Njemački dizajner Philip Potthast osmislio „HIIVE“ redizajn zastarjelog koncepta košnica
Prošlo je više od dvjesto godina otkako je izumljena prva košnica na svijetu, a iako se konvencionalni dizajn nastambe za pčele vremenom mijenjao, graditeljima je ipak nešto promaklo. Od materijala koji se koriste do mikroklime prilagođene potrebama pčelinjih zajednica, iznenađujuće je koliko se poboljšanja može učiniti pa ne čudi da izvorni koncept košnica dizajner Philip Potthast smatra zastarjelim.
Košnica HIIVE dizajnirana je tako da omogućava prirodniju mikroklimu za pčele u odnosu na tradicionalne košnice. Realna klima je ona u šupljini stabla – prirodnog staništa europske medonosne pčele. Kako bi to replicirao, HIIVE koristi geometriju nalik šupljini koja eliminira mogućnost toplinskog premošćivanja – izvora gubitka topline u konvencionalnim košnicama. Pčele preferiraju okrugli oblik i dobru izolaciju. HIIVE je poput okruglih građevina koje su energetski učinkovitije od konvencionalnih pravokutnih jer imaju manje „mrtvog“ prostora (tj. uglova) u kojima se zadržava hladan zrak. Time se smanjuje pritisak da pčele troše energiju na održavanje radne temperature u košnici, što rezultira većom produktivnošću. Još nešto, za kod tradicionalnih košnica nije riješeno na odgovarajući način: svim je uljezima ulaz praktički slobodan!
HIIVE uključuje namjenski životni prostor za simbionte i parazite, koji bi se inače infiltrirao u prostor u kojem žive pčele, pa ga je potrebno tretirati kemikalijama, kojima je ugrožen i život pčela u košnici. To je biofilni pristup dizajniranju prostora – optimalno prilagođen pčelama koliko i ljudima. Potthast je razmišljao i o ljudskoj interakciji. Njegov redizajn predlaže učinkovitiji dvokomorni sustav: jednu komoru za med i jednu komoru za leglo, koja se može lako izvući. Zapravo, svaki element koji čini košnicu HIIVE lako se zamjenjuje i u potpunosti je modularan.
Sa aspekta materijala, većina onoga za što se Potthast odlučio odabrano je s obzirom na pčele. HIIVE je izoliran prirodnom termo konopljinom vunom s dodatnom folijom za zaštitu od pare zbog optimalne kontrole vlage i tekstilnom presvlakom za zaštitu od teških vremenskih uvjeta. Okvir je izrađen od reciklirane plastike, koja nije toliko važna za pčele, ali se osjeća potrebnom za proizvod tako blizak prirodi.
Trenutno je plan dovesti HIIVE u serijsku proizvodnju nakon što se izvrše svi testovi. Potthast također želi razviti popratnu aplikaciju koja će otvoriti nove modele pčelarenja. Riječ je o pametnim senzorima kako bi se stvorila mogućnost praćenja zdravlja svake pojedinačne zajednice. Na taj bi način pčelari primali obavijest kada točno mogu očekivati roj da bi mogli uzgajati pčele na prirodan način bez reguliranja rojidbenog nagona.
IZVOR: www.designwanted.com
NOVOSTI NA TRŽIŠTU PČELARSKE OPREME:
PIP-ov web-shop na: http://www.medopip.hr
Poštovane pčelarke, pčelari i ljubitelji pčela!
Sve u životu ima svoj prvi korak. Prvi korak u prohodavanju, prvi korak u školu, pa tako i prvi korak u pčelarstvo. On je najveći, najdraži i najznačajniji u toj aktivnosti. U slijedećim koracima ima i padova. Brižni roditelji uvode nas u prve dvije aktivnosti. Tko nas uvodi u prvi korak u pčelarstvu? Je li to obiteljska tradicija, prijatelj koji već ima pčele, knjiga, pčelarska udruga, pčelarska škola,…? Sve navedeno je dobro i nužno kako bi bilo manje padova. Treba se profilirati u „Ja pčelar“!Iza prvog koraka slijedi istinsko teorijsko i praktično učenje i mučenje. Bez toga nema uspjeha u pčelarstvu, i ne samo u pčelarstvu. Pčelarstvo je zahtjevno i nije lako, ali je realno moguće biti odgovoran i uspješan pčelar uz prethodnu poruku. Pčelar treba biti mali biolog, veterinar, biotehnolog, opći tehnički tehnolog – majstor, botaničar, meteorolog, poduzetnik i što još ne. Uspješan pčelar je onaj koji najbolje uzajamno poveže sve navedene discipline. Znamo da se u pčelarstvu može biti hobista, poluprofesionalni i profesionalni pčelar. Odgovornost prema svojim pčelama i pčelama drugih pčelara treba biti iznad odredbi Zakona o dobrobiti životinja. Medno!
