzi preporučuju konzumirati čajeve i druge pripravke od bazge, peršina, zobi i grožđica. Odličnima su se pokazali i đumbir, cimet, muškatni oraščić, vanilija, kadulja, bosiljak, kantarion, matičnjak, a nije na odmet konzumirati badem, sjeme bundeve, pistacije i kikiriki. Izdvojili smo par pripravaka u kojima se kao obavezan dodatak koristi med.

ČAJ OD SJEMENKI PISKAVICE S MEDOM

Priprema se tako što se žličica sjemenki piskavice prelije šalicom kipuće vode. Nakon 30 minuta pripravak treba procijediti i zasladiti medom prema ukusu. Čaj treba uzimati svakog jutra na prazan želudac. Piskavicu možete i pomiješati s medom u jednakim količinama. Mješavinu treba uzimati 3 puta dnevno.

MJEŠAVINA OD SJEMENA KOPRIVE I MEDA

Priprema se tako da se u čaši vode dobro razmuti žlica meda i žličica mljevenih sjemenki koprive. Mješavinu treba uzimati 2 – 3 pura dnevno.

ČAJ OD MAJČINE DUŠICE S MEDOM

Priprema se tako da se 2 žlice majčine dušice kuha 5 – 10 minuta u 1 litri vode. Nakon što se ohladi, pripravak treba procijediti, zasladiti medom prema želji. Čaj treba konzumirati tijekom čitavog dana.

NAPITAK OD ŽALFIJE, CRNOG KIMA I MEDA

Priprema se tako da se mješavina 100 g lista žalfije i 50 g sjemenki crnog kima prelije jednom litrom crnog vina. Pripravak treba ostaviti da odstoji 3 tjedna na sobnoj temperaturi. Zatim mješavinu treba procijediti, dodati šalicu meda i dobro promješati. Doza: 1 čašica svake večeri uoči počinka.

ČAJ OD BOSILJKA S MEDOM

Priprema se tako da se mješavina od 40 g lista bosiljka, 20 g lista peršina, 30 g timijana, 20 g lista celera i 2 češnja češnjaka prelije vrućom vodom, zatim doda 1 žlica meda, dobro promješa i ostavi da odstoji 30 minuta. Čaj piti više puta tijekom dana.

Apiterapeuti će preporučiti i druge pčelinje proizvode, jer su se pokazali odličnim riješenjem za tegobe u andropauzi, pogotovo matična mliječ koja povećava tjelesnu izdržljivost i smanjuje umor, te poboljšava koncentraciju i pamćenje, a zahvaljujući 10-hidroksidekanoičnoj kiselini i gamaglobulinu jača imunitet organizma. Preko živčanog, hormonalnog i imunološkog sustava održava zdravu ravnotežu cijelog organizma. Matična mliječ potiče rad spolnih organa, pa je zbog tih spoznaja u mnogobrojnim starim kulturama služila za jačanje spolne moći te se uzimala protiv steriliteta i impotencije. 

Iako cvjetni prah nije izvorno pčelinji proizvod, u ovom je kontekstu izuzetno važan zbog  odličnih rezultata koje postiže zbog svojih visokovrijednih sastojaka. Osim što redovitom konzumacijom organizam opskrbljuje energijom i jača imunitet, pelud djeluje smirujuće na živčani sustav, pa ublažava posljedice stresa, depresije, bezvoljnosti, nervoze i razdražljivosti, osjećaja trajnog umora i iscrpljenosti. Ali i to nije sve: pelud ima pozitivan učinak i na spolno zdravlje, jer poboljšava cirkulaciju krvi i stimulira rad spolnih žlijezda (na taj način pomaže i ženama u menopauzi). Cvjetni prah pozitivno djeluje i na libido, a pomaže i kod problema s prostatom.

Ručno prikupljena pelud manje je učinkovita od skidanog i vađenog, zbog toga što pelud u saću pčela dodatno obogati svojim enzimima. Osim toga pelud u saću zbog mliječne kiseline fermentira, pa inače teško probavljiva ovojnica zrnca popusti, pa ga je zato lakše konzumirati. Svjež ili svježe zamrznut cvjetni prah je bolji od osušenog. Preporuka je da se pelud umiješa u med i ostavi 14 dana da sazri, jer se tek tada razbijaju vanjske opne. Pelud ne bi trebalo uzimati više od 30 g dnevno. U početku dok se probavni trakt ne navikne, trebalo bi ga uzimati nakon jela, potom između obroka, a kad se organizam navikne prije jela. Cvjetni prah umiješan u med u jogurtu sa svježim voćem trebao bi biti uvod u zdrav početak dana svakog muškarca u dobi iznad 45 godina.

U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović navodi par recepata u kojima su sastojci cvjetni prah i matična mliječ za zdravstvene probleme muškaraca u andropauzi.

MJEŠAVINA MEDA, CVJETNOG PRAHA, MATIČNE MLIJEČI I PŠENIČNIH KLICA

Priprema se tako da se 50 g samljevenog peluda pomiješa sa 50 g pšeničnih klica prelije s 1 kg meda. Smjesu treba dobro izmiksati i dodati 20 g matične mliječi. Doza: 1 jušna žlica, razmućeno u malo vode ili mlijeka, 2 – 3 puta dnevno.

KOMBINACIJA ORASA, BADEMA, MEDA, MATIČNE MLIJEČI I PELUDI

Priprema se tako da se 50 g očišćenih oraha i isto toliko badema ili lješnjaka samelje, pomiješa s 30 g peludi i prelije s 1 kg meda. Smjesu treba dobro izmješati mikserom i dodati 10 g matične mliječi. Uzimati 2 – 3 puta dnevno pop 1 žličicu.

PRIPRAVAK ZA PROBLEME S PROSTATOM

Priprema se tako da se u 800 g meda doda 200 g peluda, 200 g samljevenih sjemenki bundeve i 20 ml 20 %-tne otopine propolisa i dobro izmješa. Doza: 2 žlica prije jela 2 puta dnevno tijekom 3 mjeseca. 

 ZAKLJUČAK

Andropauza je problem o kojem se ne priča uz kavu, jer to nije samo pojačana briga o izgledu, kupnja sportskog automobila ili sklonost mlađim pripadnicama ljepšeg spola. Muškarci svoje tegobe taje i skrivaju, jer i priznanja prijateljima mogu donijeti veliku dozu nelagode i uzdrmati već poljuljano samopouzdanje. Pojam „andropauza“ dolazi iz grčkog jezika: andros = muškarac, pausis = kraj, no unatoč ozbiljnosti tegoba koje ovo stanje donosi sa sobom, nije to kraj, već novi početak. Uspješno se starenje ostvaruje fizičkom, psihičkom i seksualnom aktivnošću, zdravom i uravnoteženom prehranom, urednim indeksom tjelesne mase i krvnog tlaka te napuštanjem loših navika (pušenje, prekomjerno konzumiranje alkohola, droge) te redukcijom stresa. Danas znamo da su genetski čimbenici za dugovječnost odgovorni u samo 25 % slučajeva, što znači da je veći dio odgovornosti za uspješno starenje na nama samima, pa uz malo volje i upornosti, te uz pomoć pčelinjih proizvoda i ljekovitog bilja andropauza ne bi smjela nikome biti bauk, već stanje koje možemo držati pod kontrolom.

PČELINJI PROIZVODI I ORALNO ZDRAVLJE

Higijena usne šupljine i zdravlje zubi značajno utječe na kvalitetu ukupnog života, jer lijep osmijeh upotpunjuje vanjski izgled i opći utisak o osobi. Lijepi i zdravi zubi  govore da se radi o nekome tko drži do svog zdravlja, a karijes i kamenac o čovjeku niske zdravstvene i estetske osvještenosti. Osnovna uloga usne šupljine je žvakanje i gutanje hrane te govor, a najvažniji organi u njoj su zubi, jezik i žlijezde slinovnice. Usna šupljina treba zaštititi te organe omogućavajući apsorpciju i resorpciju tvari, sprječavajući nefiziološku izmjenu tvari i stimulirajući izlučivanja štetnih tvari iz organizma. Kada se samo jedan od faktora u usnoj šupljini promijeni, dolazi do nesklada koji se manifestira pojavom oralnih simptoma i oralnih bolesti koje mogu ugroziti svakodnevne životne funkcije i navike čovjeka. U našoj usnoj šupljini krije više od 500 različitih vrsta mikroorganizama, a da u 1 cm3 zubnog plaka ima 108 bakterija? Količina plaka je srazmjerna podložnosti karijesu i lošem zadahu i uzrok je za čak 60 % svih paradontnih bolesti (karijesa, gingivitisa, oralnog herpesa, parodontitisa, oralne kandidijaze i afti), a u posljednje je vrijeme sve više dokaza da su one povezane i s mnogim sistemskim bolestima (dijabetes, ateroskleroza, srčana ishemija). Na izgled i zdravlje zubi najviše utječemo sami prevencijom i odgovarajućom oralnom higijenom. Četkica za zube je sigurno jedno od najjačih oružja u borbi protiv bolesti zuba, no ona je veoma plodno tlo za razvoj milijuna bakterija koje se u vlažnom kupaonskom prostoru udvostručuju svakih pola sata i mogu dosegnuti broj od 100 milijuna! Četkicu za zube valja mijenjati bar svaka 3 mjeseca, a povremeno ih treba i dezinficirati. Vodice za ispiranje usta ne služe kao nadomjestak pranju zubi, već se koriste nakon četkanja. No, većina vodica sadrži alkohol (i do 26 %) koji razbija plak, može oštetiti caklinu i zube učiniti osjetljivima. Kakav učinak na zdravlje usne šupljine imaju pčelinji proizvodi?                                             

Med između niza drugih dobrobiti, zahvaljujući svom antibakterijskom, protugljivičnom, antivirusnom, protuupalnom, antiparazitnom i antioksidacijskom učinku, pomoći će i u prevenciji karijesa, učvršćuje zube i dezinficira usnu šupljinu. U pučkoj medicini na našim prostorima poznata je antitoksikacijska metoda izbacivanja toksina iz organizma mućkanja meda u ustima. Med se ne smije odmah progutati već ga treba držati u ustima 3-5 minuta da se lagano topi uz stalno mućkanje, jer sadrži veliki broj jednostavnih tvari koje se mogu apsorbirati direktno u krv putem podjezičnih krvnih žila.  Pri tome plak koji se taloži uz zubno meso na zubima u potpunosti nestaje, a bitno se smanjuju ili s vremenom nestaju i upale zubnog mesa i simptomi paradentoze. Ako se pri mućkanju meda u ustima javi zubobolja,  to je siguran znak da je krajnje vrijeme da posjetite stomatologa. Tijekom nicanja i rasta mliječnih zubića, kod djece često dolazi do upale sluznice u ustima. Tada treba medom povremeno namazati usta i desni, što će ublažiti upalu i smanjiti bolno nicanje zubića.

U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović navodi više recepata na bazi meda kao potporu u liječenju bolesti usne šupljine. Tako za zubobolju preporučuje smjesu od 5 žličica meda i 1 žličice cimeta u prahu i stavite na zub koji vas boli 3 puta na dan. Osim što zbog čišćenja jastučića desni od gnoja, jačanja desni i uklanjanja zubnog kamenca savjetuje pacijentima oboljelim od paradentoze i kojima krvare desni savjetuje  da žvaču med u saću (jer osim meda sadrži vosak, pelud, propolis u tragovima i eterična ulja).         

Dr. dent. med. Marta Kocjan Anžič, stručnjak za stomatološke, oralne bolesti i parodontologiju sa Instituta za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani nakon višegodišnjeg istraživanja parodontopatogene etiologije najčešćih bakterija u biofilmu ispod desni  i učinka meda na bakterijskom biofilmu, koji nastaje na zubima i različitim tvarima u ustima, dokazala je da je u borbi protiv nekih bakterija učinak domaćeg meda u borbi protiv nekih bakterija bolji čak od manuka meda, posebno protiv bakterija Aggregatibacter actinomycetemcomitans, koji je još uvijek prisutan u parodontne bolesti djece i mladih .

       Propolis sprječava stvaranje zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini, povećava čvrstoću zubne cakline, jača zubnu pulpu, smanjuje akutnu i kroničnu upalu desni i liječi afte. Zbog eteričnih ulja u svom sadržaju, propolis smanjuje bolnu osjetljivost zubi djelujući kao lokalna anestezija: poput lidokaina (blokator natrijevih kanala na površini živaca), a jači je od prokaina. Prema ruskim i rumunjskim apiterapeutima, zubobolja bi trebala prestati već nakon petnaest minuta nakon što se na oboljeli zub stavi komadić prirodnog propolisa velik kao zrno grašaka ili vata umočena u propolisov ekstrakt ili se usta ispiru 5%-nim vodenim ekstraktom propolisa. U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović preporučuje kantarion-propolisnu tinkturu i mješavinu alkoholnog ekstrakta propolisa s uljem od breskve. Upala desni i nekrozni stomatitis liječi se suspenzijom propolisa masažom. Na higijenski štapić treba nakapati 5 – 10 kapi 30 %-tnog propolisa i laganim kružnim pokretima masirati desni najmanje 2 x puta dnevno. Kod paradentopatije i kondiloze mr. Stepanović preporučuje upaljene desni oprati vodikovim peroksidom, potom osušiti toplim zrakom, pipetom nakapati par kapi 50 %-tne tinkture propolisa, opet osušiti dok se ne formira tanka opna, 7 – 12 puta dnevno.

     Halitoza je povremena ili trajna pojava zadaha iz usta, a najčešće ju uzrokuju naslage bakterija na jeziku, upala zubnog mesa i kariozni zubi. Karakteristični simptomi ove bolesti su bijele naslage na jeziku, okrugle naslage na tonzilama, suha uste te gusta slina i metalan, kiseo okus u ustima. Na Internetu se može naći više recepata za prirodne vodice za usta: mješavina 1 g biljnog praška i pola žličice meda (2 x dnevno) ili mješavina 1 žlice meda i 1 žličice cimeta u prahu s toplom vodom uz dodatak limuna  (radi svježine daha) i soda bikarbone (jer uklanja ostatke hrane i izbjeljuje zube). Protiv lošeg zdaha može pomoći i ovaj recept: u 2 dcl tople vode stavite 1 i pol žlicu meda  (voda ne smije proključati!), pola žličice soda bikarbone, pola žlice cimeta u prahu i sok 2 limuna, izmješajte i prelijte u bočicu. Koristite 2 puta dnevno grgljanjem 4 minute 2 žlice, a potom ispljunite. I napitak pripravljen od sok ½ limuna i žličice meda u čaši tople vode bi trebao brzo ukloniti zadah, ali vodite računa o tome da barem sat vremena nakon što ga popijete ne pijete i ne jedete ništa, pogotovo ne kavu.

Prehrana suvremenog čovjeka bogata rafiniranim ugljikohidratima koji se lako lijepe, a teško uklanjaju sa zuba osnovni je uzrok pojavi karijesa. Dio bakterija u našim ustima preradom ostataka hrane ispušta jake kiseline, te uz rub desni i između zubu stvara plak i dolazi do upalnog procesa. Najučestalija bakterija kriva za sve ovo je Streptococcus mutans. Prvi znaci karijesa su kredasto bijele točkice ispod površine zubne cakline, koje se potom pretvaraju u tamnu mrlju. Povećana kiselost je uzrok demineralizaciji cakline, počinje proces probijanja do dentina, stvara se rupica i kroz koju mikroorganizmi prodiru u dublje dijelove zuba, dolazi do preosjetljivosti zuba na hladno, toplo, slatko, zagriz, a mogući su i spontani bolovi. Uzroka dentalnim bolestima ima još: dugotrajna i prekomjerna konzumacija kiselih i gaziranih pića neumitno stanjuju zubnu caklinu i zubi stoga postanu preosjeljivi, a pušenje ubrzava stvaranje zubnog kamenca i može izazvati oboljenje zuba. I neodgovarajuće plombe mogu uzrokovati nastanak plaka, a  nepravilna upotreba zubne četkice ili čačkalice, baš kao i grickanje sjemenki ili noktiju mogu dovesti do oštećenja zubnog tkiva. Ako karijes prodre do pulpe koja je ispunjena živčanim vlaknima i krvnim žilama, doći će do upalnih procesa koji uzrokuju pojave jake boli, oticanja, fistula i granuloma. U zubobolji može vam pomoći smjesa od jedne žličice cimeta u prahu i pet žličica meda te je stavite na bolni zub, ponavite postupak 3 x dnevno dok vam traje zubobolja.

Afte – neugodne ranice u ustima, na oralnoj sluznici s okruglim, jasno ograničenim, bolnim ulceracijama, plitkog žučkastog dna i blago uzdignutih crvenih rubova. Najčešće se pojavljuju u tinejdžerskoj dobi i među ženskom populacijom. Mogu biti simptom prehlade, ali i nekih ozbiljnih zdravstvenih stanja (oralna kandida, herpes, celijakija, gongivitis). Nisu zarazne i najčešće su bezopasne i nestanu same od sebe za jedan ili dva tjedna, no ako ne nestanu nakon 3 tjedna, obavezno potražite pomoć liječnika ili stomatologa. Muka s aftama se možemo riješiti uz pomoć pčelinjih proizvoda.  Umočite vatirani štapić u med i izravno nanesite na zahvaćeno područje, postupak ponavljajte 2 – 3 x dnevno.  Sličan je postupak i s propolisom: kapi od propolisa jednostavno se stave na higijenski štapić i nježno nanesu na aftu u ustima.

Za usporedbu s gore navedenim apiterapeutskim metodama, u ayurvedskoj medicini, opisanoj u drevnim indijskim spisima za izbacivanje toksina iz organizma  se koristi mućkanje suncokretovog, maslinovog, sezamovog ili kokosovog ulja u ustima. I ono, poput mućkanja meda u ustima, može poboljšati oralnu higijenu, smanjiti pojavu bakterija koje uzrokuju karijes, spriječiti neugodan zadah, prevenirati gingivitis i upalu desni, te pomoći u remineralizaciji zuba i ublažiti simptome oralnih gljivičnih infekcija. Preporuka ayurvedskih terapeuta je mućkati 1 jušnu žlicu ulja 15 – 20 minuta 2 – 3 x dnevno prije jela. Najbolje je zube oprati prije mućkanja. Za preventivu, ulje je dovoljno mućkati jednom na dan, najbolje ujutro, natašte.

MOGU LI PČELINJI PROIZVODI POMOĆI U ODVIKAVANJU OD PUŠENJA?

Svi znamo koliko je pušenje štetno za naše, a nažalost i za zdravlje naših najbližih (60 minuta boravka nepušača u prostoriji gdje se puši, ekvivalent je jednoj popušenoj cigareti). Iako je već sama statistika alarmantna (u Hrvatskoj godišnje od posljedica pušenja prerano umire 14.000 osoba, u svijetu svakih 6 minuta umire jedna osoba), za odluku o prestanku pušenja ni izdaleka nije dovoljno pročitati užasavajuće analize i znanstvene studije o negativnom utjecaju nikotina na zube, kožu, pluća, kardiovaskularni sustav, povećanom riziku od tumora (osim nikotina, u cigareti se krije još preko 4.000 raznih kemikalija koje pospješuju ovisnost, a od kojih je 40 kancerogeno!).  Za to nam je prije svega potrebna iskrena želja i čvrsta volja, razumijevanje obitelji, potpora prijatelja i kolega na poslu. Nekima je, doduše rijetkima, za apstinenciju dovoljna zabrana pušenja na javnim mjestima, neki se uplaše upozorenja na kutijama cigareta o opasnostima i bolestima koje uzrokuje nikotin, drugi će posegnuti za antinikotinskim flasterima i žvakačim gumama, treći će izlaz iz pakla potražiti u akupunkturi ili hipnozi, a svima je zajednička odluka da naprave taj presudni korak, prestanu pušiti i ostanu nepušači  zauvijek.

Pušenje duhana je u međunarodnoj klasifikaciji bolesti od 1995. godine uvršteno u skupinu bolesti „duševni poremećaji ponašanja“, a svjetska zdravstvena organizacija je pušenje svrstala u „bolesti ovisnosti“. Treba reći da se ovdje ustvari radi o dvije ovisnosti (prva o nikotinu i druga o samoj navici), pa zato razlikujemo dva načina prestanka pušenja: naglo i postepeno – smanjivanjem broja cigareta i/ili ublažavanjem putem nadomjestaka. Nikotin je jaka psihoaktivna supstanca koja udahnuta u pluća već za 7 sekundi stiže do moždanih stanica i izlučivanjem dopamina izaziva ugodu i smirenost. Padom koncentracije raste žudnja za ponovnim udahom i pušač zapali sljedeću cigaretu i tako polako, ali sigurno postaje ovisnik o nikotinu.

Prije nego se uopće krene u apstinenciju, trebalo bi ojačati svoju volju i motiviranost, napraviti plan odvikavanja i odrediti rokove za izvršenje odluka. Dobro je napraviti popis pozitivnih učinaka koje će organizam imati prestankom pušenja: bjelji zubi, čišći ten, mekša kosa, bolja kondicija, smanjena osjetljivost na stres, rizik od infarkta i moždanog udara, više samopouzdanja, bolja koncentracija  i u konačnici – dulji i kvalitetniji život! A nemojte zaboraviti ni uštedu: prosječni pušač u Hrvatskoj (20 cigareta na dan) godišnje na svoju ovisnost potroši oko 7.500 kuna (probajte izračunati što si s tim novcem možete priuštiti nakon primjerice 10 godina?)

U narednoj fazi pokušajte smanjiti broj popušenih cigareta, probajte prvu zapaliti što kasnije, jedite puno voća, a izbjegavajte  hranu i napitke koji vas potiču na pušenje, gasite cigarete na pola i ne praznite pepeljaru (ona vas podsjeća koliko ste duboko zaglibili u ovisnost!) Jedno vrijeme izbjegavajte kafiće i društva koja puše, zamijenite pušenje nekom fizičkom aktivnošću, a ako vas uhvati apstinencijska kriza, pomoći će vam šetnja, kupka s eteričnim uljima lavande ili jasmina, te joga i meditacija. Mogu li pčelinji proizvodi u sinergiji s ljekovitim biljem ublažiti simptome apstinencijske krize i pomoći u procesu čišćenja pluća od nagomilanih toksina? Odgovor je potvrdan o čemu svjedoče priznanja naših kolega pčelara koji su nekad bili strastveni pušači, a zahvaljujući prije svega snažnoj volji, tjelesnoj aktivnosti laganog tempa na svježem zraku i u čistom okolišu, kao i redovitoj konzumaciji pčelinjih proizvoda iz vlastitih košnica, s vremenom su postali i ostali nepušači, te sukladno tome i zagovornici pravilne ishrane i zdravog života bez ovisnosti.

Dvanaest sati nakon zadnje popušene cigarete tijelo se počinje čistiti. Količina nikotina i karbon- monoksida u tijelu lagano opada, a srce i pluća počinju oporavak. Nakon 3 dana dolazi do znatnog opadanja štetnih tvari u tijelu, osjet mirisa i okusa se popravlja – lakše se diše…Nažalost, već par sati nakon ostavljanja cigareta počinje apstinencijska kriza koja može trajati i do 6 mjeseci. U prvih 14 dana moguća je glavobolja, vrtoglavica, kašalj, suha usta i grlo, usporen rad srca, pojačan tek, hiperaktivnost, umor, dekoncentriranost, nagle promjene raspoloženja i problemi sa snom, ali utješno je što su sve ove tegobe prolaznog oblika.

Fitoterapeuti apstinentima preporučuju staviti na korijen jezika par kapi tinkture mačje trave, žvakanje korijena sladića ili đumbira, odnosno  svježih listova bosiljka, čaj od žalfije ili juhu od potočarke. U borbi protiv nikotinske ovisnosti može pomoći i preslica, kantarion, ginseng i stevija.

Apiterapeuti će za detoksikaciju preporučiti 6 – 8 čaša limunade ili kašaste sokove od svježeg sezonskog voća zaslađene medom zbog obilja antioksidanata, vitamina, minerala i vlakana. Apstinentima za brže čišćenje pluća preporučuju čaj od borovih iglica. Recept za ovaj pripravak je veoma jednostavan, a veoma učinkovit. Pola šalice borovih iglica (s vrhova grana) operite hladnom vodom da uklonite sve nečistoće. Nasjeckajte ih što sitnije i prelijte s 8 dl kipuće vode. Kuhajte dok ne ispari trećina tekućine. Maknite s vatre i ostavite poklopljeno da se ohladi. Nakon toga procijedite, dodajte med i sok od limuna. Pijte po šalicu čaja 3 puta na dan prije jela. U čišćenju pluća može pomoći i mješavina od 400 g nasjeckanog luka, 1 l vode, 5 žlica meda, 2 žlice kurkume i 1 žlice naribanog đumbira. Ovaj ćete napitak pripremiti tako da u zagrijanu vodu dodate luk, đumbir i kurkumu, pričekate da ispari pola vode, pa ostavite da se smjesa ohladi. Zatim dodajte med i sve dobro promješajte. Čuvajte u staklenci u hladnjaku. Uzimajte po 2 žlice ujutro i navečer, pola sata prije ili dva sata nakon obroka. U borbi protiv pušačkog kašlja (kao i bronhitisa) može pomoći i pripravak na bazi ljute papričice, đumbira, jabučnog octa i meda. Promješajte pola žlice ljute papričice u prahu, pola žličice đumbira u prahu, žlicu jabučnog octa i žlicu meda.  Uzimajte 2 – 3 žličice dnevno u šalici tople vode. Za ublažavanje kašlja pomoći će češnjak prokuhan u mlijeku zaslađen medom ili sok od mrkve s dodatkom limuna i meda.U časopisu „Ljekovito bilje“ br. 5 za svibanj 2018. godine pronašli smo i recept za (vjerovali ili ne!): cigarete od ljekovitog bilja. U mješavinu koja se satoji od 2 žlice divizme, pola žlice mačje trave, 1 žličice listova metvice, 1 žličice vode, 1 žličice listova lobelije i 1 žličice podbjela treba dodati i malo meda zbog ublažavanja jake arome navedenih sastojaka i neophodne vlage.

Ako se pitate koji je med najbolji  pri odvikavanju od pušenja, znajte da osim što ima jako baktericidno djelovanje, med od kadulje olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa se apstinenti nakon uzimanja (oralno ili inhalacijom) pri iskašljavanju manje zamaraju. Med od crnogorične medljike (jela, bor, smreka crnika) dobar je za pročišćavanje dišnih putova, a med od lipe pospješuje izbacivanje štetnih tvari iz organizma jer znojenjem ubrzava metabolizam. I ostale vrste (cvjetni i med od suncokreta, planike, metvice) mogu pomoći zbog svoje iznimne kvalitete stvarane u nedirnutoj čistoj prirodi naših šuma i livada.

I na kraju još jedan dobronamjeran savjet koji autor daje poučen vlastitim iskustvom: nemojte se predati ako i pokleknete koji put! Rijetki su oni koji uspiju prestati pušenje iz prvog pokušaja – ni meni to nije uspjelo, ali nisam odustao i na kraju sam uspio: ne pušim već 25 godina! Pušenje je najraširenija društveno prihvaćena i legalna droga i nažalost još uvijek jedan od najvećih javnozdravstvenih problema danas  i vodeći preventabilni uzrok smrti i kod nas i u svijetu. Zato me uvijek smeta kad vidim nekog od kolega pčelara kako puši, jer mi je to nespojivo s pčelarskom filozofijom o prednostima boravka na čistom zraku i u nezagađenoj prirodi. I još nešto: nemojte ni slučajno cigaretu zamijeniti čašicom pića ili konzumacijom grickalica i slatkiša kako bi zaposlili usta i na taj način kompezirali želju za duhanom. Tako možete upasti u novu ovisnost, a jedini dobitak će biti onaj na tjelesnoj težini! Izbjegavajte druženje s pušačima, povećajte kretanje, promjenite režim prehrane i naravno – redovno koristite med i druge pčelinje proizvode kako bi podigli svoj imunitet, ublažili simptome apstinencijske krize i ubrzali detoksikaciju svog organizma. Puno zdravlja, miran život i čista pluća želi vam ekipa s portala „Pčelina školica“.

PČELINJI PROIZVODI U LIJEČENJU NEFROLITIJAZE (BUBREŽNIH KAMENACA)

  Naš organizam metabolizmom proizvodi više vrsta štetnih i nepotrebnih tvari: znoj se iz njega uklanja kroz pore na koži, ugljični dioksid izdahnemo iz pluća, neprobavljene ostatke hrane izbacujemo iz crijeva kao izmet, dok mokraćni sustav filtrira i uklanja iz krvi razne soli i toksine putem mokraće.  Urinarni trakt čine dva bubrega, dva mokraćovoda, mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Između ostalih, funkcije bubrega su i filtracija krvi, koncentriranje mokraće, te regulacija zadržavanja i odstranjivanja metabolita iz krvotoka putem mokraće. Bez bubrega, otpadne tvari i toksini bi se zadržavali u krvi i ugrozili naše zdravlje kad bi prešli kritičnu granicu.

  Kada mokraća postane prezasićena mineralnim i kiselim solima, dolazi do stvaranja malih i tvrdih naslaga kristalića koje nazivamo bubrežni kamenac. Dio bubrežnih kamenaca bez ikakvih komplikacija izlazi iz organizma putem urinarnog trakta, no ako kamenci narastu više od 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu i bol u donjem dijelu trbuha i preponama promjenjivog intenziteta u trajanju 20 – 60 minuta. Za vrijeme ovih snažnih bolova, oboljeli se preznojava zbog povišene tjelesne temperature i osjeća mučninu. Simptomi nefrolitijaze su i povraćanje, čest nagon za mokrenjem, bolno mokrenje, crvena ili smeđa boja urina, kao i pojava krvi u urinu (hematurija). Bubrežni kamenci se dijagnosticiraju standardnim RTG i UZV pregledima ili specijalnim rendgenskim ispitivanjem (intravenska urografija). Statistika kaže da 2 – 5% populacije barem jednom u životu – najčešće u dobi između 30 i 50 godina, ima problema s bubrežnim kamencima. Oko 80% svih ljudi oboljelih od bubrežnog kamenca su muškarci.

     Standardna medicina za lakši i brži prolazak kamenca kroz urinarni sustav preporučuje alfablokatore, a za ublažavanje boli analgetike (ibuprofen ili paracetamol). Nažalost, kad su bubrežni kamenci veći od 10 mm, pa ne mogu proći kroz mokraćni sustav, neophodna je operacija. Kamenci se razbijaju šok valovima (ekstrakorporalna litotripsija) ili uklanjanju kirurškim zahvatom (perkutana nefrolitotomija).

     Osim genetske predispozicije (renalna tubularna acidoza, cistinurija i hiperoksalurija), uzročnici nastanka bubrežnih kamenaca mogu biti: dehidracija, pretjerana konzumacija mineralne vode i vitamina D, određeni lijekovi (diuretici, citostatici), određeni poremećaji u radu i infekcije mokraćnog sustava, ali i loša kvaliteta vode, te nepravilna prehrana. Postoji više tipova bubrežnih kamenaca: kalcij oksalatni, kalcij fosfatni, urični, cistinski i dr. Ako se radi o kalcij oksalatnom bubrežnom kamencu, koji je najčešći, preporuka je smanjiti unos oksalata, a povećati unos magnezija, a ako se radi o kalcij fosfatnom ili kalcij karbonatnom bubrežnom kamencu, preporuka je smanjiti unos kalcija. U prevenciji kalcij oksalatnih bubrežnih kamenaca neophodno je u prehrani smanjiti unos soli, rafiniranih šećera i životinjskih bjelančevina, izbjegavati hranu bogatu oksalatima (cikla, blitva, krastavci, špinat, radič, peršin, celer, brokula, šparoge, mekinje, jabuke, naranče, ananas, smokve, grožđe, orašasto i bobičasto voće, tamna čokolada, čaj, kava, Coca Cola, pivo), uzimati dovoljno kalcija (800 – 1200 mg/dan) i tekućine (3 – 4 l dnevno). Nutricionisti preporučuju vegetarijansku prehranu, bogatu kalcijem, kalijem, magnezijem i vitaminom B6. Ako su u pitanju kamenci nastali od mokraćne kiseline, valja smanjiti unos crvenog mesa, ribu, školjki, cjelovitih žitarica, graha, cvjetače, graška, špinata.

Med se kod oboljenja urinarnog trakta koristio još u vrijeme Hipokrata (450 – 360. pr.Kr.), poznatog starogrčkog liječnika, a spominje se i u spisima Avicene (980 – 1037.), iranskog filozofa i liječnika. U pučkoj medicini se preporučuje čaj od maslačka, kao i od brezovog lišća, oputine, preslice i klekinja zaslađen medom ili sok od brezinih pupoljaka, kantariona i majčine dušice. Travari preporučuju dvije do tri šalice čaja od kukuruzove svile, buhua ili pirike na dan ili 3 čaše soka od repe, a za smirenje bolova i detoksinaciju organizma čaj od stolisnika, odoljena, komorača, šipka i koprive, ali i sok od brusnice ili celera, kao  i eterična ulja lavande, kima i peperminta.

     U današnje doba, na internetskim portalima posvećenima liječenju prirodnim metodama, za  topljenje i izbacivanje bubrežnih kamenaca iz organizma najčešće se spominje sirup za čiju nam pripremu treba maslinovo ulje, sok limuna s korom i cvjetni med u omjeru 1:1:1. I dok je med savršen prirodni antibiotik, maslinovo ulje ima ulogu podmazivača, a limun pojačava kiselost urina i tako pospješuje razbijanje kamenca. Neki fitoterapeuti u istu mješavinu dodaju i peršinov korijen (odličan diuretik) i jabučni ocat (zahvaljujući svojim kiselinama pomaže rastapanju već postojećeg i sprječavanju stvaranja novog kamenca). Sve navedene sastojke treba usitniti u blenderu dok se ne dobije homogena smjesa i potom pripravak čuvati na hladnom. Oboljeli trebaju uzimati jednu do dvije žlicu mješavine (ovisno o veličini kamenaca) 1 – 2 sata prije doručka u čaši tople vode. Ovaj recept temeljen na pučkoj medicini se spominje u knjizi „Pčele i medicina“ (Naum Petrovič Jojriš, 1974.), a navodi ga i dr. Peter Kapš u knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ uz čaj od crvenih borovnica (20 g lista skuhati u čaši vode, dodati 20 g meda i pomješati) koji treba piti 3 puta dnevno.  Isti autor preporučuje i uzimanje 20 %-tne vodene otopine propolisa (1 žlica 3 puta dnevno) ili 30 – 40 kapljica 30 %-tnog alkoholnog ekstrakta propolisa u čaši vode ili mlijeka u trajanju 1 – 2 mjeseca. U časopisu „Ljekovito bilje“ spominje se čaj i sok od bosiljka s medom. Za čaj nam treba 2 žlice sitno nasjeckanog svježeg lista bosiljka, koji prelijemo šalicom kipuće vode, poklopimo i ostavimo da odstoji 7 – 10 minuta, procjedimo i zasladimo medom. Za drugi pripravak nam treba žličica meda i žličica svježe iscjeđenog soka od bosiljka. Doza: jednom dnevno, ujutro, na prazan želudac. Može pomoći i mješavina 1 g mljevenog korijena broća i žlice meda (doza: 3 puta na dan). Kao dodatak u čajevima od koprive ili medvjetke (poznati Uvin čaj), pacijentima koji imaju problema s bubrezima i mokraćnim putovima,  apiterapeuti posebno ističu vrijeskov med. Nadalje, treba naglasiti da propolis svojim antioksidacijskim učinkom štiti bubrege od akutnog oštećenja koje izazivaju neki citostatici (cisplatin) tijekom terapije, a ujedno i pri upalama na bubrege, mokraćne kanale i prostatu djeluje antibakterijski. Bez obzira o kojem je pčelinjem proizvodu ili ljekovitom bilju riječ, prije uzimanja gore navedenih pripravaka, posavjetujte se s liječnikom o dozi i trajanju terapije, jer služe isključivo kao prevencija ili podrška postojećoj terapiji.

IZVOR:

• Peter Kapš: „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ (358 – 359)
• Naum Petrovič Jojšir: „Pčele i medicina“ (95 – 96)
• grupa autora: „1000 kućnih lijekova“ (68 – 70)
• časopis „Ljekovito bilje“ br. 30/svibanj 2018. (24 – 29)
• plivazdravlje.hr
• krenizdravo.rtl.hr
• ordinacija.hr

PČELINJI PROIZVODI U BORBI PROTIV KANDIDIJAZE

Kandida (lat. Candida albinacs) je gljivica koja prirodno nastanjuje naš organizam u donjem dijelu crijeva. U određenim okolnostima, ove gljivice mogu postati agresivne i dovesti do određenih zdravstvenih tegoba. Zbog slabljenja stjenke tankog crijeva, kandida lakše ulazi u krvotok i širi se po čitavom organizmu, gdje stvara alergijske reakcije i ruši imunitet.

Kandida najčešće napada kožu, nokte, te oralnu, vaginalnu, urinarnu i analnu sluznicu. A jeste li znali da je kandida uzročnik ljuštenja tjemena i pojave prhuta, kao i da se kandidijazom možete zaraziti i od kućnih ljubimaca?  Kandidijaza je česta kod djece, jer njihov obrambeni sustav još nije razvijen u punoj mjeri, kod trudnica i osoba starije dobi kojima je imunosustav u padu. Statistika kaže da svaka treća osoba u zapadnim zemljama ima ili je imala neki parazitski oblik kandide.

Kandidijaza je čest pratitelj bolesti kao što je dijabetis, Adisonova bolest, neutrofilija, ali može biti i posljedica stresa, konzumiranja kontracepcijskih pilula, učestalog uzimanja antibiotika, terapije kortizonom, hormonalnih promjena, ali i nepravilne ishrane (fast food, pretjerani unos šećera i bijelog brašna, alkohola i opijata), iako neki znanstveno-medicinski krugovi osporavaju posljednju tvrdnju, argumentirajući taj stav činjenicom da kvasac u hrani nema nikakve veze s gljivicama koje izazivaju kožna oboljenja.

Najučestaliji simptomi infekcije kandidom su: loš zadah iz usta, bijele naslage na jeziku, suha sluznica, napuhanost u trbuhu, alergije (ili preosjetljivost), infekcije i upale, kronični umor, glavobolje, promjene raspoloženja, otežana koncentracija, hladne ruke i stopala, crvenilo, svrbež, iscjedak, hemoroidi, proljev ili zatvor.

Infekcije kandidom mogu se riješiti promjenom načina prehrane i strogom dijetom. Prema nekim autorima, oboljeli bi obavezno morali smanjiti unos namirnica od žitarica, a šećer i bijelo brašno izbaciti zauvijek, jer se Candida albinacs hrani ugljikohidratima. Treba jesti puno češnjaka, domaći kefir  (više puta tijekom dana po jednu šalicu), kokosovo ulje ( 2 – 4 žlice dnevno), mesne juhe, domaće kiselo zelje. Ako vam se ne sviđa jesti sirovi češnjak, dodajte ga u salatu ili ga umješajte u umak za tijesto.

Pacijenti kojima je dijagnosticirana kandidijaza bi trebali što prije početi s uzimanjem medicinskih preparata prema savjetu svog liječnika (iako se mnogi mogu nabaviti i u ljekarnama bez recepta), a potom se konzultirati s liječnikom o potpornom liječenju putem prirodnih antifugalnih pripravaka. Fitoterapeuti navode da u terapiji kožnih infekcija izazvanih kandidom  mogu pomoći: čičkov čaj ili čaj od echinacee, koprive, maslačkova korijena i paprene metvice,  razrijeđena tinktura nevena, mire, origana. Aromaterapeuti preporučuju namakanje stopala u toploj vodi u koju treba dodati par kapi nevenova, lavandina i čajevčeva ulja. Dr. Peter Kapš u knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ preporučuje apiterapiju sa 30 %-tnim alkoholnim ekstraktom propolisa, razrijeđenim ribljim uljem ili tekućim vitaminom A u omjeru 1:5. Evo još par recepata za pripravke protiv kandidijaze na bazi meda, propolisa, cvjetnog praha i ljekovitog bilja.

RECEPT 1.

SASTOJCI: 500 g bagremovog meda, 250 g kokosovog ulja, 250 g ispasiranog češnjaka, 50 g mljevenog cejlonskog cimeta

PRIPREMA: pomiješajte sve sastojke i ostavite ih da odstoje 48 sati. Prije upotrebe dobro promješajte. Uzimajte po žličicu mješavine 3 x dnevno, pola sata prije jela.

RECEPT 2.

SASTOJCI: 500 g bagremovog meda, 100 ml kapi propolisa, 50 g peluda, 150 g kokosovog ulja, 50 g samljevenog origana

PRIPREMA: pomiješajte sve sastojke i ostavite da odstoje 48 sati. Prije upotrebe dobro promješajte. Uzimajte po žličicu mješavine 3 x dnevno, pola sata prije jela.

RECEPT 3.

SASTOJCI:  1,5 dl zelenog čaja, 1 manji krastavac, 2 češnja češnjaka ispasiranog, 1 vezica peršina, sok od pola limuna, 20 – 30 g korina đumbira, 20 kapi propolisa, 2 žličice bagremovog meda

PRIPREMA: sve sastojke stavite u blender i dobro izmiksajte. Napitak pijte pola sata prije jela.

RECEPT 4.

SASTOJCI: 1,5 dl zelenog čaja, 1 stabljika celera, 1 žličica kokosovog ulja, 1 češanj češnjaka, ispasiranog, 1/8 žličice ljute papričice, sok od pola limuna, 20 kapi propolisa, 2 žličice bagremovog meda

PRIPREMA: sve sastojke stavite u blender i dobro izmiksajte. Napitak pijte pola sata prije jela.

Osim dijete i redovite terapije, oboljeli od kandidijaze bi trebali dodatno konzumirati i vlakna za čišćenje crijeva (2 žlice svježe samljevenih sjemenki lana s najmanje 3 dl vode). Kad najgori simptomi popuste, treba početi uzimati i probiotike kako bi se potpomoglo stvaranje zdrave crijevne flore. Nakon obavljene terapije, pacijenti mogu u svoju prehranu pomalo vraćati korjenasto povrće, voće, orašaste plodove, mliječne proizvode.

Pred kraj, još par upozorenja: gljivične infekcije nastaju u vlažnim i toplim uvjetima, pa stoga treba redovito prati noge i dobro ih obrisati između prstiju, a kako je sada vrijeme kupanja, oko bazena valja hodati obuven. Osim toga, svi članovi obitelji bi trebali koristiti zaseban ručnik. Nemojte upotrebljavati tuđu obuću, odjeću ili češalj. I na kraju – dobra vijest: kupanje u morskoj vodi ubrzava ozdravljenje, a ako već ne idete na ljetovanje na Jadran, priuštite si kupku sa šalicom morske soli otopljene u toploj vodi.

IZVORI:

1. Peter Kapš: Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima 2012. (393)
2. Grupa autora: „1000 kućnih lijekova“ 2012. (119 – 121)
3. Grupa autora: „ Prirodno liječenje bolesti i tegoba“ 2005. (147 – 148)
4. Časopis „Ljekovito bilje“ br. 30/svibanj 2018.

Ulcerozni kolitis je upalna bolest crijeva koja je nažalost neizlječiva, ali se terapijom i pravilnom prehranom njezini simptomi mogu držati pod kontrolom. O blagotvornim učincima pčelinjih proizvoda u terapiji upalnih bolesti crijeva, uključujući i ulcerozni kolitis za časopis “Hrvatska pčela” piše doc. dr. sc. Ivana Gobin, dipl. sanit. ing. 

APIFITOTERAPIJSKI PRIPRAVCI ZA JAČANJE IMUNITETA

Imunitet je sposobnost organizma da se brani od bakterija, virusa, gljivica, parazita i sličnih neprijatelja našeg zdravlja. Naše tijelo posjeduje zadivljujuće obrambene mehanizme koji blokiraju, hvataju i uništavaju strane organizme koje prepoznaju kao prijetnju, pa bi bez imuno-sustava ljudi neprestano oboljevali. Ovaj obrambeni sustav se sastoji od krvotoka, limfnog sustava i nekih drugih organa (tonzile, timus, slezena). U obrani od bolesti važnu ulogu imaju leukociti, a osim obrambene funkcije  imuno-sustav u organizmu sprječava razvoj nezdravih stanica. Osnovni preduvjeti za dobar imunitet su: zdrava prehrana, dovoljno sna i odmora, umjerena tjelesna aktivnost, higijena, adekvatni uvijeti života i rada, izbjegavanje rizičnog ponašanja.

       U tradicionalnoj pučkoj  medicini za jačanje imuniteta koristi se niz pripravaka na bazi ljekovitog bilja u kombinaciji s medom i propolisom, a mi dio te baštine iz časopisa „Narodno zdravlje“  prenosimo u nastavku:

SIRUP OD MEDA I BIJELE REPE

SASTOJCI: 1 velika bijela repa, 3 – 4 žlice meda

PRIPREMA: ogulite repu, naribajte i pomiješajte s medom, pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da odstoji 5 – 6 sati. Dobivenu tekućinu procijedite u bocu i čuvajte na hladnom i tamnom mjestu. Uzimajte 3 – 4 x dnevno po jednu žlicu.

ČAJ OD KOPRIVE, KUPINE I MEDA

SASTOJCI: cvijet bazge i lipe, listovi koprive, kupine, maslačka, matičnjaka, pelina, šipka, stolisnika i vodopije, med

PRIPREMA: uzmite jednake dijelove usitnjenog suhog navedenog bilja i pomješajte. Jednu žlicu ove mješavine prelijte s 3 dl kipuće vode, pa ostavite pokriveno da odstoji 20 – 30 minuta i procijedite. Čaj zasladite medom i uzimajte 4 – 5 x dnevno (prvih 20 dana), odnosno 1 – 2 x dnevno nakon toga.

SIRUP OD KOPRIVE, ŠIPKA I MEDA

SASTOJCI: 30 g listova koprive, 30 g listova matičnjaka, 10 g korijena vodopije, 30 g šipka, 5 – 6 žlica meda

PRIPREMA: pomiješajte usitnjeno bilje. Jednu i pol žlicu mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode i ostavite pokriveno da odstoji 10 minuta i procijedite. Zakuhajte tekućinu, umiješajte med i kratko prokuhajte. Uzimajte u gutljajima tijekom dana.

KAŠA OD ZOBI I MEDA

SASTOJCI: 100 g zobi, 1 L vode, med

PRIPREMA: dobro operite zob, prelijte hladnom vodom, zakuhajte i lagano kuhajte dok ne omekša. Kašu procijedite, zasladite medom. Uzimajte samu ili je dodajte drugoj hrani.

KURA S LIMUNADOM I MEDOM

SASTOJCI: 8 limuna, 1,5 L vode, 350 g meda, 1 L mineralne vode

PRIPREMA: dobro operite limune, osušite ih, tanko ogulite i koru nasjeckajte, a sok iscjedite. Vodu prokuhajte, malo ohladite i dodajte med. Kada se sirup potpuno ohladi, dodajte koru i sok od limuna, dobro promješajte i ostavite na hladnom mjestu da odstoji 2 sata. Limuna, a prije uzimanja dodajte mineralnu vodu. Limunadu procijedite i popijte tijekom dana. Uzimajte 2 – 4 tjedna.

KURA S MEDOM I BRUSNICIMA

SASTOJCI: 50 g brusnica, 50 g đumbira, 50 g cimeta, ½ kg meda, 1 limun

PRIPREMA: pomiješajte sve sastojke s medom, iscjedite sok limuna i miješajte dok se masa ne izjednači. Uzimajte po jednu žličicu 2 x dnevno.

MED S ALOJOM I ORASIMA

SASTOJCI: 300 g meda, 100 g gela aloje, 500 g mljevenih oraha , 1 – 2 limuna

PRIPREMA: ogulite limun, sameljite i umješajte u med. Lagano zagrijavajte dok se ne rastopi. Meknite smjesu sa vatre, malo ohladite i umiješajte mljevene orahe i gel od aloje. Med stavite u zagrijane sterilizirane staklenke, dobro zatvorite i čuvajte na hladnom i tamnom mjestu. Uzimajte 2 – 3 x dnevno po jednu žlicu prije jela.

SOK OD ALOJE I PROPOLISA

SASTOJCI: 10 ml gela aloje, 20 ml soka pčenične trave, 5 ml tinkture od propolisa

PRIPREMA: gel aloje pomiješajte sa sokom pšeničnih trava i tinkturom od propolisa. Svježi sok uzimajte 1 x dnevno ujutro na prazan želudac.

Dr. Stefan Stangaciu: Košnica je najbolja apoteka

Samo terapeut koji koristi najbolje od istočne medicine, kombinovano sa najboljim iz zapadne medicine, može imati realne šanse da pobjedi u ratu protiv bolesti i patnji.

Dr Stefan Stangaciu, jedan je od vodećih svjetskih apiterappeuta i predsjednik dva evropska apiterapeutska društva – njemačkog i rumunjskog. Još od univerzitetskih dana, dok je studirao opću medicinu u Bukureštu, osjećao je da tradicionalna medicina, kao što je indijska i kineska, mogu mnogo pomoći zdravlju i nas Europljana. Ozbiljne studije apiterapije započeo je 1991. godine, nakon što je čuo o izvanrednim preparatima koje su pravili pčelari udaljeni od svih važnih medicinskih institucija.

Postoje dva različita gledišta na mogućnost očuvanja ljekovitih svojstava matične mliječi  u medu zbog uticaja enzima iz meda na mliječ. Kakvo je Vaše iskustvo? Koji preparat na bazi matične mliječi najčešće koristite u praksi i preporučujete?

Ne vjerujem da med ima negativan učinak na matičnu mliječ, naprotiv. Ipak, zbog toga što je matična mliječ tako dragocjena, proizvod koji se u košnicama dobiva u tako malim količinama trebalo bi koristiti u što svježijem obliku i držati ispod jezika najmanje tri minute prije gutanja. Matična mliječ ima veoma fine sastojke, hormone ili prehormone kojima treba pomoći da što prije dospiju u krvne sudove. Brzo gutanje mliječi, kao kad ga uzimamo sa medom, nije dobro, jer želučani sokovi mogu da unište neke od tih sastojaka prije njihove apsorpcije u krvne sudove. Osim toga, matična mliječ je lakša od meda i ima tendenciju da ispliva u velikoj tegli. Da bi homogenizirali smjesu, neki pčelari moraju kombinirati svježu matičnu mliječ sa kristaliziranim medom, ali problem je u tome što mnogo potencijalnih kupaca još uvijek ima pogrešno uvjerenje da kristaliziran med sadrži previše šećera koji je sam pčelar dodao.

Da li imate iskustva sa propoliziranom matičnom mliječi (mješavinom matične mliječi i propolisa)? Po podacima iz literature, takav pripravak veoma dobro čuva svoja ljekovita svojstva?

Najbolji rastvarač za matičnu mliječ je otopina 9 – 12 % alkohola. Zato je miješanje propolis tinkture sa matičnom mliječi dobra ideja. Jedino što je potrebno da se uradi, to je da se prvo smanji koncentracija alkohola u tinkturi propolisa, a zatim doda svježe zamrznuta matična mliječ… Dobar lokalni ljekarnik bi mogao pomoći, jer postoji posebna vaga za razrjeđivanje alkohola, što je potrebno da se uradi na ispravan način.

U svojoj knjizi „Principi apiterapije“ ukazujete na neophodnost testiranja na alergiju prije liječenja. Nismo upoznati sa vašim stavovima u pogledu mogućnosti izlječenja nekih vidova alergija, na primjer, na propolis ili cvjetni prah. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

Alergija na pelud se lako liječi, posebno kada se koriste voštani poklopčići kombinirani sa lokalnim medom. Alergija na propolis se teže liječi, ali može da se pokuša isti metod smanjenja osjetljivosti koji koriste liječnici alergolozi. Prema ayurvedi, osobe koje imaju alergije imaju i probleme sa jetrom, žučnim mjehurom, želucem i pankreasom, tako da ti problemi moraju biti riješeni prije nego što započne konkretno liječenje bolesti. Dobar homeopat može također prepisati dobar tretman, ali samo nakon detaljne dijagnoze poslije nekoliko sati razgovora.

Zanimljiva je primjena uboda pčela u akupunkturne tačke (apipunktura). Kakve rezultate postižete tom metodom?

Veoma dobre! Koristio sam taj metod da sebe izliječim od kroničnog lumbalnog bola koji je trajao oko tri godine. Nakon samo jednog mjeseca pčelinjih uboda bio sam izliječen i još uvijek, poslije toliko godina, nemam nikakve bolove!
Terapija pčelinjim otrovom ipak je mnogo, mnogo šira nego da sanira lumbalne bolove. Kada se koristi na pravi način može da spriječi ili izliječi stotine različitih bolesti ili stanja. To je odlična metoda zato što kombinira snagu pčelinjeg otrova sa „inteligencijom“ koju nam pruža meridijanski energetski sistem koji se nalazi na našoj koži i tijelu. Ipak, zbog rizika od anafilaktičkog šoka, ovaj snažan metod trebalo bi uvijek da se primjenjuje pod liječničkom kontrolom.

Skoro neznatan broj ljekara primjenjuju apiterapiju. Šta smatrate da bi, zbog razvoja i popularizacije apiterapije, trebalo najprije uraditi na našim prostorima?

Postoje dva načina, idealno bi bilo da se istovremeno primjenjuju. Prvi je pristup „odozgo prema dolje“ – da se uvjere državne institucije da je velika greška trošenje ogromne sume novca za uvoz kemikalija i da je mnogo pametnije stimulirati nacionalno pčelarstvo i apiterapeutsku industriju. Mi smo prošli kroz isti problem poslije naše revolucije 1989. godine. Prvih godina poslije te velike promjene u našoj zemlji, rumunjsko tržište bilo je preplavljeno svim vrstama medicinskog „smeća“ koje više nije imalo nikakvu primjenu u zemljama gdje je proizvedeno. Interesantno je da danas visoko informirane zemlje kao što su Njemačka, Japan, SAD, Kanada smanjuju svoju potrošnju farmakoloških lijekova i povećavaju upotrebu prirodnih. Te zemlje su izgubile preko četrdeset godina dok nisu došle do zaključka da su prirodna ljekovita sredstva obično bolja od kemijskih. Zašto bismo mi pravili istu grešku?!

Drugi način je „odozdo na gore“. Kada ljudi budu dovoljno dobro informirani (kao što su sada u Njemačkoj ili Japanu), oni će pritisnuti ljekare i ministarstvo zdravlja da otvori vrata jeftinijim i efikasnijim metodama koje se mogu dodati starim. Ovaj drugi način funkcionirao je, i još uvijek veoma dobro funkcionira u Njemačkoj. Prije trideset godina akupunkturisti su smatrani „empirijskim istraživačima“. Sada u Njemačkoj ima preko pedeset tisuća ljekarnika i praktičara prirodnim sredstvima koji primjenjuju akupunkturu.

Vi se, uz apiterapetuski rad, bavite i pčelarstvom kao hobijem. Koliko često ste sa pčelama?

Ne tako često koliko bih želio. Samo tri do četiri puta godišnje, kada nalazim vremena da posjetim svoje roditelje na selu. Ipak, planiram da otvorim vrt sa lijekovitim i medonosnim biljem koji će sponzore nalaziti u cijelom svijetu, zajedno sa Međunarodnom klinikom za apiterapiju, u okolini Bukurešta, tako da se nadam da ću biti u mogućnosti da ostatak života provedem uz najdivnija i najkorisnija stvorenja koja nam je Majka priroda podarila!

Da li su apiterapija i druge alternativne metode liječenja postale trend u svijetu?

Da, postoji jasna tendencija širom svijeta da se koriste prirodni, ekološki ili biološki proizvodi i terapije. Dvadeset ili trideset godina ranije, farmaceutska industrija tvrdila je da akupunktura, heomeopatija, ayurveda ili apiterapija „nisu dovoljno naučne metode“, pošto su zasnovane na „iskustvu“ ili još gore, „šarlatanstvu“… Sada, kada zemlje kao što su Njemačka i Japan investiraju milijune dolara u naučne studije koje se bave prirodnim proizvodima, uključujući i propolis, situacija se posve promijenila. Medicina budućnosti bit će preventivna medicina! U takvoj medicini pčelinji proizvodi koje nude naše pčele i njihovi pčelari, bit će među najtraženijim ljekovitim sredstvima. Razmislimo samo o cijeni propolisa i matičnog mliječa koja u svijetu raste iz dana u dan i shvatiti ćemo da svijet sve više poštuje pčelare i njihov rad.

Dr. Stefan Stangaciu je jedan od najuglednijih svjetskih apiterapeuta, uz to i priznati stručnjak u fitoterapiji, aromaterapiji i homeopatiji, odličan poznavatelj akupunture i akupresure, na radnom mjestu voditelja apiterapijskog odjela u Honeybee centru u Surrey (Kanada), između mnogo funkcija i predsjednik njemačkog i rumunjskog apiterapeutskog društva, poliglot (govori 6 jezika),  rođen 1960. godine u Rumunjskoj, ali poznat i priznat u čitavom svijetu gdje već dugo drži predavanja i prezentacije s naglaskom na korištenje pčelinjih proizvoda u kombinaciji s standardnom medicinom i drugim alternativnim metodama liječenja niza bolesti.

IZVOR: www.bhpcelar.com

http://apitherapy.com/about-us/dr-stefan-stangacius-curriculum-vitae/

ALERGIJA NA PELUD

Alergija je prekomjerna reakcija organizma na alergene, inače posve bezazlene tvari koje nažalost kod alegičara izazivaju simptome poput kihanja, kašljanja, curenja nosa, suzenja očiju uz osjećaj svrbeži i škakljanja. Jedna od najčešćih je alergija na pelud. Da bi se navedeni simptomi smanjili, trebalo bi u sezoni cvjetanja biljaka izbjegavati odlazak u prirodu tijekom sunčanog i vjetrovitog vremena (nakon kiše su koncentracije peludi u zraku niske!) i šetnju pored zakorovljenih površina, a nakon boravka na otvorenom oprati ruke, kosu i tijelo, presvući odjeću.

Uz terapiju lijekovima i održavanje imunosustava snažnim kvalitetnom prehranom (voće koji sadrže vitamin C, češnjak, kupus, brokula), alergijama se može doskočiti i korištenjem prirodnih preparata: kombinacijom koprive i limuna, metvice i repuha, uljem crnog kima, cimetom i kurkumom, divljim origanom, peršinom, kamilicom. U smanjivanju simptoma alergija pomoći će i slijedeći recepti na bazi meda i ljekovitog bilja:

JABUČNI OCAT I MED

Jabučni ocat i inače diže imunitet, pa samim time jača i otpornost organizma na alergene, tako što pomaže u razgradnji sluzi i otčepljavanju sinusa. Doza: 1 – 2 žličice octa dnevno. Ako vam ne godi aroma jabučnog octa, ublažite je na slijedeći način: žličicu jabučnog octa pomiješajte s žličicom meda u čaši mlake vode. Popijte ujutro na prazan želudac.

ZLATNI ELIKSIR

Pomiješajte žličicu kurkume, po četrtinu žličice mljevenog kardamoma, mljevenih sjemenki korijandra i mljevenog klinčića i osminu žlice mljevene ljute papričice, pa sve prelijte s 2 dl kipuće vode. Promiješajte i ostavite da odstoji 30 mim. Dodajte sok od jednog limuna i 2 žličice meda. Pijte navečer, prije spavanja.

ĐUMBIR I MED

U tretiranju alergija stručnjaci preporučuju đumbir kombinirati s medom koji ublažuje neugodnu svrbež i suzenje očiju, a pomaže i kod kihanja i ačepljenosti dišnih putova. U čašu toplog mlijeka dodajte žličicu naribanog đumbira i meda. Mješavinu pijte prije spavanja.

Osim navedenih preparata, simptome alergija na pelud možete ublažiti pomoću inhalacije parom na bazi sušene kamilice, eteričnog ulja lavande, đumbira, eukaliptusa i čempresa, pijte kiselo mlijeko i kefir. Ljuta hrana pomaže da se razgradi sluz nagomilana u nosu i tako pomaže pri oslobađanju dišnih putova.

NAPOMENA: terapiju sa svim navedenim pripravcima najbolje je započeti bar 7 dana prije početka sezone alergije i nastaviti s njenom primjenom tijekom čitavog razdoblja izlaganja peludi.

Dispneja (zaduha ili zatajenje disanja) je subjektivni osjećaj nedostatka zraka, manifestira se u promjeni učestalosti, načina, ritma i dubine disanja, a javlja se kao simptom u mnogim bolestima kardiovaskularnog (ateroskleroza, infarkt, kardiomiopatija, stenoza i dr.), plućnog sustava (KOPB, astma, upala pluća, TBC i dr.) i uslijed nekih drugih uzroka (poremećaji metabolizma, loša tjelesna kondicija, pretilost,anksioznost, nizak pritisak i dr.). Ova se bolest javlja u svim životnim dobima, pa tako i male bebe mogu imati problema s disanjem. Bolesnik osjeća gušenje, gladan je zraka i diše duboko i uz napor. Dispneja se dijagnosticira nakon RTG pluća (ili CT), EKG i UZ srca, spirometrije i krvnih pretraga. Svaki od navedenih uzroka, liječi se s ciljem da se otklone svi problemi vezani za bolesti (liječenje astme se provodi bronhodilatatorima i kortikosteroidima, liječenje upale pluća antibioticima, tuberkuloze antituberkuloticima itd.). U liječenju dispneje pomažu i prirodni lijekovi poput origana i njegovog ulja, čaja od korijena đumbira i limuna, peperminta i ulja od peperminta, a kako mi volimo med predlažemo vam slijedeći recept:

SASTOJCI: 1 kg meda, 10 limuna, 10 glavica češnjaka (količina dovoljna za 2 mjeseca terapije)

PRIPREMA: iscjedite sok od 10 limuna, a 10 glavica češnjaka očistite i sameljite. Pomiješajte limunov sok, samljeveni češnjak i kilogram meda , stavite u staklenku i ostavite da odstoji 7 dana uz redovito miješanje. Doza: 4 žlice dnevno, jednu po jednu ravnomjerno tijekom dana.

Već nakon 2 tjedna osjetiti ćete olakšanje pri disanju, nećete više imati kratak dah, bit ćete odmorniji i bolje ćete spavati, odnosno imati mirniji san.

NOVA ZNANSTVENA OTKRIĆA O POZITIVNIM UČINCIMA PELUDI NA LJUDSKO ZDRAVLJE

Još davne 1912. godine New York Times je objavio članak o studiji francuskih znanstvenika o neobičnoj dugovječnosti seljaka u planinama Bugarske (najstarija osoba je doživjela čak 126 godina!) i otkriće da zasluga toj činjenici leži u svakodnevnoj navici žitelja tog područja da u svoj organizam unose fermentirano mlijeko koje sadrži probiotičku bakteriju mliječne kiseline Lactobacillus bulgaricus koji supresivno djeluje na patogene i na taj način pomaže organizmu u borbi protiv infekcija. Više od stoljeća kasnije bugarski znanstvenici su dokazali da soj probiotika GLB44 dobiven iz peludi visibabe može biti djelotvoran u borbi protiv Salmonelle, E. coli i još nekih štetnih bakterija. 

Izvor gornjeg teksta je članak pod  naslovom „Probiotička kultura iz peludi“ objavljen u časopisu „Vaše zdravlje“ br. 108/proljeće 2018.

ELIKSIR ZA JAČANJE IMUNITETA

SASTOJCI: 6 češnjeva češnjaka, 3 žlice sitno nasjeckanog svježeg đumbira, 2 limuna, 500 g meda

PRIPREMA: pomiješajte đumbir i sitno nasjeckani češnjak i ulijte smjesu u staklenku. Dobro operite limun, ogulite koru, narežite meso limuna na kriške i pomiješajte s đumbirom i lukom. Prelijte smjesu sokom od drugog limuna, pa onda prelijte medom tako da prekrije sve sastojke. Dobro zatvorite staklenku i ostavite da odstoji na sobnoj temperaturi tjedan dana. Uzimajte nekoliko žličica dnevno koje se mogu staviti i u neko jelo ako ne zahtjeva obradu. (IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 28/ožujak 2018.)

APIFITOTERAPIJOM PROTIV OSTEOPOROZE

Osteoporoza je bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Spada u jednu od pet najčešćih kroničnih bolesti uopće, a 80 % oboljelih su žene. Ova se bolest javlja u starijoj životnoj dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju u starosti. Najopasnije komplikacije su prijelomi kralješaka i vrata bedrene kosti. Kako pomoći oboljelima od osteoporoze uz regularnu terapiju i prirodnim preparatima pročitajte u nastavku.

MED I SEZAM

SASTOJCI: 1 kg livadnog meda, 200 g sezama, 100 g piskavice

PRIPREMA: popecite sezam u suhoj tavi. Kada se ohladi, sameljite ga zajedno sa sjemenakama piskavice u multipraktiku. Pomiješajte samljevene sjemenke s medom i ostavite da odstoji 2 dana. Uzimajte 2 x dnevno po 1 žličicu pola sata prije jela.

MED I SUHE SMOKVE

SASTOJCI: 1 kg livadnog meda, 250 g mljevenih sušenih smokava, 200 g mljevenog sezama, 200 g mljevenih badema, 100 g sušenih mljevenih marelica, 100 g mljevenih grožđica

PRIPREMA: pomiješajte sve sastojke i stavite ih u staklenku koju treba čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Ostavite da odstoji 2 dana, a zatim uzimajte 2 x dnevno po 1 žličicu pola sata prije jela.

MED I LJUSKE OD JAJA

SASTOJCI: 30 ljuski od jaja, 30 limunova, 250 g meda

PRIPREMA: ljuske od jaja dobro operite, a zatim ih kratko prokuhajte u kipućoj vodi. Ocijedite ljuske i osušite ih u pećnici zagrijanoj na 150*C. Zatim ih sameljite u mlincu za kavu. Prelijte trećinu žličice mljevenih ljusaka sokom od jednog limuna i ostavite da odstoji tijekom noći. Ujutro dodajte žličicu meda i šalicu vode., dobro promješajte i popijte pola sata prije doručka.

SMOOTHIE

SASTOJCI: 1 banana, 1 jabuka, 50 g špinata, 1 žličica popečenih sezamovih sjemenki, 2 dl biljnog mlijeka, 1 žličica meda

PRIPREMA: stavite sve sastojke u blender i dobro izmiksajte. Napitak pijte svakodnevno svježe pripremljen.

NAPOMENA: Kao i uvijek, upozoravamo da navedeni pripravci ne mogu biti zamjena za propisanu terapiju, već služe kao potpora postojećoj ili kao prevencija. Obavezno konzulirajte svog liječnika u vezi bilo koje potporne terapije, a pčelinje proizvode nabavljajte samo kod provjerenih proizvođača – pčelara. Svi navedeni recepti objavljeni su u časopisu “Ljekovito bilje” br. 28/ožujak 2018. iz kojeg možete naučiti još puno više nego na našim stranicama o fitoterapiji i pozitivnim učincima ljekovitog bilja.

Članak pod naslovom “Ljekovita krila pčele” koji potpisuje Ivana Vodogažec, a objavljen je u časopisu “Sensa” br. 124 /travanj 2018. govori o duhovnoj dimenziji pčelarstva: harmoniji koja vlada u košnici i prelazi na čovjeka, te u njemu razvija smirenost i strpljivost. O tome je autorica članka razgovarala s predsjednicom Hrvatskog apiterapijskog društva dr. sc. Gordanom Hegić, profesionalnim pčelarom Oliverom Novosel, predsjednicom Udruge za kreativni socijalni rad Danijelom Đurak i mentoricom praktične nastave u inkluzivnoj pčelarskoj školi prilagođenoj osobama s invaliditetom Jadrankom Luketa-Marković. Kako pčele liječe našu dušu otkrijte čitajući ovaj predivan tekst koji prenosimo u cijelosti.

Koristimo prigodu da uredništvu časopisa koji s mnogo senzibiliteta piše o pčelama, pčelarstvu i apiterapiji u ime svih pčelara u regiji kažemo jedno veliko „Hvala!“ i zaželimo još mnogo uspjeha u radu!

MED, PROPOLIS I LJEKOVITO BILJE U POTPORNOJ TERAPIJI ČIRA NA ŽELUCU

       Čir ili vrijed na želucu (lat. Ulcus pepticum) je oštećenje koje nastaje na sluznici želuca u vidu ranice kraterastog oblika koja može krvariti, a nastaje kad probavni enzim pepsin počne izjedati tkivo. Nekad se vjerovalo da je ova zdravstvena tegoba posljedica emocionalnog stresa i prezačinjene hrane, no najčešći uzrok je infekcija gram negativnom bakterijom Helicobacter pylori (a statistika kaže da je gotovo polovina svjetskog stanovništva inficirana spomenutom bakterijom!) i negativan učinak određenih lijekova iz skupine nesteroidnih antireumatika, a rizični faktori su: konzumacija alkohola, droge, pušenje i neke virusne bolesti.

      Najprepoznatljiviji simptom čira na želucu je žareća bol u predjelu abdomena, podrigivanje, nadutost, mučnina, gubitak apetita i tjelesne težine, a ako dođe do puknuća čira intezivna bol, povraćanje krvi i tamna krv u stolici (u tom slučaju treba odmah potražiti hitnu pomoć!). Dijagnoza čira na želucu se vrši rengenskim snimanjem, endoskopijom i po potrebi biopsijom. Važno je precizno utvrditi uzročnika bolesti, kako bi se odredila i ispravna terapija. U slučaju da je čiru  uzrok bakterija H. pylori u konvencionalnoj medicini se primjenjuje terapija s dvije vrste antibiotika i jednim lijekom za blokadu lučenja želučane kiseline i traje oko 2 tjedna. U slučaju da uzrok nije navedena bakterija, liječnik će prepisati samo blokatore  lučenja želučane kiseline koji olakšavaju zarastanje rane. Operacija čira na želucu se provodi samo u slučaju komplikacija perforacijom ili krvarenjem čira.

Ako pazite na prehranu i stil života i oko uzimanja lijekova se savjetujete sa svojim liječnikom, već ste puno učinili u prevenciji peptičnog ulkusa, a ukoliko već imate dijagnosticiran čir na želucu, simptome možete ublažiti izbjegavanjem uzimanja rizičnih lijekova, odnosno zaštitom želuca pomoću blokatora, prekidom ili smanjenjem pušenja, uzimanja alkohola i soli. Hrana ne bi smjela biti pretopla, prehladna, preslatka ili prekisela i treba je dobro sažvakati. Jedite umjereno u manjim obrocima (3 – 5 obroka dnevno), a nakon jela se uputite u laganu šetnju. Ne večerajte 2 – 3 sata prije odlaska na počinak. Izbjegavajte prženu i pohanu hranu, masnu ribu, konzerviranu hranu, juhe iz vrećice, punomasne sireve, torte, kolače, citruse, začine, pržene i slane grickalice, te povrče koje napuhuje. Osim alkohola pacijenti s dijagnozom peptičnog ulkusa trebaju izbjegavati unošenje kofeina, gaziranih napitaka, punomasnog i čokoladnog mlijeka. Preporučuje se slijedeća hrana: kruh i pekarski proizvodi od cjelovitih žitarica, integralna riža i tjestenina povrće (osim onog koje napuhuje), voće i voćni sokovi (osim citrusa), nemasno i umjereno začinjeno meso, kuhano ili pečeno na malo masti, soja i proizvodi od soje, suhi grašak i grah na malo masnoće, svježe i sušeno začinsko bilje, voćni sladoledi, tvrdi bomboni, džemovi, krekeri od riže, graham krekeri. Zeleni čaj djeluje na antioksidativno i protuupalno, pa njegova konzumacija ima pozizivan preventivni učinak i u slučaju peptičnog ulkusa.

    Liječenje antibioticima (ukoliko je peptičnom ulkusu uzrok bakterija H. pylori) traje 10 – 14 dana, a za potpuni oporavak treba oko 2 mjeseca. U međuvremenu postoji više načina da olakšate osjećaj neugode i smanjite ponovno izbijanje čira na želucu. Jedan od njih je apiterapija: samostalno ili u kombinaciji s fitoterapijom, no valja znati da s uzimanjem ovih pripravaka ne bi trebalo kretati prije nego se završi s terapijom antibioticima.

     Postoje znanstveni dokazi da med suzbija rast bakterije H. pylori, pa ga preventivno treba koristiti u svakodnevnoj ishrani: umjesto šećera sa žitaricama ili ga jednostavno namažite na prepečenac. Preporučuje se da se ujutro na prazan želudac i navečer prije spavanja popije po jedna šalica tople vode u kojoj je otopljena žličica meda. I biljne čajeve (neven, metvica, trputac, sladić, gavez, kamilica, bijeli sljez, medunika) koji umiruju nadraženu želučanu sluznicu obavezno zasladite medom.

U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Peter Kapš opisuje liječenje čira na želucu medom i propolisom. Zasluga leži u enzimu glukozna oksidaza koja proizvodi vodikov peroksid, a koji ubija štetne bakterije, iako med sadrži i druge antibakterijske tvari koje povećavaju pozitivan učinak u terapiji ne samo gastričnog ulkusa, već niza tegoba u probavnom sustavu.

U terapiji medom koristi se  cvjetni med otopljen u čaši tople vode: 120 – 130 g dnevno 3 puta dnevno 2 sata prije obroka (ako je lučenje želučane kiseline povećano), odnosno pola sata prije obroka (ako je lučenje želuččane kiseline smanjeno). Terapija traje 20 – 30 dana. U terapiji s propolisom koristi se 20 %-tna vodena otopina propolisa u dozi 3 puta dnevno po jednu žlicu prije obroka ili 20 %-tni alkoholni ekstrakt u dozi 20 – 40 kapi u čaši mlijeka ili vode 3 dnevno prije jela. U terapiji peptičnog ulkusa je posebno učinkovit pokazao brazilski zeleni propolis sakupljen na biljci Baccaris dracunculifolia. Terapija traje 20 – 30 dana.

U nastavku navodimo desetak recepata objavljenih u časopisu „Ljekovito bilje“ u kojima se kombiniraju pčelinji proizvodi i ljekovito bilje i čija je priprema veoma jednostavna.

Recept br. 1: u 200 ml toplog mlijeka dodajte 5 ml ulja od cvjetova nevena i žličicu meda. Uzimajte sat vremena prije doručka. Terapija traje 2 tjedna.

Recept br. 2: prelijte 2 žlice usitnjenog cvijeta meda sa 500 ml kipuće vode, poklopite da odstoji 15 minuta, pa procijedite. Dodajte 2 žlice meda i pijte čaj po malo tijekom čitavog dana.

Recept br. 3: pomiješajte pola žličice mljevenog slatkog korijena i žlicu meda. Uzimajte jednom dnevno tijekom nekoliko tjedana.

Recept br. 4: sameljite 250 g listova aloje, dodajte 250 g meda, zagrijte smjesu (ne smije zakipiti!) i dodajte 500 ml crnog vina, sve promiješajte i ostavite da odstoji u tamnom tjedan dana. Prvih 7 dana uzima se po jedna žličica 3 puta dnevno sat vremena prije obroka, slijedećih 14 dana u istom terminu, ali je doza jedna žlica.

Recept br.5: pomiješajte po 300 g meda, mljevenih oraha i otopljenog neslanog maslaca. Uzimajte po žlicu pripravka 3 puta dnevno pola sata prije obroka.

Recept br. 6: pomiješajte 3 l kiselog mlijeka i 500 ml meda. Pripravak čuvajte u hladnjaku, pijte po čašu ujutro na prazan želudac i navečer prije spavanja.

Recept br. 7: svježe cijeđeni sok od 2 limuna pomiješajte sa 500 ml meda i maslinovog ulja, promiješajte i čuvajte zatvoreno na hladnom. Doza: 3 puta dnevno po jednu žlicu pola sata prije obroka kontinuirano mjesec dana.

Recept br. 8: sameljite 300 g čuvarkuće i pomiješajte sa 300 g meda, neka odstoje u hladnjaku 7 dana. Uzimajte po žlicu 3 puta dnevno.

Recept br. 9: 10 g propolisa i 100 g neslanog maslaca kuhajte na pari i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu (ne smije kipiti!), procijedite kroz gazu i čuvajte u hladnjaku. Doza: svako jutro po jednu žličicu na prazan želudac.

Recept br. 10: u 500 ml crvenog vina stavite 10 g propolisa i 50 g usitnjenog korijena bijelog sljeza, ostavite da odstoji 10 dana, pa procijedite. Prvog tjedna uzimajte po jednu žličicu dnevno na prazan želudac. Drugih 7 dana po žličicu 2 puta dnevno prije jela. Nakon toga još 2 mjeseca uzimajte po žličicu 3 puta dnevno prije obroka.

Napominjemo da navedeni pripravci nipošto nisu zamjena za propisanu terapiju, već služe kao potpora postojećoj ili kao prevencija. Nemojte započinjati samoliječenje bez dopuštenja svog liječnika, jer je moguće da se tako zamaskiraju simptomi opasnijih bolesti. Važno je i da biljne lijekove i apiterapeutske pripravke ne upotrebljavate sve dok traje antibiotska terapija. U literaturi o prirodnom liječenju bolesti i tegoba spominju se sok od krumpira i kupusa, ulje i čaj od kantariona, sjeme piskavice, lana i dunje, banane, đumbir, češnjak i cimet. Osim apiterapije i fitoterapije u prevenciji i sprječavanju povratka simptoma želučanog ulkusa može pomoći i aromaterapija, joga, akupunktura i akupresura.

IZVORI:

1. Peter Kapš: “Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima” 2012. (305)
2. Grupa autora: „ 1000 kućnih lijekova“ 2007. (373 – 377)
3. Časopis „Ljekovito bilje“ br. 28/ožujak 2018. (26 – 31)
4. www.alternativa-za-vas.com

U ljekarnama možete naći reklamne materijale niza farmaceutskih tvrtki – proizvođača, uvoznika, distributera…Marketing je nezaobilazan čimbenik i u promociji prirodnih preparata, pa tako i pčelinjih proizvoda. Zato je za pohvalu i članak “Saveznici iz košnice u borbi protiv mokraćnih infekcija” koji potpisuje Iva Karnik, dipl. ing. preh. teh. – voditeljica kvalitete u obrtu Radovan Petrović, a koji je objavljen u brošuri Adiva Plus. 

Naglasak u tekstu je na tinkturi propolisa, koprive i zlatnice kao potporne terapije u liječenju uroloških tegoba: upale bubrega i mokraćnog mjehura, upale jajnika, prostatitisa, infekcija bakterijom E. Coli i dr. Kad je riječ o jačanju imuniteta, autorica članka ponavlja: “Zima bez meda, propolisa, polena i matične mliječi mnogima je nezamisliva!”

SUPER KOMBINACIJA ZA ČELIČNO ZDRAVLJE

Znanost je otkrila važan učinak vezan za korištenje prirodnih bioaktivnih tvari: kada se određene tvari koriste u isto vrijeme, njihovo djelovanje u organizmu višestruko se pojačava. Čak se i potpuno “briše” pojedina nuspojava koju bi neka od tvari eventualno uzrokovala ako bi se koristila sama.

Najslađa, najzdravija, najsigurnija

Južnoamerička biljka, pod nazivom Stevia rebaudiana Bertoni, postala je planetarno popularna. Naime, znanstvenici američkih i europskih zdravstvenih organizacija, nakon gotovo 10 godina ispitivanja, potvrdili su da je stevia najzdravije i najsigurnije sladilo, dodatak hrani i piću za sve, uključujući i najmlađe, za zdrave i bolesne. Steviju su kao sladilo u hrani koristili paragvajski domoroci još u 16. stoljeću, što je suvremene istraživače i navelo da je pomnije ispitaju. U njoj su otkrili glikozide (steviozidi i rebaudiozidi A i C), supstancije koje su 250 do 300 puta slađe od običnog šećera, ali potpuno zdrave i bez kalorija, koje ne izazivaju porast šećera u krvi pa samim time relaksiraju gušteraču i druge probavne organe. Zbog toga znanstvenici steviju preporučuju kao antioksidans u prevenciji dijabetesa i bubrežnih oštećenja te kao dodatak prehrani onima koji već imaju te zdravstvene poremećaje.

Glikozidi stevije nemaju energetsku vrijednost, ne aktiviraju inzulin, ne razgrađuju se i ne skladište u organizmu kao drugi ugljikohidrati. Organizam ne iskorištava glikozide i zbog toga oni imaju nula kalorija i nula glikemijski indeks. Idealni su za sve osobe koje imaju problema s regulacijom šećera ili tjelesnom težinom, kao i za redukcijske dijete (posebno kod djece). Nisu podloga za razvoj gljivica i bakterija pa sudjeluju i u prevenciji karijesa.

Kraljevska hrana za kraljevsko zdravlje

Matična mliječ je pčelinji proizvod koji su ruski znanstvenici još sredinom prošloga stoljeća nazvali eliksirom mladosti i zaključili da je u stanju produljiti biološku mladost čovjeka za više godina ako se redovito koristi u prehrani. Pripada porodici adaptogena, rijetkih supstancija koje ne samo da pomažu čovjeku da se adaptira na stresno i zagađeno okruženje, nego ujedno jačaju imunitet i živčani sustav, povećavaju plodnost i otpornost na stres, poboljšavaju metabolizam, a posjeduju i izuzetnu moć regeneracije – aktiviraju matične stanice i obnavljaju sva tkiva od bioloških, kemijskih i fizičkih ozljeda. Mliječ normalizira apetit i probavu, vraća ravnotežu u hormonski sustav (od hipofize, preko štitne žlijezde i jetre, do nadbubrežnih i spolnih žlijezda), a djeluje i kao prirodni antioksidans (štiti organizam od slobodnih radikala, kao i svih vidova štetnog zračenja) te smanjuje posljedice pretjeranog unosa sredstava koja izazivaju ovisnost, poput nikotina, alkohola, droga i lijekova.

Snažniji imunitet i bolja krvna slika

Biološka vrijednost dvaju “junaka” iz gornje priče povećat će se ako im se dodaju vitamin C i dvovalentno kelatno željezo. To su supstancije koje podržavaju snažan imunitet i dobru krvnu sliku, s eritrocitima punim kvalitetnog željeza, prijeko potrebnog da svako tkivo dobije životno potreban kisik i da svaka stanica normalno funkcionira.

Dvovalentno kelatno željezo u praksi znači da ga u velikom postotku i bez ikakvih tegoba dobro podnose i osobe koje su osjetljive na njegov unos putem dijetetskih proizvoda: djeca, trudnice, dojilje ili osobe s probavnim smetnjama. Udruženo s mliječi i vitaminom C, pridonosi sprječavanju većega gubitka željeza (zbog krvarenja, gastritisa ili menstrualnog ciklusa), dok tromjesečna konzumacija, tri puta dnevno, nadoknađuje gubitak željeza u slučaju sideropenične anemije. Matična mliječ ubrzava bioraspoloživost željeza i povećava je gotovo na 80 posto, pri čemu i sama ima antianemijski učinak, jača imunitet i potpomaže produkciju eritrocita i hemoglobina.

Vitamin C u kombinaciji s matičnom mliječi, osim što ima imunostimulativan i antikancerogen učinak, ujedno stimulira i proizvodnju kolagena, proteina mladosti nužnog za zdravlje i ljepotu kože, ali i za očuvanje elastičnosti krvnih žila, kao i za redovito oslobađanje organizma od različitih toksina.

To je koktel za koji i znanost i drevne tradicije potvrđuju da može pomaknuti i planine. Za početak, dobro fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje bit će sasvim dovoljni, a planine mogu ostati tamo gdje jesu.

Kada se matična mliječ i stevia uzimaju istodobno, u kombinaciji, svi biološki učinci nastupaju znatno brže i imaju vidno veću snagu i trajnost, što podjednako osjećaju i zdravi i bolesni, bilo da se bave umnim ili fizičkim radom ili je riječ o sportašima, studentima, trudnicama, pilotima… pa se slobodno može reći da je ovo revolucionarna kombinacija 21. stoljeća.
I matična mliječ i steviol (najaktivniji biološki sastojak stevije) djeluju antibakterijski i antivirusno, a ne sadrže gluten. Zato tu kombinaciju mogu koristiti i osobe koje boluju od celijakije, vegetarijanci ili ljudi koji poste, a žele ojačati svoj organizam prirodnim putem, povećati njegove urođene bioregenerativne i obrambene moći te fizičku, mentalnu i emotivnu razinu energije. S obzirom na to da nemaju kalorijsku vrijednost i ugljikohidrate, matična mliječ i stevia osiguravaju bolju kontrolu apetita, smanjuju rizik od pretilosti i kroničnih bolesti te su idealni u provođenju redukcijske dijete, posebno kod djece kod kojih dijete imaju slabiji učinak, kao i za djecu sklonu prehladi.

TEKST: Bjanka Matić, dipl. biolog (prema knjizi „Matična mliječ“ dr. sc. pharm. Dragan Panić (časopis „Vaše zdravlje“ br. 107/2017.)

Iz tiska je izašao novi broj časopisa „Ljekovito bilje“. Autori rubrike „Lijekovi iz kuhinje“ objavili su članak pod naslovom „Ozdravite na prirodan način: probajte domaće pastile“ u kojem donose brojne recepte koji će vam pomoći u suzbijanju kašlja i bolova u grlu na bazi organskih sastojaka, začina, ljekovitog bilja, eteričnih ulja i – meda, a mi tekst u cijelosti prenosimo u nastavku:

MED U KUĆNOJ UPORABI

Pripravci i preporuke na bazi meda za probleme respiratornog sustava

• žličica meda rastopljena u toplom čaju ili mlijeku (temperature do 45 °C) pomaže kod upale grla gdje djeluje antiseptično, umirujuće, ali i kao stimulans za iskašljavanje
• 2 žličice meda, 1/2 šalice prirodnog soka naranče i 1 šalica tople vode (sve dobro promiješano) djeluje kao pripravak za iskašljavanje i umirivanje kašlja
• 1/4 žličice mljevenog papra pomiješano s 1 žlicom meda pomaže pri začepljenju dišnih puteva, ali djeluje i kao dezinficirajuće sredstvo.

Pripravci za probleme probavnog sustava

• 2 žlice meda otopljeno u 1 L vode može se koristiti kao dobra rehidratacijska otopina
• malo muškatnog oraščića pomiješanog s medom pomaže pri dijareji
• sok 1/2 limuna, žlica meda i 2 dL mlake vode (sve pomiješano) pokazao se kao vrlo dobar pripravak kod osoba koje imaju problema sa konstipacijom, hiperaciditetom ili gojaznošću (nešto slično jabučnom octu, mada pokazuje još bolje rezultate) kod oboljenja izazvanih djelovanjem mikroorganizmima pomaže konzumiranje čistog meda

Pripravci za preparativnu uporabu

Med je koristan kod gotovo svih kožnih oboljenja i oštećenja. Istraživanja ukazuju da nanošenje meda na rane onemogućuje nastajanje infekcije, omogućuje brže zarastanje rane, a pomaže i kod uklanjanja ožiljaka.