Pčelar Ive
PČELARSKA OPREMA se dijeli u više segmenata: alat, pribor, potrošni materijal, apitehnika i zaštitna oprema.
Pčelarski alat služi za rad s pčelama ili za umetanje satnih osnova. U pčelarski alat za rad s pčelama spadaju razne dimilice, dlijeta, kliješta i četke, a za rad sa satnim osnovama poslužit će šilo ili bušilica, kotačić ili transformator, natezač žice. Za procjenu popunjenosti okvira medom koristit ćemo pčelarsku vagu, a za transport košnica specijalno uređena kolica.
Pčelarski pribor pomaže pri radu s pčelama, poput “dodatne opreme za košnice”. Tu spadaju matične rešetke, kavezi za matice, bježalice, sakupljači peludi, mreže za propolis i druga pomoćna sredstva (stege, ručke, zatvarači, razmaci, spojke). Remen će pčelarima pomoći pri transportu košnica, a za spremanje meda trebat ćemo staklenke s pripadajućim poklopcima. Dobro će doći i mala pumpica za med u staklenki.
U potrošni materijal spadaju satne osnove, te čavlići različitih duljina, šuplje zakovice, žica i mreža. Ne smijemo zaboraviti niti drvo kao osnovni materijal za izradu svih dijelova košnica, lim za izradu krovova, ljepilo, flomastere za označavanje matica, kao ni boju za košnice.
Apitehnika je zajednički naziv svh specijalnih alata i uređaja na ručni ili motorni pogon koji se koriste u pčelarstvu. Tu spada taca korito, odnosno stalak za otklapanje saća, više vrsta vrcaljki, sita i filteri za med, posude (bačve) za med s pripadajućim slavinama (ventilima), pumpe, dozatori, grijači, mješalice i komore za dekristalizaciju. Za rad s voskom trebat će nam topionik i preša, a postoji i posebna preša za izradu satnih osnova. Naravno da uz svu navedenu pčelarsku opremu postoji još specijalnih alata i uređaja, ali njih koriste isključivo u industriji.
Zaštitna oprema u pčelarstvu podrazumijeva zaštitnu odjeću i specijalne rukavice. U zaštitnu odjeću spadaju šeširi u različitim izvedbama, jakne i hlače, odnosno kombinezoni. Ne smijemo zaboraviti ni zaštitnu obuću, jer uznemirene pčele ne biraju mjesto gdje će ubosti.
DIMILICE služe pčelarima da mogu u svom pčelinjaku slobodno raditi, a da ih pri tome ne ometaju pčele. Zadimljavanje pčela pomaže da se pčele umire, pa pčelar može brže i lakše obaviti potreban pregled zajednice. Na dim pčele instinktivno reagiraju kao i prije milijuna i milijuna godina kad su živjele slobodne u prirodi: na prvi miris dima napune medni mjehur, prestane braniti svoju košnicu. Pčele zasićene medom i nektarom tromije su i nerado napadaju. Prvo se malo dima pusti kroz leto u košnicu, a potom malo podignemo krov, upuhnemo malo dima i nakon kraće pauze možemo početi pregled zajednice. Napomena: ne preporuča se pčele previše dimiti, jer su novija istraživanja pokazala kako vruć dim negativno djeluje na njihove letne aktivnosti! Najčešće su u upotrebi dimilice s kožnim mjehurom, a mogu biti izrađene od pocinčanog lima ili nehrđajućeg čelika. Kao gorivo za dimilice se koristi tzv. dimak (industrijski listići) ali se mogu koristiti suho trulo drvo, stare krpe, šišarke i slično. U borbi protiv varoe pčelari koriste dimilice za tretiranje pčela dimom antivaroznog sredstva, a mogu biti izrađene od staklenke s mijehom ili metalne s ventilatorom na baterijski pogon.
PČELARSKO DLIJETO služi za lakše odvajanje nastavaka uljepljenih propolisom, razmicanje i vađenje okvira iz košnice, skidanje voštanih zaperaka na njima, struganje i čišćenje pojedinih dijelova košnice. Dlijeto je izrađeno od plosnatog metala (pocinčano ili nehrđajuće), s oba kraja naoštreno i savijeno pod kutem od 90* na jednom kraju.
PČELARSKA KLIJEŠTA služe za vađenje okvira iz košnice i njihov prihvat tijekom pregleda. Praktična su za vađenje jednom rukom, izrađena od pocinčanog materijala. Napomena: okvire uvijek držimo u okomitom položaju da ne dođe do curenja nezrelog meda!
PČELARSKA ČETKA (METLICA) služi za micanje pčela s okvira prilikom pregleda ili oduzimanja okvira s medom zbog vrcanja. Dlačice na četki moraju biti duge i nježne da ne bi ozljedile pčele. Umjesto četki neki pčelari koriste peruške od guščijih krila, a profesionalci posebno konstruirane uređaje za ispuhivanje pčela.
PČELARSKO ŠILO služi za bušenje rupa na okvirima kroz koje će se uvlačiti žica za utapanje satnih osnova. U iste rupe mogu se uložiti i šuplji vijci. Raspored rupa ovisi o načinu uvlačenja žice: uzdužno (tada se buše po 4 rupe na svakoj bočnoj letvici) i poprečno (po 5 rupa na satonoši i na donjoj letvici). Napomena: način uvlačenja žice ovisi o sistemu utapanja satnih osnova: ako se žica utapa pomoću struje, žice se ne smiju dodirivati, jer bi u tom slučaju nastao kratki spoj! Postoje i ručne bušilice (perforatori) specijalno izrađene za bušenje 1 ili više rupa, a na tržištu ima i električnih bušilica iste namjene.
KOTAČIĆ ZA UTAPANJE ŽICE služi za utiskivanje kanala za žicu u satnoj osnovi. Razlikujemo 2 modela kotačića: njemački (sitnih zubi razrezanih po sredini) i američki (krupnijih nerazrezanih zubi). Bez obzira na model, pčelar prvo ugrije kotačić u toploj vodi (žica je već na svom mjestu na satnoj osnovi) i onda polako prelazi njime po žici, topeći vosak i utiskuje žicu tvoreći preko nje mostiće od otopljenog voska. U istu svrhu služi i električni transformator (ispravljač, trafo, žvrk) uređaj čiji se rad zasniva na principu elektromagnetske indukcije, a pretvara napon jedne vrijednosti (u našem slučaju 220 V) u napon druge vrijednosti (12 V). Transformatorom se žica utapa u satnu osnovu putem zatvorenog kruga oslabljene električne struje. U istu svrhu može poslužiti i punjač za akumulator automobila, no valja pripaziti, jer radi puno brže.
NATEZAČ ŽICE je specijalna pčelarska alatka koja služi za zatezanje žice nakon što se provuče kroz rupe na okviru. Nazivaju ga još i zatezačem ili španer. Napomena: ukoliko žice na okviru nisu dobro zategnute, sigurno je da se satna osnova neće moći pravilno stopiti s njom i da će prilikom manipulacije pasti s okvira!
PČELARSKA VAGA služi za vaganje čitavih košnica radi procjene količine meda u njoj, odnosno potrebnih radnji u vezi sa stanjem zajednice. Važe teret od 100 do 150 kg. Ima 4 oslonca podesiva prema terenu. Ima ih u više izvedbi.
PČELARSKA KOLICA služe za transport punih nastavaka ili čitavih košnica s jednog na drugo mjesto (npr. iz pčelinjaka u vrcaonu ili na drugi pčelinjak). Ima ih u više izvedbi, pretežno s 2 ručke i jednim kotačem.
VILICA ZA OTKLAPANJE je alatka čiji su zupci igličasti kako bi mogli otkriti i odstraniti voštani poklopac kojim pčele poklapaju zreli med. Ručka vilice je plastična ili drvena, zupci mogu biti ravni ili kosi, pocinčani ili nehrđajućeg čelika. Umjesto vilice profesionalci koriste noževe za otklapanje koji mogu biti ručni i električni. Oštica noža može biti ravna ili nazubljena, na kraju blago svinuta. Drška noža je drvena.
BJEŽALICA je okrugla plastična ploča promjera 115 mm (2 izlaza) ili 265 mm (8 izlaza) koja se montira na poklopnu dasku uoči oduzimanja okvira s medom. Da bi se okviri s medom mogli oduzeti iz košnice i koristiti za vrcanje, neophodno ih je osloboditi pčela. Poklopac s bježalicom se stavi večer prije dana određenog za vrcanje između plodišta i medišta. Pčele ubrzo osjete da su odvojene od matice i počinju silaziti u plodište bez mogućnosti za povratak (zbog specifičnosti izvedbe ulaza i izlaza na bježalici). Kroz 12 do 48 sati sve će pčele iz medišta prijeći u plodište. U istu svrhu profesionalci koriste specijalne uređaje za ispuhivanje pčela, koji strujom zraka tjeraju pčele iz medišta. Njihova je prednost u brzini izvođenja, rade na svim temperaturama i nema opasnosti od tuđica. Kako je pri profesionalnom pčelarenju važno brzo ukloniti pčele s medišta, u ovu se svrhu koriste i razna kemijska sredstva (npr. benzaldehid). Tom se kiselinom poprska platno razapeto iznad medišta. Kako pčele ne podnose ovaj miris, za minutu dvije sve se pčele povuku u plodište.
MATIČNA REŠETKA je metalna ili plastična pregrada između plodišta i medišta radi osiguravanja da matica ne raširi leglo na medišne okvire. Izrađuju se od žica, limova ili plastične folije koja se stavlja na satonoše (LR) ili u pregradnu dasku (AŽ). Kroz matičnu rešetku mogu proći radilice, a ne mogu trutovi i matica. Širina otvora u foliji ili mreži je od 4,14 do 4,38 mm. Postoje i tzv. trutovske rešetke koje omogućuju prolaz matici i radilicama, a ograničavaju prolaz trutovima.