• žlica meda, malo naribane mrkve, i 2-3 kapi mlijeka (pomiješano) pri nanošenju na lice (10-15 minuta djelovanja) pokazao se kao odličan pripravak za uklanjanje akni, zatezanje kože, i općenito kao dobro sredstvo kod održavanja kože lica

IZVOR: www.plivazdravlje.hr

PAR SAVJETA ZA BOLJE ZDRAVLJE TIJEKOM ZIME

Više od 70 % imunološkog sustava se nalazi u probavnom sustavu, što znači da je zdrav probavni trakt osnovni preduvjet za obrambenu sposobnost i zaštitu organizma. I ovoga proizlazi činjenica da za podizanje imuniteta i kvalitete zdravlja tijekom zimskih mjeseci na prvom mjestu mora biti zdrava prehrana. Sama po sebi, nezdrava hrana u najvećem broju slučajeva neće samostalno rezultirati razvojem određenih bolesti, no sigurno je da se kvalitetnijom i raznovrsnijom prehranom može učiniti puno na polju prevencije. Svi se medicinski stručnjaci slažu u konstataciji da hrana koju konzumiramo ima znatan utjecaj na promjenu rizika od nastanka neke bolesti. Zato jedite što raznovrsniju hranu bogatu prehrambenim vlaknima: voće, povrće, žitarice…Osim toga jedite češće, ali u manjim obrocima (5 obroka dnevno) tijekom cijelog dana, a unos alkohola smanjite na najmanju moguću mjeru. Jedan odvažnih čimbenika na području podizanja imunosustava tijekom zime je optimalna razina korisnih probiotskih bakterija u probavnom sustavu, jer one pomažu crijevnoj mikroflori u probavi, sintezi vitamina, djeluju protektivno na crijevnu sluznicu i jačaju imunosustav. Kad se smanji količina probitskih bakterija u crijevnoj mikroflori dolazi do problema. U prehrani koristite što više mliječnih proizvoda dobivenih fermentacijom (acidofilno mlijeko, jogurt, mliječne kulture…)                                                   I povišeni unos šećera djeluje nepovoljno na obrambeni sustav našeg organizma, a visoka razina u krvi smanjuje sposobnost obrane protiv bakterija i virusa. Izbacite slatke napitke, gazirane sokove, kekse i slatkiše. Običan šećer zamijenite medom. Zašto? Prednosti meda u usporedbi s šećerom su brojne: organizam ga lako i brzo probavlja, ne nadražuje sluznicu probavnog trakta, brzo oslobađa potrebnu energiju, lakše se od drugih šećera filtrira kroz bubrege, ima opuštajuće i umirujuće djelovanje. Med je prikladniji u prehrani jer ima manje kalorija (10 dag meda oko 300 kcl – 100 kcl manje u odnosu na šećer). Glukoza i fruktoza, monosaharidi u medu konzumacijom direktno prelaze u krv. Vrijednost meda povećavaju različite tvari (preko 180) potrebne našem organizmu: organske kiseline (jabučna, limunska, octena, jantarna, mliječna i dr.), minerali (K, Na, S, Ca, Mg, Fe, Mn, P, Si, Ni, Ba, Cl, J, Ra i dr.), bjelančevine, viši alkoholi i neki vitamini (B1, B2, B3, B5, B6, C, E i dr.), doduše svega 2 %, ali među njima su i oni izuzetno važni za podizanje obrambene sposobnosti našeg organizma tijekom zimskih dana. Vitamin C ima izniman učinak na podizanje imuniteta i zaštitu stanica od prijevremenog starenja izazvanog oksidativnim stresom. Potreban je za sintezu kolagena i stvaranje energije. Štiti nas od umora i iscrpljenosti.  Dobra hidriranost tijela osigurava bolju izmjenu hranjivih i štetnih tvari. Zimi se preporuča pojačan unos (barem litra i pol dnevno) toplih napitaka, limunada, biljnih i zelenih čajeva, te juha. Ne moramo posebno napominjati da je preporuka ove napitke zaslađivati medom, a ne običnim šećerom. Dodavanjem žlice meda u čaj ćete unijeti sve prehrambeno i zdravstveno korisne tvari iz njega, a i sama gusta, sirupasta tekstura meda prirodno olakšava neke zdravstvene teškoće (kašalj, grlobolju). Sigurno znate da med ne smijete dodavati vrućem čaju jer  pregrijavanjem gubi na ljekovitosti, ali i neki njegovi sastojci postaju veoma štetni za ljusko zdravlje, pa treba pričekati da čaj bude mlak. Ne smijemo zaboraviti ni ostale pčelinje proizvode. Propolis je sastojak s potvrđenim učinkom protiv virusa i bakterija, pa se često koristi kao sastojak sirupa, pastila i sprejeva za bolno i nadraženo grlo. I pelud zbog bogatstva svog sadržaja (sve aminokiseline, 15 vitamina, najmanje 28 minerala, 14 korisnih masnih kiselina) ima pozitivno djelovanje u liječenju zdravstvenih tegoba koje se pojavljuju tijekom najhladnijeg godišnjeg doba, a treba ga konzumirati pomiješanog s medom. Matična mliječ smanjuje osjećaj umora, povećava apetit, stimulira rad krvožilja i poboljšava funkciju žlijezda, pa se preporučuje dnevno uzimati 30 – 100 mg radi podizanja imuniteta tijekom zimskih dana.                                                                                           Nutricionisti tvrde da je mesna juha pravi melem za organizam pogođen gripom, a s tom se tvrdnjom slaže i većina liječnika. Ipak, u srednjoj Europi više cijene juhu od crvenog luka, jer je bogat antioksidansima flavonoidima,  vitaminom C i E , mineralima (Zn, Cu, Se) koji jačaju obrambeni sustav organizma. Za dobru otpornost važne su i dovoljne količine vitamina D, cinka i omega-3 masnih kiselina, tjelesna aktivnost na svježem zraku, dovoljno odmora i sna, te  higijena. Iako je cink element u tragovima, on je zbog snažne antioksidativne uloge važan za zdravlje našeg imunosustava, konkretno u skraćivanju trajanja prehlade i sličnih bolesti. Upotrebljavajte preparate cinka ili jedite namirnice bogate cinkom (crveno meso, ribe i riblji proizvodi, školjke, orasi…) Vitamin D osigurava normalnu funkciju imunološkog sustava, čuva zdrave kosti, zube i mišiće. Nažalost, prehranom ga najčešće ne unosimo u dovoljnoj količini u svoj organizam, ali je sunce moćan izvor ovog vitamina.Tijekom zime, zbog naoblake, boravka u zatvorenom prostoru i pokrivenosti kože odjećom ne smijemo zaboraviti da fizička aktivnost smanjuje stres, potiče cirkulaciju i opskrbljenost stanica kisikom. Zato ne izbjegavajte šetnje i izlete zbog hladnoće: primjereno se odjenite i svakodnevno provedite bar jedan sat na otvorenome. Zimi pripazite na opću higijenu, posebno na pranje i dezinfekciju ruku. Za zdravlje i otpornost važna je i oralna higijena: redovito perite zube i često ispirite grlo. Zimi češće prozračujte sobe u kojima boravite i izbjegavajte zatvorene prostore s puno ljudi.  Opću sposobnost obrane organizma u sva godišnja doba, a posebice zimi smanjuje neispavanost i nedostatak odmora. Nemojte zanemariti važnost kvalitetnog sna (barem 7 sati dnevno). Idite spavati na vrijeme, a tijekom dana se odmarajte i opuštajte barem 30 minuta.

PČELINJI PROIZVODI I KOLESTEROL

Kolesterol je kombinacija steroida i alkohola (C₂₇H₄₆O) koji se nalazi u staničnim membranama svih tkiva, a potreban je za normalan rad organizma. Kada je razina LDL kolesterola visoka, on počinje da se lijepi za stjenke krvnih žila, ubrzava aterosklerozu i smanjuje elastičnost arterija. Visoka razina kolesterola u krvi ključni je čimbenik za razvoj kardiovaskularnih oboljenja, koja uzimaju tri puta više života nego tumor dojke i dva puta više od raka pluća. Zbog suženja arterija može nastupiti infarkt ili moždani udar, pa je utoliko smanjenje kolesterola najvažnija stvar koju možete učiniti da umanjite rizik po zdravlje. Kako sniziti povišene vrijednosti masnoća u krvi uz pomoć matične mliječi, propolisa i peluda, pročitajte u nastavku teksta:

Svakodnevnom konzumacijom matične mliječi možete sniziti vrijednosti lošeg kolesterola, dok se koncentracija dobrog neće promijeniti. Ta hrana pčelinjih matica pokazala se odličnom i u terapiji hipertenzije, a može se koristiti i kao oruđe za očuvanje zdravlja krvnih žila. S druge strane, u terapiji masnoća u krvi efikasan je i propolis, a može pomoći i pelud.

Upotreba matične mliječi: ako koristite svježu matičnu mliječ, stavite je pod jezik i pričekajte 5 – 10 minuta da se otopi, jer se tako najbolje apsorbira. Budući da ne postoji univerzalna doza, prije uzimanja se posavjetujte sa svojim liječnikom, ali imajte na umu da taj prirodni lijek ne treba koristiti dulje od 30 dana u kontinuitetu. tretman se može ponoviti nakon jednomjesečne pauze. Čuvajte je u hladnjaku, u tamnoj i zatvorenoj posudi.

Upotreba propolisa: prelijte 150 g propolisa sa 400 ml 96 %-tnog alkohola. Ostavite da odstoji 30 dana na tamnom i hladnom mjestu, pa procijedite. Razblažite 5 kapi tinkture s malo vode i uzimajte 3 x dnevno, pola sata prije jela. Terapija traje 4 mjeseca.

Upotreba peludi: u dogovoru s liječnikom koristite 20 – 40 g peludi dnevno. Podijelite dozu na 3 dijela i uzimajte je u kombinaciji s medom ili jogurtom.

IZVOR: časopis „ Ljekovito bilje“ br. 24/studeni 2017.

PČELINJI PROIZVODI U TERAPIJI KONSTIPACIJE I OPSTIPACIJE

Opstipacija je izostanak spontanog pražnjenja crijeva (dulje od 48 do 72 sata), dok se konstipacijom smatra otežano pražnjenje suhe i tvrde stolice (rjeđe od 3 puta tjedno). Ukoliko se ne regulira u šest tjedana može poprimiti kroničan oblik koji ne treba ignorirati, ali ni previše žuriti u ljekarnu i posegnuti za laksativima, jer dugotrajna primjena sintetičkih lijekova protiv zatvora može izazvati ovisnost i sasvim suprotni učinak. Zvuči paradoksalno, ali redovita uporaba laksativa može izazvati zatvor jer oslabi i ulijeni crijeva.

S druge strane, priroda nam može biti itekako dobar saveznik u borbi protiv ovih tegoba. Prije svega će nam pomoći pravilna ishrana: namirnice bogate probiotičkim kulturama (jogurt, kefir, kiseli kupus, poriluk, češnjak, luk, slatki krumpir). Konzumacija veće količine vlakana (20 – 35 g na dan) potiče apsorpciju vode i čine stolicu mekšom i voluminoznijom, čime se ubrzava prolazak probavljenih tvari kroz tijelo. Kofein iz kave opušta crijeva, ali šalica tople limunade s medom je još bolja. Učinkovitija od laksativa je čaša vode (ili soka) sa 2 žličice soli, žličicom soda bikarbone i sokom od pola limuna. Pomoći će i laneno ulje: jednu žlicu pomješajte sa 2 dl soka od cjeđene naranče. Prirodna sredstva protiv konstipacije i opstipacije su šljive (sok, suhe ili kompot), smokve, lan, zob, maslinovo ulje, grožđice. A kako u borbi protiv ovih zdravstvenih tegoba mogu pomoći med i drugi pčelinji proizvodi?

Dr. Peter Kapš u knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ naglašava da je u borbi protiv zatvora med biološki nezamjenjivo sredstvo, jer potiče mišićno tkivo na stolicu. Spominje pučku medicinu: uzimanje žličice meda otopljenog u čaši kozjeg mlijeka (ujutro i naveče) uz žličicu meda otopljenog u čaju od sene. Pomoći će i slijedeći recept: po žličicu zdrobljenog sjemena lana, komorača i sene preliti sa ¼ l vode, prokuhati i procijediti, a u dobiveni čaj dodati žlicu meda. Autor preporučuje uzimanje meda 60 – 120 g dnevno, otopljenog u mlijeku ili toploj vodi u nekoliko obroka, prije spavanja obavezno. Dodaje da  u iste svrhe može koristiti i pelud, što u svojoj knjizi „Darove medonosne pčele“ potvrđuje mr. Žarko Stepanović, pogotovo starijim pacijentima kojima preporučava mješavinu žlice meda i žlice peluda u čaši jogurta (pripremiti navečer, a popiti izjutra). Za „lijena crijeva“ i ovaj autor preporučuje svakodnevno uzimanje žlice meda u čaši hladne vode ujutro prije doručka. Stolicu možemo dovesti u red ako u isto vrijeme popijemo mješavinu žlice meda i žlice jabučnog octa u 2 dl vode ili mješavina žlice meda i žlice mekinja u čaši jogurta. Ovdje treba naglasiti da su ječmene ili rižine mekinje bolja i blaža alternativa od pšeničnih (jer ona mogu nadražiti crijeva).

Jeste li čuli za malteks? To je ekstrakt ječmenog slada  koji između ostalog sadrži mnogo magnezija, izuzetno važnog za normalizaciju mišićne i živčane aktivnosti debelog crijeva. Pomiješajte  malteks s tamnim medom i uzimajte po žličicu prije svakog obroka, samostalno ili otopljeni u malo tople vode. Ovaj pripravak ne izaziva neželjeno djelovanje i mogu ga bez problema konzumirati djeca i trudnice.

Evo još nekoliko biljnih mješavina u koje obavezno treba dodati med kako bi borba protiv konstipacije bila učinkovitija:

1. Pomiješajte 15 g kore trušljike i po 10 g komorača, kima, korijena omana, sladića, anđelike, sapunike i lanenih sjemenki, pa prelijte žličicu mješavine sa 2 dl kipuće vode i kuhajte nekoliko minuta. Ostavite da se ohladi, procijedite i zasladite medom. Pijte 2 – 3 šalice čaja dnevno.
2. Pomiješajte 25 g komorača, anisa, kima i korijandra, pa prelijte žličicu mješavine sa 2 dl kipuće vode i kuhajte nekoliko minuta. Ostavite da se ohladi, procijedite, dodajte med i pijte 2 – 3 šalice dnevno.
3. Pomiješajte 40 g kore žestilja, po 15 g pirike i zubače i po 10 g paprene metvice, kima i ploda bazge, pa žličicu ove mješavine prelijte sa 2 dl kipuće vode i kuhajte nekoliko minuta. Ostavite da se ohladi, procijedite, dodajte med i pijte 2 – 3 šalice dnevno.
4. Pomiješajte 1 – 2 žličice mljevenih sjemenki buhačice s čašom vruće vode. Ostavite da se namače 2 sata, dodajte limun i med.

Uz pravilnu ishranu,  nemojte zanemariti ni tjelovježbu, a u borbi pritiv zatvora može pomoći izmjenjivanje vrućih i hladnih obloga na trbuhu, masaža i joga. Napominjemo da se tradicionalni pripravci za poboljšanje zdravlja primjenjuju od davnina, ali uvijek postoji rizik od nuspojava, primjene pogrešnog pripravka ili interakcije s drugim lijekovima. Iako se autor uvijek trudi pružiti najnovije i najtočnije informacije, medicinske i farmakološke spoznaje se mijenjaju iz dana u dan.  Stoga prije nego počnete koristiti navedene preparate obratite za savjet kvalificiranom medicinskom specijalisti, a nemojte zaboraviti ni ljekarnike koji vam također mogu pomoći u izboru odgovarajućeg pripravka.

IZVORI:

1. Peter Kapš: Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima 2012. (313)
2. Žarko Stepanović: „Darovi medonosne pčele“ 2012. (276)
3. Grupa autora: „1000 kućnih lijekova“ 2012. (161 – 164.)
4. Grupa autora: „ Prirodno liječenje bolesti i tegoba“ 2005. (362)
5. Časopis „Ljekovito bilje“ br. 24/studeni 2017. (14 – 15)

MEDENE PASTILE

SASTOJCI: đumbir, ½ šalice šećera, sok od ½ limuna, 1/8 žličice mljevenih klinčića, med, šećer u prahu

PRIPREMA: ogulite veći komad đumbira, nasjeckajte ga i izbledajte da se još više usitni. Stavite ga u lončić, dodajte pola šalice vode, kuhajte nekoliko minuta pa poklopite i ostavite da odstoji 10-tak minuta. Dobro procjedite i u tekućinu dodajte pola šalice šećera, malo meda, sok od pola limuna i osminu žličice mljevenih klinčića. Kuhajte na laganoj vatri 15-tak minuta dok masa ne postane sirupasta, pa ostavite da se malo ohladi dok se ne zgusne. Dok je topla, smjesu uzimajte žličicom i pažljivo je sipajte na masni papir i formirajte oblike veličine bombončića. Pastile posipajte šećerom u prahu i ostavite da se potpuno ohlade. Čuvajte ih u staklenki.

IZVORI: časopis „Ljekovito bilje“ 10/ 2017.

STARI I NOVI RECEPTI ZA LIJEČENJE PREHLADE I KAŠLJA NA BAZI MEDA

1. zakuhajte 1 L vode u ključalu vodu dodajte 1 kg meda, pustite da provri 1 – 2 minuta. Kad se tekućina ohladi, dodajte sok od citrusa. Doza: 0,5 dl – 2 dl dnevno – ovisno o dobi i tjelesnoj težini.
2. po 1 žlicu mlakog meda pomiješanog sa ¼ čajne žlice mljevenog cimeta uzimajte 3 dana za redom
3. u šalicu meda dodajte 1 žlicu naribane limunove korice i 2 kriške limuna, zagrijte na laganoj vatri oko 10 minuta. Nakon što je smjesa zagrijana, ostavite da odstoji 1 – 2 sata.
4. u šalicu meda dodajte 1 žlicu sitno nasjeckanog đumbira, zagrijte na laganoj vatri oko 10 minuta. Nakon što je smjesa zagrijana, ostavite da odstoji 2 sata.
5. u šalicu meda dodajte 5 – 10 klinčića, zagrijte na laganoj vatri oko 10 minuta. Nakon što je smjesa zagrijana, ostavite da odstoji 2 sata.
6. u šalicu meda dodajte 2 – 3 žlice jabučnog octa. Uz miješanje zagrijte na laganoj vatri oko 10 minuta. Nakon što je smjesa zagrijana, ostavite da odstoji 1 sat.
7. u šalicu meda dodajte 1 punu žlicu kurkume, dobro promiješajte i premjestite u staklenu posudu.
8. pomiješajte jednake količine meda, soka hrena i luka. Uzimajte 1 čajnu žličicu 3 x dnevno.
9. pomiješajte 1 žlicu jabučnog octa sa 1 žlicom meda, 2 žlice vode i navrh žličice kajenskog papra i đumbira u prahu. uzimajte po 1 žličicu sirupa svaka 2 – 3 sata.
10. uzmite svježi ananas i iscijedite iz njega sok ili ga izbledajte, pomiješajte pola čaše toplog soka sa 1 žlicom meda. Doza: 2 x dnevno nekoliko dana.
11. naribajte glavicu luka, ocijedite sok i pomiješajte ga s medom. Doza: 3 x dnevno po 1 žličicu
12. izgnječite 2 zrele banane srednje veličine, prelijte ih sa 2 šalice vode, ostavite da odstoji 30 minuta. Dodajte 2 žlice meda i promiješajte. Svako jutro  pripremite nov napitak. Pijte po pola šalice podijeljeno u 4 dijela. Ovaj napitak pomaže i kod problema sa želucem.

BUNDEVE I MED U APIFITOTERAPIJI

Bundeva je jednogodišnja biljka iz porodice Cucurbitaceae podrijetlom iz srednje Amerike koja se koristi za ljudsku i stočnu hranu. kao zdrava i ukusna namirnica omiljena je u mnogim svjetskim kuhinjama, a  štovatelji pučke medicine i fitoterapeuti je cijene zbog njenih ljekovitih svojstava u cvijetu, lišću, mladim stabljikama te u kori, mesu i sjemenkama, odnosno košticama ploda. Bundeva je bogat izvor vitamina (A, C, D, E, K, B1, B2, B3, B6), minerala (K, Ca, Fe, P, Se, Zn, Mg, B, Co). Folna kiselina u bundevi pospješuje proizvodnju crvenih krvnih stanica, sprječava anemiju, potiče proizvodnju stanica, posebno kožnih i pridonosi normalnom funkcioniranju živaca, a aminokiselina triptofan  u bundevi pomaže kod lošeg raspoloženja, depresije i  nesanice. Linolna kiselina u bundevi njeguje i obnavlja kožu, prevenira njeno isušivanje, pomaže kod dermatitisa, ekcema, svrbeža, akni i upalnih stanja kože, a prema najnovijim istraživanjima odlična je zaštita i protiv raka kože. Oleinska kiselina u bundevi pomaže u čišćenju naslaga na stijenkama krvnih žila te tako utječe na smanjenje rizika od ateroskleroze i infarkta. Beta karoten i ostali antioksidansi iz bundeve preveniraju upale, infekcije, alergije, pomažu u jačanju imuniteta te štite od pojave malignih oboljenja. Nutritivni sastojci bundeve posebno su cijenjeni kada je u pitanju zdravlje mokraćnog mjehura, bubrega i prostate. Odličan je diuretik, povoljno djeluje na probavu te pomaže kod zatvora, upale debelog crijeva te ostalih želučanih i crijevnih tegoba.  Osim što je lako probavljiva, bundeva se izdvaja i kao savršena namirnica za mršavljenje jer je vrlo zasitna i kalorijski siromašna (26 cal /100g). 

Ulje sjemenki bundeve sadrži ugljikohidrate, minerale, bjelančevine, nezasićene masne kiseline, linolnu (omega-6) i oleinsku (omega-9), bogato je i mineralima i vitaminima od kojih se posebno izdvajaju minerali željezo, mangan, magnezij, bakar, cink i selen te vitamini A, C, E, D, K kao i vitamini B skupine. Redovita konzumacija bučinog ulja (barem jedna žličica dnevno) pomaže u ublažavanju i eliminiranju teškoća uzrokovanih povećanom prostatom a najnovija istraživanja su potvrdila da bučino ulje pomaže u prevenciji i suzbijaju rast raka prostate i jajnika, kao i u prevenciji oštećenja bubrega uzrokovanog dijabetesom Poboljšava reproduktivne funkcije jer pozitivno djeluje na količinu i kvalitetu sperme. Ublažava upale mokraćnog sustava, pospješuje mokrenje te pomaže u jačanju muskulature mokraćnog mjehura.  Bučino je ulje odličan diuretik te snažna pomoć u eliminiranju crijevnih parazita. Pomaže i kod zatvora te upale debelog crijeva. Oleinska kiselina sadržana u ulju bundeve učinkovita je u smanjenju povišenog kolesterola, što ima veliki značaj za zdravlje srca i krvnih žila. Bučino ulje jača imunološki sustav, pomaže kod kardiovaskularnih bolesti, potiče obnovu eritrocita, ublažava sindrom iritabilnog crijeva, otklanja bolove u zglobovima, izvrsno sredstvo za eliminaciju žgaravice i liječenje opeklina, čuva zdravlje očiju, kože i kose.

Kora od bundeve sadrži proteine koji sprečavaju infekcije i pomažu u borbi protiv mikroorganizama, posebno u sprječavanju razvoja gljivice vrste Candida albicans, koja je krivac za vaginalne infekcije kod žena, pelenski osip kod djece te mnoge druge tegobe.

Pulpa (meso) bundeve sadrži vitamine A, C, E, B1, B2, B6 te niacin i folnu kiselinu, zahvaljujući kojima pomaže u očuvanju imuniteta te zdravlja očiju, kostiju, kože i zubi. Od minerala najviše ima kalija, fosfora, kalcija i željeza. Obiluje nezasićenim masnim kiselinama, biljnim proteinima, bjelančevinama. Beta karoten u bundevinoj pulpi pomaže u prevenciji raka grla, želuca, jednjaka i grlića maternice. Plod bundeve je vrlo dobar diuretik što je od velike važnosti za osobe koje pate od upale mokraćnog mjehura i bubrega kao i za oboljele od reume i gihta. Meso bundeve sadrži celulozu i druga biljna vlakna od izuzetnog značaja za zdravu probavu. Zahvaljujući visokom sadržaju pektina, pulpa bundeve je vrhunski čistač jetre. Njezin glavni adut je obnavljanje membrane i sprječavanje propadanja hepatocita – stanica iz kojih se sastoji ovaj vitalni organ, stimuliranje oslabljenih funkcija jetre i snižavanje visokih vrijednosti kolesterola. U nastavku prenosimo jedan od recepata objavljenih u časopisu „Ljekovito bilje“ br. 23 u kojem se osim bundeve koristi i med, što potkrepljuje činjenicu da su fitoterpija i apiterapija snažni saveznici u borbi protiv bolesti i zdravstvenih tegoba i odlična potpora standardnoj medicini.

LJEKOVITA SMJESA OD BUNDEVINE PULPE I MEDA

SASTOJCI: bundeva, med

PRIPREMA: odrežite vrh bundeve i odstranite joj jezgru s vlaknima i sjemenkama. U izdubljenu sredinu stavite šalicu meda, poklopite odrezanim vrhom i ostavite da odstoji 7 dana na toplom i tamnom mjestu. Nakon toga sadržaj presipajte u staklenku i odložite u hladnjak. Uzimajte po žličicu smjese 3 x dnevno tijekom 3 tjedna, nakon toga pauzirajte 30 dana, pa ponovite kuru.

IZVORI: časopis „Ljekovito bilje“ br. 23/listopad 2017.

www.alternativa-za-vas.com

MED U AYURVEDSKIM PRIPRAVCIMA

Ayurveda (sa sanskrta: “āyus” -“život” i “veda”, – “znanost”). je sustav tradicionalne medicine, porijeklom iz Indije, dok je drugdje u svijetu oblik alternativne medicine – medicine iscjeljivanja. Mnogi smatraju da je ayurveda najstarije učenje o medicini, te da su se sve druge metode liječenja razvile upravo iz nje. Ayurveda ne stavlja naglasak na bolestan organ, već na narušenu ravnotežu svijesti, uma i tijela, odnosno na organizam promatra kao cjelinu pa je njen cilj ponovno uspostavljanje narušenog balansa pomoću biljnih i začinskih mješavina, pčelinjih proizvoda, ali i promjenom stila života i načina prehrane, uz rad na sebi i težnju prema uspostavljenju veza sa cjelokupnim kozmosom. Utoliko ayurveda  stara preko 5 tisuća godina djeluje mistično i egzotično, pa postaje privlačna i ljudima našeg podneblja. U kontekstu apiterapije, treba reći da je med bio cijenjen u drevnoj Indiji, baš kao i kod nas u pučkoj medicini. U ayurvedskim preparatima najčešće se med kombinira s kurkumom ili đumbirom, vodom i limunom. Više o ovoj temi u časopisu „Ljekovito bilje“ br. 22, a mi u nastavku teksta prenosimo 5 odabranih recepata:

 ZA BOLJI VID

Pomiješajte 2 žličice meda u čaši soka od mrkve. Pijte svakog dana najmanje po jednu čašu napitka. Ova mješavina naročito je efikasna za ljude koji provode mnogo vremena pred računalom.

PROTIV PREHLADE I KAŠLJA

Dvije žličice meda pomiješajte s istom količinom naribanog korijena đumbira ili đumbirovog soka i konzumirajte odmah. Činite to bar 3 puta dnevno. Ako đumbirov sok i med pomiješate u jednakim količinama s crnim paprom, dobit ćete izvanredan lijek protiv astme.

PROTIV HIPERTENZIJE

Dvije žličice meda pomiješajte s jednom žličicom soka od češnjaka i uzmajte 2 puta dnevno. Češnjak možete koristiti i samostalno, s obzirom  da snižava krvni tlak, čisti krv i čuva krvne žile.

ZA SNIŽAVANJE KOLESTEROLA

U čaši mlake vode razmutite 2 žličice meda i jednu žličicu limunovog soka. Pijte svaki dan na prazan želudac, odmah nakon buđenja.

JESENJE MUKE PO ZDRAVLJU I KAKO IH PREVLADATI UZ POMOĆ PČELINJIH PROIZVODA

Pred nama su jesenski dani, što znači da nam na vrata kucaju prehlada, gripa, virusi i bakterije. Za sve ove nedaće trebamo se pripremiti već sada, ako to ne činimo redovito. Našem imunitetu i općoj vitalnosti organizma odličnu potporu mogu pružiti razni čajevi, sirupi i drugi napici od ljekovitog bilja u koje ćemo dodati med zbog njegovih izvanrednih svojstava. Više o ovoj temi možete pročitati na stranicama časopisa „Ljekovito bilje“ br. 22, a pet odabranih recepata u kojima se med uz sve druge sastojke koristi za preventivne svrhe i ublažavanje jesenjih tegoba prenosimo u nastavku teksta:

LIMUNADA SA ČEŠNJAKOM

SASTOJCI:  2 veća češnja češnjaka, sitno nasjeckana ili ispasirana, 1 žlica naribanog korijena đumbira, 2 – 3 limuna, 1 žlica meda, 4 dl vode

PRIPREMA: u kipuću vodu dodajte češnjak iđumbir, pa ostavite da odstoji najmanje 20 minuta. Možete da procijedite tekućinu ili da ostavite biljke u njoj. Dodajte sok od svježe cijeđenog limuna i med. Pijte ovu limunadu dok je topla, nikako rashlađenu!

SIRUP OD ĐUMBIRA I MATIČNJAKA

SASTOJCI: ¼ šalice nasjeckanih svježih listova matičnjaka (ili 1/8 suhih listova), 1 komad korijena đumbira (oko 5 cm), oguljen i nariban, 2 dl kipuće vode, 1 žlica svježeg  limunovog soka, 3 žlice meda

PRIPREMA: prelijte matičnjak i đumbir lipućom vodom i ostavite poklopljeno da odstoji jedan sat. Nakon toga procjedite, dodajte med i sok od limuna. Uzimajte svakih sat vremena po žlicu sirupa.

LJUTI NAPITAK

SASTOJCI: 1 žlica naribanog korijena đumbira, 1 veći češanj češnjaka, sitno nasjeckan, polažličice kajenske paprike, 1 vrećica čaja (kamilica, metvica, majčina dušica), 1 žličica meda, 2 i pol dl vode

PRIPREMA: stavite u posudu vrećicu čaja, češnjak, đumbir i kajensku papriku, pa sve prelijte kipućom vodom. Ostavite poklopljeno da odstoji pola sata. Izvadite vrećicu, dodajte med, promješajte i pijte po jedan gutljaj svakih pola sata.

SIRUP OD CIMETA I BAZGE

SASTOJCI: 1 šalica bobica bazge, 1 šalica meda, 1 štapić cimeta, 1 žličica anisa, pola žličice naribanog muškatnog oraščića, 1 žlica naribane narančine kore, limuna ili limete, 1/3 šalice naribanog đumbira, 2 šalice vode

PRIPREMA: sve sastojke, osim meda, kuhajte na nižoj temperaturi oko 40 minuta. Procijedite tekućinu. Kada se malo ohladi, dodajte med i dobro promješajte. Ulijte sirup u čistu staklenu bocu ili staklenku. U slučaju prehlade i gripe možete piti po jednu žlicu svaka 2 – 3 sata. Preventivno možete piti 2 puta dnevno, ujutro i navečer.

ČAJ PROTIV GROZNICE

SASTOJCI: 1 žličica suhe ehinaceje, 1 žličica svježeg naribanog đumbira, 1 žličica meda, 1 žličica svježeg limunovog soka, 2 šalice vode

PRIPREMA: zagrijte vodu, kada zakipi dodajte ehinaceju i đumbir, zatim sklonite s vatre i ostavite da odstoji poklopljeno pola sata. Procijedite i dodajte med i limunov sok. Ovaj čaj možete piti 2 – 3 puta dnevno sve dok tegobe ne prestanu.

KAD SE PČELE I PRIRODA SLOŽE, SVAKOJ SE BOLJCI DOSKOČITI MOŽE!

Med poboljšava rad metaboličkog sustava, potiče umnu i fizičku aktivnost, jača imunološki sustav, djeluje antiseptički i poput sedativa, a zbog udjela antioksidativnih tvari ima detoksikacijsko djelovanje. Tamne vrste meda pomažu kod slabokrvnosti. Med treba otopiti u šalici toplog napitka (ne vrućeg) ili ga otopiti u ustima (5 minuta). Ljekovita doza meda je 1 – 2 g na kg tjelesne težine, preventivna 0,5 – 1 g na kg tjelesne težine. Ljekovitu dozu uzimamo 2 tjedna.  U nastavku slijede blagodati meda po vrstama:

BAGREMOV MED

Primjena kod nesanice, prenadraženog živčanog sustava, otklanja posljedice stresa, vrtoglavice, klimakterične smetnje. Osobito je djelotvoran za dojenčad, malu djecu, rekonvalescente. Preporuča se uzimanje prije spavanja s čajem od kamilice koji pojačava djelovanje aktivnih tvari u medu.

KESTENOV MED

Dobar je kod bolesti probavnih organa, jer potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre i žući, štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Pomaže kod bolesti prostate i slabokrvnosti. Preporučuje se s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice.

LIPOV MED

Konzumiranje donosi olakšanje kod prehlade (potiče znojenje), upale dišnih i probavnih organa, te nekih bubrežnih oboljenja. Ne preporuča se srčanim bolesnicima.

LIVADSKI MED

Preporuča se ljudima sklonim peludnim alergijama. Uzimati ga svaki dan radi pripreme organizma za veliku proljetnu izloženost peludu.

MEDLJIKOVAC

Naglašeno bogatstvo mineralnih tvari (željezo), podiže razinu hemoglobina u krvi, povećava snagu srca i izdržljivost krvnih žila te otpornost imunološkog sustava.

AMORFNI MED

Opuštajuće i umirujuće djelovanje nakon napornog dana. Crvenkasta boja upućuje na bogatstvo mineralnih sastojaka koji vraćaju snagu u iscrpljeni organizam, popravlja krvnu sliku.

MED OD ULJANE REPICE

Blagotvorno djeluje na dišne organe, čisti jetru i regulira razinu masnih kiselina u organizmu.

SUNCOKRETOV MED

Blaga mirisa i oštra okusa, vrlo brzo kristalizira. Umirujuće djeluje na dišni sustav i utječe na regulaciju masnih kiselina u krvi.

PRIRODNI PREPARATI U LIJEČENJU KARCINOMA

MED I ĐUMBIR

U 500 g meda stavite 2 veća sitno naribana komada đumbirovog korijena. Dobro promješajte plastičnom ili drvenom žlicom. Preparat čuvajte u hladnjaku i uzimajte 2 – 3 žlice dnevno, najbolje između obroka.

MED I SODA BIKARBONA

Dovoljno je da jedete 3 žličice dnevno tijekom mjesec dana i bit će vam bolje. Ideja o miješanju sode bikarbone s medom (ili javorovim sirupom) čini se bizarnom, jer se stanice raka hrane šećerom. Ali ovdje šećer djeluje drugačije. Stanice raka ne uspijevaju iskoristiti šećer za rast, jer ih soda bikarbona uništi. Med ide prema stanicama raka (koje troše 15 puta više glukoze nego zdrave stanice), a uz pomoć meda soda ulazi u stanice raka.

PRIPREMA: Promiješajte dio sode bikarbone sa 3 dijela meda, zagrijte i miješajte na vrlo laganoj vatri 10 minuta. Uzimajte 3 žličice dnevno 30 – 60 dana. Tijekom ove terapije izbjegavajte meso, šećer i bijelo brašno.

MED I ALOJA

Naribajte ili sameljite 750 g listova aloje stare 3 – 5 godina. Pomiješajte s 1 kg bagremovog meda i 20 g propolisa. Sve dobro izmješajte i ostavite da odstoji u zatvorenoj tegli 5 dana na tamnom i hladnom mjestu. Prvih 5 dana uzimajte po 1 žlicu preparata 2 sata prije doručka i ručka. Od 6.-tog dana uzimajte po jednu žličicu, 2 x dnevno prije obroka. Preparat koristite 3 tjedna u kontinuitetu, a zatim napravite jednotjednu pauzu.

MED, ALOJA I CIKORIJA

Pomiješajte 300 g mljevenih listova aloje, 250 g korijena cikorije i 400 g meda sa saćem. Dodajte 7 dl crvog vina i 5 dl 70 %-tnog alkohola. Sve dobro izmješajte i ostavite da odstoji 5 dana na tamnom i hladnom mjestu, pa procjedite. Prvih 5 dana uzimajte po 1 žličicu 3 x dnevno, sat vremena prije obroka, a zatim po 1 žlicu prije doručka, ručka i večere. Ne koristite preparat duže od 2 mjeseca u kontinuitetu.

MED, ALOJA I ŠLJIVOVICA

U blenderu izmiksajte 3 velika lista aloje, 500 g bagremovog meda, i 3 žlice šljivovice. Uzimajte po 1 žlicu preparata dnevno, pola sata prije obroka.

MED I CRVENA DJETELINA

Pomiješajte 400 g bagremovog meda i pola šalice svježe ubranih usitnjenih cvjetova crvene djeteline. Dobro promješajte i ostavite da odstoji 7 dana na suhom i tamnom mjestu. Uzimajte po 1 žličicu mješavine 3 x dnevno između broka.

MASLAC OD PROPOLISA

Onkološki bolesnici bi trebali uzimati propolis koji otežava razmnožavanje malignih stanica i jača imunološki sustav. Treba dobro sažvakati 5 – 7 g propolisa 3 x dnevno, sat vremena prije jela. Maslac s propolisom se pravi na slijedeći način: zagrijte na pari 1 kg maslaca i dodajte 150 g prethodno fino naribanog propolisa. Mješajte sve dok se propolis sasvim ne otopi, a zatim mješavinu presipajte u staklenku i ostavite da se ohladi. Melem čuvajte u hladnjaku. Uzimajte po 1 žlicu preparata 4 x dnevno, sat vremena prije obroka.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 20 (srpanj/kolovoz 2017.)

MELEM OD MEDA I INTEGRALNOG BRAŠNA ZA MASNO TKIVO

Pomiješajte  jednake dijelove meda i integralnog brašna, pa nanesite na masno tkivo (lipom) . Prekrijte gazom i učvrstite zavojem ili plastičnom folijom. Ostavite da djeluje najmanje 8 sati (najbolje preko noći). Nakon toga isperite mlakom vodom i neutralnim sapunom. Ponavljajte proceduru 8 dana.

OBLOZI OD MEDA ZA  ATEROME

Pomiješajte žlicu šljivovice ili 70%-tnog alkohola s 2 žlice meda. Natopite gazu i privijte je na aterom. Učvrstite zavojem ili plastičnom folijom i ostavite da djeluje najmanje 2 sata. Ponavljajte 2 x dnevno tijekom 2 tjedna.

MED S ORASIMA U LIJEČENJU HIPOTIREOZE

U 500 g meda ubacite 20 usitnjenih zelenih oraha. Dobro izmješajte, zatvorite teglu i ostavite da odstoji 30 dana. Onda procijedite i uzimajte svakog jutra po jednu žlicu preparata najbolje na prazan želudac.

OBLOZI OD MEDA I ALOJE ZA ARTROZU ZGLOBOVA

U staklenku ulijte 100 g svježe iscjeđenog soka od aloje, 200 g meda i 3 dl šljivovice. Zatvorite i ostavite da odstoji 3 dana na tamnom mjestu. Oblog stavljajte navečer i koristite tijekom 7 – 10 dana. Terapija se može po potrebi ponavljati .

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 18/lipanj 2017.

U posljednjem broju časopisa „Hrvatska pčela“ objavljen je članak pod naslovom „Ublažavanje sunčanih opeklina na prirodan način“ koji potpisuje doc. dr. sc. Ivana Gobin, dipl. sanit. ing iz Zavoda za mikrobiologiju i parazitologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Iako smo  tegobama koje naš organizam trpi u ove vruće ljetne dane i kako mu pomoći pčelinjim proizvodima, svima će nam dobro doći da ponovimo gradivo. Ugodno toplo, ali ne i prevruće ljeto vam želi ekipa “Pčeline školice”!

„LJUTI“ MELEM PROTIV ARTRITISA

Ljute papričice imaju zadivljujuće terapijsko svojstvo: efikasno su sredstvo za ublažavanje bolova, jačaju krvne žile, te potiču cirkulaciju i rad  imunološkog sustava. Ukratko: imaju objedinjeno djelovanje na stanja kao što su: kostobolja i artritis. Kapsaicin je glavni aktivni sastojak papričica  – uz ljekovitost daje im i ljutinu. Ova tvar ima sposobnost da utječe na živčani sustav, a prije svega blokira „tvar P“ – neurotransmiter koji do mozga prenosi informacije i rezultate onoga što mi zovemo bol. Može se unositi putem hrane, ali najefikasnije djeluje kad se namaže na kožu.

PRIPREMA: pomiješajte pola šalice maslinova ulja sa 2 žlice mljevenih ljutih papričica pa kuhajte na pari do 70*C. Skinite sa štednjaka i ostavite 15 – 20 minuta da se ohladi, a zatim opet kuhajte. Postupak ponavljajte što je moguće više puta tijekom 2 sata. Nakon toga, kad se sadržaj ohladi, procijedite ga kroz gazu. Ova tekućina ima sva ljekovita svojstva ljute papričice, a ukoliko želite napraviti preparat u čvrstom stanju – dodajte oko 20 g naribanog pčelinjeg voska, smjesu kuhajte na pari , stalno mješajući, sve dok se vosak ne otopi. Dobiveni melem ulijte u čiste staklene posude i čuvajte u hladnjaku.

GROŽĐANA MAST

Ukoliko patite od čestih infekcija koje se manifestiraju labijalnim herpesom, svakako biste u kućnoj apoteci morali imati melem od matičnjaka, budući da ova biljka sadrži polifenole – tvari snažnog antivirusnog djelovanja. Zahvaljujući ovim aktivnim sastojcima, upotrebom ulja, kreme i balzama s ekstraktom matičnjaka skraćuje se vrijeme zacjeljivanja „groznice“, a može se djelovati i preventivno ukoliko se koristi čim na usni primjetite mjehuriće.

PRIPREMA: staklenku do četvrtine napunite suhim matičnjakom pa ga prelijte maslinovim ili suncokretovim nerafiniranim uljem. Ostavite da odstoji na tamnom mjestu 30 dana, te svaki dan lagano promućkajte. Nakon toga sadržaj procijedite i prelijte u čistu staklenu bocu. Melem se pravi tako što se ulje matičnjaka ugrije na pari do 50*C pa se tome, uz stalno miješanje, doda 30 g naribanog pčelinjeg voska i 50 g shea maslaca. Kad tekućina postane kompaktna, treba je premjestiti u odgovarajuće plastične kutije i čuvati u hladnjaku.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 18/lipanj 2017.

BLAGOTVORNI UČINAK BAGREMOVOG CVIJETA, LIŠĆA I MEDA

Bagrem (Robinia pseudoacacia) je drvenasta biljka iz porodice mahunarki porijeklom iz sjeverne Amerike koje zna narasti i do 20 m. Predstavlja vrlo važnu biljnu vrstu i to ne samo za pčelare zbog obilja cvjetnog nektara u svibnju (u mnogim krajevima glavna pčelinja paša), već i u borbi protiv erozije tla (korijenje drži tlo), za gnojenje (korijenjem veže dušik u tlu), u kozmetičkoj industriji (od cvjetova se izrađuje eterično ulje), za tehničku uporabu (ulje iz sjemenki). Bagrem cvate tijekom svibnja i cvijet treba brati neposredno prije otvaranja, a listove dok su još mladi. Cvjetovi u grozdovima se zatim suše na suhom mjestu ili  pećnici. Nakon što se osuše cvjetići se skidaju s grozdova i čuvaju u papirnatim vrećicama.

Cvjetovi bagrema se koriste u čajnim mješavinama protiv prehlade, za iskašljavanje, protiv grčeva u trbuhu,  za upalne procese u ustima i želucu, gastritis, žgaravicu, čir na želucu i dvenaesniku, jer sadrže znatnu količinu vitamina C, eterično ulje, smolu, tanin i sirinogin koji imaju blagotvorni učinak na razne zdravstvene probleme. Cvjetovi bagrema se mogu koristiti i u ishrani: za pripremu salata, limunada, sirupa, ratluka, palačinki.

Mladi listovi bagrema sadrže niz tvari snažnog antiseptičkog djelovanja, pa se koriste prilikom virusnih prehlada i infekcija. Gorke tvari iz listova stimuliraju izlučivanje žuči, pa se koriste u vezi problema s probavom.

Čaj od bagremova cvijeta za lakše iskašljavanje

SASTOJCI: 40 g cvijeta bagrema, 10 g cvijeta miloduha, 10 g cvijeta metvice, pola kg cvjetnog meda

PRIPREMA: cvijetove bagrema, miloduha i metvice prelijte s 0,5 L kipuće vode. Poklopite i nakon 8 sati procijedite. Čaj pomiješajte s pola kilograma lipovog ili cvjetnog (planinskog) meda i svaki sat pijte po 1 žlicu.

Čaj protiv proširenih vena

SASTOJCI: 20 g cvijeta bagrema, 20 g cvijeta gloga, 20 g cvijeta bazge, 20 g lista rutvice, pola litre vode, bagremov med

PRIPREMA: pomješajte po 20 g cvijeta bagrema, gloga, bazge i listova rutvice, pa 4 žlice ove mješavine prelijte s pola litre hladne vode. Poklopite i ostavite da prenoći. Sutradan zakuhajte mješavinu i ostavite je da se ohladi. Zasladite bagremovim medom i pijte tijekom dana umjesto vode.

Čaj od mladih listova bagrema za probleme u probavi

PRIPREMA: listove bagrema sitno nasjeckajte pa prelijte žličicu čaja s 250 ml vrele vode. Ostavite da odstoji 3 min. Pijte 2 – 3 šalice dnevno (ne duže od 3 dana!)

Čaj za regulaciju krvnog tlaka

SASTOJCI: 30 g bagremova cvijeta, 20 g cvijeta srdačice, 10 g cvijeta gloga, 10 g cvijeta nevena

PRIPREMA: pomješajte navedene sastojke, pa 2 žlice mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode. Ostavite poklopljeno da odstoji 30 min. Procijedite i pijte tijekom dana za regulaciju hipertenzije (visokog krvnog tlaka).

Diuretski džem od bagremovog cvijeta

SASTOJCI:  4 šalice cvijeta bagrema, 4 žličice limunovog soka, paketić pektina, 4 žlice meda

PRIPREMA: napunite 4 šalice cvijetom bagrema i prelijte sa  3 šalice kipuće vode. Poklopite i ostavite preko noći. Procijedite čaj pa zakuhajte tekućinu. Dodajte 4 žličice limunovog soka, pektin i zasladite medom. Kuhajte uz povremeno miješanje sve dok se džem ne zgusne. Dok je vruć, ulijte ga u sterilizirane tegle, dobro zatvorite i čuvajte u hladnjaku. Svakodnevno se može uzimati po 1 žlica džema.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 18/lipanj 2017.

LJEKOVITI MED OD BORA

SASTOJCI: 1 kg svježih borovih izdanaka, 1 kg mladih češera, 9 l vode, 1 kg šećera, pola kg meda

PRIPREMA: Svježe borove iglice i češere prokuhajte u vodi, pokrijte i ostavite na sobnoj temperaturi 48 sati. Poslije sve procijedite kroz gustu gazu i dobro izgnječite. u dobivenu tekućinu dodajte šećer i med, prokuhajte i toplu gustu tekućinu izlijte u staklenke. Zatvorite i čuvajte na tamnom i hladnom mjestu.

ČAJ OD KOPRIVA, NEVENA, MATIČNJAKA, VRISKA I MENTE

SASTOJCI: po žlica sušenih listova  nevena, matičnjaka, vriska, koprive i mente, 2 g korijena valerijane, 2 žlice meda, 1,5 l vode, naranča ili limun

PRIPREMA: Zakuhajte vodu te ubacite sušene biljke i korijen valerijane. Ostavite čaj poklopljen pola sata, ocijedite, dodajte svjež sok agruma, zasladite medom.

ZELENI JUICE

SASTOJCI: 1,5 šalica listova koprive, pola šalice mente, šalica vode, pola limuna, žličica meda

PRIPREMA:  Listove koprive i mente stavite u blender s vodom. Dobro izmiksajte, dodajte iscijeđeni limunov sok i zasladite medom.

SMOOTHIE S KIVIJEM, JABUKOM I DATULJOM

SASTOJCI: 2 kivija, šaka listova koprive, žličica alkoholnog octa, 2 žlice zobenih pahuljica, žličica meda, žlica lanenih sjemenki, jabuka, pola limuna, 2 – 3 sušene datulje, 4 dcl vode

PRIPREMA: s rukavicama na rukama škarama režite vrhove mladih kopriva. Odvojite listove od stabljike, namočite u vodu s alkoholnim octom i ostavite 10-tak minuta. Dobro isperite pod vodom. Ogulite kivi i jabuku, izrežite na manje komade i stavite u blender. Dodajte koprive i sve ostale sastojke i sve dobro izmiksajte.

doc. dr. sc. Ivana Gobin, dipl. sanit. ing:

Med kao pomoć iz prirode kod atopijskoga dermatitisa

Atopijski dermatitis kronična je upalna kožna bolest koja se u većini slučajeva javlja u ranom djetinjstvu, no sve se češće javlja i u odrasloj dobi. Pojavljuje se zajedno s drugim alergijskim bolestima, kao što su alergijska astma, rinitis, konjunktivitis i kolitis. Atopijski je dermatitis nasljedan, a faktor rizika povećava se kod osoba koje su sklone alergijama. Kod atopijskog je dermatitisa iznimno važno redovito vlaženje kože kako bi se nadomjestila smanjena količina lipida i pojačan gubitak vode. Od davnina je poznato da med hidratizira kožu i djeluje protuupalno ublažavajući razne nadražaje kože. Upravo sadržaj šećera medu daje higroskopska svojstva, i to tako da vezuje molekule vode. Tako se na koži stvara zaštitni film koji pomaže održavati vlažnost kože, bez dodatka masnih tvari. Stoga je, izbjegavanjem potencijalnih alergena, redovitom njegom tijela i uz malu pomoć prirode, atopijski dermatitis moguće držati pod kontrolom.

ATOPIJSKI DERMATITIS
Atopijski dermatitis najčešće pogađa djecu i mlade ljude, ali se može nastaviti i u starijoj dobi. U većini slučajeva postoje periodi kada je bolest pogoršana, plamteći periodi, iza kojih slijede periodi kad se koža popravlja ili potpuno čisti, a to su remisijski periodi. Atopijski dermatitis karakteriziran je suhom i ispucanom kožom, koju prate intenzivan svrbež i pojava ekcema u obliku crvenila ili mjehurića. Ekcemi se najčešće javljaju zimi i u početku su crveni i mekani, a s vremenom postaju zadebljani i suhi. Usto se često javljaju i kraste iza ušiju te osip na obrazima, rukama i nogama.

Točan uzrok atopijskog dermatitisa nije poznat, no on se veže uz gensko nasljeđe (oboljela djeca često dolaze iz obitelji u kojima netko od članova ima neku atopijsku bolest) te zbog utjecaja raznih vanjskih čimbenika. U ranoj dobi najčešće je riječ o alergiji na hranu koja kod djece s vremenom nestajerazvijanjem tolerancije, iako im koža često ostaje suha i osjetljiva. Najčešće je riječ o alergiji na agrume (naranče, mandarine i limun), konzervanse u hrenovkama, paštetama, suhomesnatim proizvodima, katkad o alergiji na svinjsko meso i prerađevine, čak i na piletinu i bjelanjak. Alergija može biti i na neke deterdžente za pranje rublja, a posebice je izražena na omekšivače.

PATOGENEZA ATOPIJSKOG DERMATITISA

Istraživanja su pokazala da je u koži osoba koje boluju od atopijskog dermatititsa poremećena količina masnih kiselina koje služe za prirodno vlaženje kože. Zbog toga se umanjuju prirodne obrambene snage kože kao barijere, a ona postaje suha, sklona iritacijama i infekcijama. U patogenezu atopijskog dermatitisa uključen je velik broj upalnih stanica kao što su eozinofili, mastociti, limfociti i makrofagi. Ključnu ulogu imaju stanice u vanjskom sloju kože, keratinociti koji utječu na navedene imunosne stanice potičući imunosni odgovor, a dodatno stimulirane antigenima iz vanjske okoline.

Poznato je da zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus) učestalo kolonizira kožu pacijenta s atopijskim dermatitisom i to čak 70 – 90 % pacijenata, za razliku od samo 5 % osoba iz zdrave populacije. Razlog je tomu oštećenje osnovne funkcije kože kao prirodne barijere, zatim grebanje i stvaranje lezija te nedostatak antimikrobnih peptida na koži. Stoga se može reći da je S. aureus glavni  uzročnik bakterijskih superinfekcija lezija kod atopijskog dermatitisa.

Istraživanja su pokazala da osim što ima antimikrobni učinak med Manuka djeluje i na imunosni sustav i to tako da infibira infiltraciju leukocita kao i nekih upalnih medijatora. Isto tako može djelovati proupalno bez stvaranja aktivne upale koja bi mogla oštetiti tkivo. Brojna istaživanja pokazuju izrazit antimikrobni učinak meda od manuke, ali  od ostalih vrsta meda, prema bakteriji S. aureus, kao najčešćem uzročniku infekcija kože.

LIJEČENJE ATOPIJSKOG DERMATITISA

Vrlo je važno konzultirati se s liječnikom oko dijagnoze atopijskog dermatitisa. Cilj je liječenja smanjiti i ukloniti simptome bolesti. Dječji ekcem obično postaje blaži s godinama i često nestaje nakon treće ili četvrte godine. Prvi je korak u liječenju otkriti, a zatim ukloniti ili barem izbjegavati bilo koje alergene u hrani i nadražujuća sredstva iz okoline. Suha koža često pogoršava stanje, tako da učestalo kupanje i upotreba sapuna treba biti smanjena. Ako izbjegavanje nadražujućih sredstava ne smanji simptome, za liječenje se rabe različiti losioni i kreme s dodatkom kortikosteroida. Ako je pogoršanje nastalo kao nadražaj na deterdžente, rublje bi trebalo više puta ispirati i svakako izbjegavati omekšivač kod pranja djetetova rublja.

PRIRODNI LIJEKOVI ZA ATOPIJSKI DERMATITIS

Brojni pacijenti s atopijskim dermatitisom daju prednost prirodnim lijekovima u odnosu na klasičnu terapiju koja može imati brojne nuspojave. Iznimno su se korisnima pokazale kreme i masti koje sadržavaju ekstrakt biljke gavez (Symphytum officinale) s obzirom da je riječ o biljnoj zamjeni za kortikosteroide. Osim toga vrlo su dobre i kreme na bazi nevena i noćurka, kao i ulje crnog kima te bademovo, maslinovo i kantarionovo ulje. Ispiranje kože čajem od hrastove kore te naravno medni oblozi također mogu biti od velike pomoći.

Prirodni lijekovi s medom za pomoć u liječenju atopijskog dermatitisa:

– primjena smjese meda i cimetova praha (u jednakim omjerama) na oboljea mjesta

– primjena meda od manuke na oboljela mjesta ili masti s dodatkom ovog meda

– primjena smjese koja je sastoji od jednakih dijelova meda od manuke (ili nekog drugog meda), neobrađenog pčelinjeg voska i hladno prešanog malinovog ulja

– svako bi jutro tijekom nekoliko tjedana ili dok simptomi ne prestanu trebalo konzumirati sok d pola limuna sa žličicom meda u čaši mlake vode

– triput dnevno uz obroke konzumirati žličicu do dvije jabučnog octa pomiješanog s žličicom meda u čaši vode

Navedeni prirodni lijekovi obično ne daju očite rezultate odmah po primjeni, ali većina ljudi primječuje dugoročne prednosti u razdoblju od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o tome kako reagira nečije tijelo

LITERATURA:

http://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/65/Atopijski -dermatitis.html

http://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/atopijski-dermatitis-uzroci-simptomi-i-prirodni-lijekovi

Alangari, A. A. i suradnici: Honey is pottentially effective in the treatment of atopic dermatitis – Clinical and mechanistic studies, Immun Inflamm Dis 2017;5(2): 190 – 199

Jenkins R. i suradnici: Manuka honey inhibits cell division in methicilin-resistant Staphylococcus aureus. J. Antimicrob Chemother 2011; 66(11): 2536-2542

Totte, J. E. i suradnici. Prevalence and odds of Staphylococcus aureus carriage in atopic dermatitis: a systematic review and meta-analysis. Br. J. Dermatol. 2016: 175(4): 687 – 695

Članak pod naslovom “Udahnite duboko” koji potpisuje Ivana Vodogažec, a objavljen je u časopisu “Sensa” br. 112/travanj 2017. govori o peludnim alergijama za koje nam standardna medicina nudi čitav niz tableta, kapi i sprejeva i kako ih liječiti na prirodan način. S aspekta apiterapije o tome govore dr. sc. Gordana Hegić i dr. Zrinka Franić iz Hrvatskog apiterapijskog društva.  

Siva mrena (katarakta) je zamućenje očne leće. Nastaje postepeno, poremećajem u strukturi i pigmentaciji leće, najčešće u starijoj životnoj dobi. To je prirodni proces starenja očne leće, ali je pojava sive mrene moguća i u bilo kojem trenutku života. Službena medicina kao jedinu metodu liječenja sive ove bolesti nudi kirurški zahvat. No, prirodna medicina nudi niz preparata koji mogu dati odlične rezultate, a neki od njih su i pčelinji proizvodi. O tome više u časopisu „Ljekovito bilje“ (2/17) u tekstu koji slijedi:

A da ne bi sve završilo u ozbiljnom tonu (iako ova bolest zaslužuje takav pristup), evo i male šale na račun starije generacije…

POZIV WELLNESS I SPA CENTRIMA U SLOVENIJI

Javna savjetodavna služba u pčelarstvu pri ČZS (Čebelarska zveza Slovenije) poziva sve wellness i spa centre da u svoje programe uvrste MEDENU MASAŽU i na taj način obogate svoju ponudu i pomognu promidžbi pčelarstva u Sloveniji i širom svijeta. U svojoj pozivnici uz nabrajanje niza blagodati meda u svakodnevnoj prehrani, potpornim metodama liječenja određenih bolesti i zdravstvenih tegoba, ističu prednosti ove terapije:

 „Medena masaža jača i detoksificira organizam.  Posebnost masaže je kombinacija ljekovite moći meda i specijalne tehnike ručne masaže, ali uz to med djeluje i kao piling, otvara pore na koži, hrani i obnavlja stanice. Putem kapilara ulazi u krvotok i stimulira cirkulaciju krvi. Masažom uklanjamo stare odumrle stanice i toksine iz tijela. Tehnika djeluje u skladu s načelima akupresure i stimulira sve akupresurne točke na leđima. Medena masaža opušta i smiruje, jača imunološki sustav, pomaže probavi i opušta mišiće. Preporučava se kod nesanice, iscrpljenosti, kardio-vaskularnih problema i depresije.“

Još su stari Grci, Rimljani, Egipćani i Arapi poznavali ljekovita svojstva pčelinjih proizvoda. Med ima snažan detoksikacijski učinak i duboko uklanja toksine iz tkiva. Masaža s medom je dokazan učinak kod alergija, depresija, kronične prehlade, reume, želučanih problema. Tibetanska ili ukrajinska medena masaža je vrlo ugodna, relaksirajuća masaža koja učinkovito čisti tijelo od štetnih tvari i toksina, zbog higroskopnih svojstava meda i drugih blagotvornih učinaka organskog meda na naše zdravlje. Nakon medena masaže, vaša će koža biti meka, hidratizirana i ugodnog mirisa. Medena masaža duboko opušta, što je u današnjem užurbanom načinu života nužnost, a ne luksuz.

      Zbog unaprjeđenja ove grane apiterapije ČZS organizira radionicu u listopadu 2017. godine na kojoj će o tehnikama i učincima medene masaže održati prezentaciju i praktične vježbe poznati apiterapeut iz Njemačke. Organizatori pozivaju sve zainteresirane na predbilježbu za  radionicu na adresu: andreja.kandolf@czs.si zaključno 1. rujna 2017. Obzirom da “Pčelina školica” piše o svim modelima i aspektima  apiterapije, te u nekim svojim projektima (“Apiwellness”) dala perspektivu implementacije i mednih masaža u wellness ponudu), snažno podupire ovaj projekt ČZS u nadi da će radionici prisustvovati i menadžeri hrvatskih wellnes centara. 

PČELINJI PROIZVODI KAO POTPORA STANDARDNOJ TERAPIJI ORHITISA

Orhitis je latinski naziv za jednog ili oba testisa. Većinom je posljedica infekcije virusom parotitisa. Najčešći uzročnici kod bakterijskog oblika bolesti su Eshericia coli, stafilokoki, gonoreja, klamidija. Bakterijski oblici zahvaćaju i epididimis. Izolirani orhitis je u gotovo 70 % slučajeva uzrokovan virusom zaušnjaka (mumpsa). To je zarazna virusna bolest česta u dječjoj dobi, a kod mladih muškaraca u težim slučajevima može za posljedicu imati i sterilitet. Unilateralni orhitis kod mumpsa nastaje akutno, 4–7 dana nakon otoka parotidnih (zaušnih) žlijezdi (lat. glandula parotis), najvećih od triju parnih žlijezda slinovnica. U 30% slučajeva bolest se nakon 1–9 dana širi i na drugi sjemenik. Dijagnoza je klinička, a liječenje simptomatsko.

Pregledom testisa nalazi se osjetljivost, uvećanje i otvrdnuće sjemenika kao i edem s eritemom kože skrotuma.

STANDARDNO LIJEČENJE

Nakon što uočimo prve simptome (natečenost i bol u jednom ili oba testisa koja se može reflektirati i u leđa i prepone, povišena tjelesna temperatura 38 – 39*C, malaksalost, gubitat apetita, mučnina, glavobolja, otežano mokrenje i peckanje pri mokrenju, mialgija, bolne ejakulacije, krv u spermi) obavezno moramo posjetiti urologa. Pregledom testisa nalazi se osjetljivost, uvećanje i otvrdnuće sjemenika kao i edem s eritemom kože skrotuma. Liječnik će nakon pregleda dati konačnu dijagnozu i prepisati lijekove. Virusna upala testisa se liječi analgeticima (protiv bolova) i hladnim ili toplim oblozima, dok se  bakterijski oblici liječe odgovarajućim antibioticima. Orhitis izazvan zaušnjacima trebao bi proći nakon 1 – 3 tjedna uz upozorenje da se tijekom liječenja trebaju izbjegavati spolni odnosi. Osim toga, važno je da se pacijent odmara i miruje.

FITOTERAPIJA I APITERAPIJA U LIJEČENJU ORHITISA

Naravno, postoje i prirodne metode koje mogu pomoći u liječenju, a ključno je jačanje imuniteta. Treba izbjegavati masnu, prezačinjenu, prženu i industrijsku hranu i nikako prevelike količine, uz dovoljne količine vode ili soka od krastavca, cikle i mrkve (1:1:3). Ako je uzrok kladimija, mogu se koristiti češnjak, borovnica, limun. ehinacea, luk, žalfija, pelin (čaj ili tinktura). Za obloge će koristiti kupus, korijander i brašno od graha. Izgnječite valjkom list kupusa, potopite ga u jabučni ocat i privijte na bolno mjesto 2 x dnevno po 60 minuta. Fitoterapeuti nadalje preporučuju i kantarionovo ulje, uvarak od korijena lana, sok od preslice, brićike, nevena, tinkturu od šišarki crne johe i šljivovice. Jedan od recepata za čaj koji može pomoći: 3 žlice suhih i izmrvljenih cvjetova kamilice prelijte litrom kipuće vode. Nakon što odstoji 60 minuta, ocijedite i zasladite medom. Pijte više puta dnevno.

Apiterapeuti preporučuju slijedeći recept: pomiješajte 1 žlicu lanenog ulja ili toplog mlijeka s 20 kapi propolisa, pa natopite pamučnu krpu ili gazu i privijte na bolno mjesto najmanje 2 sata ujutro i naveče.

SUPOZITORIJI OD MATIČNE MLIJEČI I PROPOLISA

Pomiješajte 2 – 3 g suhe matične mliječi s 5 g nastruganog propolisa. Otopite na pari, u emajliranoj posudi komad ovčjeg loja ili maslaca, pa dodajte mješavinu mliječi i propolisa. Miješajte da dobijete masu gustu kao tijesto. Formirajte male supozitorije nalik na svijeće (s jedne strane trebaju biti zaobljeni), umotajte ih u foliju i stavite u hladnjak da se stvrdnu. Svaku večer prije spavanja zaobljeni kraj umočite u maslinovo ulje i lagano ga gurnite u anus. Vrlo je važno prije toga isprazniti crijeva (ako ne prirodno onda upotrebom laksativa ili klistira) i operite sapunom i vodom. Tretman ponavljajte 10 dana pa napravite pauzu i po potrebi ponovite. Ovo je izuzetno učinkovito u slučaju upale testisa, prostatititsa, hemoroida i adenoma prostate.

NAPOMENA ZA RODITELJE

Obavezno cijepite djecu protiv zaušnjaka u prvoj i šestoj godini života, jer cjepivo podiže imunitet. Ako dijete ima simptome virusne bolesti (opća slabost, groznica, povećani limfni čvorovi, osip na koži), odmah idite liječniku. Vodite računa o higijeni dječakovih genitalija (pranje vodom i baby sapunom, a ne samo brisanje vlažnim maramicama!). Nanosite odgovarajuće kreme za njegu osjetljive kože beba i redovito im mijenjajte pelene.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ 11/16

MED U PREVENCIJI I POTPORNOJ TERAPIJI MALIGNIH TUMORA

Tumor je patološka nakupina nastala kao posljedica prekomjernog množenja abnormalnih stanica, a potječe od jedne jedine stanice u kojoj su se godinama sakupljale razne mutacije gena odgovornih za reprodukciju i regulaciju rasta stanice. Ona može biti maligna, zloćudna ili kancerogena, odnosno benigna, dobroćudna ili nekancerogena. Samo maligni tumori napadaju okolna tkiva i metastaziraju. Jedna je od najraširenijih zloćudnih tvorevina današnjice karcinom dojke kod žena i zloćudni karcinom na debelom crijevu kod muškaraca. U našoj zemlji se s dijagnozom raka suočava 25.000 osoba. Prije 50-tak godina liječenje ove bolesti je bilo prilično ograničeno. Danas, zahvaljujući novim spoznajama i lijekovima šanse za izliječenje mogu biti i oko 90 %, što ovisi o vrsti raka i stadiju bolesti. U konvencionalnoj medicini rak se liječi kemoterapijom, radijacijom ili kirurškim putem. Kako su genetske predispozicije okidač u samo 10 % slučajeva karcinoma, a sve ostalo je rezultat nepravilne ishrane, loših životnih navika, ovisnosti, stresa i štetnih tvari u okolišu, zloćudne bolesti bi se mogle spriječiti usvajanjem zdravih životnih navika, a u prevenciji mogu pomoći i pčelinji proizvodi u kombinaciji s ljekovitim biljem. No, kada je riječ o liječenju, ovi se prirodni preparati ne smiju koristiti samostalno, već isključivo kao dopuna standardnoj medicini i to ne bez savjetovanja s liječnikom. Časopis „Ljekovito bilje“ br. 9 za rujan 2016. u članku „Najmoćniji saveznici u borbi protiv raka“ donosi više recepata za prevenciju na bazi prirodnih pripravaka, a mi prenosimo one s medom.

MED I ĐUMBIR

Iako su njegovi antikancerogeni učinci zasad uočeni samo na životinjama, pretpostavlja se da đumbir može zaustaviti rast tumora i u ljudskom tijelu, a najefikasniji je u kombinaciji s medom. Treba pomiješati 450 g meda i 2 veća naribana komada đumbirovog korijena. Važno je da se prikom miješanja koristi drvena ili plastična žlica. Lijek se čuva u hladnjaku, a uzimaju se 2 – 3 žlice dnevno, najbolje između obroka.

MELEM OD ALOE VERE

Aloa vera pomaže u prevenciji, ali i liječenju karcinoma – dovoljno je popiti po 1/3 šalice soka od listova ove biljke 3 puta dnevno, a može se koristiti i u kombinaciji s drugim prirodnim lijekovima. Potrebno je samljeti 300 g njenih listova i dodati 250 g cikorije, 400 g meda sa saćem, te pomiješati s 700 ml crnog vina i 500 ml čistog alkohola. Pripravak treba odstajati 5 dana na tamnom i suhom mjestu, nakon čega se ocijedi. Prvih 5 dana se uzima po 1 žličica 3 puta dnevno sat vremena prije obroka, a nakon toga po 1 žlica prije doručka, ručka i večere. Lijek se koristi najduže 2 mjeseca u kontinuitetu.

MED I CRVENA DJETELINA

Odlični saveznici u borbi protiv malignih bolesti kod ljepšeg spola (rak dojke, jajnika i vrata maternice) su cvjetovi crvene djeteline, čiji učinak pojačava bagremov med. Lijek se pravi tako što se pola čaše svježe ubranih cvjetova djeteline pomiješa s 400 g meda. Preparat prije upotrebe treba čuvati na suhom i tamnom mjestu tjedan dana, a liječenje se provodi uzimanjem 1 žličice mješavine 3 puta dnevno između obroka.

Napomena: ovaj se preprat ne smije koristiti kad je riječ o tumorima ovisnim o hormonu estrogenu!

TERAPIJA S MEDOM U FINSKOJ SAUNI KAO POSEBAN SPA RITUAL

U posljednjih 20-tak godina ubrzano raste zanimanje za wellness & spa centre u kojima suvremen čovjek traži spas od prebrzog životnog tempa, stresova na poslovnom ili emocionalnom planu. Što je ustvari „wellness“, a što znači kratica „spa“?

Pojam „wellness“ dolazi od engleske riječi „wealnesse“ koja označava „dobro zdravlje“, no danas ima mnogo šire značenje: zdrave navike, prehranu, fizičke aktivnosti, kretanje, duhovno zdravlje i naravno – posjet wellnes centrima (nećemo reklamirati niti jedan – iako postoje velike razlike u širini sadržaja i kvaliteti usluga, a kako je unutar spa zone zabranjeno fotografirati izostati će i fotka).

Termin „spa“ dolazi od latinskih riječi „salus per aquam“ što u prijevodu znači „vodom do zdravlja“, a podrazumijeva korištenje vode i uživanje u vodi ili uz pomoć vode: plivanje, hidromasažu, kneipp (šetnja naizmjenično u hladnoj i toploj vodi), parna kupelj, ljekovita termalna i mineralna banja, tropske kiše itd. Jedan od nezaobilaznih užitaka koje korisnicima pružaju wellness & spa centri je sauna.

Sauna je u suštini zagrijana prostorija kojoj je svrha čišćenje i opuštanje tijela i duha. Saune jačaju imunološki sustav, eliminiraju toksine iz tijela, poboljšavaju kardio-vaskularni sustav i smanjuju poteškoćepovezane sa stresom. Redovito korištenje sauna ojačati će rad limfnog sustava, poboljšati metabolizam, smanjiti kronične bolesti (upala uha, krvarenje iz nosa, bolovi u donjem dijelu leđa, vratu i zglobovima). Osim toga sauniranje će usporiti starenje kože i doprinijeti njenom sjajnijem izgledu. Sauna izuzetno pozitivno djeluje kod kroničnih problema s dišnim sustavom (bronhitis, astma, alergije), višestruko poboljšava krvotok respiratornih putova, hidrira pluća i čisti sluznice pluća, grla i nosa od sluzi i alergena.

Kako to funkcionira? Pravilno sauniranje se sastoji iz zagrijavanja i hlađenja tijela. Za sauniranje je potrebno izdvojiti minimum 2 sata tijekom kojih je preporučljivo da se čin grijanja i hlađenja ponovi nekoliko puta. Tijekom boravka u sauni toplina ubrzava cirkulaciju krvi na što naš organizam odgovara znojenjem. Znojenje pomaže tijelu da se oslobodi štetnih materija i toksina, uključujući i kemikalije poput pesticida i teških metala.Na povišenje tjelesne temperature u sauni organizam reagira jednako kao  kod povišene tjelesne temperature – pojačanim stvaranjembijelih krvnih zrnaca koji igraju važnu ulogu u našem obrambenom sustavu. Pored fizikalnog učinka, sauniranje povećava lučenje tzv. „hormona sreće“ (serotonin, endorfin, dopamin), pa se korisnik osjeća opuštenije i zadovoljnije, te se zbog toga boravak u sauni preporučuje osobama koje pate od depresije ili anksioznosti, jer se tako stvoreno rasterećenje od svakodnevnih briga i stresa i osjećaj nove životne snage prenosi s uma na tijelo. Obilno znojenje čisti kožu bolje i prirodnije od bilo kojeg farmaceutskog sredstva: otvara pore i omogućava da odumrle stanice i nečistoće duboko u koži izađu na površinu, poboljšava se makro i mikrocirkulacija, koža dobija zdrav sjaj, tonus i elastičnost. Razlikujemo 2 osnovne vrste sauna: tursku (parnu) i finsku (suhu).

U turskoj sauni (hamam) temperatura zraka je 45 – 55*C, a vlažnost dosiže 100 %. Kombinacija temperature i relativne vlažnosti stvara prirodnu parnu inhalaciju što blagotvorno djeluje na dišne organe, otvara pore i čisti kožu, te opušta mišiće, pa je idealna za relaksaciju tijela i duha.

Finska sauna je manja ili veća prostorija od drveta s temperaturom zraka 80 – 90*C i niskom vlažnošću zraka 10 – 15 %. U ekstremnoj verziji temperature dosižu 95 – 100*C. U spa centrima postoji više spa programa u kojima se koristi sol, termalno blato, menta, čokolada itd. Da bi se odabrao pravi program i kako bi se postigao optimalan zdravstveni učinak, najbolje je potražiti savjet svog liječnika, stručnog osoblja u centru ili – poput nas – ići ciljano u istraživanje određene vrste terapije (u ovom slučaju: terapije medom).

Sauna rituali se održavaju isključivo u finskim saunama s temperaturom preko 90*C i traju 10 – 15 minuta. No, krenimo otpočetka. Prilikom ulaska u wellness centar dobit ćete vodootpornu magnetnu narukvicu kojom otvarate ulaz u spa zonu, a ujedno služi kao ključ ormarića za osobne stvari. Pred sam ulazak u spa zonu, prelazite preko plitke vodene barijere koja služi za dezinfekciju stopala (OPREZ: pripazite na klizav i vlažan pod!). U vrijeme zakazano za seansu ispred najveće finske saune će se okupiti svi zainteresirani gosti. Prije ulaska u saunu ćete izuti obuću (japanke ili papuče) i ostaviti ispred ulaza. Pravilna upotreba finske saune podrazumijeva skidanje kupaćeg kostima zbog komocije, pravilnog disanja kože, ali i činjenice da je vlažan kostim pun klora koji uslijed zagrijavanja isparava u okoliš koji dišete zajedno s drugim korisnicima saune. Uđite brzo (kako bi spriječili ulazak hladnog zraka u saunu) i zauzmite svoje mjesto. Sjednite na ručnik ili plahtu (dobijete ih na recepciji). Iz higijenskih razloga izbjegavajte izravan dodir tijela i drveta, pa ručnik stavite ispod svih dijelova tijela. Za vrijeme boravka u sauni nije preporučljivo pijuckati vodu, već to treba učiniti prije i poslije sauniranja. Ukoliko sjedite na višim klupama, temperatura zraka je nešto viša. Obično se isprva sjedi ili leži na nižoj razini dok se organizam ne privikne na temperaturu. Sauna majstor će vam na početku objasniti tijek seanse, sastojke i učinak koji će proizvesti. Po protokolu tijekom rituala ne smijete glasno govoriti jer tako remetite koncentraciju sauna majstora i drugih korisnika. S vremena na vrijeme on će koristiti vodu (obogaćenu prirodnim eteričnim uljima) za polijevanje žarišta topline (toplog kamenja) čijim se isparenjima ispunjava prostor saune i povećava toplina i vlažnost zraka.

Ljekovite učinke finske saune dodatno će povećati terapija medom, tj. nanošenje sloja pripravka na bazi prirodnog pčelinjeg meda na čitavo tijelo. Sauna majstor će vam u dlan dati 1 – 2 čajne žlice ovog pripravka koji trebate dobro utrljati u kožu kako bi se potpuno apsorbirao (bez brige: koža će upiti sav med i neće biti ljepljiva!). Med je najstarije sredstvo za njegu i opuštanje kože: koristili su ga stari Asirci, Egipčani, Grci i Rimljani. Med na potpuno prirodan način regulira sadržaj vlage u koži i zato čini kožu mekom i nježnom. Osim toga, med djeluje antibakterijski i kožu obogaćuje vitaminima i drugim ljekovitim sastojcima koje sadrži, pa je zato medena sauna idealan spoj učinkovite terapije, naravne kozmetike i doživljaja prirode!

Sauna majstor će mahanjem i protresanjem ručnika u trenucima određenima protokolom prouzročiti vrtloženje zraka koje će dodatno povećati temperaturu u sauni. Uz pomoć intenzivnog raspršivanja i kruženja zraka, temperatura se jednakomjerno raspoređuje po čitavoj sauni, potiče se znojenje i pojačava pozitivan učinak na organizam. Vještina našeg sauna majstora je fascinantna, a doživljaj koliko egzotičan, toliko i zapanjujuće ugodan! Lica ostalih u sauni bila su ozarena što od valova topline što od oduševljenja. „Penso positivo!“ – pjevao bi poznati talijanski pjevač Lorenzo Jovanotti. Ako to nije kolektivni duh koji promiče promjene životnih navika u pravcu zdravlja i vitalnosti, onda ne znam što se pod tim pojmom treba podrazumjevati! Još jedna zanimljivost uz ovaj ritual: u jednim našim toplicama se jednom godišnje održava i takmičenje sauna majstora u vrtloženju zraka! Vjerujemo da bi naš majstor bio – ako ne i pobjednik – onda u samom vrhu natjecatelja!

Voda kojom se polijeva vruće kamenje može biti obogaćena prirodnim aromama i eteričnim uljima (menta, naranča, limun, lavanda, breza, bor) – samostalno ili u kombinaciji – čime se u čitav proces uključuje i osjetilo mirisa što je dodatna pozitivna komponenta terapije. Umjesto meda za kožu se može koristiti i mlijeko, vrhnje (neutralno) i drugi prirodni sastojci koji će vašu kožu učiniti ljepšom i zdravijom.

Nakon sauniranja preporuča se tuširanje hladnijom vodom čime ćete s tijela oprati prethodno nanešeni sloj meda – iz higijenskih razloga, ali i da se tijelo adaptira na slijedeću fazu: naglo prosipanje vode u drvenoj posudi povlačenjem konopca na sebe i ulazak u bazen s potpuno hladnom vodom. Učinak hladne vode nakon upotrebe saune je od velikog značaja za cirkulaciju. Naime, nakon zagrijavanja u sauni krvne žile se šire, a ulaskom u hladnu vodu sužavaju. Time se umanjuje zapremnina krvnih žila i potiče cirkulacija krvi u čitavom organizmu. Složiti ćemo se s tvrdnjom da je uz blagotvorni učinak meda i vrtloženje zraka upravo ovaj efekt ključan u cijelom ritualu nakon kojeg će vam lice i tijelo biti rumeni, osjećati ćete se očišćeni i puni pozitivne energije, a duh i um će vam biti slobodni!

POZOR: predugo izlaganje toplini u sauni može dovesti do gubljenja svijesti uslijed pregrijavanja tijela, pa budite oprezni i ne forsirajte svoj organizam! Ako se ne osjećate dobro, izađite na zrak, duboko dišite i ubrzo ćete se oporaviti. Ako i to ne bude dovoljno, obratite se osoblju centra i potražite liječničku pomoć. Upravo zato se početnicima preporučuje boravak u saunama s nižom temperaturom, na nižim klupama i kraće vrijeme. Osim toga, već na recepciji wellness centra dobijete brošuru u kojoj je preporučeni hodogram u spa zoni: od „laganijih“ verzija sauna preko odmorišta i hidromasažnih bazena prema saunama s znatno višom temperaturama. Osim toga, sauniranje se ne preporučuje osobama koje su konzumirale alkohol, niti odmah nakon obilnog obroka. Sauniranje nije preporučljivo kod bolesti koje uzrokuju mršavljenje (TBC, Bazedova bolest, karcinom…), kod nekih akutnih bolesti (jako povećana sedimentacija, vrućice, zarazne bolesti…), kod oboljenja srca i venskih žila, kod izrazito slabe prokrvljenosti i visokog krvnog tlaka.    

KAKO OJAČATI IMUNITET U DJEČJOJ DOBI?

Infektivne bolesti gornjeg dišnog sustava najčešće se javljaju kod djece predškolskog i mlađeg školskog uzrasta. Njihov nedovoljno razvijen obrambeni sustav često je izložen bakterijama i virusima. Hladnoća i vlažno vrijeme, atmosferska zagađenja te suh zrak u pregrijanim prostorima umanjuju otpornost dječjeg organizma, što za posljedicu ima jače izražene simptome bolesti. Pri tome se najčešće radi o fiziološkoj podložnosti infekciji, normalnoj za period djetinjstva, koja se s razvojem i odrastanjem potpuno smanjuje.

Osim svima znanih preporuka za više boravka u prirodi na svježem zraku te više vitamina, minerala i esencijalnh masnih kiselina u prehrani, otpornost dječjeg organizma može se poboljšati nespecifičnim stimulatorima imuniteta. Učinkoviti su dodaci prehrani sa sastojcima iz prirodnih izvora koji su posebno prilagođeni djeci.

Dobar izvor prirodnih vitamina je voće, a neke su vrste bobičastog voća osobito bogate vitanimom C. Acerola je malo drvo ili grm čiji je plod sočna crvena bobica slična trešnji, bogatiji C vitaminom od limuna i naranče. Vitamin C doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, normalnoj psihološkoj funkciji, metabolizmu stvaranja energije  te smanjenju umora i iscrpljenosti. Od minerala valja spomenuti cink koji osim u funkciji imunološkog sustava doprinosi i kognitivnim sposobnostima. Kulture mikroorganizama Lactobacillus spadaju među najpoznatije probiotike. Nalazimo ih u kiselim mliječnim proizvodima te u brojnim oblicima dodataka prehrani, a potiču bolju probavu ištite od crijevnih infekcija.

Odličan su izvor prirodnih tvari koje podižu imunitete – kako djeci, tako i odraslima, pripravci na bazi meda i pčelinjih proizvoda, obogaćeni vitaminima, biljnim ekstraktima i kulturama mikroorganizama. Pčelinji proizvodi sadrže brojne hranjive tvari. Ako dijete nije alergično, med i propolis su odlični imunostimulatori. Med je bogat mineralima, aminokiselinama, ugljikohidratima i vitaminima, a propolis je sastojak s potvrđenim učinkom protiv virusa i bakterija. Propois se često koristi kao sastojak sirupa, pastila i sprejeva za bolno i nadraženo grlo. Biljne vrste roda Echinacea u tradicionalnoj se medicini primjenjuju za ublažavanje simptoma bolesti gornjih dišnih putova praćenih povišenom temperaturom. Bogate su aktivnim tvarima koje imaju snažno djelovanje na jačanje prirodne otpornosti organizma. Važnu ulogu u jačanju imuniteta trebalo bi davati djetetu prije sezone prehlade, gripe i respiratornih infekcija, a idealno je vrijeme upravo polazak u vrtić, te početak nove školske godine.

IZVOR: www.vasezdravlje.com

O PROPOLISU KAO PRIRODNOM ANTIBIOTIKU

(isječak predavanja Marine Duić Manojlović, Gradska knjižnica Umag, 18. studeni 2016.)

Propolis ubija sve što smeta zdravom organizmu, ali čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo, a njegova je posebnost  što bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava. Prije spavanja dovoljno je namazati područje prsa propolisom kako bi se umirio kašalj i osigurao dobar san. Mast je odlična za rane koje teško zarastaju, kao i za kožna oboljenja. Ima svojstvo da zaustavlja abnormalno razmnožavanje stanica (citostatik) te liječi dobroćudne tumore. Stimulira stvaranje novih stanica i regeneraciju oštećenog tkiva. Propolis je snažan antioksidant te  djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti poput ateroskleroze, raka, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Propolis možete koristiti u njegovom prirodnom, sirovom obliku, ali od njega možete pripremiti vodeni ekstrakt, alkoholnu tinkturu (propolisove kapi), mast ili kremu pa i ulje.

Vodeni ekstrakt propolisa

Vodeni ekstrakt propolisa se priprem na način da sirovi propolis zamrznite, sameljite u fini prah, a zatim jednu čajnu žlicu tog praha navečer pomiješajte s 250 ml čiste vode. Sljedeće jutro, popijte tu tekućinu malim gutljajima.

Mast od propolisa

U emajliranu ili keramički posudu treba staviti 80-90 grama vazelina i napraviti vodenu kupku tako da voda lagano vri te dodati 10-20 g mljevenog propolisa. Miješati sve dok se propolis ne otopi. Nečistoće će isplivati na površinu, pa ih pokupite drvenom žlicom i bacite. Dodati malo alkoholne tinkture propolisa , posudu staviti u hladnu vodu i  miješati sve dok se mast ne ohladi.

Sirovi propolis

Sirov propolis se uzima na sljedeći način: 3-5 grama dnevno, između obroka. Prije nego što progutate propolis,  žvačite ga u ustima najmanje 15 minuta

Tinktura propolisa

Tinktura se pravi od propolisa i alkohola. Za pripremu tinkture koristi se 96%, a još bolje 76% etilni alkohol te u staklenku stavite propolis, a zatim dodajte  alkohol u omjeru 1:2. Tu tekućinu držite u staklenci 5-7 dana i promućkajte 3 puta dnevno te tekućinu profiltrirajte. Uzima se 20-90 kapi tinkture dnevno, ovisno o bolesti, između obroka, s pola žlice meda, mlake vode ili čaja.