KAVEZ ZA MATICE je samo jedan od elemenata potrebnih pri uzgoju matica, koje ovdje nećemo spominjati, pošto se tim poslom bave isključivo profesionalci. Svrha kaveza je da se (selekcionirane) matice lakše transportiraju od proizvođača do krajnjeg kupca. Ima različitih izvedbi i materijala od kojih se izrađuju kavezi. U transportu matica ima u pratnji 7 do 10 radilica pratilja. Kavez ima 2 komore: jednu za pčele, drugu za hranu. Pratiljama je omogućeno da dođu do hrane i da oslobode prolaz matici otvaranjem prolaza na komori za hranu. Otvori na kavezu omogućuju pčelama iz obezmatičene zajednice kontakt s (novom) maticom i njenim feromonima. Otvori moraju biti dovoljno veliki da omoguće normalnu ishranu matice, a opet ne smiju biti preveliki, jer moraju i zaštititi maticu od eventualnih napada radilica koji je ne prihvaćaju. Ako imaju dovoljno hrane i vode (komad spužve natopljen vodom naslonjen na kavez), matica s pratiljama u kavezu može biti i do 14 dana. Temperatura pri transportu mora biti nekoliko stupnjeva niža od temperature u leglu.
REFRAKTOMETAR ZA MED služi za kontrolu koncentracije vode i šećera u medu, čime osiguravamo pravovremenu informaciju o kvaliteti meda u košnici. Na digitalnom modelu refraktometra podaci se očitavaju na LCD ekranu.
SATNA OSNOVA je dobila naziv po tome što čini središnji dio satine. Pčele inače grade saće tako da formiraju grozd. Ukoliko u sredinu grozda umetnemo satnu osnovu tada one na njoj izvlače postrane stjenke stanica. U satnoj osnovi su utisnuta dna i počeci stjenki radiličkih stanica (tako da osnova smanjuje broj trutova). Satnu osnovu izumio je Nijemac J. Mehring 1857. godine, a usavršio ju je Amerikanac S. Wagner 1861. godine. Ovaj je izum bio velik korak za unaprjeđenje pčelarstva, jer smo usmjerili pčele na gradnju saća tamo gdje mi želimo (unutar okvira). Izrađene satne osnove su grublje nego prirodno saće. Sav višak voska iz njih pčele koriste za gradnju stjenki stanica. Saće pod teretom meda lako pukne (npr. tijekom vrcanja), pa zato treba satnu osnovu pojačati s nekoliko redova žica. Takvo saće je čvršće, pa može izdržati manipulaciju koje na okvir postavlja profesionalno pčelarstvo. Postoje i trutovske satne osnove koje se koriste pri uzgoju matica.
ČAVLIĆI su pomoćni materijal koji služi u izradi košnica, za povezivanje okvira i slične stolarske radove koji su nužni u pčelarstvu. Dimenzije: 1 x 16 mm, 1,2 x 15 mm, 1,4 x 25 ili 35 mm i 1,6 x 35 mm. U konvencionalnom pčelarstvu se koriste obični građevinski čavli, ali u ekološkom pčelarstvu se inzistira na čavlićima od nehrđajućeg čelika.
ŽICA je neophodan materijal u pčelarstvu, jer saće pod teretom meda lako pukne, pa satnu osnovu treba ojačati žicom. Ona se uvlači u rupe izbušene u okvirima, a onda se utiskuje u satnu osnovu kotačićem (valjanjem) ili pomoću struje (grijanjem). Postoji čitav niz načina užičavanja okvira. Raspored žica može biti okomit, vodoravan, kos ili kombiniran. Debljina: 0,35 – 0,4 mm. Najčešće dolazi u kolutima od 100, 250, 500 i 1.000 g. Pravilo za ekološki uzgoj pčela važi i ovdje: i žica mora biti od nehrđajućeg čelika, dok u konvencionalno pčelarstvu je dovoljna pocinčana.
MREŽA ZA PČELARSTVO je univerzalno žičano pletivo visine 1 m, debljine niti 0,6 mm, pocinčana ili od nehrđajućeg čelika, oka 1,5 x 1,5 i 2,5 x 2,5 mm, ovisno da li se koristi u izradi ventilacije, hranilice ili nečeg drugog.
ŠUPLJE ZAKOVICE su zakovice šupljeg cilindričnog tijela namijenjene pojačanju armature okvira i da se žica ne bi urezala u drvo. Izrađuju se iz bakra, jer je električni vodič, ali mogu biti i od inoxa. Prije bušenja potrebno je na iglu perforatora (bušilice za rupe u okvirima) staviti zakovicu, da bi se ona automatski zabila u drvo. Dužina: 6 mm. Promjer: 3 mm. Težina: 1.000 kom. = 100g
KORITO ZA OTKLAPANJE je kada manjih ili većih dimenzija u koje se slažu okviri s medom da bi se sa saća vilicom ili nožem skidali voštani poklopci i tako saće pripremili za vrcanje. Sve ove nečistoće valja procijediti kroz sito, jer se nešto meda uvijek i tu zadrži. Korito može biti pliće ili dublje, s nogama ili bez, od plastike ili nehrđajućeg čelika. Na dnu korita se nalazi ventil.