Problem	Rješenje
Bolovi u želucu	Uzimati 20 – 30 kapi razrijeđene 30% alkoholne tinkture propolisa 3 puta dnevno prije obroka.
Žuljevi i kurje oči	Namažite ih debelim slojem propolisove masti i fiksirajte flasterom. Ostavite preko noći.
Krvarenje	Krvarenje od ozljeda i posjekotina možete brzo zaustaviti pomoću vate umočene u propolisove kapi.
Gljivična oboljenja kože	Nekoliko puta dnevno namažite oboljelo područje  propolisovom kremom, mašću ili kapima.
Opekotine	Umočite gazu u propolisovu mast, stavite preko opekline.
Psorijaza	Tri puta dnevno unutrašnje uzimajte 15 kapi propolisa. U isto vrijeme mažite oboljelo mjesto propolisovom kremom ili mašću.
Hemoroidi	Lokalno koristite propolisovu mast, a unutrašnje – kapi propolisa.
Tegobe dišnih putova	Napravite čaj od kamilice ili majčine dušice. Dodajte 10 kapi propolisa u posudu s vrućim čajem. Pokrijte glavu ručnikom i inhalirajte nekoliko puta dnevno po pet minuta.
Akne, čirevi, dermatitis, ekcem	Mažite oboljela mjesta nekoliko puta dnevno kvalitetno kremom ili tinkturom propolisa.
Paradentoza	Upaljeno zubno meso mažite propolisovim kapima tri puta dnevno. Prije toga dobro operite zube četkicom.
Alopecija	Tinkturu propolisa razrijedite mlakom vodom u količini 1 : 5. Koristite ovaj rastvor za masažu vlasišta i ispiranje kose.

LIMUN I MED: PARTNERI U DOBRU I ZLU

JUTARNJI NAPITAK

Ujutro na prazan želudac dobro je popiti toplu vodu pomiješanu s limunom i medom. Pomiješajte čašu tople vode sa sokom ½ limuna i 1 žličicom meda. dobro promiješajte i popijte odmah. Nemojte piti kavu ili čaj u razdoblju najmanje 1 sat nakon što ste popili napitak. Limun stimulira jetru da proizvodi više žuči i pomaže probavnom sustavu da eliminira toksine. Med ima antibakterijsko djelovanje i može ublažiti infekcije koje su prisutne u tijelu. Također će pospješiti eliminaciju toksina iz probavnog sustava. Ovaj je napitak brzo riješenje za zatvor. Stimulirat će crijeva, hidratizirati ih i pomoći u izbacivanju stolice.

GROZNICA

Kod zimice i groznice, bez obzira na uzrok, pomažu limun i med. Dodajte sok od 1 limuna vrućoj vodi, malo kasnije dodajte med i popijte odjednom, a zatim svaka 2 sata dok vrućica ne splasne.

NAPITAK ZA SINUSE

Da ublažite simptome upale sinusa i potaknuli funkcioniranje dišnog sustava, pomiješajte 2 žličice kurkume, 2 žličice meda, 1 šalicu vruće vode i sok od ½ limuna. Popijte odmah. Ovaj napitak pomaže i kod peludnih alergija.

PROTIV AKNI

Limun sadrži limunsku kiselinu koja može biti učinkovita u liječenju akni. Vitamin C se nalazi u agrumima, a njegova alkalna priroda ubija neke vrste bakterija za koje je poznato da uzrokuju akne. Stoha svakog jutra popijte limunadu. Svježi sok od limuna nanesite na akne i ostavite preko noći. Operite lice vodom slijedeće jutro. Izmješajte jedan dio svježe istisnutog soka od limuna s jednakim dijelom meda. Stavite mješavinu na zahvaćena područja najmanje pola sata. Operite poslije s vodom. Ovaj tretman treba ponoviti 2 x dnevno.

EKCEMI

Ako patite od infekcije kože, limun i med vam mogu pružiti olakšanje. Dodajte 8 kapi eteričnog ulja limuna na 1 šalicu (250 ml) mlake vode i 1 žlicu (15 ml) meda. Med ima antiupalni učinak i jača ljekovitu moć limuna. Natopite pamučnu tkaninu u tekućinu, istisnite višak i držite krpu na zahvaćenom području 15 minuta 2 – 3 x dnevno. Ovoće olakšati infekcije i spriječiti njihov povratak.

SKIDANJE MASNOĆA S TRBUHA

Stavite 125 g hrena u blender i dobro izmješajte. Dodajte 3 neoguljena limuna i miješajte dok smjesa ne postane kompaktna. Dodajte žlicu jabučnog octa i 3 žlice meda te sve dobro promješajte. Uzimajte po 1 žlicu 2 x dnevno tijekom 3 tjedna.

IZVOR: http://www.24sata.hr  

ANTIBIOTICI I NJIHOVE PRIRODNE ALTERNATIVE

U petak, 18. studenog širom EU će se obilježiti  Europski dan svjesnosti o antibioticima kojim se želi široj javnosti skrenuti pozornost na odgovorno korištenje ovih lijekova kako bismo njihovu učinkovitost sačuvali i za buduće generacije. Prije 10 godina pri Ministarstvu zdravstva RH u skladu s preporukama EU osnovana je ISKRA (Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike) koja se bavi racionalizacijom uporabe i kontrolom rezistencije antibiotika u nas, a u koju su uključeni liječnici i farmaceuti.Ovim povodom Udruga pčelara Bujštine organizira stručno predavanje pod naslovom „Antibiotici i njihove prirodne alternative“ u Gradskoj knjižnici u Umagu, 18.11.2016. u 19 sati. Predavanje drži Marina Duić – Manojlović, a ulaz je besplatan.

Što su to – ANTIBIOTICI?

Antibiotici su po definiciji lijekovi koji mogu u potpunosti uništiti patogene mikroorganizme (bakterije) ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje, a da pri tome ne pričine značajnu štetu organizmu domaćina. Antibiotici su produkti gljivica i plijesni, ali i sintetički spojevi koji spriječavaju rast bakterija i primjenjuju se u liječenju infektivnih i parazitarnih bolesti. Bakterije su mikroorganizmi koji nastanjuju ljudsko tijelo, životinje i biljke, a mogu se naći i u zraku, vodi, tlu. Ako se nađu na krivom mjestu u našem  organizmu, mogu uzrokovati razne bolesti (upala pluća,  meningitis, neke upale grla i uha, uroinfekcije ili infekcije rana). Kada nastane bakterijska infekcija antibiotici mogu uništiti bakterije i time spasiti život. Dakle, za određene zdravstvene probleme antibiotici su korisni, djelotvorni i sigurni lijekovi, no protiv virusa nisu učinkoviti. Lakše  virusne infekcije kao što je obična prehlada, obično prolaze same od sebe nakon nekoliko dana , a liječe se simptomatski. Usprkos tim činjenicama i dalje se poseže za antibioticima prečesto i nekritički, npr. kada su prisutni tek neki simptomi zajednički virusnim i bakterijskim infekcijama (povišena tjelesna temperatura i sl.). Bakterije iz okoliša i u našem tijelu razvijaju otpornost na te lijekove, pa je time ugrožena učinkovitost antibiotika.

Kada i kako su otkriveni antibiotici?

Za otkriće antibiotika je zaslužan škotski biolog Alexander Fleming koji je 1928. godine otkrio antibiotsku supstancu lisozim i izolirao antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum. Nakon dugogodišnjih istraživanja 1941. godine penicilin je prvi puta primijenjen na čovjeku i tako ušao u povijest kao uspješan lijek koji je spasio tisuće ranjenika tijekom II. svjetskog rata. Za svoje otkriće prof. Fleming je 1945. godine dobio Nobelovu nagradu.

Kada antibiotici nisu učinkoviti?

Neki mikroorganizmi mogu rasti i u prisutnosti antimikrobnog lijeka ili izlučuju tvari koje inaktiviraju lijek. Antibiotski učinak može izostati i zbog toga što je lijeku spriječen dolazak na mjesto djelovanja. Kada  bakterije postaju otporne na lijekove za liječenje infekcija , liječenje bolesnika trajat će dulje , a može biti i neuspješno te loše završiti po bolesnika. Kada je potrebno odmah započeti liječenje, liječnikov izbor antibiotika temelji se na kliničkoj dijagnozi tj. anamnezi i kliničkoj slici. U takvoj terapiji liječnik obično odabire antibiotik širokog spektra djelovanja koji djeluje podjednako snažno na veliki broj uzročnika. Pri odabiru optimalnog antibiotika treba voditi računa o vrsti uzročnika, da li je moguće dopiranje lijeka na mjesto infekcije, da li je bolesnik preosjetljiv na taj lijek. kakvo je stanje organskih sustava za odstranjivanje štetnih tvari iz organizma. Važna je i optimalna doza, učestalost i put primjene. Liječenje antibioticima mora se provoditi bar pet dana, lijek se uzima u točno određeno vrijeme (između jela ili najmanje sat prije jela), u propisanoj dozi, a kapsule i tablete najbolje je  uzimati s vodom , ne s mlijekom i mliječnim proizvodima jer bi moglo doći do usporavanja i otežavanja apsorpcije lijeka. Za vrijeme terapije antibiotikom korisno je uzimati probiotike radi očuvanja mikroflore probavnog sustava. Uzimaju se  2 sata nakon primjene antibiotika, nikako istovremeno, jer bi ih antibiotik uništio.

Koje su nuspojave i interakcije antibiotika?

Svaki lijek, pa tako i antibiotik može imati jače ili slabije izraženo nusdjelovanje.   Alergijske reakcije na antibiotike mogu se javiti u vidu promjena na koži ( osip i svrbež ) ili probavnih problema ( mučnina, povraćanje, proljev.. ). Opasne alergijske reakcije na penicilin relativno su rijetka pojava, ali ih mogu uzrokovati neki drugi antibiotici (oštećenje bubrega ili sluha, mučnina, povraćanje, proljev). Antibiotici  mogu ući u interakcije međusobno i s drugim lijekovima. Neophodan je oprez i pri kombinaciji dvaju ili više antibiotika. Razlozi za neuspjeh u liječenju mogu biti prekasno započeto liječenje, premala primijenjena  doza, prekratka kura ili pak neprikladan put primjene. Zbog opasnosti od mogućih ozbiljnih posljedica po zdravlje i očuvanja dragocjenih lijekova za prave potrebe , važno je  ne upuštati se u samoliječenje antibioticima te se pridržavati uputa koje ćete dobiti od svojega liječnika ili ljekarnika. Smanjenje otpornosti na antibiotike može se postići racionalnom terapijom, praćenjem otpornosti mikroorganizama u bolnicama i ambulantnoj praksi i primjenom komplementarne terapije.

Propolis u komplementarnoj terapiji infektivnih bolesti

Propolis je tvar koju pčele proizvode preradom biljnih smola koje sakupljaju s pupova i kore drveća, a služi im za dezinfkciju košnice, popunjavanje pukotina, balzamiranje neprijatelja. Propolisom one oblažu unutarnje zidove košnice, čime se postiže visoka sterilnost i čistoća, a čuva ih i od bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija. Budući da su pčele vrlo osjetljive, da košnice nisu zaštićene propolisom, čitava bi zajednica mogla propasti. Iako je propolis najistraživaniji pčelinji proizvod i u pučkoj se medicini koristi od najranijih vremena, još uvijek je relativno malo istražen: od pronađena 284 različita sastojka, znanstvenici su identificirali svega stotinjak! Zahvaljujući širokoj lepezi svojih ljekovitih svojstava propolis se zadnjih desetljeća koristi kao pomoćno sredstvo u konvencionalnoj  medicini. Klinička ispitivanja na više antibiotika su pokazala da su učinkovitiji kad se uzimaju s propolisom, nego kada djeluju sami. Zna se da antibiotici ne djeluju na viruse, ali propolis je gotovo nezamjenjiv kod većine virusnih infekcija. Istraživanja pokazuju da u sezoni gripe i prehlade uzimanje propolisa umanjuje rizik od oboljenja od ovih bolesti za čak 53%. Za razliku od mnogo sintetskih antibiotika, na propolis bakterije ne stvaraju otpornost i nema štetnih nuspojava, pa ne čudi da ga često nazivaju „zlatnim proizvodom košnice“ i „lijekom 21. stoljeća“. Učinak propolisa je slabiji od učinka antibiotika, ali je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru. Kada se uzima s antibioticima, vrijeme liječenja je kraće, a oporavak brži. Doziranje ovisi o vrsti i težini bolesti, starosti bolesnika i nekim drugim faktorima, pa je najbolje da u kombiniranoj terapiji liječnik i apiterapeut zajednički odrede dozu i prate učinke na pacijenta. Za većinu ljudi propolis je netoksičan, no kod nekih ipak izaziva alergijske reakcije (npr. osobe alergične na ubode pčela ili koje boluju od astme).

Ostali prirodni antibiotici

Žlica meda, nekoliko kapi ehinaceje ili čaj od kadulje katkad mogu biti djelotvorniji i sigurniji od kapsula antibiotika, a njihovo sinergijsko djelovanje je neupitno.  Suzbijte štetne bakterije, ojačajte imunitet i pobijedite viruse uz pomoć prirodnih aktivnih tvari. U borbi protiv infekcija može vam pomoći: ekstrakt sjemenki grejpa, češnjak, ionsko-koloidna srebrena voda, listovi i korijenje biljke Echinacea, vitamin C, ulje lišća biljke origano, ulje čajevca, ekstrakt lista masline, biljka astragalus, kadulja, majčina dušica, klinčić, cimet…  Mnogo prije nego što su razvijeni sintetički antibiotici u kulturama širom svijeta za razne rane i bolesti se kao antibakterijsko sredstvo koristio med, ali je tek istraživanje objavljeno u 2010. godini u „Journal FASEB“ po prvi put objasnilo kako med ubija bakterije:  pčele proizvode protein defensin–1 koji dodaju u med, pa bi upravo ovaj protein mogao postati i osnova za razvijanje novog, još snažnijeg lijeka za razvijanje novih lijekova koji bi se borili protiv bakterija otpornih na trenutne antibiotike, poznatih kao superbakterije. Iz ove prizme najučinkoviti u borbi protiv bakterijskih infekcija je manuka med porijeklom iz Novog Zelanda.

U ponedjeljak, 7. studenog 2016. u dnevnom listu „24 sata“ je objavljen članak “Top 15 recepata: Med liječi gripu i smiruje gastritis” iz stručnog aspekta dr. sc. Gordane Hegić, poznate apiterapeutkinje i predsjednice Hrvatskog apiterapijskog društva.

APITERAPIJA U LIJEČENJU DEKUBITUSA

Dekubitus (lat. decumbere = ležati) ili dekubitalni vrijed (ulcus decubitalis) je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva koje nastaje uslijed jakog pritiska na određeni dio tijela kod dugotrajnog ležanja ili sjedenja, čime se u tom dijelu tkiva prekida cirkulacija krvi i kisika, pa koža postaje čvrsta i crvena ili mekana i ljubičasto plave boje. Stvara se povoljno okruženje za razmnožavanje bakterija: Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa, Actinobacter i Proteus što dovodi do daljnjih komplikacija i otežava liječenje.

Dekubitusi su prisutni kod većine bolesnika s ograničenom pokretljivošću, vezani za krevet i invalidska kolica, osobe u odmakloj životnoj dobi, pacijenti s neurološkim problemima i oni koji su u bolnici zbog akutne bolesti za koju je neophodno dugotrajno liječenje. Osim u bolnicama dekubitusi su česti i u gerontološkim centrima (staračkim domovima).

Vanjski čimbenici koji podižu rizik od dekubitusa su: neudoban krevet, nečista i vlažna koža, proteze, kateteri, a unutarnji: poremećaji metabolizma i prehrane, loša cirkulacija, ortopedski problemi, kronične bolesti, pušenje, kao i neki od lijekova koji usporavaju protok krvi.

Kod prevencije dekubitusa je posebno važno redovito okretanje bolesnika i masaža: položaj treba mijenjati bar svaka dva sata, ovisno o tipu podloge na kojoj pacijent leži i stupnju rizika. Uzglavlje kreveta mora se održavati na razini nižoj od 30º. Razlikujemo 4 stupnja dekubitusa: prvo se pojavljuje crvenilo kože, pa se stvara plik (mjehur), u trećoj je fazi koža smeđe boje, a tkivo nekrotično, da bi se na kraju stvorio duboki ulkus, odnosno otvorena rana koja prodire do mišića, tetiva ili kostiju. Zbog vlaženja iz rane se gube bjelančevine, pa može doći do sepse jer produkti odumrlog tkiva djeluju toksično. Infekcija se prepoznaje po neugodnom mirisu, crvenilu i toploj i otekloj koži oko čira. Ako se ne sanira na vrijeme, može uzrokovati slabost i groznicu, pa liječničku pomoć valja potražiti već pri uočavanju prvih simptoma dekubitusa.

U liječenju dekubitusa najvažnije uloge imaju dermatolozi, kirurzi i drugi specijalisti, ali i fizioterapeuti i medicinske sestre. Važna je i pravilna prehrana, uz unos dovoljne količine bjelančevina, vitamina (posebno vitamina A i C) te elemenata koji sudjeluju u transportu kisika (cink, željezo, bakar). Liječenje je vrlo zahtjevno, dugotrajno i stoga veoma skupo.  Može biti konzervativno (preraspodjela pritiska na ugroženim mjestima) i kirurško (radikalno izrezivanje odumrlog tkiva, uklanjanje upalno promijenjenih dijelova kosti, ravnanje izloženih dijelova kosti i zatvaranja defekta lokalnim kožnim ili mišićnim režnjevima) paralelno s dezinfekcijom rane antiseptikom, uzimanjem antibiotika, primjenom obloga, te elektromagnetskom i UZV terapijom. Preporučuje se i korištenje dekubitalnih jastuka i madraca od pjenaste gume, jastuka punjenih zrakom i vodenih kreveta.

Fitoterapija kod dekubitusa pomaže melemima od ljekovitog bilja koji potiču brže zarastanje čireva: gel iz listova aloe vera, čaj ili mast od cvjetova nevena. Fitoterapeuti preporučuju i eterično ulje čajevca, kašu od bokvice, koprive i domaćeg sapuna, mješavinu luka, pelinovog lista i svinjske masti, kao i kombinaciju kantarionovog i bademovog ulja. Umjesto alkohola može se koristiti eterično ulje od lavande.

Apiterapija kod dekubitusa podrazumijeva korištenje meda i propolisa. Med upija vodu, suši je i sprječava upale i infekcije. Ubrzo nakon stavljanja meda, na površinu rane izlazi obilan gnoj i limfa. Gnojna sekrecija i miris postepeno nestaju, rana se osvježava, stimulira se njena granulacija i epitelizacija. I pčelinji vosak u vidu obloga (zagrijane pločice voska kojima se pokrivaju čirevi) može uništiti žarište, a ako je u zrelom stadiju, čir se brzo otvara i gnoj iscuri van. Neki autori tvrde da se u liječenju dekubitusa najbolji učinak postiže ako se 2 žlice meda pomiješaju s jednom žlicom soka od cikle. U knjizi grupe autora „Zdravlje iz košnice“ zabilježen je recept za melem za čireve: izmješati med, raženo brašno, žumanjak, šafran i krušne mrvice, pa umijesiti tijesto. Melemi se stavljaju na ugroženo mjesto nekoliko puta na dan. U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović za brže zarašćivanje rana preporučuje uzimanje 40 g pčelinjeg voska, 60 g maslinova ulja, koje prvo treba prokuhati na laganoj vatri, a zatim ohladiti i višekratno stavljati na ranu kao oblog. Dr Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ preporučuje uporabu propolisne kreme na gazi, ali i propolis u obliku aerosola ili alkoholnog ekstrakta jer oblikuje zaštitnu opnu na rani, pa na taj način – osim mikrobnog, protuupalnog, trofičkog i anestetičkog učinka, rani osigurava i mehaničku zaštitu od infekcije. Propolis treba upotrebiti kao 15 %-tni aerosol, 20 %-tni alkoholni ekstrakt, propolisnu kremu na vazelinsko-mednoj podlozi ili propolisni prašak.

MED: RIJEŠENJE ZA PARODONTALNE BOLESTI?

Parodontna bolest je ozbiljan problem suvremenog društva, pa tako i u Sloveniji. Čak 93 % Slovenaca u dobi 35 do 85 godina, ima najmanje jedan simptom uznapredovale parodontne bolesti; polovici od njih će biti neophodan kirurški tretman. Kako se na pojedine zahvate u liječenju parodontnih bolesti  u Sloveniji čekati dvije i pol godine svakako je svrsishodnije i za pacijente daleko prihvatljivije takove bolesti spriječiti ili pak zaliječiti nekom od prirodnih metoda. Prema tome, sve  nove spoznaje koje mogu doprinijeti učinkovitijem liječenju i prevenciji parodontalnih bolesti, bude veliku nadu.

Dr. dent. med. Marta Kocjan Anžič je specijalist za stomatološke, oralne bolesti i parodontologiju, vitalna dama s 39 godina radnog staža. U specijalističkoj ambulanti posvetila se skrbi za kronične bolesnike, čija je osnovna bolest povezana s parodontalnim problemima i koji ovdje imaju mogućnost dubinske mikrobiološke obrade u zemlji i inozemstvu. Inače, njen stručni rad filigranski je usmjeren na parodontopatogenu etiologiju najčešćih bakterija u biofilmu ispod desni. Uključena u istraživanja u laboratoriju za bakteriološku dijagnostiku infekcija dišnog sustava na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani. Trenutno surađuje s Biotehničkim fakultetom, s mikrobiološkim laboratorijem u Nizozemskoj, a o svojim stručnim zapažanjima se redovno konzultira s renomiranim stručnjacima iz inozemstva.

Snaga apiterapije

Istraživačka znatiželja dr. dent. med. Kocjan Anžič zadire u četiri područja – stomatologiju, parodontalnu mikrobiologiju, apiterapiju i arheologiju. Stoga ne čudi da se posvetila nadogradnji povijesno ukorijenjene veze između stomatologije i apiterapije. “Talijanska znanstvenica Međunarodnog centra za teorijsku fiziku u Trstu prije par godina tijekom testiranja novih  rengenskih zraka, otkrila je do tada najstariju plombu – u fosiliziranoj čeljusti, koja je prije jednog stoljeća pronađena u kraškoj jami kod sela Predloka blizini Črnog Kala. Pukotina i rupa u zubu je već u neolitiku, prije otprilike 6.500 godina, napunjena plombom od pčelinjeg voska. Očito da su ljudi s našeg tla već u prapovijesti prepoznali prednosti voska i vjerojatno mu dodali med i propolis, koji imaju protuupalna i antibakterijska svojstva “, kaže stomatologinja. Čini se neprihvatljivim da “ovo izvanredno otkriće, kojem je uslijedilo istraživanje u osam instituta diljem svijeta, uključujući i Sloveniju,  u inozemstvu okvalificirali kao ” jackpot ” u povijesti stomatologije, a mi tu činjenicu jednostavno – ignoriramo. U nadi da je i kod nas moguće nešto učiniti po tom pitanju, prošle godine smo istraživali učinak meda na bakterijskom biofilmu, koji nastaje na zubima i različitim tvarima u ustima. Nadamo se i vjerujemo da ćemo našim istraživanjima potvrditi  slovenski medicinski med kao pomoć u održavanju oralnog zdravlja u našoj zemlji. ” Bakterije u ustima Vampir V raste oko 600 vrsta bakterija koje s ljudima koji žive u harmoniji – sve dok im se ne uruši imunološki sustav. Među najopasnijim bakterijama je Porphyromonas  gingivalis; prisutna je kod 79 % pacijenata s uznapredovalim kroničnim parodontitisom. Bakterija, koja se krije i drugdje u usnoj šupljini, na jeziku kao i na drugim dijelovima tijela, povezana je s agresivnim oblicima bolesti, koje se javljaju već u dobi od 35 godina – zub zbog gubitka podrške se miče i ispada. Ovi tzv. medijatori upale uzrokuju daljnje komplikacije u drugim organima i organskim sustavima. “Zanimljivo je da bakterije djeluju kao politika – neke vrste manje invazivne podređene su onim agresivnijim i djeluju prije svega u njihovu korist. U biofilmu koji „izgrade“ zaštićeni su poput Kočevskih medvjeda i samodostatne su, pa antibiotik teško prodire do njih. Studija, koju su prije tri godine pokrenuli na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani i Sveučilišta u Göttingenu – u istraživanja je uključen vrhunski specijalist za parodontopatogene bakterije prof. dr. Ari Jan Van Vinkelhoff – je dokazala da je samo 5 % od 140 izoliranih parodontnalnih džepova u bolesnika s kroničnom parodontitisom otporno na antibiotik Klindamicin. Kod bakterija Porphyromonas gingivalisa je nešto više od 13 %. To potvrđuje izuzetnu otpornost tih bakterija.“, kažu istraživači. Da bi se riješio ovaj problem, potrebno je čišćenjem mekih i tvrdih zubnih naslaga razbiti tvrđavu i biofilm – i istovremeno naći novi, bezopasan lijek, koji bi omeo samo formiranje biofilma. Stoga je glavni istraživački izazov je jasan: pobijediti će onaj koji će biti najučinkovitiji i bezopasan za ljudski organizam u spriječavanju stvaranja biofilma.Moždani udar i infarkt

Štetni učinak bakterije Porphyromonas gingivalis pomažu enzimi nazvani gingipaini. Istraživači sa švedskog sveučilišta Porebo su dokazali da gingipaini potiču upalu u stanicama glatkih mišića aorte i koronarnih arterija i tako omogućuju nastanak ateroskleroze, koja može dovesti i do srčanog udara.  Poznato je da ljudima s parodontalnimi bolestima prijeti dvostruko veći rizik za moždani udar i četiri puta veće za moždani udar. Prema riječima dr. dent. med. Kocjan Anžič “najnovija istraživanja potvrđuju visoku prisutnost bakterije Porphyromonas gingivalis sa gingipainima u tkivu karcinoma pločastih stanica sluznice usne šupljine, jezika, jednjaka i područja oko gušterače. Ovi procesi izazivaju brži rast tumora, ubrzavaju ranije metastaziranje i smrtnost povezanu s učinkom gingipaina. Zato su znanstvenici gingipaine opisali kao “molekularni zubi bakterije vampira“. Moguće je da će gingipaini jednom poslužiti kao biomarkeri, koji će dokazavati postoji li poveznica između parodontne bolesti u ovim okolnostima.” Takvo bi otkriće, zajedno s otkrićem cjepiva protiv bakterije, bilo vrhunsko dostignuće u svijetu znanosti i medicine. Baza za početak našeg istraživanja je bila: ako netko doživi srčani udar u dobi od 50 godina, može postati invalid što je neprihvatljiv gubitak aktivnih i kvaliteta života godina “, kaže stomatologinja, koji ne može shvatiti tako maćehinski odnos države kad je riječ o prevenciji. “Za prevencije u stomatologiji država ne daje ništa. Na temelju zdravstvenog osiguranja nitko ne dobiva pravo na čišćenje zubnog kamenca, iako je upravo to alfa i omega u osiguravanju zdravlja ne samo zubi i usne šupljine, već zdravlja u cjelini. To je potpuno neprihvatljivo!”

Medicinski med

“Liječnici se često pozivaju na Hipokrata. No, zanimljivo je da je u njegovim očima najbolji lijek bio – med. Nakon dolaska antibiotika ojačalo je uvjerenje da se sve može riješiti samo uz njihovu pomoć. A danas? Na antibiotike je otporno sve više i više bakterija. Zato vjerujem da je došlo vrijeme da se med konačno vrati u medicinu, a s njim i apiparodontoterapija. “, kaže dr. Marta Kocjan Anžič. Ispitala je jedini medicinski med, dostupan na tržištu 2008. godine –  sterilni Manuka med iz Novog Zelanda. No, što nedostaje slovenskom medu, pitala se. Dilemu je riješila na Kongresu o apiterapiji u Ljubljani 2010. godine – u studiji  in vitro o antibakterijskom učinku sedam vrsta slovenskog meda u usporedbi s manuka medom. Surađivala je s istraživačima sa Instituta za medicinsku mikrobiologiju i imunologiju, na čelu s prof. Katjom Seme, istraživačicom iz Tosama dr. Marjetkom Kralj Kunčič (njenom je zaslugom kestenov med odobren za liječenje vanjskih rana), mag. Marjom Furlan i Sanjom Podržaj, studenticom mikrobiologije na Biotehničkom fakultetu. “Metodom difuzije smo istraživali koja je minimalna koncentracija pri kojoj med počne djelovati antibakterijski. Pokazalo se da je učinak našeg meda protiv nekih bakterija bolji od manuka meda – i protiv bakterija Aggregatibacter actinomycetemcomitans, koji je još uvijek prisutan u parodontne bolesti djece i mladih “, rekla je stomatologinja uzbuđena rezultatima studije.Med uljane repice

Zanimljivo je da je u uništavanju bakterija Porphyromonas gingivalis uljane bio učinkovit med uljane repice, čak učinkovitiji 50 % razrijeđen nego nerazrijeđen. “To me zateklo: znamo da med na bakterije djeluje štetno zahvaljujući visokom osmotskom tlaku šećerne otopine. Pod utjecajem enzima glukozne oksidaze stvara se minimalna količina vodikovog peroksida. Znajući da je ova bakterija koja živi u dubokim džepovima gdje nema kisika, osjetljiva na peroksid. Slina koja se stalno izlučuje uzrokuje aktiviranje glukozne oksidaze, pa nastaju nove molekule peroksida, koje ubijaju štetne bakterije. Manuka med, na koji su osjetljive površinske bakterija, daje vrlo učinkovitu antibakterijsku tvar metilglioksal, ali samo minimalnu količinu peroksida. – Rezultate ove manje uspješne kliničke studije, slovenski su znanstvenici već bili prijavili u Povjerenstvu za medicinsku etiku, no bezuspješno. Takvom je zaključku, prema riječima dr. Kocjan Anžič , doprinijelo renzentovo uvjerenje „da u ustima ne može djelovati ništa što nije zalijepljeno na sluznicu, zbog sline s kojom se sve izluči.“ No ako dođe do kemijske reakcije i enzim – glukozna oksidaza poveća učinak razrjeđivanjem s vodom ili slinom, jasno je da je recenzent nije uzeo u obzir elemente apiterapije, već je dao ocijenu na osnovu više od 20 godina starog članka, koji, nije pratio znanstveni napredak. “Ali znanstvenica nije odustala, znajući da jedino repičin med sadrži prirodni fluor dobar za caklinu: “U istom istraživanju, dokazali smo da repičin med  ubija bakterije (streptokoke i lactobacile) uključene u stvaranje karijesa. Ako bi uspjeli za taj med dobiti oznaku da pomaže u liječenju usne šupljine, pobijedili bi u dvije bitke: u borbi protiv bakterija koje uzrokuju parodontalne bolesti i u borbi protiv karijesa. “

U najnovijoj studiji, na Biotehničkom fakultetu, istraživači proučavaju bakterijski biofilm na svim materijalima u usnoj šupljini. “Djelujemo na njih s medom. Posebna pažnja će se obratiti na funkcioniranje polifenola u medu – već je dokazano  da polifenoli iz ekstrakta šumske borovnice spriječavaju nastanak biofilma u ustima.”, kaže naša sugovornica. “Nažalost, još uvijek nismo stekli dovoljno sredstava za opsežnija istraživanja, a ovom se problemu priključio i dodatni s slovenskom medenom aferom.”. Da bi ispunili zahtjeve Etičkog povjerenstva, med ćemo povezati s nosačem, koji bi se bolje prihvatio na sluznicu, ali nije sigurno da će dati takve količine peroksida kao inače. „Ipak ću se, naglašava naša sugovornica, i dalje zalagati za postizanje dostignuća u stomatologiji – nakon svega, ljekovita svojstva meda su odavno poznata i dokazana.“

(IZVOR: članak novinarke Diane Zajec „Med: rešitev za parodontalne bolezni?“, slovenski dnevni list „Delo“)

PČELINJI PROIZVODI U BORBI PROTIV DEPRESIJE

Depresija je bolest središnjeg živčanog sustava koja nastaje zbog promjena u živčanim stanicama i kemijskim procesima u mozgu. Osnovni simptomi depresije su sniženo, bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha, promjena mišljenja, sna i apetita, osjećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti i gubitak volje za životom. Najčešći okidač za razvoj bolesti su: stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Depresija je vrlo učestala bolest: trenutno od depresije boluje 3 do 4 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja. Kod žena se depresija dijagnosticira 2 – 3 puta češće nego kod muškaraca. Nažalost oko 15 % najteže oboljelih, a liječenih u bolnici, za svoje patnje nalaze riješenje u samoubojstvu. Trenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresije pati između 100.000 i 200.000 osoba, a svaki peti Hrvat doživjeti će barem jednu depresivnu epizodu u životu.

STANDARDNE METODE LIJEČENJA

Liječnik obiteljske medicine će oboljelog uputiti psihijatru ili će sam prepisati antidepresivne lijekove. Antidepresivi pojačavaju učinak jednog ili više neuroprijenosnika i na taj način ublažavaju simptome. Treba naglasiti da (za razliku od aspirina ili sredstava za smirenje) antidepresivi ne djeluju odmah, već nakon 1 – 6 tjedana. Presudno je da se uzimaju neprekidno i uz potpuno pridržavanje uputa. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje uzimanje antidepresiva i 6 – 9 mjeseci nakon nestanka simptoma, a neki stručnjaci zagovaraju višegodišnje ili čak doživotno uzimanje lijekova kod pacijenata s kroničnom depresijom. Antidepresivi se mogu kombinirati i s drugim postupcima te psihoterapijom.

 ALTERNATIVNE TERAPIJE

 U liječenju depresivnih stanja koriste se i neki alternativni postupci: ECT (terapija elektrošokovima), svjetlosna terapija i terapija nespavanjem. U elektrokonvulzivnoj terapiji oboljelom se daju sredstva za opuštanje mišića i uvodi ga se u punu anesteziju, pa mu se na jednu ili obje strane glave stavlja elektroda, koja u mozak pušta slabu struju radi izazivanja grča (konvulzije) 6 – 12 puta u razmacima od po 2 – 3 dana. U postupku svjetlosne terapije oboljeli gleda u lampu snage 2.500 – 10.000 luksa između 30 i 120 minuta, a može se kombinirati sa terapijom nespavanja, tako da se pacijent odmah nakon buđenja izvrgava jakom svjetlu. Fitoterapeuti će za blagu depresiju preporučiti gospinu travu u dozi od 300 mg, 3 puta dnevno uz jelo. Može pomoći i čaj od mješavine divljeg ječma, sporiša i ginsenga zaslađen bagremovim medom.

ULOGA PREHRANE U LIJEČENJU DEPRESIJE

Jedan od osnovnih simptoma depresije je nepravilna prehrana, a brojne su kliničke studije dokazale da je mediteranska kuhinja najzdraviji prehrambeni izbor, jer uključuje namirnice bogate biljnim vlaknima, bademe, orahe, više ribe i morskih plodova, manje crvenog mesa, umjeren unos jaja, mliječnih proizvoda, a glavni izvor masnoća je maslinovo ulje. Dobar izbor namirnica može podići pozitivno raspoloženje, pa se mediteranska prehrana preporučuje i drugima, a ne samo depresivnima i s niskom razinom tolerancije stresa. Paralelno s povećavanjem unosa svježeg voća i povrća, integralnih žitarica, graška, leće i ostalih mahunarki, krtog mesa peradi valja smanjiti unos alkohola, kofeina, izbjegavati prerađeni i zreli sir, konzervirano meso i mesne prerađevine, teleći i pileću jetru, umak od soje, dimljenu i sušenu ribu.

MED ZA BOLJE RASPOLOŽENJE

Med kao multifunkcionalna namirnica obogaćuje svakodnevni obrok nizom nutrijenata veoma važnih za normalno funkcioniranje središnjeg živčanog sustava, a pojedini stimuliraju proizvodnju serotonina koji popravlja raspoloženje. Naravno na jelovniku trebaju biti namirnice bohate ugljikohidratima (tjestenina, kruh, riža, žitarice), ali valja napomenuti – prevenstveno u prijepodnevnim i dnevnim obrocima, jer navečer postoji opasnost da se proces pretvorbe ugljikohidrata u serotonin ode u krivom smjeru i dovede do prekomjernih zaliha masnoća. Stres otpušta hormone koji izazivaju potrebu za šećerom i slatkišima, no oni organizmu daju samo kratkoročnu energiju.

PREPORUKE NUTRICIONISTA

Zato nutricionisti oboljelima od depresije za doručak preporučuju krišku integralnog kruha s medom ili ječmenu kašu s bademima, komadićima ananasa i žlicom meda, užina (međuobrok) može biti banana s orašastim plodovima prelivena medom ili smoothie od manga i dinje zaslađen medom, ručak mogu biti pureća prsa s preljevom od meda i cvjetača s češnjakom i karijem, zelena salata s krastavcem, rajčicom i medom, večera salata od feta sira, zelenr salate, crnih maslina, dinje i oraha prelivena mješavinom soka 1 limuna, 2 žlice maslinova ulja, češnjem češnjaka i žlicom meda. Jedan od simptoma depresije je i nesanica (koju smo već obradili u posebnom poglavlju, pa ćemo ovdje samo ponoviti da je med dodan toplom mlijeku ili čaju uoči počinka provjeren recept za dobar san. U drevnim knjigama pučke medicine naći ćete preporuku da protiv depresije treba svakodnevno uzimati žličicu meda ujutro i navečer. Liječenje hranom i ljekovitim pripravcima na bazi ljekovitog bilja i hrane stoljećima je činilo okosnicu medicine. Pojam „dijeta“ koja danas označava specijalni način prehrane  koji se temelji na odabiru i restrikciji određenih namirnica, dolazi od grčke riječi „diaita“ koji znači „život, način življenja“. Sjetimo se čuvenih Hipokratovih riječi iz tih vremena: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana!“

APITERAPIJA U LIJEČENJU  DEPRESIJE

 Med nam omogućava da popravimo brojne propuste  prehrani, a u stresnim situacijama omogućava brzo obnavljanje snage i utrošene energije, s jedne strane, a lagano djelovanje koje umiruje i opušta, s druge strane. Propolis pomaže organizmu da se pročisti, omogućava deaktivaciju otrova nakupljenih u tijelu uslijed depresivnog poremečaja i njihovo izbacivanje iz organizma. Pripravci na bazi propolisa služe za jačanje imuniteta, stimulaciju izmjene tvari i regeneraciju, povećavaju izdržljivost i radnu sposobnost. Cvjetni prah smiruje preopterećeni živčani sustav,  popravlja cirkulaciju i ima biostimulativni regenerativni učinak na jetru, pa je stoga djelotvoran kod iscrpljenosti, dakle ublažava posljedice stresa i daje snagu za daljnje napore. Redovno korištenje matične mliječi uz druge pčelinje proizvode ili samostalno vraća miran san i smirenje. U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapijski pristup“ mr. Žarko Stepanović navodi poseban recept za stres i depresiju na bazi 1 žlice meda, 1 žlice peluda, 1 čaše voćnog soka i 1 kapi matične mliječi. Sve sastojke treba pomiješati i uzimati 2 puta dnevno (prije doručka i večere). Možete iskušati i slijedeće recepte:

• u svježe iscjeđeni jabučni sok umješajte 1 – 2 čajne žlice bagremova meda i pijte u gutljajima 1 – 2 šalice dnevno
• skuhajte neoljuštenu zob u vodi, potom je procijedite i dodajte bagremov, cvjetni ili amorfin med. Uzimajte svaki sat 2 – 3 jušne  žlice   
• skuhajte čaj od jednakih dijelova kamilice, melise, gospine trave i stolisnika s dodatkom 2 čajne žlice meda na jednu šalicu. Dnevno se pije 1 – 2 šalice

Gordana Hegić:

O LJEKOVITOSTI MEDA

Od nesanice do metastaza tumora 

Apiterapija je sastavni dio prirodne medicine, odnosno primjena pčelinjih proizvoda u liječenju određenih zdravstvenih tegoba, ali i svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda u prehrani kojoj je cilj očuvanje zdravlja odnosno prevencija bolesti kod ljudi i životinja.

Primjena pčelinjih proizvoda u apiterapiji nije samo oralna već i lokalna, što konkretno podrazumijeva aplikaciju putem kože na mjesta gdje je to potrebno, primjerice med na rane koje sporo zarastaju, otopina propolisa na gljivične infekcije stopala, kod pojave herpesa, pčelinjeg voska u raznim prirodnim melemima i kremama, pčelinjeg otrova kod reumatskih tegoba, matične mliječi u kremema protiv bora i slično.

Bitno je naglasiti kako se organizam ne može naviknuti na pčelinje proizvode, pa da oni prestanu djelovati, kao što se to događa sa proizvodima sintetskog porijekla. Pčelinji proizvodi zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog djelovanja imaju velik značaj u očuvanju zdravlja i liječenju mnogih bolesti. Pripravci koji sadrže med, pelud, propolis i matičnu mliječ sve su popularniji, jer njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam.

Pčelinji proizvodi čovječanstvu su poznati od najranije povijesti, u gotovo svim civilizacijama svijeta, a zadovoljavali su različite potrebe ljudi – u ishrani, liječenju i kozmetici. U prošlosti je med bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali.

Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg mesa i divljači. Drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih. Poznato je da je krema za lice koju je rabila Kleopatra – sadržavala niz komponenata – među kojima je bio i med. Stanovnici Cejlona čuvali su, pomoću meda, meso svježim i do godinu dana!

Stari Grci, Rimljani, Kinezi i Egipćani koristili su med za zarastanje rana i liječenje želučanih bolesti, pčelinji vosak se kroz povijest koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena -Aristotel ga spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Lokalna primjena propolisa u pučkoj medicini sastoji se u tretiranju rana na koži. Zbog svoje ljepljivosti, propolis je korišten da se zaštiti povrijeđena koža u vrijeme kada još nisu postojali zavoji, pri čemu je njegovo blago antiinfektivno djelovanje još i pospješivalo cijeljenje rane.

Primjena meda kod dijabetičara

Primjena pčelinjih proizvoda namijenjena je svima, a ograničenja u primjeni odnose se na osobe koje su alergične na pčelinje proizvode i koje imaju vrlo burne alergijske reakcije ( blaže alergijske reakcije poput peludnih alergija čak se mogu spriječiti ili liječiti upotrebom pčelinjih proizvoda), konzumiranje meda ne preporučuje se osobama koje boluju od dijabetesa tipa 1 i ovise o inzulinu. Kod dijabetesa tipa 2 u dogovoru s liječnikom može se koristiti med u ograničenim, malim količinama, a preporučljivo je koristiti bagremov med. Također je bitno naglasiti da je med potrebno otopiti u ustima pa tek onda progutati, zbog toga da enzimi iz sline počnu razgrađivati šećere u medu već u ustima. Treba uzeti u obzir i da količina meda- broj kilokalorija ili kJ mora poštivati dijabetičnu dijetu odnosno ukupni odnosno dozvoljeni dnevni unos kalorija.

Bolesti kod kojih se koristi med

Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS-a i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivač visoke energetska vrijednost (100gr – 300 cal) preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica.

Protugljivično, protumikrobno, protuupalno i protukancerogeno djelovanje meda

Med djeluje protuoksidativno – uklanjanja slobodne radikale, protuupalno, spriječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih puteva, protugljivično, protukancerogeno – veže se na estrogenske receptore, te spiječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskoriste u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari.

Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza.

Za sada se zasigurno zna da protumikrobna djelotvornost meda temelji se na:

• sadržaju vodikova-peroksida (H2O2) u medu
• ne-peroksidnim sastavnicama čije je izvorište biljnog podrijetla
• pH meda ili aktivnosti glukooksidaza
• osmotskoj aktivnosti
• flavonoidima
• aromatskim kiselinama
• slobodnim kiselinama i cjelokupnoj kiselosti meda
• aktivnosti diastaza i invertaza čije je izvorište podrijetlom iz pčele

Tamniji medovi imaju veću protubakterijsku aktivnost

Med se pokazao izrazito učinkovit u uništavanju nekih vrsta bakterija, te gljivica u ustima kao Streptococcus mutants iCandida albicans, te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Smatra se da tamniji medovi su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost. Med stimulira makrofage, stanice imunosnog sustava s višestrukom ulogom u organizmu; sudjeluju u fagocitozi, sekreciji te regulaciji imunosne reakcije. Fagocitoza je proces proždiranja većih, čvrstih i netopljivih čestica te patogena, tumorskih stanica, i stanice vlastitog oštećenog tkiva iz organizma. Makrofagi tvore brojne biološki aktivne tvari proteinske građe i izlučuju ih spontano ili na poticaj fagocitirane tvari.

Monociti/makrofagi stvaraju i luče više od 75 molekula, kojima utječu na tijek imunosne reakcije, aktivaciji limfocita, matičnih tanica, čimbenika koagulacije, čimbenika koji djeluju na tumorske stanice, sudjeluju u upalnoj reakciji, mikrobicidnoj aktivnosti i obnovi oštećenog tkiva. U svim stadijima aktivacije makrofagi luče komponente komplementa i lizozim, kao i proteine plazme, enzime, reaktivne metabolite kisika, NO, metabolite nukleotida, lipide, prostaglandine, citokine (IL-1, interferon α, TNF) i druge biološki aktivne čimbenike.

Izlučenim enzimima, citokinima (monokinima) i drugim tvarima makrofagi sudjeluju u upalnoj reakciji, aktiviranju limfocita te razaranju bakterija i tumorskih stanica što pospješuje protubakterijski, protutumorski učinak meda.

Med stimulira bakterije probavnog trakta

Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja. Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli,Staphylococcus aureus, Salmonella spp. i Bacillus spp. Med statistički značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus plantarum, Bifidobacteria). Ove bakterije imaju probiotski učinak – rastu u crijevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogena i daju otpornost organizmu.

Narodna medicina i mnogi liječnici koriste med kao pomoćno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuća se za normalizaciju probave, kod akutnih i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, čir na želucu i dvanaesniku.

Važno je med uzimati svakodnevno

Med je proizvod medonosnih pčela i biljaka. Po porijeklu može biti od nektara (nektarni med) ili medne rose (medljika).

Nektarni med je dobiven od nektara različitih medonosnih biljaka, može biti unifloran (dominira jedna biljna vrsta npr. Bagrem, kesten, lipa, kadulja, metvica, amorfa) ili multifloran (više biljnih vrsta, cvjetni i livadni). Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda, osobe koje ne vole previše slatko preferiraju kestenov ili lipin med, dok pravi gurmani preferiraju sve vrste kvalitetnih medova jer je razlika u mirisu, boji i okusu bezbroj. Primjerice livadni med ima drugačiji okus u različita godišnja doba (proljetna i ljetna livada), u različitim područjima (nizinska i gorska livada), različitim lokalitetima npr. lička livada, panonska livada itd.

Med je biokatalizator tako da je svaki med dobar za probavu.

Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.

Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja.

U medu je sadržano nekoliko stotina (tristotinjak) različitih spojeva pa najvjerojatnije iz tog razloga do sada nikome nije uspjelo stvoriti uspješni surogat, odnosno kopiju ove jedinstvene namirnice.

Brojni su autori koji skreću pažnju na izuzetna ljekovita svojstva meda. Pritom ne ističu pojedine vrste, iako neke imaju i svoja specifična djelovanja. Kod meda je bitno da je to produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara prikupljenog u prirodi.

Dnevna preporučena količina meda je minimum 1 g/kg tjelesne težine, dok se kod pojačanih napora, sportaša, rekonvalescenata, starijih osoba te osoba narušena zdravlja ta količina povećava i do 2 g/kg tjel. težine. To bi značilo da bi mjesečno trebali pojesti gotovo dvije velike teglice (980 g) po odrasloj osobi.

Važno je upamtiti da će organizam daleko uspješnije funkcionirati, ukoliko će ga svakodnevno “podmazivati” 2-3 žlice meda. Izraziti je naglasak na SVAKODNEVNO. Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, otpornost na viruse, bakterije, karcinom, alergije se pojačava… Tijelo će biti zdravije, a duh vitalniji.

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV ALERGIJE NA PELUD AMBROZIJE

Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia L.) jednogodišnja je biljka uspravne i razgranate stabljike koja može narasti do 1,5 metara visine porijeklom iz sjeverne Amerike. Jeste li znali da jedna biljka tijekom samo 5 sati može prizvesti čak 8 milijuna peludnih zrnaca?.Pelud ove biljke je izuzetno alergogen i kod  vrlo velikog broja ljudi izaziva ozbiljne tegobe. Dovoljno je svega 20 – 30 zrnaca na 1 m3 zraka da kod alergičnih osoba izazove simptome bolesti. Ambrozija niče već u travnju, a počinje svjetati sredinom srpnja, no pelud najintezivije počinje otpuštati od sredine kolovoza, a sjeme zadržava klijavost i do 40 godina! Ljudi alergični na pelud ove biljke kraj ljeta i početak jeseni provode zatvoreni u kući ili muku muče s uobičajenim simptomima: neprestano kihanje, svrbež i curenje iz nosa, crvene oči pune suza, kašalj i otežano disanje praćeno osjećajem nedostatka zraka, koji može prerasti u asmatični napadaj. Moguće su i crvene mrlje na koži koja počne svrbjeti, kao i komplikacije s probavnim organima: povraćanje, proljev i grčevi u trbuhu. Da biste utvrdili jeste li alergični na pelud ambrozije, podrvrgnite se alergotestu koji je neškodljiv i bezbolan.

Standardni lijekovi

Liječnici uobičajeno propisuju lijekove iz grupe antihistaminika (tablete) u kombinaciji s internazalnim kortikosteroidima (sprejevi za nos), no koje god lijekove koristili, alergija neće potpuno nestati, već će njeni simptomi samo biti ublaženi.

Hranom protiv alergena

Zahvaljujući antioksidansu kvercetinu koji blokira djelovanje histamina i štiti pluća od alergena odličaj lijek je neoguljena jabuka, a slično djelovanje ima i bromelin u ananasu. Zbog magnezija u sebi zeleno lisnato povrće zaustavlja kihanje, štiti plića i pročišćava dišne puteve. Lišće koprive dodajte u juhu, pitu ili je začinite limunovim sokom, pa je poslužite kao salatu. Kao dodatak mesu i poslasticama koristite metvicu koja ublažava simptome alergije.

Fitoterapija

Ako vas muči peludna groznica, probajte piti čaj od koprive: žlicu lišća prelijte šalicom kipuće vode, odstavite da odstoji par minuta i potom ocijedite. Doza: 3 – 4 šalice dnevno. I čaj od repuha može pomoći: žličicu usitnjenog lista prelijte šalicom kipuće vode i ocijedite nakon par minuta (oprezno: veća doza ili dugotrajno korištenje može oštetiti jetru!). Za inhalaciju koristite čaj od metvice, koji možete i popiti. Ne zaboravite zeleni čaj (dovoljno je piti 1 šalicu dnevno), a izbjegavajte kamilicu, ehinaceu, pelin i sikavicu.

Apiterapija

Pčelinji proizvodi mogu pomoći da se alergijske reakcije ublaže do 75 % – dovoljno je uzimati 2 žlice meda dnevno. Med je efikasan i u kombinaciji s koprivom: ½ kg svježe ubrane biljke samljevene u stroju za mljevenje mesa pomiješajte s 200 g meda. Smjesu stavite u staklenku i stavite u hladnjaku 10 dana uz povremeno miješanje. Svako jutro uzimajte po 1 žličicu mješavine natašte. Celer u kombinaciji s medom: iscijedite sok iz svježeg lišća i korijena biljke  i stavite ga u staklenku, a zatim dodajte onoliko meda koliko je soka u posudi. Sve promješajte (drvenom žlicom!) i držite u hladnjaku 7 dana. Doza: 3 x dnevno po 1 žlica pola sata prije obroka – od kraja ljeta do početka jeseni. Probleme s dišnim putevima možete riješiti ako žličicu usitnjenog crnog kima pomiješate s 2 žlice meda i 2 zdrobljena češnja češnjaka. Doza: po 1 žlica mješavine ujutro na prazan želudac tijekom 3 tjedna.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 8/2016.

NAPOMENA: Ukoliko mislite da ste u svom okruženju prepoznali ambroziju ili samo želite saznati nešto više o projektu, potražite informaciju na portalu: www.zdravi-grad-porec.hr

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV ANGINE I CRIJEVNIH VIROZA

Angina (faringitis) je akutni upalni sindrom ždrijela (grla) koji uzrokuju različiti mikroorganizmi. Na anginu upućuju visoka temperatura, grlobolja i otežano gutanje, glavobolja i osjećaj slabosti, zatim bijele mrlje na krajnicima i nepčanim lukovima te povećani limfni čvorovi koje je moguće opipati na vratu. Uzročnici su bakterije, pa je neophodno uzimati antibiotike koje propisuje liječnik, popiti ih sve do kraja i pritom se strogo držati uputa. Osim toga, preporučeno je mirovati, uzimati puno tekućine, osobito čaja i juhe te snižavati temperaturu, ukoliko prijeđe 38*C, adekvatnim lijekovima, hladnim oblozima i mlakim tušem. Radi prevencije moramo redovito i temeljito prati ruke, a veoma je važno  ojačati imunitet pravilnom prehranom s puno sezonskog voća i povrća, osobito unosom vitamina C te redovitom tjelesnom aktivnošću i boravkom na čistom zraku.

Med u potpornoj terapiji angine

U  suzbijanju bakterija uzročnika navedenih bolesti izrazito učinkoviti su se pokazali tamniji medovi, jer su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost. U priobalju se za probleme s dišnim putovima i inače najviše koristi kaduljin med koji će pomoći lakšem izbacivanju sluzi iz dušnika i bronhija, a na kontinentalnom dijelu oboljeli vole lipov med, jer pospješuje znojenje, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma. Apiterapeuti znaju preporučiti i planinski ili med od majčine dušice. Uzima se 1 žličica svaka 3 sata u ležećem položaju, držeći med duže u ustima kako bi se resorbirao od strane sluznice usta i iskoristio njegov antibakterijski učinak (u želucu se njegovo djelovanje zbog želučanih sokova umanjuje). Dnevna doza za odrasle: 100 – 120 g; doza za djecu: 1 – 2 g po kg tjelesne težine. Nadalje preporučuju aerosolne, ultrazvučne ili parne inhalacije meda, a kod gnojnih naslaga ili grudica na tonzilama, propisuju i grgljanje 20 % -tnom otopinom meda. Angina se može liječiti i inhalacijom 5% – tnim alkoholnim ekstraktom propolisa. Preventivnim uzimanjem propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi podižemo imunitet i štitimo ne samo dišni sustav, već dajemo snagu i jačamo izdržljivost čitavog organizma.

Dr. Peter Kapš u knjizi „Liječenje pčelinjim proizvodima – apiterapija“ za jačanje imuniteta preporučuje cvjetni med: 3 x dnevno veliku žlicu i to tako da se prije rastopi u 3 dl mlačne vode ili čaja od kamilice. Nadalje, oboljeli mogu mazati ždrijelo (mandule) medom ili propolisom (vodena otopina) više puta dnevno. Usta i ždrijelo ispiremo 50 %-tnom vodenom otopinom meda. Ova se terapija provodi najmanje 30 dana i nakon uzimanja antibiotika.

Ivan Lesinger, jedan od najpriznatijih hrvatskih fitoterapeuta za jačanje imuniteta preporučuje mješavinu 4 dl tinkture kadulje i 1 kg meda ili čaj od šipka bogat je vitaminom C, pijte ga ohlađenog s dodatkom linuna i meda. Ovaj pripravak povećava budnost, pa je idealan kad vas iscrpe ljetne vrućine.

Mr. Žarko Stepanović u knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapijski pristup“ za preventivu preporučuje uzimanje livadnog meda s biljnim čajem (ujutro), limunadom ili sokom od hrena i toplim mlijekom (uvečer) uz napomenu da je maksimalna dnevna doza 2 g/kg tjelesne težine, a kurativno u čaj dodati i par kapi propolisa. Za podizanje imuniteta predlaže uzimati 1 x dnevno 250 – 300 mg matične mliječi (ujutro natašte), 20 kapi 20 %-tnog propolisa u malo tople vode (prije svakog jela) i 1 jušnu žlicu cvjetnog praha (pripremljenog prethodnog dana u malo hladne vode i kiselog mlijeka). Za upalu grla savjetuje u ključalu vodu staviti 20 g bijelog sljeza i ostaviti da ključa 1 – 2 minute, procijediti i ohlađen napitak pomiješati s 45 g meda. Ovaj se pripravak ne pije, jer služi za ispiranje usta i grla. Za inhalaciju preporučuje čaj od kamilice s medom i propolisom: zagrijati vodu do ključanja, dodati čaj, 50 g meda i 30 kapi 20 %-tne alkoholne otopine propolisa (ako nemate inhalator, poslužiti će i bokal i ručnik preko glave) minimalno 3 x dnevno.

Visoke ljetne temperature pogoduju i pojavi različitih crijevnih viroza koje se očituju povišenom temperaturom te proljevom i iscrpljenošću. U tim se slučajevima radi o virusima, pa od antibiotika nema pomoći. Opet je izuzetno bitna higijena, prvenstveno pranje ruku, odmaranje i nadoknađivanje izgubljene tekućine i elektrolita. Od pomoći je dijetalna ishrana iz koje prvih dana treba izbaciti mlijeko, mliječne proizvode i voće.

Osim inhibitornog učinka na bakterije, med ima i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja. Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene. Med regulira stolicu, a rastopljen u hladnoj vodi zaustavlja proljev. Dr. Peter Kapš u knjizi „Liječenje pčelinjim proizvodima – apiterapija“ spominje japanskog liječnika Babima koji je dijareju liječio medom, te francuskog istraživača Chauvina koji je za proljev prepisivao mješavinu od male žlice peluda i velike žlice meda u čaši hladne vode 3 x dnevno. 

NAPOMENA:  Svi pripravci opisani na ovim stranicama služe isključivo kao potpora standardnim metodama liječenja i ne mogu biti zamjena za terapiju koju propiše obiteljski liječnik, specijalist ili drugi ovlašteni zdravstveni djelatnik.

PČELINJI PROIZVODI U TERAPIJI NOSNE POLIPOZE

Nosni polipi su većinom benigne tvorevine upalnog porijekla, koje mogu nastati na bilo kojem mjestu na sluznici nosne šupljine ili na sluznici paranazalnih sinusa. a mogu uzrokovati stalnu nosnu opstrukciju, pa tako dovesti do znatnog slabljenja osjetila mirisa. Nosni polipi se javljaju kod osoba oba spola, različite životne dobi, a mogu se pojaviti čak i kod djece. Njapodložnije su osobe s alergijskim kroničnim bolestima, s oslabljenim imunitetom i kroničnom upalom nosne sluznice.

SIMPTOMI

Prvi simptom je začepljenost nosa, koja može biti različite jačine, jednostrana ili obostrana, a može dovesti do smanjenog ili potpunog gubitka osjeta mirisa, a ako polipi zatvore ušća sinusa, mogu dovesti i do komplikacija zbog razvoja akutnih i kroničnih upalnih procesa u njima. Česte su smetnje disanja kroz nos, pojačana je sekrecija kroz nosnice, ali i iz nosa u grlo, glavobolja, pritisak u sinusima, hrkanje, a ponekad i smetnje osjetila okusa.

STANDARDNE METODE LIJEČENJA

Za liječenje malih nosnih polipa, standardna medicina preporučuje kortikosteroidne lijekove u spreju, a u slučaju velikih i brojnih polipa liječnici prepisuju oralno uzimanje istih lijekova. Kako nažalost kortikosteroidni lijekovi mogu izazvati niz neželjenih učinaka, ne smije ih se uzimati preko propisane doze. Liječenje traje nekoliko tjedana, no njime nosne polipe nismo potpuno odstranili, već smo ih samo smanjili, za što je neophodna kirurška operacija.  Ako se ne otkrije i ne eliminira njihov nastanak, postoji veliki rizik od ponovne pojave polipa.

PREHRANA TIJEKOM TERAPIJE

Jedite što više svježeg voća (jagode, maline) i povrća, a izbjegavajte slatkiše, peciva od bijelog brašna, mlijeko i masne sireve, suhomesnate proizvode. Jedite integralne žitarice, mahunarke, sjemenke i naravno – med. Evo dobrog recepta za sok od povrća: operite i očistite lišće peršina, stabljike celera, mrkvu i špinat. Stavite u sokovnik: 7 dijelova mrkve, 4 dijela celera, 2 dijela peršina i 3 dijela špinata. Svaki se dan pravi svježi sok, pije se 15 – 20 minuta prije jela ukupno 1 l dnevno u 3 doze.

POMOĆNA SREDSTVA IZ PUČKE MEDICINE

Morska sol je jednostavan, a učinkovit lijek za nosnu polipozu. U čašu tople vode ulijte 2 žličice morske soli i miješajte dok se sol ne rastopi. Ovim pripravkom ispirite nos 3 puta dnevno (otopinu ušmrkati na nosnicu, a ispljunuti na usta). Kantarionovo ulje pomaže regeneraciju sluznice nosa: glavu zabacite unazad i usvaku nosnicu ukapajte nekoliko kapi, najbolje navečer prije počinka. Kombiniranjem kamilice i rosopasa također možemo pomoći u slučaju polipa: prelijte 2 jušne žlice ovih biljki 1 l kipuće vode i potom ostavite da se ohladi. Ocijedite, ulijte po 2 kapi u nos svaka 3 sata.  Od pomoći je i čaj od rosopasa: prelijte žlicu rosopasa s 300 ml kipuće vode i ostavite poklopljeno 60 minuta. ocijedite i ukapajte u nos 3 put na dan po 2 – 3 kapi. Pučka medicina nudi još i kombinaciju jele i hmelja: prelijte 200 g iglica jele s 200 ml kipuće vode i ostavite poklopljeno 30 minuta, pa dodajte 1 žličicu sušenog hmelja i pustite da zakipi. Ocijedite i pijte u malim dozama tijekom 3 dana, pa napravite pauzu od 6 dana, pa ponovite liječenje još dvaput.

APITERAPIJA

MED I HREN: jedan od najpoznatijih narodnih lijekova za sve probleme s nosom i sinusima. Sastojke pomiješajte u istom odnosu: 100 g meda i 100 g narianog hrena. Uzimajte po 1 žličicu 2 put dnevno: ujutro i navečer.

TAMPONI OD MEDA : tampone od vate umočite u med, pa ih stavite u nosnicu, držite nekoliko minuta i ponavljajte postupak 3 puta na dan. U med možete umočiti i štapić za uši, pa njime namazati unutrašnjost nosnica. Terapija traje 30 dana.

ULJANE KAPI: pomiješajte 5 kapi kantarionovog ulja, 5 kapi ulja divljeg ružmarina, 4 kapi propolisa i 8 kapi ulja pasjakovine, pa dobro promućkajte. Svaka 4 sata stavljajte u nosnicu s polipima po 1 kap ovog pripravka.

MAST ZA NOS: pomiješajte 15 g propolisa, 10 g vazelina i 25 g maslaca tako da se svi sastojci dobor povežu. Od vate napravite tampon, umočite ga u mast i stavite u nosnicu tijekom čitave noći. Liječenje traje 20 – 30 dana. Maste se čuva u hladnjaku.

INHALACIJA DIMOM PROPOLISA: u metalnu posudu stavite komad tvrdog propolisa i zagrijajte na niskoj temperaturi sve dok se iz njega ne počne pojavljivati dim. Čim se to desi, posudu maknite sa štednjaka i pažljivo udišite taj dim. Oprez: pazite da ne opečete nos!

NAPOMENA: Sve potporne metode liječenja u koje spada i apiterapija ne mogu se primjenjivati  bez pomoći kvalificiranog terapeuta, odnosno medicinskog specijaliste. Mnoge se zdravstvene tegobe mogu liječiti kod kuće, često sredstvima  koje već imate u kuhinjskom ormariću ili vrtu. Nemoguće je predvidjeti sve kombinacije raznih simptoma, pa umjesto da se oslonite na vlastitu prosudbu, bolje je uvijek zatražiti liječnički savjet. I nemojte zaboraviti da bi ostali zdravi i vitalni, neophodno je i pridržavati se uputa o pravilnoj prehrani i načinu života.

MED U POTPORNOJ TERAPIJI MELANOMA

     Melanom je maligni (zloćudni) tumor pigmentiranih stanica kože, jedan od 4 osnovna tipa raka kože. Osim na koži može se pojaviti i na sluznicama, oku i u središnjem živčanom sustavu. Najznačajniji čimbenik ovog oboljenja je ultraljubičasto zračenje. Sve tumorske lezije kože su nepravilnog oblika i neuređene strukture, a da bi ih prepoznali trebali bi obratiti pozornost na njihovu asimetriju, promjene, nepravilnosti njihovih rubova, boju, evoluciju u rastu ili izdizanju i promjer. Iako nije svaka maligna promjena melanom,  češći samopregled kože nakon 50 godina života nije na odmet, dapače trebao bi postati redovitom navikom. Znak za uzbunu je svrbež, peckanje i svaka promjena na koži čiji je promjer veći od 6 mm, kao i promjena boje madeža u tamnosmeđu, sivu, crnu ili plavkastu, s ljuskicama ili ranicama na površini, a sumnjiv je i madež s bjelkastim razrjeđenjem na površini. Zato bi svi kojima je tijelo posuto madežima i čiji su članovi obitelji oboljeli od malignog melanoma, trebali ići na dermatološki pregled jednom godišnje, jer ako se otkrije u ranoj fazi, melanom se može odstraniti kirurškim putem, no što je otkrivanje kasnije, to su šanse za izlječenje slabije. Broj oboljelih od raka kože je u stalnom porastu i to je jedan od tumora s najvećom ekspanzijom u posljednje vrijeme. U Hrvatskoj danas ima oko 13,5 oboljelih muškaraca na 100.000 stanovnika, a žena je nešto manje, oko 12 oboljelih.

PREVENTIVNE MJERE

      Pošto su UV zrake najčešći uzrok melanoma, valja izbjegavati pretjerano izlaganje sunčevim zrakama, pogotovo u razdoblju između 10 i 17 sati. Osim toga valja izbjegavati i druge okidače za maligne promjene: rafinirano ulje i  šećer, slatkiše, grickalice, sokove, mesne prerađevine. Izbjegavajte solarij: koža će vam biti tamnija, ali i osjetljivija. Hranu nemojte pržiti, radije je kuhajte ili prijajte. Smanjite unos kravljeg mlijeka i mliječnih prerađevina, a umjesto njega pijte kozje mlijeko i jedite kozji sir. Osim toga, jedite što više svježeg voća (bobičasto, avokado) i povrća organskog porijekla (rajčica, mrkva, riba, gljive, jaja) bogato vitaminima A, C, D i E. Od začina pomažu kurkuma, đumbir, origano, peršin, češnjak, kim, ružmarin. U liječenju melamoma kao potporna terapija mogu koristiti i neke ljekovite biljke (rosopas, neven, trputac, broćika, preslica, majčina dušica, crni sljez, čičak) u obliku čajeva za ispiranje i obloga.

APITERAPIJA KOD MELANOMA

      U pučkoj medicini se med odavno primjenjivao za liječenje rana i čireva. Kod kožnih bolesti se koristi za vanjsku primjenu: mazanje, obloge i lokalno ispiranje. Najbolji se rezultati dobivaju ako se med kombinira s ljekovitim biljem. Fitoterapija i apiterapija međusobno se dopunjuju i u liječenju mnogih drugih zdravstvenih tegoba i oboljenja. 

     Za ispiranje se može koristiti mješavina od 1 žlice sitno nasjeckanog lista koprive, lista i cvijeta kantariona, lista kužnjaka i 2 žlice lista rosopasa. Sve se stavi u 800 ml kipuće vode, ocijedi se nakon 2 sata i upotrebljava 2 puta dnevno. Nakon ispiranja oboljele dijelove kože treba mazati melemom od 1 žlice sitno nasjeckanog lista kupine, lista koprive, lista hajdučke trave i 4 žlice sitno nasjeckanog lista kužnjaka. Sve se pomješa s 6 žlica meda, a na bolnom mjestu se drži 2 sata. Terapija traje 25 dana uz čaj od 1 žlice sitno nasjeckanog cvijeta nevena, lista i cvijeta pomoćnice, lista ružmarina, lista bijelog bora, lista koprive, lista sapunike i 2 žlice lista hajdučke trave. Sve sastojke stavite u 1,4 l kipuće vode, ostavite da odstoji 2 sata, ocijedite i pijte tijekom dana. Pomaže i melem od listova trputca (uskolisnog i širokolisnog): treba ih oprati, izgnječiti (kuhinjskim valjkom) i pomiješati s istom količinom meda. Oblog stavljati direktno na oboljelo mjesto tijekom čitave noći. I bobice od crne bazge u kombinaciji s medom mogu pomoći u liječenju melanoma. Punu šalicu bobica treba pomiješati s 1 žlicom meda i žvakati 15 minuta – sok se proguta, a gusti dio ispljune.  

NAPOMENA: Pripravci na bazi pčelinjih proizvoda sami ili u kombinaciji s ljekovitim biljem i/ili eteričnim uljima nisu i ne mogu biti supstitucija za lijekove/terapiju propisanu od strane liječnika opće medicine, odnosno specijaliste ili nekog drugog kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka, već se koriste preventivno – u cilju podizanja imuniteta organizma i sprječavanja razvitka bolesti, odnosno kurativno – kao potporna terapija kako bi se oboljeli organizam lakše nosio sa zdravstvenim tegobama. Da bi aktivne tvari u pripravcima počele djelovati potrebno je određeno vrijeme, a da bi se nakon terapije u organizmu održala razina aktivnih tvari, moraju se poštivati doze naznačene u uputama i preporuke od strane kvalificiranog apiterapeuta u konzultaciji s liječnikom. U očuvanju zdravlja i vitalnosti ključni je čimbenik pravilna prehrana, jer bez nje ni opisane potporne metode liječenja neće biti optimalno učinkovite.

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI ASTME

Astma je kronična opstruktivna upalna bolest dišnih putova koja uzrokuje probleme pri disanju. Najčešći rizični čimbenici za razvoj bolesti je atopija  (genetska sklonost imunog sustava da proizvodi antitijela na uobičajene alergene) i/ili alergije u obitelji. Bolest se javlja u epizodama, a do napadaja dolazi kad je u neposrednoj okolini neki iritirajući ili provokativan čimbenik. Prema uzroku astma se klasificira na alergijsku (okidači za napad su: grinje Dermatophagoides pteronyssinus, dlake, perje, epitelni otpaci životinja, plijesni i pelud drveća, trave i korova) i nealergijsku (provocira je duhanski dim, sredstva za čišćenje, parfem, mirisi, unutarnji i vanjski onečiščivaći zraka, stres, anksioznost). Izloženost parama, kemikalijama, smolama, insekticidima, prašini na radnom mjestu ubrzavaju razvoj tzv. profesionalne astme, a velik je broj ljudi osjetljiv i na određene lijekove i dodatke prehrani. Čak i udisanje hladnog i suhog zraka pri trčanju zimi može dovesti do astme. Napadaji su češći noću – između 2 i 4 sata ujutro.

Klasični simptomi napadaja astme su: kašljanje, otežano disanje-zaduha (dispneja) i zviždanje u bronhima i plućima uz naglašeno produžen izdisaj. Prethodi iritacija nosa i grla, slijede pritisak u prsima, bol ili podražajan kašalj, a bolesnik zatim ubrzano diše, teško govori, a na kraju dolazi kašalj s iskašljavanjem guste sluzi. Opetovani napadaji otežanog disanja i nedostatka zraka u vrijeme cvjetanja nekih biljaka ili pri nagloj promjeni temperature, kašalj  i stezanje u grudima nakon udisanja duhanskog dima ili automobilskih isparavanja znak su da morate izvršiti alergo-test. Ako testovi pokažu da ste alergični na određene tvari u vašoj okolini, vrijeme je da poduzmete preventivne mjere. 

Dakle: iako se astma ne može izliječiti – mogu se ublažiti njeni simptomi. Prioritet je identificiranje okidača koji iritira organizam (određene namirnice, cigarete, kućni ljubimci…) i izbjegavanje svih vrsta alergena. Usisavajte tepihe ili – još bolje: zamijenite ih podnim oblogama, češće perite zavjese i posteljinu, nabavite pročistač zraka s filterom i isušivač zraka. Naučite pravilno disati, a ako ste pušač, bar razmislite o smanjivanju, ako ne i odvikavanju od ove štetne navike. Izbjegavajte zagušljive, ali se čuvajte  klimatiziranih prostora, jer nagla promjena temperature može prouzrokovati napadaj astme.

Iako je alergija na hranu rijetko povezana s astmom, jedan od važnih preduvijeta za život bez astmatičnih napadaja je zdrava prehrana. Zato vodite dnevnik prehrane: dobro pazite koje kemikalije namirnice sadrže,  a posebno na rokove uporabe i izbacite sve što vam se učini sumnjivo. Kao dodatak prehrani vam može pomoći magnezij i selen, te vitamini B-12,C i E . Jedite češće i manje obroke. Nemojte jesti prije spavanja (podizanje želučane kiseline u jednjak je uzrok žgaravici koja može pokrenuti napadaj astme). Omega -3 masne kiseline djeluju slično inhibitorima leukotriena za liječenje astme, a bioflavonoid kvercetin djeluje antialergijski i sprječava otpuštanje histamina. Jeste li znali da je kofein po kemijskom sastavu sličan lijeku za astmu teofilinu, pa šalica kave može pomoći u otvaranju dišnih putova. Ukoliko ste gojazni, smanjite tjelesnu težinu jer vam pluća nepotrebno trpe velik pritisak. Izbjegavajte konzerviranu hranu, rafinirana ulja i kuhinjsku sol, u jelovnik uvrstite ribu i meso peradi, integralne žitarice, zeleno povrće, a začinite ih ružmarinom, crnim paprom i kurkumom u kombinaciji s maslinovim uljem. Za desert odlični su orašasti plodovi, avokado, smokve i med. Pijte 3 puta dnevno po jednu čašu mlake vode u kojoj ste otopili žlicu meda ili uzimajte prije spavanja po jednu žlicu mješavine meda i cimeta u omjeru 2 : 1.

Lijekovi za liječenje astme dijele se na lijekove koji brzo ublažavaju akutne simptome i lijekove kojima se dugotrajno sprječava pogoršanje simptoma i daljnji napredak bolesti. Oko 50 % bolesnika s astmom (poput ostalih s kroničnim bolestima) pribjegavaju nekom drugom obliku neslužbenog liječenja.

Još u antička vremena starogrčki je mislilac i liječnik Hipokrat tvrdio da „medni napitci pomažu izbacivanju sluzi i stišavaju kašalj“, a on je i astmi dao ime: kao izvedenicu  grčke riječi za zaduhu. Pučka medicina za lakši oblik peludne groznice savjetuje žvakanje saća svaki drugi dan, a doza se povećava srazmjerno broju napadaja, ali nudi i razne druge recepte na bazi ljekovitog bilja i meda. Iako još uvijek nema dovoljno pouzdanih znanstvenih dokaza za uspješnost u liječenju svih stupnjeva astme uz pomoć pčelinjih proizvoda, činjenica je da olakšavaju tijek liječenja, ako se koriste zajedno sa standardnim lijekovima. U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Peter Kapš navodi i pokuse američkih liječnika s desenzibilizacijom asmatičara  medom iz područja u kojem je bolesnik živio. Dr. Jarvis D.C. je svojim pacijentima davao male komade saća punih meda svakih 4 – 6 sati po 15 minuta žvakanja 7 dana i postigao je odličan uspjeh: simptomi su bili slabiji, poboljšalo se disanje kroz nos, a iscjedak iz nosa se zaustavio. I u terapiji inhalacijom kada je vodi dodano 10 kapljica tinkture propolisa rezultati su bili dobri i astmatičnih napadaja je bilo manje. Dr. Mamdouh Abdulrahman iz Kaira liječio je djecu u dobi oko 2 i pol godine medenim parama po 30 minuta dnevno. Iskašljavanje se osjetno poboljšalo, reakcija na terapiju kortikosteroidima također, a sve bez nuspojava. U liječenju astme korišten je i med u injekcijama (5 ml 20 %-tne otopine meda.

Za jačanje imuniteta dr. Kapš preporučuje svakodnevno uzimanje vodene otopine na bazi 20 – 30 g meda smreke ili jele u 3 dl kaduljinog čaja, 3 – 4 puta dnevno prije jela. Kao inhalacije sa 50 %-tnom vodenom otopinom meda: u inhalator ulijemo 10 ml 50 %-tne vodene otopine meda i udišemo 3 puta dnevno 5 – 10 minuta. Odlične su inhalacije u apikomorama (30 minuta 2 puta dnevno). Inhalacije vodenom otopinom propolisa: u inhalator uliti 10 kapljica tinkture propolisa u 0,5 dl destilirane vode 3 – 4 puta dnevno. Vodeni ekstrakt propolisa je dobiva miješanjem 10 g propolisa u prahu u 100 ml vode. Mješavinu treba ostaviti 10 sati, povremeno protresti. Možemo je piti ili koristiti kao vodicu za usta, kao dodatak kupkama i za masažu prsnog koša i vrata.  Za sprječavanje astmatičnih napadaja mr. Žarko Stepanović u svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ preporučuje mješavinu jednakih dijelova sitno sjeckanog hrena, slatkog korijena i meda u dozi od 1 žlice prije jela 3 puta dnevno.  Evo još par recepata za apiterapijske pripravke iz pučke medicine:

MED I MASLAC

Jedna šalica meda i 2 šalice mladog kravljeg maslaca dobro se izmješaju u pjenastu smjesu koja se stavi u staklenku. Uzima se ujutro i navečer po jedna jušna žlica, a može se upotrijebiti i kao namaz za kruh.

MED I LUK

Pola kilograma sitno nasjeckanog luka kuhajte sat vremena u 1 l vode, zatim dodajte 1,5 kg meda, dobro promješajte i kuhajte 30 minuta. uzimajte po 2 – 3 jušne žlice 3 puta dnevno prije jela 10 dana.

MED, HREN I TRPUTAC

Iscjedite 50 ml soka i pomiješajte s 25 g naribanog hrena i 500 g meda. Smjesu čuvajte u hladnjaku. Pripravak uzimajte 40 dana po jednu žlicu 3 puta dnevno nakon jela.

MED, HREN I VINSKI OCAT

Prelijte octom 4 žlice naribanog hrena i kuhajte dok ne omekša. Koliko je mase u loncu, toliko trebate dodati meda. Kuha se dok se smjesa ne zgusne, čuva se u hladnjaku. Uzima se 2 puta dnevno po jedna žlica.

MED, ĐUMBIR I NAR

Pomiješajte jednake količine soka od đumbira, meda i soka od nara. Pripravak treba uzmati 3 puta dnevno po jednu žlicu.

MED I ALOE VERA

Sameljite 300 g svježih listova aloe, dodajte 250 g cikorije, 400 g meda sa saćem, 700 ml crnog vina i 500 ml čistog alkohola. Sve dobro promiješajte i ostavite na hladnom i tamnom 5 dana. Prvih 5 dana uzimajte po jednu žličicu 3 puta dnevno prije jela, a nakon toga (ne dulje od 2 mjeseca) po jednu žlicu 3 puta dnevno prije jela.

PROPOLIS I MASLAC

Masni ekstrakt od 100 g propolisa u prahu s 800 g maslaca i 2 žlice meda uzima se kao namaz na kruhu, dvopeku ili keksima.

Zaključak:  Astma se smatra jednom od najčešćih kroničnih upalnih bolesti pluća.  Prije 5 godina u svijetu je bolovalo blizu 300 milijuna ljudi, a od nje je iste godine umrlo oko 250.000 ljudi. Kod više od polovice oboljelih prvi se simptomi javljaju prije 10.-te godine života, a prema službenim izvorima ova bolest u Hrvatskoj izaziva tegobe svakom sedmom školarcu i svakoj 20.-toj odrasloj osobi. Česti napadaji astme velika su smetnja u svakodnevnom životu. Iako je u biti neizlječiva, uz pravilnu terapiju astma se može držati pod kontrolom. Jedan od važnih preduvijeta za život bez astmatičnih napadaja je zdrava prehrana. Neophodno je prepoznati okidače koji uzrokuju bolest i unijeti promjene u životnim navikama. Pripravci na bazi ljekovitog bilja i/ili pčelinjih proizvoda mogu biti odlična dopuna terapiji astme, ali ne smijemo zaboraviti da ih ne treba uzimati bez prethodne konzultacije s liječnikom.

IZVORI:

1. dr. Peter Kapš: „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ (Sveta Nedjelja 2013.)
2. mr. Žarko Stepanović: „Darovi medonosne pčele“ (Beograd, 2012.)
3. Naum Petrovič Jojriš: „Pčele i medicina“ (Banja Luka, 1979.)
4. članak „Dišite punim plućima“ (časopis „Ljekovito bilje“ 6/16)

MALO MEDA, MALO CIMETA…

Med i cimet u različitim kombinacijama liječe mnoge bolesti, a današnja znanost shvaća i prihvaća da iako je sladak,  slatkoća meda ne smeta ni dijabetičarima ako se uzima u zadanim količinama.Proućavajući blagodati meda u suradnji sa Sveučilištem u Kopenhagenu, poznati magazin Week News, objavio je listu bolesti i stanja na koje spoj meda i cimeta ispitano blagotvorno djeluje.

SRČANA OBOLJENJA

Pasta od meda i cimeta konzumirana za doručak  na kruhu,  reducira kolesterol i spašava od srčanog udara. Ako ste preboljeli infarkt ova mješavina će spriječiti recidiv. Dokazano je da regularno uzimanje ove mješavine revitalizira vene i arterije.

ARTRITIS

Oboljeli  trebaju uzimati ujutro i navečer u čaši tople vode rastopljene dvije žličice meda sa čajnom žličicom cimeta. Od ispitanih 200 pacijenata koji su  upotrebljavali ovu mješavinu,  73 oboljelih su rekli da  su im bolovi  praktično prestali u roku od tjedan dana, a u roku od mjesec dana su se osobe koja su se prije tretmana teško kretali, počeli kretati sa znatno manje problema i bolova.

KOLESTEROL

Dvije žličice meda i tri žličice cimeta pomiješane u 2 dcl čaja, spuštaju nivo kolesterola za 10% u roku od 2 sata.

IMUNOLOŠKI SISTEM

Dnevno uzimanje  meda i cimeta štiti tijelo od virusa i bakterija jer uzimanje meda snaži proizvodnju bijelih krvnih stanica.

DUGOVJEČNOST

Čaj napravljen od 5 žličica meda i 1 žličice cimeta u 3 dcl vode, ako se uzima redovito pomlađuje cijeli organizam.Pije se ¼ količine 4 puta dnevno.

AKNE

Od 3 žlice meda i 1 žlice cimeta se napravi  pastu koju treba  nanijeti na lice prije spavanja te oprati ujutro toplom vodom. Raditi 2 puta tjedno.

KOŽNE INFEKCIJE

Jednake omjere meda i cimeta nanijeti na oboljele dijelove kože.

MRŠAVLJENJE

Pola sata prije doručka  na prazan stomak i pred spavanje popiti mješavinu meda i cimeta u čaši vode.

RAK (stomaka i kostiju), ispitano u Japanu i Australji

Žlica meda pomiješana sa čajnom žlicom cimeta  pije se 3 puta dnevno mjesec dana

PROTIV ZADAHA

Grgljati 1 žlicu meda i cimeta pomiješanu u toploj vodi

GUBITAK SLUHA

Ujutro i uvečer med i cimet konzumirani u istim omjerima, obnavljaju sluh.

Kad se govori o cimetu, uvijek se koristi samo CEJLONSKI CIMET, dok meda ima raznih vrsta i svaka ima svoju namjenu. Posebno je cijenjen MANUKA med, porijeklom iz Australije, ali naš domaći med, posebno onaj kupljen od poznatog medara, koji je i više nego tri puta jeftiniji od manuka meda, sigurno ima svojstva kojima djeluje na zdravlje i izgled, samo ga treba redovito konzumirati.

IZVOR: www.pcela-bujstine.com (članak Marine Duić Manojlović „Malo meda, malo cimeta…“

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI PROŠIRENIH VENA

Proširene vene su one vene koje imaju nefunkcionalne odnosno oštećene venske zaliske, što dovodi do povratnog tijeka krvi u venama – venskog refluksa. Od ovog problema pati oko 60 % odraslih muškaraca, no ljepšem spolu koje mnogo češće oboljevaju, ova je tegoba veća smetnja jer je estetske prirode.

SIMPTOMI su neugodna bol, osjećaj težine i oticanje, grčevi, svrbež, trnci, osjećaj žarenja, nemir u nogama, netolerancija tjelesnog napora i kožne promjene (dermatitis, dermoskleroza, venski ulkus).

UZROCI: Vene, naročito površinske u nogama se iskrivljuju i otiču zbog nagomilavanja krvi u njima što je posljedica prevelikog pritiska u njima i oštećenja venskih zalisaka. Osim genetske predispozicije, pretilosti, trudnoće i starije životne dobi, čimbenici koji povećavaju rizik su loša prehrana, premalo kretanja, dugo stajanje ili sjedenje.

LIJEČENJE: Ova se bolest može liječiti u svim fazama, a najčešće se provodi putem kompresivne terapije (elastične čarape za vene). Postoji čitav niz učinkovitih više ili manje radikalnih metoda kojima se proširenost vena može smanjiti i spriječiti pogoršanje stanja (skleroterapija, guljenje vena, flebektomija, laserska ili endoskopska operacija), no sve to možete izbjeći promjenom načina života i primjenom prirodnih lijekova.

OPĆE MJERE: Smanjite višak kilograma, poboljšajte krvotok svakodnevnim hodanjem (ali u niskim cipelama ravnih peta!), a dok sjedite nemojte prekrižiti noge i pazite da vam rub stolice ne ometa krvotok urezivanjem u bedra. Odmarajte noge dizanjem u položaj viši od kukova, jer će na taj način krv krenuti prema srcu. Kad god vam se pruži prilika izvodite vježbe istezanja s podignutim stopalima, a joga i aerobika vam mogu dodatno stimulirati krvotok i poboljšati drenažu tkivne tekućine i limfe. Noge naizmjence perite hladnom i toplom vodom. Pod utjecajem promjene temperature vene se stežu i rastežu, čime se poboljšava cirkulacija. 

PREHRANA: Jedite hranu bogatu flavonoidima OPK (oligomerni proantocianidni kompleks) kojima obiluju borovnice, brusnice, crnom ribizu, zelenom čaju. Jedite hranu bogatu vlaknima (mekinje, integralne žitarice, smeđa riža, grah, jabuke, kruške), jer sprječavaju zatvor i s njim povezano napinjanje koje ometa krvotok i stvara pritisak na donje dijelove nogu. Med širi krvne žile i smanjuje previsok krvni pritisak, potiče cirkulaciju pa pomaže kod upale vena, ali i kod ateroskleroze.

FITOTERAPIJA: Simptome proširenih vena mogu ublažiti i pripravci na bazi ljekovitih biljkaka: melem od divljeg kestena, nevenova mast i oblog od gaveza u kombinaciji s tinkturom od kantariona. Umirujući učinak imaju i listovi svježeg kupusa, kao i jabučni ocat.