VRCALJKA je uređaj u kojem se okviri s medom okreću oko svoje osi i centrifugalnom silom cijede med iz stanica saća. Med se potom slijeva niz njene stjenke i zadržava na konusnom dnu. Izvana ima oblik valjka, iznutra je korpa (košara) u koju se stavljaju okviri. Na osovinu se stavlja pogon koji je pokreće. U donjem dijelu se nalazi ispust za izvrcani med. Vrcaljke mogu biti izrađene od aluminija, nehrđajućeg čelika ili plastike, različitih konstrukcijskih rješenja, mehaničke (ručni pogon), električne ili kombinirane, radijalne, tangencijalne ili samookretne (kazetne), sa ili bez automatike, različitih jačina motora (130 do 350 W), promjenjive brzine i vremena rada. Kapacitet mehaničkih vrcaljki je 3 do 8 okvira, a električnih od 8 do 60 okvira.
VENTIL (SLAVINA) ZA MED se nalazi pri dnu korita za otklapanje, vrcaljki, mješalica i posuda za skladištenje meda. Može biti pocinčana, izrađena od plastike ili nehrđajućeg čelika. Izvrcani med se iz vrcaljke ispušta u manju posudu za med (mora biti niža od ventila, kako bi se med mogao slobodno izlijevati).
SITO (CJEDILO) ZA MED služi za grubo i srednje fino odvajanje čestica nečistoća (voska, uginulih pčela) od meda. Sito se stavlja na posudu ispod vrcaljke. Najbolje je sito kojem su svi dijelovi (okvir, držači, mreža) izrađeni od nehrđajućeg čelika. Prilikom cijeđenja nad posudama većeg promjera od promjera sita izvlačenjem 2 nastavka sa strane dobija se dodatni oslonac sita na posudu. Postoje i filteri od posebno fine mreže za filtraciju od najsitnijih nečistoća.
POSUDE (BAČVE) ZA MED služe za spremanje meda na duži rok, njegovo transportiranje ili za netom ispušteni i profiltrirani med ispod vrcaljke. Valjkastog su oblika, na vrhu je poklopac sa ili bez hermetičkog obruča. Mogu biti izrađene od plastike, aluminija ili nehrđajućeg metala, s nogama ili bez, s ručkama ili bez njih. Pri dnu se nalazi ventil (plastični, pocinčani ili inox), ali transportne bačve ga nemaju. Kapacitet: 25, 30, 50, 100, 200, 300, 400, 600 i 1.000 kg.
PUMPE ZA MED služe za transport meda od posude do punilice. Med ima visoki stupanj viskoznosti, pa je taj prijenos jako delikatan, no danas se uz pomoć specijalnih pumpi vrši bez ikakvih problema i na visine veće od 10 m.
PUNILICA (DOZATOR) je uređaj kojim punimo staklenke medom. Mogu biti ručni, pneumatski ili na električni pogon. Mali dozatori (za staklenke 20 do 5.000 g) malih su kapaciteta i namjenom, praktičnošću i cijenom prilagođeni pčelarima koji nisu profesionalci, ali si žele olakšati i ubrzati rad. Velike rotacione punilice s programatorom i kapacitetom do 600 staklenki na sat uz rad samo jedne osobe zadovoljit će zahtjevnije poduzetnike.
GRIJAČ ZA MED je uređaj koji služi dekristalizaciji meda u posudama kapaciteta od 200 kg na više. Mogu biti spiralni ili valjkasti (okrugli ili rebrasti), visine 1 m, promjera 25, 29, 33, 42 ili 53 cm. Izrađeni u potpunosti od nehrđajućeg čelika, obavezno s termostatom, različitih snaga (od 600, 940, 1.500 i 2.000 W).