APITERAPIJA: Apiterapeuti preporučuju obloge od tankog sloja meda i sitno sjeckanog peršina, više puta dnevno. Uzimaju se jednake količine meda i peršina, peršin se sitno isjecka, istuče i pomiješa s medom. Oboljeli je u ležećem položaju. Oblog se stavlja 2 – 3 puta dnevno ili se ostavlja da djeluje preko noći. Liječenje traje 2 – 3 tjedna. U slučaju komplikacija – tromboflebititisa može se primijeniti mast s ekstraktom propolisa, kestena i nevenovog ulja. Može pomoći i apitoksin u vidu pčelinjih uboda, injekcija ili masti s pčelinjim otrovom, jer ima antikoagulativni, anestetični i protuupalni učinak. Apitoksin djeluje i kao analgetik (umanjuje bol), a osim toga i širi krvne žile. Veoma je koristan i kod  ostalih bolesti vezanih za povišen rizik od tromboze, jer krv čini tečnijom i umanjuje njenu ljepljivost.

NAPOMENA: Liječničku pomoć obvezno potražite u slučaju bolova, oticanja nogu, ako se koža oko proširenih vena počne ljuštiti ili ako vena pukne, jer su to simptomi stvaranja krvnih ugrušaka. Za sve navedene pripravke ipak potražite savjet kvalificiranom medicinskom specijalisti: tradicionalni se lijekovi primjenjuju tisućama godina, ali uvijek postoji rizik od nuspojava, primjene pogrešnog pripravka ili interakcije s drugim lijekovima. Svrha pripravaka koje preporučuju navedeni izvori je pomoć u riješavanju svakodnevnih tegoba i poboljšanje općeg zdravlja, a ne relativizacija ozbiljnog stanja za koje je nužno medicinsko liječenje. Neki prirodni lijekovi ipak nisu tako učinkoviti kako to neki autori prikazuju, a vi sigurno ne želite podcjeniti potencijalno ozbiljan problem, zar ne? Nemojte zaboraviti ni ljekarnike koji o liječenju lakših tegoba znaju mnogo i mogu vam pomoći da izaberete odgovarajući pripravak.

LITERATURA: 1) „Prirodno liječenje bolesti i tegoba“ (više autora, Zagreb, 2005.)

                         2) „1000 kućnih lijekova“ (više autora, Zagreb, 2012.)

                         3) „Darovi medonosne pčele“ (mr. Žarko Stepanović, Beograd 2012.)

                         4)  www.planetzdravlja.com

                         5)  www.krenizdravo.rtl.hr

MED U POSTINFARKTNOJ TERAPIJI

Infarkt miokarda ili srčani udar (lat. infarctus myocardii) je posljedica potpunog prekida dotoka krvi koronarnoj arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno zbog tromboze koja začepi lumen koronarne arterije ili njenih grana i dovede do srčanog udara. Infarkt je vodeći uzrok smrtnosti u civiliziranom svijetu a najugroženije je stanovništvo s visokim standardom. Uzroci su: nepravilna prehrana, pretilost (zbog povišenih masnoća u krvi), hipertenzija, fizička neaktivnost (nedovoljno kretanja), pušenje, stres. Simptomi su: tjeskoba, neugoda u prsima, kašalj, umor, mučnina i gubitak apetita, bol u drugm dijelovima tijela, brz i nepravilan puls, znojenje, oticanje i slabost. Glavni način liječenja je otvaranje zatvorene arterije odgovorne za infarkt: postavljanjem stenta ili intravenozno lijekom koji otapa ugrušak u blokiranoj arteriji. Nakon srčanog udara na srcu ostaje ožiljak, njegova funkcija slabi, a za oporavak pacijent mora redovito uzimati prepisane lijekove za sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka, regulaciju krvnog tlaka i snižavanje LDl (lošeg kolesterola). Obavezna je promjena načina života što prije svega podrazumijeva prelazak na pravilnu ishranu i prekid s lošim navikama i ovisnostima. Nakon izlaska iz bolnice preporučuje se umjerena, ali redovna fizička aktivnost (npr. lagana šetnja), prekid pušenja, te dijetetski režim. Iz prehrane treba izbaciti rafinirana ulja, margarin, lisnata peciva, svinjetinu i mesne prerađevine, masne sireve, kajmak, a izbjegavati pohanu i prženu hranu, namirnice koje nadimlju stomak (i time dižu dijafragmu, pa vrše dodatni pritisak na osrčje), žumanjak, sol (max. 5 g dnevno).  Hrana bogata vlaknima (svježe voće i povrće, integralne žitarice i mahunarke) je odlično sredstvo za reglaciju kolesterola. Obroci trebaju biti manje obilni svaka 3 – 4 sata, večerajte bar 3 sata prije počinka. Od velike pomoći u oporavku od infarkta mogu biti mješavine od ljekovitog bilja i meda. Med širi krvne žile, poboljšava protok krvi i jača srčani mišić, pa ga treba koristiti svakodnevno. U nastavku slijede recepti za neke od takvih mješavina koje preporučuje časopis „Ljekovito bilje“ s napomenom da svi pripravci nipošto nisu zamjena za propisanu terapiju, već služe kao podrška postojećoj  i da se trebaju uzimati uz savjetovanje s kardiologom.

MED, MRKVA, CIKLA I ROTKVICA

Napravite mješavinu soka od mrkve, cikle i rotkvice, pa dodajte onoliko meda koliko ima soka. Ostavite da odstoji na tamnom  hladnom  mjestu 7 dana. Uzimajte 3 x dnevno po 1 žlicu.

MED, ČEŠNJAK I BRUSNICA

Pomiješajte brusnicu, češnjak i med u omjeru 10:2:1 i sameljite ih. Uzimajte 2 x dnevno po 1 žličicu mješavine prije jela.

MED, ČEŠNJAK I LIMUN

U blenderu pomiješajte 5 očišćenih glavica češnjaka, sok od 10 limuna i 1 kg meda. Ostavite da stoji 7 dana. Uzimajte 1 žličicu mješavine dnevno ujutro na prazan želudac.

MED I LUK

Pomiješajte jednaku količinu soka od luka i meda. Uzimajte 3 x dnevno po 1 žlicu.

MED, ŠLJIVE, GROŽĐICE I PŠENIČNE KLICE

Sameljite svježe isklijala zrna i pomiješajte ih s žlicom meda, suhim šljivama i grožđicama. Uzimajte po nekoliko žlica ujutro prije doručka.

MED, VINO I VINSKI OCAT

Prelijte 10 g svježih stabljika peršina (bez listova) litrom vina (bijelog ili crnog) i dodajte 2 žlice vinskog octa. Na laganoj vatri zagrijavajte otopinu dok ne zakuha, pa dodaje 300 g meda i kuhajte još 5 minuta. dok je još vruće ulijte u boce, a kad se ohladi čuvajte u hladnjaku. Uzimajte  4 – 5 x dnevno po 1 jušnu žlicu. 

STOP ALERGIJI NA PELUD

Neki stručnjaci navode da konzumiranje meda pomaže organizmu da se privikne na pelud, što bi za imunološki sustav bio jasan znak da cvjetni prah nije prijetnja. To znači da bi pelud iz meda bilo prirodno cjepivo protiv alergije. Pojedina istraživanja pokazuju da su 2 žlice meda dnevno dovoljne da se alergijske reakcije ublaže i do 75 % – s konzumiranjem treba početi nekoliko tjedana prije početka sezone cvjetanja biljaka.

KOMBINACIJA 1: ĐUMBIR + MED

SASTOJCI: mlijeko, med, đumbir

PRIPREMA: U čašu toplog mlijeka dodajte 1 žličicu meda i pola žličice naribanog đumbira, pa dobro promiješajte. Napitak pijte navečer prije spavanja.

KOMBINACIJA 2: CELER + MED

SASTOJCI: celer (lišće i korijen), med

PRIPREMA: iscijedite sok od svježeg lišća i korijena celera i ulijte ga u staklenku. Dodajte onoliko meda koliko je soka u posudi. Promiješajte drvenom žlicom ičuvajte u hladnjaku najmanje tjedan dana. Lijek uzimajte 3 puta dnevno, po jednu žlicu pola sata prije jela.

KOMBINACIJA 3: KOPRIVA + MED

SASTOJCI: lišće koprive, med

PRIPREMA: pola kg lišća koprive sameljite i pomiješajte s 200 g meda. Nakon što odstoji 10 dana u hladnjaku, svakog jutra treba uzimati po jednu žličicu mješavine na prazan želudac.

KOMBINACIJA 4: CRNI KIM + MED

SASTOJCI: crni kim, češnjak, med

PRIPREMA: jednu žličicu zdrobljenog crnog kima pomiješajte s 2 žlice meda i 2 zdrobljena češnja češnjaka. Tijekom 3 tjedna ujutro natašte treba uzimati 1 žlicu te mješavine.

IZVOR: časopis „Ljekovito bilje“ br. 4 i 5/2016.

PČELARENJE I PET-TERAPIJA – specifičnosti i poveznice

       Pet-terapija je najnoviji vid liječenja nekih psihosomatskih bolesti uz pomoć kućnih ljubimaca: pasa, mačaka, konja. Suština ove alternativne metode psihoterapije je u odnosu čovjeka i životinje. Često se igramo s psom ili mazimo svoju mačku i imamo osjećaj da zaboravljamo svakodnevne brige i zdravstvene probleme. Šetnja parkom ili u prirodi sama po sebi djeluje relaksirajuće za duh i tijelo, a ako je s nama i naš četveronožni ljubimac, taj opuštajući osjećaj je još potpuniji i posebniji. Zato se ne treba čuditi činjenici da su ljudi koji šeću svoje pse zdraviji od ostalih. Neki su znanstvenici otišli još dalje, pa tvrde da čak samo gledanje u oči svom ljubimcu potiče izlučivanje oksiticina, hormona koji je u uskoj vezi s osjećajem ugode i bliskosti.

        Često sam bio svjedok priznanjima pojedinih pčelara da im samo gledanje pčela u odlasku na pašu, let oko cvijeća u blizini pčelinjaka i njihov povratak u košnicu pomaže da se bar na kratko riješe stresa na poslu. Naglašavam da je riječ o hobistima koji se bave pčelarstvom iz ljubavi, a ne onima koji se pčelarstvom bave profesionalno i (htjeli-ne htjeli) trče za profitom. Oni nažalost nemaju vremena za opuštenost i rijetki su trenuci kad se mogu prepustiti tom osjećaju koji spominju pčelari-amateri. Jedna je pčelarka svojevremeno priznala da ljubav ustupa mjesto osjećaju obveze već na brojci iznad 15 košnica. Pčelari doživljavaju svoje ljubimice kao članove obitelji: kad su vesele i zdrave – i sami su radosni i optimistični, kad su bolesne i napadnute od nametnika – i pčelari su oneraspoloženi i nervozni (pogotovo ako se to desilo radi njihovog neznanja ili nedopustivog propusta!). Osobno znam koliku sam bol i razočarenje osjetio nakon iznenadnog gubitka pčela na vlastitom pčelinjaku i tu povezanost osjetim još uvijek, jer su mi pčele od tada postale neiscrpna inspiracija.

        Stručnjaci iz oblasti pet-terapije u istraživanjima novijeg datuma otkrili su da mačje predenje na frekvenciji 4 – 16 Hz poboljšava imunološki sustav u ljudi, a isto tako su mnogi pčelari spremni tvrditi da zujanje pčela, njihov radni elan i mirisi voska, meda, drveta i nektara koji se šire uokolo imaju antistresni učinak, odnosno da djeluju pozitivno na njihovu psihu, za razliku od potpunih laika, nažalost i djece – koji (najčešće zbog neupućenosti i predrasuda) zujanje pčela doživljavaju kao nešto prijeteće, opasno po život, pa osjećaju nelagodu i strah.

 Jahanje pomaže u rehabilitaciji pacijenata s problemima kralježnice, mišićnom distrofijom, paralizom nogu ili artitisom, pa u svijetu i kod nas postoje konjički klubovi koji nude tzv. hipo-terapiju, kao i specijalni odjeli na poznatim psihijatrijskim i neurološkim klinikama koji koriste spomenute metode u liječenju određenih psihosomatskih i organskih bolesti. Iako nema znanstvenih dokaza i pčelarstvo kao umjerena fizička aktivnost pozitivno djeluje na cirkulaciju i motoriku zbog bolje prokrvljenosti mišića, a već zbog samih kretnji koje su nužne u radu na pčelinjaku smanjuje i ukočenost zglobova. Dakako da ukupnom dojmu doprinosi i činjenica da je pčelar na zraku, u prirodi, a osjećaj korisnosti potpomaže kako mladim pčelarima kojima je to dopunska djelatnost, tako i onima u poodmakloj dobi koji je to uz financijsku dopunu mirovini i izvrsna rekreacija. Otuda i tvrdnja da pčelari dulje žive u odnosu na ostale ljude, iako to mogu zahvaliti prvo činjenici da redovno konzumiraju med i ostale pčelinje proizvode u količinama daleko iznad prosjeka ostalih i drugo posve drugačijem poimanju svijeta oko sebe zbog bliskije povezanosti s prirodom. Prebrz urbani tempo života djeluje stresno na senzibilnije ljude što je uvod u depresiju – za razliku od opuštenosti ljudi u ruralnoj sredini (dakle i pčelara) zbog suživota s prirodom.

          I dok će stariji pčelari priznati kako im boravak u prirodi uz njihove pčele pomaže kod glavobolja, migrena, nesanice, snižava visoki krvni pritisak, normalizira puls, odnosno otvoreno tvrde da je upravo pčelarstvo to  što ih drži vitalnima i spašava depresije, pčelari srednje dobi će reći da im bavljenje pčelarstvom pomaže da zadrže dobru fizičku kondiciju i opće zdravstveno stanje, često spominju blagodati koje nosi svakodnevna potrošnja meda, ali ne zaboravljaju naglasiti i činjenicu da se jedino na pčelinjaku automatski rješavaju psihičke napetosti kojom su se napunili tijekom radnog dana. No, to je usko povezano i s bijegom od civilizacije i komunikacije s drugim ljudima, bijeg u osamu, neka vrst svojevoljne izolacije od vanjskih utjecaja, a sa socijalnog aspekta to baš i nije preporučljivo. «Najbolje se osjećam kad sam sam s pčelama!» – priznat će mnogi koji imaju stresan posao i probleme u komunikaciji: «Jedva čekam da odem na pčelinjak: čak i da ništa ne radim – dovoljno je da gledam pčele i već sam kao preporođen!» Kod mladih pčelara koji su početnici također je važan  emocionalni  aspekt: pčelarenje je aktivnost koja u njima potiče pozitivno raspoloženje i smanjuje osjećaj napetosti i tjeskobe (tako čest kod tinejdžera), ono razvija fokusiranost i pamćenje, te ih potiče na učenje. Svjedok sam kako je bavljenje pčelarstvom uz svog mentora pozitivno djelovalo na mladića ovisnog o drogama u otklanjanju strahova i predrasuda,  jačanju samopouzdanja i konačnog pronalaska sebe u pčelarskom pozivu. I perspektiva međuljudskih odnosa mu se potpuno promijenila, jer je shvatio da bi ljubav primao, mora je prvo naučiti nesebično davati. Uzgoj pčela je i svojevrsna pustolovina, a tko je skloniji od mladih avanturizmu i dokazivanju sebi i drugima da nešto vrijede?

         U knjizi „Pčelarenje  kao (api)terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom“ autorica mr. sc. Jadranka Luketa-Marković navodi više slučajeva kada je osobama s invaliditetom pomoglo pčelarenje kao radna i fizikalna terapija, ali i u povratku samopouzdanja i mentalne koncentracije, što se pokazalo znakovito u liječenju neuroza, psihoza i PTSP-a kod invalida Domovinskog rata. Činjenica da je i general HV Imra Agotić u krugovima ratnih vojnih invalida širio ideju pčelarenja kao svojevrsnog oblika terapije kako bi se lakše integrirali i aktivno uključili u mirnodopski život. Za autoricu ove knjige bavljenje pčelarstvom ne samo da omogućava uživanje u prirodi, razgibavanje i korištenje pčelinjih proizvoda za vlastite potrebe, već ima i psihološke, radne, fizikalne i socijalne učinke: umanjuje osjećaj usamljenosti i depresiju, a potiče i druge kreativne aktivnosti (npr. edukacijsko-pedagoški rad) i socijalne kontakte (druženje s istomišljenicima) i argumentirano tvrdi da će – ukoliko se svim ovim aktivnostima priključe i promjene drugih životnih navika (nepravilna prehrana) – put ka potpunom ozdravljenju – fizičkom i psihičkom – na zadovoljstvo oboljelog, njegovog liječnika i njegove obitelji, bit će itekako skraćen.

 Sigurno je da su psi najpogodnije životinje za pet-terapiju, jer su najpitomiji i najdruštveniji: oni ne osuđuju, ne ismijavaju, ne kritiziraju – samo vas pažljivo slušaju i promatraju i na taj način motiviraju na traženje izlaza iz tjeskobe i depresije. U Hrvatskoj ima više konjičkih klubova koji uspješno provode terapijsko jahanje i rehabilitaciju. U Italiji je vrlo raširena pet-terapija s magarcima, u Africi sa slonovima, u Izraelu s dupinima. Pčele su po svojoj prirodi ipak – divlje životinje, no više je nego dovoljno primjera pozitivnih zdravstvenih učinaka „psihoterapije na pčelarski način“, pa da bi se ovom temom u budućnosti trebalo mnogo ozbiljnije pozabaviti.

MED U LIJEČENJU UPALE GLASNICA I POLIPA

Jedan od najpoznatijih narodnih lijekova je sok od luka. Iscijedite sok od luka i svaka  2 – 3 sata popijte 2 žličice soka, a odmah nakon toga uzmite 1 žlicu meda. Odličan lijek za upalu glasnica je limunada s medom u mlakoj vodi u koju možete dodati i prstohvat kajenskog papra.

U cilju prevencije polipa i jačanja glasnica može se koristiti i slijedeći lijek: 2 sitno nasjeckane glavice češnjaka prelijte sa 6 dl kipuće vode. Dodajte 3 žlice meda i 2 žlice bazginog cvijeta. Nakon što odstoji 2 sata, ocijedite i pijte zaslađeno medom po 1 dl svakih sat vremena. Lijek se pije 3 dana.  

Sjemenke anisa su jedan od najboljih lijekova protiv polipa na glasnicama. Prelijte 1 žlicu sjemenki s ½ l vode, držite na laganoj vatri dok ne zakuha. Nakon što se ohladi, ocijedite, a onda dodajte 5 žlica lipovog meda i 2 žlice šljivovice. Dobro promiješajte i uzimajte po 1 žličicu mješavine svakih sat vremena. Anis se može koristiti i u ovakvoj kombinaciji: šaku neuljuštene zobi prelijte litrom hladne vode i kuhajte na tihoj vatri. Nakon vrenja, dodajte 2 žlice sjemenki anisa i kuhajte 3 minute. Nakon što odstoji 30 minuta izvan štednjaka, ocijedite, zasladite medom i pite tijekom dana u gutljajima.

Pojedini fitoterapeuti u liječenju polipa preporučuju sok od listova repuha s medom: 5 žlica soka pomiješajte s 1 žlicom meda, uzimajte po 1 žlicu mješavine dnevno. Liječenje traje najdulje 2 mjeseca.

Više o liječenju ove bolesti biljnim preparatima uz savjete poznatih fitopterapeuta, nutricionista i zdravstvenih stručnjaka u časopisu „Ljekovito bilje“ br. 4/2016.

APITOKSIN – PČELINJI OTROV: sastav, svojstva, učinak na ljudski organizam, metode aplikacije, preparati na tržištu, kontraindikacije i nuspojave
     

       Apipunktura je aplikacija pčelinjeg otrova na akupunkturna, odnosno na bolna mjesta na koži. Izričaj – apipunktura je izvedenica od: apis – pčela i pungere – ubadati. Sama primjena otrova prakticira se putem pčelinjeg uboda ili aplikacijom pripravka pčelinjeg otrova.

Pčelinji otrov

       Medonosne pčele na kraju zatka imaju organ koji se sastoji od žalca, dvije žlijezde s otrovom i rezervoara otrova. Dio žalca ima zupce koji sprječavaju izlazak žalca iz kože nakon uboda. Žalac ostaje u koži, a pčela ugiba za nekoliko sati. Ako se želi smanjiti djelovanje otrova, žalac treba odmah izvući iz kože. Najveću količinu otrova izlučuju mlade pčele – stare 17-18 dana!
       Pčelinji otrov – apitoksin je bezbojna gusta tekućina karakterističnog mirisa na med i gorkog okusa. Na zraku brzo otvrdne i gubi hlapljive frakcije. Lako se topi u vodi. Još su Hipokrat i Galenus koristili pčelinji otrov u liječenju nekih bolesti. Osnivač suvremene apiterapije ( liječenja medom, općenito) je prof. M.I. Lukomskij (1864.g.) iz Sankt-Petersburga, koji je proučavao mogućnost liječenja reumatizma i neuralgije ubodima pčela. U drugoj polovini XX stoljeća, povećao se broj pristalica liječenja pčelinjim otrovom, pa je apiterapija dobila svoj status u medicini.
Prikupljanje pčelinjeg otrova postiže se razdraživanje pčela električnom strujom, niskog napona. Ispred pčela stavlja se zrcalno staklo s elektrodama pod naponom. Kada se pčele spuste na zrcalo, uzbuđuje ih struja, a one ispuštaju otrov. Pčele ostaju neozlijeđene, otrov curi po staklu, skuplja se i dodatno prerađuje.

Kemijski sastav pčelinjeg otrova

   Pčelinji otrov sadržava oko 41 % suhe tvari. Njegova toksična svojstva, ostat će nepromijenjena nekoliko godina, ako se otrov osuši, u protivnom gubi svoju aktivnost pod utjecajem nekih bakterija i enzima. Otrov sadržava: bjelančevine, masne tvari iz skupine stearina, kiseline i lužine. Bjelančevine otrova dijele se u 8 frakcija, ali na čovjekov organizam djeluju samo 3: nulta frakcija ( F-0), frakcija 1 ( F-1) i frakcija 2 ( F-2). Bjelančevine F-O frakcije, imaju toksično djelovanje i predstavljaju balastne tvari. Frakcija F1 naziva se melitin ( molekulske mase oko 35 000). Melitin čini osnovu ( oko 70 %) u sastavu i djelovanju pčelinjeg otrova. Otapa eritrocite u krvi; pospješuje kontrakciju glatkih i poprečno-prugastih mišića; smanjuje krvni tlak; blokira periferne i centralne živčane sinapse. Melitin djeluje i lokalno, nadražuje i izaziva upalne reakcije na mjestu unošenja.
     U ovoj sastavnici pčelinjeg otrova nalazi se 15 aminokiselina: alanin, valin, leucin, izoleucin, serin, tionin, lizin, arginin, triptofan, prolin, tirozin, cistein, metionin, fenil-alanin i histidin. Nadalje, sadržava i dva aktivna enzima fosfolipazu A i hijaluronidazu. Melitin nema toksično djelovanje na organizam, ako se koristi intravenozno i u odgovarajućoj dozi! U stanicama tumora i metastaza, melitin vrši inhibiciju proteina kalmodulina koji veže ione kalcija čime sprječava poliferaciju (umnožavanje) tumorskih stanica! U pčelinjem otrovu nalaze se mnogi mikroelementi: kalij, kalcij, željezo, magnezij, fosfor, bakar, cink, sumpor, mangan, klor. Glede tako raznolikog kemijskog sastava, pčelinji otrov ima višestruko djelovanje na čovjekov organizam.

Biološko djelovanje pčelinjeg otrova

      Pri aplikaciji, pčelinji otrov, izaziva lokalne i opće reakcije. Lokalne upalne reakcije, nastaju na mjestu uboda i izražene su crvenilom kože, oteklinom, povećanom lokalnom temperaturom, osjećajem žarenja i boli. Lokalna reakcija pojavljuje se odmah! Sluznica i konjunktiva jače reagiraju na pčelinji otrov, pa upala traje duže. Opći simptomi ovise o toksičnom djelovanju otrova na centralni živčani sustav. Neki ljudi od uboda samo jedne pčele mogu imati tešku alergijsku reakciju; premda toksične reakcije dolaze od uboda velikog broja pčela. Pčelinji otrov u malim dozama, aktivira zaštitne mehanizme organizma te stimulira funkciju hipofize i nadbubrežne žlijezde. Opće toksično djelovanje pčelinjeg otrova, melitina je razaranje prijenosa živčanih impulsa. Toksična doza usporava djelovanje enzima koji sudjeluju u grušanju krvi. Nadalje, izaziva i kontrakciju glatkih i poprečno-prugastih mišića, slično kao kod djelovanja acetilholina. Utvrđeno je da pčelinji otrov blokira prijenos živčanih impulsa u srce po nervus vagusu. Upravo to svojstvo otrova, da blokira živčane sinapse, otvara perspektive za njegovu široku primjenu u cilju liječenja. Sastavnice pčelinjeg otrova, povećavaju propusnost krvnih žila! Temeljem toga, pčelinji otrov je dobro pomoćno sredstvo u liječenju hipertenzije, endarteritisa, čira na želucu i dvanaesniku i hipertireoze i dr.

Antimikrobna svojstva pčelinjeg otrova

       Pčelinji otrov djeluje antimikrobno na 17 vrsta bakterija. Neki znanstvenici drže da je pčelinji otrov najjači, prirodni, antimikrobik. Vodena otopina ne sadržava mikroorganizme čak ni u razrjeđenju od 1: 50 000, a razrijeđenja od 1: 500 000 do 1: 600 000, stimuliraju umnožavanje nekih jednostaničnih organizama. Između toksičnih i ljekovitih doza pčelinjeg otrova, postoji vrlo široka mogućnost liječenja za mnoge bolesti i tegobe. Vršena su mnogobrojna istraživanja antimikrobnih osobina otrova pčela, uzimanog u razna godišnja doba, kao i kod prisilnog hranjenja pčela šećernim sirupom, u koji su dodani antibiotici ( penicilin i streptomicin). Rezultati istraživanja dokazuju da najjače antimikrobno djelovanje ima pčelinji otrov uzet od pčela koje su se vraćale s paše. Ako su pčele hranjene šećernim sirupom, antimikrobno djelovanje je slabije. Pčelinji otrov uzet zimi, u rano proljeće ili kasnu jesen, ima vrlo slabo antimikrobno i protuzoicidno djelovanje.

Aplikacije pčelinjeg otrova – apipunkturom

      Prije početka liječenja, valja izvršiti biološku probu kako bi se provjerila podnošljivost na pčelinji otrov. Pacijentu se dva dana unosi injekcijom, 5 ml apitoksina ( razrjeđenje1:100). Ako je podnošljivost dobra, doza se povećava na 10 do 15 ml. Liječenje pčelinjim otrovom ne izvodi se, ni u kojem slučaju, bez odobrenja osobnog liječnika! Pčelinji se otrov, u cilju liječenja, u organizam može unositi na nekoliko načina: direktnim ubodom pčele – apipunkturom, utrljavanjem, metodom elektroforeze, ultrazvukom, ubrizgavanjem, inhalacijama, te oralno. Mnogobrojnim kliničkim istraživanjima je utvrđeno da je najučinkovitije unositi otrov izravnim ubodom pčele. Prije liječenja, valja provjeriti osjetljivost bolesnika na pčelinji otrov.

Najpouzdaniji i obavezni način testiranja su biološke probe. Izvode se u dvije faze:
u prvoj fazi, koža se, u predjelu križa, očisti alkoholom na to se mjesto stavlja pčela. Nakon 5-10 sekundi od uboda, treba izvući žalac – tada u organizam ulazi minimalna doza otrova. Sljedećeg dana vrše se pretrage mokraće gdje se određuje sadržaj bjelančevina i šećera i obavljaju druge biološke probe. U drugoj fazi, žalac pčele se izvlači minutu nakon uboda. Ako je sljedećeg dana nalaz urina normalan, čovjek nema pojačanu reakciju. I, može se početi s liječenjem!
  Klasičan način aplikacije izvodi se tako da se pčela uzime za krilca sa dva prsta ili pincetom, s leđne strane, i stavlja se na predviđeno mjesto na tijelu. Žalac se izvadi nakon kontrakcije! Kod alergije na ubod, pacijentu valja žurno dati ( potkožno) 1 ml adrenalina (1:10 000), te antihistaminski preparat. Ako bolesnik ne podnosi otrov, liječenje se ne smije izvoditi! U vrijeme liječenja, potrebno je jednom tjedno vršiti pretragu mokraće i krvi. Paralelno se preporučuje oralno uzimanje meda ( 100 g/dan). Liječenje otrovom može se kombinirati s drugim ljekovitim sredstvima i balneoterapeutskim postupcima. Liječenje metodom uboda, preporučuje se izvoditi prema shemi koju odredi liječnik, odnosno:
     Prvog dana – jedan ubod; drugog – 2 uboda; trećeg – 3 i tako redom 3 serije ili 9 dana. Terapija se prekida na 3 dana, pa nastavlja. Svakodnevno se stavljaju 3 pčele sve dok bolesnik ne primi preko 100 uboda. U lječilištima pod kontrolom apiterapeuta, liječenja se može skratiti, odnosno produžiti, već prema stanju stanju bolesnika.
Kod spondilartritisa optimalno mjesto za ubode je područje križa. Kod artritisa s deformacijama, pčele se stavljaju u području križa i na zahvaćene zglobove. Ateroskleroza i endoarteritis zglobova donjih ekstremiteta, ishijasa i spondilitisa, ubodi su u području križa u pravcu nervus ischiadicusa. Kod liječenja atrofiranih rana i rana koje teško zarašćuju, ubodi trebaju biti raspoređeni na udaljenosti od 5 cm od rane i ne smije ih biti više od 12 uboda u jednom tretmanu. Tijekom liječenja ne smije biti više od 200 uboda. Kod reumatske groznice ( carditisa), horeje i bronhalne astme, pčele se stavljaju na grudni koš i na leđa. U jednoj aplikaciji, smije biti do 6 uboda. Bolesti perifernog živčanog sustava liječe se stavljanjem pčela u pravcu bolesnih živaca, a kod radikulitisa u području križa. U jednom postupku može biti do 12 uboda. U liječenju hipertenzije pčele se stavljaju iza ušnih školjki i na križa. U jednoj proceduri može biti do 6 uboda.
Unošenje pčelinjeg otrova u organizam čovjeka može se izvoditi ubrizgavanjem u kožu. U tu svrhu koristi se rafinirani otrov u ampulama. Prednost ove metode sastoji se u tome što se otrov može točno dozirati. Ponekad se injekcije mogu davati direktno u bolesne zglobove ili bolne točke. Primjerice, kod išijasa i neuralgija.
       Elektroforeza pčelinjeg otrova je prvi puta bila primijenjena 1936. godine. Kod te metode, koriste se hidrofilni umeci raznih veličina ovisno o površini na koju se unosi otrov. Umeci od gaze, moče se u 10 postotnoj otopini pčelinjeg otrova u vodi i alkoholu i stavljaju ispod obje elektrode. Elektrode se stavljaju na mjesta najjače boli i spajaju s galvanskim aparatom. Jačina struje treba biti 20 mA, a dužina postupka ? 20 do 30 minuta. Jedna terapija, sastoji se od 15 do 20 aplikacija.
    Unošenje pčelinjeg otrova u organizam inhalacijom, također je jednostavno i učinkovito. Primijenjuje se u liječenju bronhalne astme i drugih bolesti dišnih putova. Pare pčelinjeg otrova udišu se iz inhalatora.
      Utrljavanje pčelinjeg otrova u kožu, u obliku masti, je najjednostavniji i najpraktičniji način liječenja. Mast od pčelinjeg otrova se pravi od vazelina, salicilne kiseline, te kristala silikata koji traumiraju kožu pacijenta. To je neophodno jer apitoksin ulazi u krv samo preko oštećene kože.
      Pčelinji otrov u tabletama, služi za oralno uzimanje. Jedna kura liječenja sastoji se od 25 tableta koje sadržavaju otrov od 1 do 2 pčele / tableta. Oralno uzimanje pčelinjeg otrova je, u odnosu na druge metode, manje učinkovito, jer želučano-crijevni enzimi, slabe učinkovitost otrova!

Preparati pčelinjeg otrova na tržištu

      Apisarthron je preparat pčelinjeg otrova koji se koristi kao anestetik i antipiretik kod miozitisa, neuralgija i poliartritisa. Apisarthorum dolazi na tržište u dvije formulacije – kao mast i supozitorij.
Ako se mast dobro podnosi, valja ujutro i na večer mazati bolesne dijelove tijela. Kura traje tjedan dana. Tijekom 2-tjedne stanke, liječenje se može ponoviti. Prije mazanja, koža se opere vodom i sapunom. Apisarthron u ampulama je vodena otopina pčelinjeg otrova za potkožno unošenje po 1 ml jednom dnevno ili svaki drugi dan. Kura liječenja se sastoji od 10 do 30 injekcija.
       Apitoksin ( forapin) je vodena otopina pčelinjeg otrova koja se koristi za ubrizgavanje pod kožu po 1 ml jednom dnevno ili svaki drugi dan. Kura liječenja iznosi 15 do 30 injekcija. Može se aplicirati i elektroforezom. Apitoksin – liniment je uljna tekućina za utrljavanje u kožu bolešću zahvaćenog dijela tijela. Ne smije se stavljati na kožu lica i glave. Koristi se u liječenju zglobova. Kod prve aplikacije, liniment valja utrljati u kožu. Na mjestu utrljavanja pojavljuje se crvenilo, a ponekad i slabi svrbež koji brzo prolazi. Ako bolesnik dobro podnosi liniment, onda se može utrljavati tijekom 6-7 dana ujutro i u večer. Mjesta trljanja valja prekriti flasterom!.
   Apiphorum tablete sadržavaju po 1 mg liofiliziranog pčelinjeg otrova. Primjenjuje se kao sredstvo protiv upale i bolova kod poliartritisa, miozitisa, radikulitisa, bolesti perifernih žila ( endarteriitisa) te brazgotina poslije opeklina. U organizam se unosi metodom elektroforeze. Prije upotrebe treba tabletu rastopiti u 20 ml destilirane vode, a jačinu struje namjestiti na 10 mA. Kura liječenja obuhvaća 15 do 20 postupaka! Apiphorum tablete, ne smiju se davati u sljedećim slučajevima: nepodnošljivosti pčelinjeg otrova; bolesti jetre, bubrega, gušterače,nadbubrežne žlijezde; kod dijabetesa, neoplazmi, težih infekcijskih bolesti, sepse, kahekcije, dekompenzirane srčane i krvožilne insuficijencije, bolesti krvnog sustava itd.
       Virapin ( melivenon) je mast koju valja utrljati u kožu, prema sljedećoj shemi: prvi dan ? treba utrljati malo masti prije spavanja; ako se dobro podnosi, drugi dan se – utrljava 3 puta na dan; treći dan treba utrljati ujutro i na večer. Četvrti dan aplikacija se prekida. Peti dan – valja utrljati ujutro i na večer.
       Preparat KF1 ( venapiolin-1) je masna otopina koja, u 1 ml sadržava 3 jedinice pčelinjeg otrova ( Jedna jedinica jednaka je količini otrova koji se dobije od jedne pčele a iznosi približno 0,0002 ml). Daje se pod kožu i unutar kože. Preparat KF2 ( venapiolin-2) je slabijeg djelovanja od KF1. Koristi se u injekcijama koje se daju potkožno i unutar mišića. Prvih 3 do 5 dana KF preparati se daju po 0,5 ml na dan, zatim se kroz 1 do 3 dana doza povećava do 0,75 ml na dan. Kura liječenja iznosi 15 do 20 injekcija.

Opće liječenje pčelinjim otrovom

    Liječenje pčelinjim otrovom najčešće se koristi za smanjenje bolova, protiv upala u zglobovima i mišićima reumatskog podrijetla; kod neuralgija, išijasa, bronhalne astme, hipertenzije, migrene, rana i čireva koji teško zarastaju; tromboflebitisa, endarteritisa i dr. Pčelinji otrov, u ljekovitim dozama, povoljno djeluje na gotovo sve organe čovjeka. Primjerice:

– Širi kapilare i arterije povećavajući pritok krvi u organe i tkiva i poboljšavajući metabolizam;

– Pospješuje stvaranje hemoglobina i leukocita u krvi, smanjuje viskozitet i grušanje krvi, te može biti koristan kod tromboflebitisa;

– Pčelinji otrov smanjuje nivo kolesterola u krvi, jača srčani mišić i smanjuje arterijski krvni tlak;

– Poboljšava opće stanje organizma, normalizira apetit, spavanje; osnažuje imunitet;

– Sprječava razvoj tumora i metastaza.

      Mehanizam ljekovitog djelovanja pčelinjeg otrova objašnjava se stimuliranjem funkcije nadbubrežne žlijezde ( preko hipofize). U krvi se pojavljuje više hormona nadbubrežne žlijezde ( glukokortikoida) koji povećavaju otpornost organizma prema djelovanju raznih štetnih agensa. Kod toga se povećava sinteza nespecifičnih zaštitnih mehanizama (interferona) u organizmu, koji preveniraju i liječe navedene bolesti i tegobe.

Bolesti zglobova

       Najširu primjenu pčelinji otrov ima u liječenju upalnih procesa u zglobovima. Njegovo djelovanje slično je terapijskom učinku adrenokortikotropnog hormona ( ACTH). Ali, ACTH, kod dugotrajne primjene, izaziva otekline i može dovesti do poremećaja prirodne sinteze vlastitih hormona. Suprotno, pčelinji otrov nema tih nuspojava; djeluje na organizam kao diuretik, ne izaziva otekline, i ne utječe negativno na sintezu vlastitih hormona. Kod većine bolesnika, koji pate od bolesti zglobova, smanjuje upale i bolove, uz obnavljnje njihove pokretljivosti. Najbolji terapeutski učinci postižu se kada anatomija zglobova nije promijenjena.

Hipertenzija
    U liječenju hipertenzije koristi se svojstvo pčelinjeg otrova da: blokira prijenos impulsa po nervus vagusu; smanjuje osjetljivost srčanog mišića na acetilholin; blokira simpatičke vegetativne ganglije živaca; smanjuje spazme žila srca i ekstremiteta itd. Rezultati terapije su: sniženja krvnog tlaka, smanjenja sadržaja kolesterola ukrvi; usporeno grušanja krvi; sprječavaju se spazme; poboljšava se opskrba tkiva hranjivim tvarima; aktiviraju se mehanizmi stvaranja krvi itd.
Najbolji učinak primjene pčelinjeg otrova, opaža se u početnom stadiju hipertenzije kada još nema izražene insuficijencije stjenki krvnih žila.

Bolesti perifernog živčanog sustava

  Liječenje išijatikusa, femoralisa i drugih perifernih živaca pčelinjim otrovom, datira od 1938. godine. Otrov se unosio potkožno u područje oboljelih dijelova tijela. Do poboljšanja obično dolazi nakon 3 do 4 ubrizgavanja, a nakon osmog ubrizgavanja gotovo kod svih bolesnika bolest prolazi. Liječenje neuritisa je potpuno uspješno u 95 % slučajeva; lumbaga 75 %, miozitisa kod 86 %. Upalu nervus trigeminusa, pčelinji otrov liječi u potpunosti. Kod sakrolumbalnog radikulitisa, aplikacija počinje grijanjem površine tijela u području križa laganom masažom. Zatim se izvodi akupresura po bolnim točkama i masaža medom. Na kraju se po točkama meridijana stavljaju žive pčele od 2 do 12 pčela. Kura ima od 3 do 7 postupaka, koji se izvode svaki drugi dan. Išijas se liječi istim tretmanom, ali se, osim lumbalnog dijela , masira i bolesna noga od stopala do zdjelice. U jednoj aplikaciji stavlja se od 4 do 25 pčela koje se stavljaju otrov u akupunkturne točke. Cijela kura liječenja ima 5 – 10 postupaka koji se izvode svaki drugi dan.

Bronhalna astma

      Preparati pčelinjeg otrova, uspješno se koriste u liječenju bronhalne astme. Ali, se apiterapija izvodi pažljivo jer su ovi bolesnici vrlo osjetljivi na podražaje. Otrov se aplicira ubodom, apizartronom, uz dodatak hormonalnih preparata. Kura liječenja je dugotrajna ? do 10 tjedana, ali s pozitivnom prognozom. Kura liječenja djece traje od 6 do 10 tjedana. Aplicira se preko 250 uboda ili ubrizgavanja, odnosno 5 – 8 mg apizatrona.

Pčelinji otrov i dijeta

      Tijekom liječenja pretilnih osoba, valja uzimati med 50 – 120 g/dan, u manjim porcijama tako da med ostaje što duže u ustima. Tijekom terapije, ne preporučuje se uzimanje alkoholnih pića i jakih začina. Aplikacije otrova ne smiju se izvoditi poslije obilnijeg obroka, kupanja i dugih šetnji. Nakon tretmana, bolesnik treba odležati pola sata u krevetu. Tijekom terapije, preporučuje se uzimati mliječne proizvode, voće i povrće, namirnice bogate vitaminima, mineralnim solima i mikroelementima.

Pčelinji otrov i krvna slika

     Ako se pčelinji otrov koristi u ljekovitim dozama, tada u krvnoj slici neće biti promjena. Ali, dugotrajno korištenje otrova može dovesti do promjena sličnih djelovanju adenokortikotropnog hormona, tj. povećava se sinteza neutrofila i monocita, uz povećano taloženje eritrocita. U vrijeme liječenja, uslijed smanjenog grušanja krvi, može doći do krvarenja iz nosa, dužeg krvarenja kod trauma, vađenja zuba i sl.

Kontraindikacije i nuspojave kod liječenja pčelinjim otrovom

Pčelinji otrov ima jako djelovanje, i po svojim karakteristikama je blizu zmijskom otrovu. Prigodom liječenja, potreban je individualni pristup bolesniku vodeći računa o težini bolesti, osjetljivosti prema otrovu, stanju općeg imuniteta . Zbog jakog biološkog djelovanja na organizam, pčelinji otrov se ne smije koristiti kod: akutnih infekcijskih bolesti, gnojnih procesa, tuberkuloze, hepatitisa, nefritisa, šećerne bolesti, zloćudnih neoplazmi, oboljenja centralnog živčanog sustava, pojačanog krvarenja, anemije, tijekom trudnoće, u vrijeme menstruacije, kod kardiovaskularne insuficijencije II – III stupnja, prije operativnih zahvata, kod povećane osjetljivosti na otrov itd. Smrtonosna doza pčelinjeg otrova iznosi oko 50 mg, odnosno kao kod istodobnog uboda 400 pčela. Kod odraslog čovjeka, koji odjednom primi 100 do 200 uboda, opće stanje će se naglo pogoršati, tj. pojavit će se vrtoglavica, mučnina, povraćanje, obilno znojenje i izlučivanje sline, bol u želucu, proljev, te sniženje krvnog tlaka. Može doći do gušenja, grčenja i gubitka svijesti. Kod 100 uboda navedene pojave su slabije izražene, ali opće stanje se primjetno pogoršava i popraćeno je groznicom, glavoboljom i znatnim lokalnim reakcijama; primjerice otekline i svrbež. Vrlo bolni i opasni ubodi pčela su na: vratu i glavi, usnicama, nosu, uhu, oku, vršcima prstiju, kao i sluznici gornjih dišnih putova, nepca i ždrijela. Teška stanja nastala zbog preosjetljivosti, dobro uklanja vitamin C, injekcije kalcija u venu, te adrenalina potkožno. U slučaju povećane živčane napetosti, pomažu ovi lijekovi: luminal, veronal i klorazin.

         Osobe s pojačanom osjetljivošću na pčelinji otrov, teški srčani i bolesnici s alergijskim kožnim reakcijama, trebaju se čuvati pčela. U tom cilju dobro je otvorene dijelove tijela mazati ricinusovim i lavandinim uljem. Valja što prije izvaditi žalac dok otrov još nije prodro duboko u kožu. Ako se žalac vadi prstima, otrov će biti istisnut u kožu pa ga je bolje vaditi oštrim predmetom, iglom ili pincetom. Nakon vađenja žalca, dobro je ranicu namazati sokom češnjaka, alkoholom, te staviti hladan oblog.

IZVOR: dr.sc. Janko Križanić: „Apiterapija-Alliterapija“

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV KRONIČNOG UMORA

      Sindrom kroničnog umora je uobičajen termin za psihofizičko stanje organizma, a karakterizira ga opća slabost koja traje od par tjedana do nekoliko mjeseci, a ne pomaže ni san niti dulji odmor. Najizraženiji simptomi su: bolovi u mišićima i zglobovima, teška mentalna i tjelesna iscrpljenost, jake glavobolje, lupanje srca, kratak dah, povišena temperatura i bolovi u trbuhu. Kako je umor čest pratitelj mnogih bolesti, prije dijagnoze se mora isključiti mogućnost da su simptomi uzrokovani nekim drugim poremećajem zdravstvenog stanja pacijenta. Najčešći uzročnici su: stres, pad imuniteta, hormonalni poremećaj, pretilost, anemija, hipoglikemija, hipotenzijja, alergije, virusne infekcije i neke autoimune bolesti. Ova se tegoba najčešće javlja u dobi 20 – 45 godina, češće kod žena nego kod muškaraca, a dijagnoza je potvrđena kad pacijent dulje od 6 mjeseci pati od smanjene umne i fizičke aktivnosti, tijekom dana je pospan, a noću ga muči nesanica, teško se može koncentrati, slabije pamti, ravnodušan je i nema volje ni za što, postepeno se izolira od društva i pada u depresiju. Ova je bolest neugodna i iz socijalnog aspekta, jer se oboljele često proglašava simulantima i hipohondrima. Kako etiologija sindroma kroničnog umora nije poznata, utoliko je i otežan odnos između oboljelog i liječnika koji pacijenta najčešće upućuje psihoterapeutu. Nažalost nema univerzalne učinkovite metode liječenja, no uz najčešće prepisivane analgetike i antidepresive može pomoći fizioterapija (vježbe istezanja), akupresura, joga, hidroterapija i aromaterapija (nakapajte par kapi lavande ili ružmarinovog ulja na maramicu i udišite miris, pa ćete se opustiti i riješiti stresa), no najviše će pomoći nutricionistika.

     Naime, osim navedenih uzročnika, kronični umor može biti posljedica i raznih toksina koji u organizam dospijevaju putem hrane, vode i zraka. Tijekom zime organizam punimo hranom bogatom ugljikohidratima i masnoćama, a siromašna vitaminima, mineralima i vlaknima. Ta se jela pripremaju kuhanjem, pečenjem i prženjem i obiluju aditivima, konzervansima i drugim tvarima koje opterećuju limfni, krvožilni i probavni sustav. Kada ovi otrovi prijeđu granicu tolerancije u organizmu, dolazi do pada imuniteta što je okidač ne samo za sindrom kroničnog umora, već za čitav niz drugih, mnogo težih bolesti. Upravo zato nutricionisti daju naglasak na zdravu prehranu, pa preporučuju namirnice bogate željezom (posno meso, plodovi mora, jetrice, zeleno povrće, grašak, naranča), ugljikohidratima (zobena kaša, kuhani krumpir), većom količinom proteina i nezasićenih masnih kiselina (kaša s kuhanim mesom, voćna salata s jogurtom, orasi, sjemenke suncokreta i bundeve), te vitaminom C (paprika, kivi, šipak, ribizl, citrusi). Ako ste simpatizer dodataka prehrani, početak proljeća je idealna za kuru ginsenga ili ginkga bilobe. Ugledajte se na mornara Popaja i jedite špinat, a u svoj antioksidacijski program obavezno ubacite i šparoge.

       Izuzetno dobri saveznici u borbi protiv kroničnog umora su i pčelinji proizvodi zbog obilja svih navedenih nutrijenata koji jačaju naš imunitet, pa se lakše suočavamo sa svakodnevnim stresovima. U nastavku slijedi par recepata za prevenciju i pomoć u liječenju osnovnih simptoma ove podmukle bolesti.  Napominjemo da opisani pripravci ne mogu biti zamjena za terapiju koju propiše obiteljski liječnik, specijalist ili drugi ovlašteni zdravstveni djelatnik, kao što se i u preventivne svrhe ne trebaju koristiti bez savjetovanja s liječnikom.

ORASI I MED

Pomiješajte ½ kg livadnog meda, ½ kg mljevenih oraha i sok od limuna. Doza: 1 žličica 4 puta dnevno.

KOPRIVE I MED

Mlade vrhove koprive (oko 150 komada) operite i stavite u posudu u koju ćete dodati vodu i 3 veća limuna bez korice isjećena na kolutiće. Ostavite da odstoji 24 sata. Presipajte u lonac i kuhajte, poslije procijedite, dodajte med i spremite u staklenke.

JABUKE I MED

Narežite 3 jabuke s korom i prelijte ih litrom kipuće vode, pa kuhajte na slaboj vatri 10 minuta. Ostavite poklopljeno da odstoji 30 minuta. Ocijedite i dodajte med. Ovaj je napitak izvrsno tonizirajuće i okrepljujuće sredstvo. Pijte da više puta tijekom dana.

ZOB I MED

Čašu zobi dobro operite hladnom vodom, zatim ulijte u litru  kipuće vode i kuhajte na slaboj vatri 60 minuta dok ne ispari ¼ tekućine. Maknite s vatre i ostavite da se ohladi. Ocijedite, pomiješajte s medom i pijte 3 x dnevno po 1 šalicu.

ĐUMBIR I MED

Narežite komadiće korijena đumbira, prelijte ih s 2 dl kipuće vode  i ostavite u poklopljenoj posudi da odstoje 60 minuta. Nakon toga ocijedite, dodajte malo limunovog soka i žličicu meda, pa popijte u gutljajima. Pijte 2 – 3 šalice čaja dnevno, 30 dana.

BRUSNICA I MED

Prelijte 1 žlicu listova brusnice i 1 žlicu listova jagode s 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji 40 minuta. Ocijedite, dodajte med i pijte tijekom dana.

Prim. dr. med. Vidoje Kulić, specijalist pulmolog i pčelar iz Sombora preporučuje jutarnji napitak na bazi pčelinjih proizvoda i jabučnog octa. Izmiješajte 1 jušnu žlicu mljevenog peluda, žlicu meda, žlicu jabučnog octa, 20 kapi 20%-tne otopine propolisa i pola kapi matične mliječi, pa u smjesu dodajte sok od jednog limuna (ili naranče). Napitak pijte najmanje pola sata prije doručka. Za jačanje imuniteta preporučuje slijedeći recept: pomiješati 1 kg meda, 200 g peluda, 10 g matične mliječi i 20 g mljevenog propolisa. Doza: 1 žlica dnevno prije jela (držati u ustima što dulje, a čuvati u hladnjaku).  Za miran san preporučuje pola sata uoči odlaska na počinak uzimati žlicu meda u šalici toplog mlijeka. 

ZAKLJUČAK: Iako sindrom kroničnog umora djeluje demoralizirajuće, frustrirajuće i obeshrabrujuće, postoje kvalitetna riješenja za ovaj problem. Kao prvo: promjenite životne navike – jedite zdravu hranu u uravnoteženim obrocima, spavajte dovoljno (7 sati na noć) i gibajte se, ako je ikako moguće u prirodi na čistom zraku (preporučujemo pčelarenje kao idealan oblik terapije). Drugo: ograničite pušenje, kao i unos alkohola i kave u organizam, a tijekom dana stalno pijte vodu (najmanje 8 čaša), jer i najmanja dehidracija može uzrokovati umor. Budite oprezni s hranom bogatom rafiniranim ugljikohidratima (med je izvrsna zamjena za bijeli šećer). Treće: napunite svoje rezerve energije, u čemu će vam sigurno pomoći pčelinji proizvodi, jer: najbolji lijek je zdrava hrana, a najzdravija je hrana MED!

IZVORI:

1. „Prirodno liječenje bolesti i tegoba“ (grupa autora, Zagreb, 2005.)
2. 001 Home Remedies (Reader’s Digest, London, 2005.)
3. „Ljekovito bilje“ br. 4/ožujak 2016.
4. „Darovi medonosne pčele“ (mr. Žarko Stepanović i suradnici, 2012.)
5. vasezdravlje.com (Ozren Podnar, prof: „Energija na minimumu“)

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI BOLESTI

     Pod pojmom „prevencija bolesti“ (lat. praevenire = spriječavanje) podrazumijeva se skup mjera koje poduzimamo kako bi očuvali i unaprijedili svoje zdravlje, odnosno onemogućiti nastanak bolesti. Cilj preventivne medicine je pravovremeno uočiti simptome bolesti i provesti postupke kojima ćemo spriječiti gubitak kvalitete života, invaliditet, oštećenje zdravlja i smrt, a najvažniji zadaci rano otkrivanje bolesti i potencijalnih bolesnika.

       U primarnoj je prevenciji najvažnija promjena stila života. Treba svakako prestati pušiti (da druge ovisnosti i ne spominjemo), jer ove štetne navike znatno povećavaju rizik od nastanka čitavog niza bolesti, a alkoholna pića treba konzumirati umjereno (preporučljivo je popiti čašu crnog vina dnevno).  Valjalo bi umanjiti unos kave i gaziranih pića, te češće boraviti u prirodi uz umjerenu tjelesnu aktivnost (samo 30 minuta dnevno brzog hoda, plivanja ili vožnje biciklom održava zdrav srčani ritam, moždanu cirkulaciju i druge tjelesne funkcije) i pravilnu prehranu (prekinuti s jako zasoljenom hranom bogatom zasićenim mastima, koncentriranim šećerima, kolesterolom). Trebali bi što češće konzumirati mediteransku prehranu, jer u njoj dominiraju nezasićene masti (maslinovo ulje), voće i povrće, namirnice bogate neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo (pogotovo plave) ribe. Ako uz to redovno odlazite na sistematske preglede, mjerenje krvnog tlaka, vrijednosti šećera u krvi, kolesterola, triglicerida, kao i procjenu srčane funkcije, učinili ste mnogo u prevenciji niza zdravstvenih tegoba i bolesti. Učinak preventivnih aktivnosti nažalost nije vidljiv odmah, već tek nakon duljeg vremena, pa smo ih skloni podcjenjivati, a navike je uvijek bilo lakše steći, nego ih se odreći. Koliko ste puta čuli narodnu izreku: „Bolje spriječiti, nego liječiti!“ ali se niste obazirali na činjenicu da je prevencija pola zdravlja i nastavljali živjeti istim nezdravim načinom života uz niz opravdanja za takav stav? Naravno da su za usvajanje i unaprjeđenje zdravih životnih navika upornost i vrijeme najvažnije stavke , ali je nužna i strategija.  Već redovita konzumacija voća i povrća smanjuje rizik nastanka mnogih bolesti, ali po svojoj ulozi u preventivnoj zaštiti ne zaostaju ni šumsko voće, orašasti plodovi, zeleni čaj i – pčelinji proizvodi. Njihova je uloga od presudne važnosti i u podizanju imunosustava, koji je preduvjet dobrog zdravlja i forme i prva linija obrane od bolesti.

       Redovna konzumacija meda umirujuće djeluje na središnji živčani sustav i već time stvara obrambeni štit u svakodnevnim stresnim situacijama. Med nam omogućava da ispravimo višestruke propuste u prehrani i nadopunimo nutritivnu vrijednost namirnica  koje svakodnevno unosimo u organizam. Stalna konzumacija meda povećava imunobiološku reakciju, pa organizam postaje otporniji na infekcije, pa što ranije počnemo koristiti med u prehrani, tim bolje! Tako mr. Žarko Stepanović, autor knjige „Darovi medonosne pčele“ preporučuje da dan započnete čajem s medom, a završite toplim mlijekom s medom uz dozu od 2 g meda na 1 kg tjelesne težine. U borbi protiv hipertenzije preporučuje slijedeći recept: smjesu od 500 g meda s dodatkom soka od 5 limuna i samljevenih 2 češnja češnjaka držati 7 dana u hladnjaku i potom koristiti 1 put dnevno u dozi od 4 žličice, pola sata prije jela. Za istu bolest dobro je preventivno uzimati med i jabučni ocat u jednakim količinama pomiješanih sa sokom od 1 limuna uzimati 3 puta na dan 1 žlicu prije jela. Učenicima i studentima preporučuje uoči ispita ili testova 2 – 3 žlice meda jer pojačava koncentraciju, pamćenje, izdržljivost i koordinaciju pokreta. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ spominje istraživanja koja su pokazala da ispitanici koji su svakodnevno uzimali po 15 g meda prosječno živjeli godinu dana duže od onih ljudi koji med nisu trošili. Najvjerojatniji razlog tome je činjenica da med sadrži antioksidanse koji sprječavaju tvorbu krvnih ugrušaka pa je u testnoj grupi bilo manje srčanih i moždanih udara. Za podizanje otpornosti organizma pri upali pluća dr. Kapš preporučuje uzimati 20 – 30 g šumskog meda (jela ili bor) u 3 dl kaduljinog čaja, 3 puta dnevno prije jela. Dr. Josip Lončar, poznati liječnik i apiterapeut naglašava najveću prednost  meda, ali i svih drugih pčelinjih proizvoda pred farmaceutskim sintetskim proizvodima: oni ne izazivaju poremećaje u funkciji niti dovode do neželjenih nuspojava ni tijekom duže upotrebe! Zato korištenje redovno preventivno korištenje meda preporučuje osobama svih životnih dobi bili bolesni ili zdravi. Med obogaćuje organizam trudnice dragocjenim sastojcima, otklanja umor, sprječava anemiju i poboljšava krvnu sliku. Majkama koje doje svoju djecu preporučuje 3 puta dnevno 1 – 2 velike žlice meda, a djeci 1 do 2 g meda na 1 kg tjelesne težine djeteta (u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije). U trećoj život­noj dobi preporučena dnevna doza meda je 1 – 2 g, podijeljeno u 3 – 4 obroka.

        Propolis koji zbog niza terapijskih svojstava mnogi nazivaju „lijekom 21. stoljeća“ također ima izražen preventivni učinak. Zbog flavonoida koje sadrži ima snažno antioksidacijsko djelovanje, sprječava i odstranjuje slobodne radikale – krivce za niz teških bolesti (tumori, bolesti živčanog sustava, kardiovaskularne bolesti i dr.). Zbog svojih antivirusnih svojstava propolis je našao svoje mjesto i u sekundarnoj prevenciji (već kod obične viroze ubrzava oporavak 2 – 3 puta!), a kada se koristi zajedno s antibioticima ne samo da skraćuje vrijeme liječenja, nego je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje crijevnu floru. Propolis se sve češće spominje u prevenciji karcinoma i drugih degenerativnih bolesti, a niz je dokaza da redovnom upotrebom podiže imunitet, čuva srce, bubrege i jetru, sprječava pojavu sive mrene i umanjuje rizik od moždanog udara. Kod zdravih ljudi propolis otklanja umor i povećava izdržljivost i radnu sposobnost, čak štiti i od radijacije. Mr. Žarko Stepanović sportašima preporučuje prije takmičenja ili treninga slijedeći recept: pomiješati 800 g meda, 200 g peluda, 10 g propolisa u prahu, 10 g matične mliječi i uzimati po 2 žlice, jer med daje startnu energiju, a matična mliječ, propolis i pelud kao jaki antioksidansi ubrzavaju oporavak nakon stresa zbog jakog fizičkog napora.

        Cvjetni prah je jedan od najbogatijih prirodnih izvora hranjivih tvari i sadrži sve potrebne nutrijente. Sadrži velik postotak lecitina koji pomaže u otapanju masnog tkiva i smanjuje razinu štetnog kolesterola u krvi, pa kod mršavosti potiče apetit, a kod pretilosti smanjuje osjećaj gladi. Osim toga sprječava umor od fizičkog rada, jača imunitet, regulira probavu i popravlja krvnu sliku. Redovnom upotrebom pelud popravlja opće zdravstveno stanje organizma, ublažava posljedice stresa i daje snagu za svakodnevne napore. Mr. Žarko Stepanović u preventivi preporučuje 2 puta dnevno kao međuobrok 1 jušnu žlicu peluda prethodno pripremljenog u malo hladne vode ili kiselog mlijeka. U knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ autor dr. Kapš uzima kao dobar primjer za preventivne potrebe pelud žutog japanskog bagrema koja sadrži više rutina,pa zato djeluje na povećanje otornosti kapilara, skraćuje vrijeme zgrušavnja krvi i regulira ritam srca. Autor preporučuje 10 – 15 g peluda dnevno (djeca 2 – 6 g).

         Matična mliječ već u košnici pokazuje svoju superiornost, a zahvaljujući svom sastavu  ima širok spektar djelovanja i na ljudski organizam. Zbog antimikrobnih, antiparazitnih i antivirusnih svojstava koristi se u prevenciji niza zdravstvenih poremećaja: astme, masnoće u krvi, anemije, neplodnosti, trombozi…Matična mliječ stimulira živčani sustav, pa se koristi za poboljšanje psihomotoritičkih i mentalnih funkcija, povećava tjelesnu izdržljivost, sprječava nastajanje krvnih ugrušaka, potiče i regulira rad jetre, snižava kolesterol i trigliceride. Zahvaljujući 10-hidroksidekanoičnoj kiselini i gamaglobulinu jača imunitet, a povoljno djeluje i na neka depresivna stanja, jer poboljšava rad središnjeg živčanog sustava, jača apetit, otklanja umor, vraća san. Matična mliječ poboljšava funkcije žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, proširuje krvne žile i čini ih elastičnijima i normalizira krvni pritisak što je čini izuzetno važnom u preventivnoj zaštiti i podizanju obrambene sposobnosti organizma. Mr. Žarko Stepanović u preventivi preporučuje kombinaciju matične mliječi (250 – 300 mg), 20 kapi 20 %-tnog propolisa  u malo tople vode svako jutro natašte. Da bi zaštitili srce i smanjili rizik od infarkta trebali bi svakodnevno koristiti med, jer blagotvorno djeluje na srčani mišić, no kod srčanih bolesnika koji su i dijabetičari mr. Stepanović preporučuje  2 puta dnevno po 1 kap matične mliječi pod jezik. Ista preporuka važi i kao preventiva protiv visokog krvnog pritiska. U knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Kapš ponavlja riječi poznatog istraživača matične mliječi De Belfevera: „ Kad bi bilo moguće čovjeka hraniti kao maticu matičnom mliječi, nedvojbeno bi doživio 300 godina, zdrav i snažan!“ Tko zna, kako tehnologija u farmeceutici brzo napreduje, možda će doskora to i biti ostvarivo!

       Pčelinji otrov se još u pučkoj medicini koristio kao antireumatik, pa nas ne treba čuditi činjenica da pčelari rijetko oboljevaju od reumatizma. Novija istraživanja su dokazala da apitoksin utječe i na smanjenje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi. Oko 50 % svih peptida u pčelinjem otrovu čini melitin koji potiče izlučivanje hormona nadbubrežne žlijezde, a koji ima i jaku citostatičku aktivnost na leukemijske stanice. Enzimi pčelinjeg otrova imaju važnu ulogu u jačanju imuniteta, smanjuju zgrušavanje krvi što je veoma važno u prevenciji infarkta miokarda. Apitoksin je pokazao izvrsne rezultate i u liječenju hipertenzije i bronhijalne astme, a pozitivno preventivno djelovanje ima i kod problema sa nesanicom i raznih neuralgija. 

ZAKLJUČAK: Sve preventivne aktivnosti opisane u gornjem tekstu ne služe samo za sprečavanje navedenih bolesti nego da bi život sa svim svojim aktivnostima bio stvarno cjelovit, odnosno ispunjavao čovjeka osjećajem zdravlja i životne snage. Ako već neke zdravstvene tegobe i bolesti nikako ne možete izbjeći, trebali bi se potruditi da pomognete svom organizmu: spavajte 7 – 8 sati dnevno, redovno perite zube, pijte dovoljno vode, jedite količinski manje i nutritivno uravnotežene obroke, imajući u vidu činjenicu da uzimanjem meda i drugih pčelinjih proizvoda možete ispraviti propuste u prehrani, održavajte tjelesnu težinu u zdravim granicama, prestanite pušiti, smanjite unos alkohola, a povećajte fizičku aktivnost (makar je sveli na šetnju, vrtlarenje ili ples) i napunite svoje baterije pozitivnom energijom družeći se s ljudima sličnih svjetonazora, hobija i navika.

SMIJU LI DIJABETIČARI UZIMATI MED?

Mnogo se raspravljalo o tome smiju li šećerni bolesnici konzumirati med i ostale pčelinje proizvode koji sadrže šećere. Često su umjesto meda dijabetičarima savjetovali uzimanje drugih sladila, poput saharina. Dugo godina med je bio kontraindiciran za dijetu dijabetičara. Danas postoje neki dokazi da su pčelinji proizvodi preporučljivi i kod dijabetičara.

Argumenti ZA:

• U medu je najzastupljeniji šećer fruktoza, koja za svoj metabolizam i odlaganje u glikogen ne treba inzulin.
• Fruktoza ima niži glikemijski indeks (19) od glukoze (100).
• Metabolizmom fruktoze tvori se manje (do 25%) triglicerida i više dobrog HDL kolesterola nego metabolizmom drugih šećera, osobito glukoze. Smanjuje se koncentracija ukupnog kolesterola i štetnog LDL-kolesterola te C-reaktivnog proteina (CRP). C-reaktivni protein su bjelančevine u krvi koje se povise u reakciji na upalu.
• Al-Waili je 2003. i 2004. pokusima dokazao da med može povećati razinu inzulina, više nego saharoza.
• Med može sniziti razinu prostaglandina u plazmi zdrave osobe. Uzimanjem 250 ml vode koja sadrži 1,2 g meda na kg tjelesne mase čovjeka,jednom dnevno, 15 dana za redom, plazmatske koncentracije tromboksana B2 je posrednik upala u tijelu. Dokazano je da i prostaglandin i tromboksan sudjeluju u inhibiciji imunoloških reakcija u formiranju ateroskleroze,koja je kod pacijenata s dijabetesom veoma izražena, osobito u malim krvnim žilama, očima, bubrezima i perifernim tkivima.
• Antioksidativno djelovanje meda je dobra dopuna za pravilno upravljanjem dijabetesom (Gheldof i suradnici, 2002).
• Abdulrahman M, El-Hefnawy M, Hussein R, El-Goud A. A. (Odjel za pedijatriju, Ain Shams Universit, Kairo, Egipat, Acta Diabetol 2009) proveli su istraživanje u kojem su usporedili učinak meda, glukoze i saharoze na bolesnike s dijabetesom tipa 1 prosječne dobi 11 godina. Nakon konzumacije meda glikemijski je indeks bio manji nego nakon uzimanja glukoze i saharoze a C-reaktivni preotin je bio viši. Konačni zaključak istraživanja bio je: zbog nižeg glikemijskog indeksa nakon konzumacije meda (u usporedbi s glukozom i saharozom) možemo koristiti med kao nadomjestak šećera kod bolesnika sa šećernom bolešću.
• Neki mehanizmi nakon konzumacije meda pozitivno djeluje na dijabetes, ali još nisu u potpunosti istraženi.

Argumenti PROTIV:

Mnogo je istraživanja provedeno i u suprotnom smjeru, a pokazala su da med diže razinu šećera u krvi i da nije prikladna namirnica za dijabetičare, iako sadrži i brojne druge šećere, poput aminokiselina, antioksidanata, fruktoze i vitamina, što sve je dijabetičaru potrebno. Znamo da su kod dijabetesa komplikacije na krvnih žilama u obliku ateroskleroze, česte su bolesti srca i bubrega, povećane koncentracije masnoća, pa je zato i kod tih bolesnika med potrebna namirnica, kompleksna i zaštitna pred čimbenicima rizika za razvoj tih bolesti.

ZAKLJUČAK:

        Iz brojnih istraživanja provedenih u laboratorijima diljem svijeta može se zaključiti da manja količina meda nije kontraindicirana kod dijabetičara, no uzimanje meda kod dijabetičara zahtjeva obaveznu redovnu liječničku kontrolu. Bolesnik i sam treba kontrolirati koncentraciju šećera u krvi.

Iako je med upola manje opasan nego glukoza zbog pola udjela fruktoze, svi liječnici nemaju ujednačen stav niti prema fruktozi. Neki dopuštaju pacijentu sa šećernom bolešću da uzme do 80 g fruktoznog sirupa dnevno, a drugi samo 10 g. Isto tako, različiti su i stupnjevi šećerne bolesti. Zato neki liječnici med i šećer stavljaju u isti koš, premda su svjesni razlike među njima.

Uz sudjelovanje bolesnika, neki liječnici testiraju njihovu mogućnost konzumacije manjih količina meda, nakon čega provjeravaju šećer u krvi.

Apiterapija kod dijabetesa

      Na susretu dijabetičara i pčelara 2009. Godine slovenski je liječnik D. Justinek izvijestio: „Kroz povijest su se preporučene dijete za pacijente s dijabetesom uvelike promijenile. Danas su zaboravljene teorije da dijabetičar ne bi smio konzumirati škrobnu hranu – naprotiv, preporuča se količina 50% kalorijske vrijednosti pojedinog obroka. Isto su tako zaboravljene upute da dijabetičar ne bi smio konzumirati jednostavne ugljikohidrate. Mjerenjem glikemijskog indeksa hrane nalazimo da jednostavni šećeri, primjerice med koji je mješavina šećera glukoze i fruktoze, ima bitno niži glikemijski indeks nego „obični“ šećer, saharoza. Dakako da moramo upozoriti da uporaba meda donosi kalorije: žličica meda je 64 kcal, koje treba potrošiti tjelesnom aktivnošću, a ukupna količina sladila ne bi trebala prelaziti 10% unosa ukupnih kalorija. Fruktoza također povećava trigliceride. Kao i kod svih drugih, tako i kod šećernih bolesnika vidimo dobre učinke konzumacije meda na organizam.

Cvjetni prah potiče otpornost, povećava mišićnu snagu, dobro djeluje na emocije, kožne i dišne alergije.

Propolis već dugo ima priznato djelovanje kao antibakterijsko sredstvo, s dobrim učinkom na rane na koži kao i na upale desni i upale želučane sluznice.

Matična mliječ je snažan antioksidant, kojeg proizvode pčele stare od 6 do 12 dana: poboljšava probavu, dobro djeluje na tegobe žena u menopauzi, učinkovit je protiv ateroskleroze, snižava masnoće u krvi, kako kolesterol tako i trigliceride.

Upozorenje za dijabetičare koji uzimaju med jednaka su kao i za druge osobe: oko 6 posto ljudi osjeti blagu alergiju na propolis u medu. Testovi su napravljeni s europskim propolisom, nemamo podatke za brazilski zeleni ili kubanski crveni propolis. Zbog dobrih učinaka meda i njegovih sastojaka, med uvrštavaju u komplementarnu medicinu. Ni dijabetičari ne bi trebali zanemariti blagotvorne učinke tog posve prirodnog liječenja.

IZVOR: “Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima” (dr. Peter Kapš)

APITERAPIJA KOD PREHLADE I GRIPE

Pčelinji proizvodi: med, propolis, matična mliječ, vosak, pčelinji otrov i pelud odavno su poznati kao hrana, dodaci prehrani i nadopuna standardnim metodama liječenja. Sve je više znanstvenih dokaza o prednostima pčelinjih proizvoda kao prirodnih lijekova u prevenciji i liječenju velikog broja bolesti i zdravstvenih tegoba. Nažalost, mediji često plaše javnost opasnostima od alergijske reakcije i anafilaktičkog šoka zbog pčelinjeg uboda ili konzumacije meda s peludnim zrncima u kojima ima alergena, a činjenice govore da je smrtnost od posljedica pušenja čak 14.000 x veća (u SAD zbog uboda opasnih kukaca godišnje umre 40 osoba, a zbog cigareta 443.000 ljudi!). Mediji zovu pčelare uvijek nakon tragičnih događaja ili uoči sezone prehlade i gripa, bez obzira što je odavno poznata činjenica da je med i druge pčelinje proizvode najbolje uzimati svakodnevno: u jelu, desertima, napitcima – kao zamjenu za šećer, prirodni konzervans, poboljšivač okusa, boje, teksture, arome, a naravno i kao preventivno sredstvo jer se na taj način povećava otpornost organizma na viruse i utoliko smanjuje opasnost od zaraze, a uvijek je bolje spriječiti nego liječiti! Naravno da tu važno mjesto zauzima pravilna ishrana (bogata vitaminima i antioksidansima), higijenske navike, redovito vježbanje i odmor. Ali i ako se i pojave simptomi karakteristični za prehladu (šmrcanje, kihanje, kašalj, promuklost i grlobolja, povišena tjelesna temperatura, glavobolja i bol u mišićima i zglobovima) uz obavezno mirovanje i lijekove iz konvencionalne farmaceutike (analgetici, antipiretici, antihistaminici) mogu se koristiti i tradicionalne metode iz narodne medicine (biljni čajevi, juhe, grgljanje toplom slanom vodom), a u konzultaciji s liječnikom i apiterapeutski pripravci.

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI I LIJEČENJU PREHLADE

Za suzbijanje prehlade se preporučuje: 2 – 3 x dnevno po 2 žlice kaduljinog meda rastopljenog 3 dl vode ili toplog biljnog čaja prije jela. U nedostatku kaduljinog, u prevenciji prehlade može poslužiti i lipov ili livadski med, kao i medljikovac, a umjesto biljnog čaja dobro je i toplo mlijeko, limunada ili sok od hrena. Kurativno se može u napitak dodati i par kapi propolisa. 

Kaduljin med će pomoći lakšem izbacivanju sluzi iz dušnika i bronhija, a lipov med pospješuje znojenje, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma, što je uputno kod viroza praćenih visokim tjelesnim temperaturama.

UPOZORENJE: med se NE SMIJE DODAVATI vrućem čaju (mlijeku, vodi), jer  pregrijavanjem – ne samo da gubi na ljekovitosti, već neki njegovi sastojci postaju veoma štetni za ljudsko zdravlje! Zato treba pričekati da čaj bude mlak.

Odlične su i inhalacije s 5 %-tnom otopinom meda 7 dana. Može poslužiti i čaj od kamilice s medom i propolisom: zagrijati vodu do ključanja, dodati čaj, 50 g meda i 30 kapi 20 %-tne alkoholne otopine propolisa (ako nemate inhalator, poslužiti će i bokal i ručnik preko glave) minimalno 3 x dnevno.

Za uklanjanje iscjedka iz nosa pomoći će nam propolis sprej, a ako nemamo propolisa unutrašnjost nosnica možemo više puta dnevno mazati vatiranim štapićem umočenim u med. U med se može dodati kantariono ulje ili sok od hrena.

Za upalu grla apiterapeuti preporučuju slijedeću tinkturu: 200 g sušene kadulje otopite u 1 l 70%-tnog alkohola 30 dana na sobnoj tempretaturi (mućkati 2 – 3 x dnevno). Zatim dodajte 300 g propolisa i pustite da odstoji još 14 dana (uz redovno mućkanje), te na kraju procijedite i pospremite u tamne bočice s kapaljkom. Uzimati 3 – 5 x dnevno na žličici meda.

Drugi recept za upalu grla: u ključalu vodu staviti 20 g bijelog sljeza i ostaviti da ključa 1 – 2 minute, procijediti i ohlađen napitak pomiješati s 45 g meda. Ovaj se pripravak ne pije, već služi za ispiranje usta i grla.

Protiv kašlja će poslužiti sirup od mladih borovih šišarki, lipovog meda i propolisa.

PČELINJI PROIZVODI U PREVENCIJI I LIJEČENJU GRIPE

Gripa je akutna infekcija dišnih organa po putevima zaraze i kliničkoj slici – simptomima veoma slična prehladi, ali se javlja u epidemiološkim razmjerima i može prouzročiti znatno opasnije bolesti (upala sinusa, srednjega uha, bronhija, pluća).

U liječenju gripe trebamo peroralno uzimati 98 g meda, 1 g matične mliječi i 1 g propolisa ili 50 %-tnu vodenu otopinu meda s ekstraktom češnjaka ili vitamina C i B. U istu će svrhu poslužiti i 50 %-tna tinktura propolisa i 20 kapi 50 %-tne vodene otopine meda.

U kućnoj uporabi za inhalaciju nam treba 10 ml 50 %-tne otopine meda 3 x dnevno po 5 – 10 minuta. Ako se koristi propolis tada treba u inhalator uliti 10 kapi tinkture propolisa u 0,5 dl destilirane vode (ili fiziološke otopine) i inhalirati 3 – 4 x dnevno.

PRIPRAVCI ZA PODIZANJE IMUNITETA

Uz pravilnu preventivu (higijenske navike, hrana bogata vitaminom C, redovito vježbanje i odmor), te svakodnevno uzimanje meda i drugih pčelinjih proizvoda, povećava se otpornost organizma na viruse i utoliko smanjuje opasnost od zaraze.

Evo jednog starog recepta iz pučke medicine: vjerovali ili ne, dovoljna vam je čaša mlake vode, sok od 2 limuna, 1 glavice češnjaka i 1 žlice meda! Ako očišćeni češnjak zgnječite i pomiješate u omjeru 1 : 1 s lipovim medom dobit ćete kašu protiv gripe koju valja uzimati 1 žlicu prije spavanja s toplom vodom. Doza se može i pojačati sukladno jačini infekcije do 2 -3 žlice dnevno.

I ovaj je recept odlična priprema za zimu: 1 žličica cvjetnog praha rastopiti u 2 dl vode, dodati 2 – 3 žličice meda, sok od 1 limuna i 20 kapi propolisa i dobro promiješajte. Napitak uzimajte ujutro ili nakon dnevnih napora.

Još jedan recept za podizanje imuniteta: uzimati 1 x dnevno 250 – 300 mg matične mliječi (ujutro natašte), 20 kapi 20 %-tnog propolisa u malo tople vode (prije svakog jela) i 1 jušnu žlicu cvjetnog praha (pripremljenog prethodnog dana u malo hladne vode i kiselog mlijeka).

ZAKLJUČAK

Med sadrži preko 180 različitih prehrambeno i zdravstveno korisnih tvari koje potiču od nektara dodatno obogaćenog preradom u pčelinjem organizmu i sazrijevanjem u saću. Neke od tih tvari imaju antibakterijski i antivirusni učinak, neke djeluju antigljivično, antiparazitski i antioksidacijski, a u kombinaciji s bilo kojim ljekovitim biljem djeluje kao biokatalizator, što znači da pojačava učinak  aktivnih tvari s kojim ga kombiniramo, a ujedno i olakšava resorpciju standardnih lijekova koje nudi klasična medicina.

Ne govori narod uzalud: „ZDRAVLJE NA USTA ULAZI!“ i „MED HRANI I OD MNOGIH BOLESTI BRANI!“ a postoji i izreka: “MED ZDRAVIMA ČUVA ZDRAVLJE, A BOLESNIMA POMAŽE DA DO ZDRAVLJA DOĐU!“ a ja se usuđujem dodati: „DOK JE MEDA OD KADULJE I LIPE, NE BOJIM SE NI PREHLADE NI GRIPE!”

PČELINJI PROIZVODI U POTPORNOJ TERAPIJI POREMEĆAJA FUNKCIJE JETRE

Jetra su naš najveći unutarnji organ: kod odrasle osobe teže 1,2 – 1,5 kg. Smještena su u desnom gornjem dijelu trbušne šupljine i najvećim dijelom zaštićena rebrima. Jetra ima važnu ulogu u metabolizmu:  stvara žuč, glikogen, krvne bjelančevine, tvari koje sudjeluju u zgrušavanju krvi, ureu, mokraćnu kiselinu. Jetra sastavlja estere sumporne i glukuronske kiseline, akumulira hranjive tvari sudjeluje u metabolizmu krvne boje, regulira distribuciju šećera, masti i proteina i njihov prijelaz u krv. Posebno je važna uloga jetre u biotransformaciji – kemijskom preoblikovanju stranih tvari (lijekova i otrova) uz pomoć određenih enzima u manje toksične tvari ili tvari topljivije u vodi i time pogodnije za izlučivanje iz organizma putem bubrega ili žuči. Zbog svih ovih za život nužnih funkcija, jetru nazivaju „kemijskom tvornicom“ našeg organizma, pa je izuzetno važno – uz pravilan način života, brigu o zdravlju i prehrani – sačuvati ovaj organ od štetnih utjecaja. Mogu li i na koji način bolesnicima s poremećajem jetrenih funkcija pomoći med, propolis, pelud i matična mliječ?

Uzroci oštećenja jetre su: razni otrovi, lijekovi, infekcije i drugi poremećaji koji narušavaju metaboličku ravnotežu organizma i mogu imati kobne posljedice. Iako jetra ima veliku sposobnost obnavljanja, (funkcionira i kad je očuvana samo polovina jetrenog tkiva), neke bolesti imaju podmukli tijek bez karakterističnih simptoma i prouzrokuju teška oštećenja, kada je jedino riješenje presađivanje novog organa. Bolesti jetre mogu biti akutne ili kronične. Akutne bolesti nastaju naglo, traju do 6 mjeseci i karakterizira ih iznenadna epizoda različito raširene nekroze jetrenih stanica – hepatocita. Od infektivnih uzročnika upalu jetre uzrokuju virusi hepatitisa, A, B i C, no najčešći jetreni otrov je alkohol koji može izazvati hepatitis akutnog i kroničnog oblika, te cirozu jetra. Zdrava jetra će razgraditi čak 90 % alkohola unesenog u organizam, no ovaj proces neće proći bez posljedica: nastali slobodni radikali će uzrokovati nova oštećenja i odumiranje jetrenih stanica, pa je stroga apstinencija od alkohola jedna od osnovnih pretpostavki liječenja.

Simptomi bolesti jetre su: žutilo kože i bjeloočnica (žutica), svjetlija boja stolice, tamnija boja mokraće, povišena tjelesna temperatura, bol pod desnim rebrenim lukom, gubitak apetita, mučnina, mršavljenje, umor, oticanje trbuha, krvarenje iz probavnog sustava i desni, pa i poremećaji mentalnog stanja.  U svakom slučaju, kod bolesti jetre dijagnostika nije lak zadatak, jer je klinička slika ovih bolesti često nespecifična, pa se uz vidljive znakove i bolesnikove podatke o tegobama koriste i tzv. jetreni testovi – posebne laboratorijske pretrage krvi, UZ trbuha, biopsija i punkcija jetre.

Liječenje bolesti jetre ovisi o točnoj dijagnozi i stadiju do kojeg je bolest uznapredovala. Specifična terapija kojom se djeluje ciljano na određen poremećaj zbog mogućih nuspojava primjenjuje se pod strogim nadzorom liječnika specijalista. Potporna terapija podrazumjeva primjenu higijensko-dijetetskih mjera, pravilnu prehranu, nadomjestak izgubljenih vitamina i izbjegavanje alkohola i drugih štetnih tvari.

Prehrana je važan čimbenik u prevenciji i liječenju osoba s akutnim i kroničnim bolestima jetre. Ne postoji univrezalna dijeta za bolesti jetre, već se prehrana prilagođava stanju bolesnika, dijagnozi i stadiju oboljenja. Generalno gledajući, namirnice u prehrani ove kategorije bolesnika treba biti bogata ugljikohidratima, bjelančevinama i vitaminima uz dovoljan unos kalorija. Preporučeni dnevni energetski unos je 35 – 40 kcal/kg tjelesne težine, raspoređen u 4 – 7 manjih obroka. Osim odabira namirnica i količine obroka, važan je i način pripreme: hranu treba kuhati, peći u foliji ili pirjati u vlastitom soku, te izbjegavati prženje, pohanje i zaprške. Lagana prehrana ne izaziva nadutost, mučninu ili bol u trbuhu i pomaže bržem oporavku oboljele jetre. Osim alkoholnih treba izbjegavati i gazirana i ostala pića koja sadrže šećer, kofein, konzervanse i druge štetne tvari. Ukoliko unos vitamina u organizam putem hrane nije dovoljan, potrebno ga je nadoknaditi vitaminskim pripravcima.

APITERAPEUTSKI PRIPRAVCI ZA POMOĆ U LIJEČENJU BOLESTI JETRE

Zbog poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata i proteina bolesnici su slabog apetita, imaju probavne smetnje, pa gube na tjelesnoj težini, a zbog gubitka glikogena iz jetrenih stanica (kod akutnog virusnog hepatitisa) osjećaju i opću slabost. Pčelinji proizvodi – med, propolis, cvjetni prah i matična mliječ su odlična funkcionalna hrana i lijek: potiču povećano lučenje adrenalina koji pospješuje razgradnju glikogena koji nema samo  energetsku, već i zaštitnu ulogu, jer oslobađa tok dekstroze koja pomaže odstranjivanju toksina iz tijela. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ njihov učinak slikovito  uspoređuje s „automatom koji dobavlja drva, pa puše u vatru u kojem ona sagorjevaju“. Kod žutice (ikterusa), posebno kod začepljenja žučovoda pčelinji proizvodi mogu biti od velike pomoći zbog blago odvajajućeg i kolinergičnog učinka, a zahvaljujući acetilkolinu u oslobađanju od žućnog bojila i obnovi glikogena djeluju bolje od grožđanog šećera. Kad se kod pacijenata s bolesnom jetrom javi povišena temperatura, zbog svog antibakterijskog učinka opet bolesniku možemo pomoći pčelinjim proizvodima. Med pomaže jetri u metabolizmu ugljikohidrata, u detoksinaciji i regeneraciji. Sastojci  meda, peluda i matične mliječi smanjuju sadržaj masti u jetri i pospješuju lučenje žuči.

U pučkoj medicini se spominje više recepata kao pomoć u liječenju bolesti jetre. Kombinacija cvjetnog meda, peluda i matične mliječi smanjuje masti u jetri i potiče izlučivanje žuči. Rumunjski apiterapeuti preporučuju konzumaciju meda 80 – 120 g, 15 – 20 g peluda i 1 žličicu 10%-tne vodene otopine matične mliječi svakodnevno u više obroka. Istraživanja o djelovanju uljnog ekstrakta crnog propolisa porijeklom iz biljke Euphorbia resinifera (vrsta kaktusa koja raste samo u Maroku) na hepatocite jetre oboljele od hepatitisa C dokazala su pozitivan učinak i ovog pčelinjeg proizvoda.

U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović za cirozu jetre preporučuje recept na bazi 1 kg mrkve, 250 g meda i 10 g matične mliječi. Mrkvu treba očistiti i propasirati, dobiveni sok pomiješati s medom i mliječi, pa uzimati 3 puta dnevno po 1 jušnu žlicu prije jela. Za bolesti jetre uz odgovarajući higijensko-dijetetski režim preporučuje i kombinaciju 800 g meda, 200 g peluda, 10 g propolisa i 10 g matične mliječi, 2 puta dnevno po 1 žlica pola sata prije doručka i ručka 6 – 8 tjedana. Poznati hrvatski fitoterapeut i homeopat  Ivan Lesinger za bolesti želuca i jetre preporučuje mješavinu 3 dl tinkture cvjetova maslačka i 1 kg meda.

ZAKLJUČAK: Med i drugi pčelinji proizvodi nam omogućavaju da popravimo brojne propuste u prehrani zbog kojih bude ugroženo i zdravlje jetre. Činjenica da njihovo korištenje u svakodnevnoj prehrani jača naš imunitet i otpornost prema bolestima i infekcija govori u prilog njihovoj primjeni i u apiterapiji bolesti jetre. U ovom je članku naglasak na onome što možete sami učiniti za boljitak vašeg zdravlja, a sadrži iskustva i razmišljanja renomiranih domaćih i svjetskih apiterapeuta, no prije nego prihvatite bilo koji prijedlog, savjet ili preporuku iz njega, posavjetujte se sa svojim liječnikom. Bolesti jetre ne spadaju u blaže zdravstvene poremećaje i zahtjevaju kompleksniji pristup pacijentu, njegovim prehrambenim i drugim životnim navikama koje će postati kvalitetniji samo u sinergiji klasičnih metoda liječenja uz potporna terapija, među kojima značajno mjesto ima i apiterapija.

PČELE I LJUDI U DAVNOJ PROŠLOSTI

Blagotvornosti pčelinjih proizvoda za zdravlje i vitalnost organizma poznate su još iz vremena kad je čovjek bio lovac i sakupljao plodove prirode i tako u potrazi za hranom u šupljem drveću i pećinama otkrio pčelinje zajednice. Da bi obuzdao pčele uznemirene uzimanjem meda, u početku je bio prisiljen koristiti dim, a s vremenom je naučio da i sam može izraditi nastambe za njih, preseliti ih u njih, uzgajati i koristiti njihove proizvode za svoje potrebe.

Prvi počeci uzgoja pčela sežu u drevni Egipat, u prošlost stariju od 4.500 godina prije Krista. Arheolozi su na obeliscima i zidnim slikarijama, po hramovima i grobnicama faraona pronašli mnogo dokaza u prilog toj tvrdnji.  Pored kraljevskih sarkofaga pronađeni su staklenke s medom, saće i kolači od meda koji su služili kao hrana mrtvima, a pčelinji vosak i propolis se koristio prilikom mumificiranja. Većina staroegipatskih lijekova sadrži med, a prinosio se i kao žrtva bogovima. Koristio se za ozljede, želučane i crijevne bolesti, probleme s bubrezima, a njime su i premazivali tijela umrlih kako bi ih zaštititli od raspadanja. U Indiji se med koristio kao protuotrov u slučaju trovanja biljnim i životinjskim mineralnim otrovima i kod ugriza otrovnih životinja još 4.000 godina prije Krista, a prema drevnim zapisima bio je nezaobilazan sastojak „some“ – svetog napitka besmrtnosti. Muslimani su med držali Božjim darom, njihovi liječnici su ga koristili u liječenju mnogih bolesti, a u Kuranu se pčelinji otrov spominje kao lijek za muškarce. Arapski liječnik i filozof Avicenna pisao je o medu kao sredstvu za dugovječnost, a pčelinji vosak spominje kao protuotrov. I u staroj Grčkoj je med bio posebno cijenjen, a za Hipokrata (460. – 377. god. prije Krista) svi su pčelinji proizvodi  „veoma tajanstvena sredstva“, a za liječenje angine je preporučavao voštane obloge na glavi i vratu, dok se za liječenje apcesa koristio propolis. Poznate su njegove riječi: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana!“ U starom Rimu gdje je proučavanje pčela bilo obavezni dio općeg obrazovanja i kulture, pa je i postojalo zanimanje „njegovatelj pčela“, osim za hranu i piće med se koristio i kao univerzalno sredstvo za liječenje, kozmetičko sredstvo, antidepresiv, čak i kao afrodizijak. Med su koristili i rimski vojnici kao antiseptik za rane zadobivene u brojnim bitkama, a poput starih Egipćana i Grka  i oni su svojim bogovima darivali med i stavljali ga u grobove svojih najmilijih. Jedan od najvećih medicinskih znanstvenika starog Rima Galen (131. – 201. god. prije Krista) u svojim raspravama o medicini spominje apiterapiju, a Gaj Plinije Stariji (23. g. pr. Kr. – 79. g. pr. Kr.) u svojim knjigama za neke probavne smetnje preporučuje korištenje pčelinjeg voska. Car Karlo Veliki (742. – 814.) opisuje kako se liječio pčelinjim ubodima,  a recepti za korištenje meda u liječenju rana i niza drugih zdravstvenih tegoba postoje i starim ruskim liječničkim rukopisima. Osim što im je služio kao zaslađivač, stari Slaveni su med i druge pčelinje proizvode primjenjivali kao prirodno ljekovito sredstvo, pa je bio na cijeni i među bogatašima i kod običnog puka. Velik doprinos u razvoju apiterapije na ovim prostorima je dao dr. Filip Terč (1844. – 1917.), mariborski liječnik češkog podrijetla čiji se rođendan slavi kao Svjetski dan apiterapije.

Iako su ljekoviti učinci liječenja i preveniranja niza bolesti potvrđeni mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima i dugogodišnja zajednička iskustva terapeuta i pacijenata nitko više ne osporava, apiterapija još uvijek nema svoj legitimitet i priznanje u zakonodavnom smislu. Utoliko je važno širenje znanja o apiterapiji među pčelarima, medicinskom osoblju, farmakolozima, veterinarima, nutricionistima, ali i među potrošačima, posebice mlađim generacijama. Pored institucija koje se bave promocijom ove djelatnosti na nacionalnoj razini (u našoj zemlji je to Hrvatsko apiterapijsko društvo), u zemljama u okruženju postoje i pojedinci, zaljubljenici u pčele i pčelarstvo, pobornici korištenja pčelinjih proizvoda kao pomoćnih sredstava u klasičnoj medicini koji s velikim entuzijazmom šire svoje spoznaje i iskustva u apiterapiji. Jedan od njih je gospodin Dino Cerić, pčelarski stručnjak i apiterapeut iz Zenice (BiH) koji će kao gost Udruge pčelara Bujštine održati predavanje pod nazivom „Apiterapija kao pomoć pri ozdravljenju“ u Gradskoj vijećnici, Ulica Giuseppea Garibaldija 6 u Umagu, 20. studenog 2015. s početkom u 18 sati.

PRIČA O PČELAREVOM BLAGU

(uoči predavanja Dine Cerića u Umagu, 20. studenog 2015.)

     Kad pčelar podigne krov svoje košnice kao da je otvorio škrinju s blagom: već sam miris pčelinjeg voska djeluje omamljujuće, a propolis sa okvira i zidova pčelinje kuće dodatno pojačava taj više nego ugodan osjećaj.  Ispod voštanih poklopaca saća pohranjen je med, najsjajniji dragulj među pčelinjim proizvodima, a u susjednim se stanicama pokriven medom krije pelud,  drugi izuzetno vrijedan produkt  sinergije biljnog i pčelinjeg svijeta. U saćama s ličinkama nalazi se matična mliječ koju nazivaju i „kraljevski žele“ –  ne samo zbog činjenice da je pčelinjoj matici to glavna hrana, a omogućuje joj dug život i gotovo nevjerovatnu reproduktivnu aktivnost, već i zbog svojih izvanrednih svojstava i učinaka na ljudsko zdravlje. Ne smijemo zaboraviti ni, našem oku nevidljiv i još uvijek obavijen velom tajni, otrov koji pčelicama služi za obranu svog doma, a pod nadzorom liječnika i apiterapeuta u pravilnoj dozi ima začuđujuće pozitivno djelovanje kod niza bolesti i zdravstvenih tegoba.

    Pčelar – u duši skroman i plemenit čovjek, ne čuva ova blaga samo za sebe, već s njihovim koristima obogaćuje i druge ljude koji žele očuvati zdravlje, kondiciju i vitalnost na prirodan način. Liječenje pčelinjim proizvodima nije čudotvorno: jedna žlica meda neće magijom odnijeti ni najobičniju prehladu, ali korištenje ovog proizvoda u svakodnevnoj prehrani itekako jača naš imunitet, pa se oni koji su stekli tu zdravorazumsku naviku ne moraju plašiti grlobolje ili kašlja. A med sadrži još toliko sastojaka s blagotvornim djelovanjem na ljudski organizam da uistinu onaj koji uz svoj objed redovno uzima žlicu ovog „Božjeg nektara“ (kako ga mnogi nazivaju) može računati da će živjeti duže i kvalitetnije od drugih koji ne pridaju dužnu pozornost zdravoj hrani i životnim navikama.

    Mnogo je toga napisano o blagodatima meda, a u novije vrijeme i o vrijednostima ostalih pčelinjih proizvoda. Neki od tih tekstova, iako pisani u najboljoj namjeri, iskrivljavaju sliku o učincima „lijekova iz košnica“ i pridaju im veći značaj od realnog usprkos nedostatku znanstvenih dokaza na kojima počiva medicinska struka. I mnogi pčelari kad hvale svoj med, svjesno ili nesvjesno znaju pretjerati u superlativima, sve u žarkoj želji da potrošača potaknu na kupnju i ne smijemo im zamjeriti, naravno ako je njihov proizvod po kakvoći zaslužio takav bajkovit opis. Danas uistinu svi nekamo žure i nemaju vremena za detalje, već samo žele najosnovniju informaciju, baš kao što su i naši liječnici više nego ikad prije prezaposleni i nedostupni. Zato je neophodno širenje znanja o prirodnom liječenju bolesti i zdravstvenih tegoba, u našoj priči o učincima pčelinjih proizvoda na ljudsko zdravlje. U nekim zemljama u našem okruženju postoje strukovne organizacije koje aktivno razvijaju i promoviraju apiterapiju, kod nas je ova znanstvena disciplina tek posljednjih godina u usponu, a u susjednoj BiH apitarapija je nažalost još uvijek u povojima.

    Usprkos neorganiziranosti na nacionalnom nivou iz ove nam zemlje dolazi vrstan teoretičar i praktičar, pčelarski stručnjak i apiterapeut koji je do sada objavio čitav niz članaka o ovoj temi u domaćim i stranim časopisima i stručnim revijama, održao mnogobrojna predavanja, a hrvatskim je pčelarima poznat sa IX međunarodnog sajma u Gudovcu u veljači, a u Istri je na kratko bio gost Udruge pčelara Bujštine u kolovozu ove godine. Dino Cerić je po struci viši medicinski tehničar stalno zaposlen u zeničkoj bolnici, a pčelarstvom se počeo baviti prije deset godina,  isprva kao dopunskom djelatnošću, no  – zahvaljujući prije svega prirodnoj znatiželji i istraživačkim nagonima, apiterapija je brzo postala i ostala njegovo životno opredjeljenje. Osim što piše i predaje po čitavoj BiH i šire, Dino Cerić je i predsjednik pčelarskog društva „Eko pčela“ koje se bavi ekološkom proizvodnjom meda i promocijom ekoloških pčelarskih proizvoda, a može se pohvaliti nizom aktivnosti od kojih je najvažnija besplatna škola pčelarstva.

     Na poziv Udruge pčelara Bujštine Dino Cerić ponovno dolazi u Istru 20. studenog 2015. kada će u Gradskoj viječnici Grada Umaga održati predavanje na temu „Apiterapija kao pomoć u ozdravljenju“. Već sam naslov predavanja dovoljno govori o njegovom sadržaju, pa je više nego sigurno da će na svoje doći i pčelari i medicinski stručnjaci, kao i šire građanstvo, zdrave ili bolesne osobe svih životnih dobi. Dođite svi koji želite saznati nešto više o medu, propolisu, matičnoj mliječi i drugim pčelinjim proizvodima, o njihovim učincima na ljudsko zdravlje i apiterapiji. Ovo će vam predavanje zasigurno donijeti nova saznanja i, nadamo se,  pomoći u riješavanju konkretnih zdravstvenih problema.  

PRIMJENA APITERAPIJE U VETERINARSKOJ MEDICINI

(sažetak predavanja dr. med. vet. Ivane Bugarije u Zagrebu, 18. 10. 2105.)

I u veterini kao i u humanoj medicini najveća je vrijednost apiterapije u činjenici da je ona posve prirodan način liječenja i prevencije, bez štetnih utjecaja i s izuzetno rijetkim kontraindikacijama. Važno je naglasiti da se radi o komplementarnoj metodi koju primjenjujemo uz standardno liječenje jedino u dogovoru s veterinarom. Apiterapijski se pripravci primjenjuju individualno za svakog pacijenta prema postavljenoj dijagnozi, odnosno zdravstvenom problemu, a pojedini pčelinji proizvodi pomažu i djelovanje farmaceutskih lijekova. Primjena apiterapeutskih pripravaka u veterinarskoj medicini može biti sistemska (djelujemo na čitav organizam) ili lokalna (djelujemo na mjesto aplikacije).

        Jedan od najčešćih problema  s kojim se susreću veterinarski dermatolozi su alergijske bolesti: alergija na hranu, alergija na ubod buhe, atopijski dermatitis. Najizraženiji simptom ovih bolesti u pasa je svrbež koji ponekad prate i promjene na koži. Kod alergija na hranu radi se o reakciji životinje na određeni (najčešće proteinski) sastojak iz hrane, a najčešći simptom je nesezonsko češanje, ali i kronična upala uha (kod pasa), te milijarni dermatitis i gubitak dlake (kod mačaka). Alergijska reakcija na ubod buhe se manifestira izrazitim svrbežom i pojavom papula, a u kasnijoj fazi i komplikacijama kao što su kraste, hiperpigmentacija i lezije. Atopijski dermatitis je genetski predisponirana, upalna kronična alergijska bolest kože s lezijama i svrbežom kao tipičnim simptomima, a koji mogu prouzrokovati crvenilo, ozljede i sekundarne infekcije.

         Kod svih kožnih bolesti preporuča se sistemsko davanje pripravka meda s peludi. Lokalna aplikacija propolisa (u vodenoj otopini, jer alkoholne isušuju kožu), nekoliko puta dnevno ublažava svrbež i sprječava daljnje komplikacije, prije svega zbog flavonoida biljnog porijekla u propolisu. Kod atopijskog dermatitisa se preporučuje meda uoči sezone alergija u proljeće i jesen. Postepenim unošenjem alergena u organizam životinje dižemo njenog imuniteta i ublažavamo osnovne simptome bolesti. Preporučuje se davanje meda iz lokalnih košnica zbog pretpostavke da baš on sadrži uzročnike alergije. Posljedica učestalog češanja i lizanja je mehaničko oštećenje kože – rana koje mogu biti jednostavne (oštećena je samo koža i potkožje) ili složenije (oštećena su i dublja tkiva), a osim njih i bakterijska infekcija i piotraumatski dermatitis. Med stvara fizičku barijeru između rane i okoline, ali zahvaljujući svojim sastojcima ubrzava zacjeljivanje rana. Propolis čisti ranu, sprječava upalu i ponovnu infekciju te čisti izlučevine iz rane. Kod pododermatitisa (upale kože nogu) najčešći su simptomi crvenilo i zadebljanje kože na šapama, a ispadanje dlake, hiperpigmentacija, gnojna upala, kvržice i prištići su daljnje komplikacije ove bolesti. Dolazi do svrbeža, boli, promjene boje dlake i oštećenja noktiju. U apiterapiji se za ublažavanje ovih simptoma preporučuju melem i hidratantna krema. Liječenje dekubitusa se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti koja djeluje antibakterijski, antiflogistički, podiže imunitet i koži vraća masnoću. Apiterapija kod gingivitisa podrazumjeva primjenu 30 %-tne alkoholne otopine propolisa, a pomaže i žvakanje meda u saću. Kod gastroenteritisa pomaže sistemsko davanje meda u kombinaciji s pergom. (Kontakt: ivanabugarija.apivet@gmail.com )

MASAŽA MEDOM

MASAŽA MEDOM je iznimno ljekovita, relaksirajuća tehnika poznata od davnina u ruskoj pučkoj medicini, a u zapadnoj i središnjoj Europi je popularna posljednjih dvadesetak godina. Temelji se na standardnom učinku masaže leđa s naglaskom na interakciju kože i biološki aktivnih tvari u medu. Ponovit ćemo da je med itekako dobar za organizam, a njemu se mogu dodati i razna aromatična ulja: lavande, eukaliptusa, smreke, grejpa, limuna, naranča, mandarine, badema ili ružino ulje. Ona daju dodanu vrijednost masaži i pospješuju ukupan učinak. Dakle, masaža medom nije tek inačica klasične masaže u kojoj je terapeut umjesto ljekovitih ulja koristi med. Zbog jedinstvenih blagodati meda proces detoksinacije je ubrzan, pa potiče organizam na revitalizaciju. Osim što čisti, vlaži i hrani kožu, uklanja soli i toksine, med poboljšava cirkulaciju i ubrzava metabolizam. Osim toga pojačava rad limfnog sustava i djeluje anticelulitno.

TEHNIKA APLIKACIJE: Masažu medom mogu koristiti i zdravi i bolesni: kod prvih se čisti organizam od štetnih tvari i podiže imunitet, a kod bolesnih pomaže u izlječenju. Prije masaže leđa treba oprati toplom vodom s par kapi eukaliptusa (koje dezinficira, pojačava cirkulaciju krvi i ubrzava proces detoksinacije). Zatim treba med malo zagrijati i nanijeti na kožu. Masaža se radi čvrstim i naizmjeničnim, kružnim i pritiskajućim pokretima odvajanja i odljepljivanja ruku od tijela. U narednim etapama masaže se podiže sve veći sloj potkožnog tkiva i mišića. U jednom trenutku cijeli se mišić odvoji od podloge, a ruka koja masira, odvoji se sa tim medom i vrati nazad. Masažom određenog područja na leđima (koje predstavlja određen organ) stimulira se rad i poboljšava funkcija tog organa, a daljnji proces liječenja obavlja sam organizam. Jedan tretman traje 15 – 20 minuta. Kod zdravih osoba masaža medom se provodi 1 – 2 x mjesečno, kod oboljelih 1 – 2 x tjedno, tako da koža ima vremena da se odmori i obnovi. Tijekom masaže med na koži postaje sve gušće strukture sivobijele boje, koju uklanjamo toplom vodom s par kapi eukaliptusa. Masaža pozitivno djeluje na tonus kože, pore se čiste, pa koža postaje glatka, meka i svilenkasta, a potkožne neravnine su izglađene. Osim toga ubrzava cirkulaciju krvi, opušta ukočene mišiće i pozitivno djeluje na hrskavicu u kralješcima, pa posljedično čini kralježnicu elastičnijom. Svi koji su prošli tretman medom tvrde da se pozitivni rezultati osjete već nakon 45 minuta masaže.

INDIKACIJE: poremećaji cirkulacije, alergije, reumatske bolesti mišića i zglobova, artroza, gastrointestinalni poremećaji, gljivične infekcije crijeva, rinitis, kronični umor,  vegeto-vaskularne distonije, menstrualni poremećaji, bolesti jetre, problem s bubrezima i gušteračom, neki izvori tvrde i neplodnost. Osim što relaksira čitavo tijelo, med putem masaže pomaže i pri regulaciji težine, odnosno u popravku sitnih nepravilnosti figure.

ZA POSEBAN UGOĐAJ: Kao preventivni tretman masaža medom je vrlo učinkovita zaštita protiv glavobolje, nesanice, intelektualne i fizičke iscrpljenosti, psihosomatskih bolesti, oslabljenog imuniteta, a osim poboljšanja općeg stanja organizma, klijentima se vraća i dobro raspoloženje. Za još veću opuštenost i ugodniju atmosferu koristite svijeće od pčelinjeg voska, jer njihov miris djeluje umirujuće, a po završetku masaže šalica čaja s medom učinit će terapiju još osebujnijom, mnogi tvrde i magičnom.

KONTRAINDIKACIJE: Većina klijenata tijekom masaže medom osjećaju ugodu, a cirkulacija krvi u tretiranom području pojačava osjećaj topline po čitavom tijelu. Nakon prvog tretmana mogu se pojaviti i neke negativne reakcije: umor, pojačano znojenje neugodnog mirisa, crvenilo, svrbež, bol u mišićima, nemir, glavobolja, vrtoglavica, lupanje srca, ali u pravilu ove pojave kratko traju (dan do dva), pa se općenito smatraju znakom da je započelo čišćenje i liječenje organizma. Pri oporavku treba uzimati mnogo tekućine (minimum 2,5 l vode) kako bi se ubrzao započeti proces detoksinacije organizma. Masaža medom se ne smije primjenjivati kod osoba alergičnih na med, kod otvorenih rana, kod kožnih lezija, ekcema i osipa, akutnih bolova u leđima, neposredno nakon moždanog udara, kod glaukoma, poremećaja krvarenja (npr. ulkus želuca), te kod tumora, tromboze i zaraznih bolesti. Posebnu pozornost treba obratiti kod madeža i pigmentiranih mrlja (najbolje je obići ta područja).

CIJENE TRETMANA: Cijene masaže medom u zapadnoj Europi: 30 min = 35 eura 60 min = 70 eura; 90 min = 100 eura. Ni u Hrvatskoj tretmani medom nisu ekskluzivitet najvećih wellness-centara. Terme Jezeričica nudi tretman „Med i mlijeko“ (piling tijela sa smeđim šećerom, masku za tijelo na bazi meda i kokosova mlijeka te masažu tijela s maslacem i ekstraktom matične mliječi) u trajanju od 60 minuta po cijeni 240 kn, wellnes-centar„Kantrida“ u Rijeci nudi tretman hidromasažne kupke i turske kupelji, pilinga tijela s medom i rižinim mlijekom + masaža cijelog tijela s toplim uljem, medom i rižinim mlijekom u trajanju od 120 minuta po cijeni 300 kn. „Kleopatrin tretman“ (kupka i tretman tijela u medu i mlijeku) u hotelu Kaštel u Motovunu traje 80 minuta po cijeni od 430 kn. Kod naših istočnih susjeda cijene su mnogo povoljnije: u Beogradu 60 minuta stoji oko 140 kn, 90 minuta oko 170 kn, a 120 minuta oko 230 kn.

APITERAPIJA U ZACJELJIVANJU RANA

Za vidanje opeklina, porezotina i drugih otvorenih rana med se koristi još od davnina, a suvremena istraživanja potvrđuje njegovo antiseptičko i protuupalno djelovanje i utjecaj na zarastanje rana. Krvarenje može biti vidljivo, ali može biti i nevidljive invazije bakterija u ranu, što povećava opasnost od infekcije.

Modrica je dio kože koji nastaje zbog oštećenja kapilara na mjestu udarca. U početku je crna, pa modra, zatim žuta, zelena ili ljubičasta. Tradicionalni lijekovi koji ublažavaju simptome su: oblog od gaveza, melem od kupusova lista ili mast od kalendule.

I kod opeklina je najvažnije brzo pružanje prve pomoći, a nakon toga iskušajte prirodno liječenje uz pomoć gela od aloe vere, ulje od gospine trave ili masti od bazgina cvijeta. Mnogi liječnici u Rusiji liječe opekline medom: nakon čišćenja ozljede sterilan zavoj namoče u med i stave na ranu, pa ga mijenjenu svaki dan ili svaki drugi dan. Med pospješuje granulaciju i poboljšava epitelizaciju rana, a ožiljci su tanki i elastični. I 15 %-tna propolisna mast uništava mikrofloru, poboljšava protok krvi i limfe, ta smanjuje bol.

Ogrebotine su površinske ozljede koje mogu sadržavati čestice prljavštine ili zemlje, pa treba poduzeti slijedeće:

• operite ruke sapunom i toplom vodom
• da bi zaustavili krvarenje, pritisnite ranu sterilnom gazom, posipajte je crnim paprom – pučka medicina tvrdi da trenutno zaustavlja krvarenje i samnjuje bol
• isperite ranu mlakom vodom i odstranite nečistoće
• da bi smanjili rizik od infekcije ranu operite antiseptičkom tekućinom ili sprejom, a ako ih nemate pri ruci, u istu svrhu mogu poslužiti i otopina soda bikarbone, rashlađeni čaj od cimeta, žalfije ili peršinova lista, sok od luka ili češnjaka
• vazelin štiti ogrebanu kožu i čini je mekanom (mekana krasta je manje iskušenje za grebanje, pogotovo kod djece)
• za brže zacjeljivanje koristite medicinsku kremu, tinkturu nevena ili med

POSTUPAK: Kapnite malo meda i prekrijte ranu čistom krpom ili zavojem. Ako pri ruci nemate ljepljive trake ili zavoj, med se osuši i stvara fizičku zapreku između rane i vanjskog okruženja – prirodni zaštitni omotač. Zahvaljujući antibakterijskom djelovanju nutritijenata koje u sebi sadrži, med nanesen na posjeklinu ili ogrebotinu pomaže pri sprječavanju infekcije i ubrzava proces zacjelivanja. Osmotskim učinkom med pospješuje čišćenje rana. Kod upaljenih, inficiranih  rana med smanjuje broj bakterija i zahvaljujući ALH (leptospermumu) neutralizira neugodan miris koji nastane pri razgradnji tkiva. Upotrebom obloga medom se štiti dno rane i stvara povoljan okoliš za brže zarastanje. Šećer smanjuje udio biološki raspoložive vode u organizmu, pa med na sebe veže tekućinu iz tkiva, zajedno s bakterijama, enzim glukoza-oksidaza  oslobađa vodikov peroksid koji djeluje antiseptički i protubakterijski, a kiselost također nije povoljna za rast mikroorganizama.  

Zacjeljivanje teče u 3 faze:

• privremeno popunjavanje pukotine sekretom (krvlju i limfom) i krastom koja nastaje zbog zgušnjavanja fibrinogena
• čišćenje rane (zahvaljujući djelovanju raznih enzima)
• zatvaranje rane i tvorba novog tkiva

Još je jedna prednost meda u liječenju rana: oblozi na koje stavljamo med mnogo se lakše odstrane s ozlijeđenog mjesta. Bez obzira na redovitost tretmana i opseg ozljede, rane tretirane medom obično postaju sterilne u roku 3 – 10 dana.

Novonastalo kolagensko vezivno tkivo se pretvara u tvrdo u obliku ožiljka. Neki apiterapeuti koriste pčelinji otrov u liječenju ožiljaka. Zahvaljujući djelovanju hijalurodaze rubovi rane će postati meki, gipki i dobro spojeni s donjim tkivom, pa se znatno povećava elastičnost i izgled ožiljka.

Zahvaljujući svojim antibakterijskim i antioksidacijskim svojstvima i propolis pomaže bržem zarastanju opeklina, porezotina, pa i najtvrdokornijih rana, a zbog eteričnih ulja koje sadrži djeluje i kao lokalna anestezija. Kod zacijeljivanja rane propolis mijenja stančni sastav, čisti ranu, sprječava upale i ponuvnu infekciju, omekšava rubno tkivo i čisti izlučevine iz rane. Pospješuje zarastanje epitela, porast granulacije, prokrvljenosti i opskrbu limfom, tkivo se regenerira i stvara novo. Propolis djeluje i protiv svrbeža kao nezaobilazne pojave kod rana.

KADA ZVATI LIJEČNIKA? Ako je krvarenje jako ili ne prestaje nakon par minuta, ako se rana ne može zatvoriti, odnosno ako se krasta ne stvori ni nakon tjedan dana, ako se javi gnoj ili neki drugačiji iscjedak, ako imate vrućicu ili se oko rane širi crvenilo.

ZNANSTVENA OTKRIĆA NA POLJU APIFARMACIJE

PROPOLISOM PROTIV DIJABETESA

Propolis svojim antioksidativnim djelovanjem može umanjiti oštećenja bubrega i jetre koja izaziva šećerna bolest, a također može ublažiti štetne učinke slobodnih radikala na tkivu. Rezultat je to istraživanja hrvatskih profesora sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta provedenog zasad na miševima. Fantastični rezultati daju nadu da bi propolis mogao imati isti učinak i kod ljudi te tako ublažiti posljedice koje imaju oboljeli od te raširene bolesti. Tim predvođen znanstvenicom prof. dr. Nadom Oršolić, poznatom po brojnim istraživanjima utjecaja pčelinjih proizvoda na ljudsko zdravlje, u navedenom je istraživanju na miševima ispitivao antioksidacijski učinak topivog derivata propolisa, kao i etanolnog ekstrakta propolisa, na funkciju jetara i bubrega. Tom se metodom miševima s dijabetesom znatno povećala tjelesna težina te su im se povisili hematološki i imunološki parametri krvi, čime je oboljelim životinjama šansa za preživljavanje dosegnula 100 posto. Tretman propolisom proveden na miševima povećao je i sposobnost razgrađivanja masnih stanica. Snaga propolisa, koja se po najnovijem pokazuje od pomoći i kod dijabetesa, otkrivena je odavno. Propolis tako pomaže kod tretmana astme, alergija, artritisa i poremećaja zglobova, ekcema i dermatitisa, sindroma kroničnog umora i virusnih infekcija, a prometnuo se i u jednu od zvijezda prirodnih tvari koje znanstvenici istražuju i u borbi protiv tumora. Prepoznat je kao lijek 21. stoljeća, koji se koristi sve više, sadrži bjelančevine, u manjim količinama vitamine, uglavnom one iz B skupine koji potječu od cvjetnog praha, željezo, cink, bakar, mangan te natrij, kalij i kalcij. (IZVOR: Zavod za animalnu fiziologiju PMF-a Zagreb)

PROPOLIS

Istraživanja sastava pokazuju da propolis opskrbljuje naše tijelo s čak 60 minerala u tragovima, uključujući kalcij, magnezij, željezo, cink, silicij, kalij, fosfor, bakar, kobalt, kao i 16 aminokiselina. Propolis je također bogat vitaminom A te vitaminima B1, B2, i B3. Prema studiji objavljenoj u časopisu American Journal of Biochemistry and Biotechnology, propolis sadrži terapijske spojeve koji mogu ubiti MCF-7, stanice karcinoma dojke. Nakon primjene ekstrakta propolisa, čak 13% stanica karcinoma koje su se nalazile u pacijenata je eliminirano tijekom prvih 24 sata. Studija objavljena u European Journal of Pharmacology pokazala je da propolis sadrži komponentu pod nazivom Artipillin C, koja posjeduje jaka protuupalna svojstva i pomaže zacjeljivanje rana. Dodatna istraživanja su pokazala da se propolis može primijeniti i lokalno pri liječenju raznih kožnih upala.(IZVOR: European Journal of Pharmacology American Journal of Biochemistry and Biotechnology)

MATIČNA MLIJEČ I NJENI UČINCI

Opsežno i novo znanstveno istraživanje o matičnoj mliječi realizirala je prof. dr. Nada Oršolić za Zavoda za animalnu fiziologiju, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. „Matična je mliječ pčelinji proizvod s brojnim biološki aktivnim sastojcima zdrave hrane. Izlučevina je posebnih žlijezda (hipofaringealnih i mandibularnih) koju pčele radilice koriste za hranjenje matice i ličinki. Matična mliječ sadrži znatnu količinu proteina, slobodnih aminokiselina, lipida, vitamina i šećera. Njezine su karakteristične sastavnice bioaktivne tvari, primjerice trans-10-hidroksi-2-decenska kiselina, antibakterijski proteini, i protein mase 350 kDa protein, nazvan apisin, koji stimulira proliferaciju ljudskih monocita. Matična mliječ pokazuje brojne fiziološke i farmakološke učinke u sisavaca, uključujući vazodilataciju i sniženje krvnog tlaka, sniženje vrijednosti kolesterola, usporavanje procesa starenja, antioksidativnu aktivnost, imunomodulacijski te protuupalni, antimikrobni, estrogenski, antiosteoporozni i protutumorski učinak. Ublažavanje simptoma menopauze također je jedan od povoljnih učinaka matične mliječi“, objašnjava prof. dr. Nada Oršolić. (IZVOR: Zavod za animalnu fiziologiju PMF-a Zagreb)

 

CVJETNI PRAH

Deset razloga za dodavanje cvjetnog praha u svoju svakodnevnu prehranu. Bogat raspon hranjivih tvari čini cvjetni prah prirodnim izvorom energije. Ugljikohidrati, proteini i vitamini B kompleksa mogu vam pomoći zadržati energiju cijeli dan te ojačati izdržljivost. Cvjetni prah često se koristi u proizvodima za liječenje upalnih stanja i kožnih iritacija poput psorijaze ili ekcema. Aminokiseline i vitamini štite kožu i pomažu regeneraciju stanica. Cvjetni prah sadrži visoku količinu antioksidansa koji mogu imati protuupalno djelovanje na tkiva pluća, te spriječiti pojavu astme. Pelud smanjuje prisutnost histamina, umanjujući pritom mnoge alergije. Dr. Leo Conway, MD Denver Colorado, izvijestio je da je 94% njegovih pacijenata bilo potpuno bez simptoma alergije nakon uzimanja peludi, potvrđujući da je cvjetni prah vrlo učinkovit protiv širokog spektra bolesti dišnog sustava. Osim ljekovitih vitamina, minerala i proteina, pelud sadrži enzime koji mogu pomoći u probavi. Pelud je dobar za crijevnu floru i time podupire imunološki sustav.

Prema Dr. Joseph Mercola, cvjetni prah ima antibiotska svojstva koja mogu pomoći u zaštiti tijela od virusa. Cvjetni prah koristi se u liječenju raznih ovisnosti zbog svoje sposobnosti da spriječi pojavu žudnje za predmetom ovisnosti. (alkohol, nikotin, opijati, hrana). Pelud sadrži velike količine rutina, bioflavonoida koji pomaže ojačati kapilare i krvne žile te pomaže kod problema s cirkulacijom i ispravlja razinu kolesterola. Njegovo snažno djelovanje protiv zgrušavanja može pomoći spriječiti srčani i moždani udar. Muškarci koji pate od benigne hiperplazije prostate mogu pronaći pomoć u cvjetnom prahu. Pelud može pomoći smanjiti i čestu potrebu za mokrenjem. Cvjetni prah stimulira i obnavlja funkciju jajnika, dakle, može se koristiti kako bi pomogao u postizanju trudnoće. Zbog svog djelovanja na hormonalnu ravnotežu, također može biti i odličan afrodizijak. (IZVOR: Food Matters International)

APITERAPIJA U LIJEČENJU KRIŽOBOLJE

KRIŽOBOLJA  ili  lumbago je bolest koja se očituje u boli različitog intenziteta u leđima pri naprezanju, nagloj kretnji ili nepravilnom podizanju tereta.  Simptomi su: bol koja može biti nagla ili postepena, lokalizirana u donjem dijelu leđa ili se širi uzduž donjih ekstremiteta, a prate je trnci, žarenje, slabost mišića i nerijetko gubitak osjeta u nogama. Uzroci su: poremećaji mišićno-koštanog sustava, neurološke bolesti ili kao refleks na bolesti unutrašnjih organa, ali može nastati i zbog spuštenih stopala. Križobolji znatno pridonose loše životne navike: prekomjerna težina, previše sjedenja, premalo kretanja, premekan ležaj. Bolest može biti u akutnom ili kroničnom obliku. Akutni bol se pojavljuje iznenada i u pravilu vremenom nestaje, za razliku od kronične koja može trajati i godinama. Najčešći tip kronične križobolje je mehanička koja se pogoršava naglim pokretom, ali se obično smiruje u određenom položaju. Daleko opasnija je upalna križobolja koja nastaje zbog upale u području kralježnice i zglobova između križne kosti i crijevnih kostiju zdjelice. Razvija se postepeno, a počinje oko 40.-tih godina života. Bol u stražnjem dijelu zdjelice i bedrima je tupa i duboka, izraženija u mirovanju, noću kad se bolesnik budi s produženom jutarnjom zakočenošću. Nakon upale može nastupiti okoštavanje ligamenata i zglobnih čahura  što u konačnici dovodi do zakočenosti kralježnice, pogrbljenosti i invalidnosti.

KONVENCIONALNO LIJEČENJE upalne križobolje usmjereno je na suzbijanje upale, olakšavanje boli i povećanje pokretljivosti. Za smanjenje upale i ublažavanje boli u klasičnoj se medicini uobičajeno koriste nesteroidni antireumatici. Neki od NSAR lijekova su u slobodnoj prodaji, no za većinu je ipak potreban recept liječnika obiteljske medicine ili reumatologa koji će naglasiti da se koriste u najmanjoj, a još učinkovitoj dozi, jer kod dugotrajnog uzimanja većih doza znaju imati neželjen učinak  (40 % pacijenata se žali na nuspojave u gastrointestinalnom traktu, a 20 % u kardiovaskularnom sustavu). Stoga je kod pacijenata starije dobi, trudnica i dojilja potreban oprez zbog mogućih poremećaja rada jetre i bubrega, te interakcije s drugim lijekovima. Zbog svega toga u liječenje se moraju uključiti medicinske vježbe i fizikalna terapija, jer se tjelovježbom i razgibavanjem kralježnica stabilizira i jača, a simptomi se smanjuju. Dobar fizioterapeut ili kiropraktičar može nježnom trakcijom i manipulacijom spriječiti spazam leđnih mišića.

NEKONVENCIONALNE METODE: Ako bol i ne možemo posve ukloniti, u njegovom suzbijanju bolesnicima možemo pomoći nekim alternativnim metodama kao što su joga, meditacija, akupunktura i bioenergija, ali i različitim biljnim preparatima. Tako će vam fitoterapeuti preporučiti obloge za bolna područja od kaše pripravljene od mljevenih suncokretovih sjemenki koje su bogate fenilalaninom (ecencijalne aminokiseline koje djeluju na uklanjanje bola). U vanjskoj primjeni mogu pomoći i topli oblozi od đumbira, kupusa, lišća planinske metvice ili kombinacija eteričnih ulja lavande, metvice i eukaliptusa. Jeste li znali da ljuta paprika sadrži kapsaicin – prirodni analgetik koji je učinkovit i u veoma malim dozama, a dovoljno je zgnječiti je i utrljati na bolno mjesto. U opuštanju mišića i ublažavanju boli može pomoći i kupka u koju se ubaci vrećica ružmarina. U istu se svrhu u narodu tradicionalno koriste i ulje breze, kadulje, timijana i mažurana. Za uklanjanje grčeva i bola u leđima koristan je i čaj na bazi kore bijele vrbe koja sadrži salicin koji je nekad bio osnova za dobivanje aspirina.

APITERAPIJA kao tradicionalna metoda uklanjanja zdravstvenih tegoba utemeljena na blagotvornim svojstvima pčelinjih proizvoda u sintezi s novim znanstvenim i medicinskim spoznajama itekako može pomoći u smanjenju i ublažavanje simptoma križobolje i povratak optimalne pokretljivosti pacijenta. Bugarski akademik prof. dr. sc. Stojmir Mladenov u svojoj knjizi „Med i liječenje medom“  spominje termalne aplikacije obloga na bazi voska i propolisa na bolno područje, te recept na bazi meda i brašna gorušice. Oblog od lanenog platna fiksira se na žarište bol, najbolje prije spavanja. Pasta će prodrijeti kroz platno, pa je potreban oprez: može peći ako se na koži ostavi predugo! Zato kožu zaštitite vazelinom i oblog nemojte koristiti češće od 3 puta dnevno, a čim osjetite nelagodu ga maknite. U narodnoj medicini mogu se naći i recepti za obloge na bazi pčelinjeg voska i maslinovog ulja ili voska, meda i crnog papra u prahu. Neki apiterapeuti pacijentima s križoboljom preporučuju prije jela uzimati 2 – 3 puta dnevno po 10 – 15 kapi 15 – 20 %-tnog alkoholne otopine propolisa. Iz Rusije dolazi recept na bazi 2 dijela meda, 1 dijela aloa vere i 3 dijela votke. Dr. Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ u liječenju degenarativnih bolesti kralježnice kao pomoćno sredstvo spominje i matičnu mliječ u obliku  dražeja ili tableta 3 puta dnevno prije jela u trajanju 20 –  30 dana.

Na Internetu se nudi niz krema i gelova koje na bol djeluju stimulacijom živčanih završetaka u koži. Učinak pritiska ruku i površinske aktivnosti ima dvostruku korist, no valja znati da one ustvari ne liječe, već samo skreću pozornost s dublje boli. Osim toga, na tržištu ih je mnogo koje su deklarirane kao potpuno prirodne, bez punila, sintetskih mirisa, boja i kemijskih konzervansa, no rijetke su analizirane od strane nadležnih institucija, pa nemaju potrebne dozvole za puštanje u promet. Zato pri odabiru kreme (kao i bilo kojeg drugog pomoćnog sredstva na bazi pčelinjih proizvoda) valja biti izuzetno oprezan i obratiti se samo stručnom i iskusnom apiterapetu.

OSOBNO ISKUSTVO: Tvrtka „Biorad“ iz Zagreba koju vodi vrsna apiterapeutkinja Gordana Hegić, odnedavno i predsjednica Hrvatskog apiterapeutskog društva proizvela je posebno formuliranu i izrazito koncentriranu kremu s dugotrajnim djelovanjem i postupnim otpuštanjem aktivnih sastojaka koja ublažava ili potpuno uklanja  akutnu i kroničnu bol između ostalih bolesti i kod reumatskih stanja, križobolje, išijasa, osteoporoze. U kremi zaštićene recepture, odobrene od Ministarstva zdravstva i sococijalne skrbi RH, a analizirane u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo su osim pčelinjeg voska, propolisa i maslinovog ulja i eterična ulja kadulje, ružmarina, lavande, paprene metvice, kineskog cimeta, eukaliptusa, planinskog bora, limuna i koštica marelice. Svaki od ovih sastojaka zasebno odlično djeluju na smanjenje boli i upale, a u sinergiji samo pojačavaju svoj učinak i na ostele simptome bolesti.Kako i pisca ovih redova često muči križobolja i usprkos raznim lijekovima i kremama nije se oporavio, odlučio je isprobati „Zlatnu kremu“ i već nakon nekoliko dana se uvjerio u njen blagotvorni učinak. Bolovi nisu nestali kao čarobnim štapićem odjednom, već su postepeno su jenjavali. Kremu bi nanosio dvaput dnevno: ujutro i uvečer, prije spavanja, u tankom sloju na samo žarište boli (između L3 i L5 kralješka lumbalnog dijela kralježnice). Odmah po nanošenju kreme osjećao bih blagu toplinu, a desetak minuta kasnije postepeno opuštanje čitavog područja. Počeo sam bolje spavati i ujutro se buditi bez ukočenosti koja je prije nestajala tek nakon gutanja analgetika i par sati razgibavanja. Ne znam hoće li učinak kreme trajati danima ili mjesecima, pa uz uz njeno povremeno korištenje nastojati i nešto promijeniti i u svom načinu života (pretežito uz računalo, knjige ili TV, dakle u sjedećem položaju), zamijeniti madrac, a možda čak i otići na plivanje i fitness!

PČELINJI OTROV sadrži peptide melitin i adolapin, te inhibitore proteaze koji djeluju protuupalno i analgetički, pa je to razlog što je apitoksin našao svoje mjesto u liječenju ne samo križobolje, već i drugih reumatoloških bolesti: spondiloze, artritisa, osteoartritisa, mialgije, burzitisa) i uz prilagođenu prehranu (nadoknadu vitamina i minerala) i redovnu tjelovježbu pokazao je izvanredne rezultate. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ objašnjava da apitoksin djeluje na TNF-alfa faktore poput hormona kortizola, ali ne zaboravlja ni njegovu antioksidativnu ulogu u organizmu. Bez obzira na pozivna iskustva svojih predhodnika (Mladenov, Terč, Langer) s kremom koja je sadržavala pčelinji otrov (2 aplikacije dnevno, 30 – 60 dana), autor naglašava i važnost svakodnevne tjelovježbe i vježbe disanja. Osim što je apitoksin koristio u vidu kreme, dr. Mladenov (a kasnije i njegovi sljedbenici: Terč, Langer) ga je primjenjivao i kroz direktne ubode, injekcije, elektroforeze ili ultrazvuka, 15 – 30 puta dnevno. Za jednu kuru koristio je 120 – 150 uboda, a liječenje bi ponovio nakon 6 mjeseci.

ZAKLJUČAK: Statistike govore da jedna od 5 odraslih osoba živi sa križoboljom, a da se čak 60 – 80 % stanovništva tijekom života sretne s boli u leđima. Uz stalne bolove bolesnicima je otežano normalno fukcioniranje na radnom mjestu i općenito narušena kvaliteta života. Ako se bol širi kroz nogu do koljena ili stopala, ako je prati vrućica, grčevi u želucu, bolovi u prsima ili otežano disanje, neophodno je specijalističko liječenje, jer križobolja može biti i predznak mnogo opasnije bolesti organizma! Ovaj je članak napisan s namjerom da bar malo pomogne bolesnicima s križoboljom,  s napomenom da – bez obzira na činjenice koje ukazuju na blagotvoran učinak pčelinjih proizvoda u smanjenju osnovnih simptoma ove bolesti – oni neće sami po sebi dovesti pacijenta do ozdravljenja bez promjena loših životnih navika i nepravilne prehrane!

KOMENTAR: „Zlatna krema“ je  izrazito koncentrirana i prilikom nanošenja se koristi vrlo mala količina (samo onoliko koliko koža može upiti uz nježno masiranje minitu do dvije (nema potrebe za dužom masažom prilikom aplikacije). Aktivni sastojci kreme djeluju u trajanju od 3-4 sata nakon aplikacije tako da ima zapravo „produženo“ djelovanje u usporedbi s većinom ostalih proizvoda koji u sebi imaju i „vodenu“ fazu, pa je djelovanje takvih proizvoda puno brže, ali i kratkotrajnije. To se posebno odnosi na razne gelove kojima je učinak gotovo trenutačan (hlađenje ili zagrijavanje), ali zbog tekture i traju kraće. „Zlatna krema“ ima teksturu „masti ili melema“ bez vodene faze, pa je stoga djelovanje sastojaka nakon nanošenja u početku nešto sporije, ali i dugotrajnije. Osim toga (što važi skoro za sve prirodne proizvode, jer nisu monokomponentni nego su složenog kemijskog sastava) krema djeluje na sve vrste bolova (nije bitna točna dijagnoza i uzrok) i jednako se koristi i za bolove u vratu, koljenu, zglobovima, kralježnici…U praksi se pokazala učinkovita i kod problema s oslabljenom cirkulacijom u stopalima kod dijabetičara. Za brži i kvalitetniji rezultat u ovom slučaju sugerirane su i kupke od ružmarina (samo za stopala)  koji također pojačava cirkulaciju.

Mag.ing.agr. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva i vlasnica tvrtke „Biorad“ Zagreb

MUČE VAS BRADAVICE?

Bradavice (lat: Verrucae vulgares) su rožnate izrasline grube površine na raznim dijelovima tijela, ali najčešće zahvaćaju ruke i lice. Različitog su oblika, a boje od blijede i žute do sive i smeđe. Nastaju kada virus iz porodice HVP rod Papilloma napadne manji gornji sloj kože i sastoje se iz mrtvih stanica kože. Češće se javljaju kod djece nego kod starijih ljudi. Problem nije samo estetske prirode, jer bradavice znaju i svrbjeti.

Prevencija: bradavice možete dobiti na plaži, u bazenu, sauni, svlačionici, jer se virusi šire u toplom i vlažnom okruženju, pa je najbolje na tim mjestima nositi papuče i ne koristiti tuđe ručnike. Često perite ruke i izbjegavajte dodirivanje bradavica drugih osoba, jer se lako prenose fizičkim kontaktom, pa je čest slučaj da jedan član zarazi čitavu obitelj zbog zajedničkog korištenja ručnika, odjeće i obuće. 

Prehrana: jedan od uzroka nastajanja bradavica je smanjeni imunitet organizma nastao zbog neke druge bolesti ili nepravilne prehrane. Na neki način bradavice su pokazatelj da nam je ravnoteža organizma poremećena i da trebamo nešto mijenjati u svom načinu života. Kako biste pomogli svom imunosustavu u borbi protiv virusa  jedite što više sirovog voća i povrća (češnjak) i pijte čajeve od koprive, masline, imele, nevena ili bazge. Sve ove namirnice sadrže flavonoide koji uništavaju viruse – uzročnike bradavica, ali i mnoge druge bakterije i gljivice, a uz to i sprečavaju upalu kože. 

Postoje razne medicinske metode za njihovo uklanjanje: smrzavanje tekućim dušikom, paljenje laserom ili električnom iglom, a i u ljekarnama ćete pronaći brojna sredstva protiv bradavica: tekući dušik u spreju, tekućine i flasteri sa salicilnom kiselinom za piling kože. Najteže se riješiti bradavica na stopalima i oko noktiju. Dobra vijest je da veći dio nestane i bez liječenja, ali tek nakon šest mjeseci do dvije godine, a još bolja je vijest da ne trebate liječnika da bi ih se riješili, jer postoji niz alternativnih načina i biljnih lijekova iz pučke medicine.

Fitoterapija pomaže u velikom broju slučajeva, čak suvremena istraživanja pokazuju da je učinkovitija od krioterapije (smrzavanje tekućim dušikom). Zato uberite maslačak, prelomite stabljiku i iscijedite iz nje na bradavicu kap mliječne tekućine svaki dan ili bijeli sok lista mlade smokve. Ogulite komadić kore s breze, namočite ga u vodi i flasterom zalijepite na bradavicu. Kora sadrži salicilat koji se koristi protiv bradavica i u industrijskim proizvodima. Na bradavicu nanesite oblog od limunovog soka ili macerat nevena, a može pomoći i bosiljak, papaja, aloa i hamamelis.

Apiterapija: Sitno izrezan ili zgnječen češnjak pomiješajte s malo meda i nanesite u debljem sloju na bradavicu, učvrstite flasterom ili pokrijte zavojem. Nastojte ne dirati bradavicu i pazite da ne dospije na zdravu kožu. Područje oko bradavice zaštitite vazelinom. Mijenjajte oblog ujutro i navečer svaki dan. Pod nagrizajućim djelovanjem češnjaka bradavica će otpasti za tjedan dana, a med će ubrzati regeneraciju oštećene kože. Možete pokušati i na slijedeći način: nasjeckajte luk, posolite ga i ostavite preko noći. Pomiješajte 2 žlice soka od luka i 2 žlice meda i nanosite na bradavice kao oblog tijekom noći. Dr. med. Ksenija Krajina Pokupec, jedna od najpoznatijih fitoterapeutkinja u Hrvatskoj u borbi protiv bradavica preporučuje premazivanje tinkturom rosopasa (Chelidonium maius L.) nakon čega bradvice treba laganočupati van sterilnom iglom. Nakon toga treba još jednom premazati bradavicu tonikom od rosopasa i nanijeti masticu od prpolisa i kadulje. Dodaje da je za djecu odličan med ili sirup od ljekovitog bilja s dodatkom propolisa, matične mliječi i cvjetnog praha.

Upozorenje: Ako vas bradavica boli, izgleda upaljeno ili inficirano pogotovo ako je na genitalnom ili rektalnom području, obratite se svom liječniku koji će vas uputiti specijalisti dermatologu, kako bi se detaljnim pregledom utvrdio pravi uzrok i primjenila potrebna terapija.

Napomena: Prije 40-tak godina popularnost sintetičkih lijekova gurnula u zaborav sve vrijednosti narodne medicine, iako su kućni pripravci bili izvrsno riješenje za blaže zdrastvene tegobe. Farmaceutska industrija i kapital duboko usađen u nju ubjedili su javnost  da su travarstvo, homeopatija i još neke alternativne metode obično nadriliječništvo. Kako je rasla spoznaja o negativnim nuzpojavama velikog broja industrijskih lijekova, tako se vratilo i povjerenje u pučku medicinu. Pošto su danas su liječnici više nego ikad  prezaposleni ili teško dostupni, raste važnost prevencije i samopomoći. Ipak, morate znati da sve savjete opisane u ovoj rubrici provodite na vlastitu odgovornost. 

ČAJ I MED – ČUVARI NAŠEG ZDRAVLJA

Fitoterapija ili liječenje biljem jedan je od najstarijih oblika medicine. Ljekovito bilje je vrlo pogodno za kućnu uporabu, no valja biti izuzetno oprezan jer prevelike doze nekih sastojaka određenih biljaka mogu biti štetne po ljudsko zdravlje, čak i opasne po život. Zato se treba obratiti iskusnom i provjerenom travaru ili kod lijekova nabavljenih u slobodnoj prodaji paziti na preporuke s naljepnice. Izbjegavajte kupovati biljke u rinfuzi zbog mogućnosti da su zbog previše izlaganja svjetlosti i zraku izgubile na učinkovitosti. Institucije za nadzor lijekova surađuju s travarima, pa proizvođači biljnih lijekova na ambalaži smiju navesti terapijsko djelovanje samo ako je lijek i službeno odobren. U svakom slučaju o svakom biljnom pripravku koji namjeravate koristiti obavijestite svog liječnika. Biljne lijekove treba uzimati do nestanka simptoma, no ako se to ne dogodi u roku od 14 dana, obavezno potražite stručnu medicinsku pomoć. Biljke se u ljekarnama ili prodavaonicama zdrave  hrane mogu nabaviti u obliku tableta, kapsula ili tinktura. Za vanjsku uporabu postoje razne biljne kreme, losioni, kupke, oblozi, melemi i inhalacija. Tradicionalna uporaba bilja je oralna – u obliku čajeva.

Biljni čajevi se mogu piti vrući ili hladni. Određivanje potrebne doze ovisi o dobi i dijagnozi, za odrasle je to 1 šalica 3 x dnevno, starijima u pola od toga, a djeci ispod 16 godina se biljni čajevi ne bi smjeli davati bez stručnog savjeta. Postoje 2 vrste biljnih čajeva: oparak i uvarak. Oparak je čaj pripravljen od cvjetova ili lišća biljaka. Oparak se priprema na slijedeći način: stavite u šalicu žličicu sušene ili 2 žličice svježe biljke, prelijte kipućom vodom i ostavite da stoji poklopljeno 5 minuta, zatim procijedite i popijte. Uvarak je čaj pripravljen od tvrdih ili  drvenastih dijelova biljaka (korijena, kore, sjemenki ili bobica). Ove biljne tvari moraju neko vrijeme lagano vreti u vodi kako bi se njihovi sastojci iz njih izlučili. Uvarak se priprema na slijedeći način: stavite 30 g biljke u ½ litre vode pa pustite da lagano vrije 15-tak minuta, procijedite i odstranite ostatke biljke i popijte preporučenu dozu. Ako dio tekućine tijekom pripreme ishlapi, dodajte još vode do prvotne količine. Biljni čajevi znaju biti gorki ili opori (zbog tanina u svom sadržaju: što duže biljka sazrijeva količina tanina se smanjuje, a time i ljekovitost biljke čaja), pa su pitkiji ako se u njih doda neko sladilo ili limunov sok. Dodavanjem žlice meda nećete svoj čaj samo zasladiti, već ćete u njega unijeti sve prehrambeno i zdravstveno korisne tvari koje potiču od nektara dodatno obogaćenog preradom u pčelinjem organizmu i sazrijevanjem u saću. I sama gusta, sirupasta tekstura meda prirodno olakšava neke zdravstvene teškoće, ali med je i brz izvor energije (valja pripaziti na dozu, jer je slađi od šećera: žlica meda sadrži 25 % više kalorija od šećera!). Opće upozorenje za sve one koji to još ne znaju: med se NE SMIJE DODAVATI vrućem čaju (mlijeku, vodi), jer  pregrijavanjem ne samo da gubi na ljekovitosti, već neki njegovi sastojci postaju veoma štetni za ljusko zdravlje! Zato treba pričekati da čaj bude mlak. Spoj domaćeg meda i čaja idealno su pomoćno sredstvo u liječenju čitavog niza oboljenja: od prehlade i kašlja preko raznih upala i probavnih problema do valunga, nesanice i nekih vrsta raka. Biljni čajevi s medom odlični su za detoksinaciju, jačanje imuniteta i opuštanje pri antistresnim tretmanima. Kultura konzumacije čaja postoji širom svijeta: budisti ga koristi kao napitak koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju, u Tibetu i danas živi tradicija čuvanja u ciglama prešanog čaja, u Japanu je ceremonija pijenja čaja (chanoya) od 17. stoljeća značajan dio kulture i filozofije življenja, a u Engleskoj „time for a cup of tea“ (vrijeme za šalicu čaja) poseban je ritual koji datira još iz vremena kad su čaj mogli priuštiti samo bogataši, jer se dopremao iz Kine i Indije. Nekoć je važan dio svakog ruskog domaćinstva bio samovar – čajnik posebno izrađen i ukrašen da bi pijenje čaja bilo još veći doživljaj. Jeste li znali da je američka revolucija počela tako što je u Bostonskoj luci u more bačen tovar čaja (u to vrijeme monopolska roba Britanskog carstva)? Znanstvenici su prvo potvrdili antioksidativna svojstva čaja: oko 30 % težine suhe tvari čine polifenoli (tako je npr. zeleni čaj bogat katehinima koji su 100 x jači antioksidans od vitamina C), a oni su zahvalni u liječenju srčanih bolesti, moždanog udara i raka.  Upozorenje: ako pijete čaj s mlijekom, morate znati da se u toj kombinaciji gubi dio pozitivnog utjecaja čaja, jer se proteini iz mlijeka vežu na polifenole iz čaja i tako zaustavljaju njegov blagotvorni učinak! Ljeti ne smijemo pretjerivati s biljnim čajevima, jer imaju jak diuretički učinak: čiste naš organizam od toksina, ali potiču i izlučivanje nama potrebnih minerala! Kupovni ledeni čajevi su visokoenergetska pića koja često sadrže previše konzervansa, šećera i sladila, pa samo kratkoročno djeluju osvježavajuće, a ustvari samo potiču žeđ i naravno – novu kupnju! Zato su ljeti bolji prirodni domaći čajevi kod kojih sami kontrolirate slatkoću. U nastavku slijedi par recepata za biljne čajeve kojima ćemo uz dodatak meda učiniti puno za svoj organizam, bilo u zdravstvenom pogledu ili tek kao riješenje za osvježenje u ove vruće ljetne dane. Oprez: prehladni čajevi otežavaju prilagodbu na vrućine, a možete prehladiti i grlo!

ČAJ PROTIV PREHLADE: navečer prije spavanja treba popiti šalicu čaja od lipe sa sokom od pola limuna zaslađenog medom. Kako lipov med izaziva znojenje, treba ostati u postelji 2 – 3 dana. Oprez: čaj od lipe dobar je i za živčani sustav (pomaže kod stresa i nesanice), ali u prevelikim dozama može izazvati srčane tegobe. Za prehladu je dobar i čaj od miloduha: stavite 2 žličice smrvljenog miloduha u šalicu vruće vode. Dodajte med da ublaži gorčinu. Za kašalj i začepljenost nosa dobar je čaj od macine trave.

ČAJ ZA SUHI KAŠALJ: prokuha se ½ l vode, ukloni s vatre, doda 2 žlice bijelog sljeza (list + korijen), pa se poklopljeno drži 30 minuta. Potom se procijedi i doda 2 žlice meda i sok od jednog limuna. Za ublažavanje kašlja dobro je lišće od trputca: zgnječiti, pa izmješati s jednakom količinom meda. Doza: 1 čajna žličica 3 x dnevno.  

ČAJ PROTIV BRONHITISA: pomiješati 20 % korijena bijelog sljeza, 5 % cvijeta kamilice, 7 % ploda šipurka, 30 % lista podbjela, 10 % lista koromača, 3 % cvijeta bagrema, 5 % cvijeta bazge i 20 % majčine dušice. Jednu jušnu žlicu ove mješavine preliti s 2 dcl vrele vode, ostaviti poklopljeno 60 minuta. Nakon toga procijediti i zasladiti medom. Doza: 3 x dnevno po 2 dcl (djeca manje).

ČAJ PROTIV GRIPE: pomiješati u jednakim dijelovima suhe cvjetove jagode i maline. Dvije jušne žlice ove mješavine preliti s 2 dcl tople prokuhane vode i ostaviti da stoji poklopljno 10-tak minuta, pa dodati med prema ukusu. Doza: piti toplo ½ – šalice 3 – 4 x dnevno.

ČAJ ZA JAČANJE IMUNITETA: čaj od šipka bogat je vitaminom C, pijte ga ohlađenog s dodatkom linuna i meda. Ovaj pripravak povećava budnost, pa je idealan kad vas iscrpe ljetne vrućine. Ako uz šipak dodamo hibiskus, jabuku, crni čaj i listove višnje uz buđenje energije, smanjit ćemo i osjećaj gladi.

ČAJ ZA BUBREGE: čaj od brezovog lišća zaslađen medom izvrstan je lijek protiv bubrežnih bolesti, kamenaca i upala mokraćnog mjehura. Već nakon jedne šalice ovog čaja osjeća se olakšanje, a smanjuju se i bolovi.

ČAJ PROTIV VISOKOG TLAKA: pomiješati u jednakim količinama plodove i cvjetove gloga, trave preslice, trave bijele imele, mljevene glavice češnjaka. Jednu žlicu ove mješavine prelijte 2 dcl vruće vode, ostavite da stoji 6 – 9 sati, procijedite i dodajte med prema ukusu. Doza: ¼ šalice 4 x dnevno prije jela. U liječenju hipertenzije može pomoći i čaj od djeteline: pomiješajte 1 žlicu cvijeta livadne djeteline, prelijte 2 dcl vruće vode i ostavite da stoji 30 minuta. Čaj zasladite medom prema ukusu. Doza: pola šalice 3 x dnevno.

ČAJ PROTIV ŽELUČANIH BOLOVA: pomiješati ¼ žličice kardamona, ½ žličice mljevenog kima i ½ kriške svježeg korijena đumbira, prelijte šalicom kipuće vode o ostavite da odstoji 10 minuta. Zasladite medom, a možete dodati i štapić cimeta. Na želudac i probavni sustav povoljno djeluje i čaj od mente (peperminta) s medom, a osim tog imaju i osvježavajući učinak.

ČAJ PROTIV MUČNINE: ostavite 2 žličice suhog korijena đumbira u prahu u šalici vruće vode 10 minuta, ohladite, ocijedite i dodajte med. Đumbir je tako dobar da ga neki specijalisti preporučuju za suzbijanje mučnine uzrokovane kemoterapijom. Čaj od đumbira ima i protuupalna svojstva, jača imunološki sustav i pomaže u detoksinaciji jetre. Dijabetičari, oprez: u prevelikoj dozi može sniziti razinu šećera u krvi i krvni tlak!

ČAJ ZA SMIRENJE: pomiješati gospinu travu, melisu i lavandu u jednakim dijelovima. Jednu čajnu žličicu ove mješavine preliti vrelom vodom i ostaviti poklopljeno 10-tak minuta. Kad se ohladi, zasladiti bagremovim medom. Doza: 1 – 2 šalice dnevno. Za istu tegobu može pomoći i mješavina 50 g jagorčevine, 25 g lavande, 10 g kantariona, 15 g šišarki hmelja i 5 g korijena valerijane. Jednu žličicu ove mješavine preliti s 2,5 dcl vrele vode i ostaviti poklopljeno 3 minute, procijediti. Čaj piti mlak, zaslađen medom navečer prije spavanja.

ČAJ PROTIV NESANICE: pomiješati 10 g nane, 15 g odoljena, 10 g hajdučice, 15 g bosiljka i preliti s 9 dcl ključale vode, pa ostaviti poklopljeno dok se ne ohladiti, zatim procijediti i dodati 100 g meda. Doza: 2,5 dcl 4 x dnevno prije jela, odnosno prije spavanja. Ako ne možete spavati, možda vam pomogne slijedeći recept: pomiješajte 2 dijela cvjetova kamilice, 2 dijela matičnjaka, 1 dio cvjetova lavande, 1 dio listova metvice, 1 dio cvjetova ruže i prstohvat muškatnog oraščića. Za 1 šalicu ovog čaja stavite 2 žličice ove mješavine u šalicu i prelijte kipućom vodom. Pustite da odstoji 5 minuta, ocijedite dodajte malo meda i popijte.

ČAJ ZA BOLJE PAMĆENJE: pomiješati 10 g matičnjaka, 15 g kičice, 15 g rizoma iđirota, preliti litrom ključale vode, ostaviti poklopljeno dok se ne ohladi i dodati 100 g meda. Uzimati više puta tijekom dana.

ČAJ PROTIV VALUNGA: kuhajte ½ žličice korijena grozdaste habulice u prahu u 1 šalici vode 30 minuta, zatim ocijedite. Doza: 2 žlice svakih nekoliko sati dnevno. Obavezno se sasvjetovati s liječnikom prije dugoročnog uzimanja. Gorak okus ovog pripravka ublažava med i limun.

ČAJ PROTIV ZNOJENJA: čaj od jasmina s limunom i medom ima umirujući i osvježavajući učinak. Ljeti je dobar i čaj od kadulje, jer se smanjuje pretjerano znojenje. Doza: 1 – 2 šalice dnevno.

ČAJ ZA REVITALIZACIJU KOŽE: čaj od preslice pomaže pri obnavljanju krvi. Ispijanje tijekom 30 dana pospješit će detoksinaciju krvi, a dugoročna konzumacija uz dodatak meda će pospješiti obnavljanje kože, te izgladiti bore nastale zbog previše sunčanja.

ČAJEVI ZA OSVJEŽENJE: za osvježenje tijekom ovih vrućih i sparnih ljetnih dana dobar je i zeleni čaj ako mu dodate listiće mente, malo limunovog soka i med. Zelenom čaju možete dodati i sok od jabuke i kocku leda. Jeste li znali da zeleni čaj – osim što čisti organizam od toksina i energetski ga obnavlja – sprječava i neugodan miris znoja?

UTJECAJ PČELINJIH PROIZVODA NA PLODNOST

      Sve veći problem suvremene obitelji o kojem se rijetko otvoreno razgovara je neplodnost. Neplodnost muči milijune parova, a tek svaki šesti par potraži liječničku pomoć. U Hrvatskoj se broj neplodnih parova kreće između 12 i 15 % i nažalost raste iz godine u godinu. Što je uzrok sterilitetu i može li apiterapija pomoći parovima s ovim problemom?

       NEPLODNOST (STERILITET) po definiciji je nemogućnost začeća djeteta nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa bez korištenja zaštite. Primarna neplodnost je potpuni izostanak trudnoće, a kod sekundarne ne dolazi do začeća nakon uredne prethodne trudnoće. Uzroci neplodnosti su brojni: endokrini, metabolički, imunološki, ali veliki krivac je i stil života: stres, pušenje, loša ishrana, pretjeravanje u nekim lijekovima. U zraku uvijek visi i ono nesretno pitanje: „Tko je kriv: ona ili on?“ Udio je podjednak (30 – 35 %), u nešto manje slučajeva neplodna su oba partnera (10 – 20 %), dok je ostatak uzroka ovom problemu nepoznate etiologije. Iako će se u nastavku teksta uzroci steriliteta i savjeti vezani za liječenje navoditi zasebno, da bi se došlo do željenog začeća, uvijek se moraju potruditi oba partnera.

UZROCI NEPLODNOSTI KOD ŽENA

        Jedan od ključnih uzroka kod žena su infekcije. Od bakterijskih uzročnika najvažniji su: Chlamydia trachomatis, Gardnerella vaginalis, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium. Osim upale rodnice i stidnice, u infekcije ženskog spolnog sustava spada i tzv. zdjelična upalna bolest koja obuhvaća upalu vrata maternice, sluznice maternice, jajovoda i jajnika. U adolescenciji jedna od osam djevojaka oboli od ove bolesti koja nerijetko završi razvojem neplodnosti. Neplodnost kod žena može biti uzrokovana enmetriozom, miomima maternice, neredovitim menstruacijama, manjkom zdravih jajnih stanica i hormonskim problemima. Neke žene imaju nepravilne ovulacije, a neke urođene defekte jajovoda i maternice. Previše estrogena može smanjiti vjerojatnost za trudnoću što vrijedi pretile žene, no ni premršavost nije pozitivan čimbenik, jer bez dovoljno tjelesne masti, žena neće imati mormalnu ovulaciju ili maternica neće biti sposobna prihvatiti oplođenu jajnu stanicu. Tjelovježbe su korisne za žene, jer potiču krvotok u reproduktivnim organima, no ne smije se pretjerivati s treninzima, zbog suprotnog efekta. Ako se već ne može izbjeći stres na poslu, treba ga tamo i ostaviti, a ne donijeti ga doma.  Žene koje žele zanijeti moraju paziti i na lijekove: valja izbjegavati antihistaminike i dekongestive, kao ni protuupalne lijekove (Aspirin, ibuprofen). Žene s problemom steriliteta trebale bi se kloniti cigareta, alkohola, kave. Preporuka liječnika je ograničiti količinu kofeina na 100 – 300 mg dnevno (prosječna šalica srednje jake kave = 100 mg; limenka Coca Cole = 40 mg kofeina). S druge strane neka istraživanja upućuju da pola šalice i više dnevno crnog ili zelenog čaja znatno povećavaju izglede za trudnoću. Žene bi trebale uzimati folnu kiselinu (400 mikrograma dnevno), kao i željezo. I starost igra veliku ulogu kod steriliteta: što je žena starija, teže će zanijeti.   

UZROCI NEPLODNOSTI KOD MUŠKARACA

      Kasno dijagnosticirana i neliječena infekcija kod muškog roda može dovesti do smanjenja ukupnog broja i slabe pokretljivosti spermija, pa ne iznenađuje podatak da je postotak neplodnih muškaraca u porastu i kod nas i u većini zapadnih zemalja. Osim hormonalne ravnoteže, optimalnoj spermatogenezi doprinosi i konstantna tjelesna temperatura u genitalnom području (1,5 . 2,5*C ispod temperature tijela), a kako sjedilački način života dovodi do pregrijavanja skrotuma i utječe na koncentraciju sjemena, za kvalitetu sjemena važna je i tjelovježba. Kronični stres i psihofizička iscrpljenost u kombinaciji s nezdravim načinom života  smanjuju razinu testosterona i kočiti normalan razvoj spermija. U održavanju plodnosti muškaraca veliku ulogu imaju umjerenost za stolom, održavanje dobre forme i vedrog raspoloženja. Na kvalitetu sjemena utječu način života i posao, pa su rizična zanimanja ona vezana za sjedenje (osobito prekriženih nogu), zračenje (računala i druga elektonička oprema), rad s pesticidima i kemikalijama (npr. formaldehid), a neplodnosti mogu biti uzrok slaba higijena, brza hrana bogata zasićenim mastima, razne ovisnosti, alkoholizam, pretilost. Muškarci koji imaju teškoća sa začećem trebali bi izbjegavati pivo, grah, grašak i mliječne proizvode jer njihov prirodni sadržaj estrogena može umanjiti broj spermatozoida. Činjenica koja zabrinjava je da 10 % spermiograma testiranih ispitanika utrdio potpun izostanak spermija (azoospremiju).

APITERAPIJA U LIJEČENJU NEPLODNOSTI KOD ŽENA

      Zbog svog antibakterijskog, antivirusnog, protugljivičnog, protuparazitnog i protuupalnog učinka, kao i zbog snažnog antioksidacijskog djelovanja svi se apiterapeuti slažu da redovno uzimanje meda pomaže u uspostavljanju ravnoteže između nastajanja slobodnih radikala i antioksidativne obrane, što u daljnjem procesu ima pozitivan učinak u liječenju neplodnosti kod žena. Zbog podjednako vrijednog učinka u prevenciji i kao pomoć pri liječenju neplodnosti žena apiterapeuti preporučuju i uzimanje propolisa. Osim što redovitom konzumacijom polen jača imunitet, smanjuje umor, ublažava stres i poboljšava cirkulaciju, cvjetni prah povoljno utječe na libido, ali i rad spolnih žlijezda, prije svega zbog hormona gonadotropika. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da pelud u značajnoj mjeri pomaže u regulaciji rada jajnika, prohodnosti jajovoda i očuvanju zdravlja i funkcionalnosti maternice.  U mnogobrojnim starim civilizacijama (Egipat, Asirija) matična mliječ  je služila za jačenje spone moći, pa se uzimala protiv steriliteta i impotencije. Suvremena znanost je potvrdila da mliječ potiče rad i razvoj spolnih organa, no dovoljna je i činjenica da zahvaljujući svojim izvanrednim sastojcima jača imunološki sustav, organizmu daje snagu i izdržljivost, sprječava infekcije, uspostavlja hormonalnu ravnotežu i normalizira cirkulaciju – sve što indirektno povećava i šanse za trudnoću. Svi ključni elementi (vitamin E, folna kiselina, cink, željezo, određeni enzimi i aminokiseline) nalaze se u matičnoj mliječi i dostupni su u čistom obliku. Žene koje ne mogu zanijeti trebale bi uzimati matičnu mliječ u dozi koju preporuči kvalificirani apiterapeut u dogovoru s ginekologom, 2 – 3 x dnevno, 3 mjeseca, nakon čega se postupak prekida najmanje 30 dana. Ista se terapija preporučuje i partneru. U većini slučajeva nakon tretmana više neće biti potrebe za nastavkom terapije. Uobičajena doza čista matična mliječ koja se stavlja pod jezik i drži 5 – 10 minuta dok se ne rastopi je 200 – 300 mg prije jela, a liofizirane 130 – 200 mg dnevno, ujutro i navečer prije jela.

      U liječenju neplodnosti kod žena može pomoći i herbalno liječenje: čaj mješavine valerijane, ružmarina, mažurana, bazilike, lipe, majčine dušice, mente, kamilice i koprive (u jednakim omjerima, 1 – 2 šalice dnevno), čaj mješavine lipe, mažurana i melise (u ½ l kipuće vode dodati 2 žlice mješavine i pustiti da odstoji 5 minuta, uzimati 2 x dnevno po jednu šalicu) ili čaj od vrhova borovnice (kuhati 5 – 8 minuta u ½ l vode, piti 20 dana ujutro i navečer). Nemojte ove pripravke zaboraviti zasladiti medom koji ćete ubaciti i u svakodnevnu kuhinju u kojoj tijekom liječenja naglasak treba biti na svježe voće i povrće, proizvode od soje, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke. Mogu pomoći i sjemenke hmelja, sibirski ginseng, ginko biloba i ekstrakt konopljike.

 APITERAPIJA U LIJEČENJU NEPLODNOSTI KOD MUŠKARACA

       Kako je u pozadini ovog problema u čak 80 % slučajeva oksidativni stres – poremećaj ravnoteže između proizvodnje  reaktivnih kisikovih radikala i zaštitne funkcije antioksidantnog sustava odgovornog za njihovu eliminaciju, med koji je izuzetno vrijedan prirodan izvor antioksidansa, prije svega flavonoida i fenolnih kiselina ne smije izostati s jelovnika muškaraca koji muči sterilitet. Za održavanje energetske ravnoteže u organizmu, preciznije za ukupan broj, koncentraciju i pokretljivost spermija važne su bioaktivne molekule: glutation, karnitin, arginin i koenzim Q10, no ne treba zaboraviti da sjemena tekućina sadrži i fruktozu koja je važan izvor energije za spermije, enzime koji mijenjaju viskoznost sjemena i ostale spominjane antioksidativne tvari. Ako znamo da više od 95 % suhe tvari u medu otpada na šećere (oko 90 % fruktoza i glukoza), a udio fruktoze je oko 39 % , onda treba dodati samo da se kao bogati fruktozom ističu med od bagrema i kestena. Zato (ako već niste posegnuli za starim pučkim riješenjem za ove probleme: med s orasima ili bademima) obavezno uz svježe korjenasto povrče, tikve ili slatki južnoamerički krumpir Maca (za jačanje libida) u svakodnevnu kuhinju ubacite med. I fitoterapijske pripravke: čaj od mješavine mente i hajdučke trave ili od vrhova borovnice nemojte zaboraviti zasladiti medom. I propolis – zbog svog antibakterijskog, antivirusnog, protugljivičnog, protuparazitnog, protuupalnog i antioksidacijskog djelovanja zauzima važno mjesto u liječenju neplodnosti kod muškaraca. Pelud ima pozitivan učinak na spolno zdravlje muškarca: poboljšava cirkulaciju krvi pa povećava potenciju i broj spermatozoida. Neka su istraživanja na prestižnim europskim sveučilištima pokazala gotovo fantastične rezultate: u skoro polovice muškaraca s ovim problemima već nakon 30 dana uzimanja cvjetnog praha primjećeno je jačanje libida, ali i oplodnog potencijala. U svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ (Beograd, 2012.) autor mr Žarko Stepanović naglašava važnost matične mliječi u liječenju ovih i sličnih problema, pa za poboljšanje spolne moći muškarcima preporučava uzimanje 100 – 150 mg matične mliječi (pod jezik) u razdoblju od 3 mjeseca ili žlicu meda i 1 – 3 kapi matične mliječi (pod jezik) 2 x dnevno. Može pomoći i pripravak iz bogate riznice narodnih recepata: 800 g meda, 200 g peluda, 10 g matične mliječi, 20 g propolisa, 200 g mljevenih oraha, 200 g isjeckanog badema, jednu žlicu dnevno 2 – 3 mjeseca. U slučaju nedostatka vitamina E kojeg još nazivaju i vitamin plodnosti, može pomoći mješavina 50 g peludi, 50 g pšeničnih klica, 1 kg meda, 20 g matične mliječi, po jednu jušnu žlicu otopljeno u malo vode ili mlijeka, 2 – 3 x dnevno.

ZAKLJUČAK:  Za poboljšanje spolnog zdravlja podjednako i žena i muškaraca od davnina su se koristili različiti biljni pripravci, no kako ih je teško standardizirati, njihove će učinke konvencionalna medicina teško potkrijepiti znanstvenim dokazima, pa i dalje ostaje vječna dilema: vjerovati ili ne narodnim lijekovima? Naš savjet u liječenju steriliteta je: izvršiti analizu kvalitete sjemena (2 x u razmaku 2 – 3 mjeseca), a istovremeno i sve potrebne ginekološke pretrage kod žena. Prema rezultatima spermiograma treba promijeniti prehranu u pravcu namirnica koje pospješuju plodnost zahvaljujući obilju ključnih elemenata i način života. Muškarci koji u svoj organizam unose dovoljne količine antioksidansa, vitamina C i E, folne kiselina i cinka imaju kvalitetniju spermu. Jači spol bi svakodnevno trebao konzumirati što više voća i integralnih namirnica, a unos kave i crvenog mesa bi trebalo smanjiti ili izbaciti iz jelovnika. Nasuprot muškaraca, žene bi u svojoj prehrani trebale dati naglasak na namirnice koje sadrže fitoestrogen (sjemenke hmelja), protuupalne enzime (ananas) i koje reguliraju hormoski disbalans (ekstrakt konopljike). Kao i kod jačeg spola važan je unos vitamina E, B-kompleksa, folne kiseline, cinka i koenzima Q10. Za oba partnera važe slijedeća pravila: izbjegavati alkohol, kavu i cigarete, rafiniranu, začinjenu, masnu hranu i prekomjernu tjelesnu težinu. Obavezno prati, ribati ili guliti povrće i voće da se uklone ostaci pesticida ili konzumirati hranu iz ekološke proizvodnje. Boraviti na svježem zraku i prirodi, riješiti se stresova uz opuštajuće tehnike (joga, tai chi) i umjereno vježbati. Nadalje, pod nadzorom liječnika specijaliste za ove tegobe i kvalificiranog apiterapeuta nastaviti liječenje uz pomoć prirodnih pripravaka na bazi ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda.

LITERATURA:

Univ.prof.prim.dr.sc. Dubravko Hubek, dr. med: „Prirodno liječenje u ginekologiji i porodništvu“ (2015.)

Mr.sc. Zora Profozić, dr. med: „Neplodnost – sve veći problem suvremene obitelji“ (2015.)

Miro Šimun Alebić, dr. med. spec. ginekologije i porodništva: „Pozadina muške neplodnosti“ (2015.)

Mr Žarko Stepanović: „Darovi medonosne pčele (Apiterapijski pristup – pristup iscjelenju)“ (2012.)

Prim. Peter Kapš, dr. med: „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ (2014.)

UTJECAJ PČELINJIH PROIZVODA NA KVALITET ŽIVOTA U STARIJOJ DOBI (2. dio)

Jeste li znali da Japanci imaju najduži životni vijek (82,5 godina) i najviše stogodišnjaka na svijetu? Sigurno se pitate u čemu je tajna njihove dugovječnosti? U zdravim navikama: jedu znatno više riže, povrća, ribe i soje, polako i ne više nego što je potrebno, obrok završavaju šalicom zelenog čaja,  više se kreću i vježbaju duh i tijelo na drugačiji način od Zapadnjaka. U Hrvatskoj nažalost ne postoji kultura vježbanja i brige o tijelu, pa na tome još treba poraditi, baš kao i na podizanju svijesti o zdravoj prehrani s naglaskom na prednosti korištenja pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj prehrani, o čemu smo govorili u prvom dijelu s naglaskom na probavne probleme u trećoj dobi. A kako pčelinjim proizvodima pomoći kad su u pitanju druge staračke bolesti saznat ćete u nastavku teksta.

      Starenje je posljedica sve sporije stanične diobe, mehaničkog trošenja organizma, stalnog smanjenja broja moždanih stanica, genetskih oštećenja uslijed raznih okolnosti i stvaranja slobodnih radikala kao štetnog ishoda oksidacije. U trećoj dobi svi naši sustavi lagano propadaju, zbog čega smo i osjetljiviji na bolesti, vidljivije su promjene na našoj kosi, koži, zubima, zglobovima, cirkulaciji, slabije vidimo, čujemo i pamtimo, često padamo u depresiju i polagano postajemo teret i sebi i svojim bližnjima. Kako stati na kraj tome, odnosno kako spriječiti da uopće dođe do tih zlokobnih manifestacija na našem tijelu nakon 65 godina starosti? Osim alkohola, cigareta i kave , u negativne navike kojih se valja što prije odreći spadaju i neodržavanje osobne i okolišne higijene, nepridržavanje uputa liječnika, te nepravilno i nekontrolirano uzimanje lijekova. Nema jedinstvene formule za zdravlje i vitalnost u „zlatnim“ godinama – sve je individualno: od odluke i spremnosti na promjene do različitih aktivnosti s jednim jedinim ciljem – učiniti starost ljepšom,ugodnijom, bezbolnijom. Prije svega treba osluškivati vlastiti bioritam, paziti na uravnoteženost ishrane, te različitim vježbama prilagođenim za ovu dob svakodnevno održavati tjelesnu  kondiciju (više kretanja – manje sjedenja!), a ne smiju se zaboraviti ni društvene veze, jer one itekako pomažu u održavanju psihičke stabilnosti. Zahvaljujući bogatstvu svojih sastojaka i sinergiji s drugim lijekovima, med i pčelinji proizvodi (svaki za sebe ili u kombinaciji s još nekim prirodnim sredstvima) koristan su pomagač u liječenju staračkih bolesti i tegoba. U nastavku teksta slijedi par apiterapeutskih recepata za neke blaže oblike zdravstvenih problema u trećoj dobi.

     Staračke pjege unatoč svom nazivu samo su posljedica pretjeranog izlaganja kože UV-zrakama u mlađim danima. Prevencija je izbjegavanje sunčanja u razdoblju između 10 i 15 sati i korištenje zaštitnih krema. Ako je za to prekasno i već imate smeđe mrlje po rukama i licu probajte s ovim jednostavnim i prirodnim sredstvom za izbjeljivanje pjega. Pomiješajte jednu žličicu običnog jogurta s žličicom meda, namažite kožu, jednom dnevno ostavite da djeluje 30 minuta i nakon toga isperite.

      Tijekom starenja naša koža gubi vlažnost i elastičnost, što je čini podložnom nastanku bora. Ulaskom u menopauzu žene gube estrogen zbog čega se stanjuju slojevi kože, ona postaje suha i osjetljiva, gubi tonus, ten gubi zdravu ružičastu boju i postaje šaren. Zahvaljujući antioksidansima (vitamini A, C, E) koje sadrži, maske za lice na bazi meda smanjiti će negativan učinak slobodnih radikala u koži, spriječiti će razgradnju kolagenske mreže i potaknuti nastanak novih kolagenskih vlakana. U borbi protiv bora mogu pomoći i kreme na bazi propolisa zbog njegovog regenerativnog i antioksidativnog učinka, a pčelinji vosak se kao sigurno netoksično vezivno i obnavljajuće sredstvo koristi u proizvodnji raznih anti-age kozmetičkih pripravaka.

      Opadanje kose nastaje kao posljedica raznih čimbenika koje je u starosti gotovo nemoguće izbjeći: hormonalnih poremećaja i bolesti, nuspojava nekih lijekova, loše prehrane i nedostatka minerala (željezo i cink), no može se riješiti pripravkom od toplog maslinovog ulja, žlice meda i žličice cimeta. Nanosi se 15 minuta prije pranja kose (glava se zamota folijom).

     Katarakta (staračka mrena) je zamućenje koje se razvija u leći oka i ako se ne liječi može postati uzrokom glaukoma i u najgorem slučaju sljepila. Evo jednog recepta iz pučke medicine: svježi med iz saća otopite u prokuhanoj hladnoj vodi u omjeru 1 dio meda i 1/3 dijela vode, pa kapajte u oči 3 – 4 x dnevno.

     Jeste li znali da se prvi znaci gubitka sluha za visokofrekventne zvukove javljaju već u 20-tim, no ovaj problem postaje očit tek u 60-tim godinama života kada se polako gubi sluh za srednje i niskofrekventne tonove. Starenjem se stanje sve više pogoršava i može doći do staračke gluhoće. Poznati apiterapeut iz Beograda u svojoj knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr Žarko Stepanović za ovaj problem preporučava slijedeći recept: 10%-tni alkoholni ekstrakt propolisa pomiješati s maslinovim uljem, dobivenom emulzijom natopiti gazu i umetnuti u uho 24 sata 15 – 20 dana.

     Starenjem se ubrzava gubitak koštane mase i tako povećava rizik od osteoporoze, naročito kod žena. Nedostatak kalcija ima istu posljedicu, a manjak D-vitamina može prouzročiti nedostatnu mineralizaciju kostiju (tzv. „meke kosti“) i miopatiju, čime je narušena pokretljivost i raste rizik od padova. Za zdravlje kostiju važni su i: bor, bakar, magnezij,mangan, silicij i cink. Iako je udio navedenih minerala u medu manji od 1% , med i drugi pčelinji proizvodi važan su izvor ovih minerala, jer imaju veću farmakološku vrijednost od sintetičkih preparata.

        Staračka demencija je gubitak mentalnih sposobnosti razmišljanja, pamćenja i logičnog zaključivanja u dobi iza 60 godina. Gubitak memorije prate promjene osobnosti i socijalne komunikacije. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od ove bolesti pate 80.000 stanovnika, najčešće od Alzheimerove bolesti (blizu 60 %). Rizik pojave demencije možemo umanjiti promjenom životnih navika (održavanjem normalne tjelesne težine i vrijednosti krvnog pritiska, fizičkim, mentalnim i socijalnim aktivnostima, izbjegavanjem alkohola i nikotina). U prevenciji demencije apiterapeuti preporučuju matičnu mliječ jer dokazano pomaže u normaliziranju kognitivne funkcije mozga: potiče koncentraciju, poboljšava pamćenje, ima antidepresivni učinak.

       Jeste li znali da su depresivni ljudi 4 x skloniji srčanom infarktu od vedrih i druželjubivih vršnjaka?  Za depresiju apiterapeuti predlažu slijedeći recept: u svježe iscjeđeni jabučni sok umiješati 1 – 2 čajne žlice bagremovog meda na jednu šalicu, piti u gutljajima 1 – 2 šalice dnevno. Može pomoći i čaj od kamilice zaslađen s  2 čajne žlice meda, 1 – 2 šalice dnevno.