MIJEŠALICA ZA KREMASTI MED je uređaj koji rotacijom (70 okretaja u minuti) štapa s krilcima uronjenog u med razbija sve njegove kristale i čini ga pogodnijim za mazanje. Med treba duže vremena polako miješati dok ne izgubi tekuće stanje i postane kremast. Iako med postaje svjetliji, ne gubi svoj primaran okus i aromu, a pošto više nije podložan kristalizaciji, dobija novu dimenziju i veću uporabljivost. TOPIONICI ZA VOSAK mogu biti na solarni (sunčani) ili parni pogon. Solarni topionik je drvena ili metalna kutija sa staklenim poklopcem u kojoj se nalazi rešetkast dodatak. Temperatura u topioniku može doseći i 100*C. Nagnut je pod određenim kutom u odnosu na prostor u koji se slijeva otopljeni vosak. Lokacija za smještaj topionika: sunčano mjesto uz pčelinjak, po mogućnosti u zavjetrini. Nedostaci: iz voštine izvlači samo 50 % od ukupnog voska. Parni topionici su korisniji, jer imaju bolju iskoristivost i veću brzinu (60 minuta). Valjkastog ili kvadratnog oblika, od pocinčanog materijala ili nehrđajućeg čelika. Na dnu posude je voda (3 do 5 litara), iznad nje je perforirano dno kroz koje prolazi vodena para. Ona topi vosak koji izlazi na vjenac i teče kroz grlić za vosak. Središnja se os topionika malo zakrene, voština promjeni položaj, kroz nju opet prođe vodena para , te zaostale kapljice voska nađu svoj put do rupica.
PREŠA ZA SATNE OSNOVE je jedan od uređaja za izradu satnih osnova. One se mogu izraditi i pomoću valjaka. Za razliku od prešanih osnova koje su krute, ne savijaju se i lako pucaju, osnove dobivene valjanjem su savitljive, mogu se namatati na rolu poput platna. Osnove iz preše su deblje, pa ih se iz iste količine voska proizvede manji broj nego kod valjanja. Za lučilo kojim se premazuju ploče u preši koristi se sirutka, sapunica ili štirka. Temperatura voska: 85 do 90*C da osnove ne bi bile predebele (ako je vosak hladniji) ili se lijepile za prešu (ako je topliji). Vosak se mora prethodno zagrijati na 120*C na 10 minuta pod tlakom 2 atmosfere da bi se uništile spore uzročnika američke gnjiloče. Pri izradi pomoću valjaka vosak najprije prolazi kroz ravne valjke i nastaje traka jednake debljine. Nakon toga se traka propušta kroz gravirane valjke. Valjci u vosku koji prolazi između njih pod velikim pritiskom mijenjaju raspored molekula, pa ploča postaje savitljiva.
PČELARSKE RUKAVICE upotrebljavaju pčelari početnici dok se ne naviknu na ubode pčela, ali i svi oni kojima oprez nije na odmet bez obzira jesu li alergični na ubode ili ne. Najčešće su izrađene iz kože ili sličnog materijala, ali moraju biti elastične i neprobojne za ubode. Na gornjem rubu rukavica je produženi dio od tkanine u koji je uvučena guma, kojeg pčelari prevuku preko rukava, kako bi sprječili ulazak pčela u rukavice i odjeću.
PČELARSKI ŠEŠIR (KAPA) štiti glavu pčelara od uboda uznemirenih pčela. Ima ih u različitim izvedbama. Mora imati širok obod na kojem je prišiven mrežasti veo (rijetka svilena tkanina – til) koja ne smije dodirivati lice. Tkanina od koje se izrađuju šeširi može biti bijele ili žute boje (jer je dokazano da pčele više napadaju osobe odjevene u tamno), ali veo mora biti tamnije boje kako se oči pri regledu ne bi nepotrebno zamarale. Postoje 2 osnovna modela: sa ili bez gume na kraju vela. Prva je bolja verzija jer u području ramena priliježe uz tijelo, pa tako sprječava prolaz pčelama u šešir.
PČELARSKA JAKNA (BLUZA) je dio radnog odijela pčelara na kojem je veo pričvršćen za vratni dio, pa je rad moguć i kad su pčele agresivnije. Sa ili bez patent zatvarača, obično bijeloj ili žutoj boji, sa 2 ili 3 džepa, na rukavima i u struku ima gumu da se pčele ne bi podvlačile unutra. Tako i pčelarske hlače imaju gumu oko struka i na kraju nogavica. Ako su hlače spojene s jaknom, to je pčelarski kombinezon i on je najsigurnija zaštita za sve pčelare. Nije na odmet nogavice staviti u čarape.
Sve tehničke detalje i upute za rukovanje navedenim uređajima, alatima i priborom naći ćete na slijedećim web-adresama: http://www.giordaninox.it http://www.logar-trade.si http://www.safnatura.com http://www.kipgo.net http://www.carl-fritz.de http://www.legaitaly.com http://www.quartiitaly.com http://www.casagrandecuppoloni.it http://www.enolapi.it http://www.adamek.net.pl http://www.mineli.co.rs http://www.evrotom.com http://www.radomed.net
KOŠNICA je nastamba koje pčelari izrađuju od različitih materijala (u prošlosti od pruća, blata i slame, danas najčešće od drveta, čak i od stiropora) kako bi pčelinjoj zajednici osigurali normalan život i rad, a sebi olakšali zahvate neophodne za kontrolu zdravlja i nesmetan razvoj legla, kao i ostale poslove u proizvodnji meda. Možemo ih podijeliti na košnice s nepokretnim saćem (dubine, pletare) i košnice s pokretnim saćem (nastavljače i lisnjače). Nastavljače su košnice koje se otvaraju s gornje strane, a lisnjače odostraga. Dubine su najbliže prirodnom staništu pčela, jer su ustvari izdubljena debla trupaca drveća. Danas ih drži još pokoji pčelar iz nostalgije ili atraktivnosti za posjetitelje u apiturizmu. Pletare se danas upotrebljavaju samo pri hvatanju rojeva, jer su beskorisne kad je u pitanju kontrola i zamjena matica.