     NAPOMENA: Med i drugi pčelinji proizvodi u ishrani pacijenata treće dobi  bili su predmetom niza medicinskih istraživanja i mnogo je dokaza koji idu u prilog svim navedenim prednostima. Namjera autora teksta nije sugerirati pacijentima da bezuvjetno prihvate bilo koji od prijedloga, savjeta ili preporuka, već da prošire svoje obzore  u pravcu prirodnog održavanja zdravlja.  Medicinske i farmakološke spoznaje se mijenjaju iz dana u dan i nemoguće je baviti se ovim temama bez rizika od ponekog nenamjernog propusta, bez obzira što se trudimo prenijeti provjerene informacije iz najnovijih znanstveno-istraživačkih radova . Zato čitateljima preporučujemo da se za savjet prvo obrate svom obiteljskom liječniku koji će ih uputiti specijalisti za bolest na koju se sumnja. Nakon dijagnoze liječnik specijalist se može konzultirati s kvalificiranim apiterapeutom u vezi načina liječenja, te u suradnji s njim kombinirati sintetske i prirodne lijekove za što brže ozdravljenje pacijenta. 

UTJECAJ PČELINJIH PROIZVODA NA KVALITETU ŽIVOTA U STARIJOJ DOBI (1. dio)

      Jeste li znali da će po demografskim procjenama u Hrvatskoj do polovice ovog stoljeća više od 1/3 stanovništva biti starije od 65 godina? Slična su očekivanja i na svjetskoj razini, no nažalost (bez obzira na produžetke) finale životne utakmice ipak neće proći bez tegoba i bolesti! Unatoč napretku medicine i novim lijekovima, po tim će predviđanjima i naša će generacija u posljednjih 15 – 20 godina života biti lošijeg zdravlja, podložni istim kroničnim bolestima kao i starija populacija danas. Mogu li pčelinji proizvodi podići kvalitetu života u toj dobi i na koji način? 

PROBLEMI  S PROBAVOM

       Prema definiciji Centra za zdravstvenu gerontologiju starost je „normalno fiziološko stanje organizma u ovisnosti o genetskom nasljeđu i životnim navikama.“  Jedna od najvažnijih pretpostavki u očuvanju zdravlja u svim životnim razdobljima, a pogotovu u trećoj dobi je pravilna prehrana. U tom razdoblju malaksaju i uspore svoj rad svi organi, a naročito trpi probavni sustav, pa stoga treba itekako paziti na nutritivnu vrijednost hrane koju se unosi u organizam. Treba jesti više sirovog voća, povrća i ribe, manje crvenog mesa, kruha, tjestenina, slatkiša, soli, masti. Dok se potrebe za energijom i makroelementima starenjem smanjuju, potrebe za vitaminima, mineralima i mikroelementima ostaju jednake ili rastu. U trećoj dobi moguć je nedostatak kalcija, vitamina D i B-kompleksa. Ove nutrijente se može nadoknaditi uključivanjem vitaminsko-mineralnih dodataka u redovni jelovnik, no valja znati da oni ne mogu biti zamjena uravnoteženoj prehrani:  samo ispravnom prehranom ćemo rasteretiti probavne organe, olakšati im funkcioniranje i odgoditi njihovo starenje. Na stolu starijih gotovo da i nema svježeg voća i povrća, djelimice zbog skupoće, no više zbog činjenice da više ne mogu tako dobro žvakati sirovu hranu. Zato je med idealan dodatak svakodnevnoj prehrani u dobi iznad 65 godina: sadrži oko 200 različitih sastojaka potrebnih našem organizmu koji usprkos činjenici da je njihov udio manji od 1%  imaju veću farmakološku vrijednost od sintetičkih preparata koje nudi farmaceutska industrija.

     Dr. Peter Kapš,  specijalist interne medicine, kardiolog, pulmolog,  apiterapeut i pčelar s dugogodišnjim stažem u svojoj knjizi „Apiterapija“ ističe koristi od meda u liječenju niza bolesti probavnih organa uvijek naglašavajući da med uz sve svoje nutritivne vrijednosti ima i dodatnu, jer poboljšava apsorpciju i učinkovitost drugih lijekova, vitamina, hormona i ljekovitog bilja. 

     Oko polovine osoba preko 65 godina  ima problema s zubima, hrana se ne sažvače dovoljno, pa se guta što otežava daljnje procese razgradnje i apsorpcije hranjivih sastojaka. Smanjuje se lučenje sline i gubi osjet okusa (kod čak 70 % populacije!), pa se javlja potreba za pojačanim soljenjem i zaslađivanjem hrane.  Osim što bijeli šećer ne sadrži nikakve hranjive tvari, već ima isključivo energetsku vrijednost, stariji ljudi ga teže podnose, jer se u probavnom sustavu sporije razlaže od jednostavnih šećera u medu. Zato bijeli šećer u svakodnevnoj prehrani valja što prije zamijeniti medom,  jer dobro veže sastojke hrane,  pojačava okus i svojim ljekovitim svojstvima dodatno oplemenjuje jelo.

       U starosti često dolazi do porasta tjelesne težine, jer se gomila masno tkivo na račun  koštane i mišićne mase. Ako usporedimo 30-godišnjaka s 80-godišnjakom,  mišićno tkivo u potonjeg iznosi svega trećinu mase, a smanjuje se i udio vode u tijelu (10 – 15 %). Kako bi se izbjeglo nakupljanje suvišnih kilograma, na uravnoteženost prehrane i optimalan broj obroka valja obratiti pažnju znatno ranije –  već iza 50.-tih godina starosti, uzimajući u obzir da je tjelesno aktivnom muškarcu u toj dobi potrebno oko 2.500 kalorija dnevno (ženama 2.000), a tjelesno neaktivnom muškarcu iste dobi svega 2.000 kalorija (ženama 1.600). Folna kiselina povećava metabolizam masti u masnim stanicama i ima značajnu ulogu u prevenciji pretilosti i dijabetesa tipa 2, a pčelinji proizvodi su bogat izvor ovog važnog nutrijenta: 100 g meda sadrži oko 5 mikrograma vitamina B-9.

        Probavu u starosti otežava smanjena pokretljivost jednjaka i crijeva, te smanjeno lučenje želučane kiseline uz istovremeni porast pH želučanog soka. Žlijezde slinovnice luče tvari koje jelu dodaju lužnatu kvalitetu, pa je izuzetno važno hranu dobro sažvakati, a ne gutati. Ukoliko ipak dođe do nedostatka želučane kiseline dr. Kapš preporučava  uzimati žlicu cvjetnog meda otopljenog u toploj vodi 10 minuta prije jela svakodnevno mjesec dana. U liječenju kroničnog gastritisa može pomoći 20%-tni alkoholni propolis u dozi 20 kapi 3 x dnevno prije jela u čaši tople vode. Liječenje traje 3 – 4 tjedna.

      Zbog smanjenja motoričke funkcije debelog crijeva i refleksa pražnjenja, ali i zbog nedovoljnog unosa tekućine u organizam, previše lijekova itd. čest problem u starosti je kronični zatvor. Kako med dokazano potiče mišićno tkivo na stolicu, Dr. Kapš kod zatvora preporučuje uzimanje 60 – 120 g meda otopljenog u mlijeku ili toploj vodi, dnevno u više obroka, obavezno prije spavanja. Da bi pomogli crijevima, treba jesti hranu bogatu vlaknima (zob, ječam, raž, grah i dr.) uz puno tekućine (najmanje 2 l dnevno): ostaje kompaktna i mekana, pa laganim prolazom stolice sprječavate nastanak divertikula i hemeroida. Dr. Kapš u liječenju hemoroida preporučava uzimanje meda i jedne žličice 10 – 12%-tne vodene otopine propolisa 3 x dnevno prije jela ili po jednu žličicu 1%-tne vodeno-alkoholne emulzije propolisa, 3 x dnevno prije jela. Pomoći će i propolis: 10 – 15 %-tna mast propolisa na gazi lokalno 2 x dnevno.  U slučaju proljeva može nam pomoći pelud: smjesa od meda (jedna velika žlica) i peludi (1 mala žlica) u čaši hladne vode 3 x dnevno.

      I dok je od 65 do 74 godine starosti problem debljina, u dobi iznad 75 godina problem postaje pothranjenost, odnosno manjak kilograma. Jeste li znali da su pothranjivanju izloženije hospitalizirane starije osobe (čak 65 %)? Zato bi osobe starije od 65 godina svoj nutritivni status trebale redovno provjeravati jednom godišnje, a osobe starije od 75 godina i češće. Apiterapeuti preporučuju uzimanje smjesa meda i peludi u jednakom omjeru, po jednu žlicu prije jela tijekom 20 – 30 dana, no najbolje rezultate daje matična mliječ u prirodnom obliku, jer vraća izgubljeni apetit, energiju i imunitet. Preporučena doza je 100 – 200 mg ispod jezika 2 – 3 x dnevno prije jela.

      Jeste li znali da se dijabetes razvije svakih 10 sekundi kod 2 osobe na svijetu? S tom bolešću živi oko 24 % muškaraca i 18 % žena starijih od 65 godina, pa se za dijebetes tipa B zbog velike učestalosti u populaciji te dobi ustalio naziv starački dijebetes. Kod dijabetičara nije kontraindicirano korištenje manjih količina meda, no službena je medicina podozriva po tom pitanju, jer mnogi još uvijek med i šećer trpaju u isti koš. U svakom slučaju trebaju redovno kontrolirati razinu šećera u krvi i paziti na prehranu: energetske potrebe dijabetičara su podjednake njihovim zdravim vršnjacima, no moraju biti umjereniji u količini i pažljiviji u izboru i sastavu obroka.

ZAKLJUČAK:  Svaka nepravilnost u prehrani koja traje duže vrijeme sigurno će naštetiti našem zdravlju i uzrokovati neku tegobu ili bolest. Da bi zlatne godine uistinu to i bile, po kvaliteti, a ne samo dugovječnosti,  što prije ustanovite koje vam namirnice škode kako bi ih isključili iz svoje prehrane i preventivno eliminirali probavne probleme. Industrijski prerađena hrana puna je aditiva kojima se na umjetan način produžava rok trajanja, kao i poboljšivača ukusa i mnogih drugih sumnjivih tvari, pa su za vaš probavni sustav mnogo bolje riješenje mediteranska prehrana s mnogo svježeg ili kratko termički obrađenog voća i povrća, manje mesa, više ribe i piletine maslinovog ulja umjesto drugih masnoća. Svakodnevnim konzumiranjem meda i drugih pčelinjih proizvoda u organizam se unose tvari koje su nedostatne u uobičajenom jelovniku, pa je to jamstvo za dugovječnost, ali i produžetak vitalnosti i smanjen rizik od bolesti povezanih sa starenjem.

mag. ing. Gordana Hegić: JEDITE MED IZ PODRUČJA GDE ŽIVITE

S obzirom da je počela intenzivna sezona alergija, svakako bih, kao univerzalni preparat za podizanje imuniteta, preporučila čist, svež, sirov matični mleč. On podiže imunitet, pa se njegovim svakodnevnim korišćenjem mogu smanjiti burne alergijske reakcije na različite alergene. Osobe alergične na pčelinje proizvode pre uzimanja bilo kojeg pčelinjeg proizvoda trebalo bi da se posavetuju sa lekarom ili apiterapeutom – ističe Gordana Hegić, magistar agronomije i jedan od najpoznatijih apiterapeuta u regionu i nastavlja:
– Polen je svakako potencijalni alergen, ali postoje istraživanja koja navode da je uzimanje pčelinjih proizvoda, pa i polena, pre sezonskog oprašivanja, znatno poboljšalo stanje 73% pacijenata s polenskom groznicom i 78% obolelih od astme. Smatra se da kvercetin iz polena sprečava oslobađanje histamina i tako doprinosi smanjenju alergijskih reakcija.
Ukoliko se radi o alergijama na polen, a alergijska reakcija organizma nije intenzivna, preporučuje se (u dogovoru s lekarom ili apiterapeutom) upravo svakodnevno uzimanje meda u kojem su prisutna polenova zrnca biljke na koju je osoba alergična. Organizam tako svakodnevnim unošenjem malih doza alergena stvara vlastita antitela i ne reaguje burno na povećane koncentracije polena u vazduhu za vreme cvetanja biljaka.

Aktualan je i gastritis. Da li postoji apiterapeutska pmoć za ovaj problem? Što je delotvorno protiv bakterije Helikobakter pilori?

Uzročnik hroničnog gastritisa može biti i infekcija bakterijama, između ostalih i bakterijom Helikobakter pilori. Preporučuje se uzimanje cvetnog ili livadskog meda i to u količini 1 – 2 g po kg telesne težine podeljeno u 3 – 4 obroka tako da med otopimo u toploj vodi i uzimamo 2 sata pre jela. Kod hroničnog gastritisa preporučuje se uzimanje mešavine meda, polena i sirovog mlevenog propolisa u određenim srazmerama po preporuci apiterapeuta ili uzimanje 30%-tnog alkoholnog rastvora propolisa po 20 kapi 3 x dnevno pomešanih s kašičicom meda. Terapiju koristiti svakodnevno 3 – 4 nedelje. Kod nedostatka želučane kiseline preporuka je da se uzima supena kašika kestenovog meda otopljenog u 1 dl tople vode i da se pije 10 minuta pre jela. Postupak ponavljati 30 dana i duže.

Šta preporučujete protiv nervoze i depresije koja je sve više prisutna?

Stres je danas skoro neizbežan. S obzirom da je polen veoma bogat vitaminima B-kompleksa svakako bi mešavinu šumskog meda i polena bilo korisno  uvrstiti u svakodnevnu ishranu. Isto tako, zahvaljujući aktivnim principima pojedinih biljaka (valerijana, kamilica i sl.) kombinacijom biljnih čajeva i pčelinjih preparata možemo postići sasvim dobar efekt. Ukoliko je u pitanju depresija, uz gore navedeno sugerisala bih i uzmanje matične mleči posebno (ne u kombinaciji meda i polena), jer je prirodni izvor acetilkolina u čistom obliku. Matični mleč je poznat po svom umirujućem efektu na neurotične i manično-depresivne ljude. Deluje kao antidepresiv i efikasan je kada osetite jake negativne emocije, kao što su tuga, depresija, strah i sl.

Koje su, po Vama, najefikasnije mešavine meda i lekovitog bilja?

Med u kombinaciji s bilo kojim lekovitim biljem deluje kao biokatalizator, što znači da pojačava efekat aktivnih suptanci s kojim ga kombinujemo.

Koji su najefikasniji pčelinji proizvodi kod akutnih i hroničnih reumatskih oboljenja? Koji su se recepti pokazali kao posebno delotvorni?

Propolis uzimam oralno i on se pokazao kao dobar anestetik koji u kombinaciji s kremom protiv bolova (apiaromaterapija) daje odlične rezultate u smanjivanju ili potpunom uklanjanju bolova. Takođe, ali samo i jedino uz prisustvo i kontrolu lekara i apiterapeuta, pčelinji otrov daje vrlo ohrabrujuće rezultate.

Koji je po Vama najkvalitetniji med na svetu i zašto?

Po meni, svaki med koji pčela proizvodi u čistoj i nezagađenoj prirodi, a pčelar uzima onda kad je vreme (poklopljeno saće) jeste najkvalitetniji med. Nijedna pčelinja zajednice ne može da proizvede loš med, a kao apiterapeutuvek sugerišem da se koristi med iz područja gde čovek živi, jer je takav med najbolji i najkvalitetniji za taj organizam. (IZVOR: intervju za časopis „Lekoviti med“)

APITERAPIJOM PROTIV TEGOBA U TRUDNOĆI

        Kako beba raste u trbuhu svoje mame, tako trudnoća prestaje biti slatki teret i postaje opterećenje za kralježnicu, noge, probavni sustav. Jutarnja mučnina je tek početak, a slijede: bolovi u leđima i iscrpljenost (zbog nošenja dodatne težine), zatvor (sve veća maternica počinje pritiskivati želudac i crijeva), proširene vene, strije, hemeroidi…    

         Zbog hormonalnih promjena u organizmu trudnice opušta se mišić između jednjaka i želuca, pa često uz jutarnje mučnine i povraćanje u prvim mjesecima trudnoće nastaje i žgaravica.  Zato trudnice trebaju izbjegavati prekomjerno debljanje, velike obroke, saginjanje, a u prehrani: alkohol, kavu, prženu hranu, proizvode od rajčica, agrume i metvicu. Žgaravice se mogu riješiti medom otopljenim u vodi (čaju, mlijeku) koji treba piti u gutljajima ili mješavinom meda od kestena i cimeta. Dobro je žvakati komadić svježeg đumbira i pijuckati čaj od kamilice ili stolisnika s klinčićem, cimetom i kardamom (2 – 3 šalice dnevno).

         Zatvor je posljedica slabosti živčanog sustava i muskulature crijeva, trbušnog otvora i ošita i nije rijetka pojava u trudnoći. I ovaj se problem može liječiti uz pomoć meda, jer stimulira tonus mišića i funkcije glatkih mišića, te regulira rad probavnih sokova. Uzima se otopljen u mlijeku ili u mlakoj vodi 60 -120 g dnevno više puta (obavezno prije spavanja). I pelud pomaže u normaliziranju probavne funkcije. Trudnicama će pomoći ujutro i uveče uzimanje žlice meda otopljenog u čaši kozjeg mlijeka, ujutro i navečer ili med u čaju od sene (lat. Senna augustifolia) prije spavanja.

          Proširene vene nastaju jer organizam proizvodi više krvi da bi moglo hraniti fetus. Poznati bugarski apiterapeut dr. Mladenov preporučuje obloge od meda i peršina. PRIPREMA: uzimaju se jednake količine meda i peršuna, peršin se sitno isjecka i pomiješa s medom. Smjesa se maže u tankom sloju. Liječenje: više puta dnevno,  2 – 3 tjedna.

          Hemeroidalni čvorovi su proširene vene oko čmara, no i u ovakvim tegobama trudnicama mogu pomoći pčelinji proizvodi: masti lanenog ulja, meda, kamilice i propolisa (više puta dnevno). Melem od propolisa se pripravlja na slijedeći način: 5 – 10 g mljevenog propolisa otopiti na vodenoj pari (dok ne postane ljepljiv), zatim dodati 95 – 90 g vazelina i neslanog maslaca. Držati na vodenoj pari na 80*C 20 – 30 minuta uz neprekidno miješanje. Filtrirati kroz dvostruki  sloj gaze, ohladite i spremite u tamne staklenke. Dobro zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Doza: više puta dnevno mazati oboljelo područje. U liječenju hemeroida može pomoći i cvjetni prah. 10 – 15 g suhog peluda držite u ustima 2 – 3 minute. Kad se pelud natopi slinom i upije enzime, progutajte. Liječenje traje 1 – 6 mjeseci. Trudnicama mogu pomoći i sjedeće kupke u kestenovoj kori ili hamamelis/arnika/kamilica (u istim omjerima), no svakako im se preporučuje da izbjegavaju paprenu i začinjenu hranu, jer će na taj način preventivno djelovati na sprječavanje ove neugodne pojave.

          Gotovo svaka trudnica dobije strije – crte na koži čija boja varira od ljubičasto crvene do srebrnasto bijele. Strije nastaju zato što se koža mora raširiti kako bi omogućila širenje trbuha i dojki. Širenje se odvija u kolagenu, a u riješavanju ovog problema može pomoći krema od meda, lavande i gopine trave ili mast nevena s propolisom. Ovi pripravci ubrzavaju epitelizaciju i sprječavaju stvaranje ožiljaka. Može pomoći i krema od kurkume (biljka koja pripada porodici đumbira), jer ima snažno antiinflamacijsko, antibakterijsko i antiviralno djelovanje.

      Zbog povećanih potreba djeteta za željezom trudnica može dobiti anemiju. U tom slučaju valja prilagoditi prehranu trudnice i pravilno izbalansiranim obrocima punih potrebnih minerala i vitamina dovesti njen organizam u normalno stanje. Može pomoći i čaj od koprive, gospine trave, iđirota i pelina. Ove sastojke treba pomiješati u jednakim dijelovima, pa jednu punu čajnu žličicu preliti vrućom  vodom, ostaviti 10 minuta da odstoji, procijediti i u mlačni čaj dodati 2 kavene žlice livadskog meda na 1 šalicu. Doza: 2 – 3 tjedna 2 šalice dnevno. Kod slabokrvnosti pomaže i cvjetni prah: treba pomiješati jednu žlicu peluda s jednom žlicom šumskog meda i uzimati 2 – 3 x dnevno 20 minuta prije jela. U liječenju anemije trudnicama može pomoći i matična mliječ, jer stimulira stvaranje krvi, proširuje krvne žile i čini ih elastičnijima, povećava cirkulaciju i normalizira krvni pritisak. Matična mliječ sadrži sve potrebne vitamine i minerale neophodne trudnicama (pogotovo pantotenske kiseline), pa se preporučuje i rodiljama u slučajevima gubitka većih količina krvi. Treba pomiješati 10 g cvjetnog praha, 1 g matične mliječi i 250 g meda, smjesu staviti u tamnu staklenku, dobro zatvoriti i čuvati na hladnom. Doza: 1 žličica 2 – 3 x dnevno prije jela.

ZAKLJUČAK: Trudnoću ili graviditet nisu samo tako nazvali “drugim stanjem“. Organizam žene u tih je 280 dana i noći od začeća do porođaja stvarno izvrgnut nama svakojakim promjenama: od onih svima vidljivih (povećanje trbuha i bokova) preko prolaznih tegoba (jutarnje mučnine, povraćanje, zatvor) sve do stresova (nagle promjene raspoloženja) i ozbiljnijih poremećaja zdravlja (anemija, hipertenzija). Nikad nije lako biti bolestan, no u trudnoći je to dvostruki rizik, pa stoga trudnice itekako zaslužuju posebnu pažnju svih oko nje. Od svih čimbenika koji utječu na zdravlje buduće majke i njenog ploda najvažnija je pravilna prehrana. Trudnica ne smije „jesti za dvoje“, obroci moraju biti uravnoteženi, s puno vitamina i minerala kojima osim voća i povrća obiluje i med. Osim meda i neki drugi pčelinji proizvodi pomažu trudnicama da lakše podnesu tegobe s probavom, oteklim nogama, proširenim venama, hemeroidima i strijama. Važno je naglasiti da je svakodnevno uzimanje meda, matične mliječi i peluda – i prije i za vrijeme trudnoće – zbog antibakterijskog, antivirusnog i antimikotičnog djelovanja – jamac za normalan razvoj ploda i zdravlje novorođenčeta, a neke studije su potvrdile da djeci u kasnijoj dobi smanjuju rizik od niza oboljenja, a povećavaju njihove fizičke i umne sposobnosti.

PČELINJIM PROIZVODIMA PROTIV PRIŠTIĆA

   Točkice na licu, vratu, ramenima mogu narušiti izgled i samopoštovanje ne samo u vrijeme adolescencije kad su ovi problemi najizraženiji. Akne se pojavljuju kada se na koži lica, vrata, leđa i prsa začepe pore. Uzroci ovoj pojavi mogu biti genetski, hormonski, emocionalni i drugi. Ako su roditelji imali akne, velika je vjerojatnost da će i njihova djeca imati iste probleme. Ako je u organizmu došlo do neravnoteže , odnosno nedovoljne razine vitamina C, B i D, kao i nekih minerala na koži će izbiti akne. Kada u organizmu naraste razina androgenih (muških) hormona ili dođe do nekog drugog hoprmonalnog poremećaja, pojaviti će se isti simptomi. Fizički stres (npr. preveliko opterećenje uslijed prezahtjevne tjelovježbe ili manjak sna) kao i psihički stres mogu nepovoljno utjecati na endokrin, probavni, respiratorni i imunološki sustav, pa tako i na kožu. Kad se pora na koži začepi, unutra se zatvori ulje s kože u kojem bakterije mogu uzrokovati upalni proces. Ljudi s aknama u koži imaju nižu razinu protuupalnih antioksidanata (vitamin A, E i selen). Upala često uključuje crvenilo i bol. Lezije od akni mogu biti male i jedva primjetne, mogu mati malu bijelu ili crnu glavu ili mogu biti crvene s bijelim ili žutim središtem. Ponekad se začepljena pora upali do te mjere da dovede do komplikacija (čirevi i ciste) koje mogu ostaviti ožiljke.

PREVENTIVA: redovito pranje lica i oboljelih dijelova tijela nemasnim sapunom, izlaganje dnevnoj svjetlosti i svježem zraku (ne između 10 ujutro i 15 sati poslije podne!) bar 30 minuta, izbjegavanje masne hrane i dodataka hrani koji sadrže jod, što manje boravka u vlažnom okolišu.

APITERAPIJA KOD AKNI

Da se med koristi u kozmetici za čišćenje lica, mogli ste saznati iz naše stalne rubrike APIKOZMETIKA. A kad prištić pomoli svoju ružnu glavu, nemojte paničariti i trčati liječniku – mogu vam pomoći i jednostavni prirodni pripravci za koje ćemo recepte dati u nastavku. Maske od meda se pripremaju od čistog meda ili u kombinaciji s drugim sastojcima: žumanjak, glicerin, limunov sok).

OBLOZI OD MEDA

Lice, odnosno ugroženi dio tijela treba dobro oprati toplom vodom i sapunom. Oblozi od čistog meda se stavljaju na bolesno mjesto i mijenjaju više puta na dan. Liječenje traje 10 – 15 dana. Odličan učinak ima i kaša od svježeg zgnječenog korijena čička pomiješana s medom.

MASKA ZA AKNE

Pomiješati žlicu meda, pola žličice kuhinjske soli, 2 žumanjka s brašnom i napraviti malu lepinju. Staviti na bubuljicu, odozgo pokriti nepropusnim papirom i učvrstiti povezom.

PROPOLISNA KREMA ZA AKNE

Zagrijati litru ulja (vazelinskog, suncokretovog, kukuruznog ili maslinovog) na pari da zakipi, pa rastopiti komadiće usitnjenog propolisa od 15 g. Dobiven smjesu zagrijati, miješati 20 – 30 minuta, ohladiti i filtrirati kroz gazu. Izliti u široku posudu, zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Terapija traje do ozdravljenja.

MJEŠAVINA ZAČINA I MEDA

Pomiješati žlicu muškatnog oraha u prahu, žličicu meda i staviti na prištić. Ostaviti da stoji 20 minuta, a potom isprati.

APITERAPIJA U LIJEČENJU ČIREVA

U liječenju čireva također nam može pomoći med. Ubrzo nakon stavljanja meda na površinu rane izlazi obilan gnoj i limfa. Gnojni sekret i miris postepeno nestaju, rana se osvježava, stimulira se njena granulacija i epitelizacija. Čireve možemo liječiti i uz pomoć drugih pčelinjih proizvoda. Zagrijane pločice voska u obliku obloga kojima se pokrivaju čirevi efikasno će uništiti žarište upale, a ako je čir u zreloj fazi, ubrzo će se otvoriti i gnoj će iscuriti van. Liječenje traje do 12 dana. Na čireve uspješno djeluje i 20 %-tna propolisna mast.

PREPORUKA:  za vrijeme terapije oralno uzimati slijedeće kombinacije pčelinjih proizvoda DEČKI: 500 g meda + 100 g peludi DJEVOJKE: 500 g meda + 1 g matične mliječi

KADA POTRAŽITI LIJEČNIČKU POMOĆ?

U slučajevima jake upale, izrazite boli i  crvenila, pojavljivanja izbočine ispunjene gnojnom tekućinom ili ako nema nikakvih promjena na bolje niti nakon 3 mjeseca od početka primjene svih navedenih pripravaka.

Bjanka Matić, dipl. biolog/dr.sc.pharm. Dragan Panić:

ANTIALERGIJSKI I OSTALI POTENCIJALI MATIČNE MLIJEČI

Znanstvena istraživanja iz 2013. potvrdila su da matična mliječ ima antialergijski učinak, koji se prije svega pripisuje jednom od biološki najaktivnijih spojeva matične mliječi – MRJP-u. to su tzv. veliki proteini mliječi kojih ima 8 grupa.  Antialergijski učinak se pripisuje proteinu br. 3, jer zaustavlja proizvodnju interleukina 4. koji inače aktivira IgE antitijela, odgovorna za nastanak alergijske reakcije (imunoglobin E se veže na prihvatne molekule, tj. receptore na stanice mastocita iz kojih se oslobađa histamin koji je pokretač ili medijator akutne alergijske rekacije, te dolazi doširenja krvnih žila, pojačane cirkulacije, kontrakcije glatke muskulature i pojave karakterističnih simptoma).

Zaštitnica sluznice dišnih organa

Više od 3 desetljeća istražuju se učinci matične mliječi primjenjene kao dodatak hrani na ljude, posebno djecu u slučajevima alergije na pelud, grinje, kućnu prašinu i alergene iz hrane. Laboratorijski nalazi su potvrdili da se nakon 2 – 3 mjeseca uzimanja matične mliječi u dozama do 100 mg dnevno drastično smanjuje razina IgE antitijela čime se smanjuje i oslobađanje histamina odgovornog za pojavu simptoma. Dakle, redovita prisutnost mliječi u organizmu osoba koje imaju urođenu sklonost da na čestice peludi reagiraju povećanom produkcijom IgE antitijela (koja oštećuju sluznicu dišnih organa) smanjuje tu sklonost do te mjere da se alergijske manifestacije smanjuju na minimum ili se povlače na dulje razdoblje, čak nekoliko godina. Konzumiranjem mliječi smanjuje se i razina prostaglandina, također zaslužnih za razvoj upale i oštećenje sluznice.

Uz ove direktne utjecaje na alergijsku reakciju, mliječ je i snažan bioregenerator, pa obnavlja sluznicu i štiti je od pretjerana prodora mikroba, čestica čađi i duhanskog dima. Uz to matična mliječ smanjuje alergijske tegobe i kod atopijskog dermatititsa, kroničnog i veoma neugodnog oboljenja kože.

Moćna protiv depresije i proljetnog umora

Mliječ donosi organizmu fizičku i mentalnu snagu jer povećava iskoristivost hranjivih tvari i djeluje na metabolizam. Naime, otkriveno je da dovodi do toga da se u staničnim energetskim hidrocentralama – mitohondrijima proizvodi puno više energije u obliku molekula ATP-a (stanične energetske „valute“). Zato je mliječ iznimno snažan borac protiv proljetnog umora, a dodatna blagodat ovog pčelinjeg proizvoda je što povećava proizvodnju seratonina i melatonina, hormona koji popravljaju raspoloženje i potiču želju za akcijom.

Prva 3 mjeseca su najvažnija

Mliječ kao adaptogen pokazuje nekoliko osnovnih bioloških učinaka: djeluje na metabolizam i povećanje energetske razine organizma, povećava otpornost na stres i ubrzava detoksikaciju. Zahvaljujućisvom kompleksnom biokemijskom sastavu stimulira sve vitalne funkcije organizma i tako potiče povratak ravnoteže bilo u fiziološkim uvjetima ili neposredno nakon bolesti.

Najvažnija su prva 3 mjeseca uzimanja matične mliječi, kad organizam prima i „zapisuje“ informacije u svoje stanice. Za to je optimalno uzimati između 70 i 100 mg lioficirane matične mliječi dnevno. Tijekom prvog mjeseca intezivno se čisti organizam, jer se izbacuju nagomilani toksini. U tom razdoblju čovjek osjeća priljev fizičke i mentalne snage, jača imunitet i ubrzava se oporavak od bolesti. Tijekom drugog mjeseca povećava se energetska razina organizma kao posljedica povećane produkcije ATP-a. Zbog tog učinka se osjeća povećanje otpornosti na stres, ososbito u slučaju dugotrajnijeg psihičkog stresa, odnosno manje su posljedice stresa na imunosni i hormnski sustav, sustav organa za disanje i probavu hrane. Uz to mliječ pokazuje i antioksidativne učinke. U trećem mjesecu polako se vraća metabolička ravnoteža: brzina katabolizma (razgradnje tkiva) i anabolizma (izgradnje i obnavljanja) vraća se u normalu karakterističnu za starosnu dob čovjeka. Meutim znanstvenici su primjetili da ako ne postoji  neko dugotrajno i teško oboljenje, izgradnja i obnova tkiva imaju malu prednost u odnosu na razgradnju, ososbito ubrzanu stresnim načinom života i onečišćenjem okoline, pa su zaključili da mliječ usporava starenje organizma.

Nakon 3 mjeseca čovjek može nastaviti s uzimanjem manjih količina matoične mliječi dnevno kako bi se postignuti učinci dulje održali. U slučaju jačeg stresa, napornog fizičkog i/ili umnog rada, boravka u onečišćenom okruženju i slično, količina se može povećati.

Riznica prirodnih antibiotika i imunostimulatora

Matična mliječ obiluje prirodnim antibioticima i snažnim antivirusnim tvarima: proteini dželeini i rojalizin, kao i nezasićena masna kiselina 10-H-2-DA ne nalaze se nigdje drugdje u prirodi. To je dragocjeno otkriće za čovjeka s obzirom na to da je većina sintetičkih antibiotika postala rezistentna na najčešće bakterije opasne po čovjeka, što se s antibakterijskim tvarima iz mliječi ne može dogoditi.

Doza od 70 – 100 mg liofizirane matične mliječi dnevno, posebno ako se kombinira s vitaminom C koji ljudski organizam ne može sam proizvesti, već u roku mjesec dana ubrzava vrijeme potrebno za proizvodnju antitijela, koja učinkovito vežu viruse i izbacuju ih iz organizma. To je laboratorijski potvrđeno za viruse gripe, hepatitisa, herpesa i koksaki viruse.  Što se tiče bakterija, mikrobiološki testovi su pokazali da 10-H-2-DA i rojalizin  djeluju protiv gram-pozitivnih bakterija (Esherichia coli, Salmonella, Proteus, Bacillus subtilis, Staphylococcus aureus) kao i na gljivicu Candidu albicans. Njihova antibiotska aktivnost je po jačini jednaka četvrtini snage penicilina. Ovi spojevi u isto vrijeme imaju i antikancerogeno i antioksidativno svojstvo, tj. štite organizam od preranog starenja. (IZVOR:  časopis „Vaše zdravlje“ br.97/2015)

DOŽIVJETI STOTU – UZ MATIČNU MLIJEČ

  Pri kupovini rabljenog automobila posebnu pozornost obraćamo na broj prijeđenih kilometara: da li je sukladna godini proizvodnje ili je nerealno mala. Slično pravilo važi i za prosudbu stanja ljudi, jer kronična starost (upisana u rodni list i osobnu iskaznicu) i biološka starost (stvarno fiziološko stanje ljudskog organizma) se ne moraju nužno podudarati. Tek kad se ovim parametrima doda i psihološka starost (osjećaj „kao da nam je godina tristo“ ili smo – duhom i tijelom – mlađi od svojih pravih godina) možemo stvoriti kompletnu sliku o osobi koju promatramo. Kako usporiti proces starenja i spriječiti, odnosno ublažiti staračke tegobe poput gubitka mišićne mase, povećanja količine masnog tkiva, hipertenzije, smanjenog imuniteta i tolerancije na šećer?

    Činjenica da većina pčelara ima dug, plodan i zdrav život stavlja nas u dilemu je li to jer imaju hobi/posao koji vole i koji ih ispunjava psihički i fizički, jer su na pčelinjaku daleko od buke i zagađenja urbane sredine ili zbog redovite konzumacije pčelinjih proizvoda? Naravno da odgovor nije jednostavan, ali je sigurno da ako u zreloj i kasnijoj životnoj dobi čovjek zdrave navike (izbjegavanje alkohola, prestanak pušenja, manje sjedenja, više kretanja) spoji s medom, matičnom mliječi i cvjetnim prahom u svakodnevnoj ishrani može produljiti biološku mladost organizma i životni vijek. Pa i ako ne doživi stotu, lakše će na svojim leđima nositi teret starosti, život će mu biti ispunjeniji, a njegov će se organizam lakše boriti protiv bolesti.

    Mnogi (laici i liječnici) tvrde da se osobe čiji su roditelji doživjeli duboku starost bez težih bolesti imaju pravo nadati da će i sami stariti na isti način, čak da mogu računati i na bonus – dodatne 3 godine života! No, novija istraživanja su dokazala da na duljinu života veći utjecaj od genetskog koda ima promjena načina života. Kliničke studije djelovanja matične mliječi na organizam čovjeka, započete u Rusiji 70-tih godina prošlog stoljeća pokazale su da osobe koje godinama koriste matičnu mliječ imaju manju biološku starost od kronološke.

    Jeste li znali da samo 5 minuta svakodnevne tjelovježbe ima gotovo isti učinak kao trčanje ili fitness? To dokazuje da je redovitost važnija od vremena koje posvećujemo fizičkoj aktivnosti. Učinak 5-minutne vježbe trenutačno se prenosi na druge stanice i organe pomoću mreže neurotransmitera i hormona, pa tako osoba koja je doživjela infarkt ili moždani udar već u prvih mjesec dana redovitim vježbanjem i uz dijetetski režim koji podrazumijeva korištenje pčelinjih proizvoda može bitno poboljšati cirkulaciju i dotok hranjivih tvari u srce i mozak što sigurno pospješuje opći oporavak pacijenta.

     Matična mliječ potiče regeneraciju moždanih stanica i njihovih nastavaka, a čim i ostale stanice prime istu informaciju, organi odmah reagiraju i pozitivan učinak ne može izostati. Matična mliječ nije ni lijek ni pomoćno ljekovito sredstvo, ali je valja koristiti (pogotovo u starijoj životnoj dobi) da se ne bi razboljeli, odnosno – da bi ostali zdravi i na kraju krajeva i produžili svoj životni vijek! Obilje različitih spojeva koje sadrži matična mliječ (razne proteinske kombinacije, imunoglobulini, aminokiseline, nezasićene masne kiseline), sposobnost da detoksicinira, revitalizira i regenerira (čak i oštećene) stanice jamči da će se imunološki sustav lakše boriti s bakterijama, virusima i drugim neprijateljima našeg organizma.

     Na pitanje kako to uspijeva matičnoj mliječi: da li su za to zaslužni  pantotenska kiselina i paratein koji na staničnoj razini sinergetski usporavaju katabolične procese karakteristične za stanice u fazi starenja ili će se s vremenom otkriti još neki sastojak zbog kojeg matična mliječ na stanice djeluje revitalizirajuće i usporava proces starenja ljudskog organizma, znanstvenici još nisu dali konačan i potpun odgovor. Ako je točno da matična mliječ pomlađuje stanice donoseći im tvari koje im nedostaju, pojačava i stimulira razvoj imunoloških snaga, anaboličkim učinkom dovodi do razvoja tkiva, povećava broj crvenih krvnih stanica i djeluje hepatoprotektivno – zašto još uvijek kod farmaceuta i medicinskih stručnjaka izaziva određenu skepsu?

      Prvo, da nije liofizacije, pacijenti bi i dalje matičnu mliječ morali primati isključivo odmah po sakupljanju. Drugo, na tržištu je užasno puno falsifikata što je sramota i nosi negativan stav prema matičnoj mliječi. Treće, farmaceutima je kudikamo lakše raditi s monosupstancom koja je kemijski definirana, čiji su osnovni učinci i doza poznati, a matična mliječ je živ proizvod prepun bjelančevina, masti, ugljikohidrata i enzima koji stalno mijenjaju svoju strukturu. Zato je veoma važan rad na standardizaciji matične mliječi, kao i općenito na analitici svih pčelinjih proizvoda. Kad u budućnosti praksa eliminira navedene probleme i struka bude dala konačne odgovore na pitanja koja nas muče, matična mliječ će napokon dobiti zasluženo priznanje i opravdati pučki nadjevak „eliksir mladosti“! No, do tada još valja malo pričekati…

KOPRIVE I MED

KOPRIVA (lat. Urtica dioica) je samonikla zeljasta višegodišnja biljka koja raste gotovo svugdje na Zemlji, najčešće na zapuštenim mjestima kao korov. Listovi su joj pokriveni žarnicama, pa peckaju prilikom dodira, jer izliju oštar sok na kožu. Kopriva cvjeta od proljeća do jeseni, zimi ostaje u zemlji. Cvjetovi su joj zeleni i neugledni, korijen dubok, naraste i do 1,5 m. Voli vlažna tla.

Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka (iskoristiva je 100 %: stabljika, lišće, korijen i cvijet). Još su je stari Grci koristili u masaži protiv reumatskih bolova. Obiluje vitaminom C i A,  kalcijem, kalijem, manganom, fosforom i željezom i organskim kiselinama. Kopriva se koristi se i protiv opadanja kose. Pozitivno djeluje na rad jetre, žuči, gušterače,crijeva. U biljnoj medicini čaj od koprive se koristi i za poremećaje sna, kod tumora slezene, za čireve, bolesti pluća, kod virusnih i bakterijskih infekcija. Djeluje kao diuretik (liječi upale, pospješuje mokrenje i čisti organizam od toksina)i antihemoragik (snižava šećer, potiče cirkulaciju, jača imunitet). Može se koristiti i kao prirodni insekticid (suzbija lisne uši na voćkama). Od koprive se priprema čaj i sok, može se koristiti i za pripremu raznih jela, a dodaje se i sirevima (yarga i začinjene varijante gouda sira).

SOK OD KOPRIVE I MEDA

SASTOJCI: 150 vrhova mlade koprive, 3 veća limuna, 3 l vode, 500 g meda

PRIPREMA: Mlade vrhove koprive oprati i staviti u posudu, te dodati vodu i sitno isječen limun na kolutiće (dobro oprerite koricu ili je odstranite). Ostaviti da odstoji 24 sata. Prespite u lonac i stavite da kuha. Nakon toga procijedite kroz gazu i spremite u boce.

SIRUP OD KOPRIVA, MEDA I LIMUNA

SASTOJCI: 400 gr svježih mladih listova koprive, sok od 6 većih limuna, 5 žlica meda, 1 litra vode.

PRIPREMA: Koprive operite i isjeckajte. Ulijte vodu u lonac i stavite malo šećera. Stavite na štednjak povremeno miješajući (kada prokuha ostavite da vrije 5 minuta, pjenu na površini uklonite žlicom).Koprive stavite u keramičku posudu i prelijte šećernim sirupom. Poklopite tanjurom i pritisnite težom čašom ili teglicom. Ostavite tako 10 minuta. Sada dodajete limunov sok i med. Rukama cijedite sok i odvajate koprive. Kada dobijete sirup, procijedite ga kroz cjediljku ako je potrebno i posao je završen. Sirup ulijte u sterilizirane boce, zatvorite i ostavite na hladnom i tamnom mjestu. Sok za piće pravite tako što pomiješate ¼ čaše sirupa sa ¾ vode. Sirup može trajati 6 mjeseci.

MED OD KOPRIVA

SASTOJCI: 2 šake rezane mlade koprive, ½ kg meda, 1 limun

PRIPREMA: vrhove kopriva odrezati (prva 3 lista), oprati, narezati što sitnije. U staklenu zdjelu staviti med, dodati sitno izrezanu koprivu, promiješati, dodati malo limunovog soka (već prema ukusu), promiješati.  Držati na sobnoj temperaturi poklopljeno prozračnim poklopcem dok med ne promijeni boju (3 – 8 dana). Sve staviti u staklenku i držati u hladnjaku. Koristi se za pomoć pri liječenju anemija i slabokrvnosti. Uzimati po 1 žličicu iza jela.

KOPRIVA I MED U BORBI PROTIV PELUDNE ALERGIJE

Ako hrčete u proljeće u sezoni rasta korova, znajte da ste alergični na pelud, pa probajte čaj koji ćete pripremiti tako da ćete šalicom vruće vode prekriti 1 žlicu sušenih listova koprive. Pokrijte čaj i pustite da odstoji 5 minuta. Ocijedite i pijte 3 x dnevno po 1 šalicu + 1 šalica prije spavanja. Listove koprive možete dodati u salatu, varivo i juhu ili uzimajte ½ žličice tinkture na dan. Evo još jednog jednostavnog, a veoma učinkovitog recepta:

SASTOJCI: ½ kg korijena koprive, ½ kg meda

PRIPREMA: Koprivu samljeti u stroju za mljevenje mesa. Napuniti staklenku do polovine,  dodati med i ostaviti u hladnjaku 10 dana uz povremeno miješanje. Uzimati svakog jutra na prazan želudac uzeti po 1 žličicu pripravka (da bi se postigao potpun učinak, nužan je kontinuitet uzimanja dok se ne potroši sva smjesa iz staklenke).

ALERGIJSKI RINITIS I LIJEČENJE APITERAPIJOM

      Pelud (cvjetni prah) nije pčelinji proizvod: to su muške spolne stanice biljaka koje pčelama služe kao hrana za mlade pčele, za proizvodnju matične mliječi, rad voštanih žlijezda, a pred zimu za stvaranje zaštitnog masno-bjelančevinastog tkiva. Pelud posjeduje odlična apiterapeutska svojstva: pomaže kod anemije, hipertenzije, depresije, neurastenije, alkoholizma, gastritisa, prostatitisa, impotencije, potiče rast kose, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, poboljšava imunitet i vid…

       Stvarno je dug niz vrlina cvjetnog praha, ali ne smijemo zaboraviti ni jednu veliku manu: alergene – tvari koje kod sve većeg broja ljudi izazivaju probleme poput svrbeža, kihanja, suhih ili nadraženih očiju i curenja nosa. Alergeni inače nisu štetni, no kod alergičnih osoba obrambeni mehanizam reagira kao na uljeza poput virusa ili bakterija s posljedicama od blagih do opasnih po život. U posljednjih 20 godina pojavnost alergije u općoj populaciji se višestruko povećala, pa spada u najčešće zdrastvene tegobe suvremenog svijeta. Od ukupne ljudske populacije oko 30 % je sklono alergijama, a oko 20 % je i dobiju.

           Simptomi alergija ovise o tome na koji ih način unosimo u organizam. Osim peludi, alergije izazivaju i prašina, plijesan, grinje, pojedine namirnice (npr. pšenica, kikiriki), životinjske dlake, slina i prhut, perje, toksini iz okoliša i dr. Ako ih udišemo, simptomi se javljaju u nosu, očima, sinusima, grlu, a najčešće oboljenje je alergijski rinitis (peludna groznica ili peludna alergija). Prvo se pojavljuje vodeni sekret, suhi kašalj, zatim kihanje (10 – 30 x za redom), gubitak mirisa, konjuktivitis (suzne, crvene oči), disfagija (otežano gutanje), disfonija (otežani govor), svrab, otečenost,  moguće je i krvarenje iz nosa, dispneja (otežano disanje), hrkanje, napadi gušenja. I konzumiranje meda može dovesti do alergijskih reakcije (u 8 pacijenata na 10.000 ispitanih), ali samo pri jednokratnom uzimanju veće količine  meda:više od 5 g/kg tjelesne težine (prim.mr.sc. Josip Lončar: „Alergijske bolesti“, članak u časopisu „Hrvatska pčela“ br.9/2011.) Jedna od najčešćih posljedica inhalacijskih alergija je astma: na Zemlji je 300 milijuna ljudi koji pate od ove bolesti uzrokovane alergenima. U slučaju pogoršanja obavezno potražite liječničku pomoć.

U proljeće je glavni krivac pelud s drveća, u ljeto razne vrste trava, a u jesen korov. Peludna zrnca su tako sitna i brojna da ih je nemoguće potpuno izbjeći, no kao dobra preventiva alergičarima se preporučuje boravak u zatvorenom prostoru s klima-uređajem koji posjeduje tzv. HEPA filtere. Izbjegavajte izlazak u sezoni alergija, pogotovo rano uvečer, jer je tada razina peludi u zraku najviša, a ako već izlazite po povratku kući odjeću operite i presvucite se u čistu. Prije odlaska na spavanje operite kosu da ne bi pelud s nje prenijeli na jastuk. Jednom tjedno kupajte i kućnog ljubimca i nemojte ih puštati u spavaću sobu. Redovno usisavajte tepihe i mijenjajte posteljinu. Prije oluje i 2 – 3 sata iza nje ostanite doma, jer zbog velike vlažnosti zraka koja prethodi oluji, peludna zrnca se nadimaju i pucaju ispuštajući u zrak čestice peludnog škroba s nadražujućim djelovanjem. Oči zaštitite sunčanim naočalama, a nos vazelinom: ljepljivi sloj bi trebao zarobiti spore koje lepršaju prije nego ih udahnete (IZVOR: „Prirodno liječenje bolesti i tegoba“- grupa autora)

Konvecionalna medicina riješava samo posljedice alergijama i to samo na kraće vrijeme. Lijekovi koje se koriste su antihistaminci i kortikosteroidi koji se zbog negativnih efekata moraju uzimati s posebnom pažnjom. Antihistaminici mogu biti oralni i intranazalni. Tu spadaju: loratadin, desloratadin, cetirizin, levociterizin, feksofenadin, a reklamama za njih (dakako pod tvorničkim nazivima) u vrijeme sezona alergija obiluju svi TV-kanali. U tabletama, kapljicama, injekcijama ili kao sprej za nos najčešće se uzimaju 1 x dnevno. Oprez: u nekim slučajevima kod pacijenata izazivaju omamljenost, pa mogu umanjiti sposobnost upravljanja vozilima! Antihistaminici ne sprečavaju oslobađanje histamina niti vežu već oslobođen histamin, već sprečavaju učinke histamina na razini H1 receptora i smanjuju intenzitet daljnje degranulacije mastocida.

U prirodne antihistaminike spada: kopriva (500 mg kapsula od lišća  3 x dnevno), ginko biloba (240 mg dnevno), kvercetin (500 mg 2 x dnevno), a mogu pomoći i namirnice bogate Omega-3 masnim kiselinama: losos, srdela. Svježa tuna, skuša, ulje od lanenih sjemenki. Autori knjige „1.000 kućnih lijekova“, veoma popularne u SAD, ali i kod nas  preporučuju da jedete med porijeklom od nektara koji su pčele prikupile na području gdje živite ( ne veće udaljenosti od 20 – 40 km od mjesta boravka) Konzumacijom meda  koji su proizvele lokalne pčele desenzitizirate svoj imuno-sustav na lokalnu pelud. Američki liječnici tvrde da s terapijom treba početi 2 mjeseca prije sezone peludne hunjavice, na dan jedite 2 žlice meda i žvačite pčelinje saće 5 – 10 minuta. Nastavite sve dok ne prođe sezona alergije. Med ne smije biti zagrijavan preko 37*C niti smije biti filtriran kroz najfinija kvarcna sita, jer time gubi svoju biološku farmakoterapisku vrijednost.

Polazeći od stava da za svaku bolest u prirodi postoji lijek i homeopatskoj spoznaji da se malim dozama alergena može postići otpornost prema toj bolesti, pčelar i samostalni istraživač u oblasti apiterapije Branko Končar u članku „Pelud – antialergijska terapija“ („Hrvatska pčela“ br. 4/2010.) podrobno objašnjava kako se provodi liječenje peludnih alergija peludom ili kako bi se u narodu reklo: „Kako se klin izbija klinom?“ Autor teksta naglašava da pelud mora biti svježa , poliflorna i čuvana u dubokom zamrzavanju. Pelud treba pripremiti za uzimanje potapanjem navečer u kiselo mlijeko, kefir, jogurt, čaj. To je potrebno zbog velike čvrstoće vanjske ovojnice peludnog zrnca. Fermentacijom se omekša ovojnica i sadržaj peludi se dijalizira, pa se na taj način povećava iskorištenost ljekovitih sastojaka. Uzima se ujutro pola sata prije doručka. Terapija započinje dozom od 1 g peludi dnevno (može i manje: 1 zrnom) 7 dana, nastavlja se dozom od 2 g slijedećih 7 dana, pa dozom od 3 grama treći tjedan itd. svaki tjedan 1 gram dnevno peludi više. Ova dinamika traje sve do 20 g na dan i tu dozu održavamo do 3 mjeseca. Ako se u bilo kojoj fazi terapije pojavi neki od simptoma alergije (crvenilo, svrbež), pacijent se vraća na prošlotjednu dozu. Autor preporučuje provesti terapiju 2 – 3 x godišnje po 21 dan x 20 g peludi dnevno.(TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

APITERAPIJOM PROTIV GUBITKA APETITA

Mnogo je razloga zašto ponekad nemamo volje za jelom: loša probava, vrućica, stres, tjeskoba, depresija, neki genetski čimbenici, obim aktivnosti, životna dob, brzina metabolizma…Vjerovatno znate da redovito uživanje prevelikih količina alkohola unosi u organizam toliko kalorija da glad gotovo ni ne osjećamo, no jeste li znali da podjednako negativan učinak ima i pretjerano izlaganje pesticidima? I kofein može umanjiti želju za jelom, pa kavu i čaj valja piti nakon jela. Ni pušači (kao ni drugi ovisnici) se ne mogu pohvaliti dobrim apetitom, a konstantno slab ili nikakav tek signal je za mnogo ozbiljnije tegobe (hipertenzija, reumatoidni artritis, infektivna mononukleoza, hepatitis i dr.) Zato valja obratiti pozornost na prve simptome, pogotovo ako se radi o djeci. Djetetovu odbijanju da ruča u školi, ne mora biti uzrok hrana: možda se problem krije u okolini. Ako gubitak teka traje više dana, a uz to se javljaju i drugi simptomi (povraćanje, proljev, kašalj, bolovi u trbuhu, brz gubitak tjelesne težine) obavezno potražite liječničku pomoć. Kod manje intenzivnog nedostatka apetita pomažu prirodni lijekovi i naravno – promjene u prehrani  i načinu života. Pomoći će manji i redovitiji obroci (nikako u žurbi!), unos gorkog u predjelo (masline, ružmarin, mlado maslačkovo lišće), a apetit može otvoriti i gorki aperitiv. Prije jela možete sažvakati malo svježeg đumbira, a šalica soka od mrkve i dragušca pola sata prije jela također može pomoći u buđenju teka. Redovito vježbajte kako bi pobudili glad ili potaknite apetit blagom masažom trbuha mješavinom pripravljenom od 5 žličica maslinova ulja s nekoliko kapi eteričnog ulja. U svakodnevnu prehranu valja ubaciti med i pelud, a pomoći će 1 i po žličica isjeckanog pelina pomiješanog s medom ujutro prije jela. Da pobudite glad možete izribanu jabuku pomiješati s medom i jogurtom prema vlastitom ukusu i jesti prije obroka.

NAPITAK ZA DJECU OD CELERA I MEDA

SASTOJCI: 100 g svježih peteljki (ili korijena) celera, 1 l hladne vode, 2 – 3 žlice meda

PRIPREMA: svjež celer sitno narezati, preliti vodom, zakuhati i potom lagano kuhati 10 – 15 minuta. Ostaviti pokriveno 10 – 15 minuta i procijediti. Zasladiti medom i uzimati pomalo tijekom dana. (IZVOR: „Zdravlje iz prirode“ br. 33/2015)

VINO OD CELERA I MEDA (ZA ODRASLE)

SASTOJCI: 100 g svježih peteljki (ili korijena) celera, 1 l crvenog vina, 2 – 3 žlice meda

PRIPREMA: svježe peteljke ili korijen celera sitno narezati i staviti u staklenku. Dodati med i ostaviti da odstoji 10 – 15 minuta. Preliti vinom i staklenku zatvoriti. Nakon što dstoji 8 – 10 dana vino procijediti. Uzimati 2 x dnevno po 1 dcl vina. (IZVOR: „Zdravlje iz prirode“ br. 33/2015)

SIRUP OD BOROVNICE I MEDA

SASTOJCI: 500 g borovnice, 3 l vode, med

PRIPREMA: plodove borovnice prokuhati u vodi, izgnječiti i još jednom prokuhati uz dodatak vode prema potrebi. Prokuhanu masu procijediti  i kad se ohladi dodati joj toliko meda dok ne bude gusta kao kaša ili sirup. Odrasli uzimaju 2 žlice dnevno, a djeci treba davati po 1 žličicu 3 x dnevno sat vremena prije obroka. (IZVOR: „Lekoviti med“ br. 1/2011)

TIBETANSKA MEDICINA I APITERAPIJA

Tibetanski medicinski sustav s tisućljetnom tradicijom koji se u liječenju oslanja na akupunkturu, meditaciju, masaže uz poseban režim prehrane i pripravke, kupke i obloge na bazi bilja i minerala. S visokih tibetanskih planina ova se alternativna tehnika kroz prošlost proširila na Kinu, Nepal, Butan, Indiju, Mongoliju, a danas osvaja i zapadnu civilizaciju. Duboko je povezana s budističkom filozofijom i tantrom (oslobađanje kroz širenje svijesti), pa za razliku od zapadnog svijeta medicine koja daje naglasak na vanjskog napadača organizma (virus, bakterija…), ovdje se ide na vraćanje unutrašnje ravnoteže kao štita od bilo koje bolesti. Najpoznatiji Tibetanski medicinski institut ipak nije u Tibetu, već u Daramsali (Indija).

Da bi se postalo liječnikom i terapeutom nije dovoljna školska naobrazba, već 10-godišnja praksa uz mentora svakodnevno učenje mantri, meditacija i obredi pročišćavanja duha, tijela i uma kako bi učenik s vremenom postao i duhovni vođa. Liječnik pri pregledu pacijenta koristi 3 metode dijagnoze: vizualnu (promatranjem fizionomije), taktilnu (puls) i dijalektsku (pitanja). Terapija ima holistički pristup: meditacija vraća mir i svjetlo u um blokiran negativnim emocijama i mijenjanje mentalnih navika.

Ishrana pacijenta je veoma važna u liječenju: dijetetski režim nadoknađuje izgubljenu energiju i čisti organizam od viška one koja je suvišna. U tibetanskoj medicini koriste se lijekovi na bazi bilja koje raste na specifičnim mjestima i bere se u određeno vrijeme godine i dana, jer im godišnje doba, mjesto rasta, klima i raspored zvijezda u trenutku berbe daje veću ili manju efikasnost u liječenju. Kao što je važan trenutak berbe, tako je bitan i trenutak uzimanja lijeka i nije samo doza individualna, već i biološki ciklus pacijenta, te ciklus prirode koja ga okružuje. U drevnim tibetanskim receptima gotovo neizostavan je med (IZVOR: “Zdravlje iz prirode” br. 33/2015)

ČAJ ZA OPUŠTANJE

SASTOJCI: 5 g naribanog đumbira, 2 žlice limunova soka, 2 žlice meda, prstohvat ljute paprike, prstohvat anisa

PRIPREMA: zakuhajte 2 l vode i ostavite da ključa 5 minuta. U ohlađenu vodu dodajte naribani đumbir, sok od limuna, med, papričicu i anis.

DOZA: navedena količina je previđena za 3 – 4 osobe. Čaj pijuckati tijekom dana ili popiti 1 šalicu prije obroka.

ELIKSIR ZA POMLAĐIVANJE

SASTOJCI: 10 glavica češnjaka, sok od 10 limuna, 1 kg meda

PRIPREMA: sitno nasjeckajte češnjak i pomiješajte s limunovim sokom i medom. Smjesu ulijte u staklenku, poklopite i ostavite da stoji 8 – 10 dana.

DOZA: ovaj napitak uzimati po 1 žlicu 2 x dnevno: ujutro natašte i uvečer prije večere.

PČELINJI PROIZVODI U LIJEČENJU BOLESTI SRCA I KRVNIH SUDOVA

(sažetak predavanja Ivana Lesingera)

ANGINA PEKTORIS

Simptomi: stezanje grudi, napadi jakih bolova u području srca sa širenjem u pravcu lijeve ruke, praćeni smrtnim strahom. Može biti izazvana sklerozom venskih sudova ili njihovim neurogenim   grčevima. Apiterapeuti kao lijek preporučuju med i matična mliječ. Uzima se med (lavanda, livadski, nana, bagrem) 1 – 2 g dnevno po 1 kg tjelesne težine  4 x dnevno otopljen u čaši mlake vode. Liječenje traje 1-2 mjeseca. Nakon prestanka bolova tretmani se moraju nastaviti u održavajućim dozama po 1 žličicu uvečer i ujutro. Dobro je kombinirati med i matična mliječ. Matična mliječ se uzima po 100-200 mg dnevno ujutro i u podne prije jela, ispod jezika ili se može pomiješati s medom po receptu apiterapeuta, a pod kontrolom kardiologa.

ARITMIJA

Aritmička srčana aktivnost je rezultat patoloških izmjena u miokardu ili započete arteroskleroze venskih sudova, izazvana nervnim faktorima, brigama, pretjeranim pušenjem i upotrebom kave, čaja. Pčelinji proizvodi, naročito med, zbog svog sastava vrše nezamjenljivu uslugu oslabjelom srčanom mišiću.

Kod aritmije se preporučuje dugotrajno uzimanje meda u dozama 100 – 200 g dnevno u 4 obroka otopljen u čaši mlake vode. Liječenje traje 1-2 mjeseca do normalne srčane aktivnosti. Med može da se kombinirati sa matičnom mliječi i peludom po receptu apiterapeuta.

ARTEROSKLEROZA

Staračka bolest koja se manifestira  u vrtoglavici, slabljenju pamćenja, umoru, nemirnom snu, drhtanju udova. Upotreba pčelinjih proizvoda smanjuje kolesterol i masnoće u krvi, poboljšava funkciju srca i krvnih sudova, san, apetit, pamćenje, vid, diurezu itd.

Terapija uz pomoć meda: u toku 1 mjeseca uzima se po 1 – 2 g meda po 1 kg tjelesne težine u 4 obroka , nakon čega toga se prelazi na održavajuću dozu – 1 žlica ujutro i uvečer prije jela u čaši mlake vode.

Matična mliječ  se uzima 100-200 mg dnevno, ujutro i u podne prije jela, ispod jezika.

Pelud se uzima 1 žličica 3 x dnevno u toku 1 mjeseca, nakon čega se pauziraa mjesec dana, pa se liječenje ponavlja.

Pčelinji otrov: apiterapeuti preporučuju 80-120 uboda po kuri.

SRČANA ASTMA

Za manu lijevog ventrikulisa karakteristična noćna bol, bolesnik se budi sa osjećajem gušenja i kašljem praćenim strahom, obliva ga hladan znoj. Liječenje je kao kod angine pektoris.

ARTEROSKLEROZA PERIFERNIH KRVNIH SUDOVA

Češće se razvija u krvnim sudovima nogu. Simptomi su osjećaj hladnoće i utrnulosti udova. Kasnije se pojavljuju bolovi u području listova. Preporučuju se liječenje pčelinjim otrovom zbog njegovog djelovanja  na širenje krvnih sudova, jačanja kolateralnog krvotoka, analgetičkog i antisklerotičnog učinka . Također se može liječiti i pomoću matične mliječi u dozi od 100 – 200 mg dnevno u 2-3 obroka. U terapiju se može uključiti i propolis oralno ili izvana, kao i pelud.

ZAPALJENJE VENA – TROMBOFLEBITITIS

Oboljenja vena uglavnom donjih udova. To je upalni proces koji obuhvaća zidove vena, u kojima  se formiraju trombovi koji su sastavljeni od bijelih, crvenih ili miješanih krvnih stanica. Za liječenje ove bolesti primjenjuje se pčelinji otrov u vidu pčelinjih uboda, injekcija ili masti sa pčelinjim otrovom. Pčelinji otrov ima antikoagulativno, anestetično, protupalno i vazodilatorno (širenje krvnih sudova) djelovanje.

MALOKRVNOST – ANEMIJA

Malokrvnost je smanjenje sadržaja hemoglobina ( željeza) i crvenih krvnih zrnaca u krvi. Bolesnici se žale na umor, ubrzano lupanje srca, vrtoglavica, nedostatak apetita, nesanice i glavobolje. Apiterapeuti preporučuju ishrani u dijetalnom režimu (svježa, raznovrsna, bez umjetnih dodataka) dodati pčelinje proizvode (med, polen i matična mliječ) koji će uz šetnje po svježem zraku i laganu tjelesnu aktivnost dati brz terapijski efekt. Najdjelotvornije su tamne sorte meda jer su bogatije mikroelementima i predstavljaju anti-anemjski faktor. Preporučujemo da se med kombinira sa polenom i matičnom mliječi u odnosu 1 kg : 200 g : 10 g . Sastojci se dobro izmiješaju i čuvaju na suhom i tamnom mjestu. Uzima se po 1 žlica  3 x dnevno prije jela ili 3 sata poslije jela. Liječenje traje 1 – 2  mjeseca.  Može se i 500 g meda pomiješati s 100 g sjemena koprive i 3 žlice  kakaoa. Uzima se po 1 žličica 3 x dnevno pola sata poslije jela.

SRČANA NEUROZA

Etiologija: negativne emocije, psihička opterećenja. Simptomi: lupanje srca, gušenje, umor, bolovi u zoni srca, navala vrućine, nemiran san i gubitak apetita.
Med i matična mliječ svojim prirodnim svojstvima terapijski djeluju na obnavljanje djelatnosti srca. Apiterapeuti preporučuju 1 – 2 mjeseca uzimati med po 80 – 100 g dnevno u 4 obroka i po 100 -200 mg matične mliječi.

OŠTEĆENJE MIOKARDA

Uzroci : infekcija, intoksikacije, uremija, opekotine, lijekovi itd. Oštećuju se mišićna vlakna i pojavljuju raznovrsni poremećaji u ritmu. Simptomi su opća slabost, gušenje, osjećaj tjeskobe, hladni udovi, ubrzan puls, nizak tlak.

Med: najbolje su sorte s većim sadržajem fruktoze. Dnevno uzimati po 1 – 2 g po 1 kg težine u 3 – 4 obroka, 1 – 2 sata prije jela ili 2 sata poslije jela. Medu se može dodati i 1% matične mliječi ili 10% peludi.

Matična mliječ: uzima se po 100 – 200 mg prirodne matične mliječi ujutro i u podne prije jela.

Pelud: 1 žličica 3 x dnevno prije jela, najbolje kombinirano sa medom.

Propolis:  20-30 kapljica 30% alkoholnog ekstrakta propolisa 3 x dnevno u čaši mlijeka ili mlake vode, prije jela. Povoljno djeluje na razmjenu kolesterola i lipida.

Pčelinji otrov:  u vidu uboda ili injekcija proširuje krvne sudove, uklanja bol i poboljšava kolateralnu cirkulaciju krvi, smanjuje kolestelor i trigliceride u krvi.

POVIŠEN KRVNI PRITISAK – HIPERTONIA

Uzroci oboljenja su različiti: neurogeni, psihogeni, arterosklerotični, sekundarni itd. svi pčelinji proizvodi imaju hipotonično djelovanje, mogu se uzimati pojedinačno ili kombinirano. Apiterapeuti preporučuju se da se 1 kg meda pomiješa sa 5 – 10g matične mliječi, 200 g peludi i 50 g propolisa u prahu. Uzima se po 1 žlica 3 x dnevno prije jela u čaši vode.

Pčelinji otrov se primjenjuje u vidu pčelinjih uboda ili potkožnih injekcija.

Propolis se uzima kao 10 % propolisova voda ili 30 % alkoholni ekstrakt propolisa 3 x dnevno po 30 kapljica prije jela u čaši vode ili mlijeka. Liječenje traje 1-2 mjeseca. Dobro hipotoničko djelovanje  ima mješavina soka od mrkve, hrena, čaše meda i soka od jednog limuna. Pije se po 1 žličica  3x dnevno prije jela.

PROŠIRENE VENE

Preporučuje se stavljanje  obloga na  vene i to  na mjestu proširenja od tankog sloja meda i sitno sjeckanog peršina, nekoliko puta dnevno. Uzimaju se jednake količine meda i peršina, peršin se sitno sjecka, a zatim tuče u avanu i energično miješa sa medom. Smjesa se maže u tankom sloju, bolesnik je u ležećem položaju. Liječenje traje 15-20 dana.

SNIŽEN KRVNI TLAK -PRITISAK – HIPOTONIJA

Uzroci:  nervno-vegetativni poremećaji, anemija, kahezija itd. Bolesnik osjeća slabost, brzo zamaranje, zamračenje, glavobolju, nedostatak apetita isl. Matična mliječ utječe ujedno i na simpatikus i parasimpatikus i time regulira krvni tlak pritisak. Kad je hipotonija praćena anemijom i kahezijom, liječi se kombinacijom matične mliječi, meda i polena. Tretmani traju 4 – 5 tjedna. Dnevna doza matične mliječi je 100 – 200 mg, 3 x dnevno prije jela.

MED I LJEKOVITO BILJE

(recepti po preporuci Ivana Lesingera)

RECEPT ZA PROČIŠĆAVANJE ORGANIZMA

SASTOJCI: 1 kg med (kadulja/šumski/livadni) + 300 g sitno naribanog hrena + 4 jušne žlice mljevenog sjemena anisa + 2 jušne žlice mljevenog sjemena koromača + 1 bočica propolisa izmiješati

DOZA: 3 x dnevno 1 jušnu žlicu (odrasli); 3 x dnevno 1 čajnu žličicu (djeca)

RECEPTI ZA SMIRIVANJE KAŠLJA I ISKAŠLJAVANJE

• 100 g meda + 50 g usitnjenog omana
• 50 g omana kuhati u 5 dl vina, dodati 4 jušne žlice meda + 1 kavenu žličicu cimeta
• 50 g rogača + 50 g suhe smokve + 500 g meda
• 1 jušna žlica meda kuhati u 1 dl vina, dodati 1 čajnu žličicu rute (ili origana) + 1-2 suhe smokve
• 2 čajne žličice soka bokvice (trputac) + 2 žlice meda + 1 dl vode kuhati
• 2 jušne žličice usitnjenih listova koprive + 2 dl vina + 2 jušne žlice meda; kratko prokuhati
• 1 jušna žlica kadulje kuhati u 2 dl mlijeka i dodati 2 jušne žlice meda + 1 jušnu žlicu ljubičice
• 2 jušne žlice hrena + 2 jušne žlice meda kratko kuhati u 2 dl vode i dodati malo rakije

RECEPT ZA GUBITAK GLASA

SASTOJCI: 100 g meda + 50 g usitnjenog sjemena slačice + 50 g maslaca

TUBERKULOZA

SASTOJCI: 100 g usitnjenog lanenog sjemena + 500 g meda

DOZA: 1 jušnu žlicu 3 x dnevno

LJEKOVITOST MEDA OBZIROM NA VRSTU

BAGREMOV MED : pomaže kod probavnih smetnji, smiruje organizam

KESTENOV MED: liječi jetra i želudac, pomaže kod slabe periferne cirkulacije kože

MED OD LIPE: antiseptik, smiruje organizam, pomaže kod prehlade, gripe i bronhitisa

KADULJIN MED: zbog obilja eteričnih ulja odlična u liječenju bolesti dišnog sustava

HELJDIN MED: smiruje živce

LIVADNI MED: pomaže srčanim bolesnicima

RUŽMARINOV MED: liječi jetra, žuč i žučne kanale

ŠUMSKI MED: pomaže kod anemije i slabokrvnosti, jača imunitet

MEDLJIKOVAC: pomaže kod anemije i bolesti dišnog i probavnog sustava

MED OD METVICE: antispazmodik, smiruje grčeve

MED OD MATIČNJAKA: opušta organizam i smiruje živce

MED U SAĆAMA: pomaže kod tegoba s desnima i dišnim organima

MED OD VRIJESA: za anemiju, zbog oligoelemenata odličan za pušačke bolesti

BILJNE TINKTURE

BAZGA I MED

NAMJENA: za bolesti dišnog i mokračnog sustava

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvjetova bazge, 1 kg meda, 100 g sjemena anisa, 500 g sjemena kima

JAGORČEVINA I MED

NAMJENA: za jačenje srca

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvjetova jagorčevine i 1 kg meda

KADULJA I MED

NAMJENA: za jačanje imuniteta

SASTOJCI: 4 dl tinkture kadulje i 1 kg meda

RUŽMARIN I MED

NAMJENA: za jaču cirkulaciju

SASTOJCI: 3 dl tinkture ružmarina i 1 kg meda

LIPA I MED

NAMJENA: za smirenje živaca

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvetova lipe, 1 kg meda

MASLAČAK I MED

NAMJENA: za bolesti želuca i jetre

SASTOJCI: 3 dl tinkture cvjetova maslačka + 1 kg meda

BOROVNICA I MED

NAMJENA: za čišćenje krvi od masnoća, triglicerida i dr.

SASTOJCI: 4 dl tinkture borovnice + 1 kg meda

MEDOVINA

SASTOJCI: 150 g meda, 1 l vode, 1 limun, 2 naranče

PRIPREMA: u hladnu vodu umješamo med, dodamo limunov i narančin sok i držimo na hladnom mjestu (može se dodato sok maline/jabuke)

MEDNI OCAT

SASTOJCI: 5 dijelova vode + 1 dio meda

PRIPREMA: pomiješati vodu i med do jednolične koncentracije (kontrolirati talog meda na dnu staklene posude) kad je med sasvim otopljen, pustiti da fermentira

PELUD (CVJETNI PRAH) nije pčelinji proizvod, ali ga uvijek spominjemo u tom kontekstu. Uz nektar pelud je pčelama najvažnija hrana, pa je zato zovemo i „pčelinjim kruhom“. Samo 2 žličice peludi pokriva našu dnevnu potrebu za aminokiselinama. Pelud je apsolutno nezamjenjiva tvar – nemoguće je sintetskim putem proizvesti zamjenicu jednake hranjivosti. Spominje se u Bibliji, starim kineskim i egipatskim zapisima. Zbog ljekovitih svojstava cvjetni prah su preporučavali Hipokrat i Pitagora. U srednjem vijeku pelud su koristili kao tonik za smirenje i afrodizijak, ima pozitivno djelovanje na rast i razvoj, povećava otpornost na bolesti, pospješuje metabolizam, pomaže kod niza bolesti, ublažava posljedice stresa i daje snagu za svakodnevne napore. Danas ga mnogi zovu medicinsko čudo, super hrana, antikancer.

PELUD BAGREMA: djeluje trenutno kod akutnih bolesti

PELUD ŽUTOG JAPANSKOG BAGREMA: zahvaljujući rutinu djeluje na povećanje otpornosti kapilara, sprječava krvarenje, skraćuje vrijeme zgrušavanja krvi i regulira ritam srca

PELUD BAZGE: iznimno hranjiv, sadrži veliku količinu bjelančevina (do 27 %) i 18 aminokiselina, ima stimulativno djelovanje, povećava otpornost organizma, pa se preporučuje kao dodatak prehrani s malim sadržajem bjelančevina

PELUD KADULJE: pospješuje mokrenje i znojenje, normalizira mjesečnicu

PELUD KESTENA: djeluje umirujuće, regulira venozni krvotok, dobar je protiv tromboflebitisa (upala vena s trombozom) i štetnih procesa u jetri, jača i sprječava pucanje kapilara

PELUD ŠIPKA: pospješuje mokrenje, ima blago umirujuće djelovanje, jača stijenke kapilara

PELUD JABLANA: jača organizam i srčani mišić

PELUD HELJDE: zahvaljujući rutinu jača stijenke kapilara, sprječava izljev krvi u mozak, usporava srčani ritam, preporučuje se kod aritmije, pojačanog lupanja srca, krvarenja

PELUD LIPE: umirujuće sredstvo, jača organizam, sredstvo za preznojavanje, kontrolira spolnu uzbuđenost

PELUD MASLAČKA: blagotvorno djeluje na bubrege, mokraćni mjehur i jetru, poboljšava diurezu (stvaranje mokraće), djeluje okrepljujuće

PELUD JABUKE: okrepljujući tonik, posebno za srčani mišić

PELUD KUPINE: okrepljuje, pomaže pri proljevu

PELUD GLOGA: snižava temperaturu, jača srčani mišić, umiruje živčani sustav, preporučuje se kod poremećaja krvotoka

PELUD BOSILJKA: stimulira rad probavnih organa

PELUD VRIJESKA: preporučuje se protiv cistitisa i upale prostate

PELUD VIŠNJE: pospješuje mokrenje

PELUD IVE: jača i smiruje organizam, pospješuje znojenje, regulira spolnu uzbuđenost

PELUD ULJANE REPICE: ima vrijedna dijetalna i hranjiva svojstva, primijenjen lokalno dobro djeluje na površinske rane

PELUD MAKA: protiv kašlja, bronhitisa, angine, preporučuje se osobama sklonim nervozi i nesanici

PELUD EUKALIPTUSA: jača organizam, snižava temperaturu, djeluje antibakterijski, stimulira rad želuca

PELUD AGRUMA (NARANČE, LIMUNA, MANDARINE I DR.): jača organizam, potiče apetit i probavu, sredstvo za izbacivanje glista, regulira živčani sustav

IZVOR: mr. Žarko Stepanović: “Darovi medonosne pčele”, dr. Peter Kapš: “Apiterapija”, Vladimir Jelavić: “Liječenje medom i pčelinjim proizvodima” 

Mag.ing.agr. GORDANA HEGIĆ: LJEKOVITOST MEDA

Od prve godine života – umjesto šećera med

U dogovoru s pedijatrom med i ostale pčelinje proizvode poželjno je uvrstiti u prehranu djeteta već od najranije životne dobi od prilike od prve godine života. Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj djeteta, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke i dječje dobi. Osnovna osobina dječjeg organizma je neprestano mijenjanje anatomskih i fizioloških, psiholoških i imunoloških osobina.

Dnevni jelovnik uz meso, jaja, mlijeko, sir, voće i povrće mora sadržavati i med uz dosta tekućine. Zbog antirahitičnoga, antianemičnoga, antidispeptičnog, antibakterijskoga, antivirusnoga, antimikotičnoga i blagog djelovanja na dječji organizam potrebno je od dojenačke dobi u ishrani umjesto šećera dodavati med. Djeca koja uzimaju med imat će zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intezivniji rast i razvoj. Preporuča se davati 1 – 2 grama meda na kilogram tjelesne težine djeteta u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije. Osim toga što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba da se redovito uzima med za zaslađivanje, kao i lijek, takva će djeca biti razvijenija i zdravija te otpornija na bolesti od one djece koja ne uzimaju med.

Kako i koliko meda trebaju uzimati djeca?

Med se može preko dana uzeti na nekoliko načina :

– napitcima koji su zaslađeni medom (voda, limunada, čaj, mlijeko, bijela kava, voćni sok i sl.)

– kao namazi meda ili maslaca i meda na na kruh ili pecivo

– kašicama od integralnih žitarica sa dodacima voća, sjemenki žitarica ili pahuljica tih žitarica s mlijekom i medom

– razne voćne kašice s medom

– razni medeni kolači (med se u kolačima koristi kao zaslađivač, tvar za održavanje vlage te kao prirodni konzervans pa tako medenjaci mogu biti trajni kolačići koji mogu stajati i do 2 mjeseca)

POZOR: Studije su pokazale da med ponekad može biti zagađen bakterijskim sporama klostridija (Clostridium botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne preporuča med niti proizvodi koji ga sadrže. Spore klostridija u med mogu doći samo u vrlo nehigijenskim uvjetima držanja pčela i prilikom vrcanja samoga meda pa je činjenica da se takvo što dogodi vrlo mala u današnje doba. (prije dok se pčelarilo košnicama „pletarama“ rupe na košnici krpale su se kravljom balegom pa je i to bio način dolaska spora u med).

MEDNOPROPOLISNI SIRUPI – ZDRAV IZBOR ZA JAČANJE IMUNITETA I UBLAŽAVANJE KAŠLJA

Zdrav imunološki sustav osnovni je preduvjet dobrog zdravlja. Snažan imunitet treba održavati tijekom cijele godine, a posebno u zimskom razdoblju kada su prehlade, infekcije dišnih putova, gripe i ostale bolesti puno učestalije nego u ostatku godine.  Preventivnim i terapijskim korištenjem visokovrijednih namirnica i dodataka prehrani koji sadrže pčelinje proizvode čuvamo i jačamo prirodnu otpornost organizma. Pčelinji proizvodi su riznica „ljekovitih“ tvari iz prirode i od pamtivijeka se koriste i doprinose očuvanju zdravlja čovjeka. Neprestano se proširuju spoznaje o biološkoj aktivnosti pčelinjih proizvoda, otkrivaju se nova djelovanja i potvrđuju tradicionalna znanja o njihovoj ljekovitosti. Posjeduju svojstva koja ih čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, pa je zima bez meda, propolisa, peludi i matične mliječi nezamisliva. Pčelinji proizvodi su pogodni  za djecu i odrasle no potrebno je pronaći odgovarajući oblik. U ljekarnama ih pronalazimo u obliku sirupa, kapsula, ampula, kapi i sprejeva, te mednih  mješavina.

Sirup je farmaceutski oblik koji se najčešće primjenjuje kod raznih vrsta kašlja, ublažavanje upala gornjih i donjih dišnih putova, ali i za jačanje otpornosti organizma. Zbog jednostavnosti primjene preporučuje se djeci, ali i starijim osobama ili osobama s teškoćama pri gutanju. Poznato je da med ima izrazito antibakterijsko i protuupalno djelovanje, no dodatna vrijednost meda u sirupima je što poboljšava resorpciju i iskorištenje djelatnih tvari iz sirupa, a i drugih djelatnih tvari iz hrane i dodataka prehrani unesenih u ljudski organizam. Ako je njegov udio u sirupu iznad 80%, med služi i kao prirodni konzervans te se time izbjegava uporaba umjetnih konzervansa koji smanjuju otpornost organizma. Dodavanjem propolisa,naročito u bezalkoholnoj otopini, u medne sirupe dodatno se pospješuje učinak sirupa na organizam. Poznati su biološki učinci propolisa: antibakterijski, antivirusni,antioksidativni, protuupalni, a preventivnom uporabom za jači imunološki sustav. Osim meda i propolisa mednopropolisni sirupi najčešće sadrže i matičnu mliječ, bezalkoholne ekstrakte biljaka te  vitamine i minerale.

Mednopropolisni sirup za jačanje imunološkog sustava

Sposobnost organizma da se obrani od vanjskih utjecaja ovisi o stanju imunološkog sustava. Mednopropolisni sirup namijenjen je jačanju imunološkog sustava i povećanju snage i vitalnosti organizma, a preventivno se preporučuje kod akutnih stanja virusnih i bakterijskih infekcija, prehlada i alergija. Uz med i propolis, u svom sastavu sadrži matičnu mliječ,prirodne sokove,kao npr. sok aronije, te vitamine i minerale koji doprinose jačanju oslabljenog imunološkog sustava uslijed stresa te povećanih fizičkih i psihičkih napora. Matična mliječ stimulira anaerobne procese u organizmu i tako podiže razinu energije. Imunostimulatori u mliječi snažno potiču stvaranje protutijela i leukocita i na taj način matična mliječ jača imunološki sustav i povećava otpornost na infekcije. Redovitim uzimanjem proizvoda koji sadrže matičnu mliječ produžava se radna sposobnost i psihofizička  izdržljivost.

Mednopropolisni sirupi za ublažavanje kašlja

Kašalj je prirodna i zaštitna reakcija organizma kojom želimo odstraniti nepotrebne tvari iz dišnih putova, služi čišćenju dišnih putova od iritansa i viška sluzi, te održavanju prohodnosti dišnih putova. Uzročnici kašlja su brojni a najčešće su to infekcije gornjih ili donjih dišnih putova,mogu biti virusne poput gripe ili prehlade, ali i bakterijske. Obuhvaćaju strukture od nosa,ždrijela sve do najmanjih bronha.Prema karakteru kašalj se dijeli na suhi i produktivni.

Suhi kašalj je vrlo neugodan,karakterizira ga snažan podražaj na kašalj bez sluzi koja se iskašljava, iscrpljuje bolesnika, izaziva iritaciju sluznice i pretjerano naprezanje mišića. Suhi kašalj tretiramo antitusicima, sredstvima protiv kašlja, koja će umiriti podražaj. Nasuprot suhom produktivni kašalj karakterizira iskašljavanje sekreta/sluzi. Sluz je često gusta i teško ju je iskašljati, upravo se zbog toga produktivni kašalj tretira ekspektoransima i mukoliticima,odnosno pripravcima koji razrjeđuju sluz i olakšavaju iskašljavanje. Zbog svojih svojstava, pa i higroskopičnosti, često se i sam med, posebno kaduljin koristi kao prva pomoć u borbi protiv kašlja. Mednopropolisni sirupi oblažu sluznicu grla i ždrijela, štite od lokalnog nadražaja,djeluju protuupalno, smanjuju podražaj i učestalost kašlja. U većini slučajeva kašalj je popraćen sa neugodnom upalom grla,ždrijela ali i sluznice usne šupljine.

Propolis kao prirodni antibiotik i zaštitnik organizma,osim što jača imunitet,pomaže i kad se bolest već pojavi, olakšava simptome gripe i prehlade,a učinkovit je i u liječenju upale grla,posebno kod otežanog gutanja, promuklosti, upale ždrijela i krajnika. Biološki učinci propolisa kao što su antibakterijsko, antivirusno, antioksidativno, protuupalno djelovanje ovise o prisutnosti flavonoida, djelatnih tvari propolisa i izražavaju se njihovom ukupnom koncentracijom. Stoga, treba pogledati deklaraciju o propolisu i utvrditi je li naznačena količina flavanoida ili bezvrijedni podatak količine suhe tvari i prefiks nativni. Najčešće su na tržištu dostupne alkoholne ali i bezalkoholne otopine propolisa u obliku kapi i sprejeva.

Zdravi dodaci prehrani

Medni i mednopropolisni sirupi su biološki vrijedni, bez štetnih posljedica na organizam i sigurni za korištenje kod djece već od najranije dobi,što se ne može reći za sirupe odnosno tekuće dodatke prehrani koji sadrže umjetne konzervanse i alkohol. Koktel sintetskih boja, konzervansa, umjetnih sladila i alkohola uobičajeno je prisutan u brojnim medicinskim proizvodima i tekućim dodacima prehraniza djecu i odrasle. Potreban je oprez i informiranost, te savjet ljekarnika. Koliko su konzervansi (bez)opasni potvrđuju brojna znanstvena istraživanja koja upućuju na uzročno-posljedičnu vezu između konzervansa i pojave određenih zdravstvenih smetnji. Na današnjoj razini znanja i tehnoloških mogućnosti neodgovorno je, prema samom sebi, koristiti šećerne sirupe, s konzervansima, etilnim alkoholom i skromnim dodacima, a na raspolaganju imamo potencijal mednih i mednopropolisnih sirupa bez konzervansa, bez etilnog alkohola, sirupe oplemenjene i drugim pčelinjim proizvodima te ekstraktima ljekovitog bilja. (Autorica članka: Petra Galović, dipl. ing. biotehnologije, PIP d.o.o.)

PČELINJI PROIZVODI U LIJEČENJU HIPERTENZIJE

     Hipertenzija je medicinski termin za visoki krvni tlak. Kod približno 90 % oboljelih uzroci ovoj pojavi su nepoznati, često se otkrije tek na liječničkom pregledu, no moramo je redovno kontrolirati jer može uzrokovati: aterosklerozu, zatajenje srca, koronarnu bolest srca, infarkt, moždanu kap i bubrežne bolesti. Čimbenici koji uz genetsku predispoziciju dodatno utječu na povišen tlak su: pretilost, konzumiranje alkohola i nikotina, pasivan način života i nepravilna ishrana. Krvni tlak varira i zbog subjektivnih faktora (adrenalin  diže, a osjećaj sreće snižava tlak, pa je pri mjerenju važno biti smiren). Visok krvni tlak češći je kod muškaraca nego kod žena, a najčešći je nakon srednje dobi. Ako osjetite kroničnu glavobolju, lupanje srca, imate kratak dah i zamagljen vid, umorni ste, curi vam krv iz nosa ili vam zvoni u ušima, obavezno se javite obiteljskom liječniku!