U našoj su zemlji najzastupljenije: LANGSTROTH-ROOTOVE (skraćeno: LR-košnice), ALBERTI-ŽNIDARIČEVE (skraćeno: AŽ-košnice), DADANT-BLATTOVE (skraćeno: DB-košnice) i FARRAROVE KOŠNICE. Košnice se proizvode od suhog smrekovog ili jelovog drveta. Osim ovih u našim krajevima su se koristile i: čelinke (Dalmacija), pološke (sjeverna Slavonija) i kamene košnice (otok Brač). U Sloveniji i danas pčelare s tradicionalnim kranjićima čiju su prednju stranu ukrašavali raznim crtežima (opširnije na stranici Mali atelje) kako bi pčelama pomogli u orijentaciji.
AŽ-košnice ima stalni volumen i otvara se sa stražnje strane. Sastoji se iz plodišta s hranilicom (dolje) i medišta (gore) podijeljenih horizontalnom pregradom u koju je ugrađena matična rešetka. Micanjem zadnje mrežaste pregrade oslobađamo okvire koji se mogu micati, pa stoga spada u lisnjače. Idealna je za transport i ugradnju u paviljonski pčelinjak. Postoje 2 tipa: AŽ Standard i AŽ Grom. Razlika je u dimenzijama okvira, kojih je 10 ili 11. Okviri nemaju ušice, stoje na 2 poprečne šipke, a s prednje i zadnje strane ulaze u limene razmake. Glavni nedostatak ove košnice je pojedinačno oduzimanje okvira s medom.
DB-košnice imaju 1 tijelo (visine 31 cm) – plodište i 2 polunastavka (visine 15,5 cm) – medište. Na tijelo je pričvršćena podnica s letom i poletaljkom. Može imati 10 ili 12 okvira. Najzastupljenija je u Francuskoj i Italiji. Medne kape u njoj su dovoljno visoke za sigurno prezimljavanje, čak i bez intervencije pčelara. Glavni nedostatak je različita dimenzija plodišnih i medišnih okvira.
Farrarove košnice su nastavljače s polunastavcima. Podnice, krov i hranilice su adekvatne onima na LR-košnicama. Prednost je lakše dizanje zbog smanjenih dimenzija, pa time i proizvodnog kapaciteta po nastavku. Kako je žalosna činjenica da su naši pčelari većinom u poodmakloj dobi, ove su košnice zbog lakše manipulacije kao stvorene za njih. Postoji čitav niz modifikacija gore navedenih košnica, no najširu primjenu kako u svijetu, tako i kod nas našle su standardne LR-košnice, pa ću u nastavku njih opisati nešto opširnije, a sklapanje okvira, utapanje satnih osnova objasnit ću kasnije isključivo na njihovom primjeru.
LANGSTROTH-ROOTOVA KOŠNICA (AMERIČKA NASTAVLJAČA) je najraširenija košnica u svijetu i svi se pčelari slažu da se samo s njom danas može ekonomično pčelariti. Sastoji se iz: podnice, 3 nastavka sa po 10 okvira , matične rešetke, hranilice, poklopca, pokrovne daske i krova.
Podnica se sastoji od 2 bočne letvice (557 mm duge, 50 mm široke, 20 mm visoke) i poda (557 x 384 x 20 mm). Širina podnice je jednaka širini nastavka (412 mm). Prednja letvica ima urezana 2 leta: ljetno (200 x 10 mm) i zimsko (50 x 10 mm) i ona se naizmjenično mijenjaju tako da je jedno uvijek otvoreno, a drugo zatvoreno. Podnice mogu biti drvene, mrežaste i duboke (s hranilicom). Mrežaste podnice su idealne za kontrolu zdravlja pčela kroz pregled smeća koje propada kroz mrežu na pokretnu ploču (lim, lesonit ili plastika).
Nastavci u LR-košnici su potpuno jednakih dimenzija (vanjske mjere: 504 x 412 x 242 mm). Sastavljeni su od 4 stranice međusobno spojene zupcima i urezima. Prednja i stražnja stranica nastavka imaju nutarnji utor za vješanje okvira. Na taj se utor obično stavlja lim koji okvire drži odvojene od stranice, jer pčele propolisom lijepe i okvire međusobno i za nastavak, što pčelarima otežava rad.