  Razina krvnog tlaka se određuje u 2 vrijednosti: viša – sistolički tlak (pritisak krvi kad ulazi u aortu iz srca) i niža – dijastolički tlak (pritisak kad ga srčane komore ispuštaju između otkucaja). Osnovna pravila pri mjerenju tlaka: uvijek u isto vrijeme, u sjedećem položaju, sat vremena nakon konzumacije kave ili nikotina i 5 minuta mirovanja, ruka ne smije biti spuštena, manžeta na goloj nadlaktici u visini srca, ručni zglob ne gibati! Optimalan sistolički krvni tlak je ispod 120 mmHg, a optimalan dijastolički krvni tlak ispod 80 mmHg. Visoki tlak ima vrijednost: 130 – 139 mmHg/85 – 89 mmHg, a arterijskom hipertenzijom se smatra tlak viši od 140 mmHg/više od 90 mmHg.

Kad povišen tlak poremeti normalan ritam života, nužno je promijeniti njegov stil: prestati pušiti, smršaviti, početi se zdravije hraniti, više se kretati i uvesti tjelovježbu u svakodnevnu naviku. Jedno od djelotvornih prirodnih sredstava u borbi protiv hipertenzije su vježbe opuštanja mišića i joga (pomažu za prevladavanje stresa), aromaterapijska masaža (3 kapi ulja ilang ilanga, lavande i mažurana + 1 žlica jojobina ulja), hidroterapija (toplo-hladna kupka za stopala), meditiranje, hobi, vrijeme uz kućne ljubimce, brzo hodanje, biciklizam, plivanje.

     Novija istraživanja su pokazala da je za sniženje krvnog tlaka veoma važna promjena prehrambenih navika: hrana treba biti bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i namirnicama s malo masti, siromašna zasićenim mastima i kolesterolom, a posebno treba ograničiti unos soli u organizam. Vitamini B6 i C, te minerali kalij, magnezij i kalcij pomažu u snižavanju krvnog tlaka, unosite u svoj organizam omega-3 masne kiseline i aminokiseline arginin i taurin. Jedite banane, rajčice, grašak, skušu, losos, jezgričasto voće, sjemenke. U snižavanju visokog tlaka može pomoći čaj od cvjetova lipe (umiruje živčanu napetost), ekstrakt gloga (100 – 150 mg dnevno pouzdano širi arterije), češnjak (1 režanj dnevno zbog alicilina širi krvne žile). Dobro je svakodnevno uzimati 1 žlicu ulja od lanenih sjemenki (kao začin za salatu ili pomiješano s voćnim sokom). A kako nam u preventivi i liječenju hipertenzije mogu pomoći pčelinji proizvodi: med, matična mliječ, propolis, cvjetni prah?

       Med čisti krv od toksina i olakšava resorpciju mnogih djelatnih tvari. Pelud popravlja krvnu sliku i pomaže kod arterioskleroze. Propolis potiče cirkulaciju krvi. Matična mliječ sprječava i smanjuje nastanak krvnih ugrušaka, smanjuje razinu masnoća u krvi, lošeg kolesterola i triglicerida. I pčelinji otrov širi krvne žile, poboljšava kapilarnu prokrvljenost te smanjuje kolesterol i trigliceride u krvi. Još je Hipokrat smatrao da su med, voda i zrak lijek za sve tegobe: nisu li navedena svojstva pčelinjih proizvoda dovoljno jamstvo za uspješnu terapiju i kod slučajeva povišenog tlaka i eventualnih komplikacija?!

   U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ dr. Peter Kapš navodi slijedeći recept za snižavanje tlaka: u 1 kg meda pomiješamo 5 – 10 g svježe matične mliječi, 200 g cvjetnog praha, 50 g propolisa u prahu. Mješavinu uzimamo uz propisan lijek po 1 žličicu 3 x dnevno prije jela u čaši vode. Možemo koristiti i 10 % tinkturu propolisa (ili 30 %-tni alkoholni ekstrakt) po 30 kapi 3 x dnevno prije jela u čaši mlijeka, tople vode ili glogovog čaja u trajanju 1 – 2 mjeseca. Dobar rezultat  daje i pripravak od čaše mješavine soka korijena hrena, čaše meda i soka limuna (uzimati 1 žličicu 3 x dnevno prije jela). Ruski liječnik E. M. Alekser u knjizi „Med u kliničkom liječenju unutarnjih bolesti“ preporuča pčelinji otrov u potkožnim injekcijama ili neposrednim ubodima pčela. U knjizi „Liječenje medom i pčelinjim proizvodima“ autor V. Jelavić daje slijedeće recepte na bazi meda i sokova od povrća: 1) pomiješajte 1 čašu soka od cikle, 1 čašu soka od mrkve, 1 čašu soka od hrena (naribani hren treba predhodno odstajati u vodi 36 sati), sok od 1 limuna, 1 čašu meda – 2 do 3 mjeseca uzimati 1 žlicu 2 – 3 x dnevno sat vremena prije ili 2 – 3 sata nakon jela; 2) žlicu cvijeta livadne djeteline prelijte čašom ključale vode i ostavite da stoji 30 minuta, procijedite i dodajte med, pa pijte po ½ čaše 3 x dnevno; 3) napravite smjesu od jednakih dijelova  plodova i cvjetova gloga, trave preslice, trave bijele imele, mljevene glavice bijelog luka, pa 1 žlicu mješavine prelijte čašom ključale vode, ostavite da stoji 6 – 9 sati, procijedite i dodajte med, uzimajte ¼ čaše 4 x dnevno prije obroka. U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr. Žarko Stepanović nudi slične recepte na tragu tradicionalne medicine: 1) u 500 g meda dodati sok od 5 limuna i 2 režnja izgnječenog bijelog luka držati 7 dana u hladnjaku i uzimati 4 žličice 1 x dnevno 30 minuta prije jela; 2) med i jabučni ocat u jednakim dijelovima pomiješati sa sokom 1 limuna i uzimati 1žlicu 3 x dnevno prije jela; 3) 1 kap matične mliječi (ili 10 kapi alkoholne otopine mliječe 1:20), pod jezik 2 x dnevno.

Apiterapeutski proizvodi za hipertenziju u ljekarnama: unatoč velikom broju sintetskih preparata za sniženje tlaka, u ljekarnama se mogu naći i pripravci koji sadrže prirodne sastojke, među kojima su i proizvodi tvrtke PIP iz Pisarovine. Biljni ekstrakti i eterična ulja ljekovitog bilja koje je proizvođač dodao još više pojačavaju učinak pripravaka temeljenim na tradicionalnim receptima, najnovijim znanstvenim otkrićima i suvremenoj tehnologiji. APIMALUM je pripravak na bazi meda i jabučnog octa. Osim što povoljno utiče na regulaciju krvnog tlaka, pomaže i kod poremećaja metabolizma, povišenog kolesterola, potiče detoksinaciju i jača organizam. Pije se razrijeđen s vodom više puta dnevno. KARDIOPIP ublažava aritmiju, snižava tlak, umiruje nervozno srce i poboljšava san, pa se posebno preporučuje kao preventiva za srčane bolesti uz prethodnu konzultaciju s liječnikom. Osobama posebno izloženima stresu (menadžerima, političatima, poduzetnicima), što znači i hipertenziji PIP-ovi farmaceuti preporučuju ROYALPIP, prirodni biostimulator koji jača imunitet i psihofizičku kondiciju i GELEE ROYALE, tinkturu matične mliječi koja između ostalog regulira kolesterol i šećer u krvi, te štiti organizam od slobodnih radikala.

ZAKLJUČAK: Pčelinji proizvodi su pogodni kao preventiva za sprječavanje mnogih oboljenja, a kod mnogih kroničnih poremećaja djeluju direktno na njihov uzrok, vraćajući organizmu sklad i ravnotežu na najprirodniji mogući način. Pčelinji proizvodi gotovo da i nemaju negativne nuzpojave, a ako ih i imaju svedeni su na najmanju moguću mjeru. Za razliku od mnogih sintetskih preparata, ne stvaraju naviku i ovisnost. U sinergiji s tinkturama i eteričnim uljima ljekovitog bilja, pčelinji proizvodi na hipertenziju imaju još bolji učinak i što je najvažnije – djeluju dugotrajno! Za početak prestanite pušiti i počnite s tjelovježbom, odbacite masnoće i alkohol i prigrlite voće i povrće, bavite se pčelarstvom i uz pomoć pčelinjih proizvoda regulirajte svoj tlak, izbjegnite začepljenje krvnih žila i spriječite infarkt! Dug i zdrav život Vam želi „Pčelina školica“!

UPOTREBA PELUDI U APITERAPIJI

(Dino Cerić, isječak sa predavanja na XI Međunarodnom pčelarskom sajmu Gudovac,  8. veljače 2015.)

Evo nekoliko načina ispravne pripreme i konzumiranja peludi:

• 1 jušnu žlicu peludi navečer razmutite u mlakoj vodi i ostavite da odstoji 4 – 8 sati nakon čega se napitak može zasladiti, promiješati i popiti. Zasladite li ga medom uz dodatak do 15 kapi propolisa dobit ćete izuzetan i kompleksan pripravak.
• Pelud se može otopiti i u jogurtu, jer mliječna kiselina otapa bolje celuloznu ovojnicu od vode
• Samljevenu, sušenu, odnosno nemljevenu sirovu pelud umiješate u med. nije loše iscijediti malo limuna kako bi se poboljšalo otapanje peludne ovojnice. Slijedeća 3 – 4 dana svakih sat do dva preokrenite staklenku s preparatom, kako bi pelud (koja je lakša od meda) prolazila kroz med i tako natapala svoju ovojnicu. Od četvrtog dana možete početi koristiti preparat. Višak čuvajte u hladnjaku. Na površini će se nakupiti krupnije granule koje možete upotreebiti tako što ćete 1 žlicu tog gornjeg sloja razmutiti u vodi i popiti nakon nekoliko sati

Dr. Stefan Stangaciu, jedan od najeminentnijih rumunjskih apiterapeuta, preporučuje da se 600 g meda pomiješa s 300 – 400 g svježe peludi. Nakon 14 dana najbolje ga je koristiti 15 minuta prije svakog obroka 1 – 2 čajne žlice. Dnevne količine peludi ne bi trebale prelaziti 30 g. U početku dok se probavni trakt ne navikne na pelud, trebalo bi ga uzimati iza jela, kasnije između obroka, na kraju prije jela. Pelud ima izuzetan, sveobuhvatan učinak na ljudski organizam, pa mnogi stručnjaci po vrijednosti izjednačavaju pelud i matičnu mliječ. Korisni sastojci u mliječi zbog neadekvatnog skladištenja i uvijeta u kojima se drže na tržištu se gude za nekoliko sati, dok je kod peludi to traje nekoliko mjeseci. U peludi je količina esencijalnih aminokiselina razmjerno manja, pa je ovo mišljenje u određenoj mjeri opravdano. Ruski istraživači i dalje dokazuju izvanredno stimulativno i regenerativno djelovanje peludi na organizam. Upotreba peludi kod pacijenata starije dobi daje izvanredne rezultate u pogledu fizičkog i mentalnog zdravlja te vidnog pomlađivanja kože. Veliki broj znanstvenih studija širom svijeta potvrđuje da pelud veoma povoljno utječe na saniranje probavnih smetnji, bolesti prostate, seksualne probleme, alergije, regulaciju krvotoka, fizički umor, oštećenja od radijacije itd. Kvaliteta peludi, kao i meda, ovisi od vrste bilja i njihovom broju, čistoći terena i načinu prerade.

Pelud u psihijatriji: na prvom međunarodnom seminaru o apiterapiji 1974. u Madridu španjolski liječnik dr. Liopis Paret obavijestio je sudionike da je od 1971. počeo upotrebljavati pelud i za liječenje bolesti koje spadaju u područje psihoterapije, a posebno za liječenje alkoholizma. Pelud je upotrebio u velikom broju slučajeva i postigao veoma dobre rezultate. Za svoj prikaz je odabrao 3 grupe bolesti: depresivne sindrome, slučajeve iznurenosti (astenije) i alkoholizam.

Plodnost i seksualno zdravlje: male doze peludi dodavane hrani tijekom jedne godine znatno povećavaju plodnost. Pelud poboljšava ishranu maternice bez štetnog učinka na plod, a fetus dobiva na težini i razini hemoglobina, ukupnog proteina, serumskog željeza i albumina. Zahvaljujući sadržaju biljnih tvari (fitosteroli)koje imaju hormonalni učinak pelud povoljno utječe na rad spolnih žlijezda u muškaraca, jača potenciju i broj spermija, sprječava probleme s prostatom, a kod žena ublažava menstruacijske i poteškoće u menopauzi.

Antioksidacijska i antibiotska svojstva: Pelud štiti srce, mozak i adrenalinske žlijezde od slobodnih radikala te podiže antioksidacijsku obranu i poboljšava imunološki sustav. Pelud povoljno djeluje kod kroničnih opstipacija i stalnih proljeva (kolitis), smanjuje razinu povećanih triglicerida, kolesterola i mokraćne kiseline u krvi. Pelud smanjuje upalu jetre i poboljšava njen rad. Pelud iz saća pomiješan s medom povoljno djeluje na hipokromnu anemiju. Kod krvarećih čireva na želucu i dvanaestercu terapija s peludi je zaustavila krvarenje za 2 – 4 dana. Nuzpojave kod žena tijekom radijacijske terapije (povraćanje, smanjenje broja krvnih zrnaca, nedostatak apetita, slabost i klonulost) znatno su smanjene uzimanjem peludi.

Kontrola tjelesne mase: pelud može normalizirati tjelesnu težinu bez obzira radi li se o gojaznosti ili mršavosti, jer aminokiselina fenilalanin djeluje na centar koji regulira osjećaj gladi i sitosti. Veoma dobro poboljšava krvne nalaze i regulira masnoću. Evo i jednog recepta za dijetu po preporuci predavača: 20 g peludi, 1 žlica meda, 10 kapi propolisne tinkture, malo cimeta, soka od 1 limuna i drugo voće (jabuka, mandarina, banana) staviti u blender i miksati do željene gustoće, zatim staviti u hladnjak nekoliko sati i nakon toga popiti.

INHALACIJA MEDOM

Apiterapija uz pomoć inhalatora i raspršivača: Iako je opće poznata vrijednost meda u liječenju svakojakih bolesti, pogotovo prehlada, malo se zna o inhaliranju dišnih putova njime.  Ponekad nije preventivno uzimanje pčelinjih proizvoda nikakva garancija da i vi nećete morati odležati nekoliko dana, no tada  prehladu možete olakšati inhaliranjem vodene otopine meda s nekoliko kapi propolisa. Već i „vrapci na grani znaju“ da je med jedan od najvrijednijih prirodnih proizvoda kojeg jedino pčela može proizvesti. Iako su mu glavni sastojci ugljikohidrati na koje otpada preko 95 % i to prvenstveno monosaharida fruktoze i glukoze, med ne bi bio ono  što je da ne sadrži brojne bjelančevine, vitamine, minerale i enzime. Svi ti spojevi zajedno tvore brojna ljekovita svojstva meda (antibakterijska, antiseptična, antioksidacijska itd.) koja višestruko pomažu u pravilnom reguliranju funkcija ljudskog organizma.

Ono za što se med danas najviše koristi, prvenstveno radi njegovih dobrih terapeutskih svojstva pri liječenju su infektivne bolesti dišnog sustava (hunjavice, bronhitis, astma, upala sinusa i dr.). Inhaliranje meda kod prehlada, kihanja, upala sinusa ublažava upale i pomaže pri otjecanju tekućine. No, da to nije novi način liječenja govori i podatak da su stari Egipćani inhalirali mješavinu meda i ljekovitih trava lijevanjem preko ugrijanog kamenja.

Znanstvenici su dokazali da je zrak oko pčelinjaka pun sitnih čestica, odnosno prirodnog aerosola mješavine peludi, meda, propolisa i feromona koje pčele raspršuju svojim krilima. Takav zrak, odnosno aerosol bio bi idealan za liječenje i ublažavanje bolesti dišnih puteva, no kako to nije jednostavno napraviti, izrađeni su posebni inhalatori i raspršivači. Inhalatori su pojedinačni uređaji za osobnu upotrebu, dok se raspršivačima može tretirati određeni zatvoren prostor. Ovi uređaji otopinu meda raspršuju u vrlo fine čestice čime se omogućuje sluznici dišnih putova da apsorbira ljekovite sastojke otopine meda. Tijekom inhalacije potrebno je svakodnevno pripremati svježu vodenu otopinu meda. Otopinu pripremite razrijeđivanjem meda s destiliranom vodom u omjeru 1 : 1 , a za bolesnike s povećanom osjetljivošću med se razrjeđuje u omjeru 1 : 10. Količina otopine, koja se stavlja u aparat određuje se prema naputku proizvođača, a vrijeme trajanja tretmana je ograničeno, najčešće na 2 inhalacije dnevno po 20 minuta! Za sve one koji nisu u mogućnosti nabaviti uređaje specijalno namijenjene inhaliranju meda, mogu to učiniti isto kako su činili i prije s kamilicom, odnosno u vruću vodu dodati med i ostale sastojke po želji te ispod ručnika barem 20 minuta udisati ljekovite pare ove mješavine. (IZVOR: članak Vladimira Lesjaka u časopisu „Hrvatska pčela“ br. 11/studeni 2009.)

NOVE INHALACIJSKE METODE: APIKOMORA

Aerosol tretmani u apikomorama (ili u direktnom doticaju s zrakom iz košnice) noviji je pravac apiterapije kao alternativne medicinske metode liječenja pomoću pčelinjih proizvoda. Taj zrak u razdoblju od travnja do rujna sadrži više komponenti podjednako značajnih za ljudsko zdravlje (propolis, matičnu mliječ i pčelinji vosak) uz cvjetni prah – pelud (koji nije pčelinji, već cvjetni proizvod). Zrak iz košnice uz specifičan miris ima iznimno blagotvoran učinak na psihofizičko stanje čovjeka.

Ponoviti ćemo blagodati pčelinjih proizvoda (između ostalog) oni djeluju: antitoksično, antibakterijski, antimikotično, antivirusno i antimikrobno, a košnica kao mjesto u koji je utkan povijesni simbiotički odnos između pčela i pčelara na ovaj način dobiva novu dimenziju i aktivniju ulogu. Zrak zasićen eteričnim mirisima kao medij između košnice i pacijenta zasićena pomaže ljudima sa sljedećim zdravstvenim tegobama: bronhitis, astma, alergije, KOPB, osjetljivost na infekcije, oslabljen imunološki sustav, infekcije dišnih organa, kronične glavobolje i migrene, stres i depresivna stanja.

Inhalacijom toplog zraka iz kružnih otvora na košnici kroz fleksibilnu plastičnu cijev spojenu s respiratorom (posebnom maskom za disanje), pacijent duboko udiše te dragocjene tvari s ljekovitim djelovanjem koje sadrži zrak iz košnice. Tako ova metoda na prirodan način pomaže pacijentima da prevladaju mnoge psihofizičke probleme , pa se preporuča sportašima, djeci i starijim osobama. Period liječenja ovom metodom traje 3 – 12 dana, 2 x dnevno po ½ sata. Učinci terapije bi se trebali pokazati 6 – 8 tjedana nakon posljednjeg tretmana.

U Sloveniji je uporaba pčelinjih proizvoda u cilju poboljšanja zdravlja, uklanjanja boli, stresa i nesposobnosti za rad veoma raširena, pa je 2010. godine u Ljubljani je održan III Međunarodni forum o apiterapiji i apikvaliteti pod pokroviteljstvom vodeće svjetske pčelarske organizacije Apimondia s motom «S čebelami do zdravja», na što su svi pčelari u Sloveniji izuzetno ponosni. Za inženjera šumarstva i pčelara Franca Šivica, promotor apiturizma i apiterapije, «šumenje sto tisočerih čebel najljepša simfonija, ki ga umiri in napolni z novo energijo» (mislim da prijevod nije potreban), pa ne čudi sve veći broj apikomora uz slovenske pčelinjake što diže ugled apiterapiji i ukazuje jedan od mogućih smjerova pčelarskog turizma.

Ipak i u Sloveniji regularna medicina s nevjericom gleda na primjenu pčelinjih proizvoda bilo kao pomoćnih ljekovitih sredstava ili u aktivnoj terapijskoj primjeni. Iako ne osporavaju povoljan učinak meda, peludi, matične mliječi, propolisa i pčelinjeg otrova na ljudski organizam, poklonicima apiterapije zamjeraju nestandardiziranost pripravaka i činjenicu da znanstveno dokazanih pozitivnih svojstava pčelinjih proizvoda još uvijek nema, da se ovom djelatnošću bave primarni proizvođači – nedovoljno obrazovani ljudi van medicinske struke, nerijetko iz ekonomskog interesa, a ne humanih pobuda. Tu činjenicu ne smijemo izgubiti iz vida kada i mi u Hrvatskoj budemo pokrenuli ovaj vid apiterapije i zdravstvenog turizma kako bi u startu skepticima onemogućili prigovore bez argumenata koji bi potvrdili njihov negativan stav prema apiterapiji općenito, a kamoli prema apikomorama.(TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

DOLAZI GRIPA!!! Domaći tisak na svojim naslovnicama već danima najavljuje novi val epidemije gripe, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo potvrđuje prve slučajeve. U našoj zemlji od gripe oboli u prosjeku oko 100.000 ljudi godišnje što prouzrokuje minimalno 500.000 dana izostanaka s posla, iz škole i vrtića.

SIMPTOMI GRIPE: Zaraziti se lako, jer virus gripe preživljava u zraku i do sat vremena. Jedna inficirana osoba može zaraziti i do 15 osoba u svojoj okolini. Simptomi gripe se javljaju unutar 3 – 6 sati od infekcije: povišena tjelesna temperatura (38 – 40*C) traje 3 – 4 dana, praćena intenzivnom glavoboljom, jakom boli u mišićima, drhtavicom, suhim kašljem, izraženim umorom 2 – 3 tjedna, čak i iscrpljenošću. Ponekad se javlja i kihanje, začepljenost nosa i grlobolja, odnosno promuklost.

PREVENTIVA: ZDRAVE NAVIKE (pravilna prehrana, kretanje) I CIJEPLJENJE – Gripa nije bezazlena bolest, dapače: ako zanemarimo simptome i ne ponašamo se u skladu s preporukama liječnika riskiramo ozbiljnije komplikacije poput upale sinusa ili pluća, bronhitisa, pa je ne smijemo ni u kom slučaju pokušavati preboljeti „u hodu“. Gripa je virusna bolest, pa antibiotici ne pomažu, ali kao učinkovita metoda zaštite pokazalo se cijepljenje koje se u Hrvatskoj redovito provodi svake sezone od listopada do veljače. Zbog kontinuiranih genetskih promjena virusa i stalnog stvaranja novih sojeva, cijepiti se treba svake godine iznova.

LIJEČENJE GRIPE: MIROVANJE, PUNO TEKUĆINE, SIRUP: Gripa ne zahtjeva odlazak liječniku, ali treba ostati doma i ležati u krevetu, mirovati i piti mnogo tekućine. Budući da tijelo sadrži 60 % vode, a gripa povišenom temperaturom isušuje organizam, uzimanje dovoljno tekućine je važnije od uzimanja vitamina C ili češnjaka. Najbolji su topli napici (prevrući štete grlu kao i hladni!) ne previše zaslađeni i bezalkoholni. Za grlobolju su korisne pastile, a i bomboni mogu smanjiti nadražaj na kašalj, no ako je kašalj jak, preporučujemo sirup na bazi meda.

DOMAĆI SIRUP PROTIV GRIPE: dr. med. Ksenija Krajina Pokupec iz “Botana fitocentar” d.o.o. Zagreb na portalu www.femina.hr donosi brzi recept za izradu sirupa protiv gripe:

“Skuhajte čaj od mješavine sljeza, šipka, trpuca, majčine dušice, kamilice i malo islandskog lišaja. Ove biljke sadrže fitoncide – biljne antibiotike. Čaj neka bude jak – 3 jušne žlice čaja na pola litre vode. Ostavite stajati pola sata i procijedite. Dodajte meda koliko je potrebno (samo dodajte, treba ga dosta) da dobijete gustoću sirupa. Med neka bude domaći med od kadulje, suncokreta, livadni, šumski ili medljikovac (može i bagremov med, no on iako je najfiniji, u sebi ima najmanje ljekovitih tvari koje nam trebaju u borbi protiv zimskih bolesti). U sirup dodajte malo limunovog soka ili domaćeg jabučnog octa i evo! Domaći sirup i to bez konzervansa je spreman i s njim ćete se uspješno boriti protiv kašlja, grlobolje, temperature, viroze… Dnevno treba uzimati po 3 žličice ovog sirupa i nakon konzumacije ne piti tekućinu bar 10-15 minuta. Ako kašljete i imate još neke od simptoma prehlade ili ste nekako slabi i umorni, promukli i nakon mjesec dana, ne brinite. Komplikacije se mogu “vući” i trajati i dva do tri mjeseca i nakon preboljelog bronhitisa. Za sve komplikacije iznad toga vremena, obratite se svome liječniku.”

A što o gripi misli dugogodišnji liječnik obiteljske medicine, stručnjak za apiterapiju i veliki promotor upotrebe pčelinjih proizvoda prim.mr.sc. Josip Lončar, dr. med? 

Svake godine početkom jeseni počinje sezona prehlada, a nakon toga i gripe. Virusi i bakterije izazivaju bolesti kod oslabljenog organizma. Pored sezonske gripe i prehlade, ove godine izloženi smo i “svinjskoj” gripi tipa A – H1 N1. Simptomi svih respiratornih infekcija su slični ­curenje iz nosa, kašalj, grlobolja, glavobolja, bol u ždrijelu, povišena temperatura.

Virus gripe dolazi do površine stanice sluznice dišnog sustava gdje se u povoljnim prilikama umnožava i ulazi u organizam. Ako se bolest ne počne komplicirati, sluznica se oporavlja za 7 dana. No, komplikacije kod gripe su vrlo česte jer virus smanjuje otpornost organizma i često dolazi do bakterijske superinfekcije što dovodi do upale pluća i teškog oblika bolesti.

SIMPTOMI Gripu izazivaju različiti influenca virusi. Inkubacija kod gripe traje od 1 do 3 dana, bolest počinje iznenadno, sa visokom temperaturom, često iznad 40°C uz drhtavicu, zimicu i znojenje. Prisutna je jaka glavobolja, bolovi u mišićima, zglobovima i kostima, suhi bolni kašalj i grlobolja sa otežanim gutanjem i gubitak apetita. Dolazi do snažne iscrpljenosti organizma uz osjećaj umora i potrebe za mirovanjem. Teža slika bolesti javlja se kod djece i starijih osoba. Pandemija gripe javlja se kada nema ili ima samo malo populacije imune na gripu.

Odrasli čovjek prosječno godišnje boluje od prehlade 4 puta, a djeca 6-10 puta. Razlika u intenzitetu prehlade proizlazi iz činjenice da prehladu uzrokuje više od 200 različitih virusa o virusi, respiratorni sincicijalni virusi, korona virusi, adeno virusi i dr.)

Kod prehlade simptomi bolesti postepeno počinju uz polagani porast temperature koja kod odraslih rijetko prelazi 39°C. Prisutno je grebanje u grlu, uz kašalj s dosta sluzi, kihanje i začepljen nos ili sekreciju, glavobolja je manja, suzenje očiju, bolovi u mišićima i kostima, kao i umor, su znatno blaži nego kod gripe.

KAKO LIJEČITI PREHLADU I GRIPU

Liječniku pomoć obavezno bi trebali potražiti bolesnici s:

• povišenom temperaturom, koja se vra­tila nakon nekoliko dana.
• jakim i bolnim kašljem i žuto zelenim iskašljajem
• bolovima i šumovima pri disanju i osjeća­jem gušenja
• bolnim i otečenim krajnicima
• jakim bolovima u području uha ili sekre­cijom iz uha
• curenjem nosa koje traje duže od 10 dana ili ako je nos potpuno začepljen
• plavičastim ili ljubičastim usnicama
• jakom glavoboljom i ukočenošću vrata, te s dužim i jačim osjećajem iscrpljenosti

Liječenje gripe je u prvom redu simptomatsko. Oboljeli se najčešće potpuno oporave, ali javljaju se komplikacije, čak i smrtni slučajevi, posebno u djece, starijih i imunokompromitiranih osoba.

Gripu i prehladu je potrebno preležati. Bolesnici trebaju mirovati, dovoljno spavati, jesti laganu hranu i uzimati obilno tekućine (vodu, čajeve, juhu) uz dosta meda i vitamina G. Prostorije gdje boravi bolesnik treba prozračivati. Prema potrebi uzimaju se lijekovi za sniženje temperature i smanjenje bolova, za smirivanje kašlja i olakšano iskašljavanje, kapi za nos. Pušači bi za vrijeme bolesti trebali prestati pušiti. Antibiotici se primjenjuju samo ako postoji bakterijska infekcija. O primjeni antibiotika odlučuju liječnici nakon pregleda bolesnika. Ne preporuča se samovoljno uzimati antibiotik iz više razloga.

Treba naglasiti da su antibiotici lijekovi koji su učinkoviti protiv bakterijskih bolesti, a nemaju nikakvo djelovanje na virusne bolesti. Njihovom neracionalnom primjenom povećava se količina bakterija koje su otporne na antibiotike i uzrokuju teške bolesti, a istovremeno se nepotrebno uništavaju bakterije koje su nam neophodne za normalno funkcioniranje organizma (bakterije u probavnom i dišnom sustavu).

Svake godine preporučuje se cijepljenje protiv gripe svim osobama iznad 65. godine života, kroničnim bolesnicima i imunokopromitiranim bolesnicima. U sprječavanju i liječenju gripe koriste se i antivirusni lijekovi kao što je Tamiflu. Osim cijepljenja, za sprječavanje širenja gripe treba se pridržavati i drugih pravila.

Treba izbjegavati bliski kontakt sa osobama koje su podložnije gripi (djeca, osobe iznad 65. godine života, osobe sa oslabljenim imunitetom).

MEDOM PROTIV SVINJSKE GRIPE

Pri pojavi povišene temperature preporuča se ostati u kući, odnosno odgoditi odlazak na posao, školu, vrtić, putovanja, trgovine, javna okupljanja. Imunitet treba pojačati zdravom prehranom u koju bi trebao biti uključen i med, te dostatnim odmorom.

Liječnici koji se bave apiterapijom veliku pažnju posvećuju pčelinjim proizvodima kod liječenja bolesti gornjih i donjih dišnih putova. Zahvaljujući svojim sastavnicama (180) med se pokazao kao izvrsno biološko sredstvo čiji je ljekoviti učinak baziran na njegovom antimikrobnom djelovanju (antibakterijskom, antivirusnom, antimikotičkom), antialergijskom,ekspektorirajućem, probiotskom.

Med se može koristiti otopljen u tekućini, u svim napicima, u omjeru 1:10 uz dodatak C vitamina ili limuna. Kod djece i odraslih mogu se koristiti inhalacije tako da se udiše kroz nos, a izdiše na usta i obratno. Med se otapa u mlakoj, prokuhanoj vodi, do 38°C u omjeru 1:5. U inhalator se preporuča staviti i 10 do 15 kapi propolisa. Kod uzimanja propolisa na usta sa medom može se uzeti 3×30 kapi, a kod preventivnog uzimanja 2×15 kapi dnevno.

Primjenjuje se i ispiranje grla medenom otopinom u omjeru 1 :2.

Dnevne potrebe za medom kod prehlade i gripe iznose 2 grama na kilogram tjelesne težine. Po oporavku potrebito je nastaviti uzimati med kroz par tjedana da se olaška oporavak i povrati imunitet jer ni prehlada ni gripa ne ostavljaju trajni imunitet.

OPASAN VIRUS

Svinjsku gripu uzrokuje virus A – H1 N1. Ove godine po prvi puta je zabilježena u sjevernoj Americi, sa smrtnim ishodom u srednjoj životnoj dobi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 11. lipnja ove godine pandemiju nakon što se virus počeo širiti po cijelom svijetu. Svinjska gripa se širi kapljičnim putem i preko nečistih ruku. Virus je ipak manje zarazan nego što se u početku mislilo i strahovalo.

Po simptomima, svinjska gripa je slična sezonskoj gripi koja se javlja od jeseni do proljeća. U težimslučajevima može se osim klasičnih simptoma javiti proljev, povraćanje i bolovi u prsima, konfuznost. U Hrvatskoj je potvrđeno preko 1500 slučajeva svinjske gripe i 11 smrtnih slučajeva. Gripe se posebno trebaju čuvati trudnice, bolesnici sa astmom, dijabetičari, teži srčani bolesnici i mala djeca.

PČELINJI PROIZVODI I ORALNO ZDRAVLJE (1. dio) 

Prevencija u dječjoj dobi

 Za razliku od bijelog šećera, med ne oštećuje zube, već čuva kalcij i sprečava karijes. Internetski portal www.zena.hr za med od naranče kaže da uklanja zubne naslage i čuva osjetljive mliječne zube od karijesa, naravno ukoliko ga se redovito koristi.

Prirodna vodica za usta

Jedan drugi portal http://www.mojezdravlje.net za higijenu zubi preporučuje pranje mješavinom 1 g biljnog praška i pola žličice meda 2 put dnevno. Protiv zadaha iz usta preporučuju slijedeće: pomiješajte 1 žlicu meda i 1 žličicu cimeta u prahu s toplom vodom, pa svako jutro isperite usnu šupljinu i vaš će dah biti svjež tijekom čitavog dana. Ako se medu i cimetu pridruži limun svjež dah je zajamčen, a dobro je dodati i soda bikarbonu jer uklanja ostatke hrane i izbjeljuje zube.

Portal www.zadovoljna.hr nudi slijedeći recept: u 2 dcl tople vode stavite 1 i pol žlicu meda (Oprez: voda ne smije proključati!), pola žličice soda bikarbone, pola žlice cimeta u prahu i sok 2 limuna, izmješajte i prelijte u bočicu. Koristite 2 puta dnevno grgljanjem 4 minute 2 žlice, a potom ispljunite.

Recepti za zubobolju

 Napravite smjesu od 5 žličica meda i 1 žličice cimeta u prahu i stavite na zub koji vas boli 3 puta na dan. Evo i recepata na bazi propolisa: u posudu stavite 40 g mljevenog propolisa i prelijte ga sa 100 ml 70%-tnog alkohola, ostavite da stoji 7 – 10 dana i povremeno protresite. Potom filtrirajte, ostavite da stoji, dodajte  2 puta više vode (da koncentracija otopine bude 30 %), namočite tampone od vate u otopinu i prislanjajte na bolesni zub. Ili još jednostavnije: komadić prirodnog propolisa veličine zrna graška zagrijte na 60 – 70*C pa stavite na bolesni zub.

Recept za upale desni i nekrozni stomatitis

Na higijenski štapić nakapajte 50 – 70 kapi 30 %-tnog propolisa, masirajte laganim kružnim pokretima i zdrave i oboljele dijelove desni, bar 2 x dnevno. Kako bi se propolisna emulzija upila u tkivo nakon masaže treba par kapi ukapati uz zub.

Recept za paradentopatiju i kondilozu 

Mr. Žarko Stepanović u knjizi „Darovi medonosne pčele“ preporučuje upaljene desni oprati vodikovim peroksidom, potom osušiti toplim zrakom, pipetom nakapati par kapi 50 %-tne tinkture propolisa, opet osušiti dok se ne formira tanka opna, 7 – 12 puta dnevno. 

Recept za paradentozu

Žvakanje voska čisti zube i dezinficira usnu šupljinu. Pacijentima oboljelim od paradentoze i kojima krvare desni žvakanje saća se preporučuje zbog čišćenja jastučića desni od gnoja, jačanje desni i uklanjanja zubnog kamenca.

O važnosti meda i pčelinjih proizvoda u očuvanju oralnog zdravlja bilo je riječi i na 4. Nacionalnoj konferenciji o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda održanoj u Opatiji u travnju prošle godine. Dr. sc. D. Bakarčić s Klinike za dentalnu medicinu KBC Rijeka je između ostalog rekao da pčelinji proizvodi (med i propolis) imaju svoje mjesto u očuvanju oralnog zdravlja, ali je isto tako naglasio da njihova primjena ne smije biti nekritična te se treba držati određenih pravila.

Pčelinjim proizvodima protiv bakterija:

ESHERICHIA COLI

Jeste li znali da od upale mokraćnog mjehura godišnje oboli svaka peta žena, a svaka druga najmanje jednom u životu? Razlozi što je cistitis 30 puta češći kod žena leži u kraćoj mokraćnoj cijevi koja je bliže anusu, a time i štetnim bakterijama. U muškaraca prostata proizvodi antibakterijske sekrete koji ih štite od infekcije. Najčešći uzročnik upale je bakterija Esherichia coli koja prirodno živi u crijevima, a postaje opasna prelaskom u mokraćni sustav. Simptomi su iznimno neugodni: učestalo mokrenje, mutni urin jakog mirisa,  peckanje tijekom nužde, bol u zdjelici, a može se pojaviti povišena temperatura i krv u mokraći. Kad pretrage potvrde prisutnost bakterije E. coli u urinu liječnici obično prepisuju terapiju antibioticima. No, oni nisu bezopasni jer ubijaju i dobre bakterije neophodne za normalnu funkcionalnost organizma. Eshericia coli se vraća s još izraženijim simptomima i stvara dodatnu nelagodu i strah. Već sama činjenica da se upala ponavlja pacijenta obeshrabruje i baca ga u očaj. Zato danas sve više oboljelih od infekcije urinarnog trakta traže prirodan način liječenja, a tu je apiterapija u kombinaciji s biljnim pripravcima pokazala veoma dobre rezultate. Koje su glavne prednosti pčelinjih proizvoda, prije svega meda u liječenju ove vrste upala?

        Med u sirovom, neprerađenom i nerazrijeđenom stanju na temperaturama ispod 15*C bez izlaganja sunčevoj svjetlosti ima izraženo inhibitorno i baktericidno djelovanje, za što su zaslužni vodikov peroksid, flavonoidi, fenolne kiselina i još niz tvari. Antibakterijskom učinku meda doprinosi i pelud nekih cvjetnica. Medljikovac i lipov med djeluju antibakterijski jače od cvjetnog, a s čajem od koprive ili medvjetke (poznati Uvin čaj) je vanredno učinkovit vrijeskov med. U tom kontekstu svoju visoku cijenu opravdava i med manuke. Neki monosaharidi (jednostavni šećeri) koje med sadrži (manoza) vežu se na trepetljike E. coli i tako je onemogućavaju da se prihvati za sluznicu mokraćnog mjehura, pa se bakterija brže i lakše izluči s urinom. I kiselost meda (pH = 3,2 – 4,5) sprječava rast i razmnožavanje patogenih mikroorganizama: E. coli ne može preživjeti ispod pH 4,3! Radi ovakvih svojstava med ublažava simptome urinarne infekcije brzo i dugoročno, pogodan je i za dijabetičare, ne izaziva nuspojave i prilikom uzimanja ne dolazi do kontraindikacija s drugim lijekovima.

U liječenju urinarnih infekcija je veoma važan unos tekućine, što kod većine ljudi znači 6 – 8 čaša vode dnevno. Tradicionalni lijek protiv peckanja pri mokrenju je ječmena voda  koju dobijemo 60-minutnim kuhanjem žličice ječma u litri vode, nakon čega je procjedimo i dodamo malo meda i limunovog soka. Da bi se smanjila kiselost urina u ječmenu vodu se može dodati i soda bikarbona.  Upalu mokraćnog mjehura će smiriti i 3 male šalice mlakog čaja od bijelog sljeza ili crvene pupavice dnevno. Evo još jednog jednostavnog, a odličnog recepta: 250 g peršinovog korijena  i 250 g limuna (s koricom) oprati, samljeti i pomiješati s 200 g meda i 2 dcl maslinovog ulja, pa uzimati jednu žlicu prije doručka i jednu prije večere. Ako ipak više volite brusnicu, uzmite po 5 – 6 sirovih bobica s medom 2 – 3 puta dnevno  ili ih skuhajte u malo vode dok ne puknu i pomiješajte s medom. Možete i 2 žlice meda dodati u 2, 5 dcl soka od brusnica i piti tijekom cijelog dana ili litrom vrele vode preliti 1 i po žlicu peršinovog lista i 2 žlice sušenih bobica brusnice, pa nakon 30 minuta procijediti i piti često kao i druge navedene pripravke.

Uz svoja protuupalna, fungicidna, antivirusna i antiparazitna svojstva, propolis ima i antibakterijsko djelovanje poznato stoljećima, pa zato i ima renome „pravog prirodnog antibiotika“. Njegov učinak na E. coli bio je predmet više znanstvenih istraživanja (Kojungijev i dr. 1999.), a i kasnija klinička iskustva su potvrdila slijedeće: iako mu je učinkovitost nešto slabija u odnosu na antibiotike, propolis je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru. Klasičan oblik upotrebe propolisa je tinktura.  Po poznatoj rumunjskoj recepturi u 50 g usitnjenog i od prljavština očišćenog  sirovog propolisa se doda 500 ml medicinskog alkohola (djelovanje tinkture s 70 ili 90%-tnim alkoholom je bolje od onih s 30 i 50 %-tnim alkoholom). Mješavinu treba držati zatvorenu u tamnoj bočici 10 dana na sobnoj temperaturi, više je puta dnevno protresti, potom je profiltrirati i ostaviti da odleži par tjedana. Prije svake upotrebe sadržaj treba opet dobro protresti.  Ako se ova tinktura uzima paralelno s antibioticima, vrijeme liječenja i oporavka će biti znatno kraće. Dr. Peter Kapš u svojoj knjizi „Apiterapija“ oboljelima od cistopielonefritisa (upale mokraćnog mjehura, mokraćovoda i bubrežnog mjehura) predlaže 1 – 2 mjeseca uzimati 100 g meda dnevno, podijeljenog u 4 jednaka obroka, otopljenog u toploj vodi uz dodatak 20 – 40 kapi 30 %-tnog alkoholnog ekstrakta propolisa (pri korištenju 10 %-tnog vodenog ekstrakta doza je 4 x dnevno po 1 žličicu) prije jela. Za njegu intimnih dijelova tijela, posebno protiv peckanja se može koristiti sapun na bazi propolisa, ekstrakta nevena i kamilice, te eteričnog ulja kadulje.

Kada se govori o borbi organizma protiv infekcija ne može se zaobići djelovanje matične mliječi na jačanje imuniteta.   Na urogenitalnom sustavu se pozitivan učinak matične mliječi očituje u vidu bolje prokrvljenosti (čak do 75 puta!) što znatno umanjuje mogućnost nastanka infekcija, no puno je važnija činjenica da je antibiotska aktivnost matične mliječi po jačini jednaka četvrtini učinka penicilina! A ne stvaraju naviku ni ovisnost, već organizmu vraćaju sklad i ravnotežu na prirodan način bez neželjenih efekata – može li bolje?!

ZAKLJUČAK: Iako se uobičajeno smatra da upale mokraćnih putova nisu opasne za opće zdravstveno stanje, važno ih je liječiti što prije. Ako se uz spomenute znakove (peckanje, neugodan miris urina, često mokrenje) jave i bolovi u leđima iznad struka (od bubrega) odmah treba potražiti liječničku pomoć. Prirodni lijekovi i recepti navedeni u ovom tekstu nisu nadomjestak, već dopuna terapiji koju prepiše liječnik. Bez obzira što je u novije vrijeme otkriveno i dokazano mnogo neželjenih i veoma opasnih posljedica u sintetskim preparatima, bez njih se ne može. No nije li mudrije koristiti prirodna sredstva kad nisu neophodni? Čak i ako samo smanjimo potrošnju klasičnih lijekova i skratimo bolovanje, napravili smo pravu stvar, zar ne?! (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

ČUVARI NAŠEG ZDRAVLJA: ČEŠNJAK, LIMUN I MED

FORMULA ZA PODIZANJE IMUNITETA: nije riječ ni o kakvom eliksiru niti čarobnom napitku, već o starom receptu iz pučke medicine koji je veoma jednostava za pripremanje i za kojim možete posegnuti kad vas napadne jača prehlada ili gripa, a nemate vremena ni volje biti bolesni! Vjerovali ili ne, dovoljna vam je čaša mlake vode, sok od 2 limuna, 1 glavice češnjaka i 1 žlice meda! Ako očišćeni češnjak zgnječite i pomiješate u omjeru 1 : 1 s lipovim medom dobit ćete kašu protiv gripe koju valja uzimati 1 žlicu prije spavanja s toplom vodom. Doza se može i pojačati sukladno jačini infekcije do 2 -3 žlice dnevno.

Što to sadrže ove namirnice kad imaju tako čudesan učinak?

ČEŠNJAK (bijeli luk, lat. Allium sativum) je biljka vrlo jakog i jetkog okusa, poznata zbog vrhunskih kulinarskih i medicinskih svojstava. Počeo se uzgajati prije više od 5 tisućljeća: Egipćani su njime hranili iznemogle robove, stari Grci sportaše prije takmičenja, a Rimljani svoje legionare. Glavni sastojak češnjaka je allicin – sumporni spoj čudesnog antibakterijskog, antivirusnog, antigljivičnog, antiparazitskog i antioksidacijskog djelovanja. Osim toga češnjak sadrži ajoen sastojak koji sprečava stvaranje krvnih ugrušaka i na taj način štiti naše krvne žile od začepljenja, a dialil sulfid i tiakremonon djeluju antireumatski. Odavno je poznato da uzimanjem češnjaka snižavamo krvni pritisak, a visoki sadržaj vitamina C, B6, selena i mangana pogoduje i kardiovaskularnom sustavu. Redovito konzumiranje većih količina češnjaka značajno smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka. Češnjak je najjači prirodni antibiotik i dobro je barem jednom na tjedan najesti se češnjaka. Sirovi je češnjak bolji od kuhanog, no kuhanjem se smanjuje njegov (ne baš privlačan!) miris, pa to mnoge natjera da ga radije skuhaju. Iako mnogi u ljekarni kupuju tablete s češnjakom, mnogo je bolji domaći češnjak s tržnice! Da biste iskoristili ljekoviti potencijal češnjaka, zgnječite ga ili ga sitno narežite (to pospješuje oslobađanje posebnih enzima, koji pretvaraju alliin u allicin). Zgnječeni ili narezani češnjak ostavite na 5 minuta prije nego što ga pojedete ili skuhate (kako bi se oslobodila maksimalna količina allicina).

MED sadrži preko 180 različitih tvari: organske kiseline, vitamine, minerale, enzime, eterična ulja kao i eludna zrnca i vosak. Neke od tih tvari imaju antibakterijski i antivirusni učinak, neke djeluju antigljivično, antiparazitski i antioksidacijski. Redovitom konzumacijom meda stičemo tjelesnu kondiciju, mentalnu stabilnost i štitimo imunitetni sustav. Med poboljšava rad svih organa, čisti krv od toksina i olakšava resorpciju lijekova, vitamina, hormona kao i aktivnih tvari iz ljekovitog bilja. Konzumacija meda ujutro pomaže čišćenju organizma od štetnih tvari, a navečer djeluje umirujuće. Jeste li znali da je med bio jedan od sastojaka staroindijskih elilsira za život dug i do 500 godina? Njegove ljekovite osobine se uglavnom objašnjavaju visokim sadržajem glukoze koja (osim što je hranjiva) povećava zaštitnu funkciju jetre, jača tonus kardiovaskularnog sustava i otpornost organizma na infekcije. Osim što okrepljuje, med se izuzetno dobro apsorbira, brzo i lako oslobađa neophodnu energiju i kroz bubrege prolazi brže nego običan šećer. Med nam omogućava da popravimo propuste u prehrani, pa stalna uporaba ojačava imunitet i otpornost prema bolestima i infekcijama. Naučnici su istraživanjem dokazali da redovni konzumenti meda (1 velika žlica dnevno) žive 1 godinu dulje od onih koji ne koriste med, jer med sadrži antioksidanse (flavonoide) koji pomažu širenju krvnih žila, smanjuje stvaranje krvnih ugrušaka, a time i rizik od srčanog i moždanog udara.

LIMUN (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae), poznato već 6.000 godina. Limun je gotovo sinonim za vitamin C, ali sadrži i druge itekako korisne tvari: vitamine A, B1 i B6, bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, mangan. Osim toga sadrži i jedinstvene fitonutrijente (limonoide) koji imaju značajna antioksidativna i antibiotička svojstva. Povoljno djeluje na rad jetre, crijeva, želuca, imunog, živčanog i kardiovaskularnog sustava. Prirodni je antiseptik i antioksidans. Sprečava gripu, prehladu i mnoge vrste infekcija. Pomaže u snižavanju krvnog tlaka i povećava razinu dobrog (HDL) kolesterola. Limun pomaže eliminirati višak sluzi iz organizma i smanjuje rizik od moždanog udara. Sprečava nastanak bubrežnih i žučnih kamenaca. Ako redovito konzumirate limun, možete spriječiti bolesti poput laringitisa, bronhitisa, gripe, prehlade, artritisa, visokog krvnog tlaka, bakterijskih infekcija, bubrežnih i žučnih kamenaca, a prema najnovijim istraživanjima i raka! Limun čisti jetru, potiče stvaranje enzima u njoj i stimulira njezin rad. Regulira rad metabolizma. Voda sa limunom pomaže probavi, jer je njezin sastav sličan želučanoj kiselini, normalizira rad crijeva i olakšava njihovo pražnjenje. Osim toga razblažuje mokraćnu kiselinu, čime pomaže kod artritisa i gihta.

Češnjak, med i limun imaju i mnoge druge pozitivne učinke na naš organizam o kojima ovdje nismo pisali. Stvarno je puno razloga zašto smo ih nazvali mušketirima – čuvarima našeg zdravlja i „Pčelina školica“ ih toplo preporučuje svima: i djeci (starijoj od 1 godine!) i tinejdžerima, i trudnicama i zrelim muškarcima, a pogotovo populaciji starije dobi kojima je imunitet drastično opao!

KAKO SE BORITI PROTIV PREHLADE I GRIPE?

Dolazi jesen, a s njom i hladnije vrijeme, no nije samo ono uzrok  tegobama poput prehlade, gripe, viroze, već i drugi čimbenici kao oslabljen imunitet (zbog neispavanosti ili pothranjenosti), boravak u zatvorenom prostoru, nedostatna higijena i dr. Jeste li znali da godišnje u prosjeku odrasla osoba preboli 2 – 3 prehlade, a dijete se prehladi čak 6 – 12 puta?! Što je to uopće prehlada, a što gripa, po čemu se razlikuju i kako se boriti protiv njih uz pomoć pčelinjih proizvoda?

PREHLADA je najčešća zarazna bolest gornjeg dišnog sustava. Uzročnici su virusi (oko 200 vrsta!), najčešće tzv. rinovirusi. Glavni simptomi su: glavobolja, grlobolja, groznica, tjelesna temperatura iznad 39*C, promuklost, kihanje, kašalj, iscjedak iz nosa (ili začepljenost), a mogu je pratiti i gubitak apetita, mučnine, povraćanje, te bol u mišićima i zglobovima. Bolest počinje osjećajem umora i hladnoće, narednih dana prati ih glavobolja, kihanje i šmrcanje, te kašalj. Boja sluzi je bistrožuta do zelena. Kod djece su simptomi teži i duže traju, pogotovo groznica.Vrhunac prehlade je 2 – 3 dana nakon zaraze, a simptomi obično prestaju nakon 7 – 10 dana (rijeđe do 3 tjedna). Uzročnici bolesti se prenose udisanjem ili gutanjem sitnih kapljica iz zraka koje sadrže virus, dodirivanjem zaražene nosne sluzi ili kontaminiranih predmeta. Virusi mogu preživjeti u okolišu i duže vremena, pa se zatim prenijeti rukama do očiju ili nosa i izazvati zarazu. Lijek protiv prehlade ne postoji, ali uz pravilnu preventivu (redovito pranje ruku sapunom i toplom vodom minimum 20 sekundi, fizička aktivnost, hrana bogata vitaminima i mineralima potrebnim za snagu i vitalnost organizma) moguće je smanjiti virulenciju. Izolacija oboljelih je gotovo nemoguća, a zbog velikog broja virusa i njihove brze mutacije cijepljenje ne daje očekivane rezultate. Uz lijekove za ublažavanje simptoma iz konvencionalne farmaceutike (analgetici, antipiretici, antihistaminici i drugi dekongestivi), u istu svrhu služe tradicionalne metode iz narodne medicine: mirovanje, unošenje biljnih čajeva i juhe, grgljanje toplom slanom vodom i dr. Upozorenje: djeci mlađoj od 14 godina ne davati aspirine zbog mogućih nuspojava! Ne koriste niti antibiotici – ni preventivno, ni kurativno! Liječnici obično savjetuju odmor, održavanje vlažnosti prostora u kojem pacijent obitava, uzimanje vitamina C u voću ili napitcima (jer je znojenje najučinkovitiji način za snižavanje temperature). Dr. Peter Kapš u knjizi „Apiterapija: liječenje pčelinjim proizvodima“ za suzbijanje prehlade preporučuje 2 – 3 x dnevno po barem 2 žlice meda rastopljenog 3 dl vode ili toplog čaja (od kadulje) prije jela, inhalacije s 5 %-tnom otopinom meda 7 dana. Za uklanjanje iscjedka iz nosa pomoći će nam propolis sprej koji iam dvostruko djelovanje: inhibira infekcijske sposobnosti virusa i njihovo širenje, a istovremeno pomaže pri regeneriranju inficiranih tkiva. U nedostatku propolisa unutrašnjost nosnica možemo više puta dnevno mazati vatiranim štapićem umočenim u med.

GRIPA (influenca) je akutna infekcija dišnih organa koje uzrokuju virusi tipa A, B ili C protiv kojih se možemo preventivno cijepiti. Za razliku od prehlade ova se bolest javlja u epidemiološkim razmjerima: vurus gripe A se ponavlja sveke 2 – 3 godine, a virus tipa B svakih 4 – 6 godina. Putovi zaraze i klinička slika prehlade i gripe su slični, ali ova potonja se može zakomplicirati i prouzročiti još opasnije bolesti (sinusitis, upala srednjega uha, bronhitis, upala pluća). U liječenju gripe trebamo peroralno uzimati 98 g meda, 1 g matične mliječi i 1 6 propolisa ili 50 %-tnu vodenu otopinu meda s ekstraktom češnjaka ili vitamina C i B. U istu će svrhu poslužiti i 50 %-tna tinktura propolisa i 20 kapi 50 %-tne vodene otopine meda. Za inhalaciju nam treba 10 ml 50 %-tne otopine meda 3 x dnevno po 5 – 10 minuta. Ako se koristi propolis tada treba u inhalator uliti 10 kapi tinkture propolisa u 0,5 dl destilirane vode (ili fiziološke otopine) i inhalirati 3 – 4 x dnevno. Odlične su inhalacije u apiterapijskim komorama (30 minuta 2 x dnevno), a uspješnih se pokazao i med u injekcijama: 5 ml 20 %-tne otopine meda intravenozno. U liječenju gripe koristi se i pčelinji otrov u vidu tableta (pod jezik) i 10 %-tnom matičnom mliječi (peroralno).

U knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapiski pristup“ mr. Žarko Stepanović za preventivu preporučuje uzimanje livadnog meda s biljnim čajem (ujutro), limunadom ili sokom od hrena i toplim mlijekom (uvečer) uz napomenu da je maksimalna dnevna doza 2 g/kg tjelesne težine, a kurativno u čaj dodati i par kapi propolisa. Za podizanje imuniteta predlaže uzimati 1 x dnevno 250 – 300 mg matične mliječi (ujutro natašte), 20 kapi 20 %-tnog propolisa u malo tople vode (prije svakog jela) i 1 jušnu žlicu cvjetnog praha (pripremljenog prethodnog dana u malo hladne vode i kiselog mlijeka). Za upalu grla savjetuje u ključalu vodu staviti 20 g bijelog sljeza i ostaviti da ključa 1 – 2 minute, procijediti i ohlađen napitak pomiješati s 45 g meda. Ovaj se pripravak ne pije, jer služi za ispiranje usta i grla. Za inhalaciju preporučuje čaj od kamilice s medom i propolisom: zagrijati vodu do ključanja, dodati čaj, 50 g meda i 30 kapi 20 %-tne alkoholne otopine propolisa (ako nemate inhalator, poslužiti će i bokal i ručnik preko glave) minimalno 3 x dnevno. Protiv kašlja će poslužiti sirup od mladih borovih šišarki, lipovog meda i propolisa, a za kihanje (rinitis) mazanje nazalnih kanala vatiranim štapićem umočenim u balzam od meda i kantarionovog ulja ili sokom od hrena. Za bronhitis pisac preporučuje sirup od borovih iglica i šumskog meda.  

ZAKLJUČAK: „Bolje spriječiti nego liječiti!“ važi za sve bolesti, a pogotovo za prehlade i druga virusna oboljenja gornjeg dišnog aparata. Uz pravilnu preventivu (higijenske navike, hrana bogata vitaminom C, redovito vježbanje i odmor), te svakodnevno uzimanje meda i drugih pčelinjih proizvoda, povećava se otpornost organizma na viruse i utoliko smanjuje opasnost od zaraze. Cijepljenjem štitite i sebe i obitelj i sve druge s kojima dolazite u kontakt, a upravo je socijalni kontakt jedan od okidača u prenošenju virusa. A ako se baš i prehladimo, nije kraj svijeta: tu je apiterapija da nam pomogne! U našim se krajevima (pogotovo u priobalju)  za probleme s dišnim putovima i inače najviše koristi kaduljin med koji će pomoći lakšem izbacivanju sluzi iz dušnika i bronhija, a na kontinentalnom dijelu oboljeli od prehlade i gripe vole lipov med, jer pospješuje znojenje, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma što je imperativ kod viroza praćenih visokim tjelesnim temperaturama. Preventivnim uzimanjem propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi podižemo imunitet i štitimo ne samo dišni sustav, već dajemo snagu i jačamo izdržljivost čitavog organizma. Ne govori narod uzalud: „ZDRAVLJE NA USTA ULAZI!“ i „MED HRANI I OD MNOGIH BOLESTI BRANI!“a ja se usuđujem dodati: „DOK JE MEDA I ČAJA OD LIPE, NE BOJIM SE PREHLADE I GRIPE!“ 

PČELINJI PROIZVODI I ZDRAVLJE MUŠKARACA SREDNJIH GODINA 

      Jeste li znali da usprkos napretku medicine i farmaceutike žene u svim zemljama svijeta (osim u Somaliji) žive dulje od muškaraca? Od čega se najčešće boluje i umire muški rod srednje dobi u našoj zemlji? Na prvom su mjestu kardiovaskularne bolesti, slijede zloćudni tumori, bolesti respiratornog sustava, dijabetes i na kraju duševni poremećaji. Svi se liječnici slažu da uzroci ovoj negativnoj pojavi ne leže u genetici, već u lošim životnim navikama. Za razliku od žena , muški spol više naginje alkoholu, nikotinu, kofeinu, a nezdrava i neredovita ishrana uz boravak u zatvorenom prostoru i nedostatak fizičke aktivnosti samo pospješuju ovaj crni trend. Gotovo je nemoguće muškarca između 40 i 50 godina starosti koji će iz prevencije potražiti savjet profesionalnog nutricioniste, poput  dipl. ing. Martina Markov Singer koja im preporučuje hitno odvikavanje od svih vrsta ovisnosti, obvezan sistematski pregled (krvna slika, urin, EKG, UZV abdomena…) i naravno – zdravu prehranu! Mogu li muškarcu u toj dobi pomoći pčelinji proizvodi i na koji način pokušat ćemo odgovoriti u nastavku teksta.

       Imunološki sustav je mreža stanica, tkiva, organa i raznih kemijskih spojeva čiji je cilj očuvanje organizma od virusa, bakterija i toksina svih vrsta ili drugim riječima: imunitet nam je posljednja linija obrane od neprijatelja u vidu stranih tijela i drugih štetnih tvari. Dok funkcionira imunosustav (bez obzira: urođen ili stečen) sigurno se nećemo razboljeti, no ako popusti, posljedice mogu biti kobne! Upotreba pčelinjih proizvoda ne izaziva poremećaje u funkciji organizma niti dovodi do neželjenih nuspojava, čak ni tijekom duže konzumacije (što je jedna od najvažnijih prednosti pred sintetskim preparatima). Svim produktima iz košnice zajednička je vrlina da dokazano podižu imunitet ljudskog organizma.

    Med je od izvanredne važnosti za kondiciju, jer vrlo brzo vraća potrošenu snagu i energiju. Zato naš uvaženi stručnjak za apiterapiju prim. mr. sc. Josip Lončar muškarcima koji su na svom poslu izloženi fizičkim naporima preporučuje da tijekom rada uz voće uzimaju napitke zaslađene medom, jer će na taj način u najkraće moguće vrijeme nadoknaditi izgubljenu tekućinu i energiju, te mineralni elektrolitski status. I dok bijeli šećer osim energetske vrijednosti nema nikakve druge hranjive tvari, a uz to njegova prekomjerna konzumacija vodi u pretilost i izaziva porast masnoća u krvi, invertni šećer u medu naš organizam ne treba razgrađivati, niti nadražuje stjenke želuca i crijeva. Med je jedna od rijetkih namirnica koja raspolaže mineralima u količinama dovoljnim da se sačuva organska ravnoteža, a ujedno je i izvrstan posrednik u sinergijskom djelovanju minerala i vitamina. Osim toga med je dobar čuvar krvnih žila, pomaže stvaranje hemoglobina u krvi i rad bubrega, ima antioksidacijski, antibakterijski i laksativni učinak, pa iz svih tih razloga pri liječenju osigurava brži oporavak (dakako: uz obvezan svakodnevni unos). Med djeluje smirujuće na živčani sustav, a to je od izuzetne važnosti u stresnim situacijama kojih je kod radno aktivnih osoba sve više. Dakle, ako ste muškarac svakodnevno pod stresom, rastrzani na 100 strana, preokupirani zadacima i planovima koje vam nameću nadređeni i ako ste obuzeti crnim mislima jer ne nalazite izlaz iz te krize, požurite kod najbližeg pčelara i kušajte žlicu zdravlja iz njegovih košnica! Amorfin med djeluje opuštajuće i umirujuće, a bagremov med pomaže pri nesanici, vrtoglavici i depresiji. Kaduljin med pomaže kroničnim pušačima (a njih nije malo među muškarcima srednje dobi), jer olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, dok alkoholičarima i osobama s probavnim smetnjama preporučujemo kestenov med, jer olakšava rad jetra i žuči, štiti želučanu i crijevnu sluznicu i potiče rad crijeva. Muškarcima s niskim tlakom i problemima u cirkulaciji preporučujemo ružmarinov med, a vrijeskov med bubrežnim bolesnicima. Lipov med kroz veće izlučivanje znoja, pokreće detoksinaciju i ubrzava metabolizam. Pošto ne živimo u sterilnim uvjetima, naše je tijelo svakodnevno izloženo različitim vanjskim čimbenicima koji negativno djeluju na naš imunološki sustav. Došle su nam nove bolesti, a stare nažalost nisu otišle! Zbog smanjenog lučenja testosterona i androsterona kod nekih se muškaraca već nakon 40.-te godine života može pojaviti i povremena erektilna disfunkcija. Zato je dobro posegnuti za hranom bogatom selenom i cinkom. Dok selen čuva normalnu spermatogenezu, cink je važan za očuvanje normalne razine androgenih hormona, normalnu plodnost i reprodukciju. Zato, dragi moji vršnjaci, pogotovo oni koji još dugo žele ostati aktivni u noćnoj smjeni, kušajte dračin med! Dobar je za cirkulaciju, srce i krvotok, a pčelari tvrde da je bolji i od Viagre!

     Evo jednog dobrog i jednostavnog recepta za podizanje imuniteta: sameljite 100 g oraha, 100 g badema, 200 g lanenih sjemenki i 50 g sjemenki koprive i pomiješajte s 1 kg livadnog meda, pa uzimajte po jednu čajnu žličicu nekoliko puta na dan. Mnogi se muškarci srednje dobi znaju požaliti da počinju gubiti kosu. Ovaj se problem ispadanja kose može riješiti pripravkom od toplog maslinovog ulja, žlice meda i žličice cimeta. Nanosi se 15 minuta prije pranja kose (glava se zamota folijom ili najlonom). Ako patite od depresije u svježe iscijeđeni jabučni sok umiješajte 1 – 2 čajne žlice bagremovog meda za jednu šalicu i pijte u gutljajima 1 – 2 šalice na dan. I za nesanicu će pomoći žličica bagremovog meda u šalici toplog mlijeka ili čaja od kamilice. Kao dobra preventiva protiv infarkta može poslužiti redovita konzumacija čaja od žalfije, lipe i sljeza zaslađen livadnim medom. Pacijentima koji boluju od arterioskleroze preporučujemo sok od cikle, limuna i meda. Pčelari u Istri skloni su tvrdnji da kod problema s potencijom muškarcima pomaže med s tartufima, ali ništa nije slabiji ni med s shitaki gljivama koji snižava kolesterol, sprječava začepljenje krvnih žila i regulira krvni pritisak.  Med s brusnicom i bundevinim sjemenkama jača muskulaturu mokraćnog mjehura, potiče mokrenje, smiruje upalne procese i sprječava poremećaje u funkciji mokraćnih kanala, odnosno olakšava probleme s prostatom koji muče upravo ovu dobnu skupinu muškaraca.

      Iako pelud nije direktan proizvod pčela (to su muške spolne stanice medonosnih biljaka), sadrži sve sastojke nužne za zdrav život i normalan razvoj ljudskog organizma. Osim što redovitom upotrebom organizam cvjetni prah opskrbljuje energijom i jača imunitet, ublažava posljedice stresa, pelud pomaže u liječenju anemije, hipertenzije, kod probavnih tegoba i kroničnog prostatitisa. Pošto pouzdano smanjuje tegobe kod benigne hipertrofije prostate, preventivno se preporučuje muškarcima nakon 40-te godine života. Pelud povoljno utječe na rad spolnih žlijezda, povećava potenciju i broj spermatozoida. Cvjetni prah poticajno djeluje i na libido, a neki istraživači s europskih sveučilišta skloni su tvrdnji da i kod impotentnih čini čuda iako je za poboljšanje seksualnosti neophodno i fiziološko i psihičko zdravlje, baš kao i uravnoteženost hormona. Za regulaciju visokog krvnog pritiska dobro je uzimati 3 puta dnevno prije jela po jednu žličicu pripravka od 1 kg meda, 200 g peludi i 5 – 10 g matične mliječi.

      I propolis ima izvanredna svojstva, što više: nazivaju ga «eliksirom života» i «antibiotikom 21. stoljeća», jer podiže imunitet i pomaže kod tegoba koje su posljedica stresna i užurbana života i zagađena okoliša. Pravi je borac protiv bakterija, gljivica, virusa i upala, ima anestetički, antioksidacijski, antiparazitski i antitumorski učinak. Propolis potiče obnovu tkiva, djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi, skraćuje trajanje viroza i gripe, upala grla, a kako suvremeni muškarac «nema vremena za bolest» ovaj je pčelin proizvod kao izmišljen za naš brzi tempo života. Antioksidansi u propolisu (flavonoidi i etanoli) zaslužni su kao prevencija karcinoma i drugih degenerativnih bolesti, a u sinergiji s propolisom su učinkoviti i antibiotici. Osim toga propolis djeluje i na viruse, bakterije ne stvaraju otpornost na njega i nema štetnih nuspojava. Dakle, propolis je koristan svim muškarcima koji žele smanjiti štetne posljedice svakodnevnog stresnog načina života zbog kojeg im slabi imunitet i organizam postaje podložan svakojakim bolestima. Dobar recept u slučaju aritmije srca je uzimanje 3- 4 puta na dan tijekom 2 mjeseca po jednu žlicu meda otopljenog u čaši tople vode uz dodatak 10 – 15 kapi 20%-tne otopine propolisa. Za regulaciju povišenog krvnog pritiska valja 3 puta dnevno prije jela uzimati čašu tople vode s jednom žličicom meda, sokom od pola limuna i jedne mrkve, malo hrena i 20 – 30 kapi alkoholne otopine propolisa.

       Dovoljno je da pčelinji proizvodi (u ovom dijelu med, pelud i propolis, no isto važi i za matičnu mliječ, vosak i apitoksin, o čijim ćemo dobrobitima za muškarce srednje dobi pisati u slijedećem nastavku) samo malo povise naše obrambene snage i već smo dosta učinili na planu preventive. Ukoliko se ipak dogodi da se razbolimo, jačanjem imuniteta ćemo skratiti vrijeme bolovanja i smanjiti potrošnju lijekova, što opet nije loše, zar ne?! Pa neka se netko usudi tvrditi kako je činjenica da većina pčelara ima dug, plodan i zdrav život igra slučajnosti! Ne zahvaljuju pčelari za to zvijezdama na nebu, već boravku na svježem zraku, umjerenoj, ali stalnoj fizičkoj aktivnosti koja im održava cirkulaciju, pokretljivost zglobova i elastičnost mišića, zanimanju u koje su unijeli svu svoju ljubav, a ono im uzvraća osjećajem sreće i zadovoljstva, te zdravim proizvodima kojim ih daruju njihove ljubimice. 

Znate li da prema statistikama u Europi godišnje umire u dobi od 15 do 64 godine dvostruko više muškaraca? Više je nego očito da sve bolja dijagnostika i lijekovi nemaju očekivan odraz na duljinu i kvalitetu života u dobi iznad 40 godina. Prosječan Hrvat srednje dobi ne brine previše o svom izgledu, zanemaruje kondiciju i zdravlje, ne odlazi ni u ljekarnu, a kamoli k liječniku! Kod muškaraca nakon 40.-te česta je promjena krvnog i srčanog pritiska, aritmija ili lupanje srca i povišena razina masnoća i šećera u krvi. Zbog promjene u lučenju androgenih hormona smanjen je libido, a počinju se javljati i poremećaji seksualne funkcije. Uočljiviji su ipak psihološki problemi: kroničan umor, bezvoljnost, nesanica, nervoza, migrena, nagle promjene raspoloženja (napadi panike ili izljevi bijesa), izoliranost i depresija. U košnici ili u prirodi oko nje oduvijek je bilo odličnih terapeutika, biostimulatora i regeneratora, no njihova šira primjena je bila kočena ne iz razloga nedostatne analitike, nego zbog profitabilnije industrije sintetskih lijekova! Čovjeku je hrana jedini izvor neophodnih tvari od građevnih, energetskih, zaštitnih do makro i mikroelemenata. Danas kad je hrana prepuna raznih primjesa, aditiva, boja i drugih štetnih kemikalija, redovan i zdravstveno ispravan, biološki punovrijedni obrok je izuzetno važna stavka upravo u srednjoj životnoj dobi. Pčelinji proizvodi kao čista prirodna hrana s nebrojeno puta dokazanim ljekovitim svojstvima na oslabljeni organizam kod pacijenta oboljelog od bilo koje bolesti može djelovati samo pozitivno. A nije li to u potpunom skladu s liječničkom etikom: ne šteti! Upravo o tom aspektu govori i dr. Dragan Panić, farmaceut, konzultant i predavač iz Beograda: «Pčelinji proizvodi nisu lijek niti pomoćno ljekovito sredstvo, njima se ne ukida niti zamjenjuje terapija propisana od strane liječnika, ali ih treba koristiti preventivno – da bi ostali zdravi!»

     Svi znamo koliko su za naš organizam značajni vitamini, enzimi ili hormoni. Činjenica koju često previđamo je da vitamini nisu u stanju pokazati sva svoja blagotvorna svojstva bez minerala i oligoelemenata. Ako zbog nepravilne prehrane, fizičkog naprezanja ili stresa u organizmu muškarca srednje dobi dođe do deficita minerala, to može izazvati ozbiljne poremećaje jedne ili više životnih funkcija. Da bi to spriječili, nije dovoljno povremeno uzimati žličicu meda i očekivati da će u rekordnom roku organizam vratiti krepkost i vitalnost, već svaki dan redovno uzimati ne samo med, već i sve druge pčelinje proizvode.

       Matična mliječ je izvanredan, po mnogima i najdragocjeniji pčelinji proizvod bogat vitaminima (C, B1, B6, B5, B8…), makromineralima (Ca, P, K, Na…) i oligoelementima (Au, Co, Zn). O značaju cinka u prehrani muškaraca nakon 40-te pisali smo u prvom dijelu, pa nećemo ponavljati koliko je prisutnost ovog elementa važna za reproduktivne organe. Matična mliječ pomaže u eliminaciji slobodnih radikala koji su uzročnici niza opasnih bolesti. Peptid sličan inzulinu u matičnoj mliječi snižava razinu šećera u krvi što je izuzetno značajno u liječenju jedna od najraširenijih bolesti današnjice – dijabetesa, a sekundarno snižava arterijski tlak (jedan proizvod – dva pozitivna učinka!) koji je nažalost uobičajena pojava kod šećernih bolesnika. Kod muškaraca izloženim stresu uočeni su poremećaji u snabdijevanju mozga krvlju, arterioskleroza i neuroze s emocionalnim ispadima (agresivnost, razdražljivost, gubitak samopouzdanja, strah, zatvaranje u sebe) zbog oštećenja živčanih stanica. Matična mliječ pomaže i u tim tegobama: dovodi do smirenja i opuštenosti pacijenta, vraća mu miran san, pomaže kod prvih znakova senilnosti, pa tako direktno umanjuje korištenje antidepresiva i drugih psihosedativnih preparata. Matična mliječ je jedna od rijetkih prirodnih namirnica koja sadrži acetilholin – neurotransmiter koji zahvaljujući svom sastavu omogućava prijenos impulsa između živaca, te tako pomaže stanicama da se regeneriraju i oporave. Na taj se način metabolizam vraća u normalu i tkiva bolje funkcioniraju: svi naglo podignuti štetni procesi (stres, napor, upale) vraćaju se na normalne razine, resursi se pune neophodnim elementima i organizam lakše podnosi napor. Prema službenim farmakoepidemiološkim podacima najveća opasnost za suvremenog muškarca srednje dobi predstavljaju kardiovaskularne bolesti, prije svega stenokardija. Kod ove bolesti zbog uzroka živčanog ili metaboličnog karaktera i otežane cirkulacije krvi u žilama koje dovode hranu u srčani mišić razvija se oštećenje miokarda s pratećim bolnim sindromima što može izazvati infarkt miokarda. Matična mliječ nema efekt poput glicerina (trenutno nakon uzimanja), već postepeno širi krvne žile, smanjuje arterijski tlak, normalizira tonus centralnog živčanog sustava i smanjuje angiospastičke pojave. Jedna od najtežih bolesti uvjetovanih nepravilnim životom, lošom prehranom i povećanom radijacijom, sve prisutnijim stresom su tumori, ali na sreću i ovdje pacijentima na kemoterapiji matična mliječ pomaže u bržem oporavku.

     Iako kemijski sastav pčelinjeg otrova još uvijek nije potpuno razotkriven, sva dosadašnja iskustva potvrđuju da se apitoksin slobodno može nazvati lijekom 21. stoljeća. I dok su ga u narodnoj medicini koristili kao antireumatik, istočnjačka medicina je razvila tzv. apipunkturu – metodu liječenja upalnih procesa i kroničnih bolesti ubodima pčela u akupunkturne točke. Bez obzira na metodu terapije ili sredstvo primjene (injekcija, krema, mast) pčelinji otrov pozitivno djeluje na krvni tlak i kolesterol u krvi, što je od posebnog značaja kod pacijenata muškog roda (bez obzira na dob). Najnovija istraživanja potvrđuju da melitin (bazični polipeptid koji čini više od 50 % suhe tvari apitoksina) ima antitumorski učinak, pa bi se u bliskoj budućnosti mogao koristiti u tretmanima protiv kancerogenih bolesti koje su u posljednje vrijeme uznapredovale upravo u ispitivanoj dobnoj grupi muškaraca.

    Od najranijih vremena u pučkoj medicini se koristio i pčelinji vosak, prije svega za liječenje rana i kožnih bolesti, za jačanje desni i regulaciju probave. Med izvornom saću  ima bolje antibakterijsko i antimikrobno djelovanje od klasičnog meda. Žvakanje  meda u saću izvanredno je za suzbijanje paradentoze i sličnih upalnih procesa , koji nerijetko pogađaju upravo muškarce srednje dobi koji su se previše opustili i zanemarili higijenu usne šupljine. Med u saću treba uzimati u manjim komadima, veličine kocke šećera, nekoliko puta na dan. Evo jednog dobrog recepta za giht koji zna često zasmetati muškarcima srednje dobi: zagrijati 20 g pčelinjeg voska i 29 g borove smole. Kad se stope, dodati žlicu meda i sve dobro izmiješati, staviti na gazu i priviti na bolno mjesto. I za reumatoidni artritis pomažu oblozi od rastopljenog voska, meda i crnog bibera.

ZAKLJUČAK: Dragi moji vršnjaci, ako ste na sebi prepoznali bilo koju promjenu od gore navedenih poremećaja zdravlja i vitalnosti vašeg duha i tijela ili ako je to uočila vaša okolina, a vi te činjenice uporno ignorirate, stanite malo na loptu, smanjite malo brzinu i razmislite kud vas vodi takav način života! Preispitajte vlastite želje i prioritete, umjesto jednog nedosežnog cilja postavite si radije više malih, svakodnevnih i – što je najvažnije: ostvarivih! Muškarci srednje dobi bi trebali što manje konzumirati toksične i beskorisne tvari (alkohol, nikotin, kofein), što više boraviti na svježem zraku i koristiti neprerađene prirodne proizvode (voće, povrće, med i dr.), piti što manje umjetnih gaziranih pića (zamijenite ih napicima zaslađenima medom). Pčelinji proizvodi su dodaci prehrani koji će vam pomoći da izdržite sve te izazove suvremene civilizacije, da detoksicirate svoj organizam i očuvate zdravlje, ali to morate činiti svakodnevno, jer bi u suprotnom mogao izostati potpun učinak. Izuzetno je važno da svom organizmu svakodnevno dodajete ono što vam je redovitom prehranom uskraćeno. U tom su kontekstu zahvaljujući svom bogatom sastavu pčelinji proizvodi idealan izvor svih potrebnih minerala, vitamina, makro i mikroelemenata što je više nego dovoljno da svoj organizam detoksicirate, normalizirate metabolizam, čak da se i – pomladite! S druge strane, duhovnu snagu možete vratiti vježbama disanja, jogom, meditacijom  – bitno je da radite na sebi i jačate svoju unutarnju snagu. Da biste bili otporni morate imati zdrav ritam  života, odmarajte se i spavajte dovoljno. Ako niste sportski tip, pronađite neku drugu fizičku aktivnost (šetnja, planinarenje, joga) koja će vam pomoći da održite poželjnu tjelesnu težinu, pokretljivost zglobova, elastičnost mišića. Osim zdravlja i kondicije, sve će vam to dati i dodatni osjećaj sreće i zadovoljstva, upravo onaj koji možete očitati u očima svakog pčelara, jer on ne juri 200 na sat žureći sa sastanka na sastanak, nije izložen neostvarivim planovima nametnutim od strane nadređenih što nužno vodi u stres i disfunkcionalnost organizma, već živi u skladu s prirodom i njenim zakonima, a za svoj plemeniti poziv od pčela uz med, propolis i druge proizvode s pčelinjaka zauzvrat dobiva najdragocjenije blago na svijetu – fizičko i psihičko zdravlje!

PČELINJI PROIZVODI U BORBI PROTIV STRESA

Po najnovijim istraživanjima čak 59 % maturanata 6 mjeseci prije polaganja državne mature osjećaju veliki stres. Najčešći simptomi su neprestano razmišljanje o rezultatima, poteškoće u koncentraciji, rastresenost, nemir i česte promjene raspoloženja. Što je to stres i kako pčelinji proizvodi mogu pomoći školarcima pred testove i usmene ispite?

STRES (engl. „stress“ = tlak, napetost) je psihološka i fiziološka reakcija organizma na opterećenje na više razina. Stresni hormoni utječu na cijelo tijelo: ubrzava nam se puls, napinju mišići, prekomjerno se znojimo. Stres negativno djeluje na serotonin, hormon sreće, pa gubimo osjećaj spokoja i zaštićenosti. Kod kratkoročnog stresa naš će se imunosustav aktivirati u svega par minuta, no dugoročni (kroničan) stres će ga oslabiti i na kraju i uništiti. Stres ćemo prepoznati kroz nagle promjene raspoloženja, umor, razražljivost, agresivnost ili povučenost u osamu, strah (koji često postaje paničan), bezrazložan plač ili napad smijeha. Ove i niz drugih psiholoških, tjelesnih i ponašajnih reakcija djeluju vro negativno na ljude pod stresom (ali i na njihovu obitelj i suradnike!) i pridonose razvoju mnogih bolesti, a mogu se pretvoriti u ozbiljne i trajne poremećaje. Kontinuirana primjena antistresne tehnike relaksacije (putem joge, meditacije ili autogenog treninga) i tjelesne rekreacije (putem sportskih aktivnosti) mogu pomoći ljudima da premoste stresnu situaciju i s više optimizma gledaju u budućnost, a u protustresnoj strategiji ne smijemo zaboraviti ni važnost pravilne ishrane. U borbi protiv stresa pomoći će hrana bogata složenim ugljikohidratima (integralne žitarice, svježe voće i povrće, mahunarke), triptofanom (puretina, piletina, jaja, mliječni proizvodi i morski plodovi), esencijalnim kiselinama (Omega-3), mineralima (magnezijem, cinkom) i vitaminima (B-kompleks). Unatoč svemu u prevladavanju stresa će biti neophodna moralna potpora (obitelji i prijatelja), ali i stručna pomoć psihoterapeuta. Terapija može biti simptomatska (liječe se samo simptomi) ili kauzalna (uklanjaju se uzroci bolesti). Na osnovu indikacija, psihoterapeut postavlja dijagnozu i određuje način liječenja. Kako još uvijek ne postoji jedinstvena lista standardnih indikacija bolesti koje se mogu uspješno liječiti pčelinjim proizvodima, apiterapija ne nudi obilje riješenja kao kod drugih organskih tegoba. Da lakše argumentiramo potrebu za većim angažiranjem apiterapeuta na istraživanju djelovanja pčelinjih proizvoda na uobičajene tegobe ljudi pod stresom, citirati ću uvaženog znanstvenika prof. dr Vuka Stambolovića: „Ishodište svih alternativnih metoda u smislu podrške organizmu leži u trojstvu dodira, trave i riječi. U zvaničnoj medicini dodir je pretvoren u kirurgiju, trava u sintetičke lijekove, a riječ se izgubila.“ U liječenju stresa komunikacija između liječnika i pacijenta je na prvom mjestu, pa to važi i apiterapeutskom pristupu. Apiterapeut mora uspostaviti kvalitetan, obostrano iskren i povjerljiv odnos s klijentom, dakle razbiti i najmanji trunak sumnje u mogućnost izliječenja i bilo kakve predrasude glede svoje profesije. Nadalje on mora pacijenta potaknuti na promjene tako da ustaljene navike, ali i način razmišljanja zamijeni novim i kvalitetnijim stilom života (više umjerene fizičke aktivnosti, pravilna ishrana, redovna konzumacija pčelinjih proizvoda), naravno bez rušenja njegova samopoštovanja u cilju smanjenja tjeskobe i izgradnje samopomoći neophodne u terapijskom procesu. Dobar apiterapeut će prvo educirati pacijenta, pa ga zatim motivirati da bi ga na kraju naučio kako će se sam suočiti s životnim problemima i boriti protiv stresa, bez obzira na učinkovitost darova iz košnice i činjenicu da je s njima nemoguće pogriješiti (ako se pacijent pridržava uputa apiterapeuta i liječnika konvencionalne medicine), jer ne mogu naškoditi (ako se ne pretjera u dozama). U knjizi „Darovi medonosne pčele“ mr Žarko Stepanović tvrdi: „Svaki proizvod medonosne pčele, kao živa materija putem vibracije (kretanja, treperenja) aktivirat će i podržati čitav organizam da pobjedi bolest!“  I kao u „Priči o leptiru“ u kojoj čovjek pomaže leptiru da izađe iz čahure, ali ovaj nikad ne poleti jer mu je tijelo ostalo krhko, a krila nerazvijena, tako i pacijent sam mora proći poteškoće pri izlasku iz svoje „čahure“, a apiterapeut i njegovi pripravci samo će biti dobra podrška na tom putu očišćenja od uzroka koji su doveli do stresa. Što preporučuju eksperti iz područja apiterapije kao najbolje oružje u borbi protiv stresa? Dr Peter Kapš u knjizi „Apiterapija“ se osvrnuo na poremećaje u spavanju kao posljedicu stresa, ali i nekih drugih čimbenika (neuravnotežena prehrana, nedovoljna fitička aktivnost). Autor objašnjava kako naš mozak i tijekom spavanja troši 20 x više energije od drugih stanica u tijelu, pa zato treba puno glukoze, jer moždane stanice koje krvlju ne dobivaju glukozu umiru za par minuta. Čak i mali pad šećera izaziva reakciju panike, odmah aktivira nadbubrežne žlijezde koje luče puno adrenalina, što djeluje toksično i stresno. Svakodnevna konzumacija meda (kao i voća i povrća) prekinut će pretjeranu aktivnost nadbubrežne žlijezde i spriječiti negativne učinke stresa. Uzimanje 1 – 2 žlice meda sat prije spavanja osigurati će optimalnu opskrbu mozga glukozom i popuniti zalihu glikogena u jetri. Za normalizaciju sna mr Žarko Stepanović preporučuje recept na bazi bijelog vina i meda uz malo bosiljka, ružmarina i propolisa. Nervozu će smiriti napitak na istoj bazi s malo valerijane (odoljen), kamilice i ružmarina. Kod problema s pamćenjem pomoći će čaj od matičnjaka, kičice (Centarium erthyraea) i rizoma iđirota (Acorus calamus). Čaj valja zasladiti medom i konzumirati više puta na dan. Za borbu protiv stresa mr Stepanović preporučuje 1 žlicu meda, 1 žlicu cvjetnog praha i 1 čašu voćnog soka s matičnom mliječi ili 20 kapi propolisa. Zašto matična mliječ i propolis? Zato jer spadaju u najbolje prirodne izvore antioksidanata. To su materije koje neutraliziraju slobodne radikale i čuvaju organizam od njihovog štetnog djelovanja. Oni se nakupljaju upravo u stresnim situacijama, djeluju destruktivno na tjelesne stanice i uvode organizam u tzv. oksidacijski stres. Med djeluje na mozak pojačavajući mu koncentraciju, sposobnost pamćenja i učenja, koordinaciju pokreta i izdržljivost. Mr Stepanović poručuje učenicima i studentima: „Ni jedno jutro bez meda!“ Za naporan umni rad 100 – 120 g meda na dan prije doručka bit će dovoljna startna energija za mišiće i mozak, a pred ispit (maturu s početka članka) taj dan udvostručiti dozu.

ZAKLJUČAK: Med nam omogućava da popravimo brojne propuste  prehrani, pa što ga prije počnemo koristiti, to bolje za nas! U stresnim situacijama (kao što je matura) med ima prirodno, lagano djelovanje koje umiruje i opušta, dakle djeluje poput sedativa, a uz to omogućava brzo obnavljanje snage i utrošene energije. Propolis pomaže organizmu da se pročisti, omogućava deaktivaciju otrova nakupljenih u tijelu uslijed stresa i njihovo izbacivanje iz organizma. Pripravci na bazi propolisa služe za jačanje imuniteta, stimulaciju izmjene tvari i regeneraciju, povećavaju izdržljivost i radnu sposobnost. Cvjetni prah smiruje preopterećeni živčani sustav,  popravlja cirkulaciju i ima biostimulativni regenerativni učinak na jetru, pa je stoga djelotvoran kod iscrpljenosti, dakle ublažava posljedice stresa i daje snagu za daljnje napore. Redovno korištenje matične mliječi uz druge pčelinje proizvode ili samostalno vraća miran san i smirenje, a pošto je anabolički i energizirajući učinak očit i kod zdravih ljudi i sportaša, apiterapeuti ga preporučuju i učenicima i studentima, pogotovo u stresnim situacijama kao što je završni ispit. Dakle, kad zbrojimo sve pozitivnosti pčelinjih proizvoda – od popravljanja lošeg raspoloženja do utjecaja na imunološki sustav – što nam preostaje nego da zaključimo:

„KAD JE O MATURI RIJEČ,

PROIZVODI IZ KOŠNICA

IMAJU ZADNJU RIJEČ:

ZA SVJEDODŽBU PUNU PETICA

MED, PROPOLIS I MLIJEČ

NAJBOLJA SU MJERICA!“

MED U BORBI PROTIV NESANICE

Sjećate li se filma «Insomnia» s Al Pacinom u ulozi detektiva koji se sve vrijeme doima iscrpljen kao da je iz njega iscijeđen posljednji atom snage i volje za životom? Nervozan zbog neispavanosti, namrgođena lica s podočnjacima poput krafni obavlja svoj posao korektno i predano, ali ga umor dekoncentrira i ometa u službi. Da je središnji lik u filmu poznavao blagodati meda i neposredno prije počinka popio šalicu čaj od kamilice i u borbi protiv glavnog neprijatelja – nesanice, svoj revolver zamijenio žličicom bagremovog meda, sigurno ne bi bio tako napet i možda bi brže riješio slučaj na kojem je radio. No, film je samo fikcija, a stvarnost je nešto drugo! Poražavajuća činjenica u Hrvatskoj je da se na probleme sa spavanjem žali čak 26 % žitelja u Hrvatskoj, od čega 11 % pati od kronične nesanice! Kako pomoći tim ljudima na prirodan način i bez štetnih nuspojava koje znaju imati sintetski lijekovi za uspavljivanje i regulaciju sna? Ako je med glavno oružje protiv nesanice, koji su njegovi pomagači i da li pacijentima umornima i očajnima zbog neprospavanih noći ta sinergija jamči kvalitetan san i odmor?

Insomnia je latinski naziv za nesanicu, poremećaj koji kod bolesnika izaziva teškoće pri uspavljivanju, često buđenje ili trajnu pospanost. Poremećaju spavanja doprinose traume (stres na poslu) i neke bolesti (upale praćene povišenom tjelesnom temperaturom, učestalo mokrenje, kašalj, grčevi, aritmija srca). Nesanica može biti i rezultat uzimanja nekih lijekova (zato ne ignorirajte popis nuspojava na uputi za njegovo korištenje), a posljedično donosi umor, bezvoljnost i razdražljivost. Osobe koje pate od ovog poremećaja ujutro su nervozne, konfuzne  i zaboravne. Probdjeti noći i noći bez sna pogubno je za radnu sposobnost i uopće funkcionalnost pojedinca, a posredno šteti i  njegovoj okolini, prvenstveno obitelji i suradnicima na poslu. Kad um tjera san od sebe, tijelo koje vapi za odmorom trpi, jer se u njemu skupljaju toksini i čitav imunološki sistem slabi. Ako se besane noći nastave u nedogled, može doći i do teških psihofizičkih smetnji. Iako noći bez sna znaju proizvesti i izuzetnu produktivnost u određenih zanimanja (Marcel Proust je sve svoje romane pisao noću!), općenito se smatra da ovaj poremećaj nužno vodi u depresiju (kao kod Elvisa Presleya ili Michaela Jacksona) ili još veće krize.

SAMOPOMOĆ PRI NESANICI

Ako vas muči kratkotrajna nesanica kojoj se uzroci kriju u promjeni vremenske zone ili prolaznom stresu, nemojte odmah trčati svom liječniku po tablete za spavanje. Iako suvremena medicina raspolaže s čitavim nizom lijekova za ove probleme, zbog rizika od ovisnosti valja ih izbjegavati koliko god je to moguće. Bolje poradite na preventivi: ne spavajte danju, čak ni kad ste umorni, a  prije odlaska na počinak obavezno prozračite spavaonicu i krpom prekrijte sve uređaje koji svijetle. Nemojte gledati TV ili visjeti na Facebooku dugo u noć, radije pročitajte nekoliko stranica omiljenog štiva neposredno prije spavanja. Pomoći će vam i topla kupka ili tuširanje, masaža ili joga, slušanje umirujuće glazbe, šumova mora ili pjeva ptica, a možda je najbolje da odete u kratku šetnju po svježem večernjem zraku.

Prije spavanja bi trebalo izbjegavati naporne vježbe i obilne večere, alkohol, kofein, nikotin, ali i zeleni, žuti  crni čaj. Umjesto čokolade uzmite bananu, gazirane napitke zamijenite mlijekom ili čajem. Mlijeko sadrži triptofan, tvar koja sudjeluje u stvaranju serotonima (hormon sreće), a ako u čašu mlijeka dodate i žličicu meda ugodno ćete se iznenaditi njihovom sinergijom i zaspat ćete u tren oka.

MED + ČAJ = FORMULA ZA MIRAN SAN

U lakšim slučajevima blažih oblika nesanice pomoći će mješavine raznih biljaka: odoljen, matičnjak, menta, ružmarin, ruda, imela, kamilica, mažuran, cvijet bazge i korijen celera, te mnoge druge. U pučkoj medicini spominju se i «mirisni jastučići» – vrećice od platna napunjene hmeljom, lavandom, pelinom i majčinom dušicom koje polažemo uz zaglavlje kreveta. Ove trave u zrak ispuštaju blagi sedativ koji ublažava nervozu i tako priprema organizam za spavanje. Pomaže i mješavina eteričnih ulja geranija, melise, lavande, borovnice i grejpa ako s par kapi poškropimo jastučnicu ili zapalimo u mirisnoj lampici 2 sata prije spavanja. Čajevi i napitci s dodatkom meda ili med obogaćen ljekovitim biljem dokazano smanjuju psihičku napetost i pomažu u prevenciji nesanice. Mješavine meda, matične mliječi, peludi i propolisa su izuzetno dobar regenerator metabolizma i najjači prirodni stimulator niza funkcija u organizmu, samim time što poboljšavaju cirkulaciju i snižavaju previsok krvni pritisak, ublažavaju aritmiju i smiruju lupanje srca, djeluju pozitivno i na uspavljivanje i regulaciju sna. Svi apiterapeutski priručnici za borbu protiv nesanice ističu  bagremov, lipov i cvjetni med, ali ne zaostaju ni druge vrste.

TRI RECEPTA ZA BOLJI SAN, LJEPŠI DAN I SRETNIJI ŽIVOT

Kamilica (lat. Matricaria recutita) se koristi od davnina i u pučkoj i u službenoj medicini zbog svojih protuupalnih, antibakterijskih, sedativnih i antialergijskih svojstava.  Smanjuje anksioznost, stres i napetost, što nam smanjuje mišićnu napetost i smiruje tijelo. Njeni se osušeni cvjetovi koriste za pripravke koji pomažu pri liječenju tegoba u respiratornom, probavnom i živčanom sustavu. Važno je napomenuti da kamilicu ne kuhamo, već je samo prelijemo vrućom vodom. Neposredno prije spavanja najbolje će vas opustiti čaj od kamilice u koji ste dodali žličicu bagremovog meda. Lagan i blag, ugodna okusa i mirisa savršeno se sljubljuje s čajem od kamilice čije djelovanje pojačava, pa se preporučuje i djeci. Opušta čitav živčani sustav, pa pomaže pri stresu i depresiji. Za pripremu čaja nam je potrebno 2 žlice svježih ili sušenih cvjetova koje prelijemo s 3 decilitra vrele vode i ostavimo poklopljeno desetak minuta. Med ne dodavati u vruć napitak. Konzumirati se može i više puta dnevno, ali obavezno jednu šalicu toplog čaja uoči spavanja. Osim za čaj, kamilica se upotrebljava i za obloge i kupke, inhalacije i njegu kože i vlasišta.

Matičnjak (lat. Melissa officinalis) je ljekovita i medonosna biljka, koja se koristi i kao začin, u pripravcima za prehladu i kod problema s cirkulacijom. Potiče znojenje, pomaže kod groznice i povišene temperature, osvježava tijelo, smiruje živce i opušta čitav organizam. Sa 0,5 litara hladne vode treba preliti 20 do 40 grama listova matičnjaka, pa ostaviti poklopljeno u posudi čitavu noć. Učinkovitost pripravka se pospješuje dodavanjem livadskog meda. Blag i lagan, širokog spektra djelovanja (jer potiče od raznog cvijeća: maslačka, majčina dušica, pelin, gospina trava, vrijesak i dr.) i inače se preporučuje za svakodnevnu upotrebu, a zbog arome i umirujućeg učinka na organizam, odlično se uklapa kao dodatak čaju od matičnjaka. Napitak se procijedi i pije gutljaj po gutljaj tijekom cijelog dana. Pripravak redovito uzimati bar 30 dana. Za dodatno opuštanje skuhati jači čaj od matičnjaka i dodati ga u kupku za opuštanje prije počinka.

Lipa (lat. Tilia platyphyllos) se koristi u liječenju prehlada i bolesti dišnih organa. Pospješuje izlučivanje znoja i mokraće, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma, dakle ubrzava metabolizam. Preporučuje se u liječenju kroničnog kašlja i bolova kod mokrenja. Kod starih Slavena vladao je običaj idolopoklonstva lipe, pa joj neki i danas pripisuju čudotvorne moći, tvrdeći da već i samo sjedenje pod lipom ima sedativni učinak. Koriste cvjetovi, koji se beru samo u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Za pripremu čaja je dovoljno pola žličice cvijeta preliti vrelom vodom, procijediti i konzumirati hladnog s dodatkom meda od lipe. Ugodna mirisa i specifičnog blagog okusa izvrsno se sljubljuje s čajem od lipe. Ova se vrsta meda inače preporučuje kod upala dišnih putova, viroza praćenih visokim temperaturama i bolesti bubrega. Lipa umiruje i izaziva san, ali ne treba pretjerivati s uzimanjem, jer duža upotreba može izazvati srčane smetnje.

MED I PROPOLIS: SUBORCI U RATU PROTIV PUŠAČKIH BOLESTI

     Jeste li znali da od posljedica pušenja u Europi godišnje umire više od 650.000 ljudi, a u Hrvatskoj 14.000? Ono nije samo smetnja već direktna opasnost za zdravlje nepušača: pasivnom pušenju je svakodnevno izloženo oko 700 milijuna djece! U obiteljima gdje puše jedan ili oba roditelja, djeca imaju češće asmatične napadaje od djece roditelja nepušača. Tzv. dim iz druge ruke nije uzrok samo kroničnom bronhitisu i astmi, već i srčanim bolestima i raku. Istraživanja  ukazuju da zbog pasivnog pušenja svake godine umire 200.000 ljudi! Jedan od 10 pušača oboli od raka, pušenje je (izravno ili neizravno) uzrok 30 % svih smrti od raka, pušenje udvostručuje rizik srčanog infarkta, povećava rizik prijevremenog porođaja i drugih komplikacija pri porođaju.

        Mnogim je pušačima život nezamisliv bez cigarete: ona uklanja nervozu i napetost, ublažava tjeskobu (sjetite se jedne od mnogobrojnih parola duhanske industrije: „S cigaretom nisi nikad sam!“), skraćuje dosadu, relaksira i stimulira…No kasnije ta navika prestaje biti „cool“ (kao u reklamama za „Marlboro“), jer zubi požute, a dah iz usta podsjeća na smrad s deponija smeća. Počinju svakodnevne teškoće s disanjem i napadi kašlja, hrana ne prija kao prije (jer se gubi osjećaj okusa i mirisa), organizam se brže umara, a dah postaje kraći.

        Od 4.000 različitih kemijskih spojeva koje svaki pušač unosi u svoj organizam udisanjem duhanskog dima preko 60 djeluju kancerogeno. Neke kemikalije u duhanskom dimu napadaju i razaraju vitamin A i vitamin C, pa to objašnjava zašto pušači češće oboljevaju od infektivnih bolesti i raka. Vjerovali ili ne: pušenjem samo jedne cigarete uništi se količina vitamina C koju sadrži jedna naranča! Nikotin je alkaloid i jedna od najadiktivnijih droga (ovisnost o njemu se uspoređuje s onom o heroinu i kokainu). Dospjeva u mozak za samo 7 sekundi nakon udisanja duhanskog dima. Pri pušenju jedne cigarete, pušač inhalira duhanski dim oko 8 puta, što znači da onaj tko puši kutiju cigareta dnevno, nikotin udahne svakog dana 160 puta i posljedično jača svoju ovisnost 57.400 puta godišnje! Sadržaj nikotina u duhanu varira od 0,6 – 11 %, ali zbog otrovnog djelovanja u duhanu za pušenje ga ima 1 – 3 %. Pri pušenju pluća se pune zrakom koji sadrži visoku koncentraciju ugljičnog monoksida, koji istiskuje kisik u organizmu i na taj način povećava rizik oboljevanja od srčanog i moždanog udara. Katran kao produkt suhe destilacije lišća duhana u dišnom sustavu postaje sirupast i ljepljiv, pa iritira sluznicu, nakon čega se nakuplja sluz, a alveole pucaju i nastaje emfizem (napuhnutost pluća) i bronhitis (kronična upala bronhijalne sluznice) poznatiji kao KOPB (kronična opstruktivna plućna bolest). Iz upaljenih broha izlučuju se određene tvari koje uzrokuju propadanje mišića. KOPB obično imaju stariji ljudi s oslabljenim imunitetom i problemima u dišnom sustavu. Bolesnik mršavi, postaje slab, kašlje (ispljuvak bijel ili proziran), ima težak i kratak dah i često pati od depresije. Promjene na plućima nažalost nije moguće otkloniti, na usporavanje rapidno brzog propadanja plućnih funkcija djeluje trenutni prestanak pušenja, vježbe disanja, redovita tjelesna aktivnost i zdrava prehrana. U klasičnoj medicini koriste se pripravci za iskašljavanje, antibiotici i bronhodilatatori. Bolesnici kojima je plućna funkcija umanjena za više od polovice kapaciteta zdravih pluća koriste kortikosteroide u inhalacijskom obliku. Pogoršanje bolesti prati širenje bakterija u dušniku i bronhijima (Streptococcus pneumoniae, Moraxella catarrhalis, Haemophilus influenzae) koje uzrokuju dodatne infekcije. Kako se standardnim liječenjem ovih bolesti ne postiže izliječenje, pacijentu treba pomoći apiterapijom. Osim što ima jako baktericidno djelovanje, med od kadulje olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa se pacijenti nakon uzimanja (oralno ili inhalacijom) pri iskašljavanju manje zamaraju. Jeste li znali da latinski naziv Salvia officinalis potiče od riječi „salvus“ što znači zdrav? Oprez: kadulju ne smijemo konzumirati neprekidno duže od 3 tjedna zbog mogućih neželjenih nuspojava! Protiv kašlja je najbolji heljdin med (žlicu meda rastopiti u šalici toplog kaduljinog čaja, piti 3 x dnevno). Med od crnogorične medljike (jela, bor, smreka crnika) dobar je za pročišćavanje dišnih putova, a med od lipe pospješuje izbacivanje štetnih tvari iz organizma jer znojenjem ubrzava metabolizam. I ostale vrste (cvjetni i med od suncokreta, planike, metvice) mogu pomoći bolesnima od KOPB i drugih bolesti dišnog sustava, zbog svoje iznimne kvalitete stvarane u nedirnutoj čistoj prirodi naših šuma i livada. Antibakterijska i baktericidna svojstva propolisa poznata su još od antičkih vremena, između ostalih medicinskih grana kroz povijest svoju primjenu nalazi i u otolaringologiji (upala uha, upala nosa, angina) i pulmologiji (bronhitis, astma, upala pluća). Zbog širokog spektra svog antimikrobnog djelovanja propolis se preporučuje pri liječenju više od 40 bolesti, pa je itekako zahvalan i u liječenju KOPB, emfizema i kroničnog bronhiolitisa.

APITERAPIJA KOD BRONHIOLITISA: U svojoj knjizi „Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima“ autor dr. Peter Kapš oboljelima od kronične upale malih dišnih putova (promjera ispod 2 mm) preporučuje 2-tjednu terapiju na bazi 3 dl kaduljinog čaja u kojem se rastopi 1 velika žlica medljikovca 2 x dnevno prije jela. Pomoći će i inhalacije 50 %-tne vodene otopine meda više puta dnevno po 10 minuta, odnosno inhalacije s vodenom otopinom propolisa (10 kapljica tinkture u 0,5 dl vode) 3 – 4 x dnevno. Ako koristimo apikomoru inhalacije traju nekoliko dana 2 x dnevno, najmanje 30 minuta. Jedan drugi istaknuti apiterapeut mr Žarko Stepanović u knjizi „Darovi medonosne pčele“ preporučuje sirup od borovih iglica (50 g), destilirane vode 0,5 l) i šumskog meda (1 kg), jer je izvrstan za izbacivanje bronhijalnog katara. Borove iglice stavimo u ključalu vodu, pokrijemo poklopcem i ostavimo da lagano ključa 10 – 15 minuta. Nakon 24 sata hlađenja procjedimo kroz gazu. Tekućinu pomiješamo s medljikovcem i uzimamo 4 x dnevno po 1 jušnu žlicu nakon jela. Pomaže i čajna mješavina od jednakih dijelova crnog sljeza, podbjela, plućnjaka, stolisnika i trputca s puno meda, 2 – 3 šalice dnevno. Pri iskašljavanju pomaže pripravak od crvenog luka: glavicu izrežemo na kolutove i kuhamo u 0,5 l vode. Kad prokuha i potom se ohladi dodati 2 – 3 žlice meda i piti toplo. Odličnom se pokazala i mješavina od 2 dl maslinova ulja, 200 g smeđeg šećera, 200 g meda, 6 limuna (bez kore). Nakon što izmljeveni sastojci odstoje 10 dana na hladnome uzima se 1 žličica 3 x dnevno.

APITERAPIJA KOD KOPB:  Za poboljšavanje stanja kod pacijenata oboljelih od kronične opstruktivne plućne bolesti dr. Kapš preporučuje terapiju medom i propolisom na isti način kao kod liječenja bronhiolitisa s napomenom da se vodena otopina propolisa može piti, ali se koristi i kao vodica za usta u koju se dodaje malo hlapljivog aromatičnog ulja i ekstrakta ljekovitih biljaka. Ostatak vodene otopine može se iskoristiti za masni ekstrakt. Pomiješamo 100 g propolisa i 800 g maslaca, smjesu zagrijemo na vodenoj kupelji do 45*C i miješamo dok ne postane homogena. Nakon što se ohladi smjesi dodajemo 2 žlice meda i s tim namazom 4 – 8 x dnevno premazujemo kekse. Neki autori preporučuju svakodnevno uzimati med u koji dodamo sitno isjeckano mlado lišće trputca i plućnjaka. Čaj od trputca zaslađen medom pomaže za ublažavanje kašlja. Kod otežanog disanja zbog suženja bronhijalnih kanala mr Stepanović preporučuje pripravak od meda (1 kg), propolisa (20 g) i aloe (750 g). Trapija traje  3 – 8 tjedana: prvih 5 dana po 1 jušnu žlicu 2 sata prije doručka i ručka, poslije u istim razmacima, ali po 1 čajnu žlicu ujutro i u podne.

APITERAPIJA KOD EMFIZEMA: U liječenju napuhnutosti pluća, odnosno patološkom nakupljanju zraka (ili plina) u plućima koje nastaje zbog narušene enzimatske ravnoteže u organizmu, dr. Kapš preporučuje bar jednu žlicu meda rastopljenog u 2 dl mlake vode ili biljnog čaja dnevno. Piti 30 minuta prije jela. Pacijenti s emfizemom često imaju i kronični destruktivni bronhitis, pa se mora dodatno obratiti pozornost na prejako bronhijalno lučenje sluzi i zatvaranje dušnih putova, a u tom slučaju pomažu inhalacije 10 %-tnom otopinom meda ili 2 %-tnom otopinom propolisa (nekoliko kapljica alkoholnog ekstrakta stavimo u destiliranu vodu u inhalatoru). Ako koristimo apikomoru inhalacije traju 30 minuta svaki dan.

ZAKLJUČAK : Ovisnost o nikotinu već je sama po sebi veliko opterećenje, a tom se teretu pridružuju maligne, kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti. Pušenje uzrokuje rak pluća, usnice, jezika, grla, jednjaka, mokraćnog mjehura, vrata maternice i bubrega. Iako je još 2003. godine donesena Međunarodna konvencija o suzbijanju pušenja, a sukladno njoj i u Hrvatskoj je od 2008. godine zabranjeno pušenje u zatvorenim javnim prostorima, ono i dalje ostaje jedan od najvećih javnozdravstvenih problema i vodeći preventabilni uzrok smrti i kod nas i u svijetu. Zato me uvijek smetalo kad vidim nekog od kolega pčelara kako puši, jer mi je to bilo nespojivo s pčelarskom filozofijom o prednostima boravka na čistom zraku i u nezagađenoj prirodi. Iako apiterapija može pomoći u liječenju nekih pušačkih bolesti, najbolji je lijek – trenutni prestanak pušenja! Drage kolege pušači: i vi to možete: sad i zauvijek, prestanite pušiti – zbog sebe i svojih najmilijih! Smanjit ćete rizik od bronhitisa, emfizema i drugih bolesti i opasnost od požara zbog neugašenog opuška, vaša odjeća, automobil i kuća odisat će svježinom, a vaši će bližnji biti ponosni jer ćete tako postati dobar primjer drugima.

SUNCE, MORE, MED I MLIJEKO

Jeste li znali da je za stvaranje D-vitamina dovoljno 5 – 15 minuta sunčanja dnevno? Sve više od toga ne samo da nije neophodno, već može imati neugodne, štoviše i opasne posljedice. Preplanulost je još uvijek «in», ali potamnjela koža je siguran znak da smo pretjerali u izlaganju UV-zrakama. Kako u takvim slučajevima mogu pomoći med i drugi pčelinji proizvodi?

Koža je naš najveći organ, a time i najizloženiji raznim vanjskim povoljnim i nepovoljnim utjecajima. Iako je umjereno sunčanje itekako korisno za naš organizam (zbog sinteze vitamina D važnog za normalan rast, mineralizaciju kosti i apsorpciju kalcija iz crijeva) pretjerano izlaganje UV zrakama nam može samo štetiti, čak do te mjere da izazove rak kože. Ako ne vodimo dovoljno brige o njezi kože, naš će oklop na mjestima popustiti, a obrambeni mehanizam reagirati promjenama boje, suhoćom, alergijama, opeklinama i plikovima. Oštećenja kože se akumuliraju tijekom godina: zbraja se svaka opeklina – počevši od prve u ranom djetinjstvu do posljednje prošlog ljeta da bi eskalirala u starijoj dobi. Vjerojatnost za nastanak karcinoma je veća što smo ranije dobili opekline. Osobe koje su imale više opeklina u ranim danima, pod starost će imati 2 x veće izglede za nastanak zloćudnih promjena – malignog melanoma.

Naša koža pamti traume iz najranijeg djetinjstva, pa je stoga količina i vrijeme sunčanja u to doba veoma bitna i djecu treba posebno dobro zaštititi. Pedijatri i dermatolozi se slažu da suncu ne bi smjeli uopće izlagati djecu do punih godinu dana života. Za djecu do treće godine preporuka je izbjegavati sunčanje u razdoblju između 9 i 16 sati.

Prva pomoć u smirivanju opeklina od sunca je hladna kupka ili tuš. Osim zbog eksternih tegoba (crvenila i mjehurića), dehidrirana koža pati i iznutra, pa joj vodom vraćamo nužno potrebnu vlagu. Valja izbjegavati sapune i gelove (jer mogu dodatno iritirati već upaljenu kožu), a pomoći će oblozi od crnog čaja, rashlađen jogurt, gel od lista Aloe vera, lavandino i maslinovo ulje, rajčice i krastavci, limun i ocat.

Med se odlikuje izvanrednom prolaznošću kroz kožu, pa je hrani, njeguje, vlaži i pomaže joj da zadrži vlastitu vlagu. Na taj način med ublažava upalne procese, štiti kožu od slobodnih radikala i hrani mišićne slojeve glikogenom. Med je detoksičan, antiseptičan i antimikotičan (sprječava razvoj gljivica i bakterija), ima regenerativna svojstva (potiče sintezu kolagena, elastina i lipida – povećava elasticitet kože). Nanošenje meda direktno na opeklinu ubrzava epitelizaciju kože, odnosno stvaranje novih stanica. Opečeno mjesto namažite medom i omotajte gazom. Tretman primijenite 2 x dnevno, svaki put s novom gazom. Oblog od meda spriječit će stvaranje mjehurića i opečeno će mjesto ostati bez ožiljka. Med se može pomiješati i s limunom (omjer 80:20) ili sa sluzi od dunje. Na opekline se može staviti i mješavina od pčelinjeg voska i lanenog ulja, a može pomoći i mješavina jednakih dijelova maslaca, lanenog ulja, voska i meda. Uvažena stručnjakinja po pitanju apiterapije mag. ing. agr. Gordana Hegić u članku «Njega kože pčelinjim proizvodima ljeti» (časopis «Hrvatska pčela» br. 7/8) za bolju pripremu kože za izlaganje suncu preporučuje uključivanje pčelinjih proizvoda u svakodnevnu prehranu. Ističe važnost peludi (10 – 15 zrnaca dnevno) zbog visokovrijednih tvari koje sadrži (naročito vitamina B-kompleksa). Tako kod povišenih tjelesnih temperatura, glavobolja i mučnina koje prate solarni dermatitis može pomoći limunada zaslađena medom uz dodatak peludi. Za crvenilo preporučuje 2 – 3 x dnevno uzimati po 10-tak kapi 30 %-tne alkoholne otopine propolisa ili hladne medne obloge (otopiti 200 g meda u 500 ml čaja od kamilice, metvice ili lavande).

MED I MLIJEKO

Oblog (krpa, gaza, vata) načinjen od mlijeka i meda će donijeti olakšanje i pružiti smirivanje vašoj koži. Zbog antiseptičkog djelovanja med će smanjiti napetost, a mlijeko smiriti svrbež opeklinama nadražene kože. Omjer meda i mlijeka u mješavini za opekline je 50:50. Iritirano područje na koži možete tretirati i pastom od meda, mlijeka i pšeničnog brašna. Držite smjesu dok se sasvim ne osuši, a potom se isperite mlakom vodom. U revitalizaciji kože tijela pomoći će i kupka na istoj bazi: u vodu za kupanje dodajte 200 ml meda i podjednako mlijeka (ili vrhnja).

Nakon što se koža smiri i započne s ljuštenjem, proces regeneracije ubrzajte trljanjem ručnikom i blagim pilingom. Piling čisti kožu od mrtvih stanica, obnavlja je i hrani, te joj daje elastičnost i prirodan sjaj.

Podloga svakog pilinga je abrazivno sredstvo: kukuruzna krupica, griz, usitnjeni cvjetovi kamilice i sl. Jedan od najjednostavnijih recepata za «slatki» piling ustupila nam je Anđelina Toto iz Udruge «Murtilica», veliki zagovornik prirodne kozmetike i organizator radionica baziranih na toj filozofiji.

SLATKI PILING

U zdjelici pomiješajte 4 žlice meda, 6 žlica bademova ulja, 2 žlice kakaa, pola šalice smeđeg šećera, 6 – 10 žlica vode, 6 – 10 kapi eteričnog ulja naranče navedenim redom. Ako želite blaži miris, prepolovite broj kapi.  Kada se tuširate, nanesite piling na tijelo i nježnim kružnim pokretima ga masirajte. Recept je napravljen za više od jednog tretmana, pa ga držite u hladnjaku (ne sadrži konzervanse!) i koristite ga jednom tjedno dok koža ne vrati prvotnu elastičnost i sjaj.

ZAKLJUČAK: Ako idete na ljetovanje, provedite ga negdje na Jadranu, najljepšem moru na svijetu. Kad ste već na moru, kupajte se i sunčajte, ali u ovom drugom – nemojte pretjerivati! A ako ste ipak pretjerali i ispekli se «poput mesa s roštilja», budite spokojni: pomoći ćete si na najprirodniji način – pčelinjim proizvodima! Pa ako vam med i mlijeku inače ne teku u životu, dobro će doći za ljetne nedaće! (TEKST: inž. Gregurić Damir, član Hrvatskog apiterapijskog društva)

PČELINJI PROIZVODI I BLAGDANSKE BOLESTI

Vrijeme slavlja je iza nas, ali osim mamurluka i glavobolje ostalo nam je i par suvišnih kilograma, osjećaj nadutosti, zatvor i druge probavne smetnje. Zašto si to činimo iako smo svjesni neugodnih posljedica? Hranu doživljavamo okom, nosom i nepcem: tko može odoljeti obilju raznovrsnih jela pripremljenih po posebnim receptima od pomno biranih namirnica i uz sve još i prekrasno dekoriranih samo za tu prigodu, a već na prvi zalogaj u nama budi predivan osjećaj i od ručka načini poseban doživljaj? Hrana nam je potrebna za normalno funkcioniranje, ali taj osjećaj ugode pri jelu nas često odvede na stranputicu: u prekomjerno jedenje, a ono do pretilosti koja je s medicinskog gledišta bolesno stanje. No, ovaj put ćemo se zadržati na jednoj drugoj specifičnoj blagdanskoj smetnji – gihtu.

GIHT (urični artritis) je poremećaj u odstranjivanju mokraćne kiseline iz organizma zbog koje se ona nakuplja u zglobovima, te uzrokuje jake i bolne upale i posljedično dugoročno oštećivanje zglobova. Zašto dolazi do ovog nimalo ugodnog stanja u organizmu? U procesu razgradnje hranjivih tvari u organizmu postoje brojni spojevi koje naš probavni sustav ne može dalje razgrađivati, a jedan od njih je mokraćna kiselina koja se izlučuje iz tijela preko bubrega. Povećana razina mokraćne kiseline (hiperurikemija) koja se u obliku kristalića mononatrijevog urata taloži u vezivnoj i zglobnoj hrskavici posljedica je urođene sklonosti, enzimskog disbalansa ili (što je češće) nepravilne ishrane u kojoj prevladava crveno meso, iznutrice, bijeli kruh, masnoće…Naslage tih kristala zovu se tofi i vidljivi su tek nakon 10-tak godina taloženja na jednom mjestu. Radi (pre)bogate ishrane kojoj su bili (i još su uvijek!) naklonjeni vladari i imućni ljudi, smatrajući je dokazom svoje superiornosti u odnosu na običan puk koji je u to vrijeme bio više gladan nego sit, giht su još u ona vremena prozvali „kraljevskom bolesti“! Signal za uzbunu je iznenadna, žestoka bol u zglobovima stopala, najčešće u nožnom palcu (metatarzofalangealni zglob), uglavnom noću ili rano izjutra. Oboljeli zglob je topao, natečen i crven. Prvi napad će proći za 10-tak dana, no kad se vrati postat će sve teži i bolniji, češće će se ponavljati i trajat će sve dulje.

TERAPIJA KOD GIHTA: Promjene u prehrani i stilu života poput smanjenja unosa  hrane koja podiže razinu mokraćne kiseline, konzumacija vitamina C, izbjegavanje alkohola i fruktoze s jedne strane, te odmor, mirovanje i umjerena tjelesna aktivnost s druge strane pomažu oboljelima od gihta. U sprječavanju sinteze mokraćne kiseline i liječenju simptoma gihta pomažu određene vrste svježeg voća (avokado, crna trešnja, ananas, šumska jagoda, maslina, jabuka, crni ribiz) i povrća (celer, kupus), čajevi (zob, kurkuma, crna kopriva, vrba) i tinkture (jorgovan, kadulja, kamilica, breza). Oboljeli od gihta trebaju izbjegavati hranu koja sadrži purin (crveno meso i mesne prerađevine, iznutrice, masne juhe, rafinirane ugljikohidrate, čokoladu, pivo, ali i neke namirnice za koje ne bi rekli da mogu biti negativne: plavu ribu, školjke, šparoge, gljive i špinat. No zato će im pomoći bijelo meso, integralne žitarice, obrano mlijeko, voće i voćni sokovi, riža, orašasti plodovi, bučine sjemenke…

APITERAPIJA KOD GIHTA: Za giht se preporučuje vrijeskov med (u kombinaciji s čajem od koprive ili medvjetke), ali pomaže i lipov i livadski med jer ubrzavaju metabolizam izbacivanjem štetnih tvari iz organizma. Oboljelima od gihta, kao i od artroze i spondiloze može pomoći matična mliječ (3 x dnevno po 1 dražeja 20 – 30 dana), propolis (oblozi 20 %-tne kreme od propolisa za bolne zglobove u ionoforezi ultrazvukom) i u kombinaciji s voskom (u omjeru 8 : 2). Kad se treba riješiti viška kilograma ne traba zaboraviti da cvjetni prah (pelud) zahvaljujući određenim aminokiselinama ispravlja kemijsku neravnotežu u organizmu. U pučkoj se medicini spominju oblozi za oboljele zglobove na bazi meda, soka aloa vere i – votke (2 : 1 : 3). Prema drugom receptu treba zagrijati 20 g voska i 20 g smole od bora. Kad se sjedine, treba dodati 1 žlicu meda, ponovo izmiješati i u obliku obloge staviti na oboljelo mjesto. Recept za sirup protiv gihta:  30 minuta kuhati 15 g divlje tikve (lat. Bryinia dioica), 500g meda i 750 g octa, uzimati 2 – 4 žlice dnevno.

APIPUNKTURA KOD GIHTA : U akutnoj fazi bolesti prema mišljenju dr. Kapša, autora knjige „Apiterapija“ ipak je najprimjerenije liječenje pčelinjim otrovom, jer apitoksin djeluje protuupalno, antireumatski i analgetički. Peptidi melitin, apamin i adolapin u pčelinjem otrovu potiču izlučivanje kortizola (hormona nadbubrežne žlijezde), jednog od glavnih aktivatora obrambenog sustava. S druge strane hijalorunidaza širi kapilare, a ubrzana cirkulacija potiče metabolizam da izbaci štetne tvari iz tijela. Fosfolipaza će spriječiti negativan učinak trombokinaze u upaljenim zglobovima. Apitoksin se pacijentima daje neposrednim ubodima pčela u bolna područja ili injekcijama odnosno elektroforezom i ultrazvukom.

ZAKLJUČAK: Iako to ne mora biti pravilo, giht je bolest modernog društva i žalosna posljedica lagodna života punog izobilja u vidu nezdrave hrane i navika.   Zato ne treba čuditi činjenica da od gihta 10 puta češće oboljevaju muškarci nego žene, ali gotovo nikada vegeterijanci! Da vam bolovi u zglobovima ne zablokiraju normalan život, kombinirajte umjerenu fizičku aktivnost i uravnoteženost u jelu i piću! Svima koji su malo pretjerali za ovih blagdana i osjete tegobe poput gore  opisanih toplo preporučujem više kretanja i manje prejedanja – bar do Uskrsa, ako ne na dulje staze!

PČELAMA PROTIV OVISNOSTI

Pčelarstvo kao terapijska metoda u liječenju ovisnosti

Pčelarstvo je fascinantno zanimanje koje s vremenom može iz hobija prerasti u profitabilnu djelatnost. Istina, još nisam upoznao bogatog pčelara, a sumnjam i da hoću, jer istinskom zaljubljeniku u pčele materijalna dobit nikad neće biti prioritet.

I dok jedni počinju uzgajati pčele, jer to smatraju zanimljivim umijećem koje uz zadovoljstvo gospodaru donosi i izvrsne plodove, drugi – ekološki svjesni – postat će pčelari zbog važnosti pčela za opstanak naše planete i na taj način sami doprinijeti očuvanju prirodne ravnoteže. Možda će  netko početi pčelariti samo zato da bi zadržao dobru kondiciju, jer pčelarstvo nisu ni kompjutorske igrice niti odlazak u šoping, već fizička aktivnost koja ponekad zna biti i zamorna (pogotovo ako u pčelinjaku niste na vrijeme obavili sve poslove!), ali će zato ljubitelji prirode kroz pčelarstvo u potpunosti dosanjati svoj san o povratku u iskonsko.

Kako god, svima će se uz pčele otvoriti jedan novi svijet, jer su hijerarhija i marljivost pčelinje zajednice fascinirajući, a med i drugi pčelinji proizvodi prava nagrada za onog tko o njima brine kao o svojoj drugoj obitelji. Pčelarenje s par košnica u vlastitom vrtu prepunom cvijeća i voćki, promatranje odlazaka pčela po nektar i njihova povratka u košnicu sigurno će vas opustiti nakon svakodnevnog stresa na poslu, naravno pod uvjetom da vam cilj nije profit, nego užitak u suradnji s tim malim čudesnim bićima i učenje ovog predivnog zanata. Postoji li išta bolje od boravka vani na suncu i toplom proljetnom lahoru, dok laganim koracima kroz travu obilazite svoje ljubimice, a njihovo zujanje ne doživljavate kao nešto zlokobno i opasno po život, nego baš suprotno – posve opuštajuće  i gotovo nadzemaljski čarobno…

No, da li ta pustolovina pruža izlaz iz slijepe ulice u koje upadnu mladi ljudi nakon što postanu ovisnici, bez obzira je li riječ o nikotinu, alkoholu ili drogi? Može li pčelarstvo kao aktivnost (dakle, ne putem apiterapije – kroz primjenu pčelinjih proizvoda u prevenciji i liječenju zdravstvenih tegoba nastalih zbog ovisnosti) pomoći u uspostavljanju izgubljene ravnoteže i potaknuti ovisnika – pacijenta – učenika na pozitivne promjene u svom životu? Na koje čimbenike mora pčelar – mentor – terapeut  posebno paziti da bi uspio prekinuti uhodani način razmišljanja i ponašanje jednog ovisnika?

Možda pčelarstvo nije pravi odgovor na emocionalnom sazrijevanju ovisnika na relaciji pojedinac – društvena sredina, jer ovu aktivnost čovjek može čitav život obavljati u samoći, izoliran od zajednice, ali kao metoda u borbi protiv stresa sigurno ima mjesto uz rekreativni sport, šetnju, vrtlarenje i druge hobije koji će vas odvući daleko od kauča i televizora, kompjutera i Facebooka.

ŠTO SU TO DROGE I TKO SU NJIHOVI KONZUMENTI?

Droge su prirodni ili kemijski sintetizirane tvari čijom konzumacijom ljudski organizam ulazi u različita tjelesna ili psihoaktivna stanja. U medicini se ponekad koriste kao lijekovi za umirenje ili protiv boli. U zakonskim očima one su legalne i dio njih se može nabaviti u ljekarnama uz liječnički recept i nadzor. Sklonost prema nekontroliranom uzimanju droge isključivo radi zabave i promjene raspoloženja, te ponavljanju zlouporabe vodi u ovisnost, a konzument se izlaže riziku narušavanja vlastitog zdravlja, jer neprimjerena konzumacija ima poguban utjecaj na središnji živčani sustav (deprimirajuće ili psihostimulirajuće djelovanje, poremećaji opažanja). Uzroci ovisnosti leže u društvenim, obiteljskim i osobnim devijacijama ovisnika. Ekonomska situacija, kriza i recesija , nedovoljna posvećenost zajednice mladom čovjeku bez zaposlenja s jedne strane i sve bolja organizirana proizvodnja i ponuda droge na ilegalnom tržištu kod nezrelih i psihički labilnih pojedinaca koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji gdje vladaju loši međusobni odnosi između roditelja s neizbježnim refleksom na djecu samo povećavaju njihovu otuđenost od tradicionalnih životnih vrijednosti, pa traže izlaz u bijegu od stvarnosti u virtualni, umjetno uljepšani svijet droge. Ustvari, ovisnost priječi životnu sreću i ispunjenost, jer sve što je do tada bilo važno (roditelji, ljubav, prijatelji, škola, posao, zdravlje), sve što je obogaćivalo život gubi vrijednost, jer ovisnost polako, ali sigurno preuzima potpunu prevlast nad ovisnikom, ovisnost posjeduje čovjeka, a to nažalost ima katastrofalne posljedice, jer prekomjerno uživanje opojnih droga (heroin, kokain, LSD, ecstasy) nužno vode u rapidno upropaštavanje zdravlja, obiteljskog sklada, kriminal. Užasno je kratak put od prvih pokazatelja (nepoštivanje pravila i izbjegavanje obaveza, laži i potkradanja, bježanje iz škole i kuće, iznenadne promjene raspoloženja u rasponu od napada razdražljivosti i agresivnosti do potpune ravnodušnosti, slabije pamćenje) do znakova da je droga potpuno ovladala ovisnikom (poteškoće u koordinaciji pokreta, gubitak težine, kronični umor i pospanost, stalno prisutni nemir i nervoza, nepravilna izmjena euforičnog i depresivnog stanja, nasilnosti i samosažaljenja, drhtanje i znojenje). Dugoročne posljedice pretjeranog uzimanja su potpuni gubitak kontrole, smetnje u fizičkim, mentalnim i neurološkim funkcijama, krv u stolici i urinu, propadanje zuba i ispadanje kose, poremećaji spavanja, podvojenost ličnosti, paranoje i psihoze, povišeni krvni i srčani pritisak, infekcije hepatitisom  ili HIV-om, problemi u radu pluća, oštećenje jetre i mozga, zastoj srca, koma i smrt.

POSTOJI LI IZLAZ IZ PAKLA ZVANOG DROGA?

U Hrvatskoj ima oko 10.000 ovisnika o ilegalnim drogama, a 4 puta više je povremenih konzumenata lakih droga. Još uvijek mnogi nisu svjesni činjenice da se ova pošast širi brže od mnogih virusa. Da je ovisnost problem shvatimo tek kad nesreća pogodi našu obitelj. U početku je gotovo nemoguće razotkriti masku pod kojom se skrivaju ovisnici, jer su dobro izvježbali vještinu skrivanja droge i pribora za njihovu konzumaciju kao i prikrivanja tragova uboda. U takvoj situaciji roditeljima je izuzetno teško sumnjati u iskrenost djece i najčešće podliježu njihovim poluistinama i lažima. Pokušaji nadzora nad djecom nažalost u pravilu završava neuspjehom, neminovno dolazi do prepirki i nasilja i pod tako velikim opterećenjem roditeljska ljubav dolazi u veliko iskušenje, što je uzrok neugodnom osjećaju srama i bespomoćnosti. Nakon što roditelji jednom izgube autoritet i kontrolu nad ponašanjem svog djeteta, teško da će je ikad povratiti. Droge dijele ljude na pobornike i protivnike, na ovisnike i apstinente i upravo zbog toga dolazi do patnje i razdora u obitelji za koju ovisnici više nemaju nikakvih osjećaja. Obzirom na narav kaznenog djela (posjedovanje, proizvodnja, promet, posredovanje u prodaji ili kupovini droge) Zakon predviđa kaznene sankcije u rasponu od novčane do kazne zatvora od jedne i više godina. Ukoliko državni odvjetnik zaključi da je počinitelj kaznenih djela spreman da se podvrgne odvikavanju od ovisnosti o alkoholu i drogama, može ih uputiti na liječenje u posebne ustanove. U Istri postoje 4 terapijske zajednice: «Remar Espana» u Puli i Škatarima, «Narconon Adriatic» u Raklju, te «Cenacolo» u Štoligariji kod Novigrada. Patnja i zlo koje stvara droga ne mora imati zadnju riječ, ali moramo shvatiti kako je i zašto to zlo nastalo, pa ćemo shvatiti i da postoji izlaz iz tog pakla. Razumijevajući kako je nesreća započela, naći ćemo i odgovor kako bi mogla završiti. Svaka ovisnost ima svoj kraj: ili se ovisnik riješi svog neprijatelja ili ga neprijatelj svlada i ovisnik tragično skonča. Za odvikavanje je neophodan autoritet terapeuta, ali još je važnija snaga pojedinca koja ni jednog trenutka ne smije ostati bez podrške obitelji, prijatelja i zajednice. Odluku za odlazak u zajednicu najčešće ne donosi ovisnik, ali bez njegove odlučnosti da odbaci ono što ga je dovelo u to stanje, usprkos medikamentima, autoritetu liječnika, potpori prijatelja i dobronamjernosti okoline, terapija neće imati potpuni učinak. I zato se drogama valja suprotstaviti uz pomoć sadržaja koji obogaćuju život, a postoji li za tu ulogu zahvalnije zanimanje od pčelarstva, naravno uz sport, rekreaciju, vrtlarenje i druge hobije koji objedinjuju zdrav pogled na svijet i umjerenu fizičku aktivnost u prirodi?

ISKUSTVA IZ KRŠĆANSKE ZAJEDNICE «CENACOLO»

Kršćansku zajednicu «Cenacolo» je osnovala 1983. godine u Italiji časna sestra Elvira, a prihvatilište u Štoligariji nedaleko Karigadora i Dajle osnovano je 2000. godine, kao peto u Hrvatskoj (nakon Ugljana, Varaždina, Vrbovca i Biograda).  Bratstvo ne prima nikakvu društvenu pomoć i živi isključivo od rada na poljoprivrednom imanju od 15 hektara. Štićenici su sami izgradili nastambe u kojima žive i svoj novi dom su nazvali Grad svjetlosti. Kako se u zajednici ne upotrebljavaju lijekovi, odvikavanje od droge i alkohola se odvija u sasvim drugačijem okruženju i uz drugačije metode. Mladi, očajni ljudi koji su otišli stranputicom u ovisnost, ali su smogli dovoljno volje i hrabrosti suočiti se sa svojim problemima, u želji da opet osjete radost i smisao života našli su sebe u u radu i molitvi. Sve nasade maslina, smokava i drugih voćki, te veliki vrt u prihvatilištu brižno njeguju marljive ruke 30-tak štićenika da bi kada dođe vrijeme ubrane plodove podijelili s braćom iz drugih bratovština. Život u zajednici nije lak: ispunjen je napornim cjelodnevnim radom na polju, u štali, kuhinji – gdje god je to potrebno da bi život svih u kući normalno funkcionirao. Put je to pun odricanja: nema TV-a, Interneta, alkohola, cigareta, ali je to put oslobođenja i ozdravljenja ili kako sami štićenici vole isticati – put iz tame u svjetlo! Unutar kuće nove članove dočekuje starija braća koja im prvih mjeseci pruža svu potrebnu pomoć u trenucima slabosti ili patnje. Ti će «anđeli čuvari» – također mladi ljudi koji su donedavno i sami bili izgubljeni u prostoru i vremenu, s izuzetnim razumijevanjem saslušati njihove ispovijesti o paklu droge i alkohola i pomoći im naći izlaz iz te krize i spas za njihovu dušu. U Gradu svjetlosti nema buke, prometa, gužve, psovki: svatko radi svoj posao disciplinirano i u skladu s potrebama bratovštine. Usprkos siromaštvu, svi su u komuni vrlo dostojanstveni: nitko ne traži cigaretu ili novac, nitko se ne žali na teške uvijete, jer je zajedništvo izguralo ravnodušje iz njihovih života, otklonilo predrasude i strahove i pomoglo da ponovno spoznaju važnost jednostavnih, ali temeljnih životnih načela. U ovakvom ozračju jednostavna i spokojna života u prihvatilištu, iskrenog zajedništva i duboke vjere, nade i duhovnosti nužno se nameće pitanje: dali se ovi mladi ljudi mogu izdići iznad ovisnosti i vratiti normalnom životu, radu i malim svakodnevnim radostima samo zahvaljujući jakoj vjeri i karizmi Majke Elvire koja ih sve vrijeme bodri dajući im čitavu sebe i kad je daleko na nekom drugom kontinentu ili je na putu u konačno ozdravljenje neophodan i dodatni napor terapeuta u zajednici?

PČELINJAK U SRCU TERAPEUTSKE ZAJEDNICE

Zajednica «Cenacolo» izvan svoje kuće ima mnogo prijatelja koji im pomažu duhovno i materijalno, vjerujući u njihovo ozdravljenje. Tako je još 2000. godine gospodin Arduino Bubola zajedno s lokalnim pčelarima zajednici poklonio 6 pčelinjih zajednica sa svom potrebnom opremom, pa danas bratstvo posjeduje 15 košnica iz kojih se dio meda koristi za vlastite potrebe, a višak šalje u druge bratovštine. Potičući ove mladiće na brigu i skrb o pčelama, gospodin Bubola je dotaknuo srca svih onih koji su po internom protokolu uz ostale poslove bili određeni i za rad na pčelinjaku. Zbog njegove dobronamjernosti, otvorenosti i strpljenju gospodina Bubolu ovi mladići nisu doživjeli kao mentora, već kao iskrenog prijatelja zajednice. Kao stručan i iskusan pčelar, gospodin Bubola je zaključio da med sa svojim izvrsnim ljekovitim i energetskim svojstvima ima iznenađujuće pozitivno djelovanje u slučajevima drastično oslabljenog imunološkog sustava organizma i poremećajima u radu jetre i zato je sklon tvrdnji da med ima veliku zaslugu u rehabilitaciji ovisnika. No, smijemo li se zaustaviti na toj neosporno istinitoj činjenici ili trebamo tražiti dodatne vrijednosti od pčelarenja? Djeluju li pčele – ta mala Božja stvorenja , čiji nas rad, organizacija i sklad fascinira od pamtivijeka na oblikovanje naše duševnosti i čine nas boljim ljudima? »Droga je plod žalosna života!» – znala je ponavljati Majka Elvira u svojim obraćanjima štićenicima zajednice. U korijenu svake ovisnosti uvijek stoje različiti strahovi, kompleksi i predrasude. Posjetivši zajednicu više puta imao sam priliku razgovarati s tim mladićima i uvidjeti kako je trnovit put do izlječenja, bez čvrstih dokaza koliko u tome pomaže bavljenje pčelarstvom. Dakle, je li novi pristup pčelarstvu kao terapeutskoj aktivnosti pouzdan putokaz za izlaz iz ovisnosti? Na što moraju obratiti pozornost mentori – terapeuti koji štićenike – pacijente na odvikavanju uče pčelariti?

ODNOS MENTORA I ŠTIĆENIKA U ZAJEDNICI

Nova obitelj: iskrena skrb «anđela čuvara», druženje i rad  s ostalom braćom, skladnost zajednice, nada i vjera su mlade izgubljene ljude u prihvatilištu za ovisnike emocionalno ispunili i podigli samopouzdanje, ponovno izgradili kao ličnosti i naučili kako si odrediti granice, a to je najvažnije kad pronađu svoj put i krenu dalje.

Za razliku od nekih drugih djelatnosti kojima se štićenici bave na poljoprivrednom imanju, rad s pčelama je nezamisliv bez iskusnog pčelara – mentora, pogotovo što štićenik nema priliku završiti pčelarski tečaj ili školu za vrijeme rehabilitacije u prihvatilištu. Poželjno je da mentor osoba s pedagoškim ili medicinskim iskustvom, iako je uspostavljanje emotivnog odnosa sa štićenikom – pacijentom – učenikom više stvar autoriteta pojedinca, nego njegove stručnosti. Kad mentor otkloni sve početne strahove i predrasude kod štićenika, objasni mu kako funkcionira pčelinja zajednica i upozna ga s koristima od meda i drugih pčelinjih proizvoda za njegov organizam, uvodeći ga postepeno, korak po korak u tajnoviti i čudesan pčelinji svijet, sasvim je sigurno da će na kraju tečaja, odnosno terapije u pacijentu uspostaviti davno izgubljenu ravnotežu. No, da bi u tome uspio mentor mora biti strpljiv, pažljiv i spreman odgovoriti na sva pitanja, ne kritizirajući štićenikovo neznanje ili nedostatak samopouzdanja. Ako mentor dobro poznaje psihološke čimbenike kod ovisnika, uskoro će zaokupiti čitavu njegovu pozornost, smanjiti tjeskobu i vratiti mu vjeru u sebe. Ako je mentor vješt u komuniciranju, vrlo brzo će zadobiti povjerenje štićenika i podići će mu samopouzdanje, neophodno za kasniji rad pacijenta na samom sebi.

Kako mentor nakon što uspije usaditi ljubav prema pčelama kod svog štićenika može održati kontrolu nad situacijom? Prvo mora dobro poznavati ljudsku psihologiju i sve karakteristike ovisnosti: od naglih izmjena ponašanja i nepriznavanja bilo kakvih pravila do laganja i drugog nedopustivog ponašanja. Čak i najiskusniji pedagozi, psiholozi i terapeuti ponekad teško razlikuju istinu od laži, no mentor mora biti tolerantan prema samome sebi i mirno se suočiti s takvim oblicima varanja, koja su čest slučaj kod ovisnika. Iako ponekad vjerovanje intuiciji i vlastitim instinktima zna biti pogrešno, mentor ne smije dovesti u pitanje vlastitu stručnost.

Ako mentor uspije u svemu tome, posljednji je korak motivirati štićenika na komunikaciju s drugim članovima zajednice, ali i s kolegama pčelarima, jer nema plemenitije aktivnosti do učenja i pomaganja potrebitim, te podučavanja neiskusnih i širenja ljubavi prema prirodi, pčelama i pčelarstvu.

U razdoblju učenja, štićenik će se držati mentorovih naputaka, ali kad jednom postane samostalan ne smije pasti u zamku samoizolacije jer će tako ostati uskraćen za nove spoznaje iz struke, ali može postati i osoran, čak i autodestruktivan. To je onaj socijalni čimbenik na koji mentor ne smije zaboraviti prilikom terapije, pogotovo ako štićenik voli biti «vuk samotnjak». Zašto je ovo jako važno? Po povratku u civilizaciju bivši ovisnik ne može funkcionirati sam za sebe. On se najčešće vraća svojoj obitelji, što je pozitivno ako je ona stimulirajuća, no ako dođe ponovno u kontakt sa starim društvom, riskira i da se vrati na stare navike. Zato je najbolje da se učlani u lokalni pčelarski klub, jer će mu u društvu ljudi s istim svjetonazorima i interesima biti ugodnije, a kolege iz udruge će njegovo još uvijek početničko znanje dopuniti svojim spoznajama iz struke i dobronamjernim  savjetima koji su rezultat većeg iskustva, a mnogi će im ponuditi i nove perspektive i  vrijednosti pčelarstva kao hobija, ali i kao profesije.

ZAKLJUČAK: Dug je put od laika do iskusnog pčelara, još duži od ovisnika do izliječenog čovjeka spremnog za povratak u normalan život. Na oba puta važan je vodič kroz sve prepreke i teškoće koje nosi to putovanje – mentor, odnosno terapeut – ako se pčelarenje shvati i prihvati kao metoda s psihoterapeutskim djelovanjem, dakako u okvirima terapijske zajednice, koja će im kroz zajedništvo, međusobnu potporu i savjetovanje, dakako i kroz duboki vjerski osjećaj, molitvu i nadu za oporavak negativne emocije pretvoriti u pozitivne. Možda će se jednog dana ljubav prema pčelama koja se rodila uz mentora u zajednici pretvoriti u posao od kojeg će izliječeni i njihove obitelji živjeti i kojem će se radovati do kraja života, no za sve to je potreban prvi korak. Dakle, ako u srcu osjetite iskrenu i snažnu želju da učinite neko dobro, a ne znate odakle početi, okrenite se na trenutak oko sebe: kad malo bolje pogledate, u vašoj ćete blizini prepoznati mladića ili djevojku, već duže u problemima zbog droge ili alkohola, ranjene nepovjerenjem, tugom i beznađem. Pružite im ruku i povedite ih u neko od prihvatilišta za odvikavanje od ovisnosti. Možda će se u početku buniti i prkositi, ali će vam na kraju biti zahvalni, a vi ćete imati uzvišeni osjećaj da ste im pomogli da (na sebi svojstven način) uskrsnu – kao djeca, kao ljudi, kao dio zajednice. Ako ste pak dugogodišnji pčelar-hobist, možda u mirovini i imate volju pomoći kao mentor, poklonite malo svog vremena tim mladim ljudima posrnulim na životnoj stazi, naučite ih bar osnove ovog plemenitog poziva, jer – dobro je činiti dobro!  I budite sigurni: dobrim će vam se i uzvratiti!

Duboko sam uvjeren da u potrazi za istinskim moralnim vrijednostima pčelarenje može pomoći shvaćanju života na dublji i potpuniji način. Isto tako vjerujem da pčele iz nas izvlače ono najbolje, čega najčešće nismo ni svjesni da posjedujemo i bude svijest  o tome što je u životu stvarno bitno. U tome je ljepota života: u svjesnoj promjeni koja ovisnike oslobađa okova droge, u katarzi koja ih u konačnici učini boljim i sretnijim ljudima. Sreća se ionako krije u malim stvarima: iskrenom prijateljstvu, marljivom radu, darovanjem sebe obitelji i onome kojima je to najpotrebnije. Na kraju ću samo citirati više ponavljano dobronamjerno «upozorenje» iz predgovora priručnika za pčelare – početnike: «Uzgoj pčela može izazvati ovisnost, a ne postoji poznati lijek! No, s druge strane: nitko nije niti tražio lijek, a nitko ga nije ni želio!»

POPIS IZVORA:

1) članak «Medom i pčelama protiv ovisnosti» (časopis «Hrvatska pčela» br. 6/2013.) autor: D.G.

2) glasilo «Uskrsnuće» (udruga «San Lorenzo»)

3) brošura «Droge» (IPA – Hrvatska sekcija)

4) brošura «Nasilje i mladi» (IPA – Hrvatska sekcija)

5) brošura «Izlaz – živjeti sa svrhom» («Znaci vremena»)

6) Ellen G. White: «Put Kristu»

7) članak «Kako se pokrenuti» (autor: Kristina Ercegović, časopis «Sensa» br.69/2013.)

PREPORUKE I RECEPTI mr. ŽARKA STEPANOVIĆA

MED: 1 – 2 g dnevno na 1 kg tjelesne težine (sportaši do 3 g), u jednakim vremenskim razmacima, 4 x 1 žličicu meda otopljenog u 1 dl vode sobne temperature, blago gazirane mineralne vode, čaja ili mlijeka

PELUD (CVJETNI PRAH): 15 – 20 g dnevno. Priprema: dan ranije pelud pomiješati s žlicom meda i 70 – 100 ml vode sobne temperature. Nakon 12 – 15 sati lagano promiješati i piti prije i poslije podne.

PROPOLIS: 50 g = 20 kapi 20 %-tne alkoholne otopine tijekom 3 mjeseca 3 x na dan u 0,5 dl tople vode. Priprema: U tamnoj staklenki  otopiti 25 g usitnjenog propolisa u 100 ml 70%-tnog alkohola i ostaviti 10-tak dana na sobnoj temperaturi uz povremeno mućkanje. Prije upotrebe procijediti kroz dvostruku gazu.

MATIČNA MLIJEČ: 1 – 2 x dnevno po 1/3 žličice – ujutro natašte i poslije podne 200 – 600 g svježeg ili 13 – 200 mg liofizirane matične mliječi, sa što dužim zadržavanjem u ustima, bez otapanja u bilo kojem napitku. Napomena: tijekom terapije obavezno kontrolirati krvni pritisak i broj leukocita!

PČELINJI VOSAK: 1 – 2 x dnevno između obroka po 1 kockica pčelinjeg saća ili 1 žličica voštanih poklopaca. Žvakati 20 – 30 minuta dok se ne otopi, pa potom progutati sav sadržaj.

PČELINJI OTROV: maksimalna doza 18 pčelinjih uboda dnevno uz strogo pridržavanje uputa apiterapeuta i liječničku kontrolu zbog opasnosti od alergije i anaflatičkog šoka.

SIRUP ZA KRONIČNI BRONHITIS

Sastojci:  50 g borovih iglica, 500 g destilirane vode i 1 kg šumskog meda (medljikovca)

Priprema: borove iglice staviti u ključalu vodu, pokriti poklopcem i ostaviti da lagano ključaju 10 – 15 minuta. Skinuti s vatre i ostaviti poklopljeno još 24 sata, a zatim procijediti kroz gazu. Dobivenu tekućinu pomiješati s medom. Napitak uzimati 4 x dnevno po 1 jušnu žlicu nakon objeda.

PRIPRAVAK ZA CIROZU JETRE

Sastojci:  1 kg mrkve, 250 g meda i 10 g matične mliječi

Priprema: Mrkvu očistiti, ostrugati i propasirati. Dobiveni sok pomiješati s medom i matičnom mliječi dok se ne dobije homogena masa. Pripravak uzimati 3 x po 1 jušnu žlicu prije jela, a ostatak čuvati na suhom i hladnom mjestu.

INHALACIJA ZA ASTMU

Sastojci: 40 kapi alkoholne otopine propolisa, 1 žlica meda, 750 ml vruće vode

Priprema: inhalacija otopinom propolisa ili propolisa i meda u vrućoj vodi (ukoliko nema alergije na bilo koji od sastojaka) se primjenjuje u vrijeme kad nema napadaja gušenja, dakle u cilju sprečavanja napada, a ne prekida gušenja.

RECEPT ZA STRES

Sastojci: 1 žlica meda, 1 žlica peludi, 1 čaša voćnog soka, 1 kap matične mliječi

Priprema: sve sastojke pomiješati i uzimati 2 x dnevno (prije doručka i večere).

Ove i mnoge druge recepte za pripremu preparata na bazi pčelinjih proizvoda iz domaće i ruske narodne medicine, te izabranih srpskih apiterapeuta možete naći u knjizi „Darovi medonosne pčele – apiterapijski pristup (pristup iscjeljenju)“ mr. Žarka Stepanovića. Ovom prilikom želim zahvaliti autoru na nesebičnosti koju je pokazao darujući mi knjigu i dozvolivši da neke njene dijelove objavim na portalima i časopisima za koje pišem (D.G.)

prim.mr.sci. JOSIP LONČAR dr.med:

“VAŽNOST PČELINJIH PROIZVODA U OBITELJSKOJ PREHRANI”

U nedjelju, 25. XI 2012. u Obrtničkom domu u Poreču održano je jedno od najzanimljivijih predavanja s područja apiterapije. Izbor predavača prim. mr. sci. Josipa Lončara dr. med. i teme «Važnost pčelinjih proizvoda u obiteljskoj prehrani» bio je pun pogodak organizatora (Udruga pčelara «Nektar» sa suradnicima). 

Pravilna prehrana jedan je od bitnih čimbenika za očuvanje i unapređivanje zdravlja. Svaka nepra­vilnost u prehrani koja traje izvjesno vrijeme može oštetiti zdravlje do te mjere da se počinju javljati bolesti. Od pčelinjih proizvoda med se od davnine upotrebljava kao namirnica s ljekovitim djelova­njem.Ostali pčelinji proizvodi postaju sve traženiji i značajniji za ljudsko zdravlje. Uzimani sami ili s me­dom, jer imaju određeno farmakološko djelovanje na ljudski organizam, sve se više upotrebljavaju i u dijetoterapiji zdravih i bolesnih. Upotreba meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi ne izaziva poremećaje u funkciji niti dovodi do neželjenih nuspojava ni tijekom duže upotrebe, što je ujedno i njihova najveća prednost pred farmaceutskim, sintetskim proizvodima. Pčelinji su proi­zvodi izvanredne prirodne namirnice koje se koriste kao hrana, imaju ljekovita svojstva te ne mogu štetno djelovati na oslabljeni organizam. S motrišta obiteljskog liječnika, a u sklopu onoga što su­vremena medicina u svijetu kaže o apiterapiji – (antimikrobno, antioksidativno, imunostimulirajuće, detoksicirajuće, probiotičko, protutumorsko djelovanje), želi se ukazati na važnost pčelinjih proi­zvoda u prehrani trudnica, dojenčadi, djece, školske djece, odraslih, starih i bolesnih. Apiterapija je posebna grana prirodne medicine koja se bavi proučavanjem mogućnosti praktične primjene pčelinjih proizvoda u prevenciji bolest i liječenju.

MED U PREHRANI TRUDNICA I DOJILJA

Svakodnevnim uzimanjem meda buduće majke već pretkonceptualno pripremaju svoj organizam za uspješnu trudnoću. Svakodnevno uzimanje meda od početka trudnoće posebno je značajno za majku i za njezin plod – dijete. Med je sa svojih 180 sastavnica izbalansiran ih do savršenstva iznimno vrijedna i nezamjenjiva namirnica u trudnoći jer je uspješno izvršenje biološke funkcije trudnoće nezamislivo bez odgo­varajuće prehrane koja mora biti potpuno prilagođena novom fiziološkom stanju. Pčelinji med je upravo jedna od idealnih namirnica koja osposobljava organizam trudnice i jača njegovu vitalnost da uspješno može funkcionirati sa svim promjenama u trudnoći. Med otopljen u vodi, čaju ili mlijeku vrlo korisno djeluje protiv svih tegoba kojima su trudnice izlože­ne od prvih tjedana trudnoće (mučnina, povraćanje, nepodnošenja jela, loše raspoloženje i slično). Med obogaćuje organizam trudnice dragocjenim sastojcima, otklanja umor, sprječava anemiju i poboljšava krvnu sliku, čemu posebno pridonose vitamini i minerali koji se nalaze u medu.

• Potreba željeza u trudnoći dvostruko je veća i kreće se do 40 mg dnevno.
• Trudnica može uz normalnu terapiju željezom uzimati i med.
• U sto grama šumsko-Iivadnog meda ima oko 32 mg željeza.
• Preporučena količina je 3 x 1 – 2 velike žlice meda dnevno.
• Trudnica treba veće količine vitamina C, E, D, K, A, a sve te vitamine sadrži med.

Trudnicama se savjetuje da u trudnoći uzimaju med, da potpuno isključe šećer i sve zaslađuju medom. Uz stalno uzimanje meda u trudnoći majka će imati manje tegoba i trudnoća će proteći gotovo idealno, a novorođenče će biti jače razvijeno i zdravije. Zapaženo je da kod žena s prijetećim pobačajem i žena nakon spontanog pobačaja uzimanjem meda, peluda i matične mliječi trudnoća se lakše održava ili teče gotovo uredno. Znanstvene studije su dokazale da uzimanje meda tijekom trudnoće i za vrijeme dojenja poboljša­va somatske i intelektualne funkcije djeteta, a također i poslijeporođajnu depresiju.

MED U PREHRANI DOJENČADI, MALE I ŠKOLSKE DJECE

Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj djeteta, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke i dječje dobi. Osnovna osobina dječjeg organizma je neprestano mijenjanje anatomskih i fizioloških, psiholoških i imunoloških osobina. Fiziološke funkcije mnogih organskih sustava pod­ložne su promjenama. U malene djece većina se fizioloških funkcija mijenja i postupno sazrijeva i stoga su djeca sklonija funkcionalnim poremećajima. Ti su poremećaji češće izraženi u probav­nom traktu, imunološkom sustavu, hematopoetskom sustavu i u sustavu žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Prehrana majčinim mlijekom najprirodnija je i najvrjednija prehrana za rast i razvoj novorođenčeta i dojenčeta. Djeca hranjena majčinim mlijekom manje obolijevaju od djece koja su na umjetnoj pre­hrani. Prehrana majke dojilje u razdoblju dojenja mora sadržavati sve sastavnice koje su potrebne majki i djetetu. Dnevni jelovnik uz meso, jaja, mlijeko, sir, voće i povrće mora sadržavati i med uz dosta tekućine. Preporučuje se tri puta dnevno 1 – 2 velike žlice meda dnevno. Zbog antirahitičnoga, antianemičnoga, antidispeptičnog, antibakterijskoga, antivirusnoga, antimi­kotičnoga i blagog djelovanja na dječji organizam potrebno je od dojenačke dobi u ishrani umjesto šećera dodavati med. Dokazano je da djeca koja uzimaju med imaju zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intenzivniji rast i razvoj. Preporuča se davati 1 do 2 grama meda na kilogram tjelesne težine djeteta u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije. Osim toga što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba da se redovito uzima med za zaslađivanje, kao i lijek, takva će djeca biti razvijenija i zdravija te otpornija na bolesti od one djece koja ne uzimaju med.

MED U PREHRANI ŠKOLSKE DJECE I STUDENATA

Unatoč napretku medicine djeca su sve više opterećena infekcijama dišnih organa – posebno gornjih dišnih putova: upalom nosa, paranazalnih šupljina, ždrijela i krajnika, grkljana , ali i donjih dišnih putova – dušnika, dušnica, najsitnijih ogranaka bronha i pluća. Prehlada – upala gornjih dišnih putova, iako je u pravilu bezopasna, simptomi joj se pojavljuju različitim intenzitetom. Za razliku od odraslog čovjeka koji prosječno prehladu ima oko četiri puta godišnje, djeca imaju prehladu 6 do 10 puta godišnje. Razlika u intenzitetu prehlade proizlazi iz činjenice da prehladu uvjetuje više od 200 različitih res­piratornih virusa (rinovirusi, respiratorosincicijalni virusi, koronavirusi, adenovirusi i dr.). Uporaba antibiotika za liječenje prehlade najčešće je neopravdana jer čak 75-90 % prehlada uzro­kovano je virusima na koje antibiotici ne djeluju. Prekomjerna uporaba antibiotika stvara rezisten­tne sojeve bakterija koje postaju vrlo otporne na postojeće antibiotike i na taj se način smanjuje njihova učinkovitost kod mnogo težih i opasnijih bolesti od prehlade. Prehladu ne treba podcijeniti jer virusi u respiratornom traktu lokalno oštećuju sluznicu i smanjuju njenu otpornost tako da po­tencijalno patogene bakterije postaju patogene i izazivaju različite komplikacije. Stoga se uvijek kod njihova nastanka i trajanja preporuča mirovati i piti obilno tople napitke za­slađene medom uz dodatak limuna odnosno C vitamina. Med je tu vrlo koristan zbog svog anti­mikrobnog djelovanja (antivirusnog, antibakterijskog) i ekspektorirajućeg djelovanja – omogućuje lakše disanje i iskašljavanje. Nakon što prehlada prođe, potrebno je i dalje uzimati med da se poboljša opće stanje organizma i ojača imunitet kako bi organizam lakše podnosio stresne situacije i zaštitio se od novih valova prehlade jer prehlada ne ostavlja imunitet. Mnoga djeca osjećaju umor, pate od ekcema i alergijskog rinitisa. Zbog toga često izostaju iz ško­le, žale se da su umorna i nervozna i to postaje kronični problem. Pored toga imaju velike proble­me sa zubima koji se kvare i rastu nepravilno. Česte su promjene na kralješnici u obliku skolioza ili kifoskolioza zbog nepravilnog držanja tijela, posebno pri sjedenju. Greške u prehrani odražavaju se vrlo brzo na zdravstveni status djece i mladeži. Prevelikim uzi­manjem slatkiša, sladoleda i gaziranih pića organizam u smislu hranjivosti ne dobiva mnogo, a u organizam se unosi pretjerana količina šećera. Mladež pred ispite u školi i na fakultetu ne treba uzimati nikakve stimulanse i kavu. Poznato je da oni pomažu koncentraciju, ali sprječavaju dobro pamćenje. Ako uče uz pomoć tih stimulansa, postoji rizik da sve zaborave na dan ispita. Dobro funkcioniranje mozga ovisi ponajprije o odgovarajućim prehrambenim navikama. O tome treba brinuti da bi se izbjegli nedostatci hranjivih sastojaka i usporavanje cerebralnog metaboliz­ma, a time i usporavanje intelektualnih funkcija s gubljenjem memorije. Mozak traži svoju hranu, ponajprije glukozu. Med se može preko dana uzeti na nekoliko načina:

• napicima koji su zaslađeni medom (voda, limunada, čaj, mlijeko, bijela kava, voćni sok i sL)
• kao namazi meda ili maslaca i meda na na kruh ili pecivo
• kašicama od integralnih žitarica sa dodacima voća, sjemenki žitarica ili pahuljica tih žitarica s
• mlijekom i medom
• razne voćne kašice s medom
• razni medeni kolači
• sam med polagano otapan u ustima pod jezikom.

MED U SREDNJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Med je od izvanredne važnosti za zdravlje i fizičku kondiciju odraslih. Visokovrijednim šećerima·iz meda, glukozom i fruktozom, organskim kiselinama, vitaminima i mineralima, aminokiselinama, esen­cijalnim aminokiselinama, eteričnim uljima i drugim korisnim sastojcima održava se zdravstveni status i fizička kondicija zdravog organizma. Posebno se preporučuje uzimanje meda pri napornom radu. Radnicima koji rade na ugroženim radnim mjestima, naročito onima gdje se mnogo znoje prepo­ručuje se da za vrijeme rada uz voće uzimaju napitke zaslađene medom čime se brzo vraća izgu­bljena tekućina, energija i mineralni elektrolitski status. Sportaši koji na treningu i na natjecanjima gube energiju, troše mišićnu masu i tekućinu znojenjem, minerale i vitamine da bi postigli što bolje rezultate, a pritom ne oštetili organizam, moraju imati adekvatnu prehranu. U to se neizostavno uključuje med, koji osim izvanrednog sastava uz lako i brzo probavljive šećere sadrži i ostale važne tvari potrebne za život. Med u napicima daje se sportašima i u vrijeme natjecanja radi brže nadoknade glukoze. Bijeli šećer odrasli bi trebali izbaciti iz svakodnevne prehrane jer osim energetske vrijednosti ne sadrži nikakve hranjive tvari, a ako se uzima previše, izaziva debljanje i povisuje masnoće u krvi. U srednjoj životnoj dobi učestale su infekcije dišnih putova, katar želuca, uz čir želuca i dvanae­sterca, povišen krvni tlak, debljina, šećerna bolest, bolesti štitne žlijezde i bolesti prostate. Osobe koje svakodnevno uzimaju med imaju manju učestalost navedenih bolesti, manje simptoma i znatno manje komplikacija kroničnih bolesti. Duboka, a ujedno i aktivna starost vještina je koju se treba učiti, ako ne od mladosti, tada od zrelih dana života. Gerontolozi tvrde da je rad pravi lijek protiv preranog starenja, a mnogi znanstvenici ističu da ključ dugovječnosti treba tražiti u načinu prehrane već od srednje životne dobi, odnosno primjeni pre­ventivnih sredstava koja usporavaju proces starenja između 40 i 60 godina.

MED U TREĆOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Starenje hrvatskog pučanstva ubrzano se nastavlja i već je svaki šesti hrvatski stanovnik stariji od 65 godina. Danas su još uvijek raširene neke pogrešne pretpo­stavke o starenju i starosti. Jedna je od pogreš­nih pretpostavki mišljenje kako je starenje nužno povezano s bolešću, ovisnošću, nepokretnosti i onesposobljenosti. Toj pogrešnoj pretpostavci najviše pridonosi činjenica da se starenjem povećavaju čimbenici rizika nastanka mnogih bolesti povezanih s funkcionalnom onesposobljenošću starijih ljudi. Edukacija iz gerontologije i gerijatrije te širenje znanja o starenju kao normalnoj fiziološkoj pojavi, koja nastaje postupno i različito napreduje, u sva­kog čovjeka ima za cilj promociju aktivnog, zdra­vog starenja. Hrvatska i europska gerontološka istraživanja potvrdila su kako se promjenom preventivnih programa za starije mogu spriječiti određene prevenibilne kronične bolesti – povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti mozga, bolesti dišnog sustava (posebno gripa i upala pluća), šećerna bolest, debljina, zloćudne bolesti (rak dojke, jajnika, prostate, pluća, debelog crijeva), osteoporoza / prijelomi, nekontroli­rano mokrenje i duševni poremećaji. Stručnjaci ističu kako već od pedesete godine ži­vota treba početi s promišljenim mjerama usmje­renim prije svega usklađenju načina prehrane i življenja. Istraživanja i praksa upućuju da kvalitetna i umje­rena prehrana pozitivno utječu na starenje i može usporiti proces starenja. Manjkavosti imunološkog sustava mogu biti po­sljedicom neadekvatne prehrane ili uzimanja lije­kova, što je zajedničko starijim ljudima. Ispravnom prehranom treba rasteretiti probavne organe i olakšati njihov rad, a time i odgoditi njiho­vo starenje. Hranu treba uzimati redovito i u malim obrocima i treba se suzdržavati neumjerenog pije­nja alkoholnih pića. Stoga, posebnu pozornost treba dati prehrani u trećoj životnoj dobi da bi se adekvatnim odabirom namirnica bogatim bjelančevinama, vitaminima, hormonima i mineralima usporio proces starenja, kojim nastaju bitne promjene u čovjekovom tijelu. Med uz određenu terapiju djeluje ljekovito kod mnogih kardiovaskularnih bolesti. Regulira po­višen i snižen krvni tlak, povećava sadržaj he­moglobina kod anemija, preventira miokarditis i tromboemboličke incidente: srčani infarkt, mož­dani udar, plućnu emboliju i duboke venske i ar­terijske tromboze i oštećenje krvotoka, smanjuje masnoće u krvi (kolesterol i trigliceride). Zbog kardiotoničnog djelovanja srčanim bolesnicima ne preporuča se lipov med u većim količinama. Med izvrsno djeluje kod bolesti gornjeg i donjeg dišnog sustava: upala nosa, sinusa, ždrijela, duš­nika, dušnica i pluća. Pčelinji proizvodi učinkoviti su pri liječenju alergijskih bolesti: vazomotorni alergijski rinitis, bronhalna astma, alergijski ko­njuktivitis. Važno je djelovanje meda pri dijetama za jetrene bolesti: akutni i kronični hepatitisi, ciroza jetre, bo­lesti žučne vrećice i žučnih kanala. Propisivanje meda kod šećerne bolesti daje dobre terapijske rezultate zahvaljujući fruktozi, mikroe­lementima, vitaminima i esencijalnim aminokiseli­nama postiže se pozitivno djelovanje na lučenje inzulina. Liječenje se obavlja pod kontrolom li­ječnika. Važno je napomenuti da se pritom drugi ugljikohidrati (kruh, tjestenina, ostali proizvodi od brašna i krumpir) moraju smanjiti za kalorijsku vri­jednost uzimanog meda. Posebno se dijabetiča­rima preporuča bagremov med. Med se koristi u bolestima probavnih organa ­upale sluznica usne šupljine, zubnog tkiva, upali jednjaka, želuca i crijeva, čireva želuca dvanae­sterca, pri dijetama kod bolesti tankog i debelog crijeva, posebno kod polipoza i divertikuloza te kroničnog zatvora – opstipacije i hemoroida. Med ima izvanredno djelovanje kod kožne pato­logije, posebno opekotina, rana, dekubitusa, her­pesa simplexa i zostera, psorijaze, hiperkeratoze i atrofije kože i sluznica. Pčelinji proizvodi okreplju­juće djeluju na živčane stanice, poboljšavaju nji­hovu prehranu i procese oksidacije. Rezultat toga je mirniji san, smanjena tjeskoba i stvaranje osje­ćaja mira, sigurnosti i zadovoljstva. Med održava i elektrolitsku ravnotežu, što poboljšava funkcioni­ranje neurološkog sustava. Ne postoji bolje i ne opasnije sredstvo za spavanje od čaše medene vode koja ima umiruju­će i okrepljujuće djelovanje. To je mnogo bolje i učinkovitije od svih farmaceutskih sredstava za spavanje (hipnotika). Med djeluje protuoksidativno – otklanja slobodne radikale, ima umjereni protumorski i izraziti protu­metastatski učinak. Med u kombinaciji s citosta­tikom povećava djelotvornost citostatika i sma­njuje broj metastaza. Posebna je važnost meda i u tome što djeluje si­nergistički s lijekovima, vitaminima, hormonima i Ijekovitim komponentama iz bilja – poboljšava nji­hovu apsorpciju i učinkovitost. Preporučena dnevna doza meda u trećoj život­noj dobi je 1 do 2 grama, podijeljeno u tri do če­tiri obroka. Starenje se manje opaža u ljudi koji svakodnevno pri prehrani, uz mnogo voća, povrća i voćnih soko­va uzimaju i med, ali i ostale pčelinje proizvode. Korak prema zdravijem životu za sve dobne sku­pine je uvrstiti med u naš svakodnevni jelovnik i koristiti se pčelinjim proizvodima pri zaštiti, oču­vanju i unapređivanju zdravlja. Suvremena medicinska znanost pridaje sve veću pozornost pčelinjim proizvodima jer njihova sva­kodnevna uporaba pomaže u sprječavanju na­stanka bolesti i liječenju.

ZAKLJUČAK: Svakodnevna upotreba meda kod zdravih ljudi, posebno djece i starijih osoba, blagotvorno utječe na rad probavnog, srčanožilnog i imunološkog su­stava, povećava antioksidacijsku obranu, snagu i izdržljivost i brzo otklanja umor. Med bi trebao biti što više zastupljen u dijetalnoj prehrani teških i kroničnih bolesnika, kod iscrpljenosti i u fazi opo­ravka od bolesti. Svakodnevnim konzumiranjem pčeli njih proizvoda kao visokovrijednih, nepre­rađenih namirnica u organizam se unose mnoge tvari koje su često nedostatne u prehrani koja obiluje prerađenim namirnicama. Na taj način se potiče i održava homeostaza organizma koja je osnovni uvjet zdravlja i prevencija bolesti.

ČUDESNI MELEM

Recept za «čudesnu mast» pronađen je na ruskoj web stranici alternativne medicine, a prenosi ga http://www.femina.hr – jedan je od najopsežnijih i najglamuroznijih lifestyle portala u Hrvatskoj i regiji. Mast je jednostavna za pripremu, a i vrlo efikasna. Ova «čudesna mast» može izliječiti mnoge bolesti: bronhitis, otitis, anginu, otekline, modrice, otvorene rane, pukotine na rukama i nogama, upalu jajnika, čireve, ženske bolesti, a uspješno se koristi za opekline. Mast je apsolutno bezopasna, pa je ovisno od bolesti mažite, stavljajte obloge ili utrljavajte. Možete je koristiti i za unutrašnju upotrebu: pola žličice 3 x dnevno prije obroka.

Sastojci: 1 jaje, 400 ml biljnog ulja (kantarionovo, maslinovo), 60 g pčelinjeg voska (otprilike veličine kao dvije kutije šibica)

Priprema:

1. Skuhati jaje. Bit će nam potreban žumanjak kojeg treba malo izgnječiti na tanjuriću.
2. U emaliranu šerpicu staviti ulje, a komadić voska pustite u ulje
3. Staviti na laganu vatru i čekati dok se vosak istopi
4. Čim se bude čulo «pucketanje» , uzmite žumanjak i prstima bacajte u ulje sa voskom, mrvicu po mrvicu
5. Ulje će se početi pjeniti, pa budite spremni da brzo uklonite šerpicu sa vatre
6. Kad se ulje «smiri», ponovo ga vratiti na vatru
7. Nastavite bacati žumanjak do kraja, stalno mješajući kuhačom
8. Smjesa će promjeniti boju i postati tamno smeđa
9. Skloniti sa vatre i ostaviti na 15-20 minuta
10. Procjediti kroz gazu ili cjediljku sa sitnim sitom direktno u teglu.
11. Ostatke od žumanjka bacite
12. Kada se mast ohladi, zatvorite teglu poklopcem. Mast se čuva u hladnjaku do 10 mjeseci.

Čudesni melem pomaže u liječenju slijedećih bolesti:

 Upala sinusa. Istopite mast u žlici i odmah uhvatite pipetom. Da se mast nebi stegla, radite ovo brzo. Zakapati nos dva puta dnevno sa intervalom od jednog sata. Alternativni liječnici tvrde da se možete riješiti i mjesečnog sinusitisa. Mast «probija» sinuse i povlači na sebe sav gnoj sa velikom jačinom. Gnojni otitis. Savijeni komadić vate, umočen u ovu mast staviti u uho. Po potrebi ponoviti. Mast izvlači sav gnoj. Tako se leče svi otitisi, ne samo gnojni. Gnojna angina, apcesi u grlu, upala krajnika. Staviti mast u grlo i obloge na vrat. Ako se radi navečer, ponavljajući proceduru 2-3 puta, ujutru apces pukne. Bronhitis, bol u želucu, crijevima, čirevi na tijelu, čmičke na očima. Tri puta na dan prije obroka, uzimati po pola žličive masti. Ženske bolesti: fibromiom do 10 tjedana,ciste na jajnicima, upale, mastitis. U vaginu se stavljaju tamponi sa ovom masti ujutro i navečer. Postoje tvrdnje da poslije desetak dana od ciste ostaju samo uspomene. Za fibromiome treba duže vremena. Kod mastitisa, na grudi se stavlja papirnata salveta, umočena u mast, preko toga najlon ili streč folija. Po mogućnosti, mijenjati svakih 2 sata. Opekotine, čireve, rane, otekline, zubobolja, bol u zglobovima: Nanosi se na oboljelo mjesto preko noći i umotava se. Možete staviti na komadić vate, natopljenu u mast, ako rane nisu velike. Iznenadit ćete se rezultatom! Ako boli zub mast se uzima čistim prstom i maže se bolni zub i desni, bol će nestati. Trofički čirevi, gangrena: također stavljati papirnate salvete natopljene mašću i mijenjati svakih 2 sata. Iz rana će obilato curiti gnoj. Vidjet ćete i sami kako će napredovati ovo spasonosno liječenje, uprkos svim vrstama skupih lijekova. Ako se mast koristi za obloge, potrebno je ugrijati na vodenoj pari (na oko 40 *C). Obloge staviti na bolesne zglobove, koljena treba umotavati. Sve što se maže — radi se noću. Mast je dobra i za jačanje noktiju – utrljati u nokte preko noći.

Napomena: vosak mora biti prirodni, pčelinji. Za vanjsku upotrebu može se koristiti bilo koje biljno ulje. Za unutrašnju upotrebu bolje je maslinovo. Ako je ikako moguće neka i jaje bude domaće od kokica koje slobodno šeću dvorištem.