Okviri u nastavcima su u čitavom svijetu standardnih dimenzija (vanjske mjere: 232 x 450 mm). Sastoji se iz: satonoše, 2 bočne letvice i donje letvice. Satonoša je gornja letvica okvira. Sa svake je strane duža za 15 mm, na koji se produžetak objesi okvir o prednju i stražnju stranicu nastavka. S donje strane satonoše urezan je utor u koji se uvuće satna osnova. Bočne letvice reguliraju razmak između okvira, jer im je donji dio uži od gornjeg: kada se slože jedan uz drugi dobijamo tzv. pčelinji razmak koji pčelama služi za nesmetan prolaz i rad. Ako je razmak manji od 6 mm, pčele ga zalijepe, a ako je veći od 10 mm u tom prostoru grade saće. Ovo Langstrothovo otkriće je bila najveća prekretnica u povijesti uzgoja pčela i bez tog izuma ne bi bilo ni modernog pčelarstva.
Pokrovna ili poklopna daska je sastavljena od 4 letvice koje čine okvir. S jedne strane imaju poluutor u koji je stavljen lesonit, a u lijevom i desnom kutu prednje je otvor (8 x 25 mm) za ventilaciju. U sredini lesonita nalazi se otvor u koji se stavlja bježalica (dodatak koji omogućuje pčelama da prođu u plodište, ali im je onemogućen povratak u medište). Na taj način pčelari mogu istovremeno oduzimati cijele medišne nastavke za vrcanje.
Poklopac ili poklopna mreža je sastavljena od okvira s mrežom čija su oka 3 x 3 mm. Letvice su većih dimenzija nego u pokrovnoj dasci, a svrha je bolje prozračivanje prostora u košnici, što je ljeti veoma važno (pčele troše više energije na hlađenje nego na grijanje).
Matična rešetka je pregrada između plodišta i medišta koja osigurava da matica ne raširi leglo na medišne okvire. Izrađuju se od žica, limova ili plastične folije koja se stavlja na satonoše. Metalna rešetka je najčešće usađena u drveni okvir (vanjske mjere: 504 x 412 mm) istih dimezija kao nastavak. Na prednjoj letvici je pomoćno leto. Kroz matičnu rešetku mogu proći radilice, a ne mogu trutovi i matica. Širina otvora u foliji ili mreži je od 4,14 do 4,38 mm.
Krov je sastavljen iz letvi, dasaka i tankog aluminijskog lima. Širi je od nastavaka, tako da s prednje i zadnje strane ima po 6,5 mm slobodnog prostora, a s bočnih strana po 4 mm. Taj slobodan prostor zaštičen je okvirom krova koji čini okapnicu košnice, a ujedno štiti ventilacijske otvore na poklopcu.
Hranilice mogu biti pokretne i nepokretne (sastavni dio pokrovne daske). U našim krajevima najčešća Millerova hranilica sastavljena je od lesonita s urezom, drvenog okvira i aluminijske mreže koja dijeli prostor na 2 dijela. Dio u koji se dodaje šećerni sirup za prihranu pčela treba biti premazan rastopljenim parafinom ili voskom kako ne bi upijao i propuštao tekućinu. Ako bi ipak došlo do curenja sirupa u košnicu i preko podnice i leta van, velik je rizik rizik od grabeži. Pri pregledu i čišćenju hranilicu stavljamo na krov susjedne košnice u vodoravan položaj, pazeći da pritom ne prignječimo zaostale pčele.
Glavna prednost LR-košnice je njen promjenjivi volumen. Zbog iste veličine okvira u plodištu i medištu pčelaru su omogućene sve potrebne intervencije (prevješavanje zbog sprječavanja nepoželjnog rojenja ili radi jačanja zajednice), a kako se mogu i čitavi nastavci dodavati ili oduzimati, moguće je i veličinu košnice prilagoditi snazi zajednice, odnosno intenzitetu paše. Ili – kako to opisuju pčelari: kod LR-košnica se radi s nastavcima, a ne s okvirima kao kod AŽ-košnica!
No, promjenjiv volumen je i njen glavni nedostatak. Pošto su različite visine, košnice koje nismo prethodno pripremili i ujednačili teško da ćemo uredno moći složiti na vozilo uoči seljenja na drugu pašu. Nastavke obavezno treba učvrstiti sponama (npr. Australska spojka), stegama ili trakama za transport. Osim toga, nastavak pun meda je težak za podizanje, pa stariji pčelari u medištu radije koriste polunastavke.
NUKLEUS je mala košnica s 4 – 7 okvira identičnih okvirima ostalih košnica na pčelinjaku. Služe za uzgoj, sparivanje, testiranje i čuvanje rezervne matice. Idealne su za početnike i kao pomoćne pčelinje zajednice iz kojih pojačavamo osnovne. Nukleuse kao oplodnjake koriste uzgajivači pčelinjih matica. Sedamokvirni nukleus je lako pretvoriti u proizvodnu košnicu, ali uz oprez jer se nastavci s 3 okvira manje i brže pune od standardnih.
PČELINA ŠKOLICA